Netee su stvari i valovi i cestice

čitavo vrijed
ko je svemir toliko divlji i nepred-Ijiv, toliko pun mogućnosti, zašto su aša
razmišljanja o vlastitome životu tako ograničena?
'rije više stotina godina znanost i religija 'šle su se svaka na svoju stranu;
postale su protivnici u velikoj igri objašnjavanja i otkrivanja stvarnosti. Ali
znanost i religija dvije su strane istoga novčića. I jedna i druga pomažu nam u
objašnjavanju svemira, naše uloge u velikom planu i smisla našega života.
Ustvari, one to mogu početi primjereno raditi tek tada kad surađuju.
Koji k.... uopće znamo!? knjiga je o zapa-jujućoj znanosti. Uz pomoć brojnih
istraži-
tih i teorijskih znanstvenika, ona će vas okular kvantne fizike povesti u svemir
oji je i bizarniji i življi nego što smo ikada imišljali. A onda će vas povesti
dalje, do vanj-gh granica znanstvenih spoznaja o svijesti, Rcepciji, tjelesnoj
kemiji i moždanoj štrukli Od čega je načinjena misao? Od čega je piTOrena
stvarnost? I što je najvažnije, kako jmisao mijenja prirodu stvarnosti? i Ova
znanost vodi ne samo u materijalni ¦svijet, nego duboko u područje duhovnosti.
Ako promatranje utječe na ishod, mi onda nismo tek dio svemira, nego njegovi
sudionici. Ako su misli ipak nešto više od slučajnog ispaljivanja neurona, tada
je i svijest nešto više od slučajne anatomske pojave. Postoji viša Inoć, no je
li ona stvarno tamo vani? Gdje je gja koja razdjeljuje to tamo vani i ovdje ral
vo nije knjiga definitivnih odgovora. ;je knjiga pitanja koja naprežu um. To je
ea koja vam pokazuje ne put, nego bes-itemogućnosti. Mislite li da trebate ići
jjosao svaki dan, obavljati iste-stvari, ic%misli, osjećati se na isti način7 Pa
Što znamo, znamo.
.',''** a
Što znamo, ne znamo.
Što ne znamo, ne znamo.
tr
T/SS1.1 i
S obzirom da smo svjesni samo
2000 bitova
informacije, od
400 milijardi bitova
informacije koliko obrađujemo
u sekundi...
Kad raspravljamo o novom znanju... ...koliko naše »svijesti« raspravlja?
Kako možemo znati sve o svim stvarima koje ne znamo?
Koji k.... fiopćS zr|aMa!?
OTKRIVANJE BESKRAJNIH MOGUĆNOSTI ZA MIJENJANJE VAŠE SVAKODNEVNE STVARNOSTI
VVILLIAM ARNTZ BETSY CHASSE MARK VICENTE
Vlb Z ZAGREB
biblioteka
1000 CVJETOVA
knjiga 62.
glavni urednik Nenad Rizvanović
VVilliam Arntz, Betsy Chasse, Mark Vincente Koji k.... uopće znamo!?
copyrtght © za hrvatsko izdanje V.B.Z. d.o.o.
10010 Zagreb, Dračevička 12 tel: 01/6235-419, fax: 01/6235-418 e-mail:
info@vbz.hr www.vbz.hr
za nakladnika: Boško Zatezalo
urednik: Bruno Šimleša
lektura i korektura: Tanja Tolić
s engleskoga prevela: Andrea Dusper
grafička priprema: V.B.Z. studio, Zagreb
tisak:
Tiskarna Ljubljana, Ljubljana, 2006.
copvright © 2006. za hrvatsko izdanje:
V.B.Z. d.o.o.
Zagreb
naslov izvornika:
VVilliam Arntz, Betsy Chasse, Mark Vincente
WHAT THE BLEEP DO WE KNOW!?
CIP — Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica — Zagreb
UDK 130.121>530.145>(02.062)
ARNTZ, VVilliam
Koji k.... uopće znamo!? : otkrivanje beskrajnih mogućnosti za mijenjanje vaše
svakodnevne stvarnosti / VVilliam Arntz, Betsy Chasse, Mark Vincente ; <s
engleskoga prevela Andrea Dusper>. - Zagreb : V.B.Z., 2006. -(Biblioteka 1000
cvjetova ; knj. 62.)
Prijevod djela: What the bleep do we know!?.
ISBN: 953-201 -621 -X
1. Chasse, Betsy 2. Vincente, Mark
301018145
Dizajn naslovnice i unutrašnjosti knjige:
Larissa Hise Henoch
Oblikovanje unutrašnjosti knjige:
Lawna Patterson Oldfield
Autorica originalnog umjetničkog rada za poglavlje 11:
Gloria Naylor
Autorska prava na ilustracije
u poglavlju 12 © Adam McLean 2002
copyright © 2005 Capture Light Distribution, LLC AH rights reserved.
Tiskano u SAD-u. Niti jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati i prenositi
u bilo kojem obliku, elektronskim ili mehaničkim sredstvima, uključujući i
fotokopiranje, presnimavanje ili bilo kakvo pohranjivanje podataka bez
prethodnog pismenog odobrenja izdavača.
Logotip i oznake HCI-a, zaštitni su znak Health Communications, Inc.
What the Bleep Do We Know™ i svi njegovi logotipi su zaštitni znakovi i/ili
registrirani znakovi Lord of the Wind Films, LLC. u SAD-u i/ili drugim zemljama.
© Lord of The Wind Films, LLC AH rights reserved.
$5.055
Publisher: Health Communications, Inc. 3201 S.W. 15th Street, Deerfield Beach,
FL 33442-8190
Svi Ramthini citati u ovoj knjizi objavljeni su uz dopuštenje JZ Knight i JZK
Publishing, odjela J, Inc. Niti jedan dio tih citata uljučujući crteže
fotografije koji je objavio JZK, Inc. ne smije reproducirati i prenositi u bilo
kojem obliki elektronskim ili mehaničkim sredstvima, ul fotokopiranje,
presnimavanje ili bilo kakvo pohranjivanje podataka bez prethodnog pi: odobrenja
JZK Publishinga, odjela JZK, Inc. AH rights reserved.
Ramtha®, Ramtha Dialogues®, C&E®, Consciousness
& Energys", The Tank®, Blue Body®, Twilight®,
Fieldworks" i Torsion Process5" zaštitni su znakovi
JZ Knight i JZK, Inc., VVashington i korišteni su s
dopuštenjem.
JZ Knight i JZK, Inc. ne podržavaju nužno stavove i
komentare, dijelove ili u cijelosti, iznesene u ovoj knjizi
od strane sudionika ili autora.
Za dodatne informacije o Ramthinim učenjima
kontaktirajte Ramtha's School of Enlightenment, odjel
JZK, Inc., P.O. Box 1210, Yelm, WA 98597, USA.
www.ramtha.com
ISBN: 953-201-621-X
SADRŽAJ
Nekoliko riječi od autora
IX
Velika pitanja l
Znanost i religija: Veliki razvod 11
Promjena paradigme
23
Što je stvarnost?
33
Vid i percepcija
43
Kvantna fizika
53
Promatrač
63
Svijest
75
Um iznad materije
85
Svijest stvara stvarnost
97
Ja stvaram svoju stvarnost?
107
Zašto nismo čarobnjaci?
119
Kvantni mozak 131
Mozak izbliza
143
Emocije
157
Želja —> Izbor
Ovisnosti
169
—> Namjera
181
Promjena
Betsvn interludij
192
Paradigme: Druga Strana
197
Isprepletenost
213
Završna superpozicija
229
Epilog: Kvantna gozba
237
Stvaranje filma Koji k.... uopće znamo!?
253
Sudjelovali
266
Daljnje preporuke 273
Nekoliko riječi od autora...
apočeli smo ovaj projekt kao da nešto znamo. Za- c\\\ smo ga^ niri/ pa znate
kako se zove...
Dakle, ako sada stojite u prolazu između polica knjižare i čitate ovo jer
tražite neki vodič koji će vam prenijeti znanje o tome »kako to učiniti« od
nekih daleko naprednijih bića koja su »to« već učinila, vjerojatno želite knjigu
vratiti na policu.
Ali ako i dalje čitate, onda krećemo na putovanje.
Ili radije, otišli smo na putovanje. Marširali smo po čitavoj zemlji
intervjuirajući sve te genijalne ljude kako bismo stavili u film sve ono što su
imali za reći. Ispalo je da smo htjeli snimiti nešto za što smo mi mislili da
oni misle, a ubrzo shvatili da je ono što su oni stvarno imali za reći potpuno
različito. Različito od nekih naših predodžbi, različito jedan od drugog,
različito od onoga što smo učili u školi, različito od onog što su nam
propovijedali u crkvi i različito od onoga što gledamo na" večernjim vijestima.
I na kraju, sami smo morali odlučiti. Odlučiti za sebe gdje leži istina i što
iskušati u vlastitim životima.
Čini se da su ljudi skloni misliti kako postoji ma- ' gična formula, tajna
ezoterična tehnika ili skrivena tradicija koja će učiniti da odjednom sve
funkcionira. Ako i postoji neka takva lagana formula, mi je, u našim združenim
desetljećima prakticiranja duhovnosti, nismo pronašli.
S obzirom da mi, kako se čini, i ne znamo baš osobito mnogo, možda se pitate
zašto onda pišemo knjigu. Pa, mnogim je ljudima film Koji k....!? predstavio
mnoge nove
Will Arntz (lijevo) i svjetski priznati znanstvenik dr. Ervin Laszlo
ideje i načine gledanja na svijet. Za druge je, izgleda, potvrdio nešto za što
su već dugo osjećali da je istina, ali nisu još susreli nekoga tko bi tako
mislio. Tako da je knjiga dijelom informativna jer otkriva dublje dimenzije
znanosti. Tu su, s druge strane, dijelovi koji zrcale nas same, kako opažamo
(ili ne), što radimo, kako se naši stavovi sudaraju s našim iskustvom i
stvarnošću. Također proučavamo ono što su otkrili neki istraživači, a što bi nam
moglo dati odgovor na pitanje zašto radimo to što radimo.
K tome, tu je i kristalna kugla. Mnogi od ljudi koje smo intervjuirali jesu
vizionari, pioniri i proroci. Svi osjećamo da smo na korak do nečega; nečega
velikog. Kroz povijest, velike promjene u načinu na koji ljudi gledaju svijet
(tj. promjene paradigmi) nagovijestili su vizionari koji su ili osjećali da to
novo dolazi ili/i predvodili put. Jesu li vizionari stvorili novu paradigmu, ili
je nova paradigma sko-knula natrag kroz vrijeme i stvorila vizionare? Stvara li
jedna stvar drugu ili, kako to sugeriraju neki novi modeli; ne postoji netko tko
stvara ono drugo, nego postoji samq stanje zajedničkog postojanja u kojemu su
uzrok i poslje-j dica zamijenjeni s jest?
To je zečja rupa. I koliko god mistično zvučalo, i kolikoi god se činilo
bizarnim, postoje neki znanstveni podaci kojij sugeriraju da je upravo tako.
\
Intervjuirati naš grčki zbor znanstvenika, filozofa i mi-j stika bilo je, kako
smo otkrili, posve ugodno. Do te mjerej da bi, nakon što bismo završili s
intervjuom, obično uska-j kala i naša snimateljska ekipa i postavljala im
pitanja. A tui ekipu nisu činili ljudi kojima bi ovakva materija bila bliska.
Bili su to snimatelji profesionalci koje smo birali u svakom od gradova u kojima
smo snimali. I čim bi se susreli s tim idejama i konceptima, oni bi živnuli i ne
bi mogli odoljeti tome da se počnu zapitkivati o mogućnostima. I to je razlog
zašto pišemo ovu knjigu - jer ljude, mnoge ljude, zanimaju ove teme. A mnogi od
njih nisu ni znali da ihj zanimaju dok ih nisu i sami kušali. Pa ako možemo
poslu-i žiti malo »kvantne kuhinje«, bit će nam drago. Lijepo se zabavite, jer
je ovo veliko putovanje u neke stvarno zapanjujuće stvari.
-WMArntz\
10
NEKOLIKO RIJEČI OD AUTORA... i
1
Prije pet godina, sjećam se, žalio sam se samome sebi (kako to već često činim)
da Hollywood jednostavno ne radi onakve filmova za kakve sam stvarno osjećao da
vrijede i da ih svijet treba. U to sam vrijeme bio filmski snimatelj i zaista
sam želio pronaći redatelje s kojima bih radio, a koji bi htjeli snimati
transformativne filmove. Čitavo vrijeme uporno sam se žalio na plitkoću filmske
industrije. Jednoga dana pogodila me gola stvarnost i shvatio sam da ne mora
Hollywood raditi filmove koji će nekome mijenjati život. Možda ja moram. A sve
te godine krivio sam »njega« što ne ide u susret mojim zahtjevima. Pomalo drsko,
zar ne?
Nikad mi nije palo na pamet da bih, umjesto što se žalim, trebao jednostavno
početi režirati. Uf! Nedugo poslije sreo sam VVilliama Arntza, vjerojatno
najhrabrijeg čovjeka kojeg znam. Vrlo, vrlo rijetki ljudi zaista stanu iza onoga
što su rekli, kako je to učinio Will. Zajedno s veoma talentiranom Betsy Chasse
stvorili smo kreativno partnerstvo iz kojeg će se roditi ovaj film, ova knjiga i
posve novi osjećaj sebstva za svakog od nas. U tri godine, koliko nam je trebalo
da napravimo film, proživljavali smo sve emocionalne ovisnosti koje vidite u
filmu i iz tog izašli drukčiji i stariji i mudriji. Ova knjiga sadrži i poneke
misli koje nikako nisu uspjele ući u film, ali i isti koncept i istu informaciju
koja ga je učinila toliko popularnim. Vjerujem da su ovo znanje i ove
informacije stvari koje mijenjaju život. Zavirite s nama u budućnost
čovječanstva, i uživajte.
^ ^ - Mark Vicente
Do prije četiri godine živjela sam sretno u svojoj prizemnoj svijesti. Kakve
cipele nosim? Kakav automobil vozim... A onda mi je ovaj film doslovno sletio u
krilo. Pa mi vi pričajte o svemiru koji vam šalje poruku! Tijekom zadnje četiri
godine veći dio vremena provela sam ispitujući sve i svakoga »kakve veze ovo ima
sa mnom?« i »kako da to iskoristim u životu?«. Kod većine ovih stvari, sam
pokušaj da ih se uopće počne shvaćati, a onda i primjenjivati, može se katkad
činiti preteškim. Ova knjiga bila je fantastična mogućnost da objasnimo kako
NEKOLIKO RIJEČI OD AUTORA...
11
shvaćamo šašavi, čudni svijet u kojem živimo. Nadam se! da će i vama pomoći da
započnete isto. Ovo je naše puto-i vanje, naša iskustva i naš pogled na sve to.
Nemam nam-! jeru biti učiteljica ili guru - ali mogu reći da me je iskust-| vo
pretvaranja svega toga u film, a potom i zapisivanja uj ovu knjigu, zauvijek
promijenilo. Nadam se da ćete ovdje] naći neke korisne informacije. Ali ne
vjerujte nam na riječ" - probajte sami.
j
'\
- Betsy Chasse\
12
NEKOLIKO RIJEČI OD AUTORA...
Što JE Veliko Pitanje?
Zašto bismo se time zamarali?
Što ga čini velikim?
Recimo da svemirski brod sleti baš ispred vas ravno na stol (zar je veličina
važna?) i u njemi se nalazi Univerzalna knjiga o svemu. A vi mo zete postaviti
jedno jedino pitanje. Koje je to pitanje?
Možda se čini šašavim, ali vrijedi truda. Dajte si mi nutu i razmislite. Koje bi
to pitanje bilo? Može biti bil< što. Hajde, zapišite to u dnevnik.
E sad, recimo da se Knjiga ovih dana osjeća pomak nekorišteno, pa dobijete
bonus-pitanje. Neka to bud< nešto u vezi čega ste naprosto znatiželjni.
Primjerice, j< li Elvis još živ ili gdje ste ostavili ključ od auta. Nešt( što
vam jednostavno golica maštu. I to zapišite.
Sad se knjiga već osjeća malo potrošeno, a i kakva b to naposljetku bila
Univerzalna knjiga o svemu kad ni bi postavljala pitanja o svakome - i dobivala
prave od govore. Dakle, pitanje za vas (a vaš odgovor bit će uvrš ten u Knjigu)
glasi: ;
Koja je to Jedna Stvar koju sigurno znate? i
14
Velika Pitanja - otvarač za konzervu j
Svijesti -1
¦I Osim rijetkih ljudi poput Freda Alana Wolfa (kojej
smo citirali na prethodnoj stranici), kad nas itko ohrab ruje da postavljamo
pitanja? Pa ipak, većina velikih ot krića i otkrivenja koje je prigrlilo naše
društvo dolazi oc postavljanja pitanja. Te stvari, ti odgovori, koje prouča vamo
u školi, dolaze od pitanja. Pitanja su prve pretpo
VELIKA PITANJ,
1
stavke, ili prvi uzrok, u svakoj grani ljudskoga znanja. Indijski mudrac Ramana
Maharshi rekao je svojim učenicima kako se put prosvjetljenja rezimira u pitanju
»Tko sam ja?«. Fizičar Niels Bohr pitao je »Kako se elektron može kretati od A
do B, a nikada ne biti između?«.
Ta nas pitanja otvaraju prema nečemu što prethodno nismo znali. I ona su zapravo
jedini način da do toga i dođemo - na onu stranu nepoznatoga.
Zašto postaviti Veliko Pitanje? Postavljanje Velikog Pitanja je poziv u
avanturu, na putovanje otkrivanja. Uzbudljivo je otisnuti se u novu avanturu; tu
je bljesak slobode, slobode istraživanja novog teritorija.
Zašto onda ne postavljamo takva pitanja? Jer postavljanje pitanja otvara vrata
kaosa, onog nepoznatog i nepredvidljivog. U trenutku kad postavljate pitanje,
zaista ne znate odgovor i otvarate se polju svih mogućnosti. Jeste li spremni
prihvatiti odgovor koji vam se možda neće svidjeti ili s kojim se nećete
složiti? Što ako vam on izazove nelagodu ili vas odnese izvan područja
sigurnosti koje ste za sebe izgradili? Što ako odgovor nije nešto što biste
željeli čuti!?
Postavljanje pitanja ne traži snagu, ali traži hrabrost.
Pogledajmo sada što je to što pitanje čini velikim. Veliko Pitanje ne mora biti
sadržano u filozofskim knjigama, niti se odnositi na Glavne Teme Života.
Za vas, Veliko Pitanje može biti i »Što bi bilo ako se odlučim vratiti u školu i
diplomirati na novom području?« ili, »Trebam li poslušati unutarnji glas koji mi
stalno govori da odem u Kinu ili Kaliforniju?« ili »Je li moguće otkriti stoje
unutar neutrina?«. Postavljanje bilo kojeg od ovih i tisuća drugih pitanja može
promijeniti smjer vašega života. To je Veliko Pitanje: ono koje može promijeniti
smjer vašega života.
Dakle, još jednom, zašto ne postavljamo takva pitanja? Većina ljudi radije bi
ostala u sigurnosti poznatoga, nego otišla tražiti nevolje. Upravo i da se
sudare s pitanjem, više je nego vjerojatno da će pobjeći od njega,
odakle dolazimo? što bls,m.D trebali cikuti.?
- Miceal Ledwith

Razlika između mene s pet godina i sadašnjeg mene u tome je što s pet godina još
nisam, u emocionalnom smislu, mnogo investirao u to da Svemir postoji na
određeni način. Biti u »krmi« nije bio nikakav problem. Sve je to bilo učenje.
Sada se stalno podsjećam: u znanosti ne postoji pogrešan eksperiment. Doznati da
ono što sam pokušavao jednostavno ne funkcionira, zapravo je uspjeh.
-WILL
VELIKA PITANJA
15
Kad gledam svoju kćerkicu
kako se igra s bilo kojom
igračkom ili predmetom
koji dohvati, na njezinu licu
vidim čisti užitak dok
pokušava shvatiti što je to.
Nikada se ne obeshrabri;
jednostavno uporno
pokušava dok god ne
postigne to što želi. Čim
uspije, već je na novom
zadatku, na novom pitanju.
Gledala sam je jutros dok je
pokušavala shvatiti kako
otvoriti zasun na ormariću.
Trebalo joj je vremena, ali
pokušavala je sve dok nije
upalilo. Jednom kad je
svladala zasun, sljedeći
užitak bio je: idemo otvoriti
vrata! Kako su se vrata
otvorila, njezino lice ozarilo
se od uzbuđenja. Vidi što
sve ima unutra! Što je ono?
Tamo na polici? Bio je to
pravi istraživački podvig,
pun radosti na
svakom koraku.
Upitala sam se, a sad pitam
i vas: gdje je vaš zasun? Što
vi želite danas doznati?
-BETSY
zabiti glavu u pijesak ili se brzo okupirati nečim, bik čime drugim.
Većini nas potrebna je prava osobna kriza da bismc postavili Veliko Pitanje:
smrtonosna bolest, smrt bliske osobe, propast posla ili braka, ponovljeni, čak i
ovisnič-ki obrazac ponašanja koji, kako se čini, ne možemo pro mijeniti ili pak
usamljenost toliko neizdrživa da se čin kako ju nećemo moći podnijeti još jedan
dan. U takve dane, Velika Pitanja dolaze na površinu, ključajući popu lave iz
dubina našeg bića. Ta pitanja nisu intelektualne vježbe, nego vapaji duše.
»Zašto ja? Zašto on? Gdje sarr pogriješio? Je li život nakon ovoga vrijedan
življenja? Kako je to Bog mogao dopustiti?«.
Kad bismo sada, i bez neposredne krize, mogli šaku piti istu vrstu strasti s
kojom si inače postavljamo Veli ka Pitanja o životu, tko zna što bi se dogodilo?
<
Kako kaže dr. VVolf, postavljanje Velikog Pitanja može otvoriti nove načine
bivanja u svijetu. Može biti ka talizator transformacije. Rasta. Nadrastanja.
Kretanja.
Radost pitanja .!
Sjetite se kad ste imali pet godina i stalno pitali »zaš to?«. Vaši roditelji
su, nakon nekog vremena, moždć mislili da to činite samo zato da biste ih
izluđivali, no v ste zaista željeli znati! Što se dogodilo s tim petogodiš njim
djetetom? ;
Možete li se sjetiti sebe dok ste bili to dijete? Možete 1 osjetiti kako je to
bilo? To je važno, jer kad ste imali pet go dina rado ste živjeli u zagonetki.
Rado ste željeli shvatit stvari. Voljeli ste životno putovanje. Svaki dan bio j<
pun novih otkrića i novih pitanja. i
I koja je razlika između onda i sad? j
Dobro pitanje! j
16
VELIKA PITANJj
Užitak i radost života su u putovanju. U našoj kulturi, naučeni smo »neznanje«
doživljavati kao nešto neprihvatljivo i loše; ono je neka vrsta neuspjeha. Da
bismo položili ispit, moramo znati odgovore. Ali čak i kad je riječ o
činjeničnom znanju o konkretnim stvarima, ono što znanost ne zna daleko
nadmašuje ono što zna. Mnogi od najvećih znanstvenika zagledali su se u misterij
svemira i života na našem planetu i iskreno ustvrdili: »Znamo vrlo malo.
Uglavnom imamo samo mnogo pitanja«. To u svakom slučaju vrijedi za izvanredne
mislioce koje smo intervjuirali. Kako je rekao Terence McKenna: »Čim više kriješ
znanja raste, tim se više tame otkriva pred našim zapanjenim očima«.
Još je teže pronaći jednoznačan odgovor na pitanje: »Koji je smisao i svrha moga
života?«. Odgovor na takvo Veliko Pitanje može se javiti samo kroz putovanje
života. Do njega se možemo dovesti jedino putujući cestom neznanja ili bismo
možda radije trebali reći još-ne-zna-nja. Ako stalno mislimo da znamo odgovor,
kako ćemo rasti? Kakvom ćemo učenju uopće biti otvoreni?
»Sveučilišni profesor posjetio je zen-učitelja Nan-ina kako bi se raspitao o
ženu. No umjesto da sluša učitelja, profesor je bez prestanka govorio o svojim
idejama.
Nakon što gaje neko vrijeme slušao, Nan-in je poslužio čaj. Natočio je svom
posjetitelju punu šalicu te nastavio točiti. Čaj je prelio šalicu, napunio
tanjurić, izlio se po njegovim hlačama i po podu.
»Zar ne vidite da je šalica puna?«, vikne profesor. »Više ne stane!«
»Upravo tako«, odgovori Nan-in mirno. »I poput ove šalice, ti si pun ideja i
stavova. Kako da ti pokažem zen ako ne isprazniš svoju šalicu?«
Isprazniti šalicu znači napraviti mjesta za Velika Pitanja. To znači biti
otvoren, stvoriti u sebi preduvjete da možemo prihvatiti, u ovom trenutku, ne-
znanje. Iz toga će svanuti veće znanje.
Otkrio sam kako otkrivam posebno uzbuđenje u onom trenutku kad odjednom shvatim
da ne znam odgovor na nešto. Sviđa mi se dolaziti na rub litice svoga uma.
U tom prostoru »ničega« ili ne-znanja, doživljavam onaj jaki osjećaj
anticipacije. Uzbudim se zbog toga što sam došao do ruba onoga što znam, i znam
da će se uskoro u mojoj glavi pojaviti razumijevanje, i da će biti zapanjujuće,
i da samo trenutak ranije ono nije postojalo u meni.
Bit će to ono veliko a-ha.
Nedavno sam shvatio da svaki a-ha stimulira centre za ugodu u mozgu... Očito,
ovisan sam o tom osjećaju.
-MARK
VELIKA PITANJA
17
.svatea dob, svatea gei/veraoij'a
ima vlastite ugrađen
pretpostavtee - daje svijet
ravi/u? ploča, daje svijet
oterugno. Postoje stotih
steriveiAih pretpostavki teoje
uz'tmakn.0 -zdravo za gotovo, a
teoje m.ogu. i. cve moraju, biti.
istinite, u. goLew<.o^M. broju.
slučajeva, ove teoi/u>epcij'e o
stvarnosti - teoje pripadaju
prevladavajućoj paradigmi ili. svjeto^v-azoru. -
nisu točW. Tateo, ateo je povijest iteateav vodit,
toga što o svijetu uzlyn.anu> zdravo za gotovo
- John Hagelin, dr. se.
U REDU JE NE ZNATI ODGOVOR 1
I Nedavno mi je moja šesnaestogodišnja neća-i
kinja poslala dugački e-mail. Poanta pisma je; bila: »Život je besmislen. Gledam
kako moj tata svaki dan dolazi s posla potpuno slomljen. Ne želim upasti u zamku
te svakodnevne utrke, ali ne vidim ni tračka nade da bih ju mogla izbjeći.! Je
li to život? Gdje je tu svrha? Mogla bih se isto; tako i ubiti«.
j
»Christina«, napisao sam joj, »možda ti ovo ne-i će izgledati kao neki sjajan
odgovor, ali ja sam! ponosan na tebe. Mogu ti reći da ćeš razriješiti; svoju
dilemu i pronaći Odgovor. Znam da želiš odgovore - ali život ih ponekad ne pruža
odmah. I Ali ti postavljaš prava pitanja, i to je važno«. i
WILL
Vi ste u odabranom društvu ;
Ljudi postavljaju Velika Pitanja već tisućama godin Uvijek su postojale žene i
muškarci koji su gledali zv jezde i pitali se o velikom misteriju svega. Ljudi
koji s gledali kako žive ljudi oko njih i pitali se: »Nije li živ« nešto više od
ovoga?«.
Filozofi antičke Grčke postavljali su Velika Pitanja nad njima razbijali glavu.
Neki od njih, kao što su S< krat i Platon, pitali su: »Što je ljepota? Što je
dobrote Što je pravda? Koji način upravljanja zajednicom je na bolji? Kakvi bi
trebali biti vladari?«.
Religijski učitelji, mistici i duhovni vode poput Bud< Lao Tsea, Isusa,
Muhameda, svetog Franje, Meistera Ecl harta, Apolonija iz Tijane i mnogih
drugih, u svim svje skim tradicijama, postavljali su Velika Pitanja.
18
VELIKA PITAN]
Ljudi znanstvenog uma uvijek su pitali. Kako to funkcionira? Što ima unutra?
Jesu li stvari zaista onakve kakvima se čine? Odakle dolazi svemir? Je li Zemlja
središte Sunčeva sustava? Postoje li neki zakoni i obrasci u podlozi onoga što
se događa u dnevnome životu? Što povezuje moj um i moje tijelo?
Kad je riječ o najvećim znanstvenicima u povijesti, ovakva pitanja poticala su
strast za razumijevanjem koja znatno nadmašuje znatiželju. Oni nisu tek
znatiželjni -oni moraju znati!
Kad je Albert Einstein bio dječak, upitao se: »Što ako vozim bicikl brzinom
svjetlosti i upalim svjetlo na biciklu - hoće li se ono upaliti?«. Postavljajući
si to pitanje punih deset godina umalo je sam sebe doveo do ludila, no iz
njegove je odlučne potrage proizišla teorija relativnosti. I to je veliki
primjer postavljanja pitanja. Svojih se pitanja držao godinama, u nepoznatom,
sve dok se nije pojavio s potpuno drugačijim pogledom na stvarnost.
Propadanje paradigmi
Jedna od velikih stvari u vezi sa znanošću je njezina pretpostavka da će se ono
što se danas smatra izvjesnim vjerojatno već sutra pokazati kao pogrešno.
Jučerašnje teorije poslužile su kao platforme da se popnemo više, kako je to
mislio i Sir Isaac Newton kad je rekao: »Ako sam imao privilegiju da vidim dalje
od drugih, bilo je to stoga što sam stajao na ramenima divova«.
Znanost napreduje samo putem postavljanja pitanja, propitivanja pretpostavki i
»istina« koje su se u nekom razdoblju uzimale zdravo za gotovo. Što ako se to
pokaže točnim i kad je riječ o našim osobnim životima, našem individualnom rastu
i napretku?
Znate što? To i jest točno. Kad se oslobodite vlastitih predrasuda o samome
sebi, razvit ćete se više no što ste ikad mislili da možete.
i
Ne možete do6i
do vveteog zatetjuđea o život«..
život je vječan, baš" teao t mi.
Moramo foŽeti tražiti više
smisla w. tome što jesmo.
ustvari, smisao toga što
jesmo tete treba otteritt,
i to je \*A!*a uloga.
- Ramtha
VELIKA PITANJA
19
itra stojim pred ogledalom i pokušavam si postaviti Veliko Pitanje. »Što je to
što ne znam, a želim saznati?« Ovog jutra bilo je: »Želim znati jesam li zaista
sposobna osjetiti bezuvjetnu ljubav«.
Za mene to nije samo
apstraktna ideja. Bezuvjetna
ljubav na mom je dnevnom
rasporedu - to je kakva
želim biti, u najmanju ruku
za svog supruga i svoju kćer
- ali ako sam iskrena prema
sebi, nisam sigurna da sam
ju ikad zaista osjetila.
- BETSY
Ponesite to kući ]
Mozganje o Velikim Pitanjima odličan je način da se kvalitetno podružite sa
svojim umom. Kad ste zadnji put poveli svoj um na ludu vožnju kroz zagonetno?
Ili pokušali dosegnuti drugu stranu Beskonačnosti?
Postavljanje pitanja ima također golemu praktičnu vrijednost. Ono je prolaz u
promjenu. >
Primjerice: jeste li se ikada pitali, kao što se pitao Joej Dispenza: »Zašto mi
stalno iznova stvaramo istu realnost? Zašto stalno održavamo iste odnose? Zašto
uvijek preuzimamo iste poslove, opet i opet? U ovom beskrajnom moru mogućnosti
koje postoji oko nas, kako to da uvijek iznova stvaramo iste stvarnosti?«
;
Ili, kako je to Einstein formulirao - raditi uvijek istei stvari, ponovno i
ponovno, a očekivati različit rezultat,! jedna je od definicija ludila.
5
I tu na scenu dolaze Velika Pitanja. Ona su Velika jer] nas otvaraju većoj
stvarnosti, većoj vizuri i većim mo-j gućnostima. I javljaju se u obliku Pitanja
zato što dola-] ze s druge strane Poznatoga. A dospjeti tamo znači pro-j
mijeniti se. !
VELIKA PITANJA I
Promislite malo o ovome...
Bilješka uz »Promislite malo«: Na neka od ovih pitanja mnogi će od nas lako
odgovoriti. Stvar je u tome da ne gledamo samo ono očito, nego da gledamo
neočito - podsvijest. To je mjesto u koje ne zavirujemo često, ako uopće
zavirujemo. Kad razmatrate ova pitanja, sjetite se pogledati u sebe. Razmislite
o stvarima koje ste možda »pokupili« u djetinjstvu. Kao, primjerice, strah: je
li se strah od pasa u vašoj svijesti pretvorio u neki drugi strah? Ne žurite.
Nitko vam ne stoji iza leda sa štopericom!
• Sjećate li se svojih triju pitanja s početka poglavlja? Kako ona glase sada?
• Svemirski brod slijeće pokraj vas, u njemu je Univerzalna knjiga o svemu.
Imate bonus-pitanje, takvo da zadovolji znatiželju. Koje je to pitanje?
• I bonus-bonusa: Jesmo li opet na početku? Ili smo se pomaknuli naprijed?
Imajte na umu ta pitanja dok budete čitali ovu knjigu. Ona će rasti kako vi
rastete. To je zabavan dio! Vodite dnevnik tako da možete pratiti svoj razvoj i
prisjetiti se.
Vedrome srcu dostupne su sve dobre stvari!
- Ramtha

¦%*(.«
tereaoije teoja vms. okružuje,
u ukvtjetiAiftteokM. izrazu, u
vapaju frtvua 'Bogu, duša
raste, a oi^o i/vešto stoje u iaj'u
usađena proi/ualazi ispuiAJeiA-je...
Z-Kvai/istve*«) istraživale
[također] proizlazi iz
oje je svijest
slijediti, iz
propitivala koje ^ w.ože biti
suspreg^uto. i u zcvai'vstvev'voj
in-telektuali'toj potrazi i u
pj potrazi duthfl, svjetlo privlači, a svrha teoja w. i /uidire odziva ^vtn.
se.
- Sir Arthur Eddington,
astrofizičar, u knjizi The Nature
of the Physical World (Priroda
materijalnog svijeta)
Čovječanstvo ima dva velika pristupa Istini:
duh i znanost. I jedan i drugi traganje su za
istinom u nama i našem univerzumu; i
jedan i drugi traže odgovore na Velika
Pitanja. To su dvije strane istoga novčića.
Ujedinjeni u izvoru
i
Nama najranija poznata civilizacija, drevni Su-mer (3800 g. prije Krista)
smatrala je da su potraga za razumijevanjem svijeta oko nas i potraga za
razumijevanjem spiritualnoga jedna te ista stvar. Postojao je bog astrologije,
bog poljoprivrede i bog navodnjavanja. Hramski svećenici bili su zapisi-vači i
tehnolozi koji istražuju ova područja znanja.
Sumerani su znali za vremenski ciklus od 26.000 godina, precesiju ekvinocija,
znali su mutirati biljke tako da proizvedu voće i povrće, te otkrili sustav
navodnjavanja kojim su hranili čitav »rastući polumjesec« (riječni bazen Eufrata
i Tigrisa).
Krenimo 3000 godina naprijed, do antičke Grčke. Filozofi su postavljali Velika
Pitanja poput: »zašto smo ovdje« ili »što bismo trebali učiniti sa svojim
životima«. Također su razvili teoriju atoma, proučavali kretanja zvijezda i
tražili univerzalne principe etičkog ponašanja. Tisućama godina, jedini način
proučavanja neba bila je astrologijaj Od astrologije se razvila moderna
astronomija. Iz astronomije je rođena matematika i fizika. Alkemija, potraga za
transmutacijom i besmrtnošću, iznjedrila je znanost o kemiji, koja se kasnije
specijalizirala u fiziku atomskih čestica i molekularnu biologiju. Današnju
potragu zaj besmrtnošću predvode DNK biokemičari. '
24
ZNANOST I RELIGIJA: VELIKI RAZVOD
Živi svijet
Svijet u kojem su ljudi živjeli prije znanstvene revolucije bio je živ. U Kini
su ljudi svijet promatrali kao dinamičku međuigru energetskih sila koje su u
stalnom gibanju. Ništa nije fiksirano ni statično; sve teče, mijenja se ili se
vječno rada.
Ljudi na Zapadu vjerovali su da svijet u cijelosti izražava volju i
inteligenciju Božanskog Stvoritelja. Njegovi sastavni dijelovi povezani su u
»veliki lanac postojanja«, koji se proteže od Boga preko anđela do ljudi,
životinja, biljaka i minerala, a svatko od njih ima svoje mjesto u cjelini
života. Ništa nije bilo samo za sebe; svaki dio bio je u odnosu sa svim drugim
dijelovima.
Starosjedilačko stanovništvo na svim kontinentima živjelo je u harmoničnom
odnosu sa svojom okolinom -životinjama i biljkama, suncem i kišom, živućom
Zemljom. Takav svjetonazor često su izražavali pronalazeći »duhove« u planinama,
brzacima i šumskim lugovima, a svoje su religije i svoju znanost temeljili na
učenju o tome kako živjeti na način ugodan duhovima Zemlje i neba.
Cilj znanosti u svim tim kulturama bio je dosegnuti znanje koje će omogućiti da
ljudski život bude usklađen s velikim silama prirodnoga svijeta i s
transcendentnim silama za koje su sve kulture osjećale da postoje iza fizičkog
svijeta. Ljudi su htjeli znati kako funkcionira priroda, ne zato da bi je
kontrolirali ili njome dominirali, nego da bf živjeli u skladu s njezinim
osekama i plimama. Kako je fizičar i filozof Fritjof Capra napisao u knjizi
Turning Point (Trenutak preokreta): »Od drevnih vremena cilj znanosti bila je
mudrost, razumijevanje prirodnog poretka i život u skladu s njim. Znanost je
bila traganje 'za slavom Gospodnjom' ili, kako bi to postavili Kinezi, 'traganje
za prirodnim redom' i 'tijekom u struji Taoa'«.
Sve se to radikalno promijenilo, počevši sa sredinom 16. stoljeća.
ZNANOST I RELIGIJA: VELIKI RAZVOD
U. najvećim. drt\zvu>qa svijeta postojale s.u
stepenice lzw.edu Lj (oožflnsteogn. z-em-ljl i obraćalo se s »TU, a ne s »to«.
Ljudi su osjećali da sudjeluju u velikoj kozmičkoj zagonetki koje s.u bili dio.
osjećali su
božflcvsko kflO Imanentno
materijalnom, svijetu. Priroda
i svemir bili s,u. oduhovLjeiA.1
božanskom prlsutnošću.
Takvi obredi slavljeni su u
stonehengeu... spajajući
z,emiju s nebom, I jačajući
osjećaj sudjelovanja u božanskoj stvarnosti.
- Anne Baring
25
Kao dječak mnogo sam
mozgao o Bogu. Rekli su mi
je da je Bog iznad mene i da
je on tajna koja se nikad ne
može dosegnuti. Kako sam
bio drzak i znatiželjan,
odlučio sam da su u krivu.
Mora postojati način,
mislio sam. Kad sam u
tinejdžerskoj dobi otkrio
znanost, veoma sam se
uzbudio. Iako sam znao da
znanost proučava samo
popratne pojave višeg reda,
osjećao sam da me ono što
sam učio čudu života
dovodi bliže no što su to
uspijevali učiniti mnogi
suhi trenuci koje sam kao
dijete doživio u crkvi. Kad
sam otkrio da postoji
kvantna mehanika, bio sam
u nebesima! (Oprostite na
igri riječi). To je bio jezik za
koji sam mislio da bi mogao
početi objašnjavati
božansko, a ideja o
promatraču možda ukazuje
na to da je božansko u
nama. Znanost i duh nisu
toliko različiti. To su
različite discipline koje
pokušavaju shvatiti
istu stvar.
-MARK
Prkošenje crkvenoj moći
-i
U srednjovjekovnoj Europi, Crkva je imala vrhovnu moć. Crkva, koja je
proglašavala kraljeve, posjedovala zemlju i bila glavni dobavljač istine, na
sebe je preuzela ulogu onoga koji zna sve. Njezina dogma bila je zakon, a
njezina moć apsolutna. Ne samo da su - kroz pojmove raja, pakla i čistilišta -
propisivali način na koji funkcionira duhovni svijet, nego su i fizičkom svemiru
propisivali kako se treba ponašati.
Godine 1543. Nikola Kopernik odvažio se prkositi Crkvi i Bibliji. Objavio je
knjigu u kojoj je sugerirao da je Sunce, a ne Zemlja, središte našega svemira.
Suočivši se s primjedbom da možda griješi, Crkva je postupila na najlogičniji
način - zabranjujući svojim sljedbenicima da čitaju tu knjigu. Uvrstila ju je na
svoj popis zabranjenih knjiga s kojeg ju, zanimljivo, nije uklonila sve dc 1835.
godine!
Na svoju sreću, Kopernik je umro prirodnom smrću prije nego što ga se dočepala
Crkva. Dva znanstvenika koja su podržavala njegov rad nisu se izvukla baš takc
lako. Giordano Bruno potvrdio je Kopernikove izračune i spekulirao da bi Sunce i
njegovi planeti mogli biti tek mnogi od takvih sustava u beskrajnom svemiru Zbog
ove užasne blasfemije, Bruno je doveden pred Inkviziciju (koja još postoji kao
dio Crkve), proklet kao heretik i spaljen na lomači.
Galileo Galilei također je podržavao kopernikansk model. I on je pozvan pred
Inkviziciju, ali zbog toga štc mu je papa bio osobni prijatelj kažnjen je samo
kućnirr pritvorom do smrti (no tad mu je već bilo oko sedamdeset godina). Dobro
je imati visokopozicionirane prijatelje
Galileo je često nazivan »ocem moderne znanosti« jer je bio prvi koji je svoj
rad temeljio na dvije osnovne postavke koje od tada karakteriziraju svaki
znanstven poduhvat: iskustvenom promatranju i matematičkirr proračunima.
26
ZNANOST I RELIGIJA: VELIKI RAZVOI
Zbog otkrića koja je Galileo napravio tijekom prvih desetljeća 17. stoljeća,
znanje više nije bilo svojina svećenstva. Njegovu ispravnost više neće
utvrđivati drevni autoriteti ili svećenička hijerarhija. Umjesto toga, do znanja
se počelo dolaziti otvorenim propitivanjem i promatranjem, te proq'enjivanjem
putem dogovorenih principa, koji su uskoro postali poznati kao znanstvena
metoda.
Znanstvenici nisu željeli borbu s Crkvom. Znali su da bi ta borba bila beznadna
i opasna. Umjesto da pokušavaju formulirati matematičke zakone o Bogu, duši ili
bar ljudskoj prirodi i društvu, radije su ograničili svoje aktivnosti na
otkrivanje tajni materije.
Sa svoje strane, Crkva je učinila sve što je mogla kako bi ih ušutkala,
spriječila širenje ideja koje bi mogle ugroziti njezin autoritet. No, dogodilo
se upravo ono čega se Crkva bojala. Kako su znanstvenici ustrajali u avanturi
otkrivanja, kako su odašiljan" vijesti sa samih granica poznatoga i koristili
sve veće znanje kako bi stvorili sve moćnije i moćnije tehnologije, šarm
znanstvenog otkrića dobivao je sve veću podršku.
Descartes odjeljuje um od tijela, ljudskost od prirode
Francuski filozof i matematičar iz 17. stoljeća, Rene Descartes, produbio je jaz
između znanosti i duhovnosti. »Ne postoji ništa u konceptu tijela što bi
pripadalo umu«, govbrio je Descartes. »I ništa u umu što bi pripadalo tijelu.«
I tu je pala sjekira. Po sredini jednog te istog novčića - stvarnosti. Ako su
duh i znanost ikada doživjeli razvod, tada je Descartes bio odvjetnik koji ga je
učinio prihvatljivim.
Iako je Descartes mislio da je Bog stvorio i svijest i materiju, on ih je vidio
kao posve različite i odijeljene. Ljudski um središte je inteligencije i
misaonog, sa zadatkom da analizira i razumije. Pravo područje znanosti bio je
Procjep Između zi/vavtostl
I duha još I dai/vns utječe
m nas, jer znanstvenici tepjl
su uključeni u ovu Vrstu
rasprave znaju vrlo malo
o Istinskih duhovniku.
a. Onljednostavno
uzimaju sve d\m> što um. se
Ispriča sn svatee propovjedaonice u zen/djl I to
shvaćaju kao duhovnu znai/ujst, dofeje to u stvari
s.a\Mx> jtdv^a od varijanti, znanosti duha. A, nažalost,
ni crtevenjflcl ne poznaju, znanost, taleo da obje strane zapravo santo
Ispaljuju . paljbu. A rljecje o dva
teom-plem-entarna viđenja stvarnosti.
Miceal Ledvvith
ZNANOST I RELIGIJA: VELIKI RAZVOD
27
Veći dio života provela sam
s glavom u pijesku. Budila
sam se razmišljajući o tome
koje cipele da obujem i to je
bila moja zona sigurnosti.
Nikad nisam uspijevala
shvatiti predodžbu o tipu
koji mi sudi sa nebesa i
nikad nisam mogla iskreno
prigrliti predodžbu da sam
nastala od majmuna. Uvijek
mi se činilo da mora
postojati nešto drugo. Ali to
je bilo preveliko da bih to
ja, ovako mala, mogla
pojmiti. Tako sam to dugo
prepuštala »pametnijima od
mene«. Sad shvaćam da će,
ne probudim li se i ne
postanem li sudionicom
toga dijaloga, znanost i
religija nastaviti istim
nizbrdicama elitizma,
dogme i nadmudrivanja.
Mislim da im je potreban
dobar terapeut za odnose -
MI.
- BETSY
28
materijalni svemir - priroda - a nju je promatrao ka stroj koji djeluje prema
zakonima koji se mogu matemć tički formulirati. Prema Descartesu, velikom
ljubitelj satova i mehaničkih igrački, sve stvari u prirodi, a n samo neživi
objekti kao što su planeti i planine, dijel istu mehaničku prirodu. Svako se
djelovanje tijela te koder može objasniti pojmovima koje pruža taj mehć
nicistički model. Pisao je: »Ljudsko tijelo smatram stre jem«. Razdvajanje uma i
tijela koje je Descartes učini temeljnim pravilom znanosti uzrokovalo je, kako
ćem vidjeti, beskrajne probleme.
Francis Bacon i dominacija prirode \
Francis Bacon, britanski filozof i znanstvenik, takode je odigrao značajnu ulogu
u uspostavljanju znanstven metode, koju možemo skicirati ovako:
j
Hipoteza —> istraživanje i eksperimentiranje —> op<
zaključak koji proizlazi iz njih —> testiranje tih zć ključaka daljnjim
istraživanjem
Naravno, ta je metoda rezultirala izuzetnim napre kom za čovječanstvo, od čistog
oduševljenja dubljim raži mijevanjem prirode, preko poboljšanja u zdravlju, tehn
ci, poljoprivredi, i slično, do prvih dječjih koraka u svemii skim
istraživanjima. No to je samo polovica priče.
Kako je naglasio Fritjof Capra, Bacon je znanstver poduhvat promatrao u
pojmovima koji su »često bili po puno pogrešni«. Iz prirode je morala biti
protjerana či desnost, ona je morala biti »prisiljena da služi« i morć la je
biti »porobljena«. Posao znanstvenika bio je »mi čenjem natjerati prirodu da
prizna svoje tajne«. Nažć lost, taj stav koji je težio tome da iscrpi znanje
kako 1 mogao kontrolirati i dominirati prirodom (»ona« je uv jek u ženskom
rodu), postao je vodeći princip zapadu znanosti. Bacon ga je sažeo u frazi koju
smo svi učili i školi: »Znanje je moć«.
;
ZNANOST I RELIGIJA: VELIKI RAZVC
Newtonov klasični model
Osoba koju najčešće blisko povezujemo s formuliranjem znanstvenog svjetonazora
je Sir Isaac Newton, a mehanicistički model svijeta često se naziva »Newtono-vom
fizikom« ili »Nevvtonovim modelom«. Ti pojmovi su opravdani, budući da je Newton
napravio gigantske korake u odnosu na svoje prethodnike, sintetizirao njihove
ideje i metode i znatno ih unaprijedio. Zaključci do kojih je došao, kao i
matematički dokazi koje je pružio, bili su toliko snažni da su tijekom sljedećih
300 godina znanstvenici širom svijeta bili uvjereni da oni precizno opisuju
način na koji funkcionira priroda.
I Newton je, kao i Descartes, svijet vidio kao stroj, stroj koji funcionira u
trodimenzionalnom prostoru, s događajima (kao što je kretanje zvijezda ili pad
jabuke) koji se zbivaju u prostoru i vremenu. Materija je bila čvrsta, njezinu
jezgru činile su sićušne čestice; ove čestice, baš kao i objekti golemi poput
planeta, kretale su se prema zakonima prirode, kao što je sila gravitacije; ti
se zakoni mogu opisati s takvom matematičkom preciznošću da nam dopuštaju da,
ako znamo početne uvjete bilo kojeg objekta, primjerice položaj planeta i brzinu
i putanju njegove orbite, možemo s apsolutnom sigurnošću predvidjeti njegovo
buduće kretanje. Newtonovo spajanje pojava toliko udaljenih kao što su pad
jabuke i kretanje planeta, bilo je krajnje revolucionarno. To spajanje
omogućavala je »sila«, u ovom slučaju - gravitacija.
Mehanicistički pristup ubrzo je primijenjen na sve znanosti: astronomiju,
kemiju, biologiju i tako dalje. S nekoliko varijacija (kakav je primjerice nešto
sofistici-raniji pogled na atomsku razinu stvarnosti), to je svijet u kakav smo
svi mi naučeni vjerovati.
Nevvton i religija
Zamislite ovo: koliko god Nevvton i njegovi kolege bili revolucionarni u svojem
radu, kad je o religiji riječ,
u. ±y-. s.mj> stoljeću, iz razdoblja u \zojem, s.mx> svemir promatrali teao živ,
vlbrirajući
entitet, ušli u. razdoblje u
kojemu, se o\n- -promatra feno stroj.
t>escartes I Nevvton učvrstili s>u.
toj teon^ept, koristeći zn-an-ost I
m.atem.atVizu teateo bi.opisali
nćžlvl svijet i/veoduhovLjeiA-ili
bića. Napravili su netee
prekrasni Izračune I
unaprijedili n-aše
razumijevanje neživih
sustava. t>escartes je svijet
promatrao feao stroj, veoi^ta se
zaiA.ikw.ao za satove. Proble^vije
u tofu.e stoje ov^, teao i drugi
rani zi'uai'v.stvei'u.ci, i^-a žive
sustave prikulje^io \M.odel sata
ili vojitltea vuk i>u?vijai/y'e.
osn-ovm? se ideja sastojala u
tonte da 6ei/v*o, ateo dovoljetp
dobro razuknijekvto dijelove,
različite komponente sustava,
razumjeti i feateo fun-feolonira
Čitav sustav. To je ku-ožda
istim* tead je rljea o satu, no
problei'M.je u toi^-e što mi uoy>6e
n.iskvto strojevi, v\i satovi, niti
vojnici vM n-avijanje.
- dr. se. Daniel Monti
ZNANOST I RELIGIJA: VELIKI RAZVOD
29
Filozofijaje zapisan u
ovoj velikoj tevylzl - sveyvu.ru -
teoja ktepresta^v) stoji otvoren
t^nšekvi. pogledu.. Ali te/y'lgn v^t
*uože biti shvaćen sve dote
eovjete iMt vMuii razumjeti
ježite I tumačiti zvutteove
teojlvua je eutf>lsai<u?.
en
su
zvvflteovl troteutl, druge geo*u«trljstee figure. "&ez tog«, Sovjete samo luta
lablrltvtu.
- Galileo Galilei
30
oni nisu postavljali pitanja o dominantnom svjetonazc ru svojega vremena. Bili
su uronjeni u njega. Iako su pc krenuli radikalno novu paradigmu, koja će
preispitati preokrenuti način razmišljanja koji je preživio stoljeće svoje
osobne živote itekako su živjeli usred srednjovje kovnog svijeta u kojem su
rođeni. Baš kao i drugi ljud vjerovali su da je Bog glavni arhitekt i gospodar
svije ta. U svom najvažnijem znanstvenom djelu, Principi mathematica, Newton je
napisao:
»Ovaj predivni sustav sunca, planeta i kometa mo- i gao je nastati jedino po
zamisli i upravljanu inteligent- ; nog i moćnog bića... To Biće upravlja svim
stvarima, i ne kao duša svijeta, nego kao Gospodar nad svime... On je vječan i
beskrajan, svemoguć i sveprisutan... On i upravlja svime i zna sve što jest ili
bi moglo biti... '¦
Ne znam zašto bi postojalo jedno tijelo u našem su- i stavu dostojno da daje
svjetlost i toplinu svima drugi- ; ma, nego zbog toga što je Stvoritelj sustava
to srna- i trao prikladnim.«
'
Kao da je htio nadolazeća vremena oboružati proti materijalističke filozofije
koja će dominirati zapadnor misli u ime Newtonove mehanike, Sir Isaac je napisac
»Ateizam je tako besmislen i stran ljudskoj vrsti da n kada nije ni imao mnogo
zagovornika«.
Gorki razvod
Tek su kasnije generacije znanstvenika, u potpuno; ti fokusirane na svjetski
stroj, otkrile da im ne treba i Bog niti duhovnost. Oslobođeni stega religiozne
doL me, znanstvenici su žestoko reagirali, proglašavajući sv nevidljivo i
nemjerljivo - fantazijom i iluzijom. Mnogi o njih postali su jednako dogmatični
kao i crkveni autor teti, tvrdeći s pravedničkom sigurnošću da smo mi s; mo i
isključivo mali strojevi koji jurcaju okolo po predvic
ZNANOST I RELIGIJA: VELIKI RAZVC
ljivom stroju-svemiru kojim, kao i nama, upravljaju nepromjenjivi zakoni.
Sljedbenici Danvina dali su završni zamah materijalističkom trijumfu. Ne samo da
nema Boga, pa tako ni kreativne inteligencije koja potiče odvijanje
međugalaktič-kog života, nego ni mi sami, koji smo nekoć bili središte svijeta,
nismo ništa drugo do niz slučajnih mutacija, nositelji nesmiljene potrage DNK za
još više toga, u svemiru koji nema smisla.
Nada u pomirenje?
Razdvajanje uma i tijela koje je Descartes učinio fundamentalnim znanstvenim
pravilom, kojim su se znanstvena otkrića rukovodila stotinama godina, uzrokovalo
je beskrajan niz problema. Promatranje svijeta izvan naše svijesti kao ničeg
drugog doli beživotne materije, koja se ponaša prema predvidljivim zakonima
mehanike i lišena je bilo koje duhovne ili duševne kvalitete, odvojilo nas je od
žive prirode koja nas održava na životu. A ljudskoj je vrsti pružilo savršen
izgovor za iskorištavanje »prirodnih potencijala« za naše sebične i neposredne
svrhe, bez ikakva obzira prema drugim živim bićima ili prema budućnosti na
planetu.
A planet je stradao. Opljačkan i lišen svoje čistoće, naš zagađeni dom počeo se
kretati prema rubu izumiranja.
Dok je kopala dublje u svoj mrtvi svemir, znanost je nabasala na tajnu. I
otključala je. U ranim godinama 20. stoljeća, smrtni stisak materijalizma s
treskom su rastvorili znanstvenici poput Alberta Einsteina, Nielsa Bohra,
Wernera Heisenberga, Erwina Schrodingera i drugih utemeljitelja kvantne teorije,
koji su svijetu otkrili - uđete li dovoljno duboko u materiju, ona nestaje i
rastvara se u nedokučivu energiju. Slijedimo li Galileja i opišemo to
matematički, pokazuje se da svemir uopće nije materijalan! Fizički svemir u
svojoj biti je ne-fizički i moguće je da izvire iz polja koje je čak i finije od
same energije,
Ako znanost i duh istražuju prirodu neograničene stvarnosti - a očito, čim je
manje ograničena, to je bliža stvarnosti - tada im se putovi u konačnici moraju
susresti. Najstariji poznati spisi, Vede, o fizičkom svijetu govore kao o
iluziji, mayi. Kvantna fizika kaže da stvarnost nije onakva kakvom ju vidimo;
umjesto toga, ona je u najboljem slučaju uglavnom prazna, u stvari, više je
poput valova netvarne ne-stvari.
Tibetanski budisti govore o svemu kao o »međuovisnim pokretačima«. U fizici
postoji zaplet prema kojem su sve čestice povezane, i takve su sve od Velikog
praska (gdje su se u prvom redu i zapetljale). A mnogo poetičnije imamo to i u
zen budizmu, u znamenitom koanu: »Kako zvuči pljesak jedne ruke?«, na koji se
poput eha nadovezuje fizikalno pitanje: »Kako čestica može biti na dva mjesta u
isto vrijeme?«.
Profesionalci s obje strane vlastitih ograda duboko su zaronili u svoje zasebne
discipline, a povijest ljudskog napretka ipak pokazuje da evolucija nastaje
uključivanjem sve širih i širih područja proučavanja i njihovim integriranjem.
Kako zvuči poljubac dvaju protivnika?
-WILL
ZNANOST I RELIGIJA: VELIKI RAZVOD
31
toate« gledišta, UI kui.šljei^je teojeg se drži ortev/a s i vua vjeru ili i
r
polja koje izgleda više kao informacija, inteligencija! svijest, nego kao
materija. i
Dvije strane istoga novčića i
U ovom poznom trenutku, novčić je i dalje razdijelje s religijom na jednoj, a
znanošću na drugoj strani. Zašt Ne zato što je stvarnost uistinu razdijeljena,
nego za što ljudi ustraju na toj razdijeljenosti. Sjećate li se zaš ljudi ne
postavljaju Velika Pitanja? Zato što odgovor k< bi mogli dobiti možda nije onaj
kojega bi htjeli čuti.
Što ako um i materija nisu odvojeni? Što ako izmec njih postoji vidljiva
povratna sprega? Već smo u 21. stolj ću, a glavna znanstvena struja i dalje to
odbija vidjeti.
Dr. Dean Radin, glavni znanstvenik na Institutu : noeticke znanosti, prionuo je
istraživanju fizičkih fenom na strogo poštujući znanstvenu metodu. Pa ipak,
naila na otpor u prevladavajućoj znanstvenoj zajednici.
Kako kaže dr. Radin: j
»Oni [znanstvenici koji pripadaju središnjoj struji] i imaju osobna, privatna
uvjerenja koja su razvili na te- j melju svojeg iskustva, ali o tome ne govore u
javnosti ; jer se u javnosti, barem onoj unutar akademskog svijeta, o tome ne
govori. A to je jedno od nekoliko područja akademskog mišljenja u kojem taj tabu
ne samo da , je jak, nego postoji već barem stotinu godina. Znam mnogo, mnogo
akademskih kolega... uglednih u svojim j područjima - psihologiji, kognitivnoj
neuroznanosti, te- j meljnoj neuroznanosti, fizici - koji se osobno veoma, j
veoma zanimaju za... psihičke fenomene. Neki od njih j postižu sjajne rezultate
u svojim eksperimentima. Pa | zašto o tome ništa ne čujemo? Jer kultura
akademsko- i ga svijeta kaže da o tome ne možete govoriti. Tako mi ; živimo u
priči o carevu novom ruhu. Mislim, čak i u ovom i trenutku, tabu je toliko jak
da se o njemu ni ne govori, i To je poput vrlo tajnog vladinog projekta, pri
čemu je 1
ZNANOST I RELIGIJA: VELIKI RAZVO
glavna tajna sama činjenica da vlada ima taj projekt. Pa, tabu je tajna; ni od
koga se ne očekuje da govori o njoj. Kad je tabu konačno imenovan, što je prvi
korak u smjeru njegova razrješenja, odmah ćete naići na golemu količinu
zanimanja za proučavanje tih stvari i unutar srednjostrujaške znanstvene
zajednice.«
Na koja pitanja VI želite odgovore?
Dakle?
Utječu li molitve na ozdravljenje? Jeste li svojim umom sposobni utjecati na
fizičku stvarnost? Možete li percipirati stvari koje su izvan vremena/prostora?
Može li netko hodati po vodi? Postoji li Higgsova čestica?
Što!?
Teorijska fizika elementarnih čestica pretpostavlja postojanje Higgsove čestice
- čestice koja daje masu ostalim česticama. Stotine milijuna dolara potrošene su
kako bi se izgradili jači akceleratori, putem kojih bi se ona mogla otkriti. Pa
ipak, mislimo da bi većina stanovnika planeta Zemlje radije čula odgovor na prva
četiri pitanja.
Svakako, odgovori na ta prva četiri pitanja imali bi masovan učinak na to kako
vidimo sebe i svijet. Mnogo veći nego otkriće još jedne čestice. Ali ugledni
znanstveni svijet ne želi gledati u nešto za što smatra da je »izvan znarfstvene
domene«. Zanimljivo, jer baš odatle dolaze nova otkrića.
Dakle, tko je sad preoteo potragu za istinom?
Dvije strane istoga novčića.
Najprije Crkva, a sada novo svećenstvo - Znanstvenici.
HIGGSOVA ČESTICA
cestica je teorijski xam.ld.Wa cestico koja svim. drugim, cesticama u
svemiru daje masu.
v>esetlje6ima su -zvMv^sbJevd.ci
gradili sve veie akceleratore
kako biju proi/mšll, jer bi
tttggsova cestica trebala biti
vrlo teška (masivna). Ne
kvu>guju prosci jer ima
preveliku masu Ijer daje masu
cesticama, .što ovuia daje masu
Htggsovoj cestld?je U to još i^ekomz poznalo cudw? Možda
bi trebali tragati za
#Uvfomtacljskow.« cestico^*.,
vitkom, koja informira cestice
da budu takve kakve jesu (masa, vMboj, brziiAa vrtmje...).
ZNANOST I RELIGIJA: VELIKI RAZVOD
33
r
i
\i
Razmislite malo o ovome...
Jeste li vi otmičar vlastite potrage za istinom? Što vama znači duhovnost?
Koja je razlika, ako je uopće ima, između dogme i prirodnih zakona?
Koje dogme postoje u vašem životu?
Na koji način one upravljaju vašom percepcijom samoga sebe i vaše realnosti?
Koristite li znanstvenu metodu u vlastitom životu?
Kako rascjep između znanosti i religije utječe na vaš život?
Koja je razlika između znanosti i religije?
Kako je dualizam utjecao na način na koji shvaćate sebe i stvarnost?
Živite li svoj život odvojeni od prirode i svih ostalih ili se osjećate istinski
povezanima?
Koliko često se osjećate kao gušter? Možete li razviti rep?

Paradigma je poput teorije, ali malo drugačija. Teorija je ideja koja

objašnjavaj kako nešto funkcionira, kao primjerice i Danvinova teorija
evolucije. Ona se mora testirati, dokazati ili opovrgnuti, poduprijet ili pobiti
eksperimentom i promišljanjem. Paradigma je, s druge strane, skup implicitnih
pretpostavki koje se ne testiraju; u stvar one su zapravo nesvjesne. One su dio
našej modusa djelovanja kao pojedinaca,
znanstvenika ili društva. i
Jeste li ikad radili božične
kolače uz pomoč kalupa za
kolačiče? Koje god sastojke
koristili, svi oni izlaze iz
pećnice veoma nalik
jedan drugome.
-WILL
P
36
karadigme se nikada ne dovode u pitanje jer n ko o njima ni ne razmišlja. To je
kao da čitavo v: jeme nosimo poslovične ružičaste naočale; s1 vidimo kroz njih.
To je stvarnost koju nasljedujem Kroz taj okvir dolazi naša ukupna percepcija, a
unut tog sustava nalaze se sve stvari koje uzimamo zdra^ za gotovo. Nikad ih ne
propitujemo - čak ih ne postaj mo ni svjesni - dok ne naletimo na zid i dok se
ružičas naočale ne razbiju, i odjednom svijet izgleda drukčije.
Paradigme i sustavi vjerovanja ]
Paradigmu možemo promatrati i kao sustav vjerovan Ako ste ikad pokušali
definirati što je vaš sustav vjer vanja, što cijenite i u što vjerujete, onda
znate kako je teško. Možda neke od stvari o kojima ste svjesno misi i nisu tako
teške; možda vjerujete u važnost obitelji, pi jateljstva, vježbe, zdrave
prehrane; možda imate razl
PROMJENA PARAD1G1
ga vjerovati kako su vaša politička opredjeljenja razborita, i tako dalje. No,
postoje deseci, možda i stotine nesvjesnih, nepropitanih vjerovanja prema kojima
se naš život upravlja, počevši od najdubljih razina maglovite svjesnosti. Takva
su vjerovanja u vlastitu vrijednost i kompetenciju, primjerice, ili uvjerenje da
se ljudima može ili ne može vjerovati - a utemeljena su u djetinjstvu i od tada
nastavljaju određivati naš odnos prema svijetu.
Paradigma je svojevrsni nesvjesni sustav vjerovanja jedne kulture. Mi živimo i
dišemo ta vjerovanja, mislimo i djelujemo prema njima.
Stara znanstvena paradigma ne funkcionira
Praktički svakodnevno pojavljuju se nove znanstvene informacije koje se ne mogu
objasniti putem klasičnog Newtonovog modela. Teorija relativnosti, kvantna
mehanika, utjecaj misli i emocija na naša tijela, takozvane anomalije kao što su
izvanosjetilna percepcija, mentalno liječenje, vidovitost, pa ljudi koji su
mediji i kanali, iskustva bliska smrti i izvantjelesna iskustva - sve to ukazuje
na potrebu za drugačijim modelom, novom paradigmom koja će uključiti sve te
fenomene u jednoj teoriji koja bi na razumljiviji način objašnjavala kako svijet
funkcionira.
Nije riječ samo o tome da stari model nije dovoljan da bi odgovorio na pitanja
koja otvaraju nova istraživanja. Ozbiljniji je problem taj što stari model nije
učinio ni izblizaMovoljno da se ljudski život oslobodi patnje, siromaštva,
nepravde i rata. U stvari, dalo bi se dokazati da su se mnogi od tih problema
pogoršali zbog mehaničkog modela koji je dugo dominirao načinom na koji
doživljavamo svijet.
Ograničenja newtonovske paradigme
Materijalistički model stvarnosti odavno se odmaknuo od pozicije »teorije« i
postao u kamen uklesani, implicitni
PROMJENA PARADIGME
Na početku nastojanja da shvatim koje paradigme upravljaju mojim životom, mogu
krenuti od razmišljanja o tome kako sam stvorila određene situacije u svom
životu. Rad na ovom filmu i pisanje ove knjige razbili su jednu od mojih velikih
nesvjesnih paradigmi, onu zbog koje sam mislila da »nisam tako pametna«. Nikad o
sebi nisam mislila kao o osobi koja bi mogla shvatiti bilo koji od tih
koncepata. Naravno, bila sam razborita i vješta i mogla sam prokrčiti svoj put
kroz svijet i postati uspješna. Ali nisam imala »knjiško znanje«. Tijekom mog
prvog tjedna na ovom filmu, Will i Mark su mi uručili dvadesetak knjiga
govoreći: »Počni čitati, jer ti ćeš zvati ove znanstvenike i nagovoriti ih da
budu u našem filmu«. Trebalo mi je neko vrijeme da samu sebe prestanem
uvjeravati kako ja to ne mogu. To mi je posao - eto, moram. I kad sam konačno
popustila stisak kojim sam se držala za vlastite granice, uronila sam u projekt.
Čak me i sada katkad progoni ta misao kako nisam dovoljno pametna, ali onda si
samo počnem ponavljati: »Ja sam genije!«.
- BETSY
dfcj*
Promjena paradigme javlja se
i u okviru običnoga života. To
može biti nešto jednostavno
kao što je iznenada se
probuditi i shvatiti nešto o
sebi što je uvijek bilo tu;
jedino što to nismo ranije
shvaćali. Nedavno sam otkrio
koji je razlog mojoj nezasitnoj
potrebi za znanjem. Ne samo
da je rođena iz znatiželje,
nego dobrim dijelom i iz
straha. Sjećam se kako sam se
kao dijete bojao mnogih stvari.
Možda je to bila borba s
osjećajem nesigurnosti, no
odlučio sam naučiti koliko god
mogu kako bih izgradio
»predvidljiv« model stvarnosti.
Na taj način, mislio sam, moći
ću predvidjeti bilo koju
slučajnost koja bi se mogla
javiti i prouzročiti bol. Toliko
je tužno bilo to stanje. Živio
sam u stalnom strahu, i to
zbog načina na koji sam kao
dijete tumačio stvari.
Nedavno mi je ipak sinulo da
bez tog straha kojeg sam
imao nikada ne bi bilo ni
moje opsesije znanjem. U
tom trenutku spoznaje u
potpunosti sam osjetio
zahvalnost za sva ta »teška«
iskustva. Moj pogled i moja
verzija prošlosti u tom su se
trenutku zauvijek
promijenili. To je ono što
zovem promjenom
paradigme. Nove oči
promatraju staru situaciju.
-MARK
38
temelj sveukupne misli i istraživanja. Punih 400 goc na upravljao je znanstvenim
istraživanjem, određiv što će znanstveni svijet smatrati mogućim ili nemog ćim.
Taj model nam govori da je svemir mehanički sv tav sastavljen od čvrstih,
materijalnih, elementarnih »ci li«. On propisuje da je stvarno ono što je
mjerljivo. A mji ljivo je samo ono što možemo percipirati putem svoj pet
osjetila te ono što iz toga slijedi mehaničkim pri cipima. On također
pretpostavlja da jedini ispravan p: stup stjecanju znanja podrazumijeva zabranu
svih c jecaja i subjektivnosti, kako bismo postali potpuno r cionalni i
objektivni.
Ovaj način odnosa prema svijetu razdjeljuje cjelir ljudskoga života na duh i
tijelo, proglašavajući osjeć je, strasti, intuiciju i maštu bezvrijednima. On
objek vira prirodu i udaljuje nas od nje. S ovog gledišta, pi roda postaje
»resurs« koji se može kontrolirati i iskori tavati, radije nego organski živući
sustav o kojemu tr ba brinuti i kojega treba održavati.
I
Prema trenutačnoj znanstvenoj paradigmi, živimo' mehaničkom svemiru koji je
mrtav. To je svijet strojev Možda ga je uspostavila i pokrenula živuća
inteligenci (kako su Nevvton i rani znanstvenici čvrsto vjerovali), i sada je on
u potpunosti mehanički i predvidljiv. Bez ob2 ra o kojoj kombinaciji inicijalnih
uvjeta je riječ, ishod jei potpunosti predodređen. Posljedice su neizbježne.
Sad, čak i da je kretanje planeta predvidljivo popi pada kamena ili jabuke, a da
su ponašanje i odnosi ol jekata u materijalnom svijetu mjerljivi (kasnije ćemo
vic jeti da je kvantna fizika poljuljala ove pojmove), pon žavajuće je i
protuslovno reći da isto to vrijedi i za ljuc ski život.
Kamo takav život vodi? Ako ne postoji sloboda, aV je put u potpunosti određen
bez obzira na to odakle g započeli, čemu onda život uopće sluzi? U tom model
nema mjesta za svijest ili duh, za slobodu i izbor. J
PROMJENA PARADIGN
Nova paradigma
Riječima dr. Jeffrevja Satinovera: »Mnogi bi ljudi htjeli da kvantna mehanika
bude spas od te vrste hladne i bešćutne ravnodušnosti. A razlog što ljudi misle
da im je potreban spas leži u tome što je hladna, bešćutna, mehanicistička ideja
izvanredno moćna. Čak ako joj sami i niste skloni povjerovati, ona u golemoj
mjeri utječe na vaš život i svjetonazor civilizacije«.
Zamislite sebe kao mehaničko biće (svi smo vidjeli dovoljno znanstveno-
fantastičnih filmova da nam to ne bi trebalo predstavljati problem), zamislite
sebe kao biće koje živi u potpuno mrtvom svijetu, u kojem su sve »stvari«
nesvjesni, neodgovorni objekti u potpunosti upravljani apstraktnim zakonima
ponašanja. Kako vam se čini? Kako se osjećate u vezi sa svojim voljenima, sad
kad ste samo stroj, a ljubav je tek slučajni nusprodukt moždane kemije, ništa
više nego evolucijski napredak DNK-a?
Vjerujete li u to? Pa ipak, to vam većina znanstvenika danas govori. To su isti
ljudi koji vam govore zašto je nebo plavo, zašto se vaše vozilo ujutro upali i
zašto drveće pretvara ugljični dioksid u kisik. I da imaju dovoljno velik
kompjutor, mogli bi vam reći i zbog čega upravo sada sjedite ovdje i čitate ovu
knjigu. Sve je to posljedica početnih uvjeta s kojima vaš »ja« (koji je ionako
iluzija) nema nikakve veze.
Vjerujete li u to?
Naravno, nije nam lako misliti o samima sebi kao o čisto mehaničkim bićima. Zato
što to nismo. Niti je to itko drugi. Svi mi osjećamo da imamo (ili čak da jesmo)
svijest i duh, i da činimo izbore.
Ili?
I eto nas na dnu paradigmatske zečje rupe. Na lijevoj strani je život u kojem
smo svjesna bića koja određuju svoj put, a zdesna su samo jedinice i nule koje
na neki način stvaraju iluziju nas samih.
PROMJENA PARADIGME
s telaslČkvog stajališta, \mX &hm>
strojevi, a u strojevima wewM.
kvijesta za svjeskvo Iskustvo.
Nije važilo ateo stroj uiwe;
možete ubiti stroj, baciti ga kva
smetlište... kUje bltcvo. Ateoje to
/ ću* teojl svijet postoji,
i U se I ljudi tateo :l. ALI postoji I drugačiji &kv razkM.lžljaky'a o svijetu,
kva teojl... uteazuje tevakttkui uehakiltea, teoja sugerira da svijet kilje
kilteateav satkvl ¦vtehakvlzaku, kiego prije kvežto : kva orgaktlzakvt.. 'Riječ
je o vrlo Isprepletekioj orgakvlČteaj stvari... teoja se proteze teroz fro&tor i
vrljekv«, rateo, polazeći od vrlo temeljnog gledišta tecje kK kvioze Izbjeći
veze s
i. etlteokvt, okto Sto ja . utječe kva svijet. Na I kiaČlkv, to je I teljuČkil
razlog zbog teojeg je pr svjetokUtzora važna.
- dr. se. Dean Radin
39
Za mene, velika promjena
paradigme mora imati veze
sa mnom (ovdje) i ostatkom
svijeta (tamo vani). Ako smo
mi samo neka bića nalik na
sat, navijeni vojnici u
tiktakajućem svemiru, zašto
bi me tada brinulo što se
zbiva izvan mene? A to je
svjetonazor zbog kojeg je
lako bombardirati ljude,
oteti prirodne resurse i
buduće generacije poslati u
osiromašeni svijet. Dočim,
kad proširim svoje granice u
vremenu i prostoru, sve je
drugačije. U praktičnom
smislu to znači da, umjesto
da čitavu Wć ostavim
upaljeno svjetlo jer sam
previše lijen da ga ugasim,
pomislim na količinu
ugljena ili nafte koji će
izgorjeti kako bi ta žarulja
bila upaljena, pa onda i na
rad koji stoji iza njezine
izrade, i na ozonsku rupu, i
na to kako za tri generacije
neće ništa ostati.
Nevjerojatno je kako ljudi
mogu cijeli dan brinuti oko
toga što će jesti za sljedeći
obrok, a pritom se ni
najmanje ne zabrinuti oko
toga što će netko jesti za
stotinu godina. Jeleni koji
pasu na mojoj livadi idu od
jednog dijela do drugog, i
nikada ne pojedu SVE
sjemenke. A ne nose ni
satove.
- WILL
Protivljenje establišmenta i
Baš kao i u doba Kopernika, Newtona i drugih p nira znanstvenog modela 16. i 17.
stoljeća, konzervat ni elementi u društvu ne samo da su zatvoreni prema i vom
znanju, nego mu se i otvoreno protive. Uspostav na ortodoksija čvrsto drži
pozicije i nespremna je razrr liti o bilo kakvoj promjeni. Danas su nebeske
autorit zamijenili neki (ne svi) ljudi koji, umjesto oproban prženja na lomači,
upotrebljavaju moć sveučilišta ili i žavnih institucija, dodjeljujući stipendije
ili pak korist snagu uskogrudnih medija kako bi zaprijetili financijsl
sredstvima (putem otkaza, uskraćivanja promaknuća mandata, zadržavanja
stipendije, ismijavanja i sark; ma), radije nego stvarnim životima »heretičkih«
zm stvenika čije se ideje i istraživački projekti ne uklapaji prihvaćene
granice.
Amit Goswami vidi nadu. On vjeruje da protivljei nije nužno loša stvar.
»Protivljenje govori nešto važi Nikad ne odbacujete stvari za koje ne mislite da
su p< puno gluposti, a gluposti možete eliminirati već pov nim propitivanjem.
Ali kad stvari postanu važne, a p vršno ih propitivanje ne može odbaciti, tu
postajete rig: ni i želite isključiti onog drugoga. Jer drugi je takoć opasan.
Tako da shvaćanje prema kojem alternath znanstvenici sa svojim podacima na svom
području ra nešto smisleno već ima utjecaj na svijet znanstven establišmenta. I
zato je polarizacija vrlo dobar znak nešto postižemo«.
Evolucija znanstvenih paradigmi i
Jedna od velikih istina o paradigmama jest da se o mijenjaju. Posebice u
znanosti, koja je sama po sebi r prekidni pothvat u kojemu jedna generacija
gradi i djelima prethodnih; paradigma znanja razvija se čim.
40
PROMJENA PARADIGi
stariji pogledi dokažu nepotpunima ili netočnima. Ponekad sporo, ponekad uz
tresak i lom, ali veličina znanosti i jest u tome što se ona kreće naprijed!
Znanost neumoljivo grabi naprijed, gradeći novi pogled, novu strukturu
stvarnosti, na temeljima stare.
Katkad se aktualni model sudari s nezaustavljivim jurišem znanja i iziđe iz tog
susreta pun modrica. Tada, uz podršku ili protivljenje postojećih snaga, stariji
model ustupa mjesto novome. Dr. Hagelin je ovako opisao taj proces:
Unutar napretka znanosti postoje faze razumijevanja i faze evolucije znanja.
Svaka od tih faza unosi vlastiti svjetonazor, svoju vlastitu paradigmu, unutar
koje ljudi djeluju, unutar koje se stvaraju vlade, rađaju nacije, pišu ustavi,
strukturiraju institucije, stvara obrazovanje. Tako se svijet, kako znanje
napreduje, razvija od jedne paradigme do druge. Svako doba ima svoj
karakterističan svjetonazor, svoju karakterističnu paradigmu, i jedna u
konačnici vodi do druge.
PARADIGMA PARADIGME
Kao i mnogi vodeći znanstvenici, VVilliam Til-ler vlastitim je čelom udario o
čvrsti zid predrasuda. On kaže: »Ok, mi ovdje radimo eksperimente o utjecaju
namjera i oni su vrlo uvjerljivi... Zašto znanost za to ne pokazuje živi
interes? To je prava žalost. Većina znanstvenika postala je toliko zaključana u
konvencionalnu paradigmu i konvencionalan način promatranja prirode da su oko
sebe izgradili zatvor. Ako pružite eksperimentalni podatak koji narušava njihova
pravila, oni žele da taj podatak nestane, i zato će ga pomesti ispod tepiha.
Neće vam dopustiti da ga objavite. Pokušat će spriječiti sve načine da ga
iskomunicirate jer je ono što tvrdite vrlo uznemirujuće. To je nevolja - i
vjerujem, feateo je jednih od i/vajdaleteosežnijili
teoja se javlja u
\A.a svemir - od kM-tšLjei^jn da je
01^ vM.ytav tea iskustvu sveew.lra
teao živog bića. lupajući u \Adu
daje sventlr živ i da s.w> wX
cveprestan-o odrzR\javd. un-utar
te životkvosti, shvaćam-o da
s.w.o liA.tlw.iA-o povezamX sa
svinte što postoji. Taj uvid...
¦predstavlja i*u>vt Mtc.ii/i
gledaiAja vun svtjet i. \m>\A odvu>s,
sa s\/y'etow<. te i^adiLazi duboku
odvoje^vost leoja je obilježila
kutše živote.
- Duane Elgin
PROMJENA PARADIGME
41
uglavnom je uvijek bilo tako. Karakteristično je za ljude da se žele ugodno
osjećati u vezi s nekim načinom gledanja na svijet. Nove stvari uznemiruju;
prisiljavaju vas da promijenite svoj način razmišljanja«.
Tiller objašnjava još jedan važan razlog zbog kojeg se aktualna paradigma
znanstvene stvarnosti treba promijeniti: »Ne postoji prostor u... našoj
aktualnoj paradigmi u koji bi se mogao smjestiti bilo koji oblik svjesnosti,
namjere, emocije, uma ili duha. A to što naš rad pokazuje da svjesnost može
imati vrlo snažan učinak na fizičku stvarnost, znači da u konačnici mora doći do
promjene paradigme; promjene koja bi dopustila da se uključi i svijest;
struktura svemira mora se proširiti izvan svojih sadašnjih okvira kako bi joj
dopustila ulazak«.
42
Promjena osobne paradigme I
Promjena paradigme koja je u tijeku ne zbiva se sai u znanosti, već se proteže i
na društvo te snažno utjt na našu kulturu. Vjerojatno najvažnija promjena koja
zbiva je ona osobna. Tijekom zadnjih nekoliko deseti ća, mnoge tisuće, možda i
milijuni ljudi prošli su ki dramatične promjene svojih vrijednosti, percepcija i
na na na koji se odnose prema drugima i prema svijetu.
Zašto se to događa? Jedan od razloga je i taj stol ljudi shvatili da na kraju
njihove potrage za blistavij automobilima, većim kućama i cipelama za svaki d u
godini, ostaje samo praznina - ista ona praznina k( su pokušali ispuniti
posjedovanjem i financijskim usp hom. Materijalistički svjetonazor kaže: više
novca = 1 lji život. Ali imajući više i otkrivajući da praznina os je, nameće se
zaključak: materijalistička pretpostav je pogrešna.
Drugi razlog? Ako je nova paradigma točna, i s^ mir jest živo biće, kojeg smo
dio i mi, i naše misli, i p
PROMJENA PARADIG
neti, i sve subatomske čestice, tada će potreba za novim pogledom na svijet
pridonijeti tome da se on i dogodi. Možda je ljudska oholost (o, ne opet!) to
zbog čega se čini da mi donosimo novi pogled. Gladan organizam uvijek traži
hranu. Mi smo dio tog organizma, kao što su to i planeti, naše misli i
subatomske čestice, i mi tražimo novi put jer znamo da smo se utaborili na pragu
smrti.
A to baš i nije ugodno mjesto za boravak. Zagađena voda i prljav zrak.
Prenapučenost koja se bori s glađu i oružje veličine obične torbice koje može
uništiti čitav grad. Popis je neiscrpan. Dr. Candace Pert kaže: »Tijelo se
uvijek želi izliječiti«. Pa ako naša stvarnost, i fizička i nefizička, jest
golemi organizam, kako to sugerira »nova fizika«, onda ta stvarnost u ovom
trenutku pokušava sebe izliječiti. A iz tog poriva rađaju se nove koncepcije
svijeta, čak i dok se stare koncepcije bore za rovove svoje.
Što je u ravnoteži? Naša predodžba stvarnosti. Tko je ravnoteža? Mi.
PROMJENA PARADIGME
¦>»
^ife/
43
Razmislite malo o ovomet;.
Koja paradigma upravlja vašom stvarnosti?
Koje su boje vaše naočale (i one svjesne i one nesvjesne)?
Kako pronalazite naočale nesvjesnoga?
Koja je prevladavajuća paradigma u svijetu?
Koliko se ona razlikuje od vaše paradigme?
Kako djeluju jedna na drugu?
Je li društvena osviještenost paradigma?
Je li People Magazine paradigma?
Je li to Biblija?
Što bi vam bilo potrebno da se prebacite na novu paradigmu?
Jeste li spremni odustati od svega što je vezano za staru paradigmu?
Koja je vaša nova paradigma?
Je li to vaša nova paradigma ili nova globalna paradigma?
Ako smo mi zaista strojevi mutanti... možete li se zaljubiti u svoj toster?
Ovo poglavlje moglo bi biti bilo gdje. Odmah poslije »Velikih Pitanja« (to je
ključno, zar ne?). Ili usred »Znanosti i religije« (budući da su obje zagrizle u
njega). »Promjena paradigme« mogla bi zvati i »Prihvaćena promjena stvarnosti
tti^je i ftlce cesto žive u stvarnosti teoja se veow.a razllteuje od i/uiše.
Netee čuju. zvukove teoje outt tlt vtde -
svjetlosti (ultraljubloaste, liA-fracrvet^e) teoje i^e m-ože^«) vidjeti.,
većinu* sisavaca (leno pst.) žive u svijetu. . mirisivvM, i mi vid se
osLaiAjnju u kvuvjgo kn.niAJoj mjeri, i^ego m.L. A stoje s teoje satima zure u
teut stropa?
Ili nakon »Vida i percepcije« (to je sljedeće poglav u kojem je riječ o onome
što percipiramo - i srna mo stvarnim? Ili poglavlja »Kvantna fizika«, 1 prekapa
po samoj jezgri stvarnosti. Suočimo se s ti moglo bi/trebalo bi biti svugdje.
Ne? Onda mi recite, što je stvarnost u trenutku i ste se upravo zaljubili
(poglavlje »Emocije«) ili u trei ku kada je vaša ljubav života upravo umrla. Što
s pog ljem »Želja«, koje se bavi izborom i slobodnom volj( Mislite li da su te
odluke temeljene na stvarnosti, il vašoj pretpostavci o tome što je stvarnost?
!
Pogledajmo uklapaju li se sljedeća poglavlja u n viziju realnosti. »Svijest
stvara stvarnost.« Ok, to ide no s drugim. A toga ima još i još...
Ovo pitanje je posvuda. U svakom je poglavlju, u i kom trenutku u kojem živimo.
Svaka je odluka zasnc na na nekoj konstrukciji onoga što je za vas stvarni ipak,
kad ste se zadnji put sjurili do dna zečje rupe, do istraživanja vlastitih
pretpostavki o realnosti?
Nije baš malo znanstvenika kojima smo postavili \ pitanje. U svom odgovoru, dr.
David Albert dotiče se t kako i zašto svakodnevno odgovaramo na to pitanje:
46
PROMJENA PARADI
»Ako ujutro ustajem iz kreveta, ok, i odjednom o< lučim vrlo ozbiljno uzeti
tvrdnju, koja je svakako istini-*-*v ta... da ne mogu sa sigurnošću znati rade
li moje oči ispravno, pa prema tome, iako mi se prema svemu što znam može činiti
da je pored mog kreveta čvrsti pod, tamo bi mogla biti i litica ili nešto
slično. Ako nisam u stanju odrediti te mogućnosti u smislu onih vjerojatnosti
koje im pripisujem, onda se neću ni ustati iz kreveta! Čini mi se da sam
paraliziran u najdoslovnijem smislu te riječi.
Jedna je hipoteza da tamo doista postoji pod, i to je ono što vidim. Druga je
hipoteza da je moje viđenje poda halucinacija, i da je tamo litica. Listajući
ujutro iz kreveta, vi prihvaćate jednu od tih hipoteza kao vjerojatniju od
druge. To je način na koji smo navikli postupati u svojim svakodnevnim
životima.«
Prihvaćamo stvarnost koju nam nude naše oči, tako da smo za sebe u tom trenutku
odgovorili na pitanje koje lebdi iznad nas - što je stvarnost? Većina ljudi
misli da je stvarnost ono što nam projiciraju naša osjetila. I, naravno, znanost
je s tim pogledom bila suglasna tijekom 400 godina: ako se nešto ne može
osjetiti putem naših pet osjetila (ili njihovih produžetaka), onda to nije
stvarno.
Ali čak i ta »stvarnost« izgleda drukčije kad ju gledamo očima, a drukčije ako
se u nju dublje zagledamo pomoću mikroskopa ili uređaja za cijepanje atoma. Tada
postaje potpuno drugačija, neprepoznatljiva.
A što je s našim mislima? Jesu li one dio »stvarnosti«?
Pogledajte sad oko sebe. Tu su prozori i stolice, svjetlo i ova knjiga.
Vjerojatno mislite da je sve to stvarno. Svemu od toga prethodile su ideje,
ideja prozora, ideja stolica. Netko je zamislio te prozore i te stolice i
napravio ih. Dakle, ako je ono što je po njima nastalo stvarno, jesu li i ideje
stvarne? Mnogi ljudi misle da su misli i emocije stvarne, ali kad znanstvenici
istražuju »stvarnost«, spretno izbjegavaju spomenuti takve stvari.
PROMJENA PARADIGME
Što je sa sviješću, tom fundamentalnom činjenicom našega postojanja, koja
svugdje ide s nama? Kako bismo napravili bilo što - mislili, sanjali, stvarali,
percipirali -moramo biti svjesni. Nije li to dio stvarnosti? Ali gdje se ona
nalazi? Od čega je napravljena? Za razliku od materijalnih objekata,
nedodirljivi fenomeni kao što je svijest ne mogu se mjeriti, no to ne znači da
ih nema, zar ne?
Mnoge znanstvenike to je stjeralo u škripac. Ako je svijest stvarna, onda se
njezina stvarnost može istražiti; ako nije stvarna, onda ju uopće ni ne moraju
ići tražiti. I tako se nikad neće ni znati da je stvarna.
Tako na pitanje »Što je stvarno?«, vjerojatno naše najuobičajenije pitanje, nije
lako odgovoriti. A ipak to što jesmo, što je život, što je moguće a što nije,
sve se to temelji na onome što smatramo stvarnim.
-WILL
47
I
Nikad se nisam pitala o tome koliko je stvarnost stvarna. Zašto bih si uopće
postavljala tako šašavo pitanje? A onda je stvarnost u kojoj sam se nalazila
postala zbrkana i počela sam se pitati o njoj - ne baš o stolovima i stolicama,
nego o svojoj percepciji stvarnosti. Kad sam shvatila da je moja stvarnost samo
proizvod mojih ograničenja, shvatila sam da bih trebala postati spremna sanjati
dalje od tih granica. Što je to što istinski želim, a pritom ne vjerujem da to
mogu postići ili postati? Jedina »čvrsta« stvar u mojoj stvarnosti je moja
percepcija stvarnosti. Ako sam spremna otvoriti oči novim mogućnostima, moja se
stvarnost može promijeniti.
- BETSY
48
Natrag u laboratorij!
Nemajući odgovor na pitanje »Što je stvarnost?« je se pokazalo preteškim za
propitivanje, čovječan se okrenulo laboratorijima i prionulo jednostavnijen
pektu: uzmimo sve »stvari« oko sebe za koje se svi prilično slažemo da su
»stvarne« i pogledajmo od č su napravljene. To je mnogo jednostavnije od snov
ideja ili emocija ili bilo koje od tih unutarnjih stvar
Prvi je na ideju o atomu došao Demokrit iz Abd »Ne postoji ništa osim atoma i
praznog prostora; sve talo je mišljenje«. I to je bio sjajan početak. Tako si
pojavili i elektronski mikroskopi i uređaji za cijep. atoma i oblačne komore i
mi, veliki ljudi, zavirili srr svijet malih stvari.
Kad ste išli u školu, vjerojatno su vam pokazali i del atoma, s njegovom čvrstom
jezgrom i elektron koji kruže oko nje, i vjerojatno vam je rečeno: »At< su
gradivni elementi prirode«. Dobar pokušaj! Zgoi je to koncept i dijagrami
prilično lijepo izgledaju, a] jednostavno nije istina.
Pokazalo se da su ti mali čvrsti atomi, u svojim skl nim malim orbitama, u
stvari samo paketi energije. ( da se pokazalo da zapravo nisu ni paketi
energije, m trenutačne kondenzacije polja energije... Naravno, ] što znate,
svaki atom gotovo se u potpunosti sastoji »praznog prostora«, do te mjere da je
gotovo ravno čt što ne propadnemo do poda svaki put kad pokuša sjesti na
stolicu. A budući da je i pod uglavnom praz gdje bismo mogli naći nešto dovoljno
čvrsto da nas ] drži? Stvar je u tome da smo »mi« - ili bar naša tijel također
napravljeni od atoma.
A sada najnapredniji znanstvenici ukazuju na td takozvani »prazni prostor«
unutar atoma i između r uopće nije prazan; toliko je ispunjen energijom da dan
kubični centimetar - jedan naprstak ili prostor ličine pikule - sadrži više
energije nego sva čvrsta t u čitavom poznatom svemiru!
Dakle, što ste ono rekli da je Stvarnost? ..
PROMJENA PARADIC
Krenimo još dublje
Znatno prije ranih grčkih filozofa - i svakako znatno prije kvantne fizike -
indijski mudraci znali su da se nešto važno događa s onu stranu kraljevstva
osjetila. I hinduistički i budistički proroci mislili su, a to i dalje
naučavaju, da je svijet pojavnosti, svijet koji vidimo svojim osjetilima maya
ili iluzija te da nešto leži ispod područja materijalnoga, nešto moćnije i
temeljnije, više »stvarno«, iako u potpunosti neopipljivo. Kao što ukazuju mnogi
spiritualni tekstovi, postoji »viša stvarnost« koja je mnogo temeljnija nego što
je to materijalni svemir i ima neke veze sa sviješću.
Upravo to otkriva i kvantna fizika. Ona ukazuje da se u samoj jezgri fizičke
stvarnosti nalazi potpuno ne-fizička ravan, zvali je mi informacijom, valovima
vjerojatnosti ili sviješću. I baš kao što obično kažemo da su atomi ono od čega
se sastoji »stvarnost«, ako je ovo gledište ispravno trebali bismo reći da je
upravo to područje inteligencije, koje postoji duboko u podlozi svega, ono što
svemir »stvarno« jest.
Kada se vratio sa svojeg putovanja u svemir, NASA-in astronaut dr. Edgar
Mitchell došao je do ovoga zaključka:
U jednom trenutku shvatio sam da je ovaj svemir inteligentan. On se kreće u
određenom smjeru, a mi imamo neke veze s tim smjerom. I da kreativni duh,
kreativna namjera koja je oduvijek povijest ovoga planeta, dolazi iz nas, i da
je oko nas - što je posve isto...
Sama svijest je ono fundamentalno, a energija-tvar produkt je svijesti... Ako
drugačije počnemo misliti o sebi i uspijemo se vidjeti kao kreativna, vječna
bića koja stvaraju fizička iskustva, ujedinjeni na razini egzistencije koju
zovemo svjesnošću, tada ćemo ovaj svijet u kojem živimo početi gledati i
stvarati na prilično drukčiji način.1
Što je dr. Mitchell i učinio. Utemeljio je i pokrenuo Institut noetičkih
znanosti (Institute of Noetic Sciences, IONS) kao istraživački institut koji
znanstveno istražuje »mistične« predodžbe o stvarnosti kakve je imao i sam, i
kakve imaju i drugi.
stvar koju možete reći o svoj toj kteswpst«i^ctjaLi«toj tvari, jest da je više
vmWh mu
bita U
- dr. Jeffrey Satinover
PROMJENA PARADIGME
49
Primijetio sam da neki ljudi
misle kako je postavljati
pitanja poput »Što je
stvarnost?« besmisleno i da
nema veze sa
svakodnevnom realnošću.
No pretpostavimo na
trenutak da je vanjski život,
onaj »tamo«, izgradila naša
percepcija. Kako mijenjamo
temelj koji stvara taj svijet?
Isprobavamo li i mijenjamo
li stvari »tamo« u tom
svijetu? Pa, to je nešto što
većina nas stalno pokušava,
a nikad ne upali. Jeste li
ikad pokušali pobjeći od
neke situacije i shvatili da
vas vaši problemi posvuda
prate? Pa, naravno da je
tako. To je zato što niste iza
sebe ostavili svoj živčani
sustav. I dalje jednako
reagirate na iste stare
podražaje. Koji je dakle
bolji put? Znajte: stvarnost
u potpunosti ovisi o nama.
-MARK
i
Možda veća/istiniti ja stvarnost svijesti j
Mitchellova spoznaja poklapa se s iskustvima k su imali mistici kroz povijest,
sve do današnjeg da Dr. Andrew Newberg, proučavao je mistična/špiriti na
iskustva s gledišta neuroznanosti i pisao o tom knjigama Why God Wan't Go Away:
Brain Science and< Biology of Belief (Zašto Bog ne želi otići: Znanost o m gu i
biologija vjerovanja) i Mystical Mind: Probing the Biol of Belief (Mistični um:
Iskušavanje biologije vjerovanja),
On kaže da ljudi koji su imali duboka mistična! kustva i »vratili se« natrag
uobičajenom životu, »i dalje c stvarnost smatraju stvarnijom, smatraju da ona
predst lja istinitiju, temeljniju formu stvarnosti; materijalni s jet u kojem
živimo za njih je više sekundarna stvarno?
Zbog toga, kaže dr. Newberg: »Zaista trebamo ] gledati vezu između svijesti i
materijalne stvarnos bilo da se materijalni svijet može izvesti iz svjesne stv
nosti ili da bi svjesnost sama bila temeljna tvar svemir
Možemo li ikad zaista znati? i
Tijekom 18. stoljeća, njemački filozof Immanuel Ki naglasio je da ljudska bića
nikad ne mogu uistinu sp< nati prirodu stvarnosti po sebi. Naša istraživanja pi
žaju nam samo odgovore na ona pitanja koja postav] mo, a ona se temelje na
mogućnostima i ograničenjii našega uma. Sve što primjećujemo u prirodnom svi tu
(bilo osjetilima ili znanstvenim putem) prolazi ki filter naše svijesti i
određeno je, bar u nekoj mjeri, sam strukturama uma. Stoga, ono što vidimo jesu
»fenon ni«, odnosno interakcije između uma i onog nečeg i »zaista postoji tamo
negdje«. Mi stvarnost ne vidimo; vidimo samo svoju konstrukciju stvarnosti koju
su izgi dili neuroni našeg mozga. »Stvar po sebi« zauvijek ne je skrivena.
)
Drugim riječima, znanost nam daje samo model s1 jeta, a ne sam svijet. Kako kaže
Miceal Ledwith:
PROMJENA PARADIG
»Pa, znate, kvantni pogled na stvarnost nije sve niti njime sve završava. Sve
oko čega se trudimo u povijesti znanosti jest proizvesti sve manje i manje
nesavršene modele kojima bismo izrazili prirodu onog što postoji i, naravno,
možda će za nekih dvadeset ili trideset godina kvantnu fiziku zamijeniti dublje
i temeljitije razumijevanje stvarnosti, bez obzira na to kako će se ta određena
fizika nazivati.«
A budući da nam znanost daje te modele, i dalje ostajemo »mi« ono čime se
trebamo pozabaviti, kako to naglašava dr. Andrew Nevvberg:
»Što se tiče toga živimo li mi ili ne živimo samo u velikom holodeku, to je
pitanje na koje nemamo nužno pravi odgovor. Mislim da je to veliki filozofski
problem s kojim se moramo suočiti, u smislu toga što znanost može reći o
svijetu, jer u znanosti, mi smo uvijek promatrači. Mi smo uvijek ograničeni onim
što u konačni-ci dopire u naš ljudski mozak i što nam omogućuje da vidimo i
percipiramo stvari koje vidimo i percipiramo. Tako da je lako pretpostaviti kako
je sve to samo velika iluzija iz koje se ne možemo izmaknuti kako bismo vidjeli
o čemu se tu zapravo radi.«
Razine stvarnosti
Kad baratamo pitanjima o prirodi, od kojih se napreže um, od velike koristi može
biti zamisao da istodobno postoje različite razine stvarnosti, i da su sve one
stvarne. Drugim riječima, površinske razine su stvarne na svoj način; samo kad
ih uspoređujemo s dubljim razinama kažemo da nisu stvarno stvarne; one nisu
»konačna« razina. Ruke i noge su stvarne; stanice i molekule su stvarne; atomi i
elektroni su stvarni. I svijest je stvarna. Kako kaže dr. John Hagelin:
PROMJENA PARADIGME
Sjećam se kad sam prvi put naišao na ideju da sami stvaramo stvarnost u našoj
svijesti i da je »fizički« svijet samo konstrukcija. Upravo sam čitao Nature of
Personal Reality (Priroda osobne stvarnosti) Jane Roberts. Zatvorio sam oči i
zamislio da zid ispred mene nije stvaran i da ću, kad otvorim oči, moći vidjeti
kroz njega. Nije upalilo. Ili ipak jest?
Svakako, u mislima sam se držao ideje da zid ne postoji, ali sve u vezi načina
na koji sam tamo sjedio, očekujući da me pod drži, da me gravitacija privlači,
sve je to podržavalo ideju da je svijet najstvarnija stvar koja postoji. Kad
ujutro ustajem iz kreveta i spuštam noge na pod, iskreno vjerujem da je pod
stvaran i da nije iluzija, i da stvarno tamo nije nikakva rupa bez dna.
Svaka aktivnost koju poduzimamo pretpostavlja nešto o stvarnosti. Ipak, rijetko
to svjesno propitujemo. Imamo svoje pretpostavke, a stvarnost im se pokorava, i
tako nikad ne vidimo ruku koja ju stvara. Tu se negdje skriva i zen pitanje:
»Kako zvuči jedna stvarnost koja kolabira?«.
-WILL
51
Kratak odgovor <ajx pitai/vjeje Vi stvflr*v)st iluzorna, \zao i vm pitai/y'eje
Li stvarnost potpui/to
kao i sve druge i... glasio bi »da«. Tako da, kad bi frišao i postavio rekao
bik - da, to je u o. ALi stvcirje ujfl, jer u trenutku kad uđete u odkw)s sn
kad
- dr. Jeffrey Satinover
»Doslovno postoje različiti svjetovi u kojima živim« Postoji istina koja je na
površini i dublja istina. Poste makroskopski svijet koji vidimo, a postoji i
svijet m samih, i svijet atoma, i svijet naših atomskih jezgri. Sv su to u
potpunosti drukčiji svjetovi.
Oni imaju svaki svoj jezik; imaju svaki svoju matemć tiku. Oni nisu samo manji;
svaki je potpuno različit, ali s komplementarni jer ja jesam moji atomi, a
također je sam i moje stanice. Ja sam i moja makroskopska fizic logija. Sve je
to istina. To su samo različite razine istine.
Dakle: l
i i
1. Sve je istina.
2. Ništa nije istina - to su sve samo modeli.
3. Mi se nikad ne možemo osloboditi vlastitog n na na koji sve percipiramo.
4. Proširujući svoju svijest, možemo percipirati s
5. Sve gore navedeno je istina.
6. Sve gore navedeno su modeli. !|
7. Ili... ''
Je li stvarnost demokratski proces? \
U našim svakodnevnim životima, u našim odlu ma koje iz trenutka u trenutak
donosimo o stvarne je li doista riječ o demokraciji? Ili, da postavimo to d
gačije, u kojoj mjeri slaganje onih oko nas čini da ne postane stvarno? Ako je u
sobi deset ljudi, i osam \ stolicu, a dvoje vide Marsovca, tko pati od iluzija?
Vraćajući se poglavlje unatrag, mogli bismo reći je paradigma jednostavno
najuobičajenija općeprih ćena predodžba (model) o tome što je stvarno. Glasova
obavljamo svojim djelima, i to onda postaje stvarno.
Ono bitno u svemu ovome jest: stvara li svijest stv nost? Je li to razlog što se
nikad nitko nije pojavio s p vim odgovorom - jer stvarnost JEST odgovor?
52
PROMJENA PARADK
m
Razmislite malo o ovome...
• Što pretpostavljate o stvarnosti? Koja je temeljna pretpostavka koju imate
svaki dan?
• Jeste li ikad mislili o tome od čega su misli sačinjene?
• Možete li navesti jedan primjer toga kako vaše misli postaju stvarnost?
• Je li pisanje odgovora na prethodno pitanje jedan takav primjer?
• Što su snovi? Ako su i snovi i percepcija prvenstveno moždana aktivnost,
zašto vjerujete da je vanjski svijet stvarniji?
• Koji svijet se čini stvarnijim?
• Koja je razlika između stvarnosti i vaše percepcije stvarnosti?
• Kako će promjena paradigme promijeniti vašu percepciju stvarnosti?
• Možete li promijeniti vašu percepciju stvarnosti bez promjene vaše paradigme?
• Koje su sada boje vaše naočale?
okvir otjeU>vat<vjw, ^
, ut^uttar kojih oci vtde. uou stvara svew»u.r koji Prugl^M rljeo'tma, i^ašje
um. ugrađen u. U
HENBVK SKOLIMOWSKI
om.
Ovaj svijet Kap rose A ipak...
- Kobayashi Issa
II
Ako je sve što percipiram temeljeno na! Sonorne što već znam, kako ću ikada
vidje nešto novo? Ako nikada ne vidim ništai
i
novo, kako ću se promijeniti? Kako ću ras
Nakon putovanja kroz najnejasniji i najma poznat pojam - Stvarnost - dobro je
malo se v titi pravoj znanosti. Provjerenoj, potvrder prihvaćenoj. Koja
proturiječi načinu na koji većina Iju kako vjeruju, vidi stvari.
vi4iM.kustei plivaći i rov&ocL,
skakači u vis, trkaći, dizači
utega i drugi sportaši vježbaju
što rade, koristeći sva osjetila
kako bi postigli potpueu*
slnutlaclju. ukupne aktivnosti
koju žele razviti, to se Isprva
može olnltl vrto otkačenim.,
osobito natjecateljski raspoloženih testosteron« koji baš I ne
pronlku-utl u vrijednost
vježbala koje se sastoji od
sjedenja sa zatvorekum ool^vta,
ali do sad je apsolutno dokaza vu> da to fuvO&ciovu.ra i postalo je
56
Tko vidi što?! I
i
Pet je povezanih razina rada mozga. Upravo ste » djeli« svako od ovih slova.
Vaše oči nisu »vama« sar poslale sliku svakog od tih slova. Vaš mozak obradic
vizualni podatak koji mu je poslan kroz vaše oči ka bi izgradio ta slova.
Radi to na način da prvo razbije nadolazeće impul u osnovne oblike, boje i
uzorke. Tada započinje te uz( ke usklađivati s pohranjenim sjećanjima na slične
stv ri, pridružujući im emocije i dajući značenje događa ma, povezujući sve to
zajedno u integriranu »sliku« i 5 ljući bljeskove te slike u frontalni režanj
četrdeset puta sekundi. Upravo tako. Mi čak ni ne vidimo kontinuii no. To je
više kao bljeskajući film.
To znači da vaš mozak oboji sve što vidite. Recin da gledate u šumu. Vaš mozak u
stvari boji svaki list i svakom drvetu koje vidite. Oboji ih povezujući ih sa sj
ćanjima, ili neuronskim mrežama zaduženima za liše boju, veličinu, oblik, i
nekako sve to spoji. «
VID I PERCEPC]
To zvuči posve nevjerojatno i proturječi lakoći s kojom skakućemo po svijetu. Pa
kako su neurofiziolozi došli do ovakve sheme?
Je li to nos na vašem licu?
Proučavajući pacijente pogođene moždanim udarom, znanstvenici su shvatili kako
mozak gradi vizualne slike. Netko bi doživio moždani udar i mali dio mozga
prestao bi mu raditi. Znanstvenici bi potom vidjeli na koji to način utječe na
vizualni osjećaj pacijenta.
Jedan primjer govori o osobi kojoj je moždani udar izbrisao djelić mozga u kojem
se obraduju vizualne informacije. Bio je to dio zadužen za (kako se pokazalo)
obradu noseva. Taj čovjek više nije mogao vidjeti nose-ve. Mogao je vidjeti sve
na osobi koju gleda, ali ako ste na tu osobu nalijepili golemi crveni klaunovski
nos, te upitali pacijenta u čemu je razlika, on nikada ne bi spomenuo nos. Čak i
na upadicu »Ma dajte, Bob sigurno ima nos« odgovorio bi kako ništa nije
neobično. Sve drugo vidio bi savršeno, tako da je bilo očito kako oči šalju sve
signale. Ali kad je u pitanju bio nos, kao da su nedostajale neke kockice u
glavi. Umjesto da zapravo vidi nos (klaunovski ili neki drugi), vidio bi nos za
kakav je zamišljao da bi ga promatrana osoba »trebala« imati.
Dokazi da vidi zapravo mozak, a ne oči, pokazuju se i na manje dramatičnoj
razini: mjesto na kojemu vidni živac kroz očnu duplju prolazi u pozadinu mozga,
ne sadrži vizualne receptore. Zbog toga biste očekivali da ćemo, ako zatvorimo
jedno oko, u sredini vidjeti crnu točku. Ali to nije slučaj. To je zato što boju
slici pridaje mozak, a ne oči.
Još podataka...
Znanstvenici su otkrili da se, ako mjere električne signale koji izlaze iz
nečijeg mozga (koristeći CAT ili
VID I PERCEPCIJA
"bombardiraju, vias. velilee
ulcrzt u n-aše tijelo i mi ik obrađujtnw. ulaze u. vms. k,rox osjefcilM orq^awt
i sve se više i vize -filtriraju., vm sv/akaom. . tlo tliwl\M.raviM) i, Ev^o, u.
svijesti, se
- dr. se. Candace Pert
Što je ono što ne mogu,
a želim vidjeti? Kako moje
emocije utječu i uzrokuju
moju percepciju stvarnosti?
Kako mogu opaziti nešto
novo ako sam zapela u
svojoj staroj paradigmi? Što
sam spremna promijeniti
kako bih drukčije opažala
stvarnost? Kako promjena
načina na koji opažam može
promijeniti moju stvarnost?
Hoće li biti bolja?
Drugačija? Oboje?
- BETSY
58
PET skenere, primjerice) dok ovaj gleda u neki obje pa onda opet dok samo
zamišlja taj objekt, u oba slu ja aktiviraju ista područja u mozgu.
Vizualiziranje jekta, dok su oči zatvorene, proizvodi identične m dane uzorke
kao i samo gledanje objekta.
Ne samo da mozak ne pravi razliku između one što vidi u okolini i onoga što
zamišlja, nego se čini ne pravi razliku ni između aktivnosti kad ju izvo< kad ju
samo vizualizira. Prvi je to otkrio dr. Edmund: cobson (tvorac progresivne
tehnike za opuštanje u svi smanjivanja stresa) 1930. godine. Zatraživši od is
tanika da zamisle neku fizičku aktivnost, otkrio je v suptilno pomicanje istih
onih mišića koji bi se pomk da je riječ o stvarno izvođenoj fizičkoj aktivnosti.
C informaciju dobrano su iskoristili sportski natjecat širom svijeta.
Istina o percepciji
Percepcija je složen i mnogostran proces koji poči: kad naši osjetilni neuroni
uhvate informaciju iz okoli i pošalju je u obliku električnih impulsa mozgu. Kao
s živa stvorenja, i mi imamo ograničen kapacitet za uli ne informacije. Ne
možemo vidjeti infracrveno svjei ni osjetiti elektromagnetska polja kao što to
mogu pt (ta im sposobnost služi za navigaciju). Međutim, kc čina informacija
koja se ulijeva kroz pet osjetila je zaj njujuća - negdje u redu veličine od 400
milijardi bito po sekundi.
Očito je da svjesno ne primamo niti obrađujemo izbliza tako veliku količinu
podataka - istraživači L vore o samo oko dvije tisuće bitova koji se probiju
naše svijesti. Tako, budući da se mozak prima posla nastojanju da za nas stvori
priču o svijetu«, kako to 1 že dr. Andrevv Newberg, »on se mora riješiti gomile
s višnih podataka«.
Primjerice, dok čitate ove riječi, iako vaša osjetila i gistriraju temperaturu
sobe u kojoj sjedite, osjećaj k
VID I PERCEPC
vaše tijelo ima sjedeći na stolici, teksturu odjeće koja vam dodiruje kožu,
zujanje frižidera i miris vašega šampona, prilično ste nesvjesni svega toga dok
se fokusira-te na riječi u ovoj knjizi. Dr. Newberg nastavlja:
»Mozak mora obraditi nevjerojatnu količinu informacija koje su nam zapravo
nebitne. Čini to tako da im priječi pristup. A to čini sprečavajući da određeni
odgovori i određeni dijelovi živčane informacije u konač-nici prodru do naše
svijesti, i dok sve to radimo, mi ignoriramo stolicu na kojoj sjedimo. Tako je s
analizom poznatoga. A tu je i analiza nepoznatoga...
Ako vidimo nešto što naš mozak baš i ne može identificirati, mi posegnemo za
nečim što je slično. ('Nije vjeverica... ali nešto jako nalik na nju.') Ako ne
postoji ništa dovoljno blisko, ili ako je riječ o nečemu za što znamo da nije
stvarno, mi to odbacujemo govoreći: 'Bit će da mi se učinilo'.«
Dakle, mi zapravo ne percipiramo realnost; mi vidimo sliku realnosti koju je
izgradio naš mozak na temelju ulaznih osjetilnih podataka, plus nebrojenih
asocijacija izvučenih iz nepreglednih neuronskih mreža našega mozga. »Ovisi o
tome kakva su bila vaša iskustva«, kaže dr. Newberg, »a način na koji na kraju
obrađujete podatke zapravo stvara vaš vidljivi svijet... Mozak je to što konačno
percipira stvarnost i stvara za nas naše tumačenje svijeta«.
Emocije i percepcija
Istraživanje koje je vodila dr. Pert pri Nacionalnim zdravstvenim institutima
(National Institutes of Health) ukazuje da je to kako ćemo i hoćemo li nešto
percipirati određeno ne samo našim vjerovanjem o tome što je stvarno, nego i
onim što osjećamo u vezi s tim što naša čula zapažaju. Ona kaže: »Naše emocije
određuju što je vrijedno da na to obratimo pažnju... Odluka o tome što
Naš vozate i rnzLt-teu tzmtđu o^vog što se zbiva Izvai/v vms, i ovu>g što se
zbiva u
- Joe Dispenza
Ne postoji
što bi bilo ^veovtsi^o od o\M>ga što se zbiva
- dr. se. Fred Alan Wolf
VID I PERCEPCIJA
59
JE LI TO MACA NA VAŠEM NOSU?
istraživači su \MAČXLt sugestiji u pokusi*!
¦prostor u kojem. MJe bilo
vertikali/lik LL^ujn; tjedniku^
kasi-uje, kad su n^aclće stavili
u »nomtaLiAi« prostor,
oi/vi i/usu mogli vidjeti.
s vertlkali/vim.
(kakvaje primjerice stolica s i-uigaioia) i. ) su se sudarali s
će postati misao koja se probila do svijesti, a što će os ti neprobavljeni
misaoni uzorak zakopan u dub razini tijela posredovana je receptorima«.
Kako to kaže Joe Dispenza: »Emocije su napravlje tako da kemijski učvrste nešto
u dugotrajnu memor Zato ih imamo«. Naše emocije spojene su na niskoj zini
vizualne obrade podataka, negdje blizu prvog 1 raka u tom procesu. S evolucijske
točke gledišta to i smisla. Ako hodate stazom i pred vas iskoči tigar, vi ć tu
sliku obraditi i početi bježati i prije nego što shval zašto to činite.
Četiri stotine milijardi bitova u sekundi. Čak i 1< izbacimo sve ono što
smatramo nestvarnim (Marso\ i sve ono što smatramo nevažnim (miris šampona),
preostaje mnogo bitova. Emocije im daju njihovu re tivnu težinu ili važnost. One
su dobro umrežena prt ca percepcije. One nam pružaju i jedinstvenu spos< nost da
ne vidimo ono što jednostavno ne želimo vid]
Naše se oči čitavo
izreSu. om se kreću čitavim. ovikK poLjevu ei/vergtje - pn zašto se ovukn
foteusi-rflju i propuštaj u
jedi/«> područje, a drugo w&.
vidimo ovu} što ž vjerovati. A oterećen«) se od stvari- teoje su vuxvw. previše
i/tepozi/u?te tt-t i^eugodt^e.
- dr. se. Candace Pert
Paradigma i percepcija i
Dakle, ako mi stvarnost gradimo od već postoje' pohranjenih sjećanja, emocija i
asocijacija, kako ika opažamo nešto novo?
Ključ je novo znanje. Proširujući svoju paradign svoj model onoga što je stvarno
i što je moguće, dodc mo nove opcije popisu koji naš mozak nosi sa sobe
Upamtite, taj popis je samo radni opis stvarnosti koji temelji na našem osobnom
iskustvu; to nije stvarnost tna. Novo znanje može otvoriti našu svijest novim
tij vima i razinama percepcije i iskustva.
Nova informacija je važna, ali potpuno znanje ukl čuje i razumijevanje i
iskustvo. Ako želite da netko c zna kako je to jesti breskvu, možete mu dati
informa ju o tome: »Sočna je, slatka, klizi...«, ali on to nikad ni zaista znati
dok god sam ne kuša breskvu. Zato, da b mo proširili svoju paradigmu i otvorili
se većem žh tu, mi trebamo i iskustva. ¦
VID I PERCEPC
Primjerice, kad ste zadnji put svoj um doveli do usijanja? Kad ste zadnji put
učinili nešto što do te mjere ne nalikuje na vas da ste ostali stajati otvorenih
usta, govoreći »ne vjerujem da sam to napravio«?
U Putovanju u Ixtlan, Carlos Castaneda prisjeća se jedne od Don Juanovih
lekcija: »Uhoditi sam sebe«. Drugim riječima, proučiti svoje navike onako kao
što lovac proučava plijen, tako da se možete uhvatiti dok radite nešto iz navike
i napraviti nešto posve novo.
Jednom kad smo shvatili da smo u stanju iskusiti život jedino unutar granica
onoga što već poznajemo, postaje jasno da, ako želimo širi i bogatiji život, ako
želimo više mogućnosti za rast, ako hoćemo postići više i biti sretniji, moramo
sami sebi dati zamah postavljajući Velika Pitanja, proživljavajući nove emocije
i pakirajući više podataka u svoje neuronske mreže.
Mi stvaramo svoj svijet
Kad se sve zbroji, bar u mjeri do koje se znanost do danas razvila, vrijedi
sljedeće: mi stvaramo svijet koji opažamo. Kad otvorim oči i pogledam oko sebe,
to što vidim nije »svijet«, nego svijet koji je moja ljudska sen-zorna oprema
sposobna vidjeti, svijet koji mi moj sustav vjerovanja dopušta vidjeti i svijet
za koji je mojim emocijama stalo da ga vidi ili pak ne vidi.
Iako se opiremo ovoj predodžbi i želimo vjerovati da postoji »stvarari svijet«
koji svi možemo primijetiti i usuglasiti se oko toga, činjenica je da ljudi
često - a možda i uvijek - iste stvari opažaju drugačije. Primjerice, kad se
više osoba prisjeća nekog zločina (kao što je to slučaj u klasičnom japanskom
filmu Rashomon), verzije onoga što se »zaista dogodilo« u mnogome se razlikuju -
ne samo kad je riječ o sitnim detaljima zločina, nego i kad je riječ o pojavnim
karakteristikama (boja kose, visina, odjeća) i žrtve i počinitelja. Svaki
svjedok zločina vjeruje da je njegova ili njezina priča točna, ali ono što oni
zaista imaju samo je njihova vlastita percepcija događaja.
Nedavno sam čuo priču o osiguravajućem društvu koje je pokušavalo istražiti
određeni problem koji se ponavljao u Saskatchevvanu. Naime, kada piloti lakih
aviona zapadnu u nevolje s motorom, svoje letjelice obično nastoje prizemljiti
na najbližem autoputu koji izgleda relativno prazan. Kad jednom slete i uspore,
obično im uzmanjka inercije da se još i maknu s ceste. (Vjerojatno su sretni što
su uopće živi). Više puta se dogodilo da se vozači, vozeći tom autocestom,
zabiju u avion, a kad bi ih policija pitala kako se to dogodilo, oni bi skoro
uvijek odgovarali da nisu vidjeli nikakav avion. U jednom trenutku su vozili, u
sljedećem su udarili o nešto. Osiguravajuće društvo otkrilo je kako je razlog
što se ovo događa taj što je mali avion zadnja stvar koju vozač očekuje vidjeti
na cesti, pa ga zato zaista i ne vidi.
-MARK
VID I PERCEPCIJA
61
Jtdivd fUi<w. leojt se vrti u t^nšem. K^ozg teojl stoto sposobm. vidjeti.
- Ramtha
KOJI K.... !?: VARIJANTA ZEČJE RUPE
Primili smo dosta e-mailova
u kojima nas ljudi pitaju
zašto stalno re-editiramo
film. Čini se da su njihove
omiljene scene izbrisane i
da su dodane nove. Neki
ljudi bili su čak i prilično
ljuti. Ali mi nismo ništa
editirali! Čak i kad bismo to
gledateljima rekli, nisu nam
vjerovali. Izgleda da, kako
se novo znanje odmata,
njihove svijesti dobivaju
pristup drukčijim
dijelovima filma.
Tako smo odlučili da bismo
zaista mogli: zamijeniti sve
stare intervjue novim
materijalom, dodati još sat
vremena novih intervjua i
animacije, i restrukturirati
dramatski dio. Bit će
zanimljivo vidjeti bi li se itko
izgubio u toj Zečjoj Rupi!
- WILL
Mi stvaramo svoj svijet, čitavo vrijeme i na bezt načina. Vid i percepcija jedni
su od najočitijih, zn stveno potvrdljivih načina na koje to radimo. Vrho\
pitanje glasi: da li to tu prestaje? Je li to granica na; utjecaja na svijet
koji vidimo?
Još korak dalje ]
Kako ne biste pomislili da je znanost do kraja do] čila zagonetku vida, evo još
jednog skoka dublje u zna -već-koju rupu.
Karl Pribram revolucionirao je način na koji ljudi i sle o mozgu opisujući ga
esencijalno holografskim. ' je rekao da se obrada podataka u mozgu zbiva pos^ da
istodobno te da poput holograma svaki dio sad cjelinu. Već to je bilo dovoljno
neobično, no onda je model primijenio i na to kako opažamo. Rekao je ka je
svemir esencijalno holografski, a sam razlog zbog 1 jeg osjećamo da jesmo »u«
stvarnosti, umjesto da sai »opažamo« stvarnost, jest u tome što se naš mozak ho
grafski spaja s »onim vani« (u tom slučaju nestaju pri tor i vrijeme)1 i tako
nade opažanje ne samo da se ob duje u mozgu, nego se izmješta izvan mozga i
prožii s »onim vani«.
I zato, bez obzira koliko kvalitetne bile naočale! gledanje virtualne
stvarnosti, one vas nikad neće pi puno uvjeriti u to da ste »u« toj stvarnosti.
Ali ako je stvarnost holografska, je li ju moguće ravno opaziti? Naša osjetila
su ograničena; ona su I lupi za kolače koji se utiskuju u tu stvarnost. Međuti
istraživači svjesnosti izvješćuju kako je moguće svi iskusiti u potpunosti,
izravno, čitav svemir i svako zr: pijeska odjednom. A s tog je gledišta sve -
sve što op žamo osjetilima - maya, iluzija. I tako su na kraju sve samo
gledišta. ;
' Zapravo je riječ o promjeni odnosa frekvencije i faze.
62
VID I PERCEPC
Razmislite malo o ovome...
• Kako vaša paradigma ili stav utječe na ono što vidite?
• Koje emocionalno stanje u sebi najčešće zatičete? Kako to stanje utječe na
vaše opažanje?
• Možete li vidjeti išta što postoji izvan tog emocionalnog stanja?
• Ako opažate samo ono što vidite, kako možete opaziti bilo što novo?
• Što ste spremni učiniti kako biste opazili nešto novo?
• Zašto ne vidite aure?
• Odakle nam dolazi ova nova percepcija?
L_wdwite Flecle, poljstei epi.stew.oLog i culterobioLog teoji-je cmdacicu«;
Tkon*.UL,a KmMvm xa v^tc§o\io procuišLjflcije paradigmi, pri.cn.yetw)je feflteo
.ad i-cu. se eW dn prou.cnvnju. cn.i.lerosteopsfee uzortee, i-s to uopće cne
cKogu woi.cu.ti.. Ne vide žtoje tncu.o.
s drw.ge stracve, cesto vide o\m> oegn tncno ctecun. Kako to cnože biti?
jedi^ostnvcicv. svnteo opažacvje, posebice sofisticiracvi obLici vjn,
zncity'evajw strogi trecu.ag i razvoj. Nnteoct cveleog svi stwdeciti pooicvju.
Vidjeti ocvo što trebaju, vidjeti.
RICHARD FEVNMAN
teorija.
druge skraM, uopće ntvuavu tjM. da jw odbaotM«) Ili
Oni koji ne ostanu šokirani nakon
što se prvi put susretnu s kvantnom^
teorijom, uopće ju nisu shvatili.
- Niels Bohr, j
1922. godine nagrađen Nobelovom ] nagradom za rad na strukturi atoma
\
Ako ljudi poput dobitnika Nobelove nagrac razumiju kvantnu teoriju, kakve su tek
naše se? Što napraviti kad vam stvarnost pokuc vrata i kaže vam stvari koje su
zbunjujuće, nerazurr i zagonetne? Način na koji reagirate, na koji nasta\
živjeti i kakve mogućnosti vidite, mnogo govori o 1 kakvi ste, ali to je već
zagonetka za sljedeće pogk U ovom trenutku, hajdemo malo naklapati o elekt: ma,
fotonima i kvarkovima, i o tome kako nešto te sićušno (ako to jest nešto) može
biti toliko nedoku i tako rascijepiti naš dobro uređeni i shvatljivi svij
oruđe za Poznato susreće nepoznato
to je doista
sustava teoje &m«> Ikada - dr. se. David Albert
66
Klasična Newtonova fizika temeljila se na prom, njima čvrstih, svakodnevnih
objekata običnoga is tva, od jabuke u padu do orbitiranja planeta. Njezin koni
stalno su iznova testirani i dokazivani, i njihov; ljanost protegnula se kroz
nekoliko stotina godina su jasni i mnogo su pridonijeli predviđanju fizic
ponašanja - što se lijepo vidi i u trijumfu industr: revolucije. Ali potkraj 19.
stoljeća, kad su fizičari p< razvijati oruđe pomoću kojeg mogu ispitivati najsi
razine tvari, otkrili su nešto vrlo zbunjujuće: Newt<
KVANTNA F:
li
va fizika nije funkcionirala! Nije mogla ni objasniti niti predvidjeti rezultate
do kojih su dolazili znanstvenici.
Tijekom sljedećih stotinu godina, razvijen je potpuno nov znanstveni jezik koji
će objasniti svijet posve maloga. Poznato kao kvantna mehanika ili kvantna
fizika (ili jednostavno kvantna teorija), ovo novo znanje nije zamijenilo
newtonovsku fiziku, koja i dalje sasvim dobro može objasniti svijet velikih,
makroskopskih objekata. Prije bi se reklo da je nova fizika izmišljena kako bi
(hrabro) zakoračila tamo gdje nevvtonovska fizika nije mogla: u subatomski
svijet.
»Svemir je vrlo čudan«, kaže dr. Stuart Hameroff. »Čini se da postoje dva
kompleta zakona koji upravljaju svemirom. U našem svakodnevnom, klasičnom
svijetu, pri čemu otprilike mislim na naše mjere za veličinu i protok vremena,
stvari su opisane Newtonovim zakonima kretanja, postavljenim stotinama i
stotinama godina ranije... Međutim, kad dođemo do malih veličina, na razinu
atoma, tu stupa na snagu drugi komplet zakona. To su kvantni zakoni.«
Činjenica ili fikcija?
Ono što je otkrila kvantna teorija za um je toliko zbu-njujuće da zvuči kao
znanstvena fantastika: čestice mogu biti na dva ili više mjesta u isto vrijeme.
(Nedavno je eksperiment pokazao da se jedna čestica može nalaziti i na čak 3000
mjesta!) Isti »objekt« može se pojaviti kao čestica, na određenom mjestu ili kao
val rasprostrt kroz prostor i vrijeme.
Einstein je rekao da ništa ne putuje brže od svjetlosti, ali kvantna fizika je
pokazala da subatomske čestice, kako se čini, komuniciraju trenutačno bez obzira
na međusobnu udaljenost.
Klasična fizika bila je deterministička: u zadanim uvjetima (kao što su položaj
i brzina kretanja objekta), moguće je sa sigurnošću utvrditi kamo će objekt
otići. Kvantna fizika je probabilistička: ne možete nikada s potpunom sigurnošću
znati kako će neka stvar ispasti.
KVANTNA FIZIKA
Pojasu, prvi je put primiješao cvjeta ctel fizičar mbx PLan^te, 1900. godli/v«.
To je Lflttk^slen ryec koja
tdiMStavvm označava \zo\icivw.
tti kvantitetu., ali teortsti. se
teateo bi. czvMĆila kvnjkvtflkvju
jedivu.ou bilo teojeg
flzLoteog svojstva, teao što &u
ettergija ili tvar.
67
Ako želite uprijeti prstom.
an jed^vu. od filozofskih razLlten I
i/M.ehfli/\itee I tw.ehflku.tee, iovuka je to ta stoje] telnsl& Izgrađenu* m*
temelju, za što n/u rini/uas zw)wo daje fantazija: knoguokvost da se stvari
pasl\Mo promatraju...
je tu. odlučan, rez. - dr. se. David Albert
Klasična fizika bila je redukcionistička: temeljila s> pretpostavci da samo
poznavajući odvojene dijelove načno možete shvatiti cjelinu. Nova fizika više je
orj ska i holistička; ona svemir oslikava kao jedinstvenu linu, čiji su dijelovi
međusobno povezani i utječu je na drugoga.
Što je vjerojatno još važnije, kvantna je fizika u sala oštru kartezijansku
razliku između subjekta i ol ta, promatrača i promatranog, koja je dominirala
zna: ću više od 400 godina. :
U kvantnoj fizici, promatrač utječe na objekt ko promatra. Ne postoje izolirani
promatrači mehanici svemira, nego sve sudjeluje u svemiru. (To je toliko Vc da
ćemo o tome govoriti i u posebnom poglavlju).
Da ti pamet stane #1 - prazni prostor
Krenimo od nečega što nam je svima poznato. Je od prvih pukotina u strukturi
Newtonove fizike bi otkriće da su atomi, koji su prema pretpostavci 6 građevni
elementi fizičkoga svemira, većim dijelom pravljeni od praznoga prostora. Kako
praznog? Akc memo da košarkaška lopta predstavlja jezgru vod va atoma, elektron
koji oko nje kruži nalazit će se ( desetak kilometara dalje - a sve u
međuprostoru b prazno. Sjetite se toga kad pogledate oko sebe: sve što se tamo
uistinu nalazi su sitne, sitne točkice ma je, okružene ničim.
Zapravo, i nije baš tako. Ono što bi trebala biti »p nina« u biti nije prazno
jer sadrži goleme količine ; tilne, moćne energije. Znamo da se energija povec
kako idemo na dublje razine tvari (nuklearna enei je, primjerice, milijun puta
moćnija od kemijske em je). Znanstvenici sada kažu da više energije ima u p
tomom centimetru praznoga prostora (veličine pit nego u svoj materiji poznatoga
svemira. Iako znanstv ci to ne mogu izravno izmjeriti, oni vide učinke tog n
neizmjerne energije.1
1 Za više informacija o ovome, potražite »Van der VVaal Forces« i » mir Effect«
'
KVANTNA F]
Da ti pamet stane #2 - Čestica, val ili valočestica?
Ne samo da postoji »prostor« između čestica, nego su znanstvenici, dok su
zalazili dublje u atom, otkrili i to da subatomske čestice (sastavni elementi
atoma) nisu čvrste. A pokazalo se da imaju i dvostruku prirodu. Ovisno o tome
kako ih promatramo, one se mogu ponašati i kao čestice i kao valovi. Čestice se
mogu opisati kao zasebni, čvrsti objekti koji zauzimaju određeno mjesto u
prostoru. Valovi, s druge strane, nisu lokalizirani ni čvrsti, nego rasprostrti,
poput zvučnih valova ili valova na vodi.
Kao valovi, elektroni ili fotoni (čestice svjetla) nemaju preciznu lokaciju,
nego egzistiraju kao »polja vjerojatnosti«. Kao čestice, polja vjerojatnosti
»kolabiraju« u čvrste objekte koje je moguće locirati na određenom mjestu i u
određeno vrijeme.
Zapanjujuće je to što tu razliku, po svemu sudeći, stvara promatranje ili
mjerenje. Nemjereni, nepromatra-ni elektroni ponašaju se kao valovi. Čim ih
podvrgne-mo promatranju tijekom eksperimenta, oni »kolabiraju« u čestice i mogu
se locirati.
Kako nešto može istodobno biti čvrsta čestica i meki, neprekinuti val?
Vjerojatno možemo riješiti taj paradoks ako se sjetimo onog što smo ranije već
rekli: čestice se ponašaju kao val ili čestica. Ali »val« je samo analogija. Baš
kao što je i »čestica« samo analogija iz našeg svakodnevnog svijeta. Tu
predodžbu o valu učvrstio je u kvantnoj teoriji Erwin Schrodinger, koji je
svojom znamenitom »valnom jednadžbom« matematički izračunao valne vjerojatnosti
čestica prije promatranja.
U nastojanju da objasne kako doista ne znaju s čime imaju posla, ali i da
naglase kako takvo što, ma što god to bilo, nikada nisu vidjeli, neki fizičari
odlučili su ovaj fenomen zvati »valočestica«.
Da ti pamet stane #3 -kvantni skokovi i vjerojatnost
Proučavajući atome, znanstvenici su otkrili da kad se elektroni kreću oko jezgre
iz orbite u orbitu, oni se
KVANTNA FIZIKA
NIZ ZEČJU RUPU ČESTICE
formulirao svoju val^u
jedi/uadžbu, vvemer HelseiA-berg
ustt-je problem, riješio koristeći
rice. Ali fu-ate^atltea je bila i/vejascu*, alje se w.ogla
dovesti u vezu. s vUflim. Iskustven*. I iA.ye se lijepila za ježile leao što to
cli/u »val«, pa s.u
: u feorlst jlkvadžbe. obje s.u saw«> ai>valoglja.
Za mene, ova je znanost zapanjujuća zbog svojih implikacija. Najprije, ponaša se
poput magije. Ponaša se onako kako sam kao dijete zamišljao da se sve stvari
ponašaju. Dakle, što bismo sad rekli o tom dječaku i njegovim snovima i
maštanjima? Je li bio pun iluzija? Možda. Ali, zanimljivo, kvantna mehanika čini
se upravo magičnom. Pitanje je gdje se nalazi linija koja odvaja čudni, šašavi,
kvantni svijet i veliki, naizgled čvrsti svijet? Otkad sam bio tinejdžer, uvijek
sam se pitao jesam li načinjen od subatomskih čestica koje rade zbilja čudesne
stvari... Je li onda moguće da sam i ja sam sposoban za zbilja čudesne stvari?
-MARK
69
i! i
I
Kad je subatomstel »objekt«
u. zvovu. vali/um statue, t/\Xje sigurna što će omv postati u trenutku, kad ga
locira, on.postoji, višestrukih WLogu.6vios.ti. To stalke zove se superpozlclja.
To je poput bacanja u \myoovu)J sobt. Qltda\M, tak I vMkon- stoje i^ovotć pao vm
stol, ae knožen«) nečije Li. pisano III glava, čim se upali svjetlo,
superpozlclja »kolabira« I ia-ov&uS postoje plsmuo III glava. Poput paljena
svjetla, mjereiAj'e vala kolabira kvanti/vokviehanicku superpozlelju, a cestica
se javlja u
70
kroz prostor ne kreću na način na koji to čine ot objekti. Nestanu s jednog
mjesta iz jedne orbite i po se u drugoj. To je nazvano kvantnim skokom.
Kao da već to ne krši dovoljno pravila zdravoraz ske realnosti, otkrili su
također da ne mogu točno o diti gdje će se elektroni pojaviti ili kada će
napraviti s Najbolje što su mogli učiniti jest da su odredili vjeri nosti
(Schrodingerova valna jednadžba) novoga p žaja elektrona.
»Stvarnost koju iskustveno doživljavamo neprc no se iznova stvara u svakom
trenutku iz tog bai vjerojatnosti«, kaže dr. Satinover, »No najtajnoviti tome je
to što se ne može znati koja će se od njih, 12 bazena vjerojatnosti, zaista i
dogoditi - to nije odn no ničim što bi bilo dijelom fizičkoga svemira. Ne po:
proces koji bi to određivao.« :
Ili, kako se često kaže: kvantni događaji jedin istinski slučajni događaji u
svemiru.
Da ti pamet stane # 4 - Načelo neodređene
U klasičnoj fizici, sva svojstva koja se pripisuju jektu, uključujući njihovu
poziciju i brzinu, mogu s> mjeriti preciznošću koju ograničava samo naša tehn
gija. Ali na kvantnoj razini, kad god mjerite neko s stvo, kao što je brzina, ne
možete dobiti precizan izra drugoga svojstva, kao što je primjerice pozicija. .
znate gdje se nešto nalazi, ne možete znati koliko 1 se kreće. Ako znate koliko
brzo se nešto kreće, ne zi gdje je. I bez obzira na to koliko je precizna ili
nap na tehnologija, nemoguće je prodrijeti kroz taj veo preciznosti.
Načelo neodređenosti (naziva se i načelom nesigu sti) formulirao je VVerner
Heisenberg, jedan od prvih nira kvantne fizike. On tvrdi da bez obzira na to kc
pokušavali, ne možete dobiti precizne izračune i za t nu i za položaj. Što se
više fokusiramo na jedno od t tim više se mjera za ono drugo gubi u
nesigurnosti. •
KVANTNA FI
Da ti pamet stane # 5 - Ne-lokalnost, EPR, Bellov teorem i kvantna
isprepletenost
Albert Einstein nije volio kvantnu fiziku (da se blago izrazimo). Medu ostalim,
na gore opisanu nepravilnost odgovorio je svojom proslavljenom izjavom: »Bog se
ne kocka sa svemirom«. Niels Bohr mu je na to rekao: »Prestani Bogu govoriti što
da radi!«.
U pokušaju da dokinu kvantnu mehaniku, godine 1935. su Einstein, Podolskv i
Rosen (EPR) razradili misaoni eksperiment koji je trebao pokazati svu njezinu
apsurdnost. Domišljato su izveli jednu od implikacija kvantne teorije koja u to
vrijeme nije bila cijenjena: uzmimo da imate dvije čestice stvorene istodobno,
što znači da će biti povezane ili u superpoziciji. Onda ih ispalite, svaku za
sebe, na suprotne strane svemira. Potom s jednom česticom napravite nešto što
joj promijeni stanje, a druga čestica trenutačno se mijenja kako bi prihvatila
ko-respondirajuće stanje. Trenutačno!
Ideja o ovome bila je toliko apsurdna da ju je Einstein nazivao »sablasnim
djelovanjem na daljinu«. Prema njegovoj teoriji relativnosti, ništa ne može
putovati brže od brzine svjetla. A ovo je definitivno bilo brže! Nadalje, ideja
da jedan elektron može pratiti stanje drugoga, i to na udaljenosti preko čitavog
svemira, jednostavno je bila napad na svaki zdrav osjećaj za realnost.
Tada je 1964. John Bell stvorio teoriju koja u svojoj konačnici kaže - da, EPR
tvrdnja je točna. Upravo se tako dogodilo - ideja o lokalnosti, ili egzistiranju
na jednom mjestu, netočna je. Sve je ne-lokalno. Čestice su intimno povezane na
nekoj razini koja je s onu stranu vremena i prostora.
U godinama koje su slijedile nakon što je Bell objavio svoj teorem, ova ideja
potvrđena je i u laboratorijima. Pokušajte ju, na minutu, obuhvatiti umom.
Vrijeme i prostor, najtemeljnije pojave svijeta u kojem živimo, u kvantnom je
svijetu nekako potisnula predodžba po kojoj se sve stalno dodiruje. Nije čudo
što je Einstein mislio kako će to biti smrtni udarac kvantnoj mehanici - jer to
nema smisla.
KVANTNA FIZIKA
Zanimljivo pitanje za mene nije zašto je kvantna fizika tako zanimljiva, nego
pitanje zašto je ona zanimljiva tako velikom broju ljudi. Ona proturječi našoj
svakodnevnoj predodžbi o svijetu; ona nam govori da većina očitih stvari za koje
ZNAMO da su istinite, jednostavno to nisu. A ipak, zaokuplja milijune ljudi za
koje se pretpostavlja da u sebi nemaju »znanstvenu žicu«.
-WILL
71
Bit će da sam izludjela
Marka i Willa. Običavala
sam milijun puta dnevno
pitati: »Kakve veze ovo ima
sa mnom? Zašto bih ja
trebala brinuti o šašavom
kvantnom svijetu - moj
svijet je već dovoljno
šašav!«. Dalje nisam
sigurna da sam sve shvatila.
Fred Alan Wolf je lijepo
rekao: »Ako misliš da si
nešto shvatila - strpi se,
ništa još nisi ni čula!«. Jedna
od stvari kojima me naučila
čitava ova kvantna ludorija,
jest uživati u kaosu, prigrliti
nepoznato, jer iz toga mogu
izroniti prekrasna iskustva!
- BETSY
. teojt kolabira?
72
Ipak, ovaj je fenomen, po svemu sudeći, opera! zakon svemira. U stvari, navodila
se Schrodingerov java po kojoj međusobna isprepletenost nije jedar zanimljivih
aspekata kvantnoga; ona je glavni asp Godine 1975. teorijski fizičar Henry Stapp
nazva Bellov teorem »najdubljim znanstvenim otkrićem«, mijetite da kaže
»znanstveni«, a ne samo fizikalni.
Kvantna fizika i misticizam \
Vjerojatno nije teško vidjeti zašto se te dvije dom fizika i misticizam,
dodiruju. Stvari su odvojene, ali jek u dodiru (ne-lokalne); elektroni se kreću
od A d ali nikada između; materija se pojavljuje (matemat: kao distribuirana
valna funkcija, a kolabira ili popr prostornu egzistenciju kad je mjerena.
Mistici, čini se, nemaju problema s tim idejama,' su u većini slučajeva itekako
prethodile akcelerator čestica. Mnogi od utemeljitelja kvantne fizike vei su se
zanimali za duhovna pitanja. Niels Bohr nos na reveru simbol yin/yanga; David
Bohm vodio je d rasprave s indijskim mudracem Krishnamurtij Erwin Schrodinger
davao je poduke iz Upanišada.
No, pruža li kvantna fizika dokaze za mistični sv nazor? Pitate li fizičare,
dobit ćete sve moguće vrste govora. Izgovorite to pitanje na koktel-zabavi pun<
zičara, zauzmite empatičan stav za jedan od tih pc da, i mogli biste (kvantna
fizika je ipak probabilisti dobiti i po nosu.
Na stranu s tvrdokornim materijalistima, čini s< postoji konsenzus oko toga da
smo u fazi analogije su paralele previše začudne da bismo ih ignorirali je
misaoni sklop, koji je potreban kako bi se obulrv paradoksalni pogled na svijet,
jednak i u kvantnoj te i u ženu. Kao što smo jednom već citirali dr. Rac
»Postoji i drugi način razmišljanja o svijetu koji je, eriran; na njega ukazuje
kvantna mehanika«. j
KVANTNA FI
Pitanja o tome što uzrokuje kolabiranje valne funkcije ili jesu li kvantni
događaji zaista slučajni i dalje ostaju neodgovorena. No, dok je potreba da se
proizvede zaista jedinstven koncept stvarnosti (koji nužno uključuje i nas i
koji odgovara na kvantne misterije) stvarno uvjerljiva, suvremeni filozof Ken
VVilber također upozorava:
»Rad ovih znanstvenika - Bohma, Pribrama, VVheele-ra i drugih - previše je važan
da bi se stavljao na vagu zajedno s divljim spekulacijama o misticizmu. A
misticizam sam je predubok da bi se kačio na faze znanstvenog teoretiziranja.
Neka oni poštuju jedan drugoga, i neka njihov dijalog i međusobna razmjena nikad
ne jenjaju...
Moja poanta, stoga, u kritiziranju određenih aspe-kata nove paradigme,
definitivno je ta da ne treba osu-jećivati zanimanje za nove pokušaje. Radije je
to poziv na preciznost i jasnoću u prezentiranju tema koje su, naposlijetku,
iznimno složene.2«
Zaključci
Zaključci? Bit će da se šalite! Molimo vas, ako imate nekakve zaključke, dajte
da čujemo. Bez obzira na to, želimo vam dobrodošlicu u prijeporni, uzbudljivi,
zbunjujući, otkrivajući svijet apstraktnoga mišljenja. Znanost, misticizam,
paradigme, realnost - pogledajte samo što smo mi ljudi istraživali, otkrivali i
o tome razgovarali.
Pogledajte kako je ljudski um istraživao taj čudni svijet u kojem smo se, čini
se, zatekli.
U tome je naša istinska veličina.
2 Ken VVilber, »The Holographic Paradigm«, Boston, Shambhala, 1985.
ML stojimo milijardi gei^ettoteth životnih vjeteova leojl su vm\m. dali ovo
geaetlclel savršei/vo tijelo, ovaj
vršen w,ozate,
. su bile potreba tisuće
gorili/v-a da se razvije do te
ny'ere da ucf6t wMztwj> voditi
ovaj razOjOVor. A\zo sim.o ovdjt
zato da bis.w.o se utjelovili u
najbolji evolucijske! stroj tepjlje
Iteact postojao, u vudt tijelo I
i^aš Ljuctstel kuozate, to zi^-acl
da sm.o vti zaslužili svoje
pravo vm pitala »što aleo«.
- Ramtha
KVANTNA FIZIKA
73
Razmislite malo o ovome...
Razmislite o nekom iskustvenom primjeru newtonovske fizike u svom životu.
1 Je li Newtonova fizika odredila vašu paradigmu?
Mijenja li znanje o šašavom, neobičnom kvantnom svijetu vašu paradigmu? Kako?
Jeste li spremni za iskustva s onu stranu poznatoga? Razmislite o nekom primjeru
kvantnog iskustva u svom životu.
Tko ili što je »promatrač« koji određuje prirodu i lokaciju »čestice«?
Š
r r i* i f^-\\\ .i . \ " r • • r > , \ /
-ZUJ-. 5TJ>JA J2 STAriL BJ-J'/.B
ovaj duboki xaokret u
ciji, teoju fizičari imaju, o s.\Jom. pothvatu, i svojih forw.ula, i^ije Is &'w.
ow.je posljedice utočište, santu t-dejn da vvetleo, želi Li shvatiti
ontologiju I teon-stmlratl
w*.atewaitlcke forvuuLe teateo bi
se tzravk«) i-zraiio o xvuxwju
Ljucclsteogn prokuatraa«, prije
jtkM.n, i/mlzgted je toUl u.rdt^n daje tvui ucgLednih i. pri
vu-tendn i^e bt
osim
- Henry Stapp
76
Moja svjesna odluka o tome kako ću! promatrati elektron u nekoj će mjeri \
odrediti svojstva elektrona. Ako mu postavim pitanje o čestici, dat će mi
odgovor o čestici. Ako pitam o valu, i dat će mi odgovor o valu.
- Fritjof Capra i
Suočena s eksperimentalnim dokazom da pr< promatranja utječe na promatrano,
znanost je prisiljena napustiti četverostoljetne pretposta i uhvatiti se ukoštac
s revolucionarnom idejom - d; jesmo uključeni u stvarnost. Iako je priroda i
doseg utjecaja i dalje uvijek predmet vrućih rasprava, jasr kako je u kvantnoj
teoriji, kako to kaže Fritjof Ca »ključno to da je promatrač potreban ne samo
zatc bi promatrao svojstva atomskih pojava, nego i da t ta svojstva ispoljila«.
Promatrač utječe na promatrano '
Prije no što su promatranje i mjerenje obavljeni, jekt postoji kao val
vjerojatnosti (tehnički naziv je v funkcija). Nema određenu lokaciju ili brzinu.
Njeg valna funkcija ili val vjerojatnosti sadrži sklonost da, ga se promatra
tijekom mjerenja, bude ovdje ili 01 Ima potencijalne pozicije, potencijalne
brzine, ali n mo znati koje su dok ih ne promotrimo.
»Na taj način«, piše Brian Green u knjizi The Fabr the Cosmos (Tkanje svemira),
»kad mjerimo pozi elektrona, mi ne mjerimo objektivan, predegzistira
PROMA'
stvarni događaj. Prije bi se reklo da je sam čin mjerenja usko povezan s
kreiranjem stvarnosti koju mjeri«. Frit-jof Capra zaključuje: »Elektron ne
posjeduje objektivna svojstva neovisna o mom umu«.
Sve ovo trebalo bi zamutiti nekoć oštru razliku između »vanjskog« svijeta i
svijeta subjektivnog promatrača, za koje se čini da se ujedinjuju ili plešu
zajedno u procesu otkrivanja - ili se radi o stvaranju? - svijeta.
Problem mjerenja
Danas se na ovaj učinak promatranja obično gleda kao na mjerni problem. Dok su
rani opisi ovoga fenomena uključivali svjesnoga promatrača, brojni su bili i
pokušaji da se iz problema ukloni problematična riječ »svjesni«. Pitanje o tome
što je to svjesno brzo izranja: ako pas promatra rezultate nekog eksperimenta s
elektronima, hoće li doći do kolapsa valne funkcije?
Uklanjajući svjesnost iz problema, fizičari su uspjeli uočiti ranije spomenutu
činjenicu: fantazija o tome da je moguće napraviti mjerenje, a pritom ne
utjecati na mjereno zauvijek je odbačena. Poslovična »muha na zidu« koja samo
tamo stoji, ne utječući ni na što, ne može postojati. (A mi ne trebamo brinuti o
tome je li ili nije ta muha svjesna\)
Kako bi se uopće došlo do problema promatrača, mjerenja, uma i kolapsa, bile su
potrebne brojne teorije koje su se iznosile tijekom godina. Prva od njih, o
kojoj se i dalje često diskutira, jest teorija poznata po nazivu Ko-penhaško
tumačenje.
Mislim da je fantastično to što ljudi, dok govore o promatraču, zapravo ne znaju
što je to. Možda smo se toliko navikli na tu riječ da je u biti nismo stvarno ni
razumjeli. Promatrač je svako ljudsko biče, bez obzira na njegov spol, rasu,
društveni položaj ili uvjerenje. To znači da SVAKO ljudsko biće ima sposobnost
promatranja i mijenjanja subatomske stvarnosti. Možete uzeti bilo koga s ulice -
glavnog direktora, vratara, prostitutku, violinista, policajca - svi to mogu. Ne
samo znanstvenici u njihovim posvećenim halama. Ova znanost pripada svima jer je
sama znanost metafora koja objašnjava NAS, ljudska bića.
-MARK
Kopenhaško tumačenje
Na radikalnoj ideji da promatrač neizbježno utječe na bilo koji promatrani
proces, da mi nismo neutralni, objektivni svjedoci stvari i događaja, prvi je
inzistirao Niels Bohr i njegovi kolege u Kopenhagenu, gdje je Bohr
PROMATRAČ
77
«*vSp,
blskvto u potpui/tosti. i/antku* flzi-teu., tenteo blskvto u. cijelosti,
shvatili, što ovut govori.... kvtorakVLo se uhvatiti ucteoštac s kvcjervu-kvi.
¦problekvtoi'H.
- Brian Greene
The Fabric of the Cosmos
^t bi m-oglo glasiti. wjyztwjo U
ku.ntekvtnti.ctei. model onoga što clni. pron/Urtra& dote prokvtatra i.
stvarnost, no sada to uzndaalo. svaki
teoji. teori.sti.kvuo, fl teoji- uteLjw.owje
prokvtntrciiAJe, kvalzgled uvodi
dLsteokvti.kvutt.tet ut prornonkv.
Prokvtatrflcje i-zostavLjekv Lz
flzltenl-kvejednadžbe uz
jedkvostnvkujg razloga -
jer je tateo Inteše.
- dr. se. Fred Alan Wolf
78
živio; zbog toga se često naziva Kopenhaškim tun njem. Bohr je tvrdio da
Heisenbergovo načelo nes: nosti implicira više od puke činjenice da ne možete no
odrediti i brzinu kretanja subatomske čestice i r nu lokaciju. Bohrov prijepor,
kako to objašnjava , Alan Wolf, otprilike je sljedeći: »Ne samo da to ne zete
mjeriti. To' ni ne postoji dokle god 'to' nije op no. Heisenberg je mislio da ti
'to'-ovi tamo postojei ovisno o tome«. On nije mogao prihvatiti da »to«-oi
postoje sve dok se ne umiješa neki promatrač. Bo vjerovao da čestice same ni ne
postoje dok ih ne prc tramo i da stvarnost na kvantnoj razini ne postoji dc ne
promatramo ili mjerimo. \
Svakako, mnogi su znanstvenici odbijali i pobijali tešku i zbunjujuću predodžbu
koja proturiječi zdra razumu i našem običnom svakodnevnom iskustvu. ]\ go su se
puta Einstein i Bohr svađali do dugo u noć, a stein je govorio da on to
jednostavno ne može prihv
I dalje postoji neslaganje - neki bi rekli i bjesomi rasprava - o tome znači li
to ili ne da ljudska svijes čovjek-promatrač (kao suprotnost ne-ljudima) do
valnu funkciju do kolapsa, a objekt promatranja iz nja vjerojatnosti u konkretno
stanje.
Heisenberg je smatrao da je um sastavni dio prc ma. O činu mjerenja govorio je
kao o »činu registr rezultata u umu promatrača. Diskontinuitet promje: funkciji
vjerojatnosti... zbiva se činom registriranje to je diskontinuitet promjene u
našem znanju u trem registracije koja ima svoj odraz u diskontinuitetu mjene
valne funkcije« (naš kurziv).
Ili, kako bi to nešto manje znanstvenim terminim razila Lynne McTaggart:
»Stvarnost je nestvrdnuti: Naš potencijalni život je jedna velika neodređena li
A mi, upravo samim činom uplitanja, našim prim vanjem, našim promatranjem,
činimo da se taj žele st ne. Tako da smo mi sastavni dio čitavog procesa st
nosti. Naše uplitanje stvara tu stvarnost«.
PROMA
Temelji kvantne mehanike
Ovo područje istraživanja pojavilo se tijekom sedamdesetih godina kao pokušaj da
se »svjesni« dio ukloni iz teorije o kvantnoj mehanici. Bio je to još
mehanicistič-kiji način promatranja problema mjerenja. U njemu se fizikalni
mjerni aparat promatrao kao aktivni činitelj.
Kako to opisuje dr. Albert:
»[Vodila se] čitava serija rasprava koje su progresivno postajale sve
neugodnije, tipa: »Pa dobro, može li mačka svojom sviješću uzrokovati taj efekt?
Može li miš svojom sviješću uzrokovati taj efekt?«. Konačno, postalo je jasno da
su riječi koje se u toj raspravi koriste toliko neprecizne, toliko nezgrapne, da
s njima ni nećete biti u stanju izgraditi upotrebljivu znanstvenu teoriju, i
ideja je odbačena.
Taj rad [Temelji kvantne mehanike] mora se zadovoljiti nastojanjem da shvati na
koji način promijeniti jednadžbe ne bi li proizvele te promjene ili kako našoj
slici svijeta dodati stvari, fizikalne stvari, ne bi li se pokazalo kako te
promjene nastaju.«
Jednom riječju, Temelji kvantne mehanike uspjeli su dati pogled na kvantnu
mehaniku s čisto fizikalnog gledišta, onog koji ne uključuje izazove kakve
postavlja prisutnost svjesnog promatrača.
Teorija mndgo svjetova
Fizičar Hugh Everett predložio je mogućnost da se, tijekom izvođenja kvantnih
mjerenja, umjesto kolapsa valne funkcije u jedan jedini ishod, zapravo
aktualizira svaki mogući ishod. Tijekom procesa aktualizacije, svemir se rasipa
u toliko mnogo varijanti sebe samoga koliko ih je potrebno da se prilagodi svim
mogućim rezultatima mjerenja. To je dalo zamah predodžbi (ne naširoko
prihvaćenoj, ali predodžbi koja definitivno širi granice
PROMATRAČ
lr bio je svemir u teojent objekti, od svih mogućih flzlotelk atributa,
imaju w4tez odrtđtv^
vnjedkvostt. Ti atributi v^t vise
u zrateoprazi/vom. ¦prostoru,
čekajući kvtjereiAJe t^eteog
tksftrivM.nLatora da ih
oživotvori, većTmi ftzitara
rekla bi da je Eli/>.steiiA. i u tonte
pogriješio, svojstva cestica,
pre^via gledištu te većini,
ožlvotvoruju se kad Ih vm to
¦prisili kujere^vje... Kada
cestica je tearateterlzlrat-m savuo \mx>qu.&vuxL&u. da se
realizira jeda^ ILI drugi
- Brian Greene,
The Fabric of the Cosmos
79
Ateo
ostaje li pozicija
eleletroi/u? ista,
vMvnvM) reci: »Ne«.
Ateo upitnu«) udjeiAjfl Li. se s
\iyi\mz\m)w* pozicija eletetrocui,
v^.oram.0 reci: »Ne«. Ako upitan«) je Li elektron u kvtornm.0 reći »Ne«, lije
Lt oi/v u. poteretu, m.ora\M.o rt&i »Ne«.
- J. Robert Oppenheimer,
voditelj projekta Los Alamos,
u sklopu kojeg je stvorena
atomska bomba
80
uma) da postoji nebrojeno mnogo paralelnih sverr kojima se svi kvantni
potencijali ozbiljuju.
Dajte si malo vremena da probavite taj koncept -ki put kad napravite neki izbor,
u istom trenutku m nebrojeno mnogo paralelnih mogućnosti ili poslji toga izbora!
Kvantna logika \
j
Matematičar John von Neumann razvio je rigoi matematički temelj kvantne teorije.
Promatrajući matrača i promatrano, razbio je problem na tri prc
i
Proces 1 predstavlja odluka promatrača da pc pitanje kvantnom svijetu.
»Ogledalce, ogledalce moje...' izborom već su ograničeni modusi moguće slo
unutar kojih kvantni sustav može dati odgovor. (Uj ri, svako pitanje ograničava
odgovor: ako je netko tan koje je voće imao za večeru, šnicla nije valjan
govor.)
Proces 2 je razvojna faza valne jednadžbe - p kojim se oblak mogućnosti razmata
ili pojavlju način opisan u Schrodingerovoj valnoj jednadžbi.
Proces 3 je kvantno stanje koje odgovara na pi postavljeno u procesu 1, koje
»kolabira u malom«. ,
Jedna od zanimljivijih stvari u vezi s ovim forn mom jest odluka o tome koje
pitanje postaviti k nom svijetu. Svako promatranje uključuje i odlu tome što se
promatra. Odjednom, na riječi kao š »izbor« i »slobodna volja« počinje se
gledati kao n ukupnog kvantnog događaja. Iako je pitanje je 1 dovoljno svjestan
promatrač diskutabilno, pi odlučuje li pas ikada ili ne (proces 1) obaviti kvć
mjerenja imajući u vidu valnu prirodu elektrona se prilično nedvojbenim.
U toj teoriji o kvantnoj logici, nema razlike izr onoga što je uključeno u
fizikalni sustav koji se tiče
PROM,
cesa 2. To znači da se i mozak promatrača, a ne samo promatrani elektroni, može
smatrati dijelom pojavljivanja valne funkcije. Ovo je pak dalo zamaha brojnim
teorijama o svijesti, umu i mozgu.1
Kroz kvantnu logiku Johna von Neumanna, na površinu je izronio temeljni dio
mjernog problema: mjerenje stvara jedna odluka koju je donio promatrač. Ta
odluka ograničava stupanj slobode na koju će fizikalni sustav (kakav je
primjerice elektron) moći odgovoriti, utječući time na rezultat (stvarnost).
Neorealizam
Neorealizam je predvodio Einstein, koji je odbijao prihvatiti bilo koje
tumačenje koje je vodilo do toga da zdravorazumska stvarnost ne postoji sama po
sebi, neovisna o našem promatranju i mjerenjima. Neorealisti su zastupali ideju
da se stvarnost sastoji od objekata srodnih onima opisanim u klasičnoj fizici i
da paradoksi kvantne mehanike otkrivaju kako je teorija nepotpuna i manjkava.
Ovo gledište također je poznato kao interpretacija kvantne mehanike pod nazivom
»skrivena varijabla«, kojom se pretpostavlja da će jednom, kad otkrijemo sve
elemente koji zasad nedostaju, i paradoksi nestati.
Svijest%tva*'a stvarnost
Ta interpretacija do ekstrema razvija ideju da je svjesni čin promatranja
ključni faktor u formiranju stvarnosti. Time se činu promatranja daje osobito
privilegirana uloga u procesu kolabiranja mogućeg u aktualno. Većina
glavnostrujaških fizičara misli kako je riječ o zbrkanom nerazumijevanju mjernog
problema i smatra tu
1 Henry Stapp, The Mindful Universe. O ovome je riječ u poglavlju »Kvantni
mozak«.
PROMATRAČ
Čini mi se da neorealistička teorija govori: »Znamo da je kvantna teorija u
krivu jer je ne razumijemo (zbog paradoksa), a mi smo u pravu jer mi tako
mislimo (to je zdrav razum) i sigurni smo da ćemo jednom kad budemo znali više
(kad se otkriju skrivene varijable) dokazati da smo bili u pravu«. To je nešto
otprilike kao: »Znamo da je Elvis živ, samo ga još nismo pronašli«.
-WILL
81
Kad
tad se trebamo poteloi/utl višem.
\a.wm. teojl tu tvvtrof^u formira u
oblltee stvarnosti o teojlkvm wx
u svojina životima tete trebam.o
ti. Ml to I dalje
ali taj red je nedvojben-. Izi-vad i^ns. on-je deblji.
- Ramtha
82
teoriju nečim jedva različitim od nategnutih Nei razmišljanja.
Taj problem raspravit ćemo u zasebnom poglavlji voljno je napomenuti da ta
rasprava traje već tisu godina. Najdrevnije duhovne i metafizičke tradici; go su
se držale stajališta da, riječima Amita Goswć »svijest jest podloga svakoga
postojanja«. Protoni troni su relativno nedavno dospjeli u tu raspravt hovo
pojavljivanje na klupi za svjedoke ipak je, n tim, značajan događaj.
Cjelovitost i
Einsteinov štićenik David Bohm ustvrdio je kvantna mehanika otkriva da je
stvarnost nepod na cjelina u kojoj je sve povezano na način toliko d da
transcendira uobičajene granice prostora i vrei Izložio je koncept po kojemu
postoji »implicitni n kojeg izvire »eksplicitni red« (skriveni fizički s^ koji
se ne može detektirati). Razvijanje i odvijanje poredaka ono je što potiče
raznolikosti kvantnog jeta. Bohmova vizija prirode stvarnosti dala je p
holografskoj teoriji svemira. Tu su teoriju upotr Karl Pribram i drugi kako bi
objasnili mozak i pen ju. U nedavnom razgovoru s Edgarom Mitchellorr vio je kako
misli da je Kopenhaško tumačenje neto< da je kvantna holografija mnogo bolji
model stvari
A tu sam onda i ja... ^
Sve do sada smo se bavili prvenstveno fizika predodžbom promatrača. Druga strana
promatn možda i naintimniji osjećaj koji svatko od nas ima s sebi. Imamo osjećaj
da negdje u nama postoji »pr trač« koji gleda, koji čitavo vrijeme promatra. Go\
o njemu katkad kao o »malom, tihom glasu«, mnog hovne tradicije i spiritualne
prakse koristile su p
PROM
promatrača da označe neizrecivo sebstvo ili da shvate našu vlastitu unutarnju
prirodu te putem promatranja promijene vanjsko ispoljavanje svojega ja.
Praksa žena, prema kojoj valja uvijek biti u trenutku i nepreplavljen vanjskim
utjecajima, također se može opisati kao ostajanje na poziciji promatrača.
Nije čudo što je poriv da se poveže subjektivno gledište promatrača sa
znanstvenim gledištem tako jak, posebice kad se čini da je u znanstvenom
gledištu upravo o tome i riječ. Subjekt i objekt intimno su povezani. I dok je
naš unutarnji osjećaj promatrača često pasivan, čini se da znanost govori kako
je promatranje aktivan čin. Posrijedi je fizikalni učinak promatranja.
I bilo da je riječ koja počinje sa S - svijest - jedini utjecajan čimbenik ili
ne, činjenica da svako mjerenje mijenja fizikalni sustav samo po sebi je
otkriće. Ono kazuje da ne možemo iz sustava uzeti nikakvu informaciju, a da
pritom ne promijenimo fizičku komponentu tog sustava.
U kojoj mjeri promatač mijenja promatrano?
Ovo je pitanje za milijun kuna. Fred Alan Wolf kaže:
»Ne mijenjate vi vanjsku stvarnost. Ne mijenjate stolce i kamione i buldožere i
rakete koje polijeću - ne mijenjate takve stvari! Ne! Ali mijenjate način na
koji percipirate stvari, ili možda način na koji o njima razmišljate, način na
koji se osjećate u vezi s njima, kako doživljavate svijet!«
Ali zašto ne mijenjamo kamione i buldožere i ekološko naslijeđe? Prema dr. Joeu
Dispenzi: »To je zato što smo izgubili moć promatranja«. On vjeruje da je poruka
kvantne fizike jednostavna: promatranje ima izravan učinak na promatračev
svijet. To će ljude potaknuti da se usredotoče na to da postanu bolji
promatrači. I nastavlja:
otkrili smo dajt um, tamo
gdje je z^uji^ost najviše
vurpredovala, ix frirodt dobio
o\m> Stoje sam stavio u *y'w..
ProfUSs'U s.w> iudvut stope eui
obalama etezi>u)»'U>ga. Razvili
smo duboteoKrneie teorije, jedt-ut
za drugom, kako bismo
riozKtatt odakle owt ¦potječu, u.
^ajmacvju rukM, uspjeti zvvlo
nkomsturirati. biće teoje je
ostavilo te stope, i gle - ont su cuiže.
- Sir Arthur Eddington
PROMATRAČ
83
I
Uvijek sam imala dojam da
sam ja nekakav prilično
cool lik. Totalno kontroliram
svoje emocije, svoje reakcije
prema ljudima, mjestima,
stvarima, vremenu i
događajima. A onda, kad
sam čula Freda Alana Wolfa
i Johna Hagelina i druge
ljude koje smo intervjuirali,
shvatila sam da nisam ništa
drugo nego pikula koja se
odbija o zidove života.
Zapanjena sam što sam
uopće stigla disati i što
nisam pretrpjela težu
ozljedu glave! Time što sam
postala perceptivnija prema
onom što se zbiva »unutra«,
i time što sam to koristila da
promijenim svoju
percepciju onoga »izvana«,
otvorile su mi se
mogućnosti u životu.
Mogu vidjeti i učiniti
stvari za koje nikad nisam
mislila da mogu, a vrijeme
se kreće mnogo sporije,
takvim tijekom da mogu
promatrati i odabirati,
umjesto samo reagirati
i kajati se.
- BETSY
»Subatomski svijet reagira na naše promatranje prosječan čovjek gubi moć
koncentracije svakih 6 sekundi... pa kako bi onda ono što je veoma veliko m lo
reagirati na nekoga tko nije u stanju čak ni fokusi se i održati koncentraciju?
Možda smo mi samo promatrači. Možda nismo uvježbani u vještini pror tranja, a
ono možda jest vještina... 1
Trebali bismo htjeti svaki dan sjesti i izdvojiti jei dio svog dana i početi
promatrati, kako bismo za si kreirali moguću novu budućnost, i ako to dobro
učinii ako to dobro promotrimo, trebale bi nam se polako četi otkrivati
mogućnosti koje imamo u svojim zivotirr
Mijenjanje svakodnevne stvarnosti \
Iskoračimo malo iz subatomske razine na ont sku: što je promatranje? Za ljude,
prag promatra percepcija. Vaša percepcija. A sjetite se, iz preth poglavlja,
koliko joj se može vjerovati? (»Ogledale ledalce moje... najčestitiji od njih
tko je?«) Ovako gleda Amit Goswami: ;
»Na svako promatranje može se gledati kao na kvi no mjerenje, jer kvantno
mjerenje proizvodi možd. memoriju. Ta se moždana memorija aktivira svaki kad
ponovno susretnemo i iskusimo ponovljene \ dražaje. Ponovljeni podražaj ne samo
da će uvijek: priječiti originalni utisak, nego i to ponavljanje utis u
sjećanju...
Mi nešto percipiramo tek nakon refleksije u zrc sjećanja. Upravo ta refleksija u
ogledalu sjećanja c nam onaj osjećaj »ja-stva«, toga tko sam, konkretno i
raka navika, uzoraka sjećanja, uzoraka prošlosti.«
i Drugim riječima: )
sjećanje (prošlost) —»percepcija —>promatranje —> (utječe na) st\
Je li onda čudno što prakse tipa »tečaja čuda« na vaju oprost kao važan element
u mijenjanju sadašnje
84
PROlV
sjetite se i Isusova učenja - koliko je samo poučavao o oprostu. I o percepciji:
»Izvadi najprije brvno iz svog oka pa ćeš tada jasno vidjeti kako da izvadiš
trun iz oka brata svoga«. I najvažnije: »Ljubite bližnjeg svog kao samoga sebe«.
Podnaslov ove knjige glasi: »Otkrivanje beskrajnih mogućnosti za mijenjanje vaše
svakodnevne stvarnosti«. Pa, ako se stvarnost sastoji samo od odgovora na
pitanja, ili pak na stavove koje držimo u umu, a ti odgovori leže na kraju
dugačkoga lanca sjećanja, zapažanja i promatranja, očito nije toliko posrijedi
to kako mi mijenjamo stvarnost, koliko je zapravo čudno zašto tu svoju stvarnost
stalno održavamo jednakom. U odgovoru na to pitanje nalazi se i ključ promjene.
Mjerni problem je »problem« samo zato što tako radikalno potkopava predodžbu po
kojoj smo mi izvan promatranoga. Čak i najjednostavniji mjerni instrument
intervenira u mjereni sustav i mijenja ga. Glatki tijek promatrane stvarnosti
kao da je u suprotnosti sa svijetom šalica za kavu ili raketa koje polijeću. Pa
ipak on je temeljna karakteristika načina na koji su svi aspekti stvarnosti
spojeni jedni s drugima.
A »spojenost« je ovdje ključna riječ. Ili možemo reći povezanost, ili međusobna
prepletenost, ili dijelovi iste jednadžbe. Ta predodžba o bitnoj neodvojivosti
svih stvari uporno iskače iz stajališta kvantne teorije.
I tko smo mi, bijedni ljudi, da se svađamo s trilijunima bilijuna milijuna
elektrona?
Tko uzrokuje kvantni kolaps? Ne tko - nego što. Sve.
Ostaje pitanje - jesu li to samo stvari ili su i ne-stvari: um, duh, svijest? I
ako jesu, jesu li stvarne kao i stvari koje kolabiraju? U svijetu iluzija,
upravo bi razlika između stvari koje jesu stvari, i onih koje to nisu, mogla
biti ona iluzija na kojoj počivaju sve ostale.
PROMATRAČ
s \zva\A.t\*L -perspektive -svemXrje ekstrew.i>vo Interaktivnu; pujesto«,
vvivvters u t>lscoverovokvt. u provokatlvMog ^vaslova »Postoji II svew.tr kad
vj.
sažima Idejujoki/va \Mieelera,
fizičara s Prlfvcetot'va, o
»podrijetlu prom.fltrfli/yL!«.
VrvM.a. wheeltru (teojtje bio
kolega Alberta BiMsttlvM i
Nlelsa B.ohra, i. koji je skovao
temuiA. »wvm rupa«):
»Mi uu.sm.o sa^vio statisti. vm
kozmičkoj pozoriAicl; vul skuo
ocu. koji oblikuju I stvaraju
život u sveiw.ru koji se tenziji
85
Razmislite malo o ovome...
Možete li odrediti samog sebe kao promatrača ako ste promatrač?
Što ili tko je sebstvo? ¦ Što ili tko je promatrač? 1 Jesu li oni odvojeni? 1
Možete li unutar sebe zamijetiti išta drugo osim samoga sebe?
Ako možete postati promatrač »sebstva«, kako će to promijeniti vašu percepciju
stvarnosti?
Ako je promatrač neophodan da bi se stvorila stvarnost, koliko ste vi
usredotočen promatrač? Kakvu stvarnost stvarate u vašem trenutačnom stanju
promatrača?
Koliko dugo možete zadržati misao?
Postoji li stvarnost i onda kad ju ne promatrate?
Ako je promatrač potreban da bi stvarnost kolabirala u jednu varijantu, što onda
vaše tijelo drži na okupu dok spavate?
Tko ili što je onda promatrač?
I
z,ažto skvu) ovdje?
p«, to je i^ajveće pitale, zar
mv«? vod *cwl« •pretpostavljan*.
da wuslite i^n svjesi/u* bića,
a to sn«> wl.
- dr. se. Stuart Hameroff
Z,ar umislite da
to shvatiti lleateo dmteolje
v^tQo da ei/U>ra tnurtl posla
s Vrućim tervoviplroK*. zvai^if
svijest, vm teojl je u dalje
- Ramtha
Koja je jednostavna definicija svijest Znate, to je stvar koju je najteže
definii - Fred Alan Wolf
Nick Herbert svoju je doktorsku titulu zarac području eksperimentalne fizike, na
sveu< Stanford. Godinama je bio viši znanst tvrtke Memorex Corporation u
Silicijskoj dolini, g bavio magnetskom, elektrostatičkom, optičkom i te nom
fizikom. Napisao je knjigu Quantum Reality: B the Neiv Physics (Kvantna
stvarnost: S onu stranu ne zike), a znanost je podučavao na svim razinama (oc ča
do postdiplomskih studija). Sjećate li se Bellovo rema (koji dokazuje postojanje
ne-lokalnosti) iz pre noga poglavlja? Nick Herbert je stvorio najkoncizni
tematički dokaz ove revolucionarne pojave, koja zuje da u svemiru postoji
medupovezanost koja na prostor i vrijeme. A čime se sada bavi? Svjesnošću. »Moje
glavno stajalište je da je svijest najveći prol kaže on, »a da se fizika
temeljno posvetila lakšin blemima... Možemo otkriti sve sile i sve čestice ko
stoje u prirodi - što i jest poziv fizike - ali što s tim? ćemo se zaista morati
latiti nekih od ovih težih pi ma - prirode uma, prirode Boga, kao i većih prol u
vezi kojih u ovom trenutku ne znamo još ni pos prava pitanja«.
]
Sto je svijest? i
Svi ju imamo. (Imamo li ju?) Svi smo svjesna, b bića. (Bar onda kad nam je dan
dobar.) Vidjeli sr se kvantna fizika okrznula o svijest u svojoj potr;
odgovorima o stvarnosti i percepciji. »Ona« nas čitavo vrijeme prati: svako
osjetilno iskustvo, misao, akcija i interakcija zbivaju se na polju svijesti.
Svjesnost je fundamentalni dio svega što činimo -umjetnosti, znanosti, odnosa s
drugima, života; ona je konstanta naših života. Pa ipak, znanost je učinila vrlo
malo na tome da je duboko prouči. U svom gotovo 400-godiš-njem životu, »znanost
je nevjerojatno mnogo napredovala u shvaćanju fizičkog svemira na svim razinama,
od kvarka do kvazara«, kaže Herbert. Ali svjesnost ostaje »intelektualna crna
rupa«.
Mnogi znanstvenici, kako u fizici tako i u psihologiji, i dalje su »vjenčani« za
materijalističku/newtonovsku paradigmu, i preskaču svjesnost smatrajući je
proizvodom funkcija mozga. (Riječ koju najčešće koriste je epi-fenomen, a to u
biti znači popratni učinak ili nusproizvod.) U bitnom to govori da je osjećaj
»jastva« koji imate zapravo nešto što se - ups! - slučajno omaklo evoluciji. A
kada mozak umre, tada i taj »ups« nestaje, a ambalaža se pridružuje ostalim
iskorištenim omotima na smetlištu.
Na krivom tr,agu
Ako je svijest toliko važna i temeljna, zašto se o njoj tako malo zna? Jedno od
objašnjenja kaže da je istraživanje svijesti nalik na traženje naočala koje su
vam na nosu - ona je jednostavno uvijek tu, i zato se uzima zdravo za gotovo.
Drugi je razlog taj što živimo u krajnje materijalističkom dobu, kojim dominira
materijalistička znanost; drugim riječima, mi smo kao kultura zainteresirani za
»vanjske stvari«, a ne toliko za »ono unutra«.
A kada okrenemo svoju pažnju prema unutra, više će nas zanimati sadržaj
svijesti, sve ono što nastanjuje neu-ronsku mrežu - misli, snovi, planovi,
nagađanja - nego sama svijest. Zanimaju nas slike koje nam prikazuje film
I riječ i ideju svijesti većinom uzimamo kao samorazumljivu. Kad gledam svoje
tijelo, imam osjećaj da njime netko upravlja. Nešto ga pokreće. Uglavnom, nikad
ni ne pitamo što je to nešto, jer smo to mi. Toga sam najdublje bio svjestan
tijekom vlastitog izvan tjelesnog iskustva, dok sam bio izvan svoga tijela i
promatrao ga. U tom trenutku vidio sam obličje ljudskoga tijela i trebalo mi je
neko vrijeme da shvatim da sam to ja. U takvim trenucima ja sam nešto što i
dalje postoji, što i dalje »misli« i ima osjećaj sebstva. To iskustvo je s onu
stranu jezika, a to je možda i razlog što nitko još nije uspio opisati svijest
služeći se riječima.
-MARK
SVIJEST
89
Naše materijalističko
društvo u velikoj se mjeri
ogleda i u tome tko su
heroji u našim školama.
Škole se bave edukacijom,
znanjem i učenjem -
mentalnim životom. Heroji
su sportaši - fizički život.
-WILL
Istraživanja o \wzgu su u rasvjetljavanju viših stanja svijesti, ovia teoja sk
Iznad budnoga stanja, sniAjniAJn I spavanja. Postoji barelu. s.tda\M. stanja
svijesti, uz ova tri teoja uobičajeno
doživljavamo, postoji
I stanje ciste svjesnosti. To je
najjednostavnije stanje Ijudstee
svjesnosti, riuboteo s,wlrt\M>,
tiho stanje neograničene
budnosti u teojei'M. se wm.
poistovjećuje s jedinstvenim.
poljem, svih zateona -prirode i
dožlvLjuje gn.
- dr. se. John Hagelin
i zaboravljamo da ih ne bi ni bilo bez ekrana na 1 se prikazuju.
No, vjerojatno je najvažniji razlog taj što se svjesn uklapa u nezvtonovsku
paradigmu. Ona nije načinjei tvari koju bismo mogli mjeriti. Na svijest ne možel
viti metar. A većina znanstvenika i dalje je uronjena jet koji je godinama
ranije podijelio Descartes: on tvarno, nefizičko, ili duhovno, zauvijek je
odvojeno, zičkoga. Zbog toga, da bi objasnili svjesnost, oni ras žu samo
kemijskim fenomenima koji se zbivaju u rr i neuronskim krugovima. A u toj
paradigmi, znansi ci su došli čak dotle da svjesnost nazivaju anomalijo
Što reći? Moja svijest, tvoja svijest, temeljna čii ca našega postojanja, kao
anomalija - kao »otklon o< malnoga«?
Činjenica je da aktualna znanost ne posjeduje okvir unutar kojega bi shvatila
svijest. Ona je < »teško pitanje« - pa joj u većini slučajeva znanst\ okreću
leda i posvećuju se drugim stvarima. To je dardna procedura kad su u pitanju
paradigme (ć gurnost zarade). »Kad se anomalije na paradigm kažu prvi put«,
primjećuje fizičar Peter Russell, » no se preko njih ili prijeđe ili ih se
odbije«.
Odgonetavanje lopti koje se sudaraju
Newtonov model svijeta kao golemog mehanizr punjenog čvrstim stvarima koje se,
poput milijardi međusobno sudaraju, potkraj 19. stoljeća bio je i dardna
doktrina. Kako je naglasio David Albert, fi sa sveučilišta Columbia: »On je bio
i više nego dov( sve do otprilike polovice 19. stoljeća, kada su istra nja na
području elektromagnetizma koja su pro\ ljudi poput Faradava, i koja su
kulminirala u Ma> lovu radu pri kraju 19. stoljeća, pridonijela gledišl kojem se
činilo da čestice više nisu jedini namještaj mira«. Elektromagnetski fenomeni ne
bi se mogli o niti pojmovima prihvaćenih pravila fizike; ipak :
90
nije moglo ni odbaciti. Tako je, unatoč prevladavajućim ortodoksnim strujama,
postalo neophodno u račun uzeti i polja. Kao što kaže dr. Albert, »o poljima je
bilo riječi već na početku 19. stoljeća, ali dugo ih se nije uzimalo ozbiljno«.
Sada su prihvaćena kao suštinski, temeljni aspekti kozmosa.
Možda je vrijeme da se nešto slično dogodi i s pojmom svjesnosti, a izazov je
možda slične naravi. Kao što su elektromagnetski naboj i električna i magnetska
polja drugačije kakvoće ili prirode od čvrstih objekata koje razmatra
newtonovski model, svijest je još suptilnija razina stvarnosti nego što su to
čak i sile ili polja sila. Ali, ako to jest razina stvarnosti, i ako fizika
namjerava iznjedriti pravu »teoriju svega«, tada će svjesnost u nju morati biti
uključena.
gledište, ta fevnkvt^ui parada. Na primjer, je lljedleio svijest
tevai/vtn,fl?je Uju >uogu.će
objasniti. s,awj) putekM- levan,bte
flzltee? Mislio s,aw. to, još ovu&a
dote sam. razmišljao, tawx u
s.tdaw.dts.ćdvw.a. više m.
kviisllm. tnteo. sada sam.
uvjerecv da, uM, vvjrzdn. vu.
- Fred Alan VVolf
JAJE ILI KOKOS?
Svi mi funkcioniramo, misli Ed Mitchell, unutar »znanstvenog modela koji kaže da
se sve može svesti na puku tvar ili na puku energiju. Sve je zapravo energija, a
materija je oblik energije.« Nadalje, prema tom modelu, svijest, kako ju mi
doživljavamo, jednostavno je epifenomen. To znači da je ona nusproizvod moždane
aktivnosti; da nije stvarno fundamentalna.
»Pa ipak sve religijske tradicije širom svijeta na ovaj ili onaj način govore:
Ne, to nije tako. Svijest je ono što je fundamentalno, a energija-tvar je
produkt svjesnosti. To je glavni problem kojim se bavimo već dugo, dugo vremena,
a da nismo u stanju razriješiti ga na bilo koji način.«
SVIJEST
91
II
Kako postajem svjesnija
sebe i svoje povezanosti sa
svime, shvaćam da sam
svijest ili izraz svijesti.
Imam osjećaj povezanosti s
nečim većim od mene ili
moje osobnosti. To me
inspirira da shvatim i
uvidim što ja od toga mogu
manifestirati. Volim taj
osjećaj koji imam kad se
umirim, makar na trenutak,
i primim znak niotkuda, i
prema njemu onda
djelujem. To je trenutak u
kojem se zbiva magija.
- BETSY
Anomalije \
»Ovaj duboki zaokret u koncepciji koju fizičari ju o svom pothvatu i o značenju
svojih formula, ni prazan čin: on je posljednje utočište«.
- Henry S
Sjećate li se ovih riječi? Pročitali ste ih u pogl; »Promatrač«, a govore o tome
kako je čudnovato p sanje subatomskog svijeta prisililo znanstvenike n; okret.
Ili, kako su znali reći: »Bila je to lijepa teorija je uništila gadna
činjenica«. Postoje li neke »gadn njenice« koje prisiljavaju znanstveni svijet
da se p če u »zadnja utočišta«? i
• Većina ljudi doživjela je bar jednom iskustv( je se ne može objasniti i
otpuhnuti uobičaje rečenicom tipa »to je samo slučajnost«. '
• Rezultati istraživanja iskustava bliskih smr vješćuju o tome da su ta
iskustva vrlo slična svih koji su doživjeli izlazak iz tijela.
• Regresije u prošle živote dale su opskurne pc ke o prošlim vremenima u koje
pojedinac nil nije mogao imati pristupa, a za koje bi se p je utvrdilo da su
točni.
• Promatranje na daljinu (remote vieiving) - spe nost da se transcendira
prostor i vrijeme kal se došlo do informacije - pokazalo je tako d rezultate da
i Sjedinjene Američke Države i šija imaju timove promatrača na daljinu ko njih
špijuniraju. «
• Pokusi statistički pokazuju kako ljudska na ra mijenja nasumične kvantne
procese (a m mo da dovodi do kolabiranja valne funkcijt
• Čudesna izliječenja. :
• Vizionarski snovi. ]
Popisu tu nije kraj. Inzistiranje na tome da su s^ stvari samo iluzije,
slučajnosti i obična magla, već r
92
S\
nje izgledati pomalo smiješno (neki bi rekli i gadno). Kao uostalom i nijekanje
da je svijest realnost sama po sebi.
Odgonetavanje svijesti
Mnogi znanstveni mislioci, kao što su Amit Goswa-mi, Peter Russell i David
Chalmers (direktor Centra za istraživanje svijesti pri sveučilištu Arizona)
žestoko zagovaraju uključivanje svijesti u novi znanstveni okvir. »Ako se
postojanje svijesti ne može izvesti iz fizikalnih zakona«, kaže Chalmers, »tada
fizikalna teorija nije istinska teorija svega. Stoga bi konačna teorija morala
sadržavati dodatnu fundamentalnu komponentu. S tim ciljem, predlažem da se
svjesno iskustvo smatra fundamentalnom pojavom, koja se ne može svesti na ništa
temeljnije«.
Na sličan je zaključak došao i Nick Herbert. »Vjerujem da je um sam po sebi
fundamentalni proces, jednako rasprostranjen i duboko protkan prirodom kao što
su to svjetlo ili elektricitet«, kaže on.
A znanost, u svojoj neumoljivoj, upornoj potrazi, kreće se u tom smjeru. Stuart
Hameroff i Roger Penrose iznijeli su teoriju o svijesti temeljenu na
mikrotubula-ma (mikrocijevjma) u mozgu. (Na to ćemo još doći, zajedno s drugim
teorijama utemeljenim na kvantnoj teoriji, u poglavlju »Kvantni mozak«.)
Pojavljuju se i sveučilišni programi koji se bave sviješću. Konferencije koje se
hvataju ukoštac s naizgled jednostavnim pitanjem - što je svijest? - privlače
vrlo raznoliku i vrlo zainteresiranu gomilu znanstvenika, učenjaka i mistika.
Ali po čemu se razlikuju od tradicionalnih znanstvenih disciplina, koje se
hvataju ukoštac s naizgled jednostavnim pitanjem - što je realnost? Kao i kod
brojnih drugih stvari, i ovdje je samo riječ o dvjema stranama istoga novčića.
A Pete Russell misli kako je vrijeme da se taj novčić okrene: »Umjesto da
pretpostavljamo kako svjesnost na neki način proizlazi iz materijalnog svijeta,
kao što to
Mislim daje svjesi/vost ovaj osjećaj prisuti/u>sti koji iwM.vuj>,
ovaj unutarnji život koji doživljavan«) u iskustvu., koji
vuns. odvaja od robota ili zon^bija, čije po^ašaiAje može biti kow.pleksw) i
koji w.ogu obavljati svoje poslove pritom, nikakav život ili iskustvo, fzć&ao
bih daje svjesnost iaIz zasebi*ih doga3aja. Ti svjesni događaji, koji zapravo
predstavljaju
odre3ei*I tip redukcije kva^tiA^ga stanja s obzirom.
\A,a prag koji postoji v^a
tew.elj^w3J razii/u (geometrije
prostor/vremenu*), pojavljuju se
otprilike četrdeset puta
u sekuiA^li.
- dr. Stuart Hameroff
SVIJEST
93
Kako bi se svijest
uvela u znanost, pa makar i
u ovakvu znanost kakvom
je sada razumijemo,
moramo ju nekako učiniti
mjerljivom. Baš kao što
postoje načini da se izmjere
ili kvantificiraju sile, mora
biti načina da se to učini i sa
svjesnošću. To je dio
procesa analize.
Postoje
mnogi tekstovi, i drevni (hebrejski i kabalistički) i moderni (Urantia Book)
koji sadrže detaljnu klasifikaciju nebeskih bića - anđela, arkanđela, serafima,
kerubina i ostalih. Moja čudnovata »ideja dana« jest kako je tu riječ o
klasifikacijskim sustavima vrsta i područja svijesti. Izvjesno je da se
psihologija, koja se smatra znanošću, služi kategorijama kako bi mogla zahvatiti
tipove osobnosti, a potom se tim kategorijama služi u analizi svih mogućih
stvari. Je li drugačije kad je riječ o područjima svijesti?
-WILL
pretpostavljaju znanstvenici, trebamo razmisliti c gačijem svjetonazoru na kakav
upozoravaju mnog tafizičke i duhovne tradicije i prema kojemu se s smatra
temeljnom komponentom stvarnosti - toli meljnom koliko to jesu i prostor,
vrijeme i materi možda čak i temeljnijom od njih«.
Je li svijest glavna?
U stvari, većina duhovnih tradicija ne smatra s samo nekom od temeljnih
komponenti realnosti; o dapače, glavna temeljna komponenta. Sve izvire iz venog
bunara svijesti.
Dr. Hagelin uvjeren je da je upravo tako: *
»Ono najranije iskustvo, početak svemira mogle se reći, nastaje kada čista
svijest, jedinstveno polje I je samo sebe promatra, kreira unutar svoje esencija
jedinstvene prirode trostruku strukturu promatrača, p matranoga i procesa
promatranja. Odatle, s te najdut razine stvarnosti, svjesnost kreira kreaciju i
prema me, da, postoji vrlo intimna veza između promatrač promatranoga. Oni su
kao jedna nedjeljiva cjelina \ načno povezani u temelju kreacije koja je
jedinstve polje i koja je također naša vlastita najunutarnjija s jest, sebstvo.«
,
I uz sva ta neodgovorena pitanja i definicije k( tiču svijesti, kako su dr.
Hagelin, Tereza Avilska, Krist, Lao Tze, Meister Eckhart, vedski mudraci', i
uspjeli postići ikakvu jasnu predodžbu o ovoj temi risteći svijest da bi
istražili svjesnost. Baš kao što fi; koriste fizikalnu mjernu opremu,
istraživači svijes riste to vozilo kako bi istražili tu stvarnost. Sjećate s je
Ed Mitchell rekao o svom trenutku kozmičke s1 ti? Čini se da je to iskustvo
uobičajeno kod onih k< uopće imaju - granice sebstva nestaju kako bi ust prostor
spoznaji da je sebstvo sve, svugdje, u svć
1 Ova lista bi mogla ići unedogled...
94
vremenu. I ono ukazuje da svijest ne samo da nije stvorena u mozgu, nego da
mozak ograničava svjesnost. (Čega se vjerojatno dobro sjetiti dok vozite.)
A kako to izgleda kad se istraživači svijesti vrate? Dr. Andrew Newberg kaže:
»Kad ljudi dozive takvo (mistično) iskustvo, uviđaju da ono predstavlja
temeljniju razinu stvarnosti nego što je to ona koju doživljavamo uobičajeno, u
našoj svakodnevnoj materijalnoj stvarnosti. U stvari, čak i kad to mistično
iskustvo prođe, oni stvarnost koju su tako doživjeli i dalje smatraju
stvarnijom, uviđajući da ona predstavlja istinitiji, fundamentalniji oblik
stvarnosti. A materijalni svijet u kojem inače živimo za njih postaje neka vrst
sekundarne stvarnosti.«
Ako je tako, zašto čekati šokantno, vrhunaravno mistično iskustvo da vas probudi
iz vaše materijalne stvarnosti? Što se događa kad sami počnete stvarati mistična
iskustva unutar svoje svijesti? Odgovor, naravno, glasi: promijenit ćete svoju
stvarnost.
No, mijenjate li tako i »vanjsku« stvarnost? Svakako, kad fizički svijet postane
sekundaran, vaša iskustva temeljno su drukčija. Primjerice, ogrebotina na novom
autu i nije tako veliki problem, ali može li se ogrebotina promijeniti? Dobra
vijest i loša vijest glasi - samo vi to možete za sebe odrediti. Vijest je
»loša« jer to otkriće ne može obaviti nitko umjesto vas, a »dobra« je jer, kad
ga jednom učinite^ nitko vam više nikada neće moći reći da nije tako.. *
mi - i uspLjtnu) se vidjeti leno tereatlvvui, vječan bića leoja stvaraju,
flzlcteo Iskustvo,
. egzistencije teoju zovemo sviješću. - tada
zlatnu) drugačije promatrati i kreirati ovaj svijet u. teojem
- Ed Mitchell
SVIJEST
95
Razmislite malo o ovome...
Je li svijest jedinstveno polje? Na čemu temeljite svoj odgovor?
Ljudi koji su doživjeli iskustvo blisko smrti većinom opisuju slične stvari:
iskustvo »izlaska iz tijela«, prolazak kroz tunel, svjetlo na kraju istoga i
osjećaj blaženstva. Mogu li se ti prikazi pretvoriti u znanstvene? Ako da, kako?
• Koliko se ljudi treba usuglasiti oko nečega kako bi to postalo »činjenica«? A
što je sa Srednjim vijekom, kada su svi mislili da je Zemlja ravna?
• O kojim još anomalijama ili odstupanjima možete govoriti? Jeste li neka i
sami doživjeli?
• Ako je svijest »temelj svakog bivanja« i prvi uzrok, kako možete ikada biti
»svjesni svjesnosti«?
• Kako biste opisali odnos između stvarnosti i svijesti? Je li on hijerarhijski
(jedno stvara drugo) ili kružni (jaje i kokoš)?
• Zašto je kokoš (svijest) uopće krenula na put (stvarnost)?
• Iako zvuči kao zezancija, ovo je ozbiljno pitanje: Ako je svijest prvi uzrok,
zbog čega je onda prisiljena iskusiti stvarnost? A zbog čega ste ju vi
prisiljeni iskusiti?
UM IZNAD MATERIJE
sve što jes^vu), rezultat je ocvoga što je sve. Okvo što wxs,\Xwj>, to
BUDA
4
Dakle? Je li to istina? Je li prevlast uma
materijom stvarna ili je to iluzorno iskt
shizofreničnih nezadovoljnika kojima
život toliko dosadan da moraju izmišl
fantastična svojstva i pridavati ih
ovom vrlo čvrstom svijetu? Ne želite li doznati postoji li ikakav dc da je tako?
Nije li to pitanje na koje 1 svatko zaista, zaista htio znati odgovc
Z
namo da materija utječe na um. Materija nad u Evo malog pokusa kojim to možete
dokazati:;
• Zabilježite svoje mentalno stanje.
• Stavite veliki klavir, može i pianino, trideseta! timetara iznad svog
stopala.
• Pustite ga.
• Zabilježite svoje mentalno stanje. j
Ovaj primjer pokazuje da je vaše mentalno s osim u slučaju da ste Zekoslav
Mrkva, Paško Pa Kojot iz Ptice trkačke, značajno promijenjeno. Ni] čudo, budući
da je materija tako čvrsta, tvarna dok je um efemerna, prazna stvar. Je li tako?
j
Znanstvena metoda
Prethodna vježbica koju ste upravo iskušali nij samo misaoni eksperiment, nego i
kamen temelja*
1 Žao nam je, Higgsova čestice, nadglasana si.
98
UM IZNAD M,
nosti - znanstvena metoda. Kako to objašnjava dr. Jef-frey Satinover:
»Znanstvena metoda je najobjektivnija metoda istraživanja koju su ljudi ikada
imali. Ona je apsolutna; nije vezana ni za jednu kulturu, nije vezana za spol,
ona je apsolutno moćno oruđe za istraživanje stvarnosti, u rukama bilo koga tko
ju je spreman koristiti.«
Jednostavno rečeno, znanstvena metoda je ovo: uzmite teoriju, razvijte
eksperiment koji testira tu teoriju, i to na način da su svi vanjski utjecaji
isključeni, provedite eksperiment i ako on proturiječi teoriji, tražite novu
teoriju.
Suočimo se s tim. U ovom vremenu i razdoblju, najprije se okrećemo znanosti kad
tražimo odgovore o stvarnosti. Odnos uma i materije kontroverzna je tema moderne
znanosti. Još jedan pokus: upitajte deset ljudi bi li voljeli doznati postoji li
ikakva znanstvena podloga za koncept nadmoći uma. (Da i ne spominjemo činjenicu
da, ukoliko um nad materijom jest stvarnost, tada je ljudsko prihvaćanje takve
stvarnosti nešto što joj beskrajno olakšava postojanje.)
Bacanje rukavice u lice
Govorili smo o paradigmama i prirodnom opiranju promjeni, no u konačici, znanost
vode znanstvenici, a oni su ljudi. Na nedavnoj konferenciji John Hagelin rekao
je prisutnima: »Nemojte napraviti pogrešku i pomisliti da su znanstvenici
znanstveni«.
Ne okolišajmo. U ovom području, području nadmoći uma nad materijom, psiholoških
istraživanja i para-normalnih aktivnosti, predrasude u znanstvenoj zajednici
zaista su uzele maha. Uvreda je to samoj metodologiji koju zastupaju.
Što se to nas tiče? Tiče nas se, jer se toliko toga što se zbiva u našem svijetu
temelji na trenutačno važećem znanstvenom shvaćanju. A povijest znanosti govori
nam nešto zaista važno: kad se znanost nečega istinski primi,
UM IZNAD MATERIJE
MlsUm da je u ftzW zavu.\Mijl\/o to stoje ocu?
j i Icuovatlva da poteušflkKo shvatiti svijet. Misli™, daje tbsftrimiv&aluA
metoda, teoja je blb<m za
flziteu, potpuw> drute&ja stvar
od cnetode objave ILI
Mtetode ^.edltaolje.
- dr. se. David Albert
inu* zafli^stveku.tea teoji pate od predrasuda bal teao i bilo teojl cimgL
Ljudi, z^ato je tu vutfcoda, teoja i fo tomi što uttjeoaj predrasuda svodt vua
.. o totvie se u i radi.
- dr. Jeffrev Satinover
99
i
I
Postoji, čitavo područje teoje se
. setetoron*, n dala gaje teorija to je svijet za sebe.
ovaj prostor, hodavuo teroz a, cate ga wmžwm>, u.
ao i vlcljeti.. Toje yjerojatfcw) dim što zovemo
umom.. vjerojatkU) ga
i/mstaiAj'uju. vM&novM tijela i.
misli., baš teao što fizička
ovaj svijet. - dr. se. John Hagelin
ona ide nezaustavljivo, izbacujući teorije i pretp ke sve dok ne pronađe neku
koja se podudara s el< mentalnim dokazom.
j
Dr. Dean Radin godinama je vodio eksperime Institutu noetičkih znanosti i
godinama je vodio kako bi znanost priznala dokaze o psihičkim i mis fenomenima -
zapravo, o prevlasti uma nad mate
»Obično inzistiram na dokazima. Dokazi su mri jači nego što mislite i ima ih
više nego što mislite, zistiram na njima jednako kao što bih inzistirao na
bacivanju predrasuda; kako biste se borili protiv j drasuda, bile one rasne,
spolne ili drugačije, mo zauzeti afirmativan stav.
Tako sam ja zauzeo afirmativan stav, jednako a< šivan kao kad zastupam
zapostavljenu manjinu i rel 'Evo, ima nešto što treba pogledati, idite i pogled
to...' Jednom kad počnete zaista obraćati pažnju, u o' slučaju na dokaze,
shvaćate da je sve na što gled; kao na dokaz filtrirano kroz teoriju. Pa ako
prema v teoriji to ne može postojati, tada dokaz ne gledati ispravan način.«
100
Eksperimenti
Kao što naglašava i dr. Radin, mnogo je dok premoć uma nad materijom. Jedan od
primjera nu kusi s generatorom nasumičnih događaja (Randon, Generator, REG),
koji su se fokusirali na namjeri naprave, katkad nazivane i generatori nasumičn
jeva (Random Number Generator), u biti su isto što tronsko okretanje novčića.
Temelje se ili na poje nom kvantnom događaju, kao što je spontani pad
aktivnosti, ili na spoju brojnih kaskada kvantnih d ja, obično na »buci« koju
generiraju elektronski krt
Dr. Radin govori o svom iskustvu s ovakvim rimentima:
»Još tamo početkom 17. stoljeća, kada je Francis con razvijao empirizam u
znanosti, on... je spomenuc canje kocki kao mogućnost. Svaki put kad kocke posk
UM IZNAD b
možete pratiti čitav put natrag, sve do kvantnog događaja koji je prouzročio da
se okrenu na ovaj umjesto na onaj način. Tako, kad kocke poskoče mnogo puta, to
zapravo postaje nesigurnost u smislu kvantne mehanike.
Kad se pojavila elektronika, netko je došao na ideju da se bacanje kocki
simulira u elektronskim krugovima. To se pokazalo korisnim jer je postalo vrlo
lako precizno mjeriti što se događalo, i mogli ste to automatski snimiti.«
Drugim riječima, kad je na scenu stupila elektronika, postalo je moguće osloniti
se na stroj koji će snimiti vaša promatranja, eliminirajući pritom ljudsku
pogrešku. Rezultat je, uz točnije promatranje i snimanje, bila i eksplozija REG
eksperimenata.
»Jedan tip eksperimenta s nasumičnim brojevima, koji je provođen stotinama puta
tijekom protekla četiri desetljeća, bio je nasumični generator koji proizvodi
samo sekvence slučajnih bitova, nula i jedinica, nešto poput bacanja novčića.
Jednostavno zamolite nekoga da pritisne tipku koja proizvodi dvije stotine
bitova, ali zamolite ga neka pokuša proizvesti više jedinca nego nuli.
Kad uzmete u obzir ukupnu literaturu, svaki od tih stotina eksperimenata koji su
napravljeni, možete postaviti jednostavno pitanje: Je // bilo važno što su ljudi
pokušavali utjecati na to da bude više nula ili više jedinica? I prevladavajući
odgovor glasi: da, važno je. Namjera je nekako povezana s operacijom ili
rezultatom generatora nasumičnih brojeva. Ako želite više jedinica, generator
nekako producira više jedinica.
...Konačna analiza iznosi pedeset tisuća naprama jedan. Šanse protiv slučajnosti
[što i jest razlog zbog kojeg su generatori išli u određenom smjeru, u skladu s
namjerom] iznose pedeset tisuća naprama jedan.«
Bilo je kritika prema kojima su njegovi nalazi »samo statistički«. Ali kvantna
valna funkcija je samo statistička vjerojatnost da će se čestica naći na nekom
mjestu u neko vrijeme. Pa ako je to problem, onda se bar nalazi u dobrom
društvu.
Svaki dan kad se probudim sjetim se meni omiljenog Ramthinog citata: »Jedini
način da zaista budem sjajan prema sebi ne tiče se toga što radim svome tijelu -
nego što radim svome umu«.
Konačno, ono što svjesno činim umom utječe na moje tijelo jer to je u stvari
jedno te isto. To me podsjeća da izađem iz svijesti tipa tijelo/um i uđem u
svijest tipa um=tijelo=stvarnost.
- BETSY
UM IZNAD MATERIJE
101
IM
Uvijek sam se čudio onima
koji kažu da »možemo
promijeniti svoju percepciju,
ali ne i fizički svijet«. Sjećam
se kako sam, neposredno
prije puberteta, vrištao na
samoga sebe u ogledalu. To je
vjerojatno imalo neke veze s
mojom kosom koja se nije
htjela ponašati onako kako ja
hoću. Nekoliko trenutaka
poslije, prestao sam vrištati i
s neskrivenom mržnjom
zurio u svoj odraz u
smrskanom ogledalu. Bilo je
to baš kao da su komadići
ogledala poletjeli sami od
sebe. Sjećam se da sam bio u
stanju krajnjeg šoka. Učinilo
mi se očitim da sam to
učinio ja, svojim bijesom.
U godinama koje su slijedile
odbacio sam mogućnost da su
zvukovne vibracije i
statističke vjerojatnosti da se
strukturalna promjena na
ogledalu dogodi spontano
koincidirale s mojim
ispadom gnjeva. U meni je
ostala jedino jeka spoznaje
da su to učinili moj um
ili moje emocije.
Čuli smo priče o djeci koja su
sposobna raditi takve stvari,
sve do razdoblja puberteta,
kad gube te sposobnosti. Ima
li ta sposobnost više veze s
nekim posebnim stanjem,
nego s nekim zakonom
fizičke stvarnosti? Razlog
zbog kojeg tako malo
odraslih ljudi to može možda
leži u činjenici da više ne
umiju dosegnuti to posebno
stanje. A što bi bilo da mogu?
-MARK
102
Generator nasumičnih događaja: i
Kolektivna svijest
Sjećate se suđenja O. J. Simpsonu? Kako bisrru zaboravili - stotine milijuna
ljudi zlosutno su išc le presudu o tome je li ili nije kriv. Za te milijuni lo
se o pravoj sudskoj drami. Za Deana Radina, 1 Nelsona i Dicka Shwopea, bila je
to prilika da st može li još nešto osim namjere - složno mišljenje -metiti
nasumičnost REG-ova.
»Što bi se dogodilo kada bi se stotine milijuna: istodobno na nešto
usredotočile? I, kako se pokazalo kih mjesec dana nakon što mi je pala na pamet
ta m zakazano je čitanje presude O. J. Simpsonu. Riječi neobičnom trenutku u
ljudskoj povijesti, u kojen mnogi unaprijed znali da će se u jednom djeliću
kunde izreći te riječi 'kriv je' ili 'nije kriv'. Dogodit ć nešto toliko
zanimljivo da će to uživo pratiti stotine lijuna ljudi.«
Odlučili su događaj snimiti kroz generatore mičnih brojeva. Postavili su tri
stroja u laboratoriji dinjenim Američkim Državama, jedan u Amsterc jedan u
Princetonu. Sa svih pet generatora spremn snime trenutak za koji je zakazana
presuda, znans su čekali da vide što će se dogoditi.
»Pokrenuli smo generatore, a naknadno smo p jenili rezultate i nesumnjivo
vidjeli 'šiljke' koji pokj šansu od tisuću naprama jedan, zapravo na dva mj<
jedan dok je je kamera prelazila s kadrova izvan niče na unutrašnjost sučeve
sobe, što je privlačile liku pozornost, i to se vidjelo na generatorima; dri
trenutku kad je čitana presuda. U tim se trenucim svih pet generatora istodobno
očitavao isti, veliki 'š koherentnosti.
Šiljak koherentnosti odnosi se na grafički prikaz sumičnosti. Uobičajeno, REG
pokreće 50 posto je ca i 50 posto nula. Tako da je graf koji prikazuje je ce
naspram nuli zapravo ravna crta. Ali iz nekog r< ga, kada se milijuni ljudi
fokusiraju na istu stvar, taj
UM IZNAD \
w
I
ni graf oštro odskače od 50/50, točno u dramatičnom trenutku fokusiranja. To
proturiječi temeljnoj premisi kvantne teorije po kojoj su kvantni događaji u
potpunosti nasumični.«
Nakon toga, Radin i kolege pokrenuli su projekt o globalnoj svjesnosti (Global
Consciousness Project). Tijekom tog eksperimenta, REG-ovi širom svijeta radili
su 24 sata na dan i svakih pet minuta slali rezultate serve-ru u Princeton.
Zabilježili su značajne grafičke šiljke tijekom događaja kao što je bio doček
2000. godine, 11. rujan 2001. ili pak pogreb princeze Diane. Statistike se
nakupljaju, a kako Bili Tiller kaže o svom eksperimentu: »Rezultati su
nepobitni«.
Uređaji za pohranjivanje namjere
Bili Tiller bio je voditelj Odjela za materijalne znanosti pri sveučilištu
Stanford. No, prije mnogo godina odlučio je napustiti vodeću poziciju na
odsjeku, vladina povjerenstva i druge moćne pozicije kako bi se usredotočio na
»te druge stvari«. Osobito se posvetio tome da eksperimentalno provjeri mogu li
ili ne ljudske namjere utjecati na fizikalne sustave. I to ne »samo« na kolaps
jedne ili dviju valnih funkcija, ili »samo« na način na koji se može usmjeriti
kvantni događaj - zanimao ga je učinak koji namjera može imati na makroskopska
svojstva materije.
Tako je konstruirao UPN - uređaj za pohranjivanje namjere. To je jednostavna
kutija, s nekoliko dioda, oscilato-rom, E-promom, nekoliko otpornika i
kapacitora. Potom:
»Postavili smo uređaj na stol oko kojega je sjedilo četvoro vrlo kvalificiranih
meditanata, osoba s velikim iskustvom u istraživanju svojeg unutarnjeg ja, i oni
su ušli u stanje duboke meditacije. Oni čiste prostor; koristeći svoj um i
namjere, zapravo ga čine posvećenim. A nakon toga jedan od četvorice izgovori
njihovu specifičnu namjeru u vezi s ovim uređajem.
Namjera je utjecati na određeni dio pokusa. Povećati pH vrijednost pročišćene
vode za čitavu mjernu jedinicu,
UM IZNAD MATERIJE
103
Emotove fotografije vode
Zagađena voda s brane Fuivvara
Voda s izvora Sanbu-lchi Yasui
1
Blagoslovljena voda iz fontane u Lourdesu
ili spustiti pH za čitavu jedinicu, ili povećati termod mičku aktivnost
određenog jetrenog enzima, alr fosfataze. Ili utjecati na rezultat pokusa uživo
s lan voćne mušice, tako da se u njezinu tijelu poveća e gija molekularnog
racija (ATP do ADP) i ona postani ča, do te mjere da joj je za larvalni razvoj
potrebno ki vrijeme. Koristili smo te uređaje u sva četiri ova eks imenata, i
pritom bili itekako uspješni.2« i
Zajedno s kutijama u koje su bile utisnute na pripremljeni su i »kontrolni«
uređaji (na koje nije vano namjerom). Oni su zasebno umotani alumini folijom i
poslani u laboratorij udaljen tisućama k tara. Zatim su oba tipa kutija, i
kontrolne i one pod1 te djelovanju namjerom, smještene oko 18 centimet mete i
uključene. Ovim uređajima trebaju tri do četi seca da »dovedu prostor u stanje
više simetrije«. D riječima, da prorade. Poanta: »Uočili smo označen traste
unutar svakog para [i unutar] svih parova [ no]. Bolje vidimo velike efekte u
statističkoj vj nosti nego jednu medu tisućama«.
Jednostavno rečeno: dr. Tiller je uzeo četiri me ta koja se usredotočuju na
jednostavnu elektronič tiju s određenim ciljem - kao što je primjerice taj da
vrijednost vode promijeni za čitavu jednu mjern niču. Odnesu ju, stave pokraj
neke vode, i nekolik seci kasnije njezina pH vrijednost je promijenjena, da se
to dogodi samo od sebe, prirodnim putem, su od tisuću naprama jedan, posebice
uzevši u ol se ta promjena ne pojavljuje kod kontrolnih urec
Koliko iznosi jedna jedinica pH vrijednosti? kaže: »Ako se pH u vašem tijelu
promijeni za čit< dinicu, mrtvi ste«.
A o tome kako su ovi pokusi prihvaćeni, dr. primjećuje: »Normalni znanstvenici
imaju probi tim... javlja se efekt nevjerice. Oči im malo zasja dije ne bi
nastavili razgovor na tu temu«.
2 Za detaljni opis, vidjeti Concious Acts ofCreation Williama Tille
104
UM IZNAD IV
Poruke u vodi
Dr. Masaru Emoto podignuo je velike valove svojom knjigom The Hidden Messages in
VVater (Poruke skrivene u vodi). U knjizi su predstavljene zapanjujuće
fotografije smrznutih kristala vode koja je prethodno podvrgnuta ne-fizičkim
podražajima. Započeo je izlažući vodene kristale glazbi - od Beethovena do heavy
metala - i fotografirajući rezultate. Kad je jasno utvrdio da glazba utječe na
veličinu i oblik vodenih kristala, prebacio se na utjecaje svijesti. Glazba,
naposljetku, stvara fizičke, materijalne objekte koji mogu utjecati na valove
materije-zvuka. Ali što je s mislima?
Dr. Emoto je na boce vode stavio znakove koji izražavaju ljudske emocije ili
ideje. Neke od njih bile su pozitivne, kao naprimjer »hvala« i »volim te«. Druge
su bile negativne, kao primjerice znak koji kaže »gadiš mi se, ubit ću te«.
Nasuprot prevladavajućoj znanstvenoj mudrosti, voda je reagirala na ove izraze
svijesti, usprkos tome što riječi ne proizvode mjerljivu fizikalnu aktivnost.
Voda s pozitivnim porukama formirala je prekrasne kristale; voda s negativnim
porukama postala je ružna i deformirana.
Ove fotografije imale su odjeka u čitavom svijetu. Negdje između njegove knjige,
našeg filma i Emotovih neumornih putovanja svijetom, tijekom kojih je držao
predavanja i seminare, narasla je prava bujica zanimanja za novim informacijama
o njegovim eksperimentima. Kao odgovor na to, brojni znanstveni istraživači sada
nastoje ponoviti njegov rad. Neovisno ponavljanje sastavni je dio znanstverte
metode.
Voda povezuje čitavo čovječanstvo, u biti čitav život. Ona čini između 70 i 90
posto našega tijela (ovisno o tome čije istraživanje čitate). Površinu planeta
uglavnom čini voda. Svojim briljantnim uvidom dr. Emoto prodire ravno u srce
fizičkog elementa koji je zajednički svekolikom životu. Ako život (mi) može
utjecati na fizičko, tada se čini najprirodnijim da će se to pokazati i u vodi.
Kao što je očito iz svega navedenog, mnogo je toga što bi znanstvena zajednica
morala razmotriti. Eksperimenti su provedeni i stalno se sve više i više
provode. Rezultati
Voda reagira na svijest
Gadiš mi se, ubit ću te
Hvala
UM IZNAD MATERIJE
105
e, svi. pričaju o uv\ma. vu.attrijow.. Ali to je i dalje dualistički kUici.iA.-
pronuitraiAJ
stvari/vcstl. Oi>vo što s.imx>
vMulilijest da, nteo xt\iw>
odmatati, vrijetue t prostor,
i putovati, u druge galaksije,
kM.orflkM.0 vidjeti. wm. KAO
- Ramtha
se objavljuju. I, u međuvremenu, veći dio svijeta i zaista želi znati: koliko je
stvaran utjecaj svije: materiju? Ako misli mogu to učiniti vodi, zamisli mo što
mogu učiniti nama. -
Svijest nad materijom? "
Pretpostavljajući da je nadmoć uma nad mate stvarna pojava, i da smo vam tijekom
onog misć eksperimenta s klavirom dokazali, ili vas bar u\ da je i materija nad
umom također stvarna pojav sve to znači?
;
Um nad materijom iznad uma nad materijom 1 iznad - to je još jedna isprepletena
hijerarhija, još aspekt svemira tipa »jaje ili kokoš«. Ali kao što pi ćuje
Ramtha, to je gledište suštinski dualističke I zam prožima ove koncepte:
subjekt/objekt, unutn ni, znanost/ duh, svjesnost/stvarnost. To gledište i jem
još toliko trebamo raditi ponovno se uvuklo jezik i naše misli. A što ako je um
materija, a ma prema tome, um?
Što ako je materija informacija ili ako je um inform
U ovakvim situacijama, sugestivni mig kvantni ke je gotovo neodoljiv. Je li to
gledište da um jes materijom dokazano činjenicom da se materija u kor ci svodi
na nešto nalik na informaciju? Pa, u svakor čaju, to gledište njome nije
pobijeno; u stvari, čini spomenuta činjenica sugerira da smo na dobrom pi
Sugerira to baš kao što klavir koji pada na vašu| sugerira bol. Kao što
promatrači (svjesni ili ne) utje promatrano, kao što čestice koje su međusobno ]
zane u čitavom svemiru sugeriraju da je svijet ned tički. Ne samo da sugerira
nedualistički svijet, ne; dokazuju. Nevvtonov san o podijeljenom svemiru; tov, i
u duhu ove pozitivne, afirmativne akcije svi taju: što ćemo sada učiniti s tim?
'
i
106
UM IZNAD
4
Razmislite malo o ovome...
• Koje vas predrasude sprečavaju da promijenite paradigmu?
• Na koji se način te predrasude odražavaju na stvarima iz vaše realnosti (na
vašim osobnim stvarima)?
• Što su to »vaše osobne stvari«?
• Je li moguće da biste, znajući da su te stvari manifestacija vaših misli, lako
mogli postići i to da se manifestiraju nove stvari temeljene na vašoj novoj
paradigmi?
• Nabrojite pet svojstava po kojima se razlikuju um i materija.
• Možete li na ta svojstva pogledati drukčije i vidjeti ih kao ista?
• Ako misli mogu utjecati na molekularnu strukturu vode, što vaše misli čine
vašoj stvarnosti?
• Što je bilo prije - stolica na kojoj sjedite ili ideja da sjednete na nju dok
čitate ovu knjigu?
,---*«4, *,!<". - . ,, t.
,'JfeV-
i

no
Sve ceste vode u Rim
Sve je tako povezano
Vječni grad
Vječno pitanje:
Stvaram li ja stvarnost
Ili ona mene?
Sve ceste kojima smo prolazili u prethodni] glavljima zaista vode do ovoga. A od
ovog nog pitanja, sva poglavlja vode van. Nitko c ne može pobjeći od pitanja:
stvaram li ja svoju stva ili sam list na vjetru? Jesam li izvorište koje odredi
koji će se način stvari zbivati u mom životu, ili s život nalazi na kraju
čitavog lanca, određenog u ti ku Velikoga praska?
U poglavlju »Što je stvarnost?« vidjeli smo ka pitanje o stvarnosti odgovaramo
svaki put kad ust, iz kreveta, svaki put kad sudjelujemo u onom ; skom« svijetu.
Pa, je li odgovor na pitanje »stvarai svoju stvarnost?« sadržan u svim našim
internim tarnjim« trenucima? I ako je istina da sami stvaram štitu realnost,
tada ti »unutarnji« trenuci prethode »vanjskim« trenucima. I to je razlog što je
ovaj trei središnji »unutarnji« trenutak ove knjige.
Ta je ideja bila, i još jest, središnji koncept špiritu metafizičkih, okultnih i
alkemijskih tradicija. Glediš je odgovara sintagmi »kako gore tako dolje, kako u
tako vani« smatralo se temeljnim, istinskim na« gledanja na svijet. Ipak, iako
zdrav razum kaže da rate neke događaje u svom životu (što jesti za dor
SVIJEST STVARA STVA
s kime se vjenčati, koji auto voziti), misliti da imate ikakve veze s drvetom
koje je palo na taj auto čini se prilično nategnutim.
U stvari, koncept prema kojem vi stvarate stvarnost (a ona je, naposljetku,
nekako stvorena - pa tu je!) ima bezbroj nijansi. Taj koncept generira pitanja
kao što su:
• Ako i ja i ti stvaramo svjetove, a oni su različiti -što onda?
• »Nikad ne bih stvorio ovo _____________ (sami
popunite prazninu) u svom životu!«
• Postoje li slučajnosti?
• Što je s prirodnim katastrofama?
• Tko je »ja« koje stvara?
A ova se pitanja, zauzvrat, vezuju na koncepte karme, transcendentnog sebstva,
frekvencija specifične rezonancije, stavova, osobne odgovornosti, viktimizacije
i moči.
No na kraju je bitno samo jedno: najveći pojedinačni utjecaj na život koji
živite imat će upravo to na kojoj se strani ograde, u odnosu na ovaj koncept,
nalazite.
i govor, ateotjn i vje su fluktuacije svijesti, sav život Izrada Iz svijesti I
lAjom-C se održava.
čitav s.\/twM- izraz je svjesnosti., stvarnost svewira
svijesti u. •poteretu.. - Maharishi Mahesh Yogi
Natrag u laboratorij (opet!)
U poglavlju »Um iznad materije« vidjeli smo kako namjera utječe na događaje na
mikroskopskoj razini. Vidjeli smo kako se pretpostavljena nasumičnost kvantnih
događaja može promijeniti i kako usredotočenost naše svijesti može prouzročiti
drugačije fizikalno stanje. U »Promatraču« se radilo samo o kolabiranju oblaka
zbrkanih mogućnosti u određeno pojedinačno stanje. U »Kvantnoj fizici« bilo je
riječi o tome kako ova čvrsta, fiksirana stvarnost i nije toliko čvrsta,
fiksirana i stabilna, te da postoji veza između svih stvari u svemiru. Paralele
između »Kvantne fizike« i »Svijest stvara stvarnost« ne mogu se ignorirati.
Prema fizičaru s Princetona i dobitniku Nobelove nagrade Johnu Wheeleru: »Stav
da 'tamo vani' postoji svijet
SVIJEST STVARA STVARNOST
111
Zaista morate prizivati da c,a\z
i m.aterljaltM. svijet oteo mas,
stolice, stolovi, sobe, tepih, sve
te stvari, n-tsu. ništa drugo
\w>Qu6n krttnv^a svijesti.
- dr. se. Amit Goswami
neovisan o nama, koliko god bio popularan u svć dnevnim okolnostima, više se ne
može održati«. Prt njegovim riječima, mi nismo samo »statisti na kozi koj
pozornici, [nego] oblikovatelji i stvaratelji koji; u sudjelujućem svemiru«.
Prema fizičaru i piscu Amitu Goswamiju, »svi s mi navikli misliti da sve oko nas
već jest, da postoji našega utjecaja, bez našega izbora«. U skladu s otkrič
kvantne fizike, kaže Gosvvami, »trebali bismo se o viti takvog načina
razmišljanja. Umjesto toga, za morate priznati da čak i materijalni svijet oko
nas, s ce, stolovi, sobe, tepih, sve te stvari, nisu ništa drugo go moguća
kretanja svijesti. I ja iz tih kretanja odah trenutak po trenutak kako bih svoje
aktualno iskustvo d> do ozbiljenja«.
]
Ono što ovi fizičari, i općenito čitava nova fizika ričito tvrde jest smrt
dualizma. Nije um nad materij nego je um=materija.
Razmislite o obje strane ograde. i
svjesnost fizička stvarnost
um materija
duh znanost
transcendentno ja priroda
bog stvari
112
Kroz jedno poglavlje za drugim, tragali smo za nosima koji postoje između dviju
strana. Tražili kauzalne veze. Tko uzrokuje što? Postoji li veza? Po li rascjep?
Tko je stvorio rascjep, a tko sjedi na og držeći lijevu i desnu nogu u dva
različita područja? a to smo i prije radili.
i
Ali sa smrću dualizma, nema više ni veze, ni uzi (niti ograde). Sve je to jedna
te ista stvar. Sve je meduc no, a to su oduvijek i tvrdili istraživači svijesti.
Gosw bez oklijevanja priznaje da je teško prilagoditi se o^ novom načinu
razmišljanja, koje naizgled proturiječi šem dnevnom iskustvu. On kaže: »To je
jedino radik;
SVIJEST STVARA STVAR
mišljenje koje morate prigrliti, ali ono je zaista radikalno. To je toliko
teško, jer smo skloni vjerovati da svijet već postoji tamo vani, neovisno o
našem iskustvu. Ali ne postoji. U vezi s tim kvantna je fizika sasvim jasna«.
Sve to dovelo je Freda Alana Wolfa dotle da je, tijekom sedamdesetih godina
prošloga stoljeća, skovao termin »ja stvaram svoju stvarnost«. Nezv Age pokret,
koji se tada pojavljivao, smjesta se priklonio ovoj frazi i učinio je dijelom
vlastite paradigme. No, kako su mnogi fizičari i dalje govorili, to nije
jednostavan koncept i ne može se samo tako prigrliti. Kako smo već ranije naveli
riječi dr. VVolfa: »Ne mijenjate vi ovu vanjsku stvarnost; ne mijenjate stolice
i kamione i buldožere i rakete koje polijeću - ne mijenjate takve stvari!«.
Tko stvara što?
Dr. Wolf nastavlja: »Jedno od pitanja koje se javlja u vezi sa stvaranjem
realnosti jest - a što se događa kada dva čovjeka stvaraju različite realnosti;
što ćemo s tim? Pa, prva od stvari koje trebate shvatiti jest da je ideja da vi
stvarate vlastitu stvarnost vjerojatno pogrešna ako pod 'ja' podrazumijevate
egocentričnu osobu za koju mislite da vodi vaš show. Taj 'ja' vjerojatno uopće
ne stvara stvarnost«. Amit Goswami kaže:
»Postalo je jasno da je mjesto s kojeg odabirem stvarati svoju stvarnost, to
mjesto svijesti, vrlo osobito, ne-obično stanje bivanja u kojemu se
subjekt/objekt raspada i nestaje. To dopire iz tog ne-običnog stanja koje »ja«
odabire, pa je tako i ushit pripadnika New Age pokreta nestao kad su se morali
suočiti s činjenicom da ničeg besplatnog u realnosti nema. Moramo meditirati i
dosegnuti ne-obična stanja svijesti prije nego što postanemo stvaratelji
vlastite stvarnosti.«
Tako koncept po kojem »svijest stvara stvarnost« povlači pitanja: »Koja svijest?
Koja razina svjesnosti? Koje 'ja' je u tom smislu stvaralačko?«.
Moj sLia, evflkv fizičar, kazt teateojejtdnun stvar ateo seja Ari.lv*.jedile
realisti, a druga aleo se firtteo drugi drži dmgt realisti.... »Suftr "B>owU, i
teoje se drži »eaglesU
je od om teoje se drlt
»Patrlotsl,« a savuojtdvM od
tth realnosti postat 6t
¦prava realist.
- dr. se. Candace Pert
SVIJEST STVARA STVARNOST
113
Čitavo vrijeme tijekom
snimanja filma Koji k....!?
govorila sam si »sve će biti
super, znam to«. I tako, kad
god bi se javili problemi,
nisam to uzimala srcu. Jer
sam znala da stvaram nešto
uspješno. Ali veliko
iskušenje dogodilo se na
kraju. Imali smo vrlo
kompliciran završetak, jer
smo radili na vrpci visoke
rezolucije, 35 mm, s tonama
kompjutorske grafike, koju
je trebalo uklopiti u film, a
onda sve to prebaciti na
35 mm traku. A imali smo i
rok. Uvjeravala sam
nadležne u jednom kinu da
nam daju još jedan tjedan,
ali njima je trebao primjerak
do ponedjeljka, 3. veljače.
Ako tada ne bude gotov,
film neće prikazati sve do
svibnja, a VVill je stalno
iznova pregledavao
rasporede i upozoravao
kako ćemo izgubiti
pravi trenutak.
Kako smo se približavali
kraju, svi su govorili kako
nije moguće da to
napravimo na vrijeme, ali
ostali smo usredotočeni i naš
supervizor iz postprodukcije
poslao je primjerak u
VVashington i uručio ga dva
sata prije isteka roka!
Poslije je priznao kako bi,
da ga je netko pitao hoćemo
li završiti na vrijeme
(znajući što je sve bilo
posrijedi), svakako bio
rekao da je to sto posto
nemoguće.
-BETSY
Prekrasan prikaz ovoga pitanja pruža film Forbi Planet (Zabranjeni planet). U
njemu, ljudi na planet grade stroj koji njihove misli može trenutačno tran
mirati u fizičku realnost. Dođe i taj veliki dan kac uključe stroj i - VAU!
Kakav dan! Stvore predivm će, ferrarije na svakom kolnom prilazu, prekrasne
kove, raskošne bankete, nakon kojih odu (u ferrarij u svoje velebne kuće i
zaspu. I sanjaju. j
A ujutro se probude na opustošenom planetu.
Prema dr. Deanu Radinu, postoji dobar razlog ši manifestiramo stvari na licu
mjesta: »Sve što radite što mislite, sve što planirate širi se svemirom i utjec
njega. Kako se pokazalo, veći dio svemira ipak za 1 mari, i zato naše male
individualne misli ne prođi svemir i ne mijenjaju ga pred našim očima. Mogi
misliti da bismo, kad bi tako bilo i kad bi svatko oc bio toliko moćan da se
naši prolazni hirovi odraz svemir, skoro trenutačno uništili sami sebe«.
Zamislite da svaki put kad vam netko zasmet autocesti i da ono što pomislite (a
znate što obične mislite) smjesta postane stvarnost. Ili kad vaš partne
pravi____________a vi mu kažete___________
Nedostatak trenutačnog zadovoljenja pri stvar naše vlastite stvarnosti možda
služi tome da nas z
ti od nas samih.
1
i Stav je sve
Dvije glavne ideje koje Ramtha poučava u Ran noj školi prosvjetljenja (Ramtha
School of Enlightenn jesu: svjesnost i energija stvaraju prirodu stvarnost stav
je sve. Prva ideja iskazuje kako su stvari po: takvima kakve jesu, a druga ideja
tumači zašto.
Nedavna studija koju su na Harvardu proveli I Langer i Rebecca Levy uspoređivala
je gubitak pai nja kod starijih ljudi iz različitih kultura. Većina A rikanaca,
koji žive u kulturi koja strahuje od stare »zna« da s godinama naše snage
opadaju, pati od zn;
114
SVIJEST STVARA STVAR
nog gubitka pamćenja. Naprotiv, stariji Kinezi, čija kultura visoko cijeni
starije ljude, ne samo da pokazuju vrlo male gubitke pamćenja, nego su stariji
ljudi na testiranjima pokazivali gotovo jednako dobre rezultate kao i najmlađi
sudionici studije. Svaka kultura proizvodi starce u skladu s prevladavajućim
stavom o starenju.
A tu su i Francuzi, čija kultura obiluje vinima, pušenjem, slatkišima (bijeli
šećer!), umacima prepunim kolesterola i koji duboku starost doživljavaju zdravi,
mršavi i sretni. Mnoge su studije provedene u nastojanju da se dokuči u čemu je
»tajna«, jer prema važećim teorijama oni bi trebali imati toliko operacija na
srcu koliko imaju i slastičarnica. Ali nije posrijedi tajna, nego - stav. Oni
vole ono što jedu i nemaju pritom osjećaj grižnje savjesti.
Ako je to osobna stvar, tada ju zovemo stavom; ako je kulturološka, zovemo ju
paradigmom; ako je univerzalna, zovemo ju zakonom. »Kako unutra, tako vani.«
Kako gore, tako dolje
Sjećate li se da smo rekli kako bi poglavlje »Što je stvarnost?« moglo stajati
bilo gdje? Pa, to poglavlje i jest svugdje. »Vid i percepcija« govori o tome
kako mozak stvara slike za koje vjerujemo da su stvarni vanjski svijet.
»Promjena paradigme« razmatra kako ideje i otkrića rastu do široko
rasprostranjenih uvjerenja o svijetu. »Kvantna fizika« i »Promatrač« nude
intrigantne paralele između stibatomskog svijeta i načina na koji svijet
međudjeliije s kreacijom. »Um iznad materije« ruši ogradu između vidljivog i
nevidljivog i ukazuje na povezanost ovih naizgled različitih područja. Drugim
riječima, sva ta poglavlja govore o svijesti, stvarnosti i njihovoj međusobnoj
vezi. Nešto kasnije, poglavlje »Mozak izbliza« bavi se time kako su naši stavovi
kodirani u živčanim strukturama i što iz toga nastaje. »Emocije« i »Ovisnosti«
odgovoraju na pitanje »zašto stvaramo stvarnosti u kojoj smo se zatekli«. »Zašto
nismo čarobnjaci« razmatra zbog čega ne stvaramo ono što (mislimo da)
SVIJEST STVARA STVARNOST
N apravljeit je jeda i*.
riment tijekom, kojega su
ljudi dobili zadatak da pojedu
t^ešto dekadeiA-tn-o. Ljudi koji
&u to uolvull s osjećajem.
ce I sram,om., zaista &u dož Ivjell prolaza it pad
funkcije, dok. se koji su bili sposobeu. lA-aprosto uživati u tom. Iskustvu. I
aljlje tele bio odll&an. bez obzira vun to Sto stavljaju u usta, Im-unološkl
status zaista popravio.
- dr. Daniel Monti
ja vam. i<ve w*oqu zaista
dokazati da ste tu u stvarnosti
I da iwMtt vlastitu svijest, teao
što vd. vi m m.ožete dokazati
da sam.ja svjestan-.
- dr. Stuart Hameroff
115
1
Bilo je nekih velikih
primjera u prilog tome da
»svijest stvara stvarnost« -
na primjer, svi profesionalci
iz svijeta filma govorili su
nam da to nitko neće
distribuirati, da to nitko
neće vidjeti - ali bilo je i na
stotine »malih« stvari.
Zapravo, mi smo i računali
da će nas to izvući iz
škripca. Kao kad smo trebali
promijeniti pjesmu. Za
prijelaz na scenu s partvjem,
imali smo pjesmu od
Aerosmitha »Sweet
Emotion«. U stvari, scena je
i pisana s tom pjesmom na
umu. Ali nismo ju mogli
dobiti. Tako smo tražili i
tražili nešto drugo, ali ništa
nije bilo ni blizu onome što
bi nam odgovaralo.
Jednog dana razmišljao sam
o tome i iznervirao se i
rekao (prilično namjerno):
»E pa čut ću tu pjesmu na
radiju, i to SADA!«. I začuo
sam »Hooked on a Feeling«
od Bostona. Ne samo da je
stvar bila odlična, nego kad
sam ju umontirao, zapravo
je čak i bolje 'sjedala' na tu
scenu. Je li to dokaz? Za
mene je bio.
-WILL
116
želimo. »Želja/Namjera« tumači kako svjesno zav kreacijom, dok dio
»Izbori/Promjene« (u istom pc Iju) razmatra što se pritom događa u našem život
Ali, na kozmičkom sudu iskustvenoga, dokaz išta od navedenoga da svijest stvara
realnost? Č da se taj koncept reflektira kroz različite razine is va (»Kako
gore, tako dolje«), no je li to potvrda ili na definicija? Saslušali smo sve, od
elektrona i po na do uglednih fizičara i filmaša. Prema Deanu Ra »Dokaz nije
riječ koja se koristi u znanosti. To moži dokazati. Možemo stvoriti određeni
stupanj uvje sti da je neki učinak ono što nam se čini. Je li ikac dokazao
gravitaciju? Newton je rekao da je gravi privlačna sila koja djeluje medu
masama. Einsti rekao da masa iskrivljuje geometriju vrijeme/pro: što potom
uzrokuje da se mase približavaju. Ali; dan ni drugi ne mogu dokazati što je to.
U najboljer čaju, može se pružiti matematički opis u kojem : vidljivih
proturiječnosti«.
U tom trenutku mi filmaši dižemo ruke i skače ograde.
Stvaranje filma Koji k.... uopće znatno!?]
Dali smo zavjet. Nećemo biti licemjeri. Ne ka postati salonski filozofi. Naša je
namjera, u sklć našim najboljim sposobnostima, ne samo pričati { nego prohodati
taj put. To je značilo da ćemo ic kojima govorimo u filmu pokušati i proživjeti,
aj od većih bile su: emocionalne ovisnosti i stvaranji štite stvarnosti. Tijekom
stvaranja filma Koji k.... znamo!?, svi koji su bili uključeni zaista su pol
poraditi na stvarnju stvarnosti i suočavanju s j cionalnim ovisnostima.
Drugim riječima, odlučili smo biti »znanstvenici i štitom dvorištu«, i to
usvajajući znanstvenu metod kušavajući ju da vidimo djeluje li. I rezultat je
bio čan, naši životi postali su bolji. \
SVIJEST STVARA STVA
Ali sad govorimo samo o nas troje autora. Film smo nazvali Koji kurac uopće
znamo!?\ pa nije baš sigurno trebate li nas slušati. A koga biste trebali
slušati? Onoga koga u stvarnosti stalno i slušate - sebe.
MASA MASI
Režirao sam scenu u kinu Baghdad. Trebali smo snimati od ponoći do zore, kada
smo se trebali maknuti odande. Debelo smo kasnili. Shvatio sam da nikako nećemo
uspjeti napraviti sve na vrijeme, što bi bila katastrofa jer tada čitava scena
ne bi vrijedila. Ramtha nam uvijek govori o principu »masa masi«. Drugim
riječima, sve što mi stvaramo svodi se na fizičko pomicanje fizičkih stvari,
umjesto na kreiranje na suptilnim razinama.
Shvatio sam da smo zeznuli i nisam više mogao spasiti stvar na foru »masa masi«.
Sjećam se da Sam pomislio: »Vrijeme je za božansku kreaciju«, i skočio na noge
vičući: »Nema više 'masa masi'!«. To je sve čega se sjećam, osim da smo do zore
sve završili na vrijeme.
-MARK
1 Eto ga! Rekli smo to! A što sad, naposljetku, pa to i je naš pravi naslov..
SVIJEST STVARA STVARNOST
117
IIP
Razmislite malo o ovome...
Uzmimo obje pretpostavljene strane ograde:
svjesnost
um
fizička stvarnost
materija
znanost
priroda
stvari
duh
transcendentno ja bog
Povucite linije između svake od njih i definirajte o kojem je tu odnosu riječ.
Potom povucite linije naznačujući jednostavan odnos »je« (um je materija,
svjesnost je fizička stvarnost). Koje gledište ima više smisla?
1 Isključuju li se međusobno?
Jesu li ta dva gledišta još jedno potkradanje utjecaja dualizma? Je li seks
pokušaj da se prevlada dualizam?
Je li vrijeme izmišljeno zato da bi se instant-karma držala na udaljenosti?
Je li izmišljeno da bi nam dalo vremena da shvatimo kakve su naše moći i njihove
posljedice?
Prethodno poglavlje bavilo se razmišljanjima o tome je li svijest koji kreira
stvarnost univerzalni zakon ili fantazija, postoji li neki dokaz koji bi
potvrdio da je to istina i kako se takav dokaz može pojaviti u našim životima
Do sada ste se nekako odlučili oko toga što vi slite o ideji da sami »stvarate
svoju stvarne Svatko priznaje da to u nekoj mjeri jest isl Pitanje je do koje
mjere ste ju vi spremni priznati. D da tako jest u slučaju kad odlučujete o tome
hoćete 1 ići po sladoled, ili dotle da mislite kako je list koji ^ je pao na
glavu nešto što ste sami stvorili?
Implikacije ovog principa su velike. Ne samo zaj i naše živote, nego i na širem
planu: za gradove, re; države, planet. No, najprije - što je s vama?
Što ću za doručak, što ću sa životom?
Vjerojatno ćete se složiti s time da na nebrojeno r go načina, u malim stvarima,
svoj život stvarate sv ga dana. Odlučujete hoćete li ili ne ustati iz kreveta
zazvoni budilica. Odlučujete što ćete obući, što jes doručak, možda i preskočiti
doručak. I kako tijekorr na susrećete druge ljude, kod kuće, na poslu ili na c
odlučujete kako ćete se ponašati prema svakorr njih. Vaše namjere za taj dan -
ili vaša čvrsta odluk ne definirate nikakve namjere nego da plovite niz < ju -
utječu na to što radite i na to što ćete iskusiti.
Pogledamo li širu sliku, čitava putanja vašega ži određena je vašim odlukama.
Želite li se vjenčati? I
JA STVARAM SVOJU STVARr>
djecu? Ići na fakultet? Što ćete studirati? Kakvu karijeru imati? Koji posao
prihvatiti? Vaš život se ne događa sam od sebe; on se temelji na odlukama koje
ste donijeli - ili niste donijeli - svaki dan.
No ostaje pitanje - do koje mjere se proteže takvo stvaranje života? Do toga da
ćete susresti djevojku svojih snova? Do toga da imate tiranina za šefa? Da
osvojite zgoditak na lutriji?1
I čiji to život, uostalom, VI stvarate? Zvuči kao glupo pitanje, ali riječ »ja«
u rečenici »ja stvaram svoju stvarnost« veliki je upitnik. A odgovor na taj
upitnik razjasnit će čitavu ovu kašu oko stvaranja.
Tko sam ja?
Natrag na velika pitanja. Indijski mudrac Ramana Maharshi izgradio je čitavo
učenje upravo oko ovoga pitanja. Prema njemu, potraga za odgovorom na to pitanje
vodi izravno k prosvjetljenju. No, odgodimo zasad pro-svjetljenje i ograničimo
pitanje na sam čin stvaranja...
Prema Fredu Alanu VVolfu: »Prva od stvari koje trebate shvatiti jest da je ideja
da vi stvarate vlastitu stvarnost vjerojatno pogrešna ako pod 'ja'
podrazumijevate egocentričnu osobu za koju mislite da vodi vaš show. Taj 'ja'
vjerojatno uopće ne stvara stvarnost«. No, to za sobom povlači pitanje: »Pa tko
ju onda stvara?«. Svakako, kad ujutro naručujete svoju prvu kavu, prilično je
jasno da je o duplom kapucinu odlučila »egocentrična osoba« ili osobnost, a ne
transcendentalno, besmrtno sebst-vo. I da vaša osobnost, u slučaju kad drvo
aterira na vaš novi blistavi automobil, s tim nema ama baš ništa.
Ideju o tome da »ja stvaram realnost« ljudi najčešće odbacuju svaki put kad u
njihovim životima iskrsne nešto što oni apsolutno ne bi, ni pod koju cijenu,
sami stvorili. »Nikada ne bih stvorio ovo\«. I istina je, oni - njihova
1 Zapravo, za ovako nešto svatko pripisuje sebi zasluge. »Nakon svega što sam
proživio, bilo je i vrijeme«.
JA STVARAM SVOJU STVARNOST?
Mi. sm.o strojevi teoji proizvode
stvan-vost. Č-itnvo vrijeme
stvaramo efetete stvarnosti.
Ako je zi/mv^je iz teojeg uzimamo informacije wM.lt\M>,
imamo malu stvan/ujst. Ako Ih uzimamo iz velikoga
imamo veliteu stvarnost.
- Joe Dispenza
121
Mi. fotertoenu) holodtte,.
tolVuo prilagodljiv da 6e vam.
stvoriti, što god ste s-posobiAi
znw.t-sli.ti.. i sa^vu) učite, važe
namjere utzrotewjw. dn se ove
stvari taa)terijfllizi.raju. oi^dn
tead ste dovoLjiA« svjesnu.,
i. vi. učite leateo koristiti.
svoju vuintjeirvost.
- dr. se. VVilliam Tiller
osobnost - i ne bi. Ali, kao što tvrde sve duhovne ti čije, imamo mi više od
jednoga »ja«.
Ova božanska shizofrenija može se etiketirati razlic nazivima: ego/pravija,
osobnost/božanskost, sin čovječji božji, smrtno tijelo/besmrtna duša, ali
suštinski ona g ri da postoje različite razine s kojih stvarate. A cilj je
svjetljenja izbrisati ove fragmentacije sebstva i kreir; jednog izvora. (Zbog
čega, valjda, i pitanje »tko ja?« ima smisla). Riječ je o tome da se naša svjes
proširi sve dotle da budemo svjesni svih svojih dje
A prihvaćanje da »ja stvaram...« zapanjujuće je de te ekspanzije. Jer, ako to
jest istina, onda svaki kad odbijate svoj dio odgovornosti u činu stvaranja
nosti, odbijate ili niječete i dio samoga sebe. Tako se J mentacija nastavlja. U
stvari, prema onome što 1 prosvijetljeni, vaš duh, koji je dio vašega bića, stva
stvarnosti kako bi vaša duša postala cjelovita. Po stvari koje morate iskusiti
da biste narasli, a koje r da i ne bi bile po volji vašem egu/osobnosti.
To zovu karma: mi jesmo stvorili, u nekom trem u prošlosti, bilo bliskoj ili
udaljenoj, sve te uvjete s, ma se suočavamo u ovome životu. Ali kako sve kć svih
ljudi svijeta međusobno utječu jedne na druge? i se sve to zajedno slaže? Kako
se sve te sretne (i ne ne) »podudarnosti« tako dogode da često postant
govještaji novoga svijeta? Tko upravlja kompjutc koji sve to može uredno
održavati, za svih šest im di ljudi?
122
Kako to funkcionira?
Svemir JEST kompjutor. Ne-dualnost. I ne more upaljen. On je spojen, umrežen
tako da je prikopča sve i da ga sve stvara. On ne reagira na nas - on je
Dualistički model karme kaže: Ja sam udario B pa će netko udariti mene. To je
veoma uzročno-pc dičan (newtonovski) način da se sagleda taj fenoi Ali s
pozicije nedualističkog, sveprožimajućeg moi stvar je drukčija. U tom slučaju,
akcija ili misao (kc
JA STVARAM SVOJU STVARI
jedna te ista »stvar«) javlja se u djeliću moje svijesti. S time je povezana
određena frekvencija ili vibracija. Poduzimajući akciju, prihvaćam tu stvarnost
tako da sam sada povezan sa svemirom putem te frekvencije ili vibracije. Sve što
»tamo vani« ima istu frekvenciju odgovorit će na to2, i to će se odraziti na
moju stvarnost.
Prema ovoj predodžbi, sve u vašem životu - ljudi, mjesta, stvari, vrijeme i
događaji - nije ništa drugo nego refleksija vaših karakterističnih vibracija.
Kako kaže Ram-tha: »Sve u vašem životu je frekvencija specifična za to tko vi
jeste«. Pa ako želite odgovor na pitanje »tko sam ja?«, samo pogledajte oko
sebe; svemir vam uvijek servira odgovor.
Problem je u tome što se i naši skriveni, potisnuti dijelovi također
reflektiraju, a mi ih potiskujemo jer nam se ne sviđaju. Zbog takvih refleksija
kažemo: »Ja nikad ne bih stvorio ovo«. A upravo se ovo nastavlja reflektirati
opet i opet, sve dok ne shvatimo. To je kotač karme. Neveselo kolo. Ili, kako to
reče jedan filozof iz srednje škole: »Život je usrani sendvič od kojeg svaki dan
gric-neš pomalo«.
Tako bi rekla prava žrtva.
»Gravitacija ne postoji; zemlja je bezveze.« Ili još: »Život je sranje, a onda
umreš«.
Viktimizacija - lijek za aktualnu stvarnost
Doživljavati sebe kao žrtvu vjerojatno je najjače odbijanje ideje Sa »ja stvaram
svoju stvarnost«. I to se stalno događa. Žrtva kaže: »Ova situacija mi se
dogodila. To je nepošteno i nepravedno«. Logični nastavak glasi: »Jadan ja.
Svemir je nepravedan. Karma je privremena, prevrtljiva stvar«.
Vanjska strana ovog stava je sljedeća: njime si priskrbite simpatije, počnete se
osjećati dobro, jer niste vi ništa
čistima jt sve cisto, a ovdmia teojt s.u oteaLjnat dci vu&ta vuje oisto, su im
otenLj'flku. i ykzmw.
2 To je načelo prema kojem funkcionira svako odašiljanje/prijem. Odašiljač i
prijemnik podešeni su na istu frekvenciju.
i savjest. -Tit 1:15
Nedavno sam shvatio da je sam čin nijekanja našega sudjelovanja, kao kauzalnog
agenta u vlastitom životu, namjerni pokušaj korištenja maglovitog razmišljanja
na način da se ne moramo baviti nekim aspektima stvarnosti koji su pred našim
očima. Mislim da sam to »zavaravanje« usavršavao veći dio života. Uvijek se
trebamo zapitati koji su kriteriji posrijedi kad kažemo da jesmo ili nismo
stvorili neki aspekt stvarnosti. Moj kriterij je uvijek bio: ja sam stvorio ono
što je ugodno i udobno, a pokušavao sam nijekati svoju odgovornost za ono što
nije ugodno. Neko vrijeme to mi je i prolazilo... ali onda me je sustigla
stvarnost. Uvijek to napravi. Sada mislim da sam kauzalna i/ili participatorna
sila u svakom aspektu onoga što vidim u svom životu.
-MARK
JA STVARAM SVOJU STVARNOST?
123
svateoga dnvun stvaram.© svoju
stvarkvost, a Ipak n-ai^je to
vrlo tešteo prihvatiti. - ništa
n,ye toliko ugodim teao kriviti
i*vekoga drugog što swu> takvi
kakvljesn«>. o^-je kriv, ofua je
kriva, krlvje sistem., "&og, m.ojl
roditelji... To vm\m. se vraća, bez
obzira vm Mciin, vm koji
prom.atram.o svijet o\zo sebe, a
razlog zastoje m.oj život, m*
primjer, toliko LtšeiA. radosti,
sre&e I Ispu.^'efvja, možda je u
tome što ml
upravo m? te stvari.
- Miceal Ledwith
124
skrivili, i možete zaboraviti na to iskustvo i ne bri o tome kako ste mu
pridonijeli.
Unutarnja strana: upravo ste prigrlili zamisao da' stvarate svoju stvarnost (a
time umanjujete i mo nost da to činite), i istu lekciju ćete dobiti opet, i c
i... I to je isto odvajanje od realnosti. Uklanja kreato kreacije.
¦¦
Pogledamo li kako se ovakav stav odražava na š društvenom planu, vidjet ćemo da
je viktimizacija vladavajući stav. Toliko je večernjih vijesti posve* žrtvama. U
Sjedinjenim Američkim Državama me litet žrtve poprimio je epske razmjere. Ako se
nek nešto dogodi, prvo što će učiniti bit će pogledati 1 može tužiti.
]
Kao što je Don Juan rekao Carlosu Castanedi u u Ixtlan: »Čitav život se na nešto
žališ jer ne prihv odgovornost za vlastite odluke... Pogledaj mene. J; mam
dvojbi ni kajanja. Sve što činim moja je odh moja odgovornost«.
Veliki preokret
Kao što je viktimizacija najjače odbijanje premis« ju iznosimo u ovome
poglavlju, tako je iskaz »prihva odgovornost« njezino najjače prihvaćanje. To je
rrn mentalni preokret u načinu na koji netko može pr piti svijetu i svome
iskustvu u njemu. Viktimizacija \ moć koju ona podrazumijeva nestali su iz
života. U sv situaciji, postavljaju se pitanja: »Gdje sam ja ili što j u ovoj
situaciji? Što mi se na ovaj način vraća? Iz1 razine mog 'ja-stva' to dolazi?«.
Preokret se sastoji u ovome: umjesto da tražite da svemir dokaže kako sami
stvarate svoju realnost - ne te li u miru mogli sjediti na ogradi i prihvaćati
ili c jati ono što se događa - počnite podrazumijevati d svoj život i sve
događaje u njemu sami proizveli, pa ma tome u svim događajima pokušajte pronaći
nj smisao. A pod smislom ne mislimo na filozofski, i mički smisao, nego prije na
onaj smisao koji se tiče
JA STVARAM SVOJU STVARI

kao osobe, onoga tko ste, što se napravili, što u svom životu niječete. Tražite
li promjenu u svom životu? Napravite ovaj veliki preokret i gledajte kako vam se
život mijenja, pred očima vaših mnogih »ja«.
»Ljudi uvijek okrivljuju okolnosti za to što su takvi kakvi jesu«, rekao je
veliki britanski dramski pisac Geor-ge Bernard Shaw. »Ja ne vjerujem u
okolnosti. Ljudi koji su dospjeli u ovaj svijet ljudi su koji ustanu i traže
okolnosti kakve im odgovaraju i, ako ih ne mogu naći, stvore ih«.
Kako stvaramo okolnosti? Kako stvaramo te podudarnosti koje imaju golem utjecaj
na smjer naših života? Izgleda suludo da bi itko mogao stvoriti slučajnost poput
ove:
»Pa, zaboravio sam novine, pa sam odjurio natrag kući, ali usput mi se ispuhala
guma. Stao sam da ju zamijenim, ali kad sam se sagnuo pukle su mi hlače. Zato
sam se omotao dekom, a osoba koja je upravo prolazila autom bila je dizajnerica
koja je dizajnirala tu dekicu, i zato je stala, a poslije smo se oženili«. Bila
je to samo slučajnost. Ali ono što stvarno time mislimo jest da je to bila
neobična podudarnost.
Dakle, je li naš sretni mladoženja stvorio ispuhanu gumu? Ili je stvorio želju
da se oženi, a svemiru prepustio detalje? (Pitanja ovakvog tipa počnu izranjati
čim uskočite u čitavu tu paradu zvanu »ja stvaram«). Kad govori ©»eksperimentima
s mijenjanjem pH vrijednosti vode, VVilliam Tiller kaže: »Pitate me jesmo li do
u detalja objasnili svoju namjeru, ili smo to učinili tako da prepustimo svemiru
da pronađe način na koji će to napraviti? Općenito govoreći, napravili smo ovo
potonje«.
Drugim riječima, umjesto da diktiraju svaki korak koji voda mora proći kako bi
joj se promijenila pH vrijednost, kao što je preslagivanje kemijskih veza,
razmjena iona, i slično, meditanti su se tijekom pokusa dr. Tillera usredotočili
na rezultat, a svemiru prepustili da se pobrine za detalje, poderane hlače i
ostalo.
JA STVARAM SVOJU STVARNOST?
DNEVNI MENU ILI A LA CARTE?
Dok sam razmišljao o brojnim implikacijama ideje da »ja stvaram svoju
stvarnost«, jedno od većih pitanja koja su me mučila bilo je: je li moja
kreacija fiksirani dnevni menu ili a la carte? Biram li svaki pojedinačni
događaj ili »paket aranžmane«? Mislio sam o Isusu i Pasiji. Je li on kreirao
patnju i muku ili je odlučio svijetu donijeti novu svijest, a muka je bila dio
tog paketa?
- WILL
Kada se slog »teo« Ispred aecega, to određeni tip odvu>s.a. Kooperacija raditi
znjedi^o, suracTlvntl.
x\^ac,l da & teojl se -zajtd\M
su
pojavljuju u
čiudvu> je što ta riječ* danas. upravo suprotnu;.
125
em. idite
svojim s.vw\A-\mm. z/u/lte ztvot ten ten v ste
- Henry David Thoreau
Mogućnosti i vrijeme
I dalje nam ostaje pitanje - kako to sve može fui onirati? I kako netko može
postati svjesniji raznih gućnosti, tako da i samo stvaranje postane svjes Prema
Amitu Gosvvamiju: \
»Pretpostavka je da je svijest temelj postojanja. S su to mogućnosti svijesti.
Iz samih tih mogućnosti, s' jest bira zbiljsko iskustvo koje onda manifestira,
pr matra... kvantna fizika govori o mogućnostima, ali k; pogledate sebe, koliko
ste se puta zapitali »ma kc mogućnosti«? Vaše pitanje o mogućnostima... [mo se]
svesti na tako trivijalne stvari kao što je koji slad led ću ovaj put izabrati,
od vanilije ili čokolade, što potpunosti ovisi o vašim ranijim iskustvima. Tako
pr puštate kvantnu fiziku svoga života.«
Mogućnosti koje netko ima u životu dr. Goswar di rasprostrima poput valne
mogućnosti jednoga trona. To znači da su te mogućnosti u vašem ži jednako
»realne« kao i one koje valu predviđa S< dingerova jednadžba. Stuart Hameroff
dodatno ra ovaj koncept: j
»Svaka svjesna misao može se smatrati izbora kvantnom superpozicijom koja
kolabira u jedan izbor. R cimo da gledate jelovnik i pokušavate odlučiti hoćetf
uzeti škampe, špagete, tunu. Zamislite da imate kvar nu superpoziciju u kojoj
sve ove mogućnosti simultai koegzistiraju. Možda čak i odete malčice u budućnos
kušate različita jela. I onda odlučite: 'A-ha. Uzet špagete'.«
Odlazak u budućnost i nije takva znanstvena fai tika kao što zvuči. Kako
naglašava dr. Hameroff kvantnoj teoriji, možete se kretati i unatrag kroz vriji
a postoje i neke naznake da se procesi u mozgu kc odnose na svijest projiciraju
unatrag u vremenu«.
Ako se pokaže da su sve ove teorije točne, to bii čilo da individualna svijest
konstantno skenira sve
126
JA STVARAM SVOJU STVARI
duće mogućnosti, možda čak odlazi u budućnost da »kuša« bi li nekog oženila ili
ne, a potom se usredotočuje, ili kolabira tu odabranu mogućnost u realnost. O
onome »kako« u cijeloj se priči brine beskrajno interaktivni superinteligentni
svemir koji automatski reagira na svijest jer ni on nije ništa drugo doli
svijest. Svemir JE kompjutor koji prati sve - zato i je tu. A ako može stvoriti
samosvjesna bića koja se mogu sama replicirati, onda može popraviti i ispuhanu
gumu.
A kako ovo gledište kreaciju čini svjesnijom? Pa, za mnoge ljude budućnost je s
druge strane velikoga zida, a prošlost mjesto na koje ne mogu otići. Tako da im
sve one mogućnosti koje su se tamo pritajile ostaju nevidljive, a kad se pojave,
izazivaju iznenađenje, čak i šok. Ali shvaćanje da su ti potencijali stvarni, i
da se mogu razviti, da se njima može manipulirati i da ih se može kolabirati, to
shvaćanje vodi nas ravno preko zida i u budućnost, u kojoj te već čeka novi ti.
Stvoriti svoj dan
Vaš bazen stvorene stvarnosti leži točno pred vama. Razmrljane preko čitavog
zemljovida vremena, te mogućnosti čekaju »kretanje svijesti« koje će određeni
događaj dovesti do ozbiljenja. No, recimo da ste vi malo proaktivniji -
zemljovidni aktivist koji ne želi sjediti zavaljen i čekati da mu list iz
svemira padne u krilo, nego će radije krajolik mogućnosti sam zasaditi svojim
svjesnim kreacijama.
Najpopularnija, najprivlačnija, najtraženija informacija u filmu Koji k....!? je
ona o konceptu kreiranja vlastitoga dana. Tu tehniku prvu je prenosio Ramtha
svojim studentima 1992. godine, a ona je i kamen međaš škole u Yelmu,
Washington: »Nijedan učitelj vrijedan svoga imena ne dopušta da mu se dan
dogodi; on ga kreira«.
JA STVARAM SVOJU STVARNOS^
127
i
Sve to super zvuči u teoriji.
Ali praksa je pravi problem.
Sjećam se prvih nekoliko
puta kad sam počinjala
»kreirati svoj dan«. Bilo je
to nemoguće napraviti u
onom trenutku prije no što
se sjetim tko sam to »ja«.
Čitavo tijelo bi mi bilo
šokirano. Preplašila bih se i
morala bih učiniti nešto što
će me vratiti u »stvarnost«.
Činilo se da ne mogu od
svog uobičajenog identiteta
biti udaljena dovoljno dugo
da bih stvorila nešto
drukčije. Prevladali bi strah
i panika. Trebalo mi je dugo
vremena da uopće dopustim
sebi da budem prestrašena,
a da ipak nastavim u
nepoznato. I kako sam
počinjala uviđati učinke
i rezultate, strah se pretvorio
u radosno iščekivanje.
-BETSY
128
JEDNO MALO UČENJE ,
POSTALO JE OPĆA MODA
Ovo što slijedi »skinuto« je s DVD-a Ramtr Stvorite svoj dan - Pozivnica da
otvorite svoj ui
»Znate onaj trenutak kad se probudite, jes li, usput budi rečeno, ikada to
primijetili, da trenutku kad se budite još ne znate tko ste. Jes li primijetili
kako gledate po sobi u želji da orijentirate, a još najčudnije, jeste li kad
ugled li i osobu pored sebe, ne znajući, na mali djel trenutka, tko je to?
Mislim da o tome trebate mn go razmišljati. Te trenutke u kojima se budim dok
još nismo izašli iz kreveta, provodimo p novno se orijentirajući, ponovno se
povezujuć identitetom kojega, na trenutak, nismo ni ima i identitet je ono što
počinjemo oblikovati k; pogledamo u osobu do nas. A onda ustanem počnemo se
češkati po tijelu... Odemo na zah( i zapiljimo se u svoj odraz u ogledalu. Zašto
činite? Zašto buljite u sebe? Zato što se pokus vate sjetiti tko ste. To je i
dalje zagonetka.
Ali ako se morate sjetiti tko ste i ako se sjeća parametara svojeg prihvaćanja i
ograda svoj sumnji, ako morate proći čitav taj ritual svakoj dana kako biste se
sjetili tko ste, kakve su šam da će vaš dan ispasti jedinstven?... Svakako vr
tanke. Ali što ako... se prije no što se sjetite ti ste, uspijete sjetiti toga
tko biste željeli biti, i al se to možda dogodi čak i prije nego što ugleda
svoga partnera, prije nego se zakvačite za seb prije nego što isteturate iz
kreveta, preplašite ma ku i ugledate se u ogledalu... Ako se prije no šl
napravite išta od svega ovoga, nečega sjetite: Ti je nego što se povezem u
ritual svoje neuromn že, stvorit ću dan koji je nevjerojatan, koji će un,
prijediti moju neuromrežu, koji će pridodati vr jedno iskustvo mojem životu' i
stvorite svoj da - stvorite svoj dan. Taj trenutak, u kojem još nii
JA STVARAM SVOJU STVARf<
te onaj tko ste, najuzvišeniji je trenutak u kojem vidite ono izuzetno, u kojemu
možete očekivati i prihvatiti neočekivano, možete očekivati da dobijete povišicu
taj dan. Kad vi postanete vi, vaše očekivanje da toga dana dobijete povišicu u
velikoj se mjeri smanjuje. I vi i ja to znamo. Ali u ovom stanju neuvjetovanosti
vlastitim identitetom, možete stvoriti što god hoćete.
To ja govorim svojim studentima: prije nego što ustanete i sjetite se tko ste,
stvorite svoj dan. A nakon što stvorite svoj dan, vaša rutina će se promijeniti.
Bit ćete donekle drugačija osoba, i dok zurite u pisoar, i dok se gledate u
ogledalo. Nešto u vezi s vama bit će drugačije, i to će biti divno«.
to\Mt da frovuuXtwtf> sebe.
život: je tu dn stvorimo sebe.
- George Bernard Shaw
Ovo prekrasno učenje obraća se onom »ja« o kojem je, u konačnici, u ovom
poglavlju i riječ. Tko je »ja« koji stvara? Ako je to osobnost, tada kreacije
izviru iz postojećih struktura, navika, sklonosti, neuromreža, i sve što se može
stvoriti iz te stare strukture osobnosti bit će isto ono staro, jednako onome
otprije. Stvarati ono što je već bilo stvoreno teško se može nazvati
stvaralaštvom.
Ili stvaranje dolazi iz višeg sebstva, božanskog seb-stva, a u tom je slučaju
obično nesvjesno i rezultat je neke duboko pohranjene karme. I dok su takve
kreacije divne za duh, ovoj odvojenoj osobnosti one se čine proizvoljne,
nepravedne i daju povoda osjećajima nemoći i vik-timizacije.
Međutim, ova tehnika iskorištava trenutak ne-sebstva ili novo-sebstva. Iz tog
»ja« može se manifestirati nešto zaista novo. Nešto što svjesno stvarate. A
stvarati na ovaj način znači zauvijek poništiti zamke viktimizacije i nemoći.
I to svakodnevno potvrđuje, na vrlo stvaran način, da stvarate svoju stvarnost.
A ako to jest istina, potvrda rasplamsava tu vatru.
JA STVARAM SVOJU STVARNOST?
129
Razmislite malo o ovome...
Koje su granice naše kreativnosti i snage, ako uopće postoje?
Možemo li promijeniti zakone fizike? Ako da, jesu li to zakoni? Što su zakoni?
Kakvu nam vrstu odgovornosti donosi znanje o učinkovitijem stvaranju?
Kako najkonstruktivnije možemo koristiti svoju kreativnost?
Kako možemo znati da su naši individualni ciljevi u skladu s kozmičkim
ciljevima?
Koji je utjecaj spoznaje da stalno stvaramo, bili toga svjesni ili ne?
Koja je razlika između osobnosti i viših stupnjeva svijesti? Otkud ja to znam?
Kada znam da nešto stvara moja osobnost, a kada znam da je to moja viša svijest?
Je li moja osobnost loša?
ZAŠTO NISMO ČAROBNJACI?
LUKE SKYWALKER, VIDJEVŠI DA VODA MISLIMA PODIŽE
NJEGOV BORBENI BROD X-WING IZ MOČVARE: »Ne vjerujem!«
VODA: »z.bog toga t vds& uspio«.
i I S
f
Magičari.
Ispadaju iz ispisanih stranica knjiga,, filmskih ekrana... Učitelj Yoda, ravnati
Dumbledore, Gandalf Sivi. Čarobnja< Nositelji vatre stvaranja - abrakadabr
j
Tko ne bi volio biti čarobnjak? \ Tko se ne bi volio prebaciti ! iz
škole br. 405 u Hogwarts? Tko bi radije bio bezjak?l Tko? Očito, samo bezjaci!
Ier, AKO mi stvaramo svoju stvarnost, i ako u nema nikakve magije, onda smo tu
stvarnost rili mi, je li tako? Pomalo je čudno to što se \ ii sviđa ideja o
magiji i voljeli bi joj biti vični, a je daljinski upravljač za TV nešto u čemu
smo najviše približili.
To otvara zanimljivo pitanje: što je magija u od spram znanosti? Svakako,
daljinski upravljač (i san levizija!) bili bi prava magija prije 200 godina.
Drevi merani pisali su o bogovima koji mogu magično k nicirati svojim glasom,
trenutačno, preko čitavog p ta. A danas je to tako jednostavna i svakodnevna :
Dakle, u čemu je razlika? Znanost je vrlo procedui ali takva je i magija: knjige
o magiji opisuju korak p rak, poput kuharice, na koji način proizvesti željen
nak. Čini se, dakle, da je magija jednostavno zn
1 Bezjak, prema knjigama o Harryju Potteru, naziv je za osobu koja r sebi nimalo
čarolije. Hogvvarts je škola čarobnjaštva koju vodi Dumb
ZAŠTO NISMO ČAROB
koja se nalazi s druge strane paradigme. A ono što radi dr. Tiller sa svojim
crnim kutijama nije ništa drugo nego pomicanje te granice.
Nečarobnjački priručnik
Umjesto da se zabrinjavamo oko toga zašto nismo čarobnjaci (budući da je to
pitanje na koje jedino sami možete odgovoriti), uzet ćemo nekoliko stranica iz
jednog poglavlja Nečarobnjačkog priručnika, nazvanog »Kako čarobnjaka pretvoriti
u žabu krastaču«. A ako vam nešto od ovoga zazvuči jako poznato, možda ćemo po
tome znati tko je još čitao i koristio taj priručnik.
# i. {Jvjeri ljude da NI*S(_J magičari.
#2. Ve'i^a| poziciju žrtve i uči in kako da to postanu, omiješaj im i pobrka
^ustave y erovanja.
#+. j redstavi im j\jovo Znanje kao nešto zastrašujuće i nedostupno.
#^. |\jeka im magičan izgledaju jezivo, a biti magičarem opasno.
#6. Natjeraj in da lažu.
#7- I da se nikad ne zagledaju unutra, u sebe.
A, samo u slučaju da ste upravo vi čarobnjak koji je pretvoren u žabu,
Nečarobnjački priručnik nudi i protuotrove za sve gore navedeno.
#1 . (J^jeriijude da NISCJ magičan.
]j>udući da je svatko magiČar, potrebno je ljude uvjeriti da to nisu, pa onda i
neće biti. /\\co ste uspjeli, nemo te dal e ni čitati.
Protuotrov: Sjetite se kako ste veliki: vi već jeste m agi čar.
Ako vam je rečeno da ste plod slučajne mutacije tvari i da je vaš osjećaj samoga
sebe epifenomen svojstava neživih čestica, koliko se magično možete osjećati?
Ako
ZAŠTO NISMO ČAROBNJACI?
»Bilo je to magijsko udi/u, kad se magija jasno osjećalafl u zraku. Drveće je
dahom slalo svoje pjesme pticama, koje su pripovijedale priče
0 moći. Začarane doline čuvale su tajnu o tome da prava riječ može izmamiti
1 zlato da se pojavi niotkuda. Magija je bila svugdje. I ja sam bio tamo.
Uronjen u iskričave krhotine kreacije koju sam nazivao stvarnošću.«
Ovo je ulomak iz knjige koju nikada neću napisati. No, koliko nas je čitalo
takve knjige, čeznući za teleporterom koji bi nas prebacio na takvo mjesto? U
doba magije, to mjesto je svugdje. Jer svatko ZNA da je svijet takav.
Prije no što su se zapadnjaci pojavili na Tibetu, priče o »magiji« bile su
svakodnevica. Redovnici su mogli skočiti deset metara u hipu, i tako prelaziti
stotine kilometara za jedan sat. Svakodnevica, koja je danas nestala. Što za
sobom povlači pitanje: »Što želimo da nam donese budućnost?«.
Možda ipak, na kraju, napišem tu knjigu...
zaista, zaista, kažem tteo vjeruje u me, i- on- će djela teoja ja %l\niw.. clnit
it i \Jt6a od ovih, jer ja Idem le ocu.
- Ivan 14:12
Ne možete vjerovati. Ljudima teojl govore da ništa od ovoga nije Istini. To da
ništa od ovoga nije lstli/va, u vellteoj
mjeri ovisi o njima.
.što biste radije 'izabrali, da
nije tateo ILI da Ipateje? Tko
drži vreću, s Istinom? Ima LI
tamo vani fvetteo tteo U odrediti
daje n&što n-emoguće, ILI će
aetteo tamo van.1 reći daje
apsolutna moguće? Tteo drži vreću istln*? Ml.
- JZ Knight
se svi vaši magični trenuci tumače kao slučajne p darnosti, gdje je onda magija
vašega života? Ako s pogled na svijet sastoji od ubojstava, bolesti, rata i r
(drugim riječima, večernjih vijesti) pred kojima se ćate potpuno nemoćno, kakav
ste vi to čarobnjak?
A što kad vam kažu da ste prezreni grešnik, za grijehu, obični bijednik u Božjim
očima? :
Prije otprilike četrdeset godina, grupa napredni! slilaca koje je predvodio
profesor sa sveučilišta Bran Abraham Maslow, postala je akutno svjesna činjt da
se psihologija skoro isključivo zanima za probi bolesti: neuroze, psihoze,
disfunkcije. Zašto ne bi prc vali zdrave ili čak izvanredno zdrave pojedince? 2
ne pogledati koje su više i najviše mogućnosti ljuc ga bića - i pomoći svima da
razviju svoje moći? '
Veliki američki pisac Henry David Thoreau nar. je, stotinjak godina ranije:
»Ljudski kapaciteti nikad su izmjereni; niti je na nama da sudimo po ikakvim
sedanima što sve čovjek može, jer tako je malo d< iskušano«.
Norman Cousins, novinar i urednik časopisa Sati, Revieio, istu je ideju ovako
izrazio: »Ljudski mozak j< ledalo beskonačnosti. Nema granica njegovu dos
području rada ili kreativnom rastu. Nitko ne zna k bi velika postignuća mogla
biti u domašaju vrste jed kad se potencijali našega uma u potpunosti razviju«. L
vo to su psiholozi ljudskog potencijala odlučili otkriti.
Vjerojatno najvažnije naslijede Maslowa i njegi kolega u tome je što su
pripomogli da se u opće zn usadi i činjenica da svatko ima nevjerojatne potenci
da u svakom od nas postoje moći i sposobnosti koj nisu došle do izražaja.
1 #2. Ve'ičaj poziciju žrtve i uči in kalco da to posta
Jednom kad prihvati ulogu žrtve, čarobnjak odriče svojeg prava na stvaranje
stvarnosti. 2_rtvam stvarnost događa: ona je nepravedna, i nije takva,
ZAŠTO NISMO ČAROBNj
novom krivnjom. | ako da se nikad i ne moraju zagledati u svoju nutrinu, u
koioj bi otkrili svoju kreaciju.
Protuotrov: f rihvati odgovornost za svoj život.
Ima mnogo prednosti u tome da budete žrtva. Nikada niste »krivac«, pa ne morate
osjećati krivnju. Ljudi vas sažaljevaju, pridaju vam pažnju i pomažu vam. A
okrivljavanje je glavni potez te igre. Okrivite roditelje, društvo, posao,
partnere, zdravlje i bla, bla, bla... za sve okolnosti u svom životu kojima
niste oduševljeni. Ali čitava ova mreža isprika ruši se kad prihvatimo da
svijest stvara stvarnost (SSS). To je najpraktičniji aspekt SSS-a. On znači da
ste vi stvorili vaš život i vaš svijet. Možete proklinjati i gunđati jer vam se
čini da ne možete imati ono što želite, dok u stvari imate baš ono što želite.
Živite život koji ste izabrali, život za kakav ste vjerovali da biste mogli
živjeti.
Da biste zaista znali gdje vam je svjesnost, jednostavno promatrajte sve oko
sebe, svaku stvar, osobu, mjesto i svaki događaj u svom životu.
e rova ni a.
#3- fomijesaj im i pobrkaj 5U5tave N/j
Viera ie pogonski motor kreaciie. ] najmanji kvar na vjeri u magijski čin
izbacit će ga iz tračnica. (J tom poduhvatu »autoriteti« mogu biti od velike
koristi.
Protuotrov: [\jemojte snagu pridavati autoritetima i vjerujte vlastitom
iskustvu. 2LaParr|tite: vjera je motor kreaciie.
Je li Isus hodao po vodi?
Hodaju li tisuće ljudi svake godine po užarenom ugljenu, a da se pritom ne
opeku?
Gordie, Betsvn suprug, triput je hodao po žeravici, a da ju nije ni osjetio. A
onda je o tome upitao svog profesora fiziologije. Ovaj mu je rekao kako se to
nije ni dogodilo i
ZAŠTO NISMO ČAROBNJACI?
i\
Prihvatiti da »ja stvaram svoju stvarnost« nije bilo ni lako niti zabavno.
Pogledala sam uokolo na krvoproliće i kaos koji sam stvorila i pomislila sam:
»Sranje, koji nered!«. Ali, hej, ako mogu stvoriti ovo, onda mogu stvoriti i
nešto drugo.
- BETSY

Kad bezjate vlcti, ¦pri.cvijerice, zniaja, Mleustarstvo pošalje koje nazivaju

acl i koji uz
da bezjak zaboravi sve u vezi s. tim.
- iz leksikona na web-stranici Harryja Pottera
da taj užareni ugljen nije bio zaista vruć. Da je te »Leidenfrost-efekt«. Kad je
četvrti put hodao po že: ci, Gordie se počeo pitati što ako je profesor bio ul
vu i je li žeravica zbilja vruća. Šetnju je završio s op nama trećeg stupnja.
Što je onda napravio? Prvo, primijenio je protuc #2 - umjesto da okrivljuje
profesora ili čovjeka koji; učio hodati po vatri, shvatio je kako je sam kreirao
t ishod, a onda je primijenio protuotrov #3. Nije prog foru s efektom
Leidenfrost, nego je vjerovao svor kustvu. Njegova peta šetnja po žeravici
prošla je ikakvih problema.
U tom je kvaka, u toj sitnici koja se tiče vjere, uopće želi biti takav čudak da
sam sebe izludi za: ljajući stvari koje su toliko daleko od realnosti? A c tko
bi htio biti ograničen samo na prosječnu, standan svakodnevnu stvarnost u kojoj
nema ni trunke magi ga? Ideja o hodanju po vodi je suluda. Da nije one sle scene
na moru Galilejskome, svatko bi vam, bez in dvojbe, rekao da je to nemoguće, a
ako mislite da j< ko nešto moguće - ludi ste.
U tome je kvaka, jer naš sustav vjerovanja obične je čvrsto izgrađena, dobro
promišljena, konzistentna lina. Drugim riječima, moguće je doživjeti trenutak u
ta u kojem mislite da možete letjeti, ali i dalje ćete pri vjerovati da ono što
poleti gore na kraju mora i p; Prema Micealu Ledwithu:
»Ako ja vjerujem da mogu hodati po vodi, i vičem galamim samome sebi da ću
hodati po vodi, ono što ti me naglašavam obično je prezir prema dvojbi koju osje
ćam, pa ako zaista i krenete hodati po vodi s takvin podijeljenim fokusom,
potonut ćete.
Ali ako to apsolutno i u potpunosti prihvatite, da, us pjet ćete, jer se
stvarnost precizno prilagođuje vašoj na mjeri. Isto tako, ako se možete
fokusirati i potpuno pri hvatiti da ste izliječeni, to će se dogoditi, ali ono
što stvar no ne- prihvaćamo jest stupanj sumnje koji se skriva iz; takvih
afirmacija.«
ZAŠTO NISMO ČAROBNJ,
A ako zakopate dovoljno u dubinu, sumnja je uvijek rezultat sustava vjerovanja,
koja kolidira s vjerovanjem po kojemu radite. I dok se ti konflikti ne uklone,
borbeni brod X-Wing ostaje u močvari. Kako kaže Ramtha:
»Koliko široka, koliko duboka, koliko visoka je vaša razina prihvaćanja? Jer to
je ono što je vjera. Nikada, nikada ne možete u svom životu manifestirati ono
što ne prihvaćate. Manifestirate samo ono što prihvaćate. Dakle, dokle seže vaše
prihvaćanje? Je li veće od vaših sumnji? Koje su granice vaše sposobnosti
prihvaćanja? Je li to razlog zbog kojeg se razbolijevate? Je li to razlog što
ste stari? Je li to razlog što niste sretni, jer nesreća je razina vašega
prihvaćanja? To je sve što ćete dobiti, znate. Nećete dobiti ništa više od
toga.«
#4-, | redstavi im Novo 2,nanje kao nešto zastrašujuće i nedostupno.
I\|ovo znanje je ključ koji otključava stare sustave vjerovanja i otvara vrata
sve veće i veće stvarnosti. [\jadalje, znanje učvršćuje nečije vjerovanje u
stvarno djelovanje svemira, osnažujući time f\\agičare. 7ato, posegnite za
najdrastičnijom protumjerom: stranom.
Protuotrov: »~|~raži i naći ćeš, kucaj i otvorit će ti se.« M 7-.8
Kad zamišljamo čarobnjaka, u mislima nam se pojavljuje slika nekakvog tipa u
radnoj sobi zatrpanoj knjigama do stropa, s opremom za pokuse razbacanom uokolo.
Dr. Dispenza objašnjava zašto je tako: »Morate imati znanje koje će vam
omogućiti da snivate veće snove. Morate imati volje i strasti da iskoračite
izvan granica vlastite udobnosti i vaše potrebe za konformizmom, da pokušate
napraviti nešto što će čovječanstvo smatrati ludošću. A ipak, učinjeno bez
pravog znanja, to i jest ludost. Učinjeno s pravim znanjem, smatra se junaštvom.
Smatra se briljantnim. Smatra se genijalnim«.
ZAŠTO NISMO ČAROBNJACI?
Zašto je Donald Trump bogat? Zato što je prihvatio to da svaki dan zaradi tri
milijuna dolara. On je izgradio model vjerojatnosti kakav nema većina ljudi.
Većina ljudi ima model prema kojem mogu zaraditi možda 200 dolara na dan. On je
samo dodao hrpu nula i prihvatio to. Ne mora nužno biti da se on rodio s nekim
osobitim darom. Sve je u prihvaćanju. Kako vi gradite svoju razinu prihvaćanja?
Atletičari to čine trenirajući, a potom i istrčavajući utrku. Oni otkrivaju koje
su njihove granice. Otkrivaju u čemu su dobri. Pomaže im njihov trener, i na
kraju možda i osvoje olimpijske medalje. Zašto bi bilo drugačije kad je riječ o
svijesti? Zar ne bismo i svijest trebali trenirati? Zar joj ne bismo trebali
davati informacije?
- MAP
137
on. ICfavuialfl ustade I vtše se
t>aje ostavljao vm svoj štap... »Mudri, pričaju. samo o što zvujju, c^nMm
<qal*viodov. Hiateav si. ^razum-ku. giouzavac postao. Z,ato šuti i. drži. svoj
rašljasti. ježite za zubima. Nišan*, prošao teroz vatru i smrt da bili sa
sluganom. razkvyeiflji.vao
prijetvorni rijeci dote w.uiy'e
padaju.« Podigne svoj štap.
TakKoje bila teugtasta m.ui/y'a...
Pojavilo se svjetlo, teao daje
kvtu^ja rasteoLiLa strop. I tada
sve uti.hfve. c^ujosLovje Ležao
potrbuške.
Gospodar prstenova
138
Amit Gosvvami slaže se s tim: »Kad god uspijerru širiti vlastite granice,
osjećamo se sretnima. Kad s še granice stisnu, i mi se identificiramo unutar ma
hure, postajemo nesretni. Zato se čitava ideja i sve proširivanje granica«.
Što je još čarobnjacima zajedničko? Štap. I Gan Yoda imaju po jedan.
»I zapovjedi im da sa sobom ne nose ništa, osir pa; ni zapise, ni kruha, ni
novca u torbi«. (Marko (
Zašto štap? On se smatrao štapom znanja. Zna bilo potpora djelatnicima na polju
magije i vodilo njihovim putovanjima. Pridavalo im je i veliku mo to ste tijekom
stoljeća, ako ste htjeli besmrtna bićć tvoriti u žabe, spaljivali knjige. Prema
Johnu Hagi
»Znanje je najveći pokretač. Kad bi jednostav znali kakve mogućnosti život nudi,
kakva viša sta svijesti, mimo budnosti, sanjanja i spavanja, ponuditi votu, i
kakav bi bio svijet da žive u zajedničkoj svjesi sti, ljudi bi bili motivirani.
Jedini razlog što to nisu j u tome što nismo izloženi znanju.
Današnji mediji, kakvu vrstu znanja današnji me predstavljaju ljudima? Jedva
takvu i toliku kolika irr potrebna da ih navede da iziđu van i kupe hamburc To
stvarno nije dovoljno. Nije dovoljno da bi ljude ii piriralo da shvate što je
sve u životu moguće.« j
\ #J. Neka im magičan izgledaju jezivo,
a biti magičarem opasno. i
I rosvjetljena bića magnetično isijavaju, i žu< tim da svakoga prosvijetle.
(Jldoniti ih na o' onaj način znači ukloniti i taj problem, a drug< vratiti od
toga da idu njinovim stopama.
Protuotrov: f ronadi one od kojin možeš učiti mu i — uči.
ZAŠTO NISMO ČAROB
Donositi prosvjetljenje na ovom je planetu već tisućljećima vrlo riskantan
posao. I to ne samo za duhovne učitelje. I znanstvenici su morali prolaziti
trnovit put. Ali danas, kad je već malo teže naprosto pogubiti problematičnog
učitelja, treba ga prikazati kao kakvog čudaka, jezivog ili zastrašujućeg
stvora. Ako ni to ne upali, nalijepit će mu se etiketa vode kulta. Postoje
gomile ljudi od kojih se može učiti, a jedini način da to doznate jest taj da se
sami u to uvjerite. Sjetite se protuotrova #3 - ne vjerujte autoritetima,
vjerujte vlastitom iskustvu.
A da je i sada opasno, jest, ali nije više tako strašno kako je nekad bilo.
Vremena su se promijenila. Nažalost, sjećanja u kolektivnom pamćenju i dalje
traju. Najveći primjer pružaju ne tisuće učitelja koji su eliminirani, nego
nekih, kako se procjenjuje, 50.000 do 100.000 vještica ubijenih tijekom
petstogodišnjeg razdoblja. Tužno je što su svi primjeri magičara muškarci,
posebice stoga što su žene, u usporedbi s muškarcima, prirođeno mnogo vičnije
ovoj umjetnosti. Prema onome što kaže Casta-nedin učitelj, indijanski vrač Don
Juan, kad se muškarac susretne s novom magijskom idejom, on o njoj razmišlja, o
njoj govori i o njoj raspravlja, dok ju žena jednostavno usvoji.
#6. j\jatjeraj ih da lažu.
[_až predstavlja kidanje veze sa stvarnošću. Ona rase epl u e|samog lažljivca,
čineći ga nalik na podijeljenu kuću. [_až također rascjepljuje integritet
njegova sustava vjerovanja, čineći tako i svaku magiju koju radi bezvrijednom.
Z^bog toga, učinite laž pri-nvatljivom.
Protuotrov: ~j~Yenutak prije no što izustite laž, zapitajte se: sto mi se
najgore može dogoditi ako kažem istinu, i je li to čega bi me laž poštedjela
dovoljno vri-
leđno da žrtvujem svoje maeijsko naslijeđe? ¦J J
J °J J
ZAŠTO NISMO ČAROBNJACI?
dnu, ucivuki super ? Takx> da ut mis.litl o E>nn. ovuia tfltevt^M. L postaje.
- JZ Knight
Z^ato najprije tražite kraljevstvo B.ozje i
a to će van*, se
Matej 6:33
Danas, čini se, svi lažu. Šefovi lažu, reporteri političari lažu, ljubavnici
lažu, religijski vode lažu se da je laganje postalo općeprihvaćeno, budući d ko
oko toga ne diže nikakvu buku.2 Ali pravi čaro svjesni su posljedica. Jedan od
zavjeta koji polažu istički redovnici jest da nikada neće lagati. Reče također
da, budući da Isus nikada, nikada nije la da to apsolutno nikad ne bi ni
napravio, dakle kć on nešto rekao, zato što nikad nije lagao, svemir me morao
pokoriti. Pa kad je rekao: »Ustani, uzm krevet i idi svojoj kući«, bio je to
zakon svemira. » usta, i uze svoj krevet, i ode kući.« Dr. Ledwith d<
»Da mi u svojim životima nikada ne lažemo i ne1 ramo, da posjedujemo bezgriješnu
čistoću duhov vođa, tada bismo i mi mogli raditi takve (čudesne) st ri bez
ikakva napora. Ali, kao što znate, to se ne stiže sjedeći uz prekrasnu glazbu i
paleći mirisne L piće, i sve takve stvari. Postiže se vrlo praktičnim puti
suočavajući se s lažima i neistinom i s onim stav žrtve koji nas i čini ovakvima
kakvi smo. Ako te st' iskorijenimo, ove druge stvari smjesta će uslijediti. / ih
pak nikad ne iskorijenimo, nego ih samo prekrije fasadom duhovnosti, tada se
ništa ni za pedalj ni promijeniti taman da se znanost i religija ujedine ' danas
popodne.« ;
#7- 1 da se nikad ne zagledaju unutra, u se;
jako je posljednje, ovo pravilo ključno je z gore navedena. /\!<o ljudi nikad ne
poglc unutar sebe, nikada neće ni otkriti istinu o tom su i sto su zapravo.
2Lbog toga, uvjerite in c prava sreća nalazi izvan njih.
,
2 Slučaj o kojem je riječ: Američki vode proizveli su čitavu seriju ko bi
izmanipulirali zemlju da ude u rat u kojem su ubijeni desec ljudi. A Amerika na
to uglavnom samo sliježe ramenima.
ZAŠTO NISMO ČAROI
Protuotrov: f\J
e sluša
jte —gledajte unutra.
Reklame kojima nas svakodnevno bombardiraju trude se naglasiti predodžbu prema
kojoj se ispunjenje postiže posjedovanjem nečega što se nalazi u vanjsko-me
svijetu. Ali jednostavna činjenica glasi da ste, na kraju čitave priče o
automobilima, kućama, novcu i slavi, opet prepušteni samome sebi.
Međutim, važno je prisjetiti se da oglašivači, kao ni lažljivci ili mediji, nisu
odgovorni ni za čije žaboliko stanje. To bi značilo pristati na ulogu žrtve. Na
kraju, uvijek svatko sam za sebe odabire na što će obraćati pažnju. Na što će se
usredotočiti. Što će pustiti unutra. To je naš osobni izbor, u svako doba.
Kriviti vanjske okolnosti znači obezvrijediti ono iznutra.
Zamislite ovo: hodate uokolo noseći u sebi Kraljevstvo Božje, Raj,
Prosvjetljenje, Nirvanu. Mislim, dajte si to doslovno zamislite:
Zadržite tu misao u svijesti - idete na posao, u školu, u dućan, sa svim tim
unutar sebe. Kamo god da idete, sa sobom nosite vječnost...
Ako to nije slika čarobnjaka, onda zbilja ne znam što jest.
ZAŠTO NISMO ČAROBNJACI?
jer feraLjevsh/o je B-ožje u \/avu.a.
- Luka 17:21
141
Hi
Matrica riječi
Prodiskutirali smo i istražili mnoge koncepte. Vrijeme je da vidimo kako
funkcioniraju zajedno...
2,1^0 fU>St
Čudo varadigma
Zapišite kakav je prema vašem mišljenju odnos između ovih riječi. Primjerice,
»magija je izvan paradigme«. Obradite sve međuodnose.
jvak.o gore, tako dolje
Drevni simbol ovog odnosa je šestokraka zvijezda, koju čine dva isprepletena
trokuta, poznata i kao Davidova zvijezda.
Pogledajte koliko od ovih riječi, koje su navedene oko nje, možete postaviti u
takav odnos da je jedno »gore«, a drugo »dolje«. Nakon što ste to učinili,
slobodno kreirajte vlastiti raspored.
ZjVM VU>S,t
V
Čudo Paradigma
vjera Magija svijest
1
Jeff: »Danas na bilo što možete nalije
atribut kvantnoga. Prije nekoliko go<
takvu je popularnost uživala riječ
kreativno, pa smo imali kreativni raz
kreativno kuhanje... Sad je to kvant
kvantni razvod, kvantna kuhinja,
kvantno liječenje...« Betsy: »Što je to kvantna kuhinja (smij Jeff: »Ne znam,
ali dobro zvuči, zar r
144
~W~e li zbilja čudno što se riječ kvantno može pri
I na sve? To je toliko drukčiji način za sagledavar
I koga svemira na kojemu je sve ostalo izgradei
?e da to otvara vrata tolikim mogućnostima i daje n
govore na zagonetke koje zbunjuju ljude već tisućlj
Izvan kuhinje, jednu od svojih najzanimljivijih
na pojam kvantnoga nalazi u pogledu na razne
ljive aspekte naših života: svijest (opet ona!), sk
volju, namjeru, iskustvo a, posebno za ovu priliku
tno susreće i mozak!
Svijest, mozak, tijelo
Je li svijest tek proizvod mozga, »epifenom »emergentno svojstvo« bioelektričke
aktivnosti v glavama? Je li to nešto što nastaje kada dovoljn broj neurona
ispali zajedno, stvarajući dovoljnu računske složenosti? Ako je tako, je li
mozak sar loški kompjutor? I po čemu se razlikujemo od stj Može li postojati
umjetna inteligencija koja je je
KVANTN
ili čak nadmašuje, ljudsku? Bi li takvi strojevi bili »svjesni«? Bi li mogli
učiti? Bi li imali slobodnu volju?
Ili je svijest temeljna komponenta svemira, neovisna o mozgu, pa ju je moguće
iskusiti i bez tijela, kao što tvrde tisuće dokumentiranih izvantjelesnih
iskustava i iskustava bliskih smrti? U takvim slučajevima, tijelo osobe
privremeno se gasi (primjerice, na operacijskom stolu) i sve njegove funkcije
prestaju, pa ipak svijest te osobe nastavlja budno proživljavati iskustvo.
Povijesno gledano, odgovori na ova pitanja mogu se smjestiti u jednu od tri
ladice:
• Materijalizam: Materija je primarna; svijest, ma što ona bila, sekundarna je.
Svijest je jednostavno jedan od učinaka moždane aktivnosti. Ne postoji »svijest«
sama po sebi; ona nema zbiljnost za sebe, nego je tek proizvod naše biologije,
neuronskih mreža i elektrokemijskih interakcija.
• Dualizam: I svijest i materija postoje. Ipak, toliko su različite (jedna
čvrsta i opipljiva, druga apstraktna i nedodirljiva) da djeluju svaka u potpuno
udalje-nirrvi odvojenim područjima. Descartes je u 17. stoljeću podijelio svijet
na res cogitans i res extensa - područje duha i misli (cogitans) naspram
područja materije i stvari (res extensa). Materijalni svijet, uključujući
minerale, biljke, životinje i ljudska bića, sve su to strojevi kojima upravljaju
apsolutni zakoni kauzal-nosti. Ne može biti uzajamnog djelovanja između
neuhvatljivog i apstraktnog područja čiste misli te gustog ^lokaliziranog
područja tvari: to su dvije krajnje različite supstance.
• Idealizam: Svijest je temeljna stvarnost. Sve je izraz svjesnosti. Živa,
fluidna i vječno samoobnav-ljajuća, ona samu sebe izražava u kontinuumu razina
ili slojeva, od »najmekše« i apstraktne čiste svijesti, kroz fine i
»supstancijalnije« razine (kvantno-mehaničke valne funkcije i čestice, fotoni,
atomi, molekule, stanice itd.) do najčvršće materije. U tom kontinuumu, sve je
spojeno i sve je u odnosu; sve je to
KVANTNI MOZAK
e u. totue što e Žovjetefl, teflo
ostaje
razini,
- dr. se. John Hagelin
145
'¦.-¦L'
! I! ili
I dalje traje rasprava o
tome pojavljuju li se
mikroskopski kvantni
efekti u našem velikom,
makroskopskom svijetu.
Mnoga pitanja o
opravdanosti upotrebe
termina »kvantno« u
diskusijama o stvarima kao
što je odnos svijesti i
materije izviru iz tih
razmišljanja, i o tome zaista
treba dobro promisliti. Ali
ja mislim da, ako kvantne
učinke i pronađemo bilo
gdje u ovom našem velikom
svijetu, onda će to biti u
najsofisticiranijem djeliću
fizičke strukture koju uopće
poznajemo - našem mozgu.
-WILL
jedna te ista stvar koja se manifestira u različitir vencijama, različitim
razinama vibracije ili gus
U prvom i u drugom slučaju, svijest je ili lišena titeta ili digniteta ili je
zauvijek odsječena od međi. vanja s materijalnim svijetom. U trećem gledištu r
problem odnosa svijesti i tijela: oni već jesu i uvi biti povezani i u odnosu; u
stvari, to su dva aspek »stvari«. Ovaj način gledanja, iako ga mnogi sm
»ekstremnim«, ne samo da je u suglasju s budiz indijskom vedskom tradicijom,
kršćanskim mist judaizmom i islamom, nego ga favoriziraju i broji čari koje smo
dosad spominjali. A svijest bi lako i biti i »neutralni monizam« matematičara i
filozof tranda Russella, prema kojemu zajednički entitet u podlozi svega pridaje
i fizikalne i mentalne kva
Ali koji su to mehanizmi po kojima svijest opusi ju čistu apstraktnost,
postajući misao, percepcija i < i pojavljujući se kao električna ili kemijska
aktivi mozgu? Evo nekoliko teorijskih pokušaja da se o kako to funkcionira.
;
Upozorenje: Većina srednjostrujaških znanstv* ka ne prihvaća ova gledišta.
Čitanje ovog štiva r že dovesti do preumrežavanja u vašem moz Molimo
posavjetujte se s vlastitim višim sebstv radi utvrđivanja pravovaljanosti.
Kako Stuart Hameroff zamišlja kvantni m
»Kako živa tvar proizvodi subjektivne misli, o je i emocije?«, pita se Hameroff,
počasni profesor i ka za anesteziologiju i odsjeka za psihologiju te rav Centra
za proučavanje svijesti pri sveučilištu Ari »Na koji način naši mozgovi
sudjeluju u fenomei kom 'iskustvu' - mirisu jasmina, crvenilu ruže ili t
ljubavi?«
KVANTNI ]
Teška pitanja poput ovih zaokupljala su filozofe i mislioce tijekom stoljeća, a
Hameroff naglašava kako je »proučavanje svijesti proživjelo teška vremena
tijekom većeg dijela 20. stoljeća, dok su bihevioristi dominirali psihologijom.
Zašto bismo proučavali nešto što se ne može izmjeriti? U znanstvenim krugovima,
svijest je postala prosta riječ i pala je u sjenu djelotvornih paradigmi o
uvjetovanostima, o Pavlovljevu refleksu i drugim kvantifi-kabilnim parametrima«.
Ponovno zanimanje za svijest budi se tijekom sedamdesetih godina 20. stoljeća.
Ne samo da je velik broj ljudi, posebice generacija iz šezdesetih, počeo aktivno
istraživati transformaciju svijesti putem meditacije, različitih oblika terapije
i čitavog asortimana kemijskih tvari koje djeluju na mozak, nego su i kompjutori
omogućili da se započne intenzivno raditi na umjetnoj inteligenciji i da se brzo
analiziraju podaci dobiveni elektronskim oči-tanjima mozga (EEG i druga
mjerenja).
Tijekom osamdesetih i devedesetih godina, brojni su ugledni znanstvenici
uskočili u tu karavanu i ispisali knjige i teorije koje slave mozak kao
fascinantan kompjutor, kao i gledište prema kojemu, kako to kaže Hameroff,
»svijest ima neke veze s misterijima kvantne mehanike«.
Tada se Hameroff upoznao s radom Sir Rogera Pen-rosea, poznatog britanskog
matematičara i fizičara.
JE LI SJEĆANJE ZAISTA U MOZGU?
¦&roje\i zkU)yustv4i/u.ci. upravo razmatraju ¦pretpostavku da a zapravo i
j da ateo
dio vuozga u leojekn.je prethode ^veteo sjećale loovra\M, sjeća ey'e tpate
ostati! <^djt je pokravyei>w>? Možda v^egdje
L.k,ali, Ui Mi HĆ&tM. ŠtO ti
Moguće je da
StuŽl. tefl
kojega se sjeLa^ja LzvlaŽe Iz svemira. Možda je ow loteaUU.
iAi disk. za drtve \*a teojew. sva sjeiat^ja.
Penrose-Hameroffova »OR« teorija svijesti
Penrose je^ižnio pretpostavku da se svijest javlja kad superpozicije neurona u
mozgu dosegnu određeni prag te sponatno kolabiraju. Slično tome, valna funkcija
kolabira tijekom promatranja, svodeći nepreglednu količinu mogućnosti na jednu
lokaliziranu mjernu vrijednost. Razlika je u tome što ovdje superpozicije
kolabiraju same, u skladu s učinkom kvantne gravitacije. Prema Pen-roseu, ono
što on naziva »objektivnom redukcijom« u biti je svojstveno načinu na koji
funkcionira svijest. Višestruke mogućnosti koje postoje na predsvjesnoj,
nesvjesnoj i podsvjesnoj razini, pretvaraju se putem ove »objektivne
KVANTNI MOZAK
147
Vouo snku proučavati, te w-t.terotu.buLe i vuzain. vm teojl
ovut vvj^zda obrađuju.
iwforw.nc'iju, i činilo n/ti se da
wX wjt.ko\/n stru.tetu.rn uteazuje
vjx to ctn su oeve n^ten vrst
teokupjutora, i^tea vrst
rflcu^mlcui opreke, sttjen-tee
tih mlterotubula imaju. \Jrio
za i-umlj ivu ketesagon^Ln-u
rešetteastu. strutetu.ru,
posjeduju aeteu dvJvM.
rn.ntekvi.flti.cteu simetriju,
teoja wl se u&iviila
- dr. Stuart Hameroff
redukcije« (»OR«) u određenu percepciju ili oda svjesnoj razini, primjerice kao
kad razmišljate oJ sushiju ili pad thaiju (sve to postoji kao superpozii onda
odaberete jedno od toga (kolaps ili redukcija meroff je predložio mehanizam
putem kojega bi s moglo događati, a on i Penrose zajedno su form teoriju.
'¦>
Središnje mjesto u kojem se zbiva ovaj kolaps, i predstavljaju sićušne
mikrotubule, prazne struktui lik na slamčice, koje se nalaze u svakoj stanici,
uk jući i neurone. Mikrotubule su ranije smatrane te skeletonima ili staničnim
skelama, no otkriveno je c kazuju izvanrednu inteligenciju i sposobnosti sai
ganizacije. One služe kao stanični živčani i cirkul sustav, transportiraju
materijale i organiziraju oblik tanje stanice. U interakciji su sa svojim
»susjedin obrađuju i prenose informacije, mogu organizirat sjedne stanice u
jedinstvenu, koherentnu cjelinu. U nim stanicama ili neuronima, mikrotubule
takođ postavljaju i reguliraju sinaptičke veze i uključen oslobađanje
neurotransmitera. Kako kaže dr. Han »One su posvuda i čini se da organiziraju
gotovo
Strukturne promjene, obrada informacija i komi čija među mikrotubulama unutar
neurona u mozgu, stavljaju »gornju razinu« koja izravno utječe na o zaciju
neurona u mrežne cjeline koje zovemo neuroi mrežama. Ali na mikrotubule izravno
utječu k\ fenomeni koji se zbivaju duboko u njihovoj vlastitoj turi: proteini od
kojih su građene odgovaraju na si koje im šalje unutarnji kvantni kompjutor
kojega sami elektroni. Dr. Hameroff objašnjava: »Te kva mehaničke sile u
džepovima unutar proteina koi raju strukturni oblik proteina. A on, zauzvat,
koni akcije neurona, a potom i mišića, i našeg ponašanja le, promjena oblika
proteina je amplifikacijska toč medu kvantnog svijeta i našeg djelovanja na kl
svijet, i to se odnosi na sve što činimo kao vrsta, I dobro ili loše«.
148
KVANTNI ]
Hameroff dalje objašnjava kako je riječ o spontanom kolapsu (OR) ovih
mikrotubula, koji se, ugrubo govoreći, zbiva nekih četrdeset puta u sekundi,
tvoreći »trenutak svjesnosti«. Naša svijest nije kontinuirana, nego ju čine
sekvence »a-ha« trenutaka. On kaže: »Svijest na neki način radi skokove kroz
prostor/vrijeme, i ta je svijest niz sadašnjih trenutaka: sad, sad, sad...«.
Gdje se događa svijest?
Gdje se susreće nedodirljivo područje misli i svjesnosti koje čini nade
unutarnje subjektivno iskustvo, i elektrikom nabijena biokemijska juha1 nadega
mozga?
»Ja nisam idealist poput biskupa Berkeleva ili poput hinduista«, kaže dr.
Hameroff. »Prema njima je svijest sve što postoji. Nisam ni 'kopenhažanin', pa
da mislim kako svijest izaziva kvantni kolaps i odbire jednu stvarnost od
brojnih mogućih. Negdje sam po sredini. Svijest opstoji na rubu između kvantnog
i klasičnog svijeta. Razmišljam više kao kvantni budist, po tome što mislim da
postoji univerzalni proto-svjesni um u koji imamo pristupa i koji može djelovati
na nas. Ali on zapravo postoji na funda-mentalnoj razini svemira, na Planckovoj
skali.«
O Planckovoj skali nismo govorili, no ona je bitan dio Penrose-Harheroffove
teorije. Planckova skala (nazvana po kvantnom fizičaru Maxu Plancku) najmanja je
udaljenost koju je moguće definirati. Na IO33 centimetra, ona je 10 bilijuna
bilijuna (ne, nije tiskarska pogreška) puta manja od vodikovog atoma! Prema
Hameroff u, ova fundamentalna razina svemira:
»...nepregledno je skladište istine, etičkih i estetičkih vrijednosti, i
preduvjet je svjesnog iskustva, uvijek spremno da utječe na svaku našu svjesnu
percepciju i odabir. Mi smo spojeni sa svemirom i povezani sa svakim drugim
bićem kroz ovu sveprožimajuću sveprisutnost,
1 Eto ga: kvantna kuhinja.
KVANTNI MOZAK
Je li mozak kvantne prirode? Nemam pojma. Ali ne mogu nikako drugačije objasniti
kako ponekad znam što će se dogoditi, ili da netko misli na mene, ili da je
netko svjestan da ja mislim na njega. To bi trebalo značiti da je nešto u mom
mozgu spojeno na informacijski super-autoput neovisan o vremenu i prostoru. Meni
to sumnjivo miriši na nešto kvantnoga tipa.
-MARK
149
H Atfctmdnls&'&koj di\A&w.ic,i \r~Ji\MA KKjestn za tsttasleu sLuScijkuist, a bez
Izvora slupaj »A-osti.
jtdinl fozvMt izvor savršen
slobode djelovflKvjfl Leži. u tevn^vti^oj prirodi niaterije.
- dr. Jeffrey Satinover
kroz to more osjećaja i subjektivnosti. Ako smo p i ne djelujemo refleksno ili
naglo, naši izbori moc božanski navođeni. Penrose izbjegava svaku duh
implikaciju svojih ideja, ali te implikacije su neizbj Kvantni izračuni u našem
mozgu spajaju našu svi 'funda-mentalnim' svemirom.«
Slobodna volja i kineske kutije
Satinover, fizičar koji je kao i Stuart Hamerof la u kvantnoj mehanici, napisao
je knjigu nazv; Quantum Brain: The Searchfor Freedom and the L neration of Man
(Kvantni mozak: Potraga za sic i novom generacijom čovjeka). Osobno nesklon 1
naziv »kvantno« prilijepi na stvari kao što je 1 sko umijeće, Satinover je iznio
vrlo stroge matei argumente koji pokazuju da »rad živčanog si osobit način na
koji on ostvaruje kvante efekte određen, specifičan način, ne općenit, ne zbrkar
lo neprecizan - apsolutno otvara vrata slobodr kao mogućnosti koja ne narušava
osnovne pi moderne znanosti«.
Ono čime se bavi Satinover u izravnoj je vezi: vitom strukturom koju smo
maloprije opisali. R tome da nam ne-determinizam na kvantnoj raži stencije,
nasumičnost i činjenica da vjerojatnost, f goli apsolutna sigurnost, upravlja
kvantnom stva daje jedinu mogućnost za postojanje slobodne vc
Na makro planu, na krupnoj skali kojom se b sična fizika, svi događaji, od
orbita planeta do 1 molekula, jesu mehanički i određeni preciznim mai kim
zakonima. Prema tome, izbor i slobodna volja su jedino u slučaju da je
nasumičnost koja postoji nć noj razini na neki način relevantna za makro razit
»Na razini mozga«, kaže Satinover, neuronsl že »proizvode globalnu inteligenciju
koja se po\ mozgom kao cjelinom. No, kada gledate pojedina urone, unutrašnjost
neurona izgleda kao drug, zička primjena istog principa. I, u stvari, na sv<
150
KVANTN
žoj skali, kao kod kineskih kutija koje su smještene jedna u drugu, svaki
pojedinačni element obrade na jednoj skali može se prikazati kao spoj nebrojenih
manjih elemenata obrade koji su sadržani unutar njega«.
Počevši na »najnižoj« ili najmanjoj skali, proces tijekom kojega se protein
savija - proces koji bi Stuart Ha-meroff opisao kao događaj koji se zbiva unutar
mikro-tubule - »suštinski se pokorava istoj matematičkoj sa-moorganizirajućoj
dinamici upravo kao i način na koji neuronska mreža obrađuje informacije. Dakle,
savijanje proteina matematički je identično generaciji misli, ili rješavanju
problema. I to je ono mjesto na kojem pojam o kvantnom mozgu stupa na scenu. Ne
da je mozak kao cjeloviti entitet kvantan, prije bi se reklo da su kvantni
efekti s najniže razine ne samo sposobni za put prema gore, nego i da se na tom
putu nužno pojačavaju zbog toga što živčani sustav ima tu strukturu kineske
kutije... Posredstvom vrlo osobite vrste interakcije među susjednim neuronima, a
na razini mozga kao cjeline, pojavljuje se ta globalna inteligencija«.
Prema ovoj teoriji, mozak je u stvari napravljen tako da pojačava ove kvantne
efekte i projicira ih »nagore«, prema sve višim i višim elementima obrade, sve
dok ne dosegnu razinu mozga.
Ukratko, kaže Satinover, »kvantna mehanika dopušta ideju da neopipljivi fenomen
slobode jest utkan u ljudsku prirodu... Čitava gradnja ljudskoga mozga podzi-
dana je kvantnom nesigurnošću«. Tako je stoga što »na svakoj skali, od korteksa
dolje do pojedinačnih proteina«, mozak »funkcionira kao paralelni procesor... Ti
procesi formiraju slojevitu hijerarhiju, pa ono što na jednoj razini predstavlja
čitav jedan paralelni kompjutor, na drugoj postaje element obrade za sljedeći,
još veći«.
Namjera i kvantni Zenon
Istraživanja o odnosu svijesti i materije usredotočuju se, bar kad je riječ o
umu, oko uloge namjere - to je čin, omogućen slobodnom voljom, koji odabire
učinak koji će se promatrati u vanjskom svijetu. I premda postoje
KVANTNI MOZAK
Kcmatvu>, ovu) žto bi&mo veseli
ledrcditiljt -fktika svijesti..
žte je svijest? odaklt potječe
svijest? Koje si* granice
Ljudskih mogućnosti?
vjerujem, da smo sada zapravo
u -poziciji odgovoriti ma ta
pitanja, ia/RD oko toga svalealeo
još. ne postoji konsenzus u
znanstvenoj zajednici, u.
prvom. -fOniM. ste postavili
pitanja; upravo se prutuceitiĐ
tome da budemo sposobna na
ta pitanja i odgovoriti.
- dr. se. John Hagelin
151
' JftK-J^SJ

efetet je ocuij stari.

•paradoks u l^ojena. se zeo
utrteuje s kornjačem, pa joj da
predi*«>st od pola puta; svalel
put tead oia- Lstra. polovicu puta
teojL je okU) dotad prošla,
kornjača je već yuj Idućoj toctet
t i/m taj kvacL^, budući da se
prostor w«>že dijeliti
u. besteoi^aci^st, zec evikada
\M sustiže teorvy'acu.
152
dokazi da namjera jest ključ, to kako se taj ključ o ostaje za razmišljanje.
Henry Stapp, teorijski fizičar, u ovo područje čavanja uveo je matematički
formaliziranu von Net novu teoriju kvantne mehanike. Prema von Neu novoj
teoriji, u promatranju postoje tri procesa (\ poglavlje »Promatrač«). Prvi je
postavljanje pitan stvari postaju zanimljive...
¦
Prema dr. Stappu: I
»Važno obilježje dinamičkih pravila kvantne tec je ovo: pretpostavimo daje
događaj iz procesa 1 koji di do odgovora »da« praćen brzim sekvencama ' sličnih
događaja istog procesnog statusa. Pretpost; mo da se izvodi sekvenca vrlo
sličnih činova namje da se događaji u toj sekvenci zbivaju velikom brzin
ponavljanja.
Prema dinamičkim pravilima kvantne teorije nu: je da će u svim sekvencama
odgovor, s vrlo viso stupnjem vjerojatnosti, glasiti »da«: stanje »da« bit 6
visokim stupnjem vjerojatnosti, otprilike očuvano u stalim ponavljanjem čina
namjere. Uslijed kvantnih kona kretanja, jaka namjera, manifestirana visokim st
njem učestalosti istoga čina namjere, imat će tendei ju zadržavanja na mjestu
iste šablone ponašanja.
Tempiranje aktivnosti iz procesa 1 pod kontrolor »slobodnih izbora« djelatnog
agenta. Ako von Neum novim pravilima dodamo pretpostavku da se brzina \
navijanja ovih sličnih činova iz procesa 1 može poja mentalnim naporom, tada
postižemo, kao strogu m; matičku posljedicu temeljnih dinamičkih zakona kvj ne
mehanike, kako ju je opisao von Neumann, pot cijalno moćan učinak mentalnog
napora na djelatr mozga!
Ovaj efekt »zadržavanja« naziva se kvantnim Ženo vim efektom. Ovaj naziv
koristili su fizičari E. C. G. Suc shan i R. Misra.«
To sve skupa znači da mi, držeći se iste namjert navijajući je opet, i opet, i
opet, postavljajući svi
KVANTNI
isto pitanje opet, i opet, i opet, mijenjamo kvantnu vjerojatnost i udaljujemo
je od nasumičnosti. Je li to ono što se zbivalo kad se 100 milijuna ljudi
istodobno, na suđenju O. J. Simpsonu, pitalo je li kriv ili nije kriv? Ili kad
jedna osoba pokušava od generatora nasumičnih brojeva »dobiti« više jedinica
nego nuli?
No, dr. Stapp misli kako ovaj fenomen možda pokazuje da nematerijalni »um« ima
kontrolu nad vrlo materijalnim mozgom: »Kvantna mehanika sadrži specifične
mehanizme koji u principu dopuštaju mogućnost da mentalni napor blokira jake
sile koje proizlaze iz mehaničke strane prirode, i dopušta mogućnost da mentalna
namjera utječe na moždane procese«.
Naposljetku, ipak kvantna kuhinja
Dosad smo imali iskustvo svijesti koja u mozgu izrasta iz spontanog kolapsa
valne funkcije u mikrotubu-lama. Unutar te svijesti postoji i mogućnost slobodne
volje, ili izbora, i to zbog toga što se kvantni događaji pojačavaju penjući se
kroz svoje strukture složene poput kineskih kutija. Na temelju vježbanja te
slobodne volje, možemo zadržati dani rezultat u svom mozgu i ponovno postavljati
isto pitanje proizvoljnom učestalošću (koja se čini kako kontinuum, kao
»zadržavanje«, a u biti je niz sekvenci sadašnjih trenutaka) kako bismo utjecali
na vjerojatnosti kvantnoga svijeta.
Dakako, to je prava pravcata kaša kvantnih ideja, zamiješana tako da dobijemo
komadić stvarnosti.
Ili, kako bi nas naputila Kvantna kuharica:
• Uzmite nekoliko bilijuna mikrotubula i pustite ih da same kolabiraju u jedan
(objektivan) redukcijski umak.
• Kad kvantna nesigurnost proključa i podigne se s dna (moždane) tave, odvojite
jedan mjehurić od ostatka (mogućih) mjehurića.
• Učestalo držite ovaj mjehurić na vatri svijesti sve dok ne bude dobro pečen
(kolabirana stvarnost).
• Opazite da biste okusili. Ups, ne, okusite da biste opazili...
KVANTNI MOZAK
Tako da biste, ako želite vm to
gledati -poetski, ™.ogll reći da
su Ljudstefl bića, Ćivd, se,
i/urpravLjei'U* tako da
vu.aksiwA.aliM> uvećavaju
slobodu koja je dostu-^vM u
i^jthovoj w.atenjflli/w)j strukturi,
sve do stupi/ija koji cfoiAaša
stvarale san^oga s.vtwlra.
- dr. Jeffrev Satinover
153
s
Razmislite malo o ovome...
• S obzirom na to da je pojam pitanja (proces 1) važan element kvantnog kolapsa
(proces 3), govori li vam to išta o važnosti postavljanja Velikih Pitanja?
• Što mislite, zbog čega mi stalno toliko zapitkujemo?

JI
156
Čini se neobičnim da su ljudi istražili d
oceana i mjesece dalekih planeta, da su ra
sve moguće vrste nevjerojatnih tehnologi
mozak im je i dalje misterij. Znanstvenu
prisiljeni u svoje teorijske modele uvoc kvantne efekte, teorije kompleksnosti i
h
grafske modele kako bi objasnili bazič stvari kao što su percepcija, svijest i
pamć
Nije to nikakvo čudo. Izračunato je da u skom mozgu ima više mogućih veza no
atoma u čitavom svemiru. Čak i kad je b mali, način na koji radi je
nevjerojatan. Procijenj* da bi i najvećem superkompjutoru, kako bi riješit blem
slijetanja ptice na granu u vjetrovitim uvji bili potrebni dani da izračuna
rješenje, ako bi ga i izračunao. Taj problem može biti i računski ne Ipak,
ptičji ga mozak svaki put riješi, i to bez ul vremena.
Tradicionalni modeli uspoređuju mozak s te. skom glavnom sklopkom ili sa
superkompjutoroi ove usporedbe prizivaju sliku nečeg klepetavog jolikog, a mozak
nije takav; vrlo je živ, plastičan i godljiv organ, sposoban za učenje,
razumijevanji namičko preumrežavanje svojih neuronskih veze ma našim zahtjevima.
Iako je znanost daleko od toga da bi zahvatila opseg sposobnosti našeg mozga,
mnogo toga ii poznato. Znamo da je to najkompleksnija struktu ju nalazimo na
našem planetu, pa čak i u poznaton svemiru. On upravlja i regulira sve naše
tjelesne , nosti, od otkucaja srca, temperature, probave i sel
MOZAK I
nih funkcija, do učenja, pamćenja i emocija. I iako ne znamo mnogo toga o načinu
njegova rada, ono što znamo odgovara na brojna pitanja koja se tiču toga zašto
radimo to što radimo.
Riječima istraživača mozga Andrewa Newberga:
»Mozak je sposoban za milijune različitih stvari, i ljudi bi zaista trebali
shvatiti koliko su nevjerojatni, i koliko su njihovi umovi zapravo nevjerojatni.
Ne samo da u glavi imamu tu fantastičnu stvar koja za nas može obaviti toliko
stvari i pomoći nam u učenju, nego se može i promijeniti i prilagoditi, i može
nas učiniti boljima nego što jesmo. Može nam pomoći da nadiđemo sami sebe.
A možda postoji i neki način na koji nas može zapravo i podignuti na višu razinu
egzistencije, na kojoj možemo na dublji način razumjeti svijet i naše odnose sa
stvarima i ljudima, i na kojoj, u konačnici, možemo stvoriti više smisla za sebe
i svoj svijet. Postoji duhovni dio našeg mozga; to je dio u koji svi mi možemo
imati pristup; to je nešto što može svatko od nas.«
Ono što slijedi vrlo je pojednostavljen opis strukture i načina rada mozga.
Proučavanje mozga nepregledno je i fascinantno područje i istražiti ga vrlo je
zabavno. Ovdje ćemo raspraviti samo osnove, onoliko koliko je neophodno kako bi
se uvidjelo na koji su način te strukture u interakciji s našim svakodnevnim
iskustvom svijeta i nas samih. Tako svoj spremnik alata za transformaciju punimo
znanjem i idejama o tome kako smo umreženi i odmreženi, povezani i razvezani.
Nevjerojatne činjenice o mozgu
• Mozak je najmanje tisuću puta brži od najbržeg su-perkompjutora na svijetu.
• Mozak sadrži toliko neurona koliko ima zvijezda u Mliječnoj stazi - oko 100
milijardi.
• Broj sinapsi u cerebralnom korteksu = 60 bilijuna.
MOZAK IZBLIZA
159
Svaki put kad osjetim
potrebu napraviti promjenu
u obrascu/navici, sjednem i
vizualiziram mozak a potom
i neuromreže. Pronađem
neuromreže koje su
' povezane s mojom
određenom navikom i
gledam kako se odvajaju,
nestaju. Gledam svoj mozak
kako se preumrežava
u nešto novo.
- BETSY
156
Djelić mozga veličine zrnca pijeska sadrži 1( neurona i milijardu sinapsi. Mozak
je uvijek »uključen« - nikada se ne ga: se ikada odmara tijekom čitavog našeg
živo) Mozak se tijekom čitavog života preumreža1
Neuroni i neuronske mreže
Mozak je načinjen od otprilike 100 milijardi sic živčanih stanica zvanih
neuroni. Svaki neuron ii medu 1000 i 10.000 sinapsi ili mjesta na kojima se s
drugim neuronima. Ovi neuroni koriste veze k; medu sobom formirali mreže. Ove
integrirane ili ] pletene živčane stanice tvore nešto što nazivam čanim mrežama
ili neuromrežama. Njihovu fui možemo jednostavno predočiti ako kažemo da od tih
neuromreža predstavlja jednu misao, usj nu, vještinu, dio informacije, itd.
Međutim, te neuromreže nisu same. Sve su r sobno povezane, a upravo njihova
isprepletenost} kompleksne ideje, sjećanja i emocije. Primjerice, romreža za
»jabuku« nije jednostavna mreža nei To je mnogo šira mreža koja se spaja s
drugim mre kao što su neuromreže za »crveno«, »slatko«, »okri »sočno« i tako
dalje. Ta je mreža, opet, ispreplei mnogim drugim neuromrežama tako da, kad
vidite ku, vizualni korteks, koji je također uključen, »uklji tu mrežu kako bi
vam dao sliku jabuke.
Svatko ima vlastitu kolekciju iskustava i vještinć su predstavljene svojim
neuromrežama u mozgu, to komentira dr. Joe Dispenza: »Jesmo li odrasli uz i
hranu majku, jesmo li odrasli uz mnogo druge djec mo li išli na koledž, koja su
nam religijska uvjerenja va kultura, gdje smo živjeli, jesmo li bili voljeni i
pc u djetinjstvu, ili smo možda bili psihički zlostavljani to formira neuromreže
u našem mozgu«.
Sva ta iskustva oblikuju, neuorološki, ono tkan je se odvija u našoj percepciji
i u našem svijetu, ka Dispenza, i kada podražaj dođe iz naše okoline, »i
MOZAK I
će se ili uključiti određeni aspekti tih neuromreža koji će izazvati kemijske
promjene u mozgu«. Te kemijske promjene izazivaju emocionalne reakcije, određuju
našu percepciju, i uvjetuju način na koji ćemo reagirati na ljude i događaje u
svojem životu.
Živci koji se zajedno aktiviraju su umreženi
Temeljno je pravilo neuroznanosti da su oni živci koji se zajedno aktiviraju
povezani u zajedničku mrežu. Ako nešto jednom napravite, labavo povezana zbirka
neurona stvorit će mrežu, ali ako ne ponovite to ponašanje, ono neće »utisnuti
trag« u vašem mozgu. Kad se neki postupak ponavlja ponovno i ponovno, živčane
stanice koje u tome sudjeluju razvit će sve snažnije i snažnije veze, i svaki
put će biti sve lakše »uključiti« tu neu-romrežu.
Ako se ponavljanje u neuromreži i dalje nastavlja, te navike postaju čvrsto
umrežene u mozgu i postaje ih teško promijeniti. Što se neka veza češće koristi,
ona postaje sve čvršća, bolje uspostavljena, kao kad neprestanim prelaženjem
utabate stazu u visokoj travi. To može biti prednost - uostalom, to zovemo
učenjem - ali isto tako može otežati promjenu neželjenog obrasca ponašanja.
Srećom, postoji i obrnuta strana: živčane stanice koje se ne aktiviraju zajedno
prestaju biti povezane u mrežu. One gube svoj dugotrajniji odnos. Svaki put kad
prekinemo habitualni mentalni ili psihički proces koji se odražava u živčanoj
mreži, živčane stanice i grupe stanica koje su međusobno povezane počinju
otpuštati svoje veze. Dr. Dispenza uspoređuje to s iskustvom koje je većini nas
poznato. Kad završite školu i, uz obećanje da ćete ostati u kontaktu, rastanete
se od prijatelja s kojim ste toliko toga dijelili, najprije zaista šaljete
razglednice jednom mjesečno, čisto da se javite jedan drugome. Kako vrijeme
prolazi, razglednice se šalju eventualno za Božić, a veza između vas blijedi i
nestaje.
MOZAK IZBLIZA
Ako nešto radi\w> stalcw>
vz\mNO., i vzvurJR, i uznov/a,
samom, tiv^tvdaom da to
onflN/Ljntuo, proces uliv^a, ma
što Ojod bilo to što utimc,
pj jj polako postaje automatski. To vuim. počinje biti poznato. Počinje
postajati lako.
Počinje postajati prirodno I počinje postajati podsvjesno.
- Joe Dispenza
159

• -.rt "' .....•• -f

vedsfea tradicija stvoren je i/u* pretpostav&l d« postoji
e ljudski nu>zate, taj
kui svijetu, sposobnu- Izravi/u3 Iskusiti to tew.eljW> jedinstvo i živjeti u.
lAjei^-u. i citeo detalji^ pogledate strukturu ljudskoga n, vidjet (Sete daje
specifičan, . I daje pažljivo
bi ^Kogno Iskusiti to jedli^stvei^o polje, Iskusltljedli'vstvo života.
- dr. se. John Hagelin
160
Ovakvo ponašanje točan je odraz onoga što s unutar mozga. Kako sve manje i manje
mislite : ga prijatelja, veze unutar neuromreže oslablju potpuno ne nestanu.
Dendriti, trnoliki izdanci kc iz tijela živčane stanice i koji ju spajaju s
drugon com, počinju se »otkapčati« i postaju dostupni; čanje na druge živčane
stanice, otpuštajući stare ce da bi, eventualno, formirali nove.
Učenje
Mozak uči na dva glavna načina. Prvi je način činjenica, intelektualnih podataka
koje usvajan memoriramo. Primjerice, učite povijest i pamtite i datume, ili
čitate Platona i izvlačite zaključke c vu konceptu idealne vladavine. Svako ime
i datu ki logički zaključak, pridodaje nove neuromreži šem mozgu. Čim više
prolazite kroz materiju, tii jače ona učvršćivati u vašem sjećanju - jer jačaj
ronske mreže koje se odnose na tu materiju.
Drugi i općenito snažniji način na koji moza] kroz iskustvo. Možete pročitati
knjigu o tome kć ziti bicikl i intelektualnim putem obraditi sve n informacije o
pritiskanju pedala kad idete uzbrdo brdo, o tome kako se održava ravnoteža,
koliko moraju biti pritegnute žbice, i dobit ćete neku prec o bicikliranju. Ali
te informacije neće biti integrir; dok sami ne sjednete na bicikl i počnete ga
voziti
Bez obzira na vrstu metode, učenje se suštins di na međusobno integriranje
neuromreža kako mirale nove neuromreže. U primjeru s jabuko riječ o jednoj
jedinoj neuromreži za »jabuku«, r »jabuka« veže na te druge neuromreže okruglog,
noga i tako dalje. Učiti zaista znači graditi nove ture na temelju prethodnih
struktura. Pogledajte vidjet ćete kako se ti temeljni koncepti formiraju žito na
iskustvu.
Sjetite se odlomka »Matrica riječi« u poglavlju-nismo čarobnjaci?« (vidite, i za
to ste formirali rr Sjećate se vježbe koja je tamo navedena i u koje
MOZAK
na različite načine spojiti niz riječi. Svaka veza dala je značenje konceptu
nastalom spajanjem pojmova. A što se više isprobavaju različite veze, tim se
bolje razumije svaki od tih koncepata. Eto tako mozak uči i tako se umrežava. I
zato preispitivanjem temeljnih ideja i uvjerenja možemo promijeniti život. Putem
preispitivanja, možete ponovno proći kroz sve veze i pronaći zakopane
pretpostavke koje djeluju kao okidač za vaše reakcije tijekom procesa koji se
naziva asocijativno pamćenje.
PRIČA S POLA MOZGA (ISPRIČAO JEFFREY SATINOVER)
U rano doba CAT-skenera, na medicinskoj školi Bavlor jedan se radiolog podvrgnuo
snimanju glave CAT-skenerom, ne zato što bi imao ikakvih problema, nego
jednostavno zato što su se učili raditi na tom uređaju. I tako se pokazalo da mu
manjka pola mozga - čitava polovica mozga. To je vrlo rijetko stanje, ali se
događa...
A ©n je bio stalno zaposleni član osoblja i jednako dobar liječnik kao i svi
ostali. Ova priča možda može zgodno poslužiti odvjetnicima da zbijaju šale na
račun liječnika, no činjenica je da njemu nije trebao čitav mozak, iako to još
uvijek ne znači da bi ljudi mogli ili trebali funkcionirati s pola mozga. Priča
je važna zbog toga što pokazuje da se funkcije distribuiraju na onoj količini
mozga kojom raspolažu. I da je u prirodi neuronskih mreža da funkcioniraju na
taj način.
Asocijativno pamćenje
S više mogućih živčanih veza no što je atoma u poznatom svemiru, mozak ima
priličan problem: kako pronaći sjećanja. I kada vam put prepriječi poslovični
tigar iz džungle, ili vam u susret dolazi, vidljivo pripita, teta
MOZAK IZBLIZA
Jednom sam krenuo zapisivati svaku misao koja mi je padala na pamet, tijekom
jednoga sata. Bio sam zapanjen i začuđen time kako jedna misao vodi do druge u
toj dugačkoj liniji naizgled nepovezanih ideja. Ah, da, trebam danas nazvati
Barryja — znaš, baš mi se sviđa njegov restoran, njegov kuhar radi tako dobru
salatu s odreskom -a onda je jedne večeri tamo naišla ona zbilja zgodna glumica
s dredloksima -podsjeća me na onu drugu, totalno čudnu manekenku koja radi kao
model za ruke s kojom sam snimao prije petnaest godina u Južnoj Africi - vau,
koji zalasci sunca - a tko zna što je sad s onim bijelim nosorogom kojeg smo
pratili kroz grmlje od zalaska sunca do zore. I sve to samo zato što sam se
želio sjetiti da nazovem Barrvja. Tad sam shvatio zašto mojim mislima toliko
dugo treba da se manifestiraju, i zašto se rezultati mojeg stvaranja toliko vrte
u krug.
-MARK
161
z.fU)ci li. to eta sm e*vw>&tje dobre iU eta su emocije Loše? Ne.
su i^opravljei^ tatee da >veste teeMrdjstet čvrste w
tM - Joe EMspenza
162
Roza, kako vaš mozak dovoljno brzo pronalazi one vo sjećanje? Tu pomažu emocije.
Dakle, emocije, koje su i same, dijelom, neurorr uključene su u sve druge
neuromreže. Te veze orr ćuju mozgu da najprije pronađe ona najvažnija sje< One
također osiguravaju da dobro upamtite važne ri, primjerice to da ne stavljate
glavu u pećnicu. O razlog što se svatko sjeća gdje je bio i što je radio on<
rujna kad je doznao da se ruše tornjevi Svjetskog vačkog centra, ili kad je
ustrijeljen predsjednik Ken
Sljedeće poglavlje, »Emocije«, govori o tome kaki cijativno pamćenje utječe na
naše ponašanje i na nai akcije na vanjske događaje, ali ima tu i jedna važna,
čija povezana s mozgom o kojoj treba popričati, smo da su emocije, dijelom,
neuromreže. Drugim lom, emocionalne neuromreže spojene su s malim nom u mozgu -
hipotalamusom. Taj hipotalamu ma proteine i sintetizira ih u neuropeptide, ili
neur mone. A svi mi znamo što rade hormoni - barem rr smo pregrmili pubertet.
Oni pripremaju organiza akciju!
Ako je pred nama tigar, gladni tigar, hipotalam lučiti kemikalije koje će naše
tijelo natjerati u trk. Y napustiti mozak i središnji dio tijela i jurnuti u
ekst tete - »bori se ili trči«.
Emocije procjenjuju situaciju i čine to vrlo br stvari toliko brzo da ne
stignete ni promisliti, i šalji: kemijske glasnike koji vam govore - bori se ili
trč smiješi se ili namršti.
Asocijativno sjećanje ima i svoje naličje. Naša cepcija stvarnosti i način na
koji ćemo se odnosit ma novim iskustvima određeni su onim što je od je
pohranjeno u našoj mentalnoj /neuronskoj date zato je teško procijeniti o čemu
se u nekom trenutt ista radi. Umjesto da u to pokušamo proniknuti, n tendencija
jednostavno posegnuti za prošlim iski ma. Čini se da upravo to stvara neki naš
»Besi
mozak i:
dan« (Groundhog Day), u kojem se iste stvari, iste stare stvari, ispočetka
događaju svaki dan.
A kome se to zbivaju stalno iste stare stvari? Što je to što reagira na
situacije povodeći se za prošlim iskustvima? Odgovor glasi: to je ona naširoko
integrirana nakupina neuromreža koju nazivamo svojom »osobnošću«. Baš kao što se
tjelesne stanice okupljaju i međusobno povezuju kako bi proizvele funkcionalan
organizam, tako su i sve neuromreže međusobno povezane, ili združene, kako bi
proizvele onaj entitet o kojem mislimo kao o svojoj osobnosti. Sve emocije,
sjećanja, koncepti i stavovi neurološki su kodirani i isprepleteni, a rezultat
je nešto što se na različite načine naziva ego, sin čovjekov, niže sebstvo,
čovjek, osobnost.
U slučajevima podijeljene osobnosti, postoje višestruko integrirani klasteri,
koji uglavnom nisu međusobno povezani. Zbog toga, kada jedna osobnost zamijeni
drugu, nestaju i sjećanja na onu »drugu osobu«. Klasteri mreža prema kojima ta
osobnost djeluje nisu povezani s onim sjećanjima.
Iz ovoga je očigledno zbog čega čvrsto umreženi mozak rezultira čvrsto
umreženom, nepromjenjivom, ri-gidnom osobnošću. I dok se osoba može promijeniti
tako da umjesto kapucina zavoli bijelu kavu, takva promjena zaista neće dovesti
do promjene osobnosti. Tu su još milijuni drugih mreža koji ostaju isti, tako da
uglavnom vi ostajete »vi«. Iako ovo zvuči prilično surovo, na svu sreću mozak je
stvoren tako da može duh koji utjelovljuje ponijeti sve do prosvjetljenja, a iz
tog je razloga i opremljen netiroplastičnošću.
Neuroplastičnost
Baš kao što lik kojeg Bili Murrav glumi u »Beskrajnom danu« konačno mijenja
ponašanje koje ga je držalo zaglavljenim u vremenu, svatko ima tu mogućnost.
Moguće je prekinuti veze koje postoje medu neuronskim mrežama u mozgu,
promijeniti navike i osloboditi se. Ključ leži u prirodnoj sposobnosti mozga da
stvara nove veze. Neuroplastičnost je izraz kojim se opisuje sposobnost
Moznte voli t
Kad se lzM.vuxdinu), -pojaca se
t^europLastt-oi^ost mozga.
Lateo je vidjeti, zbog čega:
pretpostavimo da hodate
po duboleoj džui-vgli i pred
vas. isleoci teta Rz>za u baletom triteou. iximvMđtyijt\
vaš mozate v\M>ra odvu.ah steociti u. višu. trzi\M/. lealeo bi \n, da se i/u>si
s situacijom, veze se j aci/u) stvarati
tealeo bi spojile sve moguće vaiajafvte i omogućile vani da
odaberete što učiniti.
Informacije morate obrađivati
vrlo brzo da biste preživjeli.
Tn\zođtr, lAćuroplastiof^jst se
povećava i i-vateon. smijeha.
A buduii daje kveuropiasticuost glavici sastojale uoe^vja, bolje uoite ste se
od srca
MOZAK IZBLIZA
163
Obavljajući istraživanja o
mozgu zbog snimanja filma,
naletjeli smo na ono o
iznenađenju i smijanju koje
potiče učenje. A-ha! Zato
smo išli na onu scenu s
Marice i ogledalom (u kojoj
junakinja filma, Amanda,
doživi najvišu točku mržnje
prema samoj sebi, a potom
otkrovenje) odmah nakon
smiješne zabave na
vjenčanju. Zabava je imala
za cilj da dobro nasmije
gledatelje i napravi odmak
od svih ozbiljnih
intelektualnih informacija.
Kupajući se u
neuroplastičnosti, gledatelj
tada preumrežava svoj
mozak da bi prihvatio sve te
informacije, pročišćujući se,
i tako mu je lakše prihvatiti
Marleenino iskustvo
kao da je vlastito.
-WILL
mozga za stvaranje novih veza - drugim riječima; neuroni spoje s drugim
neuronima.
Dok se prije mislilo da se mozak formira do pul ta, novija istraživanja
potvrdila su ne samo da je n vrlo plastičan i prilagodljiv, čak i u dubokoj st<
nego i da stvara nove stanice. Kako to objašnjava d niel Monti:
„
»Dobra vijest je da postoji golemi potencijal za p mjenu tipa ponašanja i
karakterističnih obrazaca u k smo zapali. A potencijal za promjene, unutar našeg
; čanog sustava, unutar čitave naše fiziologije, nevjero no je velik.
U stvari, ako ste čuli i zapamtili išta od onog sam rekao, vaša je fiziologija
već drukčija nego što je prije toga! To sjećanje je kodirano i vaša genetska str
tura je promijenjena. I dok bismo nekoć pričali o živ nom sustavu kao vrlo
čvrsto ustrojenom sustavu nema velik kapacitet za promjene, danas znamo dć ne
vrijedi na svim razinama. Unutar živčanog sust; postoji nevjerojatno velika
količina plasticiteta, k suštinski predstavlja mogućnost za promjene.«
Istraživanje koje spominje dr. Monti savršeno s lapa u Pokret za ljudski
potencijal, koji je oduvije dio da smo neograničeni u mnogo većoj mjeri nej je
to ikad itko shvaćao. Misliti da naš razvoj staje v lescenciji, prema riječima
Johna Hagelina, »barbar pogled na ljudski potencijal«.
i
»Vedska tradicija ne samo da govori o jedinstven polju, nego ga vrlo precizno
opisuje i pruža iskustv* tehnike, meditativne tehnike putem kojih ga možete
kusiti i živjeti ga. A praktične prednosti življenja u jec stvu života uistinu
su nemjerljive. Mogao bih citi stotine studija koje govore o dubokim
zdravstvenim | boljšanjima, dubokim mentalnim poboljšanjima, koja i stupaju kad
se urednost moždanih funkcija susta\ razvija.
<
Koherentno funkcioniranje mozga nastaje kad imai iskustvo jedinstva u njemu, a
to koherentno funkcic
ni 5
164
MOZAK i;
ranje mozga može se opisati i kao rast kvocijenta inteligencije, povećanje
kreativnosti, rast sposobnosti za učenje i akademska postignuća, moralno
zaključivanje, psihološka stabilnost, emocionalna zrelost, kraće vrijeme
reakcije, veća budnost. Sve što je dobro u vezi s mozgom ovisi o njegovu urednom
funkcioniranju.
A sada znamo da se urednost moždanih funkcija može trajno, sustavno razvijati
kod osoba bilo koje dobi, čak i nakon dobi od 16 godina, za koju se
tradicionalno mislilo da je dob u kojoj kvocijent inteligencije počinje
erodirati. »Tu počinje nizbrdica«, tako se mislilo. Ali nije tako. To je
barbarski pogled na ljudski potencijal. Mi smo predodređeni, stvoreni,
oblikovani tako da se u kreativnosti i inteligenciji razvijamo čitavoga života -
ali da biste to postigli, morate dosegnuti unutarnju sposobnost mozga. A oruđe,
odnosno ključ kojim ćete zaista holistički razviti mozak jest iskustvo cjelovite
stvarnosti. Ono se postiže putem meditativnog stanja, takozvanog spiritualnog
iskustva, iskustva jedinstvenog polja na samom izvoru misli.«
Čeoni režanj i slobodna volja
Glavni faktor po kojemu se ljudska bića razlikuju od svih drugih vrsta naš je
veliki čeoni režanj i njegov omjer u odnosu na ostatak mozga. Čeoni režanj
područje je mozga koje"nam omogućuje da usredotočimo pažnju i koncentriramo se.
Ključan je za odlučivanje i zadržavanje čvrste namjere. Omogućuje nam da
izvlačimo zaključke iz onog što vidimo u svojoj okolini i onog što je pohranjeno
u našem sjećanju, da to obrađujemo, i donosimo odluke ili činimo izbore
različite od onih kakve smo donosili ili činili u prošlosti.
No, mnogi naši odabiri daleko su od slobodnih. Velik dio našeg ponašanja sastoji
se od uvjetovanih, naučenih ili automatskih odgovora na podražaje. Dr. Joe
Dispenza nudi ovaj primjer: »Ako se nađete u mračnoj
MOZAK IZBLIZA
da iv\A.av\A.o slobodnu volju., slobodvu* volja fociva u. . teortetesu.
j se
uvježbati u tovujt da radinu) odabire i da jujt izbora teoje clfu-kvio.
- dr. se. Candace Pert
uličici i ja vas uplašim, normalna reakcija temeljit na psihološkom odgovoru
straha, što znači da će vaš tjelesni mehanizam dati signale da potrčite :
brzinom ili da se ostanete boriti«. Sličan se proce; lja kad se neuromreže
aktiviraju i proizvedu aute ske reakcije, kao što su reakcija na poznatu osot
paljenje cigarete ili odlazak po nešto iz hladnjak; ste pod stresom. Takve se
habitualne, automatske čije teško mogu kvalificirati kao »izbori«.
Drugi način stvaranja odluka pojavljuje se kad i no odvojimo sebe od okoline i
podražaja koje nam šilje, kad se udaljimo od svog habitualnog ili biolc
ponašanja te postanemo promatrač. S tog tihog n s kojeg se pruža dobar pogled,
kako to postavlja d spenza, možemo »pažljivo razmišljati, temeljeći razmišljanje
na onome što znamo... Čeoni režanj pi ma informacije koje smo razvili tijekom
čitavog ži kroz iskustvo i kroz činjenične intelektualne poda on kaže -
razumijem ovu neuromrežu, i ovu neu režu, no što ako obuhvatim obje te
neuromreže i jim ta dva koncepta kako bih izgradio novi model, ideal, novi
dizajn«?
Eto nas natrag kod promatrača. Kao što primj dr. Wolf:
,
»Čini se nevjerojatnim da promatrač uopće me imati ikakvu moć nad svijetom. U
određenom smis promatrač ni nema moć. U drugom smislu, promatr ima nevjerojatno
veliku moć. U smislu neimanja me da tako kažemo, promatranja su obavljana na
način koji su obavljana ranije, opet i opet iznova, repetitivt Tako dolazimo do
točke u kojoj više ne vidimo ulo svojeg promatranja, jer je ono postalo
habitualno. To kao neka vrst ovisnosti o nečemu. Gubite sposobne opažanja. Kad
ponovno zadobijete moć opažanja, rr zete vidjeti da po svome izboru zapravo
možete pi praviti, ograničiti ili promijeniti ono što vidite 'tamo vani
U prvom scenariju, izbor rade biološke neurom Mozak reagira na svoju okolinu, i
u svom odrede
MOZAK 12
aspektu pali automatske centre koji uzrokuju tjelesnu reakciju, kao što je
treptanje oka kad se neki objekt previše približi ili klasično poskakivanje noge
kad vas liječnik kvrcne po koljenu. U drugom scenariju, kaže dr. Dispenza,
»svijest se kreće mozgom, i koristi mozak kako bi propitala svoje opcije i
mogućnosti«. Umjesto da pustimo mozak da vozi sam i da vodi nas, mi počinjemo
koristiti mozak. Svijest preuzima dominaciju nad tijelom.
Svijest, promatrač, namjera i slobodna volja
Ove smo koncepte već propitivali. I evo nas opet, unutar najsloženije strukture
u poznatom svemiru, u mozgu, i evo opet promatramo te koncepte.
Sjećate li se kako smo u kvantnom svijetu: imali namjeru postaviti pitanje o
stvarnosti (proces 1), pa su se pojavile mogućnosti (proces 2), nakon čega ih je
promatranje kolabiralo u određeni izbor (proces 3)? Ono što dr. Dispenza govori
jest da je moguće kolabirati izbor u novi život: »Možda smo mi samo jadni
promatrači. Možda nismo usavršili vještinu promatranja, a to možda jest
vještina. A možda smo toliko ovisni o vanjskom svijetu i toliko ovisni o
podražajima i odgovorima vanjskog svijeta da mozak počinje raditi iz tih
odgovora umjesto iz kreacije. Ako imamo prikladno znanje i prikladno
razumijevanje i ako su nam dani prikladni naputci, trebali bismo početi
primjećivati mjerljive povratne rezultate u svojim životima«.
Kako to možemo prevesti u akciju za promjenu i transformaciju? Tijekom svog
istraživanja s uređajima za pohranjivanje namjere, dr. Tiller je shvatio:
»Užasno je važno zadržati misao i namjeru ako želite da se dogodi
transformacija... kad netko želi fokusirati namjeru, želi postići potpuno
jedinstvo uma«. A refleksija toga u mozgu odvija se u čeonom režnju.
Alat za promjenu i transformaciju se gradi...
A to kako se OSJEĆATE u vezi s tim konačno će odrediti koji ćete upotrijebiti, a
koji će ostati u spremištu za alat. Ali tu smo već na sljedećem poglavlju.
MOZAK IZBLIZA
da
ftj alat bwele suaslje lzv*tđu »i^eteellrtjlvog
duh6v*LQ svijeta I
»dodirljivog* K*,atertjal^g
svijeta, i da odražava jsreoese
Izjsc^g I dmgoga. »Kako
gore, tateo dolje, teate©
167
•l.v.

Razmislite malo o ovome...

1 Nabrojite tri koncepta neuromreža koje povezujete sa srećom.
Sada nabrojite tri neuromreže koje imaju veze s ovima koje ste prethodno
nabrojali. Koliko razina morate proći prije no što skočite natrag na sreću?
Možete li misliti na jabuku, a da ne mislite na nešto okruglo?
Aktivirajte svoju neuromrežu za OLOVKU. A sada aktivirajte neuromrežu za svoju
omiljenu hranu. Osjećate li razliku?
Upravo smo proveli dvadeset minuta pokušavajući se dosjetiti neke slike u vezi s
kojom nećete imati nikakvu asocijaciju. Najbolje čega smo se sjetili bila je
olovka. Možete li se vi sjetiti nečega u vezi s čim nemate nikakvu asocijaciju?
_™™_™™~,
EMOCITE
Ništa i/uje vd dobro m. Loše, već ga
VVILLIAM SHAKESPEARE
Jedna od stvari koje su mi se jako svidjele u radu s Markom i VVillom jest i to
što sam mogla vidjeti svoje emocije i način na koji mi se vraćaju natrag. Kad
god bi me iznerviralo neko njihovo ponašanje ili stav, na kraju bih zapanjeno
primijetila da je riječ o refleksiji mojeg emocionalnog stanja. Kad je Will
doživio svoj a-ha trenutak, u vezi sa stvaranjem situacija koje su mu
omogućavale da izgovori ono svoje »pa jesam li ti rekao«, shvatila sam da i ja
imam iste situacije. Shvatila sam da, ako ne mogu dokučiti u kojem sam
emocionalnom stanju, dovoljno je da pogledam oko sebe -ono se odražava ravno
natrag na mene.
- BETSY
»Idemo, zabavaaa!« - Više-manje svatko
Evo nas, emocije. Konačno, malo zabave! Dos še s tim idiotskim pržilicama za
mozak tipa mislite malo«. Ovdje nema mozganja, sam ovaj... zabava! Emocije!
Užitak, tuga, nada, očaj, stras nja, pobjeda, gubitak, i dalje i dalje, glazba
se nasta Bi li bilo rock'n'rolla da nije emocija? Bi li bilo Pomislimo samo na
sve one stvari kojih ne bi b nema emocija:
• izbora ljepote ;
• kasina
• poezije ;
• ženskog donjeg rublja \
• srednjoškolskih utakmica <
Drugim riječima, mogli bismo tako nabrajati s1 bre, loše, ružne, divne,
iznenađujuće i obogaćuju pekte ljudskoga života. Biste li se ikad nasmijali i
mijesili da nema emocija? Vjerojatno ne. I još ne b marili za to!
Emocije - misticizam ili biokemija?
Dakle, što su to točno emocije? Jesu li one neki tično svojstvo iskustva koje se
ne može definirati ij nešto mnogo konkretnije i opipljivije?
Tamo negdje početkom sedamdesetih godina loga stoljeća, dr. Candace Pert pala je
s konja. Tijekor ravka bila je stalno na morfinu. Budući da je znans
170
ca, zapitala se kako zapravo ta droga proizvodi učinke koje je osjećala. Tako
se, čim joj se pružila prilika da to istraži, bacila na ispitivanje.
Teorijski se već predviđalo da stanice na vanjskoj strani stijenke imaju
»receptore« na koje se kemikalije »hvataju«. Teorija je tvrdila da droga ima
takvu kemijsku strukturu koja joj dopušta da usjedne baš na te receptore, ali
nitko nije uspijevao pronaći receptore o kojima je riječ. Dr. Pert je pronašla
receptore za opijat koji okružuju staničnu stijenku. To otkriće promijenilo je
lice biologije.
»Kad smo već jednom pronašli te receptore, počeli smo se pitati: zbog čega bi
Bog stavio te receptore u naš mozak ako u njemu nemaju nikakve druge svrhe? A
onda je, nakon otprilike dvije sekunde razmišljanja, masa ljudi diljem svijeta
počela smatrati kako mora biti da postoji prirodna supstanca koja nastaje u
našem mozgu. Otprilike tri godine nakon otkrića opijatskih receptora, grupa
istraživača iz Škotske otkrila je da mozak proizvodi neuropeptide nazvane
endorfinima.«
Čuli ste za endorfine? Ili ono od čega se trkači osjećaju drogirano? Endorfini
su opijati koje proizvodi naše tijelo. Uslijedila su daljnja istraživanja, i
peptidi su se počeli pojavljivati posvuda.
Dr. Pert kaže: »U mom laboratoriju u National Institute oj Health (NIH) počela
sam mapirati receptore za bilo koje peptide koje je itko otkrio u bilo kojem
biološkom sustavu. I svakako, kad god bismo potražili te receptore, našli smo
ik... Napravili smo mnogo detaljnih mapi-ranja receptora i mogli smo vidjeti da
se i ti drugi peptidi, a ne samo opijatski receptori, nalaze u dijelovima mozga
za koje se smatra da posreduju emocije«.
Nakon ovih otkrića, znanstvenici su počeli gledati receptore i peptide u posve
novom svjetlu. Kao što kaže dr. Pert: »[Mi smo] o tim neuropeptidima i njihovim
re-ceptorima počeli misliti kao o molekulama emocija«..
Postalo je očito da sve što osjećamo, da svaka emocija proizvodi specifične
kemikalije, ili skupine kemikalija, koje se na njih nadovezuju. Te kemikalije,
ili neuropeptidi, ili
ci^i su tee^vojn feoja
ucvršćutje Isteustvo. TE-oLje se sjećamo onih stvari teoje suc bile
iv&tvvzivvdjt i
i^t, i tako treba biti.
- Joe Dispenza
EMOCIJE
171
molekule emocija, lanci su aminokiselina načinje proteina i proizvedeni u
hipotalamusu. »Hipotalai poput male, sićušne tvornice«, objašnjava dr. Disr » u
kojoj se proizvode određene kemikalije koje i varaju određenim emocijama koje
osjećamo«. To da svaka emocija ima veze s određenom kemika a zbog apsorpcije tih
kemikalija u stanicama n tijela imamo osjećaje ili emocije.
k
Užitak/bol |
Ne samo da su istraživači otkrili da se te tzv. kule emocija podudaraju s
emocijama, nego su il našli i u jednostaničnim stvorenjima. Dr. Pert dol je da
ono što su smatrali molekulama emocija za i jesu molekule emocija. Kako kaže:
»Identične mo nalazimo i u najjednostavnijim, jednostaničnim b: Dakle, emocije
su očuvane kroz evoluciju. Endor: nalaze i u kvascu i u tetrahini,
jednostaničnim orj mirna, prema tome, za živa bića užitak je do te temeljan. Mi
smo načinjeni tako da nas pokreće u Ja mislim da smo ovisni o užitku i da je naš
moza] uspostavljen da traži užitak i da ga registrira. I m konačno sve i svodi -
na traženje užitka i izbjega boli. To je ono što pokreće ljudsku evoluciju«.
Način na koji se molekule emocija »kvače« na s percipiramo i doživljavamo vrlo
je izravan. Prim dio mozga koji kontrolira brze pokrete oka i od] na što će se
fokusirati prekriven je opijatskim reče ma. S evolucijske perspektive, to ima
smisla. Obra pozornost na ono što je važno, a to što je važno, ili nama čini
najsmislenijim, kemijski se vrlo brzo pi tijelu putem molekula emocija.
Tijekom vremena taj jednostavni prekidač za u; bol postao je opterećen brojnim
idejama, stavovimć ćanjima. Pa iako je evolucija prevalila dug put od nih ameba
do francuske čipke, emocije su morale b kane u tijelo na najuvjerljiviji mogući
način kako t
172
šile poslovični scenarij s »tigrom u džungli«. I da bi ga riješile brzo.
Kako bismo ilustrirali ono što se zbiva unutra, i k tome ostali u šaljivom duhu
ovoga poglavlja, naredni »misaoni eksperiment« iskušat će rad sučelja
memorije/emocije/reakcije.
ROBOTOMUS
Zamislite na trenutak da ste vi malo biće koje živi unutar »biogeničkog robota«
- Robotomu-sa. Živite u maloj kontrolnoj sobi koja se nalazi u Robotomusovoj
glavi i gledate van kroz njegove oči. Služeći se složenim polugicama,
prekidačima i računalom, hranite Robotomus vitalnim informacijama.
A vaš je posao - prepoznati što Robotomus vidi te to interpretirati na način da
Robotomus zna što treba učiniti. E, sad, interpretacija toga što ono »tamo vani«
ZNAČI, nema nikakve veze s njegovim pokretnim dijelovima. To je potpuna
apstrakcija; nešto što spada u područje svijesti, nešto što roboti nikako ne
mogu izračunati. Zato ste i dobili taj posao.
Pa, srećom, iza vaše male kontrolne fotelje nalazi se čitav golemi zid ispunjen
ladicama. One se otvaraju i zatvaraju već prema tome što Robotomus vidi »tamo
vani«. I tako, gledate vi kroz prozore njegovih očiju i - ugledate nešto!
Najednom, otvara se čitava hrpa ladica i pojavljuje se čitava hrpa sjajnih
fascikala. U redu! To nešto izgleda kao dvonožni humanoid. Još jedan pogled kroz
njegove oči, i primjećujete da to nešto ima bujne obline. A-ha! Pa to je žena!
Okrenete se natrag ladicama i fascikli koji sadrže podatke o muškarcima se
zatvore. Odlično, suzili ste izbore.
Tada pogledate ponovno, malo pažljivije, da vidite kakvoj vrsti ta žena
pripada... Ona upravo
EMOCIJE
m \Mjyz.t<MLi stvarna reći da vldlkuo svijet objektivna,, om?fevog leafeavjest.
Ne postoji potpuna objektivai/v pogled n.1 i/va žto, jerje svatel n-aš pogled
yut bilo što povezan, s prethodniku. isfc.u i/utšln/i entocljai'vifl. sve svoju
t\Mx>ciovMl\w
- dr. Daniel Monti
173
Kad p dćzi\A^awj) Iste en«>cije, i. kve kvadogrscfujeM«) Ih, tada s.nu>
uh\/aćtini u Isti
obrazac podražaja t reakcije ia-« podražaj.
- Joe Dispenza
radi čudne izraze lica. Sve ladice iza vas se zatv osim jedne. Jedan jedini
fascikl zablista. Poi nete za njim i izvučete ga van. Na njemu ] »Teta Roza«.
Otvorite ga i pogledate povijest nosti - tu piše nešto o tome kako zna biti a
sivna, okrutna i nasilna.
Okrenete se prema zaslonu računala na ko velikim slovima piše: ŠTO TO ZNAČI? Ku
nemirno titra ispod natpisa. Robotomus je smrz Utipkate ... BRANI SE,
NEPRIJATELJ PRED V TIMA. Istog trena, Robotomus se počinje tres vi pogledate
kroz prozor i vidite da osoba t; vani uopće nije teta Roza, nego neka žena koj
na trenutak imala sličan izraz kakav teta Roza na fotografiji pohranjenoj u
fasciklu. Freneti se bacate na računalo i pišete: POGREŠNO ZI ČENJE... ZNAČENJE
NEPOZNATO! No, pr< sno je, kemikalije se već otpuštaju na sve sti i u kontrolnoj
sobi postaje užasno vruće. Y Robotomusove noge šiba krv i adrenalin, ali da se
trese jer je dobio proturječna tumačer tone kemikalija. Vi uzdahnete, pritegnete
pi i odlučite da ćete kasnije morati izvesti Rob musa na trčanje...
Zvuči poznato? Prvo, imamo prepoznavanje ] žaja, potom pridruživanje značenja
ili interpretac dražaja, onda davanje naputka hipotalamusu da c di neuropeptide
u krvotok i - buuuum! Eto nam i ja. Kakav prekrasan sustav. Dakle, emocije su
zar ne? Apsolutno. One su od životnog značaja.:
Odlično, u čemu je onda problem?
Kako to objašnjava dr. Dispenza: »Mi analiziran ku situaciju kako bismo odredili
je li riječ o nečei poznajemo i onda taj poznati osjećaj postaje sn putem kojega
predviđamo budući događaj. Sve on mu nema osjećaja automatski obezvrjeđujemo ili
odt mo jer prema tome ne možemo odrediti odnos«.
U čemu je problem s emocijama?
Upavo je ljepota same te prečice između podražaja i reakcije ono što nas, po
svemu sudeći, zarobljuje. Umjesto da procjenjujemo doista novo iskustvo s nove
perspektive, imamo tendenciju pretpostaviti da je riječ o iskustvu kakvo smo već
imali.
Kada se isti kemijski događaji ponavljaju opet i opet, rezultat je kumulativna
emocionalna povijest. Ta povijest je povezana s prepoznatljivim i predvidljivim
reakcijama, koje postaju duboko upisane ili »čvrsto umrežene« u našem mozgu.
To znači da se obrasci naših reakcija ponavljaju bez ikakve potrebe da mislimo o
njima: podražaj-reakcija-podražaj-reakcija-podražaj-reakcija.
Još jedan »Imam te!« i još jedna skrivena, zakopana i/ili potisnuta emocija.
Teta Roza ne mora uvijek biti zločesta; samo ju je jako bolio zub onog dana kad
vas je napala. Pa ipak, ta neuromreža i dalje je u vama, i dalje se aktivira,
iako toga više niste svjesni.
Ili - zaboravimo na trenutak da je 21. stoljeće - upada vaš šef, baca vaše
izvješće na stol i komentira: »Ovo ništa ne-valja«. Vi paničarite, i emocije
kreću: nezadovoljan šef —> gubitak novca za život —> obitelj vam je ugrožena —>
barbari napadaju selo —> ubiti šefa. I dok ipak nije izvjesno da ćete svojim
mišem zaista i nasrnu-ti na šefa, vaše tijelo već je odreagiralo na prošle
situacije i kemikalije već kolaju svojim tijekom.
*L * A koja je, (Jobra vijest?
Za'početak, opstanak. Vaše emocije pomažu vam u preživljavanju dajući vam
bljeskovite reference putem kojih stvarate cjelovitu sliku i prije nego što
znate sve njezine dijelove. A kada imate tijelo, to vam je itekako od koristi.
Kretati se kroz život ispunjen emocijama znači imati izvorno iskustvo
postojanja, osjećanja, ljubavi, mržnje, življenja. Bez tih emocija život bi bio
dosadan. One su začini u (kvantnoj) juhi; one su boje u zalasku sunca.
EMOCIJE
Jedna od stvari koje sam nedavno vježbao je ulaženje i izlaženje iz emocije.
Drugim riječima, ako se uspijem uhvatiti prije nego što odreagiram na nešto i
prije nego se strovalim niz stazu nezaustavljive kemijske kaskade, napravim ono
što sam unaprijed odredio. Nekako se napola upustim u emocionalno stanje, a onda
se povučem, gotovo kao da ga promatram izvana. Učinio sam to mnogo puta ne bih
li postao sposoban kretati se između ta dva stanja. To mi je pomoglo da se
istreniram razumjeti da ja zapravo mogu birati. Ostati izvan je kao biti tihi
promatrač. Uči unutra je kao zapasti u san nad kojim nemam kontrole.
-MARK
175
OVLADATI EMOCIJOM
Jednog dana pričao sam s
Betsy o nekim stvarima koje
su se ticale animacije.
Prigovarao sam kako su neki
od animatora tvrdili da je ono
što od njih hoću suludo i
da to nikad neću uspjeti
realizirati. Upustio sam se u
tiradu o tome kako mi ljudi
stalno govore što ne mogu i
kako se to stalno iznova
događa, još od srednje škole.
Počeo sam marširati natrag
kroz vrijeme nabrajajući sve
te »ti to ne možeš«, kad sam
naglo stao. Je li to netko
spomenuo »ponovljenu
emociju«? Upravo sam
shvatio da kreiram istu
situaciju već desetljećima!
Zašto? Zato da bih poslije
mogao imati onu emociju tipa
»Jesam li ti rekao, pametniji
sam od tebe, poljubi me u
guzicu«. Ta je emocija za
mene bila pokretač da budem
bolji od drugih. A u podlozi
toga bila je nesigurnost!
Projicirao sam svoju vlastitu
sumnju. Umjesto čitave te
drame i motivacije i
zadovoljstva koje se zbiva na
jednom dosta niskom
stupnju, mogao sam
jednostavno stvarati.
U tom trenutku konačno sam
shvatio što to znači
»posjedovati emociju«. I
jesam li se »povukao«?
Prošlo je otad tri godine i
nitko mi više nije rekao da
nešto ne mogu učiniti.
-WILL
176
One pružaju nešto mnogo više od pukog op One pridonose neprestanoj evoluciji. Ta
evohi tiče se samo tijela, nego i ne-fizičke, duhovne si sti. Joe Dispenza kaže:
,
»Čujte, nemam znanstvenu definiciju duše, ali r bih da je ona registar svih
naših emocionalnih iski va. A iskustvo onih stvari koje ne posjedujemo u
( cionalnom smislu, nastavljamo ponovno proživljav ovoj stvarnosti, u svim
drugim stvarnostima, u c životu, u drugim životima. Tako da se ne moramo viti.
Ako nastavljamo proživljavati isto iskustvo, i L njim povezane emocije nikad ne
pretvorimo u mud nikad se nećemo ni razviti kao duševno biće. Neć biti
nadahnuti. Nećemo imati ambiciju ili želju da b mo išta drugo nego proizvod
kemijskih reakcija ko zbivaju u našem fizičkom tijelu i koje nas drže u i;
zatvorenom krugu života određenog našom gen kom sudbinom.
t.
Duševna osoba nadilazi genetičku sudbinu, nac povratne reakcije koje joj daje
tijelo, nadilazi okol njezine emocionalne sklonosti. Razmislite o tome. t li se
razviti kao osoba, odaberite jedno od svojih ogi čenja kojega ste svjesni i
djelujte na taj način da i jenite svoje sklonosti. Postići ćete nešto... mudros
Drugim riječima, te emocije mogu ukazivati m drugo osim na tigra. Mogu vam
ukazivati i na bi još bolje, mogu biti zrno pijeska u školjki od kojeg je biser;
ona mala iritacija koju školjka prekriva i pre prekriva, dok god od nje ne
stvori biser mudrosi smisla u tvrdnji da nas iritacija, bol, tjera na pro
Sretne, ugodne emocije nas ne iritiraju. Prema di razumijevanju života i toga
tko smo (Tko sam ja? ju nas one druge emocije, bilo potisnute, bilo on smo
svjesno propatili i preobratili ih u mudrost.
I dalje od toga. Ramtha često pita svoje učenil su zadnji put iskusili ekstazu,
orgazam, ili sedi
čat.1 Svakome je poznata ekstaza povezana sa seksom (prvi pečat), opstankom
(drugi pečat) i osjećajem moći (treći pečat), no što je s iskustvima povezanim s
višim centrima? Duboko proživljeno novo razumijevanje, ono otkrivalačko a-ha,
koje također otpušta endorfine u tijelu, ekstaza je šestog pečata. Iskustvo
kozmičke svijesti, vrhunske i intimne povezanosti s Bogom, orgazam je sedmog
pečata. Potpuna, bezuvjetna ljubav jedan je od aspekata četvrtog pečata.
Prema ovom učenju, u te više dimenzije dospijevamo rijetko ili nikad zato što je
čovječanstvo veći dio svog vremena zaglavljeno u prva tri pečata: seksu,
opstanku i moći. A iz »donjih temelja čovječnosti« možemo izaći tako da emocije
iz donjih pečata uzdignemo u mudrost. Ili, kako bi rekao dr. Dispenza:
»pretvorite ih u mudrost«. Ili kako bi to rekla školjka, izravno se pozabavite
onime što vas iritira dok god to ne postane biser.
Sigurno, život bez emocija je obični jogurt s dehidri-ranim žitnim pahuljicama
za doručak, ručak i večeru (bez meda). Ponavljanje iste emocije uvijek iznova,
to je već jogurt od kupina sa slatkim pahuljicama za doručak, ručak i večeru.
Čitava naša evolucija umrežila je sav naš život emocijama - one su neizbježne.
Stoga, pravo pitanje glasi: Kako ih koristimo? U što ih razvijamo? Što
postajemo?
Strast, božanska ljubav, osjećaj jedinstva sa svime, blaženstvo i mističko
iskustvo - sve su to emocije i one generiraju te heuropeptide koji preplavljuju
krv, a mijenjaju i samu našu svijest. Duboki uvid, onaj koji ne mora imati veze
s tijelom - drugim riječima sa seksom, opstankom ili moći - može toliko značajno
preumrežiti mozak da ljudi iz takvog iskustva izlaze zaista drukči-
1 Sedma čakra, ili središte suptilne energije. Čakre su stjecišta ne-fizičkih
energija u tijelu. U fizičkom tijelu podudaraju se s položajima žlijezda s
unutrašnjim izlučivanjem i smatra se da predstavljaju ključ za otvaranje viših
dimenzija.
EMOCIJE
177
ji, i ovaj svijet više nikada nije isti. Kako kaže Ar Newberg:
»Jedna od stvari koje naše istraživanje pokušava kazati jest ta da se ljudima
tijekom mističkog iskus zaista nešto događa u mozgu.
I
Nije nužno riječ o iluzornom iskustvu ili halucina nego je to nešto vrlo
stvarno, nešto se zbiva u nei loškom smislu. To djeluje na nas. To djeluje na
naši jelo. Utječe na našu svijest i u konačnici određuje k ćemo reagirati, kako
ćemo naposljetku tu informac koja utječe na naše ponašanje i mijenja nas kao c
bu, unijeti u svoj život. Očigledno, na nas kao Ij takva iskustva imaju vrlo
stvarne posljedice.«
Uvide poput ovoga Ramtha opisuje kao apstr misao: »Vi ste Bog u stvaranju... no
jednoga dan rate zavoljeti apstraktno više od stanja ovisničke u vanosti. A ako
vam je ono na prvom mjestu, stvarri to očitovati i vaše tijelo će (to) iskusiti,
i tako imat puno nove emocije, od one vrste kakvu nikada pri te iskusili«.
Potpuno nove emocije. Sve naše emocije jedn« bile potpuno nove. A razlog što im
se stalno iznov r?amo jest taj što su nam tako ugodne. Zamašnjak ( cije je
mogućnost ponovne uspostave posve novih čija. Još zanosnijih, još
inspirativnijih. Onih emocij razmataju slojeve sjećanja i navika, i koje nas
stav međuodnos sa svijetom koji sada postaje eksplozija venja. TO je zabava na
koju se isplati otići.
Razmislite malo o ovome:
• Kad ste zadnji put osjetili orgazam na višoj razini?
• Koje emocije najčešće osjećate?
• Razvijaju li se svaki put kad ih proživljavate?
• Razvijate li se vi svaki put kad ih proživljavate?
• Je li vrijeme da »ovladate« njima?
• Što bi za vas bila nova emocija?
li
Na ovoj stranici nema emocij a.
Ovisnost je potiskivanje.
Znate što to znači?
To znači da vas one potiskuju
natrag u vašu ograničenost.
- Ramtha
Razmotrimo jednu od najjačih droga, heroin, bismo vidjeli kako ovisnosti djeluju
unutar: ca tijela. Nakon ubrizgavanja, heroin se »: na stanične opijatske
receptore. To su isti oni re« koji su biološki prilagođeni za primanje
endorfina, r peptida koje proizvodi hipotalamus. Umjesto da endorfine, stanica
prima heroin, i postaje ovisna o n;
Iskušajmo sada isti scenarij s emocijama. Emociji izvode peptide, ili molekule
emocija, koje se sidre n nične receptore. Ista stvar koja se javlja kod učestale
rabe heroina, javlja se i kod učestalog ponavljanj emocije: opijatski receptori
na vašim stanicama pc očekivati, čak i žuditi za određenim peptidom. tijelo
postaje ovisno o toj emociji. j
Šokantno, ha? A vi volite misliti da ste imuni ] Možete teturati od alkohola,
biti narkić koji stoji u za metadon ispred bolnice, ili strastveni pušač sa i
prstima i crnim plućima, i misliti: »Ne ja!«. Razrr opet: da, baš vi!
Šokantno. Ali objašnjava mnogo toga. Zvuči li išta od ovoga poznato?
• Destruktivna emocionalna stanja
• Iste situacije koje se stalno iznova ponavljaju
• Nemogućnost promjene
• Osjećaj nemoći da stvorite nešto novo i
OVI!
• Duboka žudnja za određenim emocionalnim odgovorima
• Glasovi u glavi koji govore: »Želim. Daj, daj, daj«
• Govoriti da nešto nikad više nećete napraviti, a tri sata kasnije radite baš
to
Za sve slučajeve u kojima ste iskusili bilo što od navedenog, ovo poglavlje
služi kao šok-terapija. A tako i za sve nas (a to smo svi mi) kroz čije vene
kolaju neuropeptidi.
Humanoid (imenica): samosvjesni organizam koji sam sebe drogira
Tijekom svojih istraživanja, dr. Pert otkrila je da imamo receptore namijenjene
isključivo za marihuanu. Zašto imamo te receptore? Zbog toga što naše tijelo
samo proizvodi kemikalije koje nam daju istu vrstu drogira-nosti kakvu dobivamo
od marihuane. Isto se odnosi i na bilo koju drogu na koju smo sposobni razviti
fizičku ovisnost - unutar tijela postoji kemikalija analogna svim drogama, te
receptori na koje ona naliježe. Doktorica objašnjava: »Imamo receptore za
marihuanu i imamo prirođenu marihuanu koja se zove endokanabinoidi. Svaki put
kad se ljudi napude, ta egzogena1 marihuana veže se na receptore koji su inače
namijenjeni fino balansiranoj unutarnjoj regulaciji. Dakle, egzogene droge
spajaju se u istu onu mrežu koja je namijenjena endogenoj fiziološkoj
samoregulaciji. To su molekule emocija. Danas imamo dovoljno podataka koji
sugeriraju da nijedna psihoaktivna droga u nama neće raditi, osim ako se ne veže
na receptore koji su inače namijenjeni našoj unutarnjoj juhi«.
Drugim riječima, svaka droga koju unosimo izvana, a koja djeluje na nas, čini to
stoga jer naše tijelo u sebi već ima njezin pandan - zato ju naše tijelo
prepoznaje, reagira na nju i postaje o njoj ovisno. Vanjske droge vežu se na
unutarnje receptore namijenjene unutarnjim kemikalijama.
1 Egzogena kemikalija je ona kemikalija koja ne nastaje u tijelu, nego je
izvanjska. Endogene kemikalije proizvode se u samom tijelu, one su »unutrašnje«.
OVISNOSTI
Ljudi teojt koriste Heroin, imaju
receptore za heroin, i što više
heroina uzimaju, njihova
sposobnost da proizvedu
vlastit« endorfu««, svoj
vlastiti unutarnji heroin,
bazično počinje opadati.
Tada njihovi receptori počuju
postajati neosjetljivi]'i, jer ih je
zapravo i sve manje, I tateo se
zbivaju stvarne promjene.
A onda je tu i ta *w>va
Informacija o tome da se
stvara sve manje novih
moždanih stavuca, tateo da
se Ljudi, ma neki i»mcin, a to je
slučaj sa svim ovisnostima,
yoidu zarobljeni unutar istih
obrazaca, oni jednostavno
misle iste misli stalno i stalno
Iznova, i nisu u stanju misliti
o nečemu novom.
- dr. se. Candace Pert
183
„. „ f .-•j ,..*L..»*
-"^4i
1
Ovisnosti? Nemam ja niti
jednu. No dobro, pa što,
ovisan sam o nekoliko
stvari. Na primjer? O
nesigurnosti, stresu,
zabrinutosti, o tome da
moram uvijek biti u pravu,
da sam pravedan, o tome da
imam kontrolu, o bijesu, o
neprilagodljivosti, o svom
šefovanju, strahu... jesam li
već spomenuo stres?
-MARK
184
U poglavlju »Mozak izbliza« bavili smo se time k emocije, sjećanja i emocionalna
iskustva kodirana romreže i kako su te neuromreže spojene s hipot; som. Upravo
tako postajemo samodrogirajud orga Sve što trebamo napraviti je uključiti
određenu mrež mikalije počinju strujati organizmom. Kako kaže R,
»Ovisnost je osjećaj kemijskog uzbuđenja koj< slijeva kroz tijelo putem čitavog
skupa žlijezda i žl da s unutarnjim izlučivanjem. Osjećaj koji bi netko i vao
seksualnom fantazijom. Muškarcu je dovoljna na jedina seksualna fantazija da
doživi erekciju. Dri riječima, dovoljna mu je jedna misao ovdje [u mozgu bi mu
se ukrutio spolni organ.«
Mnogima će to biti najizravniji primjer toga kake siranje na misao može
proizvesti točno određene i peptide. Postoji mnogo drugih primjera: sjetite se
velebnog osjećaja kad ste u srednjoj školi dali odlu gol, ili kad ste prvi put
shvatili da ste zaljubljeni, jecaja uspješnosti koji možete imati kada sanjarit
me da vas u medijima opisuju kao nadahnutog, r ko poznatog umjetnika. U svim
ovim slučajevima režanj zadržava određenu misao, aktivirajući odi mreže koje
šalju signal našoj unutarnjoj ljekarni.
Znači li to da netko, svaki put kad pokreće o^ hanizme, postaje ovisnik? Jeste
li alkoholičar sva kad popijete jedno piće? Naravno da ne. Niste c ako se jednom
godišnje sjetite onog pobjedonosnog t ka u jeseni 1972. kada ste zabili gol. Ako
pak sva! obnavljate taj trenutak, izazivajući onaj osjećaj ko budi ta uspomena -
pogodite što? Razvili ste na1
Biološki učinci '
Poznata je stvar da ovisnosti imaju ozbiljan di čan učinak na tijelo. Dr. Pert
objašnjava kako je s ćem mehanizama čiji su dio peptidi i receptori,
predstavljaju temelj učinka ovisnosti, postalo oč no sljedeće:
ov
»Ako je određeni receptor koji je zadužen za određenu drogu ili unutarnji sok
dulje vremena bombardiran velikim intenzitetom, on će se doslovno smanjiti; bit
će ga manje ili će postati manje osjetljiv ili će mu se propusnost smanjiti,
tako da ista količina droge ili unutarnjeg soka potakne mnogo slabiju reakciju.
Najbolji primjer za to, koji će ljudima biti poznat, jest tolerancija. Svi znamo
kako ovisnici o opijatima moraju uzimati sve veće i veće doze droge kako bi
postigli jednak učinak.«
Sličan učinak tolerancije uočljiv je i kod emocija. Primjer pruža svaki
ekstremni sportaš koji u potrazi za ad-renalinskom euforijom sam sebe tjera na
sve opasnije bungee-jumpinge ili skokove iz aviona, ili ovisnik o seksu koji
traga za sve većim perverzijama, ili političar koji se stalno natječe za sve
više pozicije, ne iz želje da služi nego iz ambicije za još više moći. Ako
počnete tražiti primjere ovakvog scenarija među ljudima koje znate ili,
posebice, u vlastitome životu, vidjet ćete ih svugdje.
U međuvremenu, one naše jadne male stanice gladuju. Stalna prekomjerna upotreba
kemikalija potrebnih za proizvodnju neke emocije, primjerice gnjeva, u tijelu
rezultira desenzitiviranjem onih receptora koji su namijenjeni tome da prihvate
sve te neuropeptide gnjeva. Stanice više ne dobivaju »dobro izbalansiran« obrok,
budući da u znatno većoj mjeri primaju onu emociju na koju su razvili ovisnost,
te im je ukupna opskrba nutri-jentima sužena. Čim više gnjeva nečija osobnost
proizvodi, tim više će se stanice osjećati zasićenima. O tome se radi u svakoj
onoj priči o dečku koji petkom navečer izlazi van tražeći s kim bi se mogao
potući. Nije on ljut iz nekog posebnog razloga; jednostavno je krenuo u potragu
za hranom koju će dati svojim malim staničnim prijateljima. A ti mali prijatelji
mogu napraviti priličnu halabuku kad im nešto treba. Jeste li ikad u svojoj
glavi začuli mali glas koji govori »Ja sam gladan!« ili »Ja san žedan!«?
Jeste li se ikad upitali tko to govori? Pa, prema Ram-thi, ti mali glasovi u
vašoj glavi su kolektivni glas vaših vlastitih stanica. One vam govore: »Nahrani
me«. A ako je riječ o emociji koju vi doživljavate kao društveno ili
OVISNOSTI
svi s.u ovi^fu.. ccz obzira vux to
tko su.. I ovisni L.u zato što
ajut cvištn boLje ciwit bi
li svoju ovis^st i
Čega bi se iw.ali razloga
ujutro ustati. L živjeti.
Muškarac kojije ovisai/v o
moći ustaje svakoga jutra i
organizira stvari tako da
\Mxyzt -pokazati svoju \am>6.
O\a- kM.ora ikw.ati w.\m>OjO ljudi
•putem, kojih 6t hraniti svoj
osjećaj wu>&i, koje će tlačiti,
kojima će vMrtđivnti, kako
bi se savu. osjetio vrijednivu..
jer se m. osjeća vrijednim..
on, treba twj>cijt da bi se
osjetio vrijectfum.
- Ramtha
185
Kad žudimo za tim
x, kad se pojavljuju ti. glasovi, stai/uoe doslovno šalju živcav^e Impulse mozgu
teateo
bi. kn.u dale do z^uai/tja da gladuju, da tijelo gladuje za ovmm. što ovtsl o l
A te teewltealije s.u vrlo
- Joe Dispenza
If
t
186
moralno neprikladnu, nećete čuti naredbu: »Iderr napraviti budalu od nekoga kako
bismo se mogl ćati intelektualno superiornije«, nego ćete radije
( neartikuliranu čežnju koja će vas nesvjesno natjei odete van i učinite da se
to dogodi. Drugim rij( stvorit ćete takvu situaciju.
Emocionalne ovisnosti toliko toga objašnjavaju^ to neki ljudi stalno
omalovažavaju druge, ili stalno u iste ponižavajuće odnose, ili uvijek iznova u
iste ne životne situacije. Drugim riječima, emocionalne nosti razlog su što
ljudi nastavljaju kreirati odr stvarnost u svojim životima, čak iako govore: »E
pa nešto ja nikad ne bih sam stvorio«. Jedini način odmaknemo od tog
repetitivnog ponašanja i ovi jest da priznamo: »Hm, ja doista ovako nešto stal
nova kreiram, bit će da sam o tome ovisan«.
Za mnoge, mnoge ljude zaista vrijedi da sve štc raju u svojim životima ima
emocionalan, ovisnički t Kao primjer stvaranja nečeg »lošeg« u vlastitom ž
pogledajmo načas »mentalitet žrtve«. Na počet dogodilo nešto loše, to ste nekome
rekli, tom nel bilo žao zbog vas (sad i on, eto, pati zbog vas) i pri je
riješen. Lakše vam je. Hej, pa nije loše, možda s mislili. Hajde da vidimo hoće
li to opet upaliti.
Najednom, ljudi mare za vas. Daju vam novac, cionalno vas podržavaju,
suosjećajni su i na raspolć su vam kad god vam zatreba. Naravno, naličje čije če
je izgradnja i učvršćivanje odnosa žrtva/spasite] kom je spasitelju potrebno da
se osjeti posebnim, b što je to potrebno i žrtvi, tako da i jedan i drugi ima
denciju da nastave s tim i nakon što se inicijalna »t ja« istrošila. Ako se
nijedno od vas ne promijeni, i j drugi nastavit ćete ponovno otkrivati svoju
ovisi odnosu s nekim drugim, i onda opet s nekim trećin staviti se, riječima
prave žrtve, »osjećati loše i dožh ti nepravde«. To zvuči poprilično drugačije
od ovo; neprestano stvaram situacije koje mi dopuštaju drugih primam suosjećanje
i podršku«.
Dr. Joe Dispenza dobro to izražava kad kaže: definicija ovisnosti vrlo je
jednostavna: to je neš
ov
ne možete zaustaviti. Ako ne možete kontrolirati svoje emocionalno stanje, tada
ste sigurno o njemu ovisni«.
Anonimni emocioholičari
Na neki način to je vrlo mračna slika. Ja sam ovisnik; ti si ovisnik - hajde da
se udružimo i da se naše ovisnosti malo pomaže. To zapravo i ne zvuči tako loše;
uostalom, to svi stalno radimo. Emitiramo frekvencije specifične za neku emociju
i tako u svoju sferu privlačimo sebi slične ljude. Prema Ramthi: »Ljudi koje
zaista volimo su ljudi koji su spremni dijeliti naše emocionalne potrebe, naše
osjećaje«. Dr. Dispenza opisuje to na ovaj način: »Mi ovisnosti kemijski
razbijamo na sva ta 'slaganja'. Inače je to za čovjeka neugodno stanje... zato
što tražite neki dokaz da u svom životu ispravno postupate, jedino mjesto na
kojemu te dokaze tražite jest među ljudima s kojima se slažete«.
Ali stvar je ipak mračna, jer ovisnosti se teško razbijaju. Zato i jesu
ovisnosti. A ove emocije postaju ovisnosti upravo putem neprestanih pokušaja da
se ponovno uspostavi inicijalno iskustvo. Prvo iskustvo seksa ili simpatije ili
moći neće stvoriti ovisnost. Ovisnost nastaje kad pokušavamo ponovno i ponovno
»uloviti« onakav osjećaj kakav su nam takva iskustva dala kad smo ih imali prvi
put. Ramtha kaže:
»Dobro, a što je s ljudima koji su ovisni o seksu, o heroinu, o marihuani? U
redu, sve to proizvodi drukčiju kemiju ujmozgu. No svaka od tih stvari uspijeva
dodirnuti centre za užitak u mozgu. Nije to ono zbog čega je mozak napravljen. I
tako ljudi pokušavaju isto iskustvo ponovno oživjeti u mozgu dostavljajući mu
iste kemikalije, isti osjećaj.«
A zbog čega je mozak napravljen? Zato da bi sanjao nove snove, nove stvarnosti
koje će do očitovanja u iskustvu dovesti onaj prvi čarobni emocionalni
trenutak... trenutak u kojem doživljavamo novu emociju.
Odlično zvuči, nove emocije, novi ushiti - pa zašto je onda tako teško razbiti
naviku?
m
I -
OVISNOSTI
187
Ne puožete izliječiti sve dotle dok w.u \ač date sve što on- želi t dok v^t
prestao tražiti, još. To je tre^utate
u. feojekM. skM.o postali
\jias,vdciwja svog Iskustva.
Tada sw.o postali WM.dri.
Pridružite, tonte svakako i lA-ov
dobitke za um. A dobttate za
umje
to je kao da imate w,atenjal; gradimo
L¦ stvaralo stvarnost.
- Ramtha
ZAKAČENI NA OSJEĆAJ .
Znanost danas zna da hipotalamus proizvc neuropeptide i da su ti neuropeptidi
jake ker kalije. Na primjer, uzeli su laboratorijske žive nje i na određene
dijelove njihovog mozga zaki čili elektrode kako bi proizveli određene neu
peptide. Potom su istrenirali laboratorijske žive nje da pritisnu polugu kojom
će pojačati otpuš nje tih kemikalija, tih neuropeptida.
Njihova sklonost da odaberu otpuštanje nt ropeptida bila je jača od gladi, jača
od seksa, ča od žeđi, jača od sna. U stvari, prije bi se dov do potpune fizičke
iscrpljenosti i kolapsa, ne što bi se pobrinuli za svoju fizičku dobrobit,
upravo to stres radi našim tijelima. Postajemo liko ovisni o stresu u svojim
životima da ne rr žemo dati otkaz na poslu iako nam taj posao š ti. Ne možemo
prekinuti neku vezu, iako nam čini dobro. Ne možemo napraviti izbor, jer pod žaj
i reakcija na podražaj proizvode kemiju k< zamagljuje našu svijest o mogućnosti
izbora nimalo se ne razlikujemo od pasa, koji inu manju sposobnost odabira jer
im je čeoni režć manji od našega. j
Joe Dispen
I dalje se pitamo kako prekinuti te ovisnosti!
Možda najučinkovitiji program koji je ikad osm, za prekidanje ovisnosti jest
onaj Anonimnih alke cara (AA). Milijuni ljudi su jednom za svagda pr uli svoju
ovisnost o alkoholu primjenjujući njihov gram od 12 koraka. Napravili bismo
medvjeđu us kad bismo ga ovdje pokušali sažeto prikazati, ali god to zanima,
može lako provjeriti o čemu je rije
Ali posvetite trenutak tome da razmotrite ovć programa: alkoholičaru se kaže da
opetovano potv »ja sam alkoholičar«. I dok je to u početku nužno, bi se suočio
sa situacijom, čovjek se tako može zau zaključati u tu vrstu osobnosti. I nikad
kraja tome. < nost nikad ne postane nešto čime ste ovladali i ši
188
OVK
napustili. Osoba se stalno iznova identificira s onim što pokušava odbaciti i
toga se osloboditi. U konačnici, na taj način se osobi odriče mogućnost potpune
i konačne transformacije, zbog koje i jesmo ovdje.
Zašto JESMO ovdje?
Ahhhh, evo nas opet na Velikim Pitanjima. A zašto su velika? Možda zato što
odgovori na njih nisu očigledni i nije ih lako pronaći? Ili zato što se ta
pitanja čine značajnima? Ili zato što dobro zvuče na koktel-zabavama, pa
njihovim postavljanjem možete lako impresionirati ljude?
Velika Pitanja su velika zato što nas odgovori na njih mogu izvući iz velike
zbrke.
Ovdje smo zato da budemo stvaratelji. Ovdje smo zato da bismo nastanili prostor
idejama i palačama misli. Ovdje smo zato da bismo učinili nešto od ovoga života.
Ramtha
Naša je svrha ovdje razviti svoj dar intencionalnosti. Naučiti biti učinkovitim
stvarateljima.
dr. se. VVilliam Tiller
Stvar je u tome da smo ovdje zato da napravimo nešto od sebe. Ovdje smo da bismo
istražili krajnje
granice^tvaranja; ovdje smo zato da bismo / > * nepoznato učinili
poznatim. * Miceal Ledwith
To je čitav smisao ove igre: mi svoje tijelo kemijski
pripremamo, putem misli, za doživljavanje
iskustva. Međutim, ako to svoje tijelo stalno
kemijski pripremamo na isti način, kroz iste misli,
za ista iskustva, tada kao ljudska bića
nikada nećemo evoluirati.
Joe Dispenza
emocije o kojima smo dugo bili
ovisni, sndn vlže m dajemo
svojim stniAic.flku.fl I stanice
n#m uzvraćaju propadanjem.
Arx> ustrajemo n-fl tom
usteraćivcu'vju, prekidamo
reakciju, jer \w reagiralo i*-a
glas u svojoj glavi. Istodobn«,
prekidamo kemijsku reakciju,
jer stanica sada nć zadovoljava
svoje kemijske potrebe, stanica
6t se, u kon^cnicl, osloboditi
svoje kemijske ovisnosti I teada
se ^vflfeon-toga reproducira,
oiA-a se »saiM.oregullrfl«.
otpustlt 6t sve owć receptorstee
ulaze teojl su I bili odgovorn.1
za tatevo e.\M.ociovuni\M> stanje, i
stan-lca je sada u boljem, stanju
harmonije, a tijelo osjeća
zadovoljstvo.
- Joe Dispenza
OVISNOSTI
189
šezdeset do osam-deset posto terikvui'Uil.i/u.k djelo povezan^je
s drogama i. ovisnošću..
Riazcvu.sli.te snkvto o m-ogući/ujstt
prony'enA ^ sneno aa osobnoj
razini, n-ego također
i vui razini dmštvn.
!
190
Stvarati, evoluirati, razbijati stare obrasce, biti njaci - činjenica je da mi
jesmo stvaratelji, da kn svoja životna iskustva, da imamo te sposobnoj ukazuju
na to zašto smo ovdje. Ukratko, tu su da ir timo ili ih gubimo.
Ako smo ovdje, kako to kaže dr. Ledwith, »da znato učinimo poznatim«, to bi
značilo da sami rr iskusiti nešto što nikad još nismo kušali. Uvije uvijek isto
time postaje uvijek novo, uvijek nove
Ovisnosti se razbijaju promjenom, razvojem.
I ako je to razlog zašto smo ovdje, te nove emo će toliko nevjerojatne,
ispunjavajuće i sočne da c se one stare činiti baš poput starog školskog go ka -
nekoć važna stvar, danas ostavljena na zabe noj polici za knjige. O tome nas
izvještava i dr. Pert logija ovu transformaciju podržava i najnovijim cima.
Danas postoji dokaz da kada ljudi ili labo ske životinje, poput štakora, razviju
ovisnost o dn kotinu, alkoholu, kokainu, heroinu), svi testirani j ti imaju
nešto zajedničko - blokiran im je rast novi danih stanica. No, kada subjekti
prekinu s uzimanje ge, nove se moždane stanice nastavljaju stvarati. 1< kaže dr.
Pert: »Osoba se može u potpunosti opoi može se odlučiti i kreirati potpuno novi
pogled m sebe, novi mozak«. Postoji nada za novi početak z< ge, od malih
ovisnosti do onih najtežih.
Kako Ramtha rezimira rješenje: »Moramo tra; znanjem ne dopuštajući da se u to
upliću bilo kakv nosti. A ako smo u stanju to učiniti, u našim će si tima znanje
očitovati u stvarnosti, a naša će tijela tvo doživljavati na nov način, u novoj
kemiji, u hologramima, novim prostorima misli, i to će nai naše najluđe snove«.
.-
o\
Razmislite malo o ovome...
Zašto je taaako slatko osjećati se taaako loše?
Nabrojite neke od svojih emocionalnih ovisnosti.
Odlično, a koju ovisnost niste spomenuli?
Nabrojite ovisnosti koje primjećujete kod sebi bliskih osoba.
Kako uspijevate primijetiti njihove ovisnosti?
Jesu li sve ovisnosti loše?
i vm. to se teovMCM sve I svodi -vun tražene užltten I Izbjegavale boU. to je
o\m> što poterede Ljudsteu - dr. se. Candace Pert
lll
L
v
Kad prvi put uvedete pojam izbora, svje odabirući jedan od mogućih događaja
pojavljuje se aktualni događaj iskustv I tako se, prvi put, znanost susreće i sa
slobodnom voljom. '
— Amit Goswami
Dakle, kad netko želi fokusirati natnjei želi postići potpuno jedinstvo uma.
- VVilliam Tiller j
Dobra vijest je da postoji golemi potencijal za promjenu.
- Daniel Monti
Zelja uživa lošu reputaciju u spiritualnim kru; ma. Fraze tipa »ubij želju«
zavode na pomisć će prosvjetljenje brzo uslijediti ako netko i želja. Druga od
Budine četiri plemenite istine glasi:
»Podrijetlo patnje je u vezivanju za prolazne stvai neznanje koje iz toga
proizlazi. Prolazne stvari ne uklj čuju samo fizičke objekte koji nas okružuju,
nego i id je, i u višem smislu, sve objekte naše percepcije. N znanje je
nedostatak razumijevanja o tome kako se n um vezuje za nestalne stvari. Razlozi
patnje su žel strast, gorljivost, potraga za imutkom i ugledom, težr za slavom i
popularnošću ili ukratko: žudnja i prianjanj«
Na prvi pogled čini se da on želju, strast, gorljh slično, smiješta na popis
krivaca. Zbog toga tragate!
194
ŽELJA -» IZBOR -» NAMJERA -» PROt
L
stoje ukloniti te osjećaje iz svoga uma i živjeti život bez želja i strasti.
Međutim, žudnja i prianjanje pružaju ključ za pravog krivca - nije to želja,
nego vezanost za želju. (Zapazite također da to nije nešto loše, nego je riječ
samo o neznanju ili »manjku razumijevanja o tome na koji se način naš um vezuje
za nešto«).
»Vezivanje za želju« zvuči umnogome nalik na »ovisnost o emocijama«. U stvari,
to i jest ista stvar. Pokušajte zamijeniti mjesta obaju pojmova kako biste se i
sami u to uvjerili.
Ovo je jedan od onih slučajeva u kojima se križaju pu-tevi znanosti i velikih
duhovnih učenja, i u kojima se ponovno otkrivaju isti fenomeni. Prema
budističkoj tradiciji, to vezivanje zauvijek nas drži u kotaču života, smrti i
ponovnog rađanja, uvijek u krug, uvijek iznova. Kako to kaže dr. Pert: »Kod
svake ovisnosti riječ je o tome da ste zaglavili u starim obrascima. Jednostavno
mislite iste misli opet i opet, i niste u stanju misliti ništa novo«.
i vu.u.dmc je reteno:
se t dalje diže, ali kcd rosvjetLjeitogfl, v^t lijepi se xidcn/t«. U. sviku
ovikK ucŽekvjtkRfl, i/uje emocija, veza\Aos.t (ovisnost) to što doi/iosL patiku
I bol.
Želja,i strast - prijatelj ili neprijatelj?
Želja i strast pogonsko su gorivo evolucije i promjene. Dr. Dispenza kaže:
»Morate imati volje i strasti da iskoračite izvan granica vlastite udobnosti«.
Svakako, ova scena s Isusom primjer je strasti: »Napravi bič od užeta te ih sve
istjera iz hrama, skupa s ovcama i volovima. Mjenjačima prosu novac i sve im
stolove isprevrta.« (Ivan 2:15)/
U analiziranju određene želje, bitno je učiniti dvije stvari: ne suditi i biti
pošten u vezi s tim što se zaista želi. Da biste mogli jasno sagledati želju,
svako osuđivanje mora nestati, jer ono znači etiketiranje želje kao loše i samim
time ju šalje u sam podrum suspregnutosti. Želja se budi. Netko vam zapriječi
put na autocesti - za trenutak poželite imati pri ruci laserski top i otpuhnuti
ga s ceste. Ako se osjećate užasno i posramljeno, velika je šansa da se uzrok
tog gnjeva nikada neće otkriti.
Z,ato, bude U ti okx> -zdravo, 6t ti tljeLo biti u.
- Matej 6:22
ŽELJA -> IZBOR -» NAMJERA -» PROMJENA
195
Za mene je želja mehanizam
kojim mogu preispitati
sebe i reflektirati svoje
razumijevanje u stvarnost
tako da ga mogu iskusiti.
Bez obzira o kojoj želji je
riječ, mogu preispitati zašto
to želim. Postavljam pitanja
poput ovog: što će ta želja
ispuniti u meni? Želim li to
zbog neke emocionalne
ovisnosti? Hoće li mi
ispunjenje te želje donijeti
novo iskustvo? Hoću li time
samo proživjeti neko staro
iskustvo? Kad uspijem
ovako ispitati svoje želje i
usuglasiti se sama sa sobom,
mogu vidjeti zašto ih imam,
i to mi pomaže da budem
jasna u svojoj namjeri. Ako
želim moć i ako priznam
samoj sebi da želim iskusiti
moć iz nove perspektive i
zbog čega želim to iskustvo,
tada ga mogu i imati i
odmaknuti se od njega, jer
iskreno znam što želim i
zbog čega to želim. Jasnoća i
poštenje dovode mi takvo
iskustvo iz kojega znam
da mogu nešto naučiti.
- BETSY
U vezi s tim na što se zapravo odnosi želja, uzrr ovaj primjer: netko se natječe
za poziciju u državnom t du. On želi moć. Ali ljudi se često srame (osuđivan
otvoreno priznati što im je istinska želja i radije će isp dati dirljive priče o
pomaganju svojim sugrađanima, c je osjećaj moći ono za čim zapravo žude. I tko
im m< reći da to nije korak naprijed na ljestvici njihove os ne evolucije? Ili
će oni možda za sebe reći da žele n kako bi prikrili duboki osjećaj nesigurnosti
i bezvrij nosti. A u tom im slučaju zadobivanje moći zaista n nimalo koristiti.
Postoji također i vrlo praktičan razlog zašto je tol nužno prodrijeti do samog
korijena želje. Manifestira) Kako je to napomenuo Will Tiller, želite jedinstver
svijesti. Ako je istinska želja prikrivena nekom politi korektnijom, ili kad je
u podlozi jedne želje druga, znači da su aktivirane dvije neuromreže. Tada je k
podijeljena, a s namjerom to jednostavno tako ne ide. ] prije svega, kad je
riječ o (naizgled) beskrajnom lai želja koje iskaču iz svakog kutka sebstva,
veliko je p nje: za koju bismo trebali pritisnuti polugu »kreni«?
Izbor
Netko mora odabrati. A tko bira? Jednostavnosti r; recimo da bira jedan od dva
entiteta. Jedan je osobn a drugi transcendentalno sebstvo. Ovaj način organ
ranja vaših dvaju sebstava priziva natrag onu podj na ego i božansko, na
materiju i duh. Znamo da u liko je riječ o osobnosti, izbor dolazi iz prethodno
r. tojećih neuromreža, dakle prošlih iskustava i emocija prema tome i ovisnosti.
U tom slučaju se poluga »kre može preimenovati u polugu s natpisom »ponovi<
prije je pravilo nego iznimka da će odabir koji je nje pokrenut proizaći iz
nesvjesne odluke, baš kao kod ] oratorijskih životinja koje pritišću polugu s
peptidi
ŽELJA -» IZBOR -» NAMJERA -» PROMj
Prava poluga »kreni« povezana je s duhovnom stranom. U tom slučaju izbor nije
motiviran prošlošću, nego nastojanjem da nepoznato učinimo poznatim, odnosno da
se razvijemo. No, znajući to, zanimljivo je pitanje - kako da znam koje od želja
koje se u meni javljaju potiču iz egoističnih, a koje iz duhovnih temelja?
Posebice ako uzmete u obzir da su one koje izviru iz duhovne strane našega bića
često pomalo čudne, pomaknute ili »luckaste i otkačene« u usporedbi s našim
uobičajenim rutinama.
Za ovo ima više sjajnih primjera u pričama o učenicima i duhovnim učiteljima. U
mnogima od ovih odnosa, učitelj preuzima ulogu glasa učenikove uspavane duhovne
prirode. Pretpostavka je da bi učeniku samom trebala tisućljeća da začuje svoj
unutarnji glas, pa mu ga zato posreduje učitelj. Obično mislimo da je rat loš,
zar ne? No Krišna, naprimjer, vozi Arduninu ratnu kočiju, govoreći mu da je
njegov duhovni zadatak ići u rat s Kuruima.
Drugi primjer pruža budistička priča o Marpi i Mi-larepi, koji su gradili veliku
kamenu kuću. Pred kraj, Marpa i Milarepa vrate svaki kamen tamo gdje su ga
pronašli, rastavivši tako čitavu kuću. To može zvučati ludo, ali ne toliko ludo
kao činjenica da su čitav taj ples ponovili još četiri puta.
Učenik Don Juana, Carlos Castaneda, već je bio postao jedan od najprodavanijih
pisaca, a i dalje je mjesecima uporno,izlazio večerati hamburgere. Je li Don
Juan imao na urnu prosvjetljenje kroz hamburgere i pomfit? Dogodi se tako da se
nakon nekoliko mjeseci pojavila prekrasna mlada žena koja je tražila Carlosa.
Carlos je šutio dok se velika limuzina zaustavljala kraj njega. »To je Carlos«,
rekla je žena, nakon čega on shvati koliko je i dalje bio gladan slave, i u tome
trenutku postane mu jasno kakav je zapravo.
Često se dogodi da taj glas koji dopire iz transcendentalne strane, da ta luda
želja za mudrošću, napravi transformaciju o kojoj nitko ne bi bio sposoban ni
sanjati.
ŽELJA -» IZBOR -» NAMJERA -» PROMJENA
ZABAVNO-INDUSTRIJSKI KOMPLEKS
Tijekom šezdesetih, svi smo pričali o vojnoj industriji. Iako je ona i dalje
djelatna, s godinama ju je tiho i uporno počela istiskivati industrija zabave.
Iz trenutka u trenutak, ona je utjecala na svačiji život, stotinu puta više nego
vojna industrija. Znate, majstori zabavne industrije znaju dvije važne stvari:
kako manipulirati željom i izborom te kako ljudima oteti snagu. Oni koriste
»zabavu« kako bi stvorili želju i prazninu, koju bi pak trebalo popuniti ono što
oni prodaju. I iako to u principu nije drugačije od rimskog Koloseuma, zbog svog
tehnološkog dosega znatno je jače. Promotrite samo kako svake vijesti, magazini,
filmovi, TV, kreiraju želje i/ili vas čine nemoćnim i praznim - a to su osjećaji
koje mogu popuniti samo proizvodi.
-WILL
197
Najbolji na&it da Ijudsleo biće
•postncie -promatrač u prv/ow.je
redu taj da bude svjestan ILI da
inkdektualvu.ni putem, shvati
leateo vit mora uvijete tz^vova
raditi Iste Izbore. A drugi
naclitje da se nađe u
odrttitvMM. situacijama,
da dKSferlmtiAtalvu.ni -putem.
ttadlde, u
životu,
svoga tijela, a za to je ¦potrebna vježba.
- Joe Dispenza
Zbog toga je toliko važno ne prosuđivati želje, nej izbliza u njih zagledati
prije nego što odaberemo, onda je to odabiranje.
»Slobodna volja počiva u našem čeonom kortel možemo se uvježbati u tome da
činimo inteliger odabire i da budemo svjesniji tih izbora. A ja mislii to traži
vježbu, različite vrste vježbe. Možemo ići retanu i pumpati bicepse, ali možemo
i pumpati čeoni korteks radeći yogu i meditaciju i druge vje; kaže nam dr. Pert.
Dakle tko bira? Naravno, vi to radite, ali tu se po no opet vraćamo na pitanje
»tko sam ja?«. Koji vi (c nost/ego ili transcendentno/duh) čini izbor? Neur ki
gledano, pitanje naizgled glasi: proizlazi li odal postojeće neuromreže ili iz
čeonog korteksa? Koriš li prednosti kvantne nausmičnosti koja se probija kroz
kineske kutije1 kako bi nam omogućila da izal mo nešto novo, ili smo
mehanicistički strojevi koji sv čine temelje na prethodno postojećim (starim)
uvjet
I još jednom natrag na pitanje: U kojem svijetu ži U živućem, organskom, živom,
međupovezanom sv ru ili u onom podijeljenom svijetu tiktakajućih, žt nih vojnika
na navijanje?
To je vaš izbor. i
Namjera
A na drugoj strani izbora je akcija! Kada je dr. 1 obavljao svoja istraživanja o
tome kako namjera u na fizikalne sustave, koristio je »četvoro vrlo kval ranih
meditanata, osoba s velikim iskustvom u ist vanju svojeg unutarnjeg ja«. Kako
sugerira dr. Pert sposobnost upravljanja namjerom vještina je koja se že
razviti. U prilog sposobnosti fokusiranja namjer« Tiller dodaje: »To je razlog
što su neka od starih o nih učenja učila ljude da se fokusiraju na plamen.
1 Iz teorije Jeffreyja Satinovera o kvantnom mozgu i slobodnoj vol
ŽELJA -¦ IZBOR -» NAMJERA ¦+ PRO&
učite svoju pažnju usmjeriti u vrlo uzak kanal, tako da gustoća energije postane
veća«.
U ovom trenutku, i dalje govorimo o stvaranju stvarnosti. No, sada je riječ o
tome zašto stvaramo ovo što jesmo, s koje razine to stvaramo i kako da ta
stvaranja učinimo svjesnijima i moćnijima. Čini se da je naš nevjerojatni um u
čeonom režnju umrežen upravo za te svrhe. Dr. Dispenza kaže:
»Ono što nas razlikuje od svih drugih vrsta jest omjer našeg čeonog režnja u
odnosu na ostatak mozga. Čeoni režanj područje je mozga odgovorno za čvrstu
namjeru, za odlučivanje, upravljanje ponašanjem, za inspiraciju. I kako mi kao
ljudi razvijamo te sposobnosti, činimo drugačije izbore koji će, u stvari,
utjecati na naš potencijal ili na našu evoluciju.
Drugačiji izbor, za koji bi psu ili psećoj vrsti trebala doslovno tisućljeća,
ljudsko biće zbog svojeg povećanog čeonog režnja može obaviti u sekundi.«
Dakle, govorili smo o tome zašto su želje potrebne i zašto nisu nužno »loše« te
zbog čega su razlog što možete napraviti izvršnu odluku i uskladiti je s
namjerom kako biste oživotvorili zdravlje, boljitak i sreću. Ako se i dalje
osjećate isključenima, nastavit će Ledvvith: »E sad, zašto ne mogu postići te
stvari? Temeljni razlog je nedostatak usredotočenosti. Mi ne možemo ostati
usredotočeni; svijest skakuće posvuda, a na nas pretjerano utječu vibracije o^e
materijalne ravni«. U tom grmu leži zec. Da bi namjera zaista funkcionirala, ona
mora biti fo-kusirana, ali svijet u kojem živimo uvijek se, uvijek otima za vašu
pažnju. Milijarde dolara troše se na to da vašu pažnju pridobiju za ono na što
žele da se usredotočite. (Glavna riječ ovdje glasi: platiti.) Riječ je o pravoj
dilemi, primjećuje dr. Dispenza, budući da »mnogi ljudi zastanu kako bi
pogledali pokazuju li se vanjski rezultati, i to već nakon vrlo malo uloženog
napora, a kada ne primijete rezultate, odmah obezvrijede te mogućnosti. A ipak,
točno na drugoj strani iste priče, upravo iza
Ml pokrećemo holodete.
o^je toliko prilagodljiv da it van*, stvoriti žto god ste
sposobni zamisliti, vaše vMvv^trt uzrokuju da se ove stvari materijaliziraju
oitda tead ste dovoljnu) svjesni, I vi
uZitt kako koristiti svoju
teoiAtrollrntl omjere, i taj
•prooes se gradi, sve više
I vize I više, tateo da o^vda
možete Iskusiti dublje
signale Iz razll&tlli slojeva
biološkog odljela-tljeln, i
osjećate veću stvarnost.
- dr. se. VVilliam Tiller
jedlew> mjeiAđ stališa jest. -1
ŽELJA -» IZBOR ¦+ NAMJERA -» PROMJENA
199
Ateo je realist moja
,t, \Mx>qu&\M>s,t svijesti s.amt, tada se odw.ah javlja
pitale tenteoju. mogu ¦promijeniti? Kako ju u&i/ujtl boljom? Kako ju.
u&ivJiJd. sretnijom.? starom. i/uaclnu m.ls"lj'ei/ya, ne mogu promijeniti,
ništa, jer ni
iA^m.nkM. nllealevu ulogu u stvarnosti, stvarnost je već tu. Njezini materijalni
objetetl kre&u se svojtu/. putanjama, svojim predodređenim zJ.vottm.njn, onaj
teojl doživljava tsteustvo, uloge. Vyi
vjn, da, . v^ežto dnje vmvu. vu.oQu6vu)S,ti teoje
cltnv ovnj -poteret ku.ože
¦pretpostaviti.. Ali i^e m.ože
dati zbtijsteo tsleustvo tentevo
(Su.jn imati u svojoj svijestlja
tsteustvo i stoga, ), ja stvaram, svoju stvarnost.
- dr. se. Amit Goswami
točke na kojoj su stali, mogućnost i dalje postoji. Mi, ] ska bića, smo lijeni.
Živimo u svijetu udobnosti i ako om tražimo ne dobijemo odmah ili brzo, gubimo
strpljen
Ali, naravno, ne možemo baš kriviti svijet zbog šeg nedostatka fokusa. Tako
ulazimo u mentalitet ve. Radije, kako bismo postali zbilja dobri u foku; nju
namjere, moramo željeti postati dobri u tome i brati da se razvijemo u tom
smjeru. To je lančana r čija koja može rezultirati izuzetnim postignućima.
U poglavlju »Kvantni mozak« govorili smo o kv nom Zenonovom efektu - kad se
netko neprestano i (tj. fokusira um) na istoj namjeri upravljenoj ka kv nom
svijetu, to se odražava na realnost. Da ponovn tiramo Henrvja Stappa: »Uslijed
kvantnih zakona tanja, jaka namjera, manifestirana visokim stupnjem stalosti
istoga čina namjere, imat će tendenciju zadrž; nja na mjestu iste šablone
ponašanja«. Dakle, nije voljno samo imati namjeru pa onda otići u kino, n je
potrebna ponovljena želja/želja/želja, i fokus/fok fokus, da bi se dogodila
čarolija. ,
Vidljiva promjena
Već smo govorili o sjaju promjene, i o ćorsokaku ( slovnom) neusudivanja da se
otputimo u nepozn Dosad ste već ili nestrpljivi da doživite neko iskus koje će
vam proširiti um - ili je vrijeme za krevet.
Da bismo odmotali taj dugački lanac djelotvorn međusobno povezanih faktora,
upitali smo dr. Disp zu da nam sumira kako bi to sve moglo funkcioni za svakog
od nas. Kao što nam je već rekao u jedn ranijem poglavlju: »Subatomski svijet
reagira na n promatranje, ali prosječan čovjek gubi moć koncen čije svakih 6-10
sekundi«. Kako to možemo prebrod
200
ŽELJA -» IZBOR -» NAMJERA -» PROMJ
KVANTNO: OD SIĆUŠNOG DO LJUDSKOG
Kako bi dakle ono vrlo veliko moglo reagirati na nekog tko nema čak ni
sposobnost da se usredotoči i koncentrira? Možda smo mi samo jadni promatrači.
Možda nismo usavršili vještinu promatranja, a to možda jest vještina. A možda
smo toliko ovisni o vanjskom svijetu i toliko ovisni o podražajima i odgovorima
u vanjskom svijetu da mozak počinje raditi iz tih odgovora umjesto iz kreacije.
Ako imamo prikladno znanje i prikladno razumijevanje i ako su nam dani prikladni
naputci, trebali bismo početi primjećivati mjerljive povratne rezultate u svojim
životima. Ako učinite taj napor da sjednete i iskreirate novi život i učinite to
najvažnijom stvari na svijetu, i provedete vrijeme svakoga dana hraneći to kao
što vrtlar hrani sjeme, proizvest ćete voće. U početku, možda će vam trebati
neko vrijeme; možda će trebati vremena da razvijete umijeće kontroliranja svog
uma za sve ono što on treba učiniti.
Ali trebali bismo biti spremni svaki dan sjesti i izdvojiti dio svoga dana i
posvetiti ga tome i biti zahvalni što smo živi i zahvaliti se za taj život koji
imamo. I tada početi promatrati, s čistom is-krenošću, kako bismo za sebe
isplanirali novu moguću budućnost. Ako to dobro učinimo, ako to dobro
promotrimo, trebale bi nam se polako početi otkrivati mogućnosti koje imamo u
svojim životima - to nije jednako onome što možemo predvidjeti, to je izvan
naših predviđanja. Mora biti izvan naših predviđanja jer kad je tako, onda znamo
da nam to dolazi od većega uma.
Ako se to poklapa s našim predviđanjima, tada stvaramo samo još istoga. Kako
bismo mogli stvoriti novi svijet ako možemo predvidjeti ishod? Mi ne stvaramo
ništa novoga [kada] tražimo povratni učinak u vlastitom svijetu. Mozak voli
povratne učinke. On voli znati kada je uspio ili kad je zapravo dovršio zadatak
tako da ga ponovno može napraviti.
ŽELJA -» IZBOR -» NAMJERA -¦ PROMJENA
Ne možete samoga sebe promijeniti samo mislima. Ne možete jednostavno
iskoristiti isti mozak koji vas već drži u škripcu da biste se iz njega izvukli
i promijenili svoj život. Morate izaći izvan sebe da biste dobili širu
perspektivu. Za neke ljude, to može biti tako jednostavno kao leći u kadu i
kontemplirati o stvarima, ili boraviti u prirodi, ili fokusirati se, ili
meditirati, ili hodati po žeravici... što god već bilo to što ljudima dostaje da
bi se premjestili u drugačije stanje.
-MARK
201
vidio s.a\M. teafeo i^tei. zbilja
glupi, ljudi •postaju. odVCćvd.
xinMwsbJtvuci, eate i dobivaju
Nobelovu lAflgrfldu. vidio saću. lealeo zveket izvaiA-recti/u) d ljudi prose
itfi li
Z-eLjn, želja, želja. - dr. se. Fred Alan Wolf
t
m
Ona iskrenost, na razini uma, daje ljudin mogućnost da primijene neke principe
izabir nja potencijalne realnosti i da ju promotre. I ( neći to, oni su spremni
reći - znam da kvanti fizika djeluje u svijetu vrlo malog.
Ali kada točno postajete nekonformist i gov rite ono što su govorili velikani
koji su dosć živjeli? To uvijek počinje s misli i sa snom. I za to se ne primiti
posla da to primijenite u svo osobnom životu? Nije stvar u tome da kvanti polje
ne reagira; riječ je o tome da mi moran podignuti razinu vlastite volje i
iskrenosti; i kć se to dogodi, tada ćemo vidjeti mjerljive rezu tate u svojim
životima.
Joe Dispen:
Dakle, kako bismo vidjeli što nam je činiti, je stavno trebamo ponovno proći
putem koji smo već hodali. Da bismo ostvarili promjenu, moramo nam vati
ostvariti promjenu. Namjera je rezultat odluke bodna volja) na promjenu, a ta
odluka pomalja želje za promjenom.
Morate se htjeti promijeniti. Mislimo htjeti proi niti se, željeti to tako jako
kao što ste željeli svoj prvi. god to već bilo. Jer materijalni svijet, svijet
materije poput sata i opire se promjeni, dok ga nevidljivi s duha poziva
naprijed. Treba izabrati u kojem sv živjeti.
202
ŽELJA -¦ IZBOR -» NAMJERA
Š
Razmislite malo o ovome...
• Što je to za što želite i žudite da se ostvari?
• Zašto to želite?
• Odakle dolazi ta želja?
• Što ćete postići ispunjenjem te želje?
• Kako će se vaša stvarnost promijeniti ako vam se ta želja ostvari?
• Hoće li se i vaša paradigma promijeniti?
• Jeste li spremni odustati od svega u svojoj sadašnjoj paradigmi da biste
ostvarili tu želju? Morate li?
»Što sve to zaista znači za mene?«
f
Dok smo radili film, izluđivala sam sve redom stalno postavljajući to pitanje.
Kako da sve te nove informacije uklopim u svoj život i izazovem stvarnu
promjenu? Kako da to prevedem iz filozofije u iskustvo? Kada sam započela ovaj
film, nisam znala ni kako izgovoriti pojam »kvantna fizika« niti sam osobito
marila za duhovnost. Živjela sam sretno u svojoj prizemnoj stvarnosti,
sudarajući se s realnošću. O sebi sam mislila kao o »slučajnom stvaratelju«.
Tijekom protekle četiri godine rada na filmu, radeći na ovoj knjizi i putujući
svijetom kako bih o svemu tome pričala, počela sam to ovako razumijevati: čini
se da nas emocionalne ovisnosti (ili prianjanja) spajaju izravno natrag na
početak svega. Ja stvaram svoju stvarnost temeljeći ju na svom emocionalnom
stanju koje biram jer je moje tijelo postalo ovisno o nekim
iskustvima/emocijama/kemikalijama. Ta iskustva u mom se mozgu umrežuju na
temelju starih iskustava, starih podataka.
Kako da se, dakle, uzdignem iz svog stanja emocionalne ovisnosti u više stanje
ili na višu razinu sebe same, i kako da odatle stvorim nove emocije? Kako mogu
»zavladati« emocijom? Što to znači?
Za mene, »zavladati« emocijom znači da ona više nema moć nadamnom ili nad mojim
izborima. Ja biram svoje emocionalno stanje; ne bira ono mene. Jednom kad
»zavladam« emocijom, to ne znači da tu emociju neću nikada više doživjeti. Kad
se pojavi, ja ne paničarim i ne pokušavam ju potisnuti. Ne dopuštam joj da
projuri i opustoši moj sustav. Promatram.
»Kako da počnem - odakle da krenem?«. Pa, ako su emocionalne ovisnosti ono
mjesto iz kojeg sam kreirala svoju stvarnost, onda idem odatle. Pokušavam raditi
samo na jednoj, ali ubrzo shvaćam da je mnogo njih međusobno povezano i da trag
vodi unatrag do jednog ili dva iskustva koje sam imala ranije u životu.
Dakle, najprije priznam da sam ih imala - osvijestim ih.
Sljedeći korak je uzdignuti se s onu stranu osudivanja. Otkrila sam da jednom
kad pronađem ovisnost, provedem ne-
204
BETSYN INTEP
ko vrijeme osjećajući se loše u vezi s njom, osuđujući sebe, a zanimljivo, sebe
bih osuđivala baš iz pozicije tog svog ovisnič-kog stanja. Evo jednog primjera:
ja sam ovisna o neuspjehu. I onda si predbacujem što nisam bila dovoljno
sposobna da se uzdignem iznad svog neuspjeha (što je već samo po sebi
neuspjeh!). Uf! Podsjećam se da to nije samo moj problem. Svatko je o nečemu
ovisan, i svatko, pa i ja, može promijeniti svoje ovisnosti. No, osudivanje je
jedna od tih stvari koje su čudnovato duboke. Krivnja i osudivanje kao da su u
nas umrežene još od stoljeća »moralnosti« koja nam je silom nametana. Pa čak i
ako mislite da niste skloni osuđivanju, ono je tu negdje u vama.
I što onda radim?
Provedem nekoliko dana zapisujući svaku emociju koju osjetim, svaki put kad ju
osjetim i svaki događaj koji je s njome povezan. To je vježba koja zaista otvara
oči. Nije da se ja osjećam kvalificiranom da bih izvodila vježbe (ups,
neuspjeh!), ali to mi zbilja pomaže da vidim svoje ovisnosti. Radim to svakih
nekoliko mjeseci.
Jednom kad napravim listu, počinjem narušavati svoj obrazac. Svaki put kad
osjetim emociju o kojoj sam ovisna, stanem i postavim ova pitanja:
• Trebam li zbilja nastaviti s ovim?
• Kome/čemu to služi?
• Hoće li to riješiti problem?
• Zašto na to gledam kao na problem? \ • Hoće li me to unaprijediti?
Odgovaranje na ova pitanja omogućuje mi da neko vrijeme posvetim promatranju
kako bih počela uviđati da mogu izabrati svoje emocionalno stanje - na način da
ono utječe na moju stvarnost i unapređuje me. Shvatila sam još nešto, da postoji
mnogo slojeva emocionalnih ovisnosti. Ljutnja je nusproizvod ogorčenosti, koja
je nusproizvod neuspjeha, koja je nusproizvod viktimizacije, i tako dalje.
Nakon što prebrodim onu emociju koja mi govori »ovo je nemoguće, nikad to neću
riješiti«, zapravo počinjem uviđati
BETSYN INTERLUDIJ
205
,„J

u
zabavnu stranu čitavog procesa. U kojem gradim samu sebe, od iznutra prema vani,
umjesto da se osjećam kao da to izvanjsko gradi mene!
Nije uvijek posrijedi nešto veliko, niti očigledno. Morate se zagledati duboko,
do u najmanje sitnice, kako biste dospjeli do velikog (zvuči pomalo kao kvantni
svijet). Promatram svoju okolinu - svoju stvarnost - svoje ljude, mjesta,
stvari, vrijeme i događaje. Promatrajući te stvari, mogu vidjeti kako su moje
ovisnosti izgradile moju stvarnost. Također mogu vidjeti kako te ovisnosti i
dalje mnome upravljaju dovodeći me u određene situacije.
Primjer: u jednom razdoblju svoga života, svaki sam dan kasnila na posao. Bez
obzira na to koliko rano bih ustala i bez obzira na to koliko bih se trudila da
stignem na posao na vrijeme, zakasnila bih. Uvijek bih zaglavila iza onog
školskog autobusa. Svaki dan bio je to isti prokleti autobus, zbog kojeg sam se
nervirala i dolazila na posao u žurbi i vrlo uzrujana. Osjećala sam se kao da
nikad ništa neću uspjeti obaviti. Bila sam zajedljiva, i svi oko mene bi hodali
kao po jajima. Bila sam na polovici svojih dvadesetih i imala sam posao na kojem
bi većina ljudi očekivala nekoga starijeg. Bila sam iskompleksi-rana. Ja ne
zaslužujem ovaj posao; ja to ne mogu; nitko me ne poštuje. Mislim zbilja, ako se
ne mogu čak ni pojaviti na vrijeme, ne bih ni trebala biti ovdje! Sada vidim da
je onaj autobus bio moja vlastita kreacija koja mi je pomagala da zadovoljim
svoju kemijsku potrebu za neuspjehom. Dobro sam se nasmijala kad sam to
shvatila.
Kako rekoh, radim ovo svakih nekoliko mjeseci, ili tako otprilike, da bih
vidjela kako napredujem. Da provjerim samu sebe. Kad sam svjesna svojih misli,
svojih emocija i kad si postavljam svoja pitanja, osjećam se kao da mogu
zaustaviti vrijeme - iskoračiti u budućnost i iskušati svoje moguće izbore, i
potom napraviti onaj izbor putem kojega ću se najbolje razviti. Možda je baš to
iskustvo nešto što istinski želim.
Također, svakoga dana, pronađem vremena da sjednem i svjesno kreiram svoju
stvarnost. Ali nije to kao da bih sjela i rekla: »Danas želim da mi milijun
dolara padne s neba«. Fokusiram
l\
206
BETSYN INTERL1
se na obilje i dopuštam da mi ga moj Bog donese na način koji će me najbolje
razviti. Jer o tome se i radi, o razvijanju do više razine svijesti. To znači da
imam emocije i iskustva koje trebam i koje onda mogu posjedovati. Uzimajući
vrijeme za promatranje same sebe, svoje stvarnosti, svog emocionalnog stanja,
mogu odabrati ono što će me pogurnuti na bolji put, umjesto da se odbijam o
zidove i kupujem cipele.
Dobili smo mnogo pisama od ljudi iz čitavog svijeta koji su to znanje preveli iz
filozofije u iskustvo. Ima tu mnogo priča koje vas mogu nadahnuti! Evo nekoliko:
Prije otprilike četiri godine preminuo je moj muž. Iza sebe je ostavio jednu
pticu u dubokoj tuzi, o ženi da i ne govorim. Sve što sam pokušavala nije
pomagalo, ptica je i dalje grizla, vrištala, čupala si perje i ponašala se vrlo
autodes-truktivno. Konačno, nakon što sam vidjela vaš film, zapitala sam se bi
li se što promijenilo da ja promijenim svoje misli i svoje aktivnosti, da se
molim za njega i da vjerujem. Promjena je krenula oko dva tjedna kasnije.
Dopustila mi je da ju držim, da je okupam, da se poigram s njom, i nije grizla.
Bilo je to nevjerojatno, jer ta je ptica uvijek grizla. Odjednom je bila
sretnija. Oduševljena sam time što je promjena u mojim mislima i aktivnostima
utjecala i na nju. Prije toga, bila sam očajna jer nisam znala što ću s njom.
Sad ona ima svijetlu budućnost.
- JEAN
¦ * Patim od prilično jake peludne alergije. I moj otac i brat. Bude nam toliko
loše da zbog alergije tijekom ljeta uvijek moramo koristiti vrlo mnogo lijekova,
kao što su Sudafred i Claritn D. Za sve nas, to je problem koji traje čitavog
života. I onda jednog dana, dok sam čitao »Snagu namjere«, doživio sam onaj a-ha
trenutak. Prisjetio sam se scene iz filma, onih slika kako mozak proizvodi sve
te kemikalije i kako dr. Joe Dispenza, čini mi se, kaže da ljudski mozak ima
svoju vlastitu malu ljekarnu. Tada sam odlučio aktivirati svoju namjeru, i to
tako da svaki put kad osjetim da kreću
i i f *•
I
BETSYN INTERLUDIJ
207

i
simptomi moje peludne alergije, vizualiziram svoj mozak kako proizvodi točno ono
što mu je potrebno da zaustavi učinke peludne alergije u mom tijelu (baš onako
kako reklame prikazuju da lijekovi za peludnu alergiju blokiraju čestice koje ju
uzrokuju). Već dva mjeseca nisam koristio lijekove za alergiju. Gotovo svaki dan
osjetim kako simptomi započinju, ali naučio sam ih sam zaustaviti. U početku, to
se zbivalo češće nego sada. Ne znam jesam li ja to zbilja sam napravio ili se
možda količina agensa koji mi izaziva alergiju počela u mojoj okolini
smanjivati, ali znam da moja alergija nestaje.
- NICK
Čitava serija sinkroniciteta dovela me je do toga da pogledam film Koji k....!?,
ovdje u Cardiffu, South VVales. Tijekom protekle dvije godine čitala sam knjige
o kvantnoj mehanici (nisam matematičarka) i nisam imala pojma što me toliko
privlači toj temi. Prošle godine doživjela sam prekrasno iskustvo nakon posjeta
krugu u žitu u Silburv Hillu, Wilts. Tri mjeseca nakon tog iskustva, doživjela
sam spontano izliječenje. Bila mi je dijagnosticirana makularna degeneracija
očiju, progresivno stanje koje može rezultirati gubitkom vida. Moj vid je već
bio narušen. Jednog jutra probudila sam se i otkrila da vidim normalno.
Specijalist u mojoj bolnici bio je zaprepašten i htio je opisati moj slučaj u
posebnoj studiji, rekao mi je da nikada nije doživio da se takvo stanje samo
popravi. Nakon što sam vidjela Koji k.... uopće znamo!? shvatila sam da u meni
postoji fantastičan potencijal, i osjetila to kao potvrdu nečega što sam čitavog
života znala. Od tada, moj vid se i dalje popravlja i ne trebaju mi više onako
jake leće za čitanje. Dan za danom, znam da sama stvaram okolnosti u svome
životu.
- JENNIFER
208
BETSYN INTER]

Paradigma je sklop implicitnih pretpost« koje se ne testiraju; u stvari, one su

zapi nesvjesne. One su dio našeg modusa djelovanja kao individua, znanstvenika
ili društva.
Gomilu poglavlja unatrag... 1
Stalno prolazimo kroz temu znanstvene pari me i načina na koji ona određuje
stavove i i na koji gledamo svijet. »Promjena paradigme še se bavi slavljenjem
vizija divnoga novog svije kojeg su nestale stare temeljne pretpostavke newtc
skog pogleda na svijet.
Ali u svijetu paradigmi, jedan gorila od 500 kile ma upravo stoji u sredini
sobe.
Recite »dobar dan« religiji.
I iako bi joj mnogi ljudi radije rekli »zbogom«, n ja je u svim svojim
različitim oblicima kraljica-n svih paradigmi.
,,
»...pretpostavke koje se ne testiraju...« \
»...bitno nesvjesne...«
U stvari, kao što ćemo uskoro vidjeti, ona je taj m operandi koji je sa scene
izbacio newtonovsku poi na duh i znanost. Nije to učinila znanost; to je učinila
C
r
Svijet religije
Nesumnjivo, najdeblju crtu razgraničenja izmeč točne i zapadne civilizacije
povukla su vjerovanja i zi s bogom. Ne samo da ona u visokom stupnju dt raju
kulture, nego se i sama aktualna vjerovanja kalno razlikuju. Dok su glavna
zapadnjačka vjerom
PARADIGME: DRUGA ST
izgrađena oko svemoćnoga i jedinoga Boga, istočnjačka često imaju mnogo bogova
ili se, na primjer u budizmu i taoizmu, riječ na »B« nikad ni ne upotrebljava.
Istočnjačke religijske tradicije uče da je Bog (ili Tao, Brahman, čista svijest,
Ništavilo, itd.) svugdje i najbolje se može iskusiti posredstvom vlastitog
sebstva. Dapače, tvrdi se da Bog i jest vlastito sebstvo. Ili bi možda bilo
bolje reći, vlastito sebstvo jest Bog.
U zapadnjačkim tradicijama, Bog je odijeljen od nas. I iako se Descartesu
pripisuju zasluge za »otkriće« dualizma, ova dualistička ideja o Bogu koji je
»izvan« prethodila je Descartesu tisućama godina. U određenom smislu, ovaj
podijeljeni pogled na Boga/čovječanstvo otvorio je vrata dualizmu i omogućio mu
da se održi na Zapadu i prouzroči gomilu problema (i gomilu prekrasnih
otkrića!).
Čini se da danas najdominantnija, zapadna civilizacija, počinje vladati svijetom
i zato ćemo najprije govoriti o zapadnjačkim religijama. I iako ćemo proći kroz
neke ideje i dogme te ukazati na njihove problematične učinke, ne smije se
zaboraviti ni druga strana istog novčića: učenja različitih crkvi nadahnula su
mnoge živote i milijuni ljudi iz njih su crpli svoju nadu i duboke uvide.
Evolucija i ljudska postignuća
Jedno je točno o nama ljudima: mi nezaustavljivo tjeramo naprijed. Ponekad nismo
sigurni što je to naprijed, ali ipak se krećemo u tom smjeru. Jer, a to vrijedi
za sve žive sustave, ono što se ne kreće, ne mijenja i ne razvija, to stagnira i
umire. Kaže Miceal Ledwith:
»Znanstvenom metodom proizvodimo nagađanja o stvarnosti, a onda uzimamo čekić i
kliješta i pokušavamo ih opovrgnuti. Tijekom tog procesa nastojite otkinuti sve
što je suvišno i nevažno, i nadate se da ćete doći do jezgre koja je čvrsta i
postojana. Ali, kao što znate, 90 posto novoga znanja ionako će završiti u smeću
za nekoliko godina, i tako i treba biti.

PARADIGME: DRUGA STRANA

211
ZRNO GORUŠICE
t>atele... 7^y\m> gorušice. ova -parabola lijepo govori, o u teojekKu i>uje
bilo ti. Isus je to zkvno ¦prije dvije tisuće godli/va. Knleo će tevfln-ti/uj
fizici -poučiti hrpu
ribara, steupljaČa poreza I jahača lA-d wM.o>arwMja'> š>to sw.o zapravo wi? ML
s.im.0 AJt od n-ajVu.akijeg djelića
a, od K^ulte ra~ziwe lje, uteollteo je to uopće moguće razabrati. Ovuka,
k.oli'HD s.\am> w.all? Ml smo i/u*
i/ocltoj toČtel i fluktuira kuc
vMvJ&.e od te vrljedi/vostl. i tateo
oifl. kaže svojim. ute\M.ci\MM da
Kraljevstvo i-vebesteo fuje vm
M.bu. i vidi, iwu>gl će reći daje
o\m> ovdje, III daje ofu^je.
Ali u stvarnosti, zrn-o gorušl&e,
i^ajsltkvlje od svih zri'm, odvoje
Kraljevstvo ^vebesteo. i što to
z^vaČl? ZsvMci da s.im.o to wl i
tan/i.0 će^-o ^vaćl svoju vjeČi^ost;
taw.o gdje s.nw uvljel?, bili i gdje ćew.o uvijete biti. daje sebstvo i^ai^je od
lce, a kraljevstvo u prebiva Bog još je I e. A to van^-je, ljubljenu. kVLpjl, u
steladu s kvantnim svijetom, teojl Izgrad'uje velltee, trow.e dlstrateclje
stvari^ost.
- Ramtha
E sad, u području ljudskih postignuća, jedina iznin ka je religija, jer religija
kaže: »O, mi imamo čitavu isi nu još od prvoga dana«, i zato se nikada ne može
pri mijeniti, zato ju nikada ne možemo ni početi opovrgava i zbog toga što se
nikad nije krenulo ni u opovrgavan perifernih aspekata njezinih pretpostavki,
religija je p< stala sve manje i manje važna za evoluciju ljudske misli
No, nije uvijek bilo ovako, čak ni ovdje na Zap; Najočitiji i najpoznatiji
primjer ovoga je Isusovo nje. Bog Starog zavjeta, koji je bio bogus operandi u
sovo vrijeme, bio je gnjevno, osvetoljubivo, zajedl biće. Netko koga je
uzbuđivalo ubijanje prvorođe: di, ljudi, koza, stoke. Nije važno, on je bio
»zavidan B Što se poprilično razlikuje od Kristovih riječi - »B( ljubav«. Kako
to opisuje dr. Ledwith: »Primjetan je okret u prodornosti Isusova učenja u
odnosu na, reci učenje Starog zavjeta. Na primjer, on kaže kako je i no starima,
citirajući Mojsija: 'Oko za oko, zub za 2 ali ja vam kažem, oprostite
neprijateljima svojim«. 1
I, u stvari, čini se da veći dio Isusova učenja nag] va udaljavanje od one
figure s bijelom bradom koja na oblaku i razbacuje se osudama i gnjevom, prema n
go osobnijem Bogu, ili udaljavanje od ideje o raju kao i stu prema raju kao
stanju svijesti. Kako je ranije ci no: »Kraljevstvo Božje je u vama«.
U stvari, revolucionarni aspekti Isusova učenja i c dopiru do nas kroz sva ta
stoljeća. Prema dr. Ledwii
»I on je uvijek naglašavao kako je misao važna, ča i superiorna akciji koja
možda može slijediti nakon mis Tako da ako ja, primjerice, pomislim da želim
ubiti svo susjeda, ali to zapravo nikad ne učinim, očito je ta ra; lika prilično
važna mom susjedu koji nije ubijen, ali u tei minima kraljevstva koje ja gradim
unutar sebe, da tak kažemo, zapravo nema razlike između misli i akcije koj ju
slijedi, jer u kvantnom pogledu na svijet, koji je nam danas mnogo bliži, očito
je misao odlučujući faktor, m sao je vrhunac.«
212
PARADIGME: DRUGA STE
No, zapadnjačka religija je zaglavila negdje na putu do današnjih dana. Neki
dijelovi Biblije su uništeni, neki dijelovi Biblije su dotjerani. Drugačija
mišljenja su nemilosrdno iskorijenjena i kako je rasla moć Crkve, svi putovi
vodili su iz Rima.
A sada, kad postoje stotine izdanaka vjere, svaki od njih polaže konačno pravo
na istinu. Kako to izražava autorica Lynne McTaggart: »Jedan od problema
organizirane religije ipak je to što postoji taj osjećaj odvojenosti. Jedino
ispravno je biti protestant, ili samo katolici znaju pravi put. Mislim da je
naše trenutačno razumijevanje kvantne fizike upravo to razumijevanje potpunog
jedinstva i tako bismo trebali izvesti svoju duhovnost iz osjećaja jedinstva«.
od teyy'i.ga koje su. a \zdju kvtaogt uctiAjad smatraju kU?jlolXž(»M.
iztiin&\zov\A. K.oeiAJu Isusa I raM crteve, hllojt tovw,\m> evanđelje. Taj
dokument otkrivenje 1545". u. blizLiAi egipatskog grada Nag j
Evolucija i osobno postignuće
Dakle, znajući to što znamo o pogledima na svijet i o tome kako oni određuju naš
pogled na stvarnost, kako dakle prevladavajuća gledišta koja su proizašla iz
velikih učenja utječu na nas?
Dr. Ledvvith povezuje s tim ovu priču:
»Ovo se dogodilo jednom u Australiji, prije nekoliko godina. Govorio sam o
idejama raja i pakla, a jedan mladić, star otprilike dvadeset godina, rekao mi
je:
— Znate, to je sve stvarno zanimljivo, ali hvala Bogu, hvala Bogu što ja zaista
nisam religiozan.
— JeHi to zbilja tako?«, pitao sam. A on kaže:
— Aha. Nisam religiozan. Moji roditelji nemaju nikakvih vjerovanja, i ja sam
odrastao bez ikakvih vjerovanja.
A kako mi je dan ranije rekao da mu je tata umro dok je on imao osam godina,
tako sam odvratio: —Smijem li te pitati, što su ti rekli za tvog tatu kad je
umro, kamo je otišao?
On kaže: Pa, rekli su mi da je otišao u raj.
Ja kažem: Meni to prilično miriše na religiozno gledište. I tako sam prošao
nekih dvadesetak tema, znate,
PARADIGME: DRUGA STRANA
213
oni vd&nda i/usu griješili;
kufeadn iAisw. bili u
U. terlvu, da, u
suteob'tmn s društvom, ali to I
je cy'lkova -prečest, zato su tu,
da bi bili u krivu, da bi u&ili,
tražiti, i koristili mudrost
teojoi^. 6t stvoriti, još veće šavove.
sve što s,wj) sfcJor'di, stvorili
s.m.0 Iz toga. svi Ljudi
"tt
- Ramtha
21
vjerovanja da postoji dobro i zlo, naknada za dobra i: loša djela i slično, i na
svaku od njih on je uzvraćao t; ko živo kao osoba s duboko religioznim pogledom
r svijet. Nikad u životu nije bio u crkvi, sinagogi ili dž; miji, ali bio je
savršeno religiozna osoba.«
Prema dr. Ledwithu, najveća pojedinačna prep našoj evoluciji je način na koji
naša kultura često Boga; kao Boga koji sjedi negdje gore »bilježeći re tate na
svoj laptop prema tome ponašamo li se pr njegovim uputstvima ili ga vrijeđamo,
što je, sami sebi, nečuvena zamisao. Kako bismo mi mogli uv diti Boga? Kako bi
to njemu moglo biti toliko va2 Kako bismo, ponajprije, mi uopće mogli napraviti
to što bi on smatrao toliko ozbiljnim da nas osud vječnu patnju? To su bizarne
ideje«.
I jesu, bizarne su to ideje: da u ovom nepregledi svemiru, u kojem ima više
galaksija nego zrnaca p ka u svim zemaljskim oceanima, da u čitavom toml tavilu
jedna grupa ljudi - pa, zapravo grupa muška - na našem malom planetu drži
ekskluzivnu franšiz zlatna vrata raja. A sva ostala bića u svemiru prove;
vječnost pateći u paklu. Teško je zamisliti nešto bi nije. A ako je Bog u kojeg
vjerujete takav, samo se tre zapitati: na koji način to utječe na vaš pogled na
svi
Pa ipak, stotine milijuna ljudi učilo je živjeti u str od toga da čini nešto
pogrešno, u strahu od proklet i strahu od života. Kako to razmatra Ramtha: »Ov
jedini planet na Mliječnoj stazi koji je naseljen i kc tako strašno podjarmljen
religijom. Znate zašto je tć Jer su ljudi uspostavili pravila o tome što je
dobro ć loše«.
No, ovu ideju da dobro i loše zamračuje pravo ; čenje i postignuće evolucije u
početku je teško prirn ti. Je li u redu nekoga ubiti? Mogu li krasti od svog
jeda? Uništiti grad?1 Razlog zbog kojeg je ovaj kom
1 Naravno, riječ je o mjeri. Ako čovjek napravi išta od ovoga, to je »1 ako to
napravi država svojem susjedu, onda je to pravedničko osvaj
PARADIGME: DRUGA STF
tako teško razumjeti leži u tome što je to temeljno drugačiji način pristupanja
životu i razvoju.
Dobro i loše temelji se na sklopu pravila. Ta pravila razvila su se iz učenja,
kulturoloških vrijednosti i političkih običaja. Sva ona dolaze izvana, iz
vjerovanja naših kultura. Razvoj dolazi iznutra. Gledamo li na odlučivanja iz
perspektive razvoja, dolazimo do temeljne pretpostavke po kojoj je, u svojoj
biti, svaki čovjek temeljno božanstven. To se veoma razlikuje od ideje da smo mi
rođeni grešnici ili bijedna biča kojima se mora reći što točno da rade jer smo
po prirodi odvratni. A kako bi te ljudske živine držala u redu, tu je ta
prijetnja vječnom patnjom.
»Grešnici u rukama gnjevnoga Boga«, naslov je poznate propovijedi Jonathana
Edwardsa, jednog od prvih propovjednika puritanske Amerike koji su ljude plašili
ognjem i sumporom. Sada možemo raspravljati o tome kako je u određenim fazama
razvoja ljudske vrste možda bila potrebna ovakva vrst »vodstva«, baš kao što se
trogodišnjaku govori da ne gura vilicu u električnu utičnicu. Ali ono na što
ukazujemo jest da je došlo vrijeme da se pokrenemo s onu stranu vrijednosnog
sustava temeljenog na osuđivanju i procjenjivanju što je to dobro, a što loše.
Vrijeme je da krenemo prema sustavu osobnog razvoja. I baš kao što dijete uči o
silama višega reda - elektricitetu - tako i osoba uči o višim zakonima svemira.
»Ne osudujte, pa sigurno nećete biti osuđeni! Opraštajte, pa će vam biti
oprošteno!« (Luka 6:37) Ili, kako smo već više puta rekli, vaš unutarnji stav
reflektirat će se na vanjsku stvarnost.
Ovaj koncept razvoja temeljenog na povećanju mudrosti mnogo je bliži onim
Budinim četirima plemenitim istinama koje smo spomenuli ranije: »Podrijetlo
patnje je u vezivanju za prolazne stvari i u neznanju koje iz toga proizlazi«.
Patnja nije posljedica nezadovoljstva nekog gnjevnog, ljubomornog ili zavidnoga
Boga; ona je jednostavno posljedica neznanja.
I kao takva ona nije kazna, nego putokaz, znak, nešto što vas gurka na pravi
Put.
Tko god daje vm putu prosvjetljenja, bit it nepogrešiv u. sveiatu što &ni.je li
to zbog škraba od prokletstva? Ne. Hl zbog straha od kazne Božje, Ili zato što
savu. griješio i nije
ml oprošten? Ne, ne, ne. zbiljski prosvijetljena osoba vidjet it da svaka akcija
i reakciju s kojom, se suočiti. Aleo i/veću činiti stvari koje bi wjt istjerale
da se s njiH/ua kasnije suočavan*., i da ih rješavan/t, i da ih pokušavam,
uravnotežiti u svojoj duši. To je stvarni kriterij. r>akle, ne nižete griješiti
protiv Boga jer je božje prisustvo u svima nakvia i svi
mi obavljan«) božanski vuavulat u svvmm. što radiw>.
zJoopj te nkcija/reakcijfl stvarnosti dovoljno brzo 6uw> shvatiti da postoje
neke stvari koje me ne razvijaju, i to itvw
vujorati vuxuciLL prije ili
kasnije. No, nižete IX zgriješiti
protiv Boga? To je nei^oguće.
- Miceal Ledvvith
PARADIGME: DRUGA STRANA
215
i
Tijekom intervjua s jednom novinarkom, nakon što je film Koji k.... uopće
znamo!? izašao, držao sam bombastičan govor o religijskim dogmama. Rekla mi je
da zvučim jednako dogmatično kao i te religije o kojima govorim. Bila je to
novinarka koja je pokrivala vjerske teme i čula je i vidjela mnogo divnih stvari
koje imaju veze s tim religijama. Prigovorila mi je da »odbacujem i dijete
zajedno s plodnom vodom«. To me je zbilja natjeralo da stanem. To me je također
natjeralo da naučim cijeniti novinare i njihovu predanost traženju istine.
-WILL
Spasi me od mene samog! i
Predodžba »Isus će me spasiti« jedna je od temelj premisa kršćanstva. A,
zapravo, nema ni nade da to mogao učiniti sam, budući da sam grešnik rode
grijehu i zeznut još od samoga početka. Teško je uo zamisliti nešto što bi bilo
više obeshrabrujuće.2 *
Ironija je u tome da se baš putem tih grešaka, oc ka koje donosimo iz neznanja,
»grijehova«, razvijarr sve viša i viša stanja. A ako vas netko uvijek može s
siti, onda vi nikad ne morate preuzeti odgovornos za što, što je klasični
mentalitet žrtve. U stvari, pr mnogih od ovih ideja natpis žrtva ispisan je
veli] slovima.
JZ Knight to ovako postavlja: »Ugađanje bogu si nas sa zakačenosti na život.
Mislim, već je sama činji ca da je netko morao umrijeti zbog naših grijeha neka
prijevare, zar ne? Mislim, svi smo mi zaista trebali ir privilegiju da proživimo
svoje grijehe i doživimo pi nosti iskustva koje nas je, upravo zbog njih, oboga
mudrošću. I ja zbilja ne vidim kako bismo ikad m< narasti dotle da postanemo
zapanjujuća bića osim smo natovareni pošašću iskustva koje je i loše i štetr što
sve ne, jer samo onda zaista postižemo mudrost 1 nam dopušta da razumijemo
svakoga«. .¦
Je li religija loša? i
Polako već počinje zvučati kao da je religija gla krivac; da nas pretvara u
plašljive ovce, koje čekaju se na njih sruči malj osude. Tim više što je tu i
čitava sretna povijest svetih ratova, lova na vještice, spalji nja knjiga,
kastinskih podjela, da nabrojimo samo nt Ne izgleda baš kao slika božanskoga
vodstva. No, 1
2 Ako možete smisliti nešto još gore, možda biste to trebali dodati čarobnjačkom
priručniku, onom poglavlju o tome kako pretvoriti čarobr u žabu.
)
216
PARADIGME: DRUGA STR.
bi zaista licemjerno na religiju nalijepiti etiketu lošega, baš usred rasprave o
tome da dobro i loše ne postoji.
Pogledajmo na sve religijske aktivnosti kao na paradigmu, ili kao na mjehuriće
koji izviru iz svijesti, koji svoje očitovanje zadobivaju u različitim
religijama. A svakako postoji mnogo podataka koji to mogu poduprijeti.
Pogledajte unatrag na sve te »loše« stvari: ratove, lov na vještice, spaljivanje
knjiga, kastinske podjele -sve to se najčešće izražavalo izvan bilo koje crkve.
Ako ljudi žele ići u rat, naći će razlog. Ako se ljudi hoće osjećati nadmoćno u
odnosu spram drugih i imati »jedini ispravan put«, naći će paradigmu putem koje
će sebi pripisati takav identitet.
U početku su sve religije možda i izvirale iz božanskoga izvora, ali su s
vremenom predane i prepuštene ljudima. A tako su im priljepljene i doktrine
poput one o »istočnom grijehu«, koja nikad nije ni bila dijelom Isusova učenja.
»Okreni i drugi obraz« pretvorilo se u »ubij Arape u Svetoj zemlji«. Važno je
znati da korijeni ovakvog razvoja ne leže u samom učenju, nego su to sve ljudski
recesivi. Izlaz nije u napadanju na religije, nego u razvoju nove generacije,
nove verzije čovječanstva. Nećemo se riješiti ratova rješavajući se crkvi niti
vlada, nego nadrastajući te ovisnosti koje nas tjeraju da činimo to što činimo.
Problem s religijama je u tome što su zaglavile i ukopale se u svojoj poziciji
polaganja prava na istinu. Da bi se religija iščupala iz te svoje nepomičnosti,
trebala bi pogledati drugu stranu novčića - znanost - i shvatiti što je to što
znanosti daje veličinu. Ono što manjka jest^volja da se u potrazi za sve boljim
razumijevanjem bude i u krivu.
Promjene se događaju. Svakako, posvuda su vidljivi znakovi da se slika Boga
mijenja. »Veliki bijeli otac« koji sjedi na sudačkom tronu, koji je bio tako
popularan u Srednjem vijeku, zamijenjen je manje ljudskom, a više apstraktnom
idejom.
Andrew Newberg kaže: »Ljudi su se na neki način okrenuli od Boga kao osobe ka
mnogo većem, beskonač-nijem konceptu. Bog, u nekom smislu, prožima svijet,
PARADIGME: DRUGA STRANA
Tijekom protekle godine, putujući posvuda po svijetu i razgovarajući s
obožavateljima i predstavnicima medija, dobio sam uvid vrlo sličan onom
Willovom. Koristio sam znanost kako bih pokazao koliku su fundamentalističke
religije u krivu. Koristeći pristup koji bi se mogao opisati sintagmom »sila
Boga ne moli«, izražavao sam isti stav kakav sam vidio u nekim kalvinističkim
tradicijama. U isto vrijeme, nadao sam se da će sve te različite tradicije
pronaći zajedničko tlo. Možda bi ga i pronašle kad bih ga i ja počeo tražiti.
Odbacivanje bilo koje pojedinačne ideje polazi od pretpostavke da postoji samo
jedan točan odgovor. A kvantna mehanika jasno je pokazala da nije tako. To je
bio moj veliki trenutak poniznosti.
-MARK
217
0
¦ ^ -¦¦*¦"* -
Isus reče: »Kad spozi/vnte sebe, tad ćete i biti spozi^ati, i. rcrzuvujet ćete
da ste djeca
živoga oca. Ali ateo sebe n^
zm*te, tada ćete Uvjeti u
sirom-aštvuc, i sirokn-flštvo
ćete biti«.
Tomino evanđelje
Kad sam bila mala, išli smo
u crkvu svake nedjelje. A
nikad nisam znala u koju
crkvu ćemo otići. Išli smo
svaki tjedan u neku drugu,
uglavnom zbog toga što je
moj tata volio slušati
glazbu. Bila sam zapanjena
time kako su sve crkve po
svojim shvaćanjima -
ljubavi, ljubaznosti,
jedinstva - bile slične jedna
drugoj. Ali isto tako me je
rastuživalo to što su tako
odvojene jedna od druge.
Pitala bih tatu zašto postoji
toliko različitih crkvi. On bi
mi rekao: »Jer svaki čovjek
obično misli da samo on, i
nitko drugi, zna što je
pravo, a što krivo, te da su
svi koji se s njim ne slažu u
krivu!«. Nadam se da će
jednoga dana čovjek naučiti
kako ne postoji »ispravno« i
»krivo«; postoje samo
stupnjevi razumijevanja do
kojih moramo dospjeti da
bismo se razvili.
- BETSY
no on je također, u drugom smislu, pridodan svijetu kao da je Bog svemir sam po
sebi, nego Bog bitno ema kroz svemir, a to bi uključilo sve stvari, i sve čestii
sva bića«.
Ideja Boga uključuje i to da je Bog prisutan.
Sumerani su Boga vidjeli kao bića koja hodaju z ljom i koja su s njima u
interakciji. Vizija Eda Mitch* kako smo ranije već raspravili, bila je suprotna:
»U nom trenutku shvatio sam da je ovaj svemir inteli^ tan. Sama svijest je
fundamentalna«. Američki Indiji vidjeli su duh u svemu, kao onaj koji sve
prožima. 1 bi razgovarali s duhom vjetra, s duhom bizona.
Dakle što je Bog? Što je Duh? Što je duhovno? duhovnost baš ono područje iz
kojeg je znanost isk la prije 400 godina? Kad će se tamo vratiti? i
Bdg/Duh/Materi ja/Znanost >
Je li razvod gotov? Koji je dogovor? Je li to kvai razvod? Tko dobiva crkve, a
tko dobiva laboratoi Tko je koga varao? Tko je prevaren? Koga treba kri\
Sve su započele religije s idejama poput one o du; tičkom svemiru s Bogom gore,
a s nama pijunima o\ dolje. U nekim aspektima, Crkva je pokušala preu prevlast
nad svim oblicima ljudskoga nastojanja, samo nad znanošću, nego i nad svim
vrstama ljuds postignuća. Sve dok joj znanost nije dokazala da krivu - i u tom
trenutku nije bilo druge nego podij-kolač. Bog i škvadra su dobili duhovno;
znanost je bila materijalno. I nije li ironija baš u tome da je upr ta podjela
dovela znanost do njezinih današnjih vi naca? Ako pogledamo istočnjačke
religije, tamo se kad nisu primjenjivale dualističke dogme, pa ni znai nikad
nije ekskomunicirana. Pa ipak, to ekstremno t ljavanje od duhovnoga svijeta
omogućilo je zapadnoj 2 nosti da otkrije kako su svijest i materija jedno te
iste
Što?! Pa, ako je to istina, u tom je slučaju podjela 2 nosti i duhovnoga
istinski umjetna i ne temelji se n kakvoj realnosti. I tko je koga prevario?
1
218
PARADIGME: DRUGA STR
Nitko nikoga i svatko svakoga. Ova dva svijeta dvije su strane istoga novčića, a
taj novčić je čovječanstvo, koje se prevrće po realnosti. Možda su se te dvije
grane ljudske misli razdvojile samo zato da bi se znanost mogla fokusirati na
materiju, doći do otkrića i unaprijediti kvalitetu života. Sigurno je da je
dogmatizam koji se često predbacuje religiji jednako prisutan i na znanstvenoj
strani. Baš kao da različiti oblici same religioznosti jednostavno izranjaju iz
skrivenog područja svijesti čovječanstva. Kako je već ranije John Hagelin
primijetio: »Nemojte napraviti pogrešku i pomisliti da su znanstvenici
znanstveni. Oni su ljudi baš kao i svi drugi«.
Stara paradigma
Jeffrev Satinover kaže: »Postoje znanstvenici koji su kao ljudi jednako puni
predrasuda kao i bilo tko drugi. Zato je tu znanstvena metoda, koja je
specifična upravo po tome da utjecaj predrasuda svodi na minimum«. Dr. Satinover
ide i dalje; rascjep između znanosti i duha, kaže on; utječe (ili možda
inficira) sve nas.
»Implikacija tvrdnje koja se pojavila tijekom prosvjetiteljstva je da svaka
akcija koju ljudsko biće poduzima, svaki događaj koji se pojavljuje u životu,
može u konačnici biti objašnjen po istom principu po kojem se može objasniti
svaki potez u igri biljara. Kugle su udarene na početku i sve su se počele
kretati uokolo, i svaki pojedinačan pokret koji je posljedično uslijedio u
apsolutnom smislu nema značenja. Prema tome, sve što napravite u svom životu, a
što smatrate smislenim, namjeravanim, svrhovitim, sve te silne misli o namjeri i
svrsi i značenju, sve je to potpuna iluzija.
I tako su čak i ljudi koji tako ne misle ili koji to ne razumiju, od glave do
pete jednako potpuno i propisno u to uronjeni, time natopljeni i inficirani. I
tako, čak i bez da to znate - dopustite mi da malo preuveličam ovu tvrdnju - čak
i ljudi koji apsolutno inzistiraju na tome da u
PARADIGME: DRUGA STRANA
Mislim «aje vaxvu} shvatiti to da kada teaženu> daje Bog u vmwm, da. im.
v\axs,\xwm putem
kako skn.0 vul mkakvo
predaste u. teoje je zatvoren
Bog. uvijete se sjefim ov^t stare
slltee Iz fUmn »Allen-« u. teojei'M.
vam. to biće provaljuje vait teroz
prsa; Bog kuje u. vMvu.a ^m taj
lAMCA-Vb. O\A< kUje Ul'Httl'U/Ct U VMS.
t>atele, kada kJxžtvM> daje
kraljevstvo Božje u \jawM,
kako to kaže I Isus, radije
n^go daje Bog u. vama, tada
govorlu/io o potpu^uj
Identifikaciji vlastitoga bića
s božakustelm. Izvorom, leojl I
jest u. ten^elju. svega.
- Miceal Ledwith
219
nu.
to ne vjeruju, čak su i oni krajnje vjerni mehanicistk kom pogledu na život.
Nemoguće je ne biti potpune totalno inficiran njime. Taj pogled dominira svime.
I c nas je otrgnuo od gotovo svakog živog osjećaja da svijet i svemir zapravo
živ. To je poput otrova koji usut u sve. Njime su otrovani čak i ljudi koji
inzistiraj na tome da mu ne vjeruju.«
To zvuči zastrašujuće slično onoj tvrdnji dr. Lee tha da je religiozni način
gledanja na svijet sveprisi i da smo svi pod njegovim utjecajem. A ako su obj
tvrdnje istinite, to znači da svi mi živimo u shizofre nom svjetonazoru, u
rastrojenom i razjedinjenom tavu vjerovanja: da naša besmislena, nesvrhovita
djeli nja sudi neki Bog, pa čak i kad ta vjerovanja nemaju si la, naš nužni put
u vječnost u potpunosti ovisi o njirr
A tko je prevaren u ovom razvodu? Kao i uvijek, ca. I dok ga svećenici i
profesori razvlače svaki na ; ju stranu, čovječanstvo ostaje sa slomljenom,
zbrkai pričom o svemiru. A obje strane su se ukopale u s pozicije i urlaju da su
u pravu.
Pitajte deset ljudi bi li ili ne bi htjeli znati poste znanstveni temelj za
molitve i izliječenja, za misli lepatiju, i dobit ćete više potvrdnih nego
niječnih oc vora. A ipak se golema većina znanstvene zajednici želi primiti
znanstvene metode i upustiti se u istraž nje ovih područja. Tko gubi? Mi. Neki
su ljudi mogli spašeni da im je pruženo neko ohrabrenje, da im se rt kako
njihove molitve zbilja djeluju, umjesto što su in briljantni znanstvenici«
govorili kako su to sve glup i lupetanja.
Stigle su nam gomile e-mailova od ljudi koji su ¦ dali film Koji k....!? i ljudi
su bili toliko nadahnuti či nicom da pametni znanstvenici, sa stvarnim znans nim
rezultatima i ugledom, izgovaraju tu riječ na B (I i govore o tim stvarima i,
kako smo ranije izvijestili, godile su im se nevjerojatne stvari jer su počeli
mislit te mogućnosti jesu stvarne. (
220
PARADIGME: DRUGA STR
Dr. Radin dodaje: »Ako jesu stvarne, to onda znači da je znanost svojim največim
dijelom potpuno zanemarila nešto od dubokog interesa i vjerojatno dubokog
značaja. Jer svaki put kad je znanost ignorirala nešto ili napuštala neko
područje života, na način 'mi se time nećemo baviti', to znači da nismo dobivali
sveobuhvatan pogled na stvarnost«.
I sad?
Huraaa! Čovječanstvo ponovno izranja i iz tog bazena dolaze znanstvenici koji
posvećuju svoje živote otkrivanju područja u kojem se ova dva naizgled suprotna
svijeta prepliću. Kaže Andrew Newberg:
»Dugo vremena znanost i religija su zbilja bile u svađi i ljudi su se zaista
morali jasno opredijeliti jesu li na jednoj ili na drugoj strani. Mi smo
pokušali to pitanje sagledati iz drugačije perspektive, da bismo dokučili kako
ih zapravo integrirati, umjesto da ih razdvajamo.
I ja mislim da kad zaista pogledamo odnos između znanosti i religije, neurološke
znanosti [su] jedno od najbogatijih područja na kojima možemo zaista istražiti
kako se ove dvije strane udružuju, jer ja mislim da se vrlo uspješno mogu
udružiti, bez potrebe da ijedna popusti ili da se uopće međusobno natječu.
Dakle, što je i bio moj krajnji cilj u ovom poslu kojim smo se baviti, htjeli
smo u konačnici stvoriti dijalog između Ijddfkoji su više religiozno
orijentirani i ljudi koji su više znanstveno orijentirani. I, znate što? Mi na
ta pitanja možemo gledati sa sigurne strane, na način koji će očuvati znanost,
ali istodobno biti pun poštovanja i očuvati religijske i duhovne implikacije
znanosti, i pronaći način da ujedinimo te dvije stvari.«
Fred Alan Wolf dodaje: »Nije stvar u tome da znanost treba razviti elemente
duhovnosti. Prije je riječ o proširivanju kruga unutar kojega leže i znanost i
duhovnost,
PARADIGME: DRUGA STRANA
221
Bilo je vrlo \hxz.\m> to što s,vvu>,
prije ducgo vrefu-ei^-a, odlučili
razdvojiti duh i znanost.
Tatex> 9im.d i vMucili tealeo se
baviti znanošću. Ali s.ad s.nw
to vMu&ili i \wyztwu) se prim.lti
Izdašnijeg zadattea, a to je
kulučiti \za\fzo se baviti 'zvMvw~,iu ovuim teadaje I svijest dio
etesperifneiA.ta.
- dr. se. William Tiller
tako da se na pitanja koja možemo postavljati t gledati s različitih stajališta
koja uključuju i znanost hovnost. Važno je shvatiti da je tema, 'unutarnji tor',
vrijedna velikog istraživanja. Važno je shvat načini na koje istražujemo
'unutarnji prostor' možd će biti isti načinima na koje istražujemo 'vanjski
tor'. Ali načini na koje razumijevamo unutarnji pr mogu biti znatno potpomognuti
načinima na ko zumijevamo kvantnu prirodu fizičkog svijeta«.
Vrata se otvaraju u oba smjera. Razumijevanje k ne prirode čestica može biti
pomognuto uključiva proučavanja svjesnosti. Svakako, u svakom trenutki je se
velike grane ljudskih nastojanja mogu udružiti i va nova civilizacija je
stvorena. Sama znanost s traži sve veće i veće modele kako bi opisala zago
svemir. |
Na mnogo načina, ovo međusobno preplitanje i materije, duha i znanosti, sumirano
je u Ramthinor govoru na Veliko Pitanje: »Zašto smo ovdje? Što ni svrha?«. Jer
to i jest zborni poziv znanosti: j
»Učiniti nepoznato poznatim!« j
222
PARADIGME: DRUGA ST
¦)\-
F»--š*iafA
ft
Razmislite malo o ovome...
• Na koji je način religijska paradigma utjecala na vašu percepciju stvrnosti?
• Na koji je način vaša paradigma konstrukcija vaših vjerovanja o tome što je
dobro, a što loše?
• Što je dobro?
• Što je loše?
• Tko drži vreću s istinom o tome što je dobro, a što loše? Jeste li to vi? Je
li to Crkva? Ili vaši roditelji? Vaš suprug? Vaša supruga? Ili znanost?
• Primjećujete li kako se vaša paradigma proširuje?
• Zašto smo ovdje?
• Zašto ste vi ovdje?
.j$8f.
Pismo promatrača
Kao glazbeni supervizor, gledao bih scene iz filma po stotinu puta isprobavajući
koji dio glazbe im najviše odgovara. Rad na filmu Koji k....l?, gledanje tih
scena i doživljavanje poruka koje one nose, motivirao me je da se suočim sa
svojim davnim strahom od vode i utapanja i da postanem triatlonac.
Joe Dispenza u jednoj sceni objašnjava kako, ponavljajući istu misao opet i
opet, cementiramo veze u svojim neuromrežama. Te učestalo ponavljane misli
tjeraju nas da se opet i opet jednako ponašamo. Joey potom objašnjava da,
mijenjajući svoje misli, možemo »prekinuti« tu neuronsku vezu i uspostaviti nove
neuron-ske veze. S tom promjenom u svojim mislima, i s iskrenim uvjerenjem da
ćemo postati onakvi kakvima nas te nove misli opisuju, dolazi i promjena u
ponašanju.
Odlučio sam testirati tu teoriju. Užasno sam se bojao vode i utapljanja
(doslovce nisam mogao ući ni u bazen s vodom do koljena), a taj strah pojačala
je i činjenica da mi se brat utopio u moru. Znao sam da želim postati plivač.
Ali tek kad sam uspio zamisliti sebe kako plivam, vidjeti samoga sebe u bazenu i
iskreno i bez napora vjerovati da ja jesam taj plivač, tek nakon toga sam počeo
raditi ono što rade plivači. Zadnja faza bila je vizualizirati sebe kako plivam
kilometar dnevno. Počevši od lipnja 2004., pa tijekom čitave protekle godine,
kad god je to vrijeme dopuštalo, preplivao bih tri do četiri kilometra tjedno,
čak i zimi.
Morate to željeti, da. Ali tek kad uspijete bez ikakva napora vidjeti sebe u toj
situaciji, i iskreno vjerovati da to zaista jeste vi u toj situaciji, tek tada
se počnete tako i ponašati.
-TIM
Priroda je, oIiaX se, sastavljen od u.teLopLjeiAXh hijerarhija i fovezavdh,
kohtrtv±uih si^stava.
ERVIN LASZLO
Pokrenuli smo generatore i nesumnjiv vidjeli amplitude koje pokazuju šansu
tisuću naprama jedan.
i
- Dean Radin, govoreći o eksperimentu sa suđenjem O. J. Simps
Sjećate se medupovezanosti? Bio je to Einst« pokušaj da diskreditira kvantnu
teoriju kao lasno djelovanje na daljinu« - fenomen u koje dvije povezane čestice
mogu razdvojiti i poslati s na drugu stranu svemira, a na ono što se napravi je
druga reagira u istom trenutku. Katkad se to zove lokalnošću« jer to da je nešto
lokalno znači da nije ljeno, a kod medupovezanosti se čini da uopće ne toji
takva stvar kao što je udaljenost. Sve što p< dodiruje se čitavo vrijeme.
Erwina Schrodingera smo ranije već citirali, oni govu rečenicu: »Međusobna
povezanost nije samo s vo kvantnog svijeta; ona je glavno svojstvo«. No, to je k
na fizika - fizika materije, energije i čestica. Što je s gim područjima
iskustva? Može li se taj fenomen ti u biološkim, društvenim ili globalnim
šuštavim je njegova projekcija na ta područja nešto što žek jeti, pa onda i
vide, Neiv age filozofi?
Na mnogo načina ove teorije, eksperimenti i d predstavljaju nultu točku »nove
paradigme« i, i; povlače vrlo jasnu liniju između mrtvog i nepo nog svemira i
onog koji je suštinski živ i medupov
Povezane svijesti
Ne čini se previše nategnutim misliti (barem n ma) da se svijesti povezuju. Čine
to čestice, a česti
ISPREPLET
nešto nalik na informaciju, a svijest je kao materija i materija je kao svijest,
pa zašto se onda svijesti ne bi ispre-plitale? Iako pokusi na česticama ne
dokazuju da su i svijesti međusobno povezane, oni svakako ukazuju na područje
istraživanja koje se ne može ignorirati, i koje bi svaka šira, obuhvatnija
teorija svega željela istraživati.
U najmanju ruku, to je nešto s čime se dr. Dean Radin slaže. Čini se da
Entangled Minds1 (Povezane svijesti) daje odgovore na mnoge anomalije koje
nalazimo u svijetu, pa ih je on odlučio i laboratorijski testirati. Započeo je
time što je zamolio dvoje ljudi da misle jedno na drugo tijekom čitavog
eksperimenta. Nakon toga, ti su ljudi razdvojeni i poslani na dva različita
mjesta, tako da medu njima nije moglo biti nikakve fizičke komunikacije.
Znanstvenici su na oboje polijepili žičice i napravili znanstveni ekvivalent
onoga što bi dr. Radin nazvao »bočni jednoga pa vidi hoće li se drugi trgnuti. I
ako se pokaže da kad bocneš jednoga, a drugi se isto tako trgne, to je način da
pokažeš da su i dalje povezani, iako više nisu blizu jedan drugome... Ta vrsta
eksperimenta obavljala se pomoću mnogo različitih fizioloških parametara«.
Radio je eksperimente kao što je onaj kad bi s baterij-skom svjetiljkom
posvijetlio u oči jedne osobe, a potom provjeravao je li mozak druge osobe,
osobito stražnji dio mozga koji se naziva egzibitornim režnjem, registrirao
promjenu. U eksperimentima poput ovoga, koje je provodio tijekom razdoblja od
dva desetljeća, otkrio je da »mozak osobe koja je izložena svjetlu reagira na
vrlo karakterističan način... Mozak partnera koji sjedi u tamnoj sobi i nije
izložen podražaju, ne reagira na isti način, jer mu nije pružen takav podražaj,
ali ipak se mijenja; mijenja ponašanje na način koji je više ili manje vremenski
usklađen s onim što se zbiva osobi s kojom je u mislima povezan... Tijekom
ispitivanja modela isprepletenosti svijesti, partneri su čitavo vrijeme
povezani; kad bocnem jednog, drugi se trgne; nije to zato što bi nešto magično
putovalo od jednoga
1 Entangled Minds naslov je njegove knjige koja se bavi ovom temom. Eksperimenti
koje spominjemo u ovom poglavlju detaljnije su prikazani u toj knjizi.
ISPREPLETENOST
227
da postoji
dokaza teojt w.feazutjw. i<ut to da
vpore\M4.6aj \/.\AM.tar sile« postoji;
nije to sai*vu> metafora, i/uje to
euitologlja. Netel ga ljw.dl
kvu>gu osjetiti, bolje od dmglk,
ali da, kvu>gao bih tw. silu
Isprepletenih svijesti
[0.1] teafeav god Izraz već
hoćete primijeniti za to.
- dr. se. Dean Radin
do drugoga, nego zato što je boenuti jednog isto što i nuti drugoga, i zato se
trgnu«.
Dr. Radin izvješćuje o ovom nevjerojatnom menu u terminima vjerojatnosti: »U
istraživanju k uključivalo isprepletene svijesti, dokazi potvrđuju šanse da se
to slučajno dogodi iznose otprilike jeda prama tisuću. Ta procjena temelji se na
meta anal daljnjim eksperimentima u kojima smo istraživali čajeni fenomen kao
što je onaj da osjetite kad netke u vas, omjer vjerojatnosti još je i veći, na
štetu sluč sti, i znatno prelazi bilijun naprama jedan«. Tako \ brojke temelje
se na zbroju tisuća pokusa koji su ( ljani tijekom desetljeća i koji su
statistički obrad meta analizi dr. Radina.
\
Je li dakle ESP (ekstrasenzorna percepcija) nek; ta sablasne aktivnosti? Dr.
Radin otkriva kako se dajući čitavu skalu ESP fenomena kao različitih n primjene
isprepletenosti svijesti, svi oni sklapaju u j stvenu teoriju. »Pretpostavimo da
je iskustvo međuj zano, kako će se to onda manifestirati? I možemo r.
sagledavati načine na koje bi se to moglo očitovati je riječ o povezanosti
umova, onda to zovemo tel jom; ako je riječ o povezanosti s nekim objektom k
nalazi negdje drugdje, zovemo to vidovitošću; ako je o događaju koji nadilazi
vrijeme, to zovemo proroš Ako je riječ o povezanosti u kojoj se moja namjeri
tuje negdje u vanjskome svijetu, tada govorimo o / kinezi ili liječenju na
daljinu. Tako možete nabrojal kih dvanaestak vrsta psihičkih iskustava koja su s
menom dobila neke nazive, kao što je telepatija, a pravo je to sve samo vrh
ledene sante«.
A dokle seže ta ledena santa?! Ako se neka vrst fizičkog povezivanja događa
između dvoje ljudi, to implicira postojanje neke vrste mentalnog pro ili
mentalnog polja u kojem se te međupovezanosi javljuju, a tada bi trebao
postojati i učinak nakupi] ili učinak koji seže do stotina, tisuća, milijuna
svijest ko bi dokučili je li tako ili nije, dr. Radin i kolege p< nuli su Global
Consciousness Project (Globalni pr
228
ISPREPLET
svijesti). Nadahnuti rezultatima dobivenim tijekom suđenja O. J. Simpsonu i
učincima generatora nasumičnih događaja (REG), uspostavili su svjetsku mrežu
REG-ova koji rezultate svojih očitanja neprestano šalju serveru u Princeton.
Dr. Radin kaže: »Tako sada imamo podatke o dvije vrste događaja. Imamo očekivane
događaje, kao što je 'milenijski bug' ili Y2K. Imamo i spontane događaje, kao
što je bio 9. rujna, dakle neočekivane. Sve njih sada možemo sagledati kroz
prizmu toga što se dogodilo s tom slučajnošću, što pokazuje fizičko mjerenje
nasumičnosti diljem svijeta kada se mnoge svijesti odjednom usredotoče na nešto.
Kratka priča o tome glasila bi - a sada imamo na stotine obrađenih događaja,
očekivanih i neočekivanih - da je posve jasno kako u većini slučajeva slučajnost
nije toliko slučajna koliko bi prema teoriji trebala biti u situacijama kad se
ovakvi događaji javljaju. Događaji koji uključuju velike brojke, koji privlače
mnogo pozornosti, stvaraju određenu mentalnu koherentnost, koja se po svemu
sudeći odražava na očitanjima generatora nasumičnosti diljem svijeta«.
To su zapanjujuće vijesti. Teorija na koju ovdje aludira dr. Radin je u temelju
kvantne teorije - nasumičnost kvantnih događaja. Pa ipak ju koherentna
usredotočenost milijuna svijesti mijenja. I baš kao što je otkriće tajnovite
kvantne prirode čestica izbušilo rupice u New-tonovim pretpostavkama, i ova
»gadna činjenica« morala bi učiniti isto to u barijeri između materije i
svijesti koja je stoljećipia karakterizirala mišljenje. Implikacije su
prekrasr*o*čudesne!
' t
Isprepletenost svega i kompleksnost
Psihologija, sociologija, biologija, ekonomija, para-psihologija, medicina,
politika, ekologija, teorija sustava, etika, moralnost, teologija, sve to
revolucionirano je konceptom po kojem nešto nefizičko - um, svijest - ima
stvaran učinak na fizičko (čineći um jednako stvarnim kao i materiju) i po kojem
se koherentne svijesti, umovi koji
ISPREPLETENOST
229
Hijerarhija svijesti
Čovječanstvo
Mikrotubula Citoskelet /«g(
Stanica /gg (neuron) ^SP
Klaster ^eS^. (nakupina)
Tkivo
Dijagram preuzet iz knjige dr. Satinovera: Quantum Brain: The Search for Freeđom
and the Next Generation of Man (Kvantni mozak: Potraga za slobodom i novom
generacijom čovjeka)
230
misle iste misli, skupljaju u nešto što je jednake stvarno. Dovoljno stvarno da
promijeni ono što viđaju kvantni »zakoni«. i
U ovoj točci sudaramo se s teorijom kompleksn stava. Ta relativno nova grana
znanosti proučava pleksne sustave i način na koji ih tvore manji, i kompleksni
sustavi. Ova je teorija izgrađena na prei bi o »povratnim skokovima« koji se
zbivaju izi svih različitih razina kompleksnosti. Drugim rije manje strukture
utječu na veće, a velike utječu na n Dr. Satinover koristio je ovu teoriju kako
bi si svoju teoriju o kvantnom mozgu kao o »slojevito
rarhiji paralelnih same nizirajućih računalnih i tura, koje karakterizira
bifurkacija, osjetljivost r cijalne uvjete, spin-glass mika, itd. Na najnižoj su
kvantni događaji, slojevite, hijerarhijske s ture, iterativni povratn nak
inicijalnih stanja k( ukupno prije neodređei go sklona nekom prosjek pravo se
uvećava uspirtj kroz različite skale i gei općenitije neodređenost Međutim, dr.
Sati: smatra da se taj model, aj kvantne neodređenosti, tavljaju uzdizati od
pojei nih mozgova prema gruj društvima, pa čak i plar na taj način ovo usložnjć
ne mora uzimati u ob2
kakvo polje svijesti niti kakav metafizički učinak-proizvelo neki oblik
koherencije na razini čitavoj ječanstva.
U teoriji kompleksnosti postoji koncept samooi zirajućih struktura. Ovo
svojstvo, katkad nazivano
% ISPREPLE'
Društvene skupine
Pojedinac (mozak)
Područje mozga
gentnim svojstvom, pojavljuje se kada se sustav razvija u smjeru veće
kompleksnosti. Materijalisti ovaj koncept koriste kako bi objasnili svijest kao
nusproizvod koji se javlja iz kompleksnih neuromreža.
U svojoj trenutačnoj fazi, općeprihvaćena teorija kompleksnosti ne obuhvaća
aspekt isprepletenih ili međupo-vezanih svijesti. No ipak, te su dvije stvari
intrigantno bliske. Obje se bave načinom na koji se stvari mogu us-ložnjavati
kako bi proizvele nešto veće od samog zbroja svojih dijelova. Glavna razlika je
u tome što je kod isprepletenosti element duha ili svijesti uključen kao stvarni
djelatni element, koji dakle utječe na cjelinu.
Sada, uzmimo na trenutak sve one »-ologije« koje smo gore naveli i pogledajmo na
koji način bi to utjecalo na njih. Za našu raspravu, prihvaćamo eksperimentalne
podatke dr. Radina, prema kojima je medupovezanost svijesti temeljna pojava
stvarnosti. Ono što slijedi je zaista kratki pregled nekih zanimljivih
znanstvenih razvoja koji bi bili u skladu s navedenim.
Kombinacija tih ideja - medupovezanosti svijesti i teorije kompleksnosti - i
njihova primjena na priznate znanstvene discipline trebala bi biti
najuzbudljivija znanstvena granica našega vremena. Nadamo se da će vam ovo
otvoriti apetit da zaronite dublje. Za potpuna objašnjenja, provjerite radove i
knjige znanstvenika koje smo spominjali.
Psihologija
ft
Carl Jung, jedan od utemeljitelja moderne psihologije, postavio je pojam
»kolektivnog nesvjesnog«. Iz te ideje o kolektivnom nesvjesnom izronile su i
određene ideje ili arhetipovi (»dom«, »dijete«, »Bog«, »heroj«, »svetac«), koje
su u konačnici prokrčile svoj put do našeg svjesnog ponašanja. Jung primjećuje
kako se čini da su ovi arhetipovi univerzalno prisutni medu ljudima, i tako daje
poticaj sličnim konceptima, snovima i drugim fenomenima u ljudskoj psihologiji.
Mnoge tehnike i terapije razvijene su
Stalno se iznova prisjećam Ghandijeve rečenice: »Budi ta promjena koju želiš
vidjeti u svijetu«. Za mnoge je ovo neshvatljiva ideja. Predodžba da će se, ako
se ja promijenim, to nekako odraziti na ostatak realnosti čini se, pa... kao
primamljiva ideja. Ali kad pogledate na ono što rade Radin, Sheldrake, Hagelin
ili Laszlo, Ghandijeva izreka počinje zvučati mnogo smislenije. Zašto bismo mi
bili promjena koju želimo vidjeti? Zbog toga što smo prepleteni sa svime
ostalim. Svaka misao se računa. To tko smo mi tiče se svakoga. Što ako je sve
zaista tako jednostavno? -MARK
ISPREPLETENOST
231
\
vrloje zanimljivo pitale o tokvce iw.aw.o U wi wds.ll teoje zaista kKožekvu) u.
i
kontrolirati III, nfeo Is)rxs,m.
u
? i bi U se trebalo to
to što se pojavila? Neka
etlctea I wloyo.Ivm su se pojavila zbog ovih vrsta Istraživala. Mislim, da
blsi'u.o 111 trebali nmogo detalji/uje istražiti.
- dr. Andrew Newberg
232
na temelju njegovih ideja i jungijanski terapeut pješno ih koriste već
desetljećima.
Ono što tvrdi teorija o isprepletenim svijestima je ta teorijska konstrukcija
ima vrlo stvaran temelj u re; sti. Da to nije samo neka nebulozna lepršava ideja
nam pomaže suočiti se s ljudskom psihom, nego Jung izveo i/ili intuitivno nazreo
nešto od strukture mira, i da je trebalo proći gotovo stotinu godina kal njegova
otkrića dobila znanstvenu podršku. Isto su fizičari najprije utvrdili postojanje
kvarkova, i desetljećima kasnije uspjeli su ih i otkriti.
Što to za vas znači: upravo to da na vas utječ« ono što drugi ljudi misle,
osjećaju ili doživljavaju, uđete u sobu u kojoj su svi nabrušeni i željni da k u
rat, to će na vas utjecati, ali i vi ćete, ušavši u tu s utjecati na njih.
Sociologija i
»Društvena znanost« nije samo fraza kojom se suje određeni instinkt stada, nego
je taj instinkt s sam po sebi jednako realan kao i knjiga koju držite kama. A
društveni nazori stvaraju se tako da se m svijesti usuglase oko određene teme.
»Pojavljivanji radigmi« o kojem smo ranije raspravljali još je jedai izražavanja
nakupljajućeg učinka koherentnih svi]
John Hagelin tražio je i proučavao ovakve učinke | nama. Priskrbio je brojne
statističke studije koje pok ju kako male fokusirane skupine utječu na širu
društ zajednicu: »Učinak prelijevanja individualnih pros1 ljenosti promijenit će
okolnu zajednicu mnogo viš> go što mi to možemo i misliti. I to je istraživanje
o : na koje sam kratko ukazao u filmu, a otada je obav još više istraživanja
koja pokazuju da snažne grupe ] dinaca mogu, zajedničkom meditacijom i
stimulira] jedinstvenog polja koje se nalazi na izvoru svijesti i terije,
stvoriti nesavladive valove mira i jedinstva u svi]
ISPREPLETI

Biologija
S otkrićem DNK-a, san o konačnom razumijevanju toga kako je život stvoren i kako
se održava, činio se nadohvat ruke. Na DNK se gledalo kao na kompjuterski kod
života, koji će, jednom dekodiran, pokazati kako istinski funkconira život.
Otada su znanstvenici otkrili već i to da količina informacija koja postoji u
DNK-u nije dovoljna da bi opisala kako stvoriti tijelo iz oplođenog jajeta.
Rupert Sheldrake je biolog koji je počeo istraživati anomalije u biološkim
sustavima. Na temelju toga razvio je »hipotezu formativne uvjetovanosti [putem
koje se] utvrđuje da oblike samoorganizirajućih sustava formiraju morfička
polja. Morfička polja organiziraju atome, molekule, kristale, organele, stanice,
tkiva, organe, organizme, društva, ekosustave, planetarne sustave, sunčane
sustave, galaksije. Drugim riječima, organiziraju sustave svih razina
kompleksnosti i ona su temelj jedinstva koje uočavamo u prirodi, koja je više od
zbroja svojih dijelova«.
Sheldrake je istraživao takve neobične efekte kao što je onaj kako ljubimci,
čini se, znaju kad će im vlasnici doći kući, i kako ljudi znaju kad netko zuri u
njih. Njegova je teorija preširoka da bismo je ovdje prodiskutirali, ali
sljedeća tvrdnja može se primijeniti na pristup prema kojem je sve isprepleteno.
»U razgovoru s pokojnim Davidom Bohmom postalo je jasno da se neki od fenomena o
kojima govorim u terminima morfičke rezonancije i formativne kauzalnosti možda
mogu objasniti pojmovima ne-lokalnosti iz kvantne fizike. Daljnje rasprave o ne-
lokalnosti u kvantnoj fizici dovele su me do toga da pomislim kako bi bio moguć
novi teorijski okvir unutar kojega se kvantna ne-lokalnost i morfička polja mogu
integrirati.
Ne mislim da se kvantna fizika subatomskih čestica može izravno ekstrapolirati u
prilog morfičkih polja živih organizama. Naposljetku, čak je i postojeću kvantnu
fiziku teško ekstrapolirati na složene molekule ili kristale
Treba w.o se foklovdti vlšenai
wmuc teojl tu. e^rglju formira
u. oblllee stvantosti o teojlw.a
mi u. svojti^, životima tele
trebahu? sabati. Ml to i dalje
percipiralo s,avw> leao teaos, ali
taj red je krivoj beit. Oitje
i^as. OiA-je dublji.
- Ramtha
ISPREPLETENOST
233
Mislim, da, lend dvoje Ljudi.
razgovara, oi/u. ku-ogu
teow.ufu.ciratL. vm dv/y'e razli&Tte
razin-e. Mogu teofu-ukuclrati vm
telflsici/voj razini, ali wj&.t tu
biti. t neteth vrsta ne-loteali/ve
interakcije, zbog netee vrste
kvantne ku.ed"upovezanostl,
kvantne kohrerencije izkvt.ed'u
ljudi, ljudi koji se bave
polXti.otei.kK. znanostima saoln se
za to počinju zanimati tenteo bi.
sagledali posljedice kvantnih
interakcija Izvned'u ljudi,
društava pa Žale i vlada i
vmH&ma vux teoji to utječe
na politiku.
- dr. Stuart Hameroff
jer su izračuni nevjerojatno teški i složeni. Međutim, či mi se vrlo vjerojatnim
da kvantna ne-lokalnost i vrs učinaka o kojima ja govorim zaista imaju neku vrst
z; jedničkog izvora ili podrijetla.«
Ovime se sugerira da su Sheldrakeova morfička t ključni faktor u odlučivanju
koje će se emergentno 5 stvo zaista pojaviti u kompleksnim sustavima i c
morfičko polje polje koherencije s izvorom u nečerr fizičkom - što je stvarno.
,
O tim se morfičkim poljima može misliti kao o r tu ili šabloni koja, kada se
utisne u nasumičnu prii kvantnih događaja, mijenja te događaje u neku vrsti šega
reda. To je nešto kao nevidljiva ruka koja oda koji će se od mnogih mogućih
događaja zaista i poj ti u fizičkom svijetu.
Politika ;
Hagelin je još detaljnije govorio o društvenim po dicama: »Uspostavili smo nešto
što smo nazvali A rička mirovna vlada, ne da bismo se natjecali s pos ćom
vladom, koja se u prvom redu brine o upravlj kriznim stanjima, nego da bismo
uspostavili vladam ljudi kojom će se spriječiti problemi koji izviru iz obr
vanja koje uzdiže kolektivnu svjesnost i podiže ljuc ponašanje k većem skladu s
prirodnim zakonima, movirajući održiva rješenja u područjima poljopri de,
energije, obrazovanja i prevencije zločina«.
Ta mirovna vlada neće djelovati u opoziciji postoj vladi, nego raditi ono što
dr. Hagelin opisuje kao »d: kraj kruga«. Primjenjujući znanja o morfičkim polji
o kolektivnoj moći koherentnih svijesti, i implemen jući obrazovni sustav
temeljen na prosvijećenim ic ma, on predviđa evolucijski zaokret u načinu na ko
upravlja svijetom. Svakako, ukoliko je točna hipote medupovezanim svijestima,
postoji preobilje način, koje tu teoriju mogu primjenjivati svi koji razui
posljedice. ,
234
ISPREPLETE]
Ekologija
Jedna od prvih teorija koja je zauzela holistički pristup fizičkim fenomenima,
teorija je o Gei.
Tijekom ranih šezdesetih godina 20. stoljeća, James Lovelock radio je za NASA-u
u potrazi za znakovima života na Marsu. To je urodilo time da je započeo gledati
što je to što tvori život na Zemlji. Počeo je shvaćati kako je sve što ima veze
sa Zemljinim okružjem međusobno povezano i, u stvari, regulirano anorganskim i
organskim faktorima. Dr. Lovelock se prisjeća:
»Za mene, osobno otkrivenje Gee došlo je odjednom - kao bljesak
prosvjetljenja... Razgovarao sam s kolegom, Dianom Hitchcockom, o radu koji smo
zajedno pripremali... Tada se dogodio taj trenutak kad sam vidio Geu. Na pamet
mi je pala osobita misao. Zemljina atmosfera je izuzetna i nestabilna mješavina
plinova, a ipak, kao što sam znao, nije promijenila svoj sastav tijekom prilično
dugog razdoblja. Je li moguće da život na Zemlji ne samo da je stvorio
atmosferu, nego ju i regulira -održavajući je konstantnom po sastavu i na razini
koja odgovara organizmima?«
Danas je ideja o planetu kao velikom živom biću, s rijekama kao cirkulacijom,
primjerice, uobičajena misao, i u velikoj je mjeri potaknula zanimanje za
ekologiju. Ali Lovelocku i zagovornicima te teorije prigovorilo se da
impliciraju postojanje svrhe iza prirodne regulacije:
»Teleologija, od grčke riječi telos (svrha), konstatira da postoji element svrhe
ili plana iza djela prirode. To je dio vrlo starih rasprava između mehanicista
koji vjeruju da se priroda bitno ponaša poput stroja i vitalista koji vjeruju da
u njoj postoji ne-kauzalna životna sila. Kritičari su mislili da Lovelock govori
kako planet posjeduje živu silu koja aktivno kontrolira klimu i tako dalje. No,
to nije bila Lovelockova namjera. On je utvrdio: 'Ni Lynn Margulis niti ja
nikada nismo ustvrdili da je planetarna samoregu-lacija svrhovita... A ipak smo
naišli na uporne, gotovo dogmatične kritike da su naše hipoteze teleološke'.«
Ako sam stalno povezana ili isprepletena, kako da to onda znam? Ima li tu nešto
što bih trebala poslušati? Hoće li me to odvesti tamo kamo trebam ili želim ići?
Počela sam shvaćati kako je riječ o suptilnostima, tako malenim (jedva ih
primjećujem), a one su zapravo velika odgonetka. Radi se o tome da moramo biti
tako dobri promatrači da ih primijetimo u svakodnevnim stvarima. Eto, tako znam
da sam povezana. Danas je moja kćerkica s hladnjaka dograbila fotografiju moje
prijateljice i njezine bebe i počela im nešto brbljati i tepati. Trenutak
kasnije zazvonio je telefon i naravno - bila je to moja prijateljica.
- BETSY
ISPREPLETENOST
235
Čini se da ova debata bjesni već prilično dugo. Te o medupovezanim svijestima
spušta zavjesu na tu kusiju, govoreći da je životna sila morfičko polje, kc
agregat svijesti, malih i velikih, i ima veze sa spo nošću održavanja života
samog. ,
Ona kaže da život nije samo nasumična mutacija go on izranja iz ne-fizičkog
izvora koji se stalno raz Svijest stvara stvarnost.
=
Materija se baš kao I svijest razvila Iz zajed vučke teoznuctee
ei^rgetsteog polja
vakuuma, interakcija *>u?šeg
wmm i svijesti s kvanJbnivu.
s/akuM.wj>w. povezuje vvas s drugim u.wjq\A.wm. oko i^as, teao
I s biosferom, vmšega planeta, »otvara« naš um društvu, prirodi I svečaru..
- dr. se. Ervin Laszlo
Hipoteza o povezanosti '
Doseg implikacija ovog novog modela gotovo je ograničen. Iako smo prokrstarili
kroz nekolicinu rru ćih logičnih posljedica tog modela, razmjer promjene stojeće
misli mnogo je dalekosežniji nego što se može i za jedno od ranijih znanstvenih
otkrića. Nije riječ o mjeni paradigme, nego prije o taljenju paradigme u moj
njezinoj jezgri - pri čemu je paradigma nešto pc Feniksa. Nakon što izgori do
kraja, ponovno se rač vlastitoga pepela, obnovljena.
A mogući razmjer promjene nije prošao nezamijč u znanstvenoj zajednici.
Različita područja zanimc kao što su biologija, fizika i sociologija, prvi put
razj njuju ideje koje te znanstvenike pokreću naprijed. Se mnogih znanstvenika
da se pojave s jednom sveot vatnom teorijom svega. Dr. Ervin Laszlo tvrdi: »Ein:
nov proglas, 'mi tražimo najjednostavniju moguću i mu mišljenja koja može
povezati uočene činjenice', jedr je aspiracija kao i inspiracija hipoteze o
povezanosti«..'
Dr. Laszlo je naširoko priznat kao utemeljitelj filc fije sustava i opće
evolucijske teorije. Njegova hipote: povezanosti je objedinjujuća, koncizna
teorija koja c hvaća mnoga od otkrića koje smo spomenuli, i stavlj u
konceptualni okvir koji tvori »temelje integralne ; nosti koja obuhvaća kvantni
svijet, svemir, život i svije
236
ISPREPLETEI
U svojoj knjizi, dr. Laszlo raspravlja o odstupanjima poznatim iz medicine,
biologije, parapsihologije i fizike i uvodi matematički formalizam koji
testiranje njegove hipoteze čini eksperimentalno izvodivim. Jedan od kamena
temeljaca njegove teorije jest uloga informacije, ili, kako bi on to rekao, in-
formacije:
Prisutnost in-formacije u prirodi je temeljna postavka hipoteze o povezanosti.
Hipoteza počiva na tri zakona o in-formaciji kao fizikalno aktivnom elementu u
svemiru:
i. nabijene čestice i sustavi sastavljeni od nabijenih čestica stvaraju fizički
aktivnu informaciju;
ii. informacija je očuvana;
iii. stvorena i očuvana informacija reflektira se na [ili »informira«] nabijene
čestice i sustave čestica.
Hipoteza o povezanosti pokazuje da povratna sprega aktivne informacije, koja se
pojavljuje u holograf-skom modusu, stvara koherenciju među česticama i sustavima
čestica koje ju stvaraju.
Ti sustavi čestica mogu biti elektroni, fotoni i molekule ili stanice, ljudi i
civilizacije. A informacija koja ih in-formira fizički je stvarna kao i te
čestice: svijest kao materija. Na taj je način dr. Laszlo pružio znanstveni
formalizam toliko različitim konceptima kao što su kolektivno nesvjesno,
morfička polja i medupovezanost -i čestica i svijesti.
Dr. Laszlo svoju knjigu završava provokativnom tvrdnjom o tome na što ukazuje
njegova hipoteza, i time na pitanje »Zašto smo ovdje« daje odgovor s golemog
svemirskog aspekta: »Evolucija metaverzum kroz cikličku evoluciju svemira
pridonosi potpunoj realizaciji evolucijskih potencijala kodiranih u
primordijalnom kozmičkom plenumu2 - ka potpunoj koherenciji svih stvari koje
postoje u prostoru i vremenu. Ona označava potpuno
2 Kozmički plenum je, prema dr. Laszlu, »obmanjujući naziv za kvantni vakuum«.
ISPREPLETENOST
GORE-DOLJE PO ZEČJOJ RUPI
A ono što to daje jest mehanizam putem kojih um, ili svijest, stvara strukture
ili stvarnost od manjih dijelova - svijest koja stvara stvarnost. A ako su umovi
također elementi kompleksnog sustava, oni daju maha većim umovima koji imaju
svojstva, bogolika svojstva, koja se pojavljuju iz kaosa kompleksnosti i sežu
čitavim putem natrag do -Boga? Nulte točke? Ništavila? Koji pak zbog povratne
veze, koja je dio strukture ovih sustava, tvori obrasce ove stvarnosti »tu
dolje«. Koja zbog sustava povratnih veza hrani gornje... Koliko veliki krug
želite napraviti?
-WILL
237
postignuće božanskog stvaranja: konačnu kohereni u Božjoj svijesti«.
Svi sv\m> wx povez« ni.
Ml sck.0 uzajavw.\M> Isprepleteni.;
nteo to želite zvati tevantnon*.
kued~upovezanošću, u. redu. Ali povezani jesn*.o. i ne postoji
odvojei^ost i*ued"u
, tateo da sve o^w) što
radinu) drug'ima, radivM
neteoiM. nspetetu. satnoga sebe.
u. tow<. skvusLu, nltteo od nas
nije nevin. Tctiw> je nešto što
nflkK se ne SVld"a; ne wjvz.twj)
tov*.t zaista ote.renu.tl leda jer
n*<i Skvto su-stvarateljl, nn ovaj
ILI onaj nfl!J In. I ku-orfli^o raditi
Ispravne stvari teateo blsw.o
pokušali 'zadobiti budućnost
teoja je najbolja za sve nas.
Z-a to sk/lo odgovorni teao
su-stvarateljl. A usput, bilo da
postanen«) polltlSarl, bilo da
postanento teolozi, bilo da
postanei^i.0 znanstvenici ILI
dotetorl ILI što god drugo, s^A-
mi knož ew«i pridonijeti z Ivotu
I uzdignuti to do Vrhunaca
svojih sposobnosti I cinltl
stvari za fepje iM-lsLlkvio da Ih je
najbolje učiniti., .što od iaas.
zahtijeva da zaista kuisllkvio o
stvarima. Ml odrazava^u-o I
wi djeLujenA.o, prepoznajući da
su svi drugi Ljudi naša braća
I sestre, t to je obiteljska stvar.
To van*, je to.
- dr. se. VVilliam Tiller
Konačna koherencija
A što je s konačnom koherencijom u našim umovi Je li to ono čemu nesvjesno
težimo? Je li to razlog što mo usklađivanju tisuća glasova u jednu pjesmu ili;
kojeg nam je predivnu dugu daleko ljepše vidjeti u c tvu voljene osobe, nego kad
smo sami?
Postojala su razdoblja na ovom planetu kad se č< čanstvo znalo udružiti radi
višeg cilja i kad je previ vao tako nakupljeni osjećaj dobre volje. Dr. Emoto, k
svugdje po svijetu stvarao koherenciju oko koncepta v izrekao je ovu opasku
govoreći o krizi s Apollom 13: » vrijeme, zbog toga što je TV do tada već bio
sveprisi mnogo ljudi na svijetu, uključujući i mene, molilo je 2 guran povratak
trojice astronauta. I to je vrijedilo i za slimane, kršćane, budiste, Židove,
bez obzira na reli rasu ili etničku pripadnost. Zbog toga se, vjerujem čudo i
dogodilo«. ;
Tijekom katastrofe zbog tsunamija na Božić 2004. gcx oživotvorila se slična
masovna svijest. Dr. Emoto nasta1
»Kada su ljudi širom svijeta vidjeli slike razaranja ko je ubilo više od 200.000
ljudi, mislim da su shvatili c se i njima nešto takvo lako moglo dogoditi. Bili
su spi sobni 0 ovoj nesreći misliti s osobnije perspektive. 1 jekom mojih deset
godina istraživanja, slao sam vizi alne poruke ljudima diljem svijeta o tome da
Ijudsl molitve i misli mogu utjecati na stvarnost bez obzira r to gdje se
nalazili. Budući da su tu ideju prihvatili ve mnogi ljudi na svijetu, ljudi
vjerojatno misle: 'O, zna< to tako djeluje. Ako pokušamo, naša energija stići
( do tamo. Znači da se svi moramo moliti'. A to je razle zbog kojeg nije bilo
velikih izbijanja zaraznih bole; nakon katastrofe koju je prouzročio tsunami.
Ponavlj; njem sličnih aktivnosti, ljudi bi mogli ponovno zadob vjeru u molitve.
^
238
ISPREPLETE
Stoga, drugim riječima, možda će biti još više katastrofa, uzrokovanih prirodom
ili ljudima, koje će usput stvoriti više žrtava, ali će putem takvih iskustava
možda još više ljudi početi takve probleme shvaćati kao vlastite, početi
shvaćati kako smo svi odgovorni za sve.«
Ne znam kako se vama čini, ali onih nekoliko puta kada je čovječanstvo djelovalo
globalno kako bi pomoglo čovječanstvu, i osjećaj i učinak bili su doslovce nešto
što nije od ovoga svijeta. Ili bolje da kažemo, nešto što nije od svijeta u
kojemu vrijedi »daj više meni, moje je bolje od tvojega«, nego od onog totalno
sretnog svijeta globalne-Gea koherencije. Znamo da koherencija nešto radi. Ona
nekako, na neki način, nadvladava nasumič-nost kvantnih događaja.
Koherentna namjera čini i više, da posudimo riječi dr. Laszla, »ona označava
potpuno postignuće božanskog stvaranja«.
i
ISPREPLETENOST
239
Razmislite malo o ovome:
Kako bi hipoteza o povezanosti i o isprepletenim svijestima promijenila sljedeća
područja istraživanja:
• ekonomiju
• parapsihologiju
• medicinu
• politiku
• etiku
• teologiju
• obrazovanje
Kakav bi onda bio ovaj svijet?
Š
•¦ *.;
KONAČNA SUPERPOZICIJiY
upravo -prebirem po listi poznatih ljudi teojt su. tvrditi • feateo l^Rflju
\tzovutavu, odgovor vu* i^ešto I v^t \m.dqu se sjetiti i^ljedi^ogjedliA^g zn
teojeg se n-lje potenzIR-o doje u Itzm/u,
JEFFREY SATINOVER
Postoji superpozicija višestrukih mogućnosti, koje će nakon nekog vremei
kolabirati u jednu ili u drugu, i onda odabirete da ćete učiniti ovo ili ;
da ćete učiniti ono. 1
- Stuart Hameroff i
svi teoeuiepti. teorijske ftzttee.
sve je to -favujrzvu) i prekrasnu). Ali vm teraju. davM, Aa li to pruža bolji
nutcunda ^ svoj uwC?
-JZKnight
U strahu da ne bismo završili na listi dr. Satinc ra, recimo odmah na početku da
ovo pogla neće ponuditi nikakav konačan odgovor pitanje kako da vodite svoj
život, ili što biste trebali praviti, ili od čega biste trebali odustati, bez
čega i zete ili što da stvorite. Kako bismo mi uopće znali, < ovdje sjedimo i
tipkamo po tastaturi kompjutora, kav će to ključni događaj, stvar ili mjesto
preokret vaš život i vaše putovanje kroz svemir učiniti slavn Čini se da ljudi
često misle da postoji neka tajna fon la, da im je bar netko rekao, tada bi sve
bilo prekrasno, ih samo netko ostavi na pet minuta nasamo s Donald Trumpom,
njihov bi posao procvao.
Dakle, zašto smo uopće pisali o svim ovim ideja: eksperimentima, konceptima,
metodama i načinima ; danja na svijet? Razmišljajte o tome kao o popunjava svoje
priručne kutije s alatom. A mi smo u nju ubć neke zbilja teške alatke.
Mnogi od koncepata o kojima smo pričali bili predmet rasprava i svađa koje su
vodili najbolji um i duhovi ovoga planeta tijekom tisuća i tisuća godi Tako se u
području uma (koje je, naposljetku, stvarno) ] družujemo mnogim zaista
zapanjujućim bićima. M da ćete pitati: kako bismo se mi mogli i nadati da će
definitivno razotkriti ono što nije uspjelo svim timi nijalcima? Pa, i oni su
vjerojatno mislili isto to, ali i]
242
KONAČNA SUPERPOZI
su se zaputili u nepoznato. I na kraju, odgovori na pitanja - Što je stvarnost?
Tko sam ja? Stvaram li stvarnost? Što je važno? Kako da se prosvijetlim? U kojoj
sam ja paradigmi zaglavio? - izrazito su osobni.
U redu, ali odmah se javlja i drugo pitanje: zašto biste se brinuli oko ovih
»veleumnih« ideja dok se mrzovoljno vozite na posao? Zašto biste se pitali o
tome što je stvarnost, kad ste već zaglavili u svojoj vlastitoj? Deana Radina
upitali smo zašto mari za filozofiju i apstraktno mišljenje:
»Jer ona vodi u samu bit pretpostavki o tome tko ste i što mislite da jeste.
Tako da, ako mislimo da živimo u određenoj vrsti svijeta, mi se i ponašamo na
određeni način. Ako mislimo da živimo u svijetu u kojem su ljudi neka vrst
strojeva, ako smo poput robota koji hodaju uokolo i u kojima se možda nešto
zaista zbiva, a možda i ne, tada će i pitanja kao što su etika i moral, i to
kako živimo i što mislimo o životu i smrti, biti daleko drukčija nego ako o
svijetu mislimo kao o međupovezanom, živome svijetu.«
Zašto mariti za znanost?
Jedan od prvih razloga vraća se izravno na ono na čemu se temelji znanost: na
znanstvenu metodu. S obzirom da se sve što percipiramo temelji na onome što
znamo i onome što vjerujemo, čini se da ćemo teško ikada dobiti stvarnu sliku o
tome kakve su stvari zapravo. Znanstvena metoda predstavlja revolucionaran
pristup životu; koliko god je to moguće, ona uklanja predrasude promatrača i
tako priskrbljuje istinitiju sliku stvarnosti. Koliko je to važno možemo vidjeti
prisjećajući se Srednjeg vijeka u kojem je vrijedila ova koncepcija: svijet je
ravna ploča i tamo negdje postoji granica preko koje možemo pasti. Takva
predodžba teško je mogla biti poticaj za istraživanje. I tako su ljudi ostajali
na svojim farmama, u gradovima, ili na svojem lenu.
pa, ~zvui\M>s.t stvora prloe po
kojima živimo, a zi/m*Lst
vuim.je pričala vrlo tmurvut
prlcu u zadnjih stotim*, Četiri.
stotine godina. OV& vmv*.
govori da smm vvefea vrst
genetičke greške. T>a Imamo
Qtvvt koji i^ns, u biti, sflfvu)
Iskorištavaju teateo bismo se
pomaknuli u ku)Vw generaciju,
I da mutiramo vm$.wm.u,\^o.
O\rM. govori da smo Izvan
vlastitog svemira; da smo
sami, da smo odvojeni. I da
smo ta netea vrsta usamljene
pogreške, vjo. us.awX^t\M>w.
planetu, u usamljenom
svevKlru.. l to hrani Kvas
gledala \^a svijet. To
vmI pogled v& sai^e sebe, I nd.
zada shvaćaw«) daje taj pogled, to gledište odvojet«>stl, jedila od
lA^jrazomijlh stvari. roje stvar koja s,t^ara sve; sve
svjetske probleme, ratove, gledišta po kojliwj* ja morate. Imati više od tebe,
agresivnost
u svemu, od blztusa do
uoloKuce. i sada shvaćamo daje
ta paradigma pogrešt-u*. x>a
nismo odvojeni, da nismo
sami {^ svijetu. Svi smo ml
zajedno. v>a u najtemeljnljem
elementu našega bića, ml
jesmo jedno; ml jesmo
povezani, i tako pokušavamo
razumjeti i apsorbirati
Implikacije koje Iz toga
proizlaze.
- Lvrtne McTaggart
KONAČNA SUPERPOZICIJA
243
Drugim riječima, naše razumijevanje stvarnos raničava naše mogućnosti. Velika
stvar u vezi sa nošću i njezinom metodom jest da ona može reći:: što sam mislila
da je stvarnost samo je nagađanje -da imam nešto bolje«. Pomislite samo kakva je
to a u staroj kutiji s alatom.
Naravno, znanost nije jedini pristup životu. Tu ]e jetnost i ljepota i nadahnuće
i objava. Međutim, sjet koliko puta niste nešto učinili jer ste se bojali da ćel
griješiti ili da nećete uspjeti. U znanosti ne postoj vo što kao što je neuspio
eksperiment. Taj eksperi je uspio - jer vam je pokazao da stvarnost ne funk< ra
na taj način. Zašto mariti za znanost? Upitali si Johna Hagelina:
»Želim empatično naglasiti da sve o čemu ovdje t vorim zaista predstavlja čvrsti
temelj matematičke f ke s predvidljivim posljedicama koje se mogu testira
laboratorijima, i što je još važnije, primijeniti na dobre društva. U tome je
najveći značaj otkrića jedinstver polja; superstruna je prekrasna, ali na mnogo
važniji i čin otkriće jedinstvenog polja ubrzo će promijeniti c lizaciju i
odmaknuti je dalje od današnjeg izfragmenti nog svijeta, koji je isprekrižen
proizvoljnim političt granicama koje odvajaju čovječanstvo od čovječanst
Fragmentirani svijet odražava fragmentirano razui jevanje svemira. Sada, s
pojavom temeljnog razum vanja jedinstva u temelju životne raznolikosti, neće 1
bati dugo da ovaj svijet duginih boja, politički podijel svijet, postane
globalno selo, globalna država mira upravo to namjeravamo postići još u svojoj
generad
Jednostavno rečeno, znanost nam govori što j( guče. Ljudi nisu skloni upustiti
se u poduhvat koji traju nemogućim. Ali što je nemoguće? Kvantna t kaže da je
moguće da se, već u sljedećem trenutk vaše tijelo i stolica u kojoj sjedite, bez
očiglednog i ga, pojavite na drugoj strani svemira. Vjerojatnost set na minus
gazilijun, ali nije nula.
244
KONAČNA SUPERPC
Tako Candace Pert kaže: »Tijelo se uvijek želi izliječiti. Postoji čitava
datoteka spontanih remisija i spontanih izliječenja, posebice od raka, a ono što
je meni zanimljivo jest to da su često praćena naglim oslobađanjem emocija«. I
onda to netko pročita, oslobodi nešto i izliječen je.
Zašto mariti za promjenu?
Zbilja. Kakva gnjavaža. Sve i sva počinje vrištati. Šefovi, ljubavnici,
partneri, zašto, čak i vaše stanice žude za onim dobrim, starim osjećajem. Ma
ostavite na miru tu kutiju s alatom i zavalite su neki mekani kauč. Ili ne. Kaže
dr. Joe Dispenza:
»Ljudi to moraju sami odlučiti. Većina ljudi je sretna sa svojim životom takvim
kakav jest. Većina ljudi je sretna što može gledati televiziju i što ima posao
od devet do pet. Ne kažem da su sretni s tim, nego su hipnotizirani do te mjere
da misle kako je to nešto normalno. Osoba koja u sebi ima drukčiji poriv, i
jasno ju zanima nešto drugo, sve što joj treba je malo znanja, i ako to znanje
prihvati kao mogućnost i ako uvijek iznova prigrli to znanje, opet i opet, prije
ili kasnije počet će ga i primjenjivati. ¦ .
Neki ljudi to mogu za pet minuta, a neki drugi možda će trebati uložiti golem
napor da učine taj prvi korak, baš zato jer ga moraju vagati u odnosu na sve što
znaju, a sve što znaju skopčano je s načinom na koji žive upravo sada, svi
njihovi dogovori, sve njihove veze. A napraviti taj prvi korak znači da moraju
procijeniti kako će to biti naprave li taj korak protiv svega što znaju, i tu je
bitka između tih dvaju elemenata. Ali kad jednom sami sebi izdamo dopuštenje da
izađemo iz kutije, tu je nedvojben osjećaj olakšanja i nedvojben osjećaj
radosti.«
Tako je, prema dr. Dispenzi, na drugoj strani drukčijeg poriva »nedvojben
osjećaj radosti«. Stvarno? Na ovom mjestu mogli bismo početi nabrajati razloge i
pričati o
Kojnje definicija bilo teojeg roje i^ešto što se zbiva
okviru društven •prihvatljivosti, •prihvatljivosti, religijske ¦prihvatljivosti,
i upravo Izva^
tih okvira postoje ljudski ¦poteiA^ljall. Kflteo da dospijemo do taw.o? Moralo
i>u*e(vladati e^M-odon-alk^a sta^'a u lj
žlvlvvto v razliu. Naže vlastite
Aje. Našu.
jt. Našu vlastit«, letargiju i w,alatesalost. Naše vlastite glasove leojl
qo\ioyi da dovolj^ dobri Hl da to
- Joe Dispenza
KONAČNA SUPERPOZICIJA
245
Kako wMztwj> rtći da
živjeli i&fu.v\jt\M> svalel da*.
afeo smo &awm proživljavali
iste ofie tvM<L\t o teojtma smc
sval<eocWv*u> ovisili? oi/vo što
zapravo govorimo jest - \Mx>raw»
pon-ov^vo potvrditi, tteo saću. t što
je m-oja osobnost, wu>yr\m. uEi\/u.ti ovo, <mj)yrw. tćt tamo, biti. to t to.
n&tteLj je
druteolje lot<Se. to je oi-vaj teoji dat*, vidi. teao prLUfeut u. vrew^i/ut da
stvori, nvetuje stvar^stl i tw-oai]t leoje još iA.tsw. stvoren, tLt
stvar^tost'i. teojejoš ia,Lsu. stvoren, tateo da da^ postaje suctra.
- Ramtha
evoluciji i »upoznavanju nepoznatog«, ali to smo r tijekom čitave knjige.
A k tome, KojiiK.... iiopćS zr|<xMo!? u bilo kojem čaju? Dr. Dispenza očito
misli da je to istina, a] nisam ja, i nisi ti. Pravo pitanje glasi: Koji k. općS
zT]aš!?
Stvarno.
Najkraći odgovor na ovo je: pokušaj. Isprobaj : Ispitaj to do kraja. Upamti,
odgovori su ionako izr; osobni i to je razlog što vam nećemo ponuditi kvai
kuharicu s receptom kako si skuhati prekrasan ž Dobra i loša vijest je da samo
vi znate. ¦
No, jednom kad je proces eksperimentiranja s vi tim životom započeo, sve te
informacije kroz koje prolazili i svo to znanje o stvaranju i emocijama i <
nostima, o izborima, promjenama, namjeri, o asocij nom pamćenju, sve će ući u
igru. Paradigme i neurorr koje ograničavaju stupanj vaše slobode skočit će vć
lice. Vjerovanja koja guše vaš besmrtni duh vrišti vam u uho. Bit će to kaos,
urnebes. Hura - bit ćete 2
Konačni kolaps '
Konačni kolaps konačne superpozicije ste vi. S1 mogućnosti: promijeniti ili ne
promijeniti? Promij u što? Koji emocionalni obrazac prigrliti, povući il
labirati u mudrost? Koje uvjerenje preispitati i do; što je stvarno? Sve te
mogućnosti sjede tu negdje, č jući odabir. Kaže Miceal Ledwith:
»Koja je razlika između vjerovanja i znanja? Pa, neš vjerujem na temelju
autoriteta neke druge osobe ili stv ri. Znanje imam kad sam tu stvar osobno
iskusio i al sam, primjerice, hodao po vodi, imat ću znanje o ton da je to
moguće, i nikad u to poslije neću moći posur njati. Ali ako samo vjerujem nekome
na riječ, pa, ta« je to samo filozofija, apstrakcija, a za razvoj je veon
potrebno promijeniti vjerovanja u znanje ili u iskustvo ili
246
KONAČNA SUPERPO;
mudrost. Preobratiti znanje u mudrost koja je doživljena u iskustvu, to je
veliko putovanje duhovnog razvoja.«
A očito smo opremljeni za takvo putovanje. Dr. Di-spenza dodaje: »Mozak je u
stvari laboratorij, i prema svom dizajnu i prema vlastitoj volji on djeluje kao
laboratorij, kako bi uzimao koncepte, ideje i modele i postavljao pitanja 'što-
ako', ispitivao mogućnosti, potencijale i kontemplirao o planovima ili idealima
koji su s vanjske strane kutije našeg trenutačnog razumijevanja, kako bi se
pojavio s novim razumijevanjem ili s većom kutijom«.
Kako kažu u »Istjerivačima duhova«: We got the tools; ivegot the talent...(Imamo
opremu, imamo talent, op. p.)
I jednostavno se morate zapitati, zbog čega imamo takvu opremu? Taj talent? Je
li to pogreška prirode ili razlog zbog kojega smo ovdje. Izgleda da je ili jedno
ili drugo. Očito, ova knjiga je priklonjena onoj strani »zbog toga smo ovdje«.
Svo stvaralaštvo čovječanstva izvire iz mogućnosti, iz ljudskih potencijala koje
imamo. A imamo ih s razlogom koji svi pokušavamo otkriti.
Imamo zapanjujući mozak - najsloženiju strukturu u poznatom nam svemiru - koji
se može preumrežavati i stalno se preumrežuje kako bi do maksimuma doveo sve ono
što želite iskusiti. Kako će se mozak, na temelju tog novog iskustva, umrežavati
- to je u vašoj nadležnosti. Adai je i tijelo: samo se liječi, samo se umnaža, i
-suočimo se s iim - lijepa je to stvar. I um, koji je sposoban prekapati po
najsićušnijim dijelovima prostora i vremena i potom narasti i kontemplirati o
Velikom prasku. I iza njega.
I unutra. Svijest istražuje svijest i eto nje s tako ludim idejama kao što su:
svijet je suštinski prazan; sve što percipiramo je maya, iluzija, i svi smo
temeljno povezani - mi smo jedno. Ti istraživači neviđenog, prosvijetljeni, o
tome izvješćuju već tisućljećima i, ma vidi samo, iz tih najsićušnijih kutaka
prostora i vremena, i
Travo
stekli smm>
\Aywrtxtni s.vvlo tlo. to. To je oeu> isteush/o za koje je tuozafe i
- John Hagelin
KONAČNA SUPERPOZICIJA
247
iz ispitivanja načina na koji radi mozak, stiže pc »Aha, to je to što jest«.
Kutija za alat postaje prepuna. Uvijek smo ima' de transformacije; sve što je
nedostajalo bio je pi na tipku »start«. Postoji li znanje kojeg nemamo, ćemo ga;
postoji li iskustvo koje nam manjka, s ćemo ga.
Više i više, još i još. Sjećate se onih kineskih poslaganih jedna u drugu? Kako
se neka svojstv ljaju tijekom našeg uspinjanja na sve više, sve povi je razine?
Koja svojstva, koji talenti, koje će se st\ sti pojaviti iz toga?! Što možemo i
što hoćemo pc Postoji li granica? Kako da nađem odgovore na, pitanja?
Tako završavamo jednako kao što smo počeli ¦
tanjima. ,
Naše konačne riječi su: »Zašto? Kako? Što?«. s
Riječi istraživača, božanskih pustolova. :
Tako, naravno, konačni kolaps konačne superpi postaje početno stanje nove
superpozicije. Tako nijalci rekli onu: jedino mjena stalna jest. !
Hvala Bogu.
248
KONAČNA SUPERP'
epilog:
ilo je to magijsko doba, kad se magija jasno os-ećala u zraku. L)rveće je
danom slalo svoje
j
oj
pjesme pticama, koje su pripovijedale priče o
>ći. Z
acarane
doline čuvale su tainu o tome
a prava njec može učiniti i da se zlato pojavi niotkuda, fvlagija je bila
svugdje. ] ja sam bio tamo. (Jronjen u iskričave krhotine kreacije koju sam
nazivao stvarnošću.
Isprva, bio je to samo šum u daljini. JJ)rveće je prema njemu okrenulo svoje
stope i lišće ispuhujući dragocjeni zrak. f otom se začu klopot, dok su konji
odmatali svoj popločani put još tamo od staroga L)eča. (Jbrzo se iz magle pojavi
jedna, pa drugaicpčija; gosti su tu! L)oktori, fizičari, Mistici, (Jmjetnici —
sve sami (čarobnjaci. L)ošli su završiti svoju knjigu, a možda i započeti
novu. ]J)ošli su jesti i piti i slaviti, i nazdravljati avanturama koje su
prošle, i avanturama s one strane sutrašnjice.
,3-i'" Mortimer od Ivaleža, kojega davno za to odrediše bogovi, spremno pohita.
|ako velikih gozbi bijaše mnogo, znao je da je ova posebna i da je glasnik
mnogih, mnogih idućih. »Nešto je noćas u zraku«, promrmlja za sebe. ja-vrsenstvo
u fizičkoj stvarnosti smatrao je nemogućim, pa ipak, upravo je tome uvijek
težio.
|J)vorana se prostirala u šumsko zelenilo i miris borovine
Ve-
lji
eda
dili
je omamljivao, jvi su predano radili na pripremama za liku (jozbu. Od gostiju
koji su u svojim tihim radnim sobama
Pravo je pitanje što Bog
radi da napravi svemir?
U tome je trik, i to je trik
na koji fizičari pokušavaju
pronaći odgovor, i magija
me uvijek zanimala kao
način pristupanja onome
što ja smatram prilično
čudesnom stvari. Uglavnom je to ono -
zašto smo ovdje?
Što se zapravo zbiva?
Čak i kao dijete običavao
sam si postavljati ta
pitanja. Dakle, ono što
sam otkrio, odgovarajući
na pitanje kako
funkcionira taj trik;
taj trik koji nazivamo
svemirom, jest to da se
um ili svijest ne mogu
odvojiti od materije.
Materija i um mnogo su
intimnije povezani no što
se to ikada mislilo.
- dr. se. Fred Alan Wolf
i laboratorijima iskušavali tajne života, preko pjesnika i < njaka koji uvijek
tragaju za muzom, do Ivvantnih j^ koji su se bavili onim kuhinjskim stvarima
koje se dc bez uzroka i posljedice. Još kapljica genijalnosti da r; ga čula i
potakne sjajan razgovor.
Jer to, razgovor, bio je te večeri glavno jelo u g dvorani. /\ kako je uklesano
u kameni luk koji se nac uzdiže:
Ve»ki (Jmovi pričaju o Idejama
\ rosječni umovi pričaju o događajima
Mali
umovi pričam o
pričaju o Ij
judin
aj,
li večeras neće biti tračeva o ljudi
\ su jed'
kali razmjenu ideja: nove teorije, nove spoznaje, nove en i — tko zna — možda
čak i nova ovisnost! (_J kojem god t d d
b b
da ode, razgovor će noćas sam po se
bi biti prirodna sil.
[viorfička | olja će se protresti '
\C^ozmic\c\ plenumi razmotati i
] stvarnosti koje holografski pršte ]
(Jzduž vremena i prostora. ;
i
(_.inilo se da su svi stigli u isti mah.
(J jednom trenutku ^)\r fviortimer je psovao zbog i ga u kutu, a u drugom
trenutku svi su bili svugdje. /\lan Vvolr', koji je svakoga dana sve više i više
šlic \J)r. (_)uantuma, buljio je u slikanju na zidu mozgajući bi to portal mogao
biti i u sto vodi. Mark V|cente ukc na veliki hodnik koji je prekrivao Čitavu
kuću. »f a, ov se dalo živjeti!«
Masaru j^_moto i njegova predivna žena upravo s odnekud s druge strane globusa,
pronašavši u svom n
1 Okej, ovo je priča. I malo slobodnije interpretiramo neke ljude ko upoznali i
zavoljeli. Kasniji navodi jesu istiniti. Ali sad smo već pr i vrijeme je da
proslavimo! I zato uživajte u priči »koju luđak prii
EPILOG: KVANTNA <
Ijenom radnom raspore stvaranje noći. Najednom, nastade vika. Jve oči podigoše
se upravo
du malo vremena za večeru i smijeh
p
pravo na vrijeme da ugledam
jja, s njegovom i jj)etsL|nom bebom j^Joratheom u naručju, kako se spušta dolje
suludo uklizavajući niz zavojitu baiustradu. ^>vima se to činilo vrlo
uzbudljivo, posebice jer je (jordt) nosio svoj novi kožnati kiit. [ rizemljio je
savršeno, doskočivši na oba stopala, ona ista koia su hodanje po vatri svladala
do te mjere da vise nikad ne trebaju vidjeti užareni ugljen.
/\ bila je tu i Lj)etsL) (_^hasse. Svojevrsna nevidljiva ruka i kreator iza
mnogo, mnogo toga što se dosad dogodilo, oduvijek zaljubljena u kostime, bila je
odjevena na neopisiv način, u opravi koja je podsjećala na nešto čega se nitko
nije baš mogao sjetiti. |~joće li se nastaviti presvlačiti tijekom čitave noći,
ili će se »samo pretvoriti«, bila je to tema koja je
dl lbl
nadživiela ga J °
K
la-bal.
su putni kaputi pokupljeni i odloženi, gosti su uvedeni u salon, f osvuda su
bili mekani kauči u koje su putnici utonuli da se odmore i osvježe i pripreme za
gozbu koja slijedi. Z.anosna »Mozartova sonata« uielujala je iz glazbene sobe, a
potom utihnula.
| tad je nastao rCAOS- Bez znanja ostalih gostiju, Masam |ei baš kao što le
učinio i na jestivalu voae i mira u ] okiju, nagovorio L_rvina Lasz'a da odsvira
mali kiavirski komad. »Ma'i komad« bio je Jf}artokov »Rumunjski ples«. Kdk
je uvijek bio na rubu izmećfu kaosa i razaranja,
će se pakao otvoriti, nekako se
melodna koia ie slušatelje odvela do J J J J
k
i u trenutku k^ia se Činilo da ć
iz njega poiavila nit
j ~ r j J J J J
sljedećeg ponora ludila. |li, kako bi to rekao dr. [_aszlo, do bifurkacije.
/\ onda je nastupila tišina.
Mnogi °d gostiju nisu znali da je {]^_rvin [asz bio koncertni pijanist i da je
kao desetogodišnji dječak proputovao svijet svirajući s orkestrima velike
simfonije. ((_,ak se šuškalo o tome da ie klavir samog [J>ele {JJartoka nekako
oživio u njegovoj radnoj sobi.)
o najprije k
EPILOG: KVANTNA GOZBA
251
Mudrost mistika, čini se,
stoljećima ranije je
predvidjela ono za što
neurologija sada pokazuje
da je istinito. Apsolutno
sdinstveno biće, stopljeno
r drugim, um i materija su
jedno i isto.
- dr. Andrew Nevvberg
[ a doza bifurkativnog ludila ispalila ie sve čarobni, njihova snatrenia ravno u
veliku dvoranu za gozbe. /\!i r bila obična dvorana za gozbe, baš kao što ni oni
nisu bili i čarobnjaci.2 (Jmjesto dugačkog stola koji bi se pro1 preko čitave
sobe, činilo se da je netko uzeo baš taka-dugački sto! i zamotao ga u krafnu.
Nakon kraće dis odlučeno ie da »(_^arobniaci od jv^rarne« bas i nisu neki i svi
su glasali za nešto više u stilu kraha /\rtnura — »(__; njaci Okruglog stola«.
IVad je društvo sjelo, troje riimaša međusobno je r jenilo poglede, f^judući da
su oni domaćini, trebali bii voriti prvu zdravicu večeras. ~]ko će prvi ustati i
pros riti? Nije važno. |<^ao da je nevidljiva ruka posegnula za podigla ga iz
njegova stolca, ustao je Ma|~k \f\cente
I vi' • i I'
nešto sto ie već dugo želio reći ovom okuplienom mnošt J °
r J
»]mao sam sreću susresti zaista velike umove tij proteklih nekoliko godina.
2.nanje i ideje koje sam c od vas, i drugih, neizmjerno su proširile moj svjeton
Jam, bez svih vas, ne bih to nikad mogao učiniti. (_)vu vicu posvećuiem svemu
onome što se moralo dogodit ma koji su bili prne nas i onome što vam ie dalo da
uz njihovo znanje i dogradite ga. ,5vljet je zaista postao zbog svega sto ste
uspjeli napraviti.
2.najući to što znam i znajući koliko toga ne znam! posto — učinit ću sve što
mogu kako bih prihvatio nove je s toliko otvorenosti koliko je god uspijem
prikupiti, ie toliko toga što ne znam, sad barem znam da bi bilo c lasto
inzistirati na bilo čemu samo zato što bih ja htio; tako. ~Z_e\\m vidjeti dalje
od svojeg samonametnutog s la, i zagledati se u nepregledne mogućnosti i posts
Velika | itania:
«3?to sam la u odnosu na stvarnost koiu vidim pre< bom? Ivako mogu vidjeti nešto
što ne znam? (vako da maknem s vlastitog puta? Ako ja stvaram svemir ovak^ kav
poznajem, što ga drži na okupu unatoč mojim em nalnim psihozama? (vako bi to
izgledalo kad ne bih u I,
2 Postoji li uopće »obični« čarobnjak?
EPILOG: KVANTNA (
sebe u ikoiu perspektivu, nego bio slobodan istražiti sve mogućnosti?
1 kako bih mogao razviti vještinu zaustavljanja pretpostav-liania? 2_a mene,
oasps/or na sve ovo ie stvaranje velikog uma.
[|vala vam sto ste mi pomogli da ponovno otkrijem zna-tiželjnost djeteta i
nepopustljivu kritičku analitičnost znanstvenika.«
~]~ada je zastao. Mark, fjietsL) i VV»I razmijenili su pogled. L)io je to dug i
duševan pogled. L)io je to težak, zapetljan put. Nude koji sad sjede tu oko
stola prvi put su vidjeli prije nekoliko godina. | ostavili su im pitanja i
dobili odgovore. [\Jeki od njih nisu bili ono što su očekivali, [red njima ie
bio izazov; bili su ošamućeni; morali su se vratiti unatrag i preispitati svoje
pretpostavke i uvjerenja. [VV'ii i Det-su ustaju pridružujući se Marku.] /\ ovi
divni ljudi sto sjede tu oko stola nikada nisu kritizirali niti ocrnjivali troje
rilmaša u potrazi. (Jvijek se radilo samo o pronalaženju onoga što je stvarno,
pronalaženju istine i uživanju u otkriću. Ivakvo divno, divno društvo!
5VI ustadoše. L)aš kao da su već čuli završne Markove riječi:
»Z.a vas, naši drugovi u putovanju, i za znanje!«
j gromoglasnim »2jvjeli!« pehari su se spojili, kruh se
prelomio i
gozba je počela.
ilo je to savršenstvo samo. j|rana, moćne priče, drugarstvo. j\r Mortimer je bio
posvuda, pazeći d^ sve bude na vrijeme, na svojem mjestu, da temperatura
naizgled beskrajne povorke pladnje-va bude baš onakva kakva treba biti u odreae-
nom trenutku. ^7aista je rijetkost da se ovakvo društvo sa-
stane i d
vremena komotno uživati u raskošnom jelu i
3a ima vremena Icomotno uživati u raskošnom \e međusobnom društvu, jvratko
pogledavši Marka, Jefrretj ^»atinover reče:
»Shvatio sam da ako zaista želiš istražiti najzanimljivija pitanja života,
završit ćeš tako da često ne budeš u pravu, i da će tu biti neki ljudi koji će
biti u pravu dok si ti u krivu, i da trebaš biti spreman iz toga učiti. [<^atkad
ćeš ti biti u pravu,
EPILOG: KVANTNA GOZBA
Nisam proučavao čudo
pretvorbe vode u vino.
Ali dobro zvuči.
- dr. se. John Hagelin
Svaka pojedina stanica
našeg tijela špijunira
naše misli.
- Joe Dispenza
pa isto tako moraš naučiti biti blagonaklon kad si u pr ako želiš da te drugi
nudi poslušam.
/\ko želiš istražiti svijet onoga sto je zaista zaniml samo se moraš naviknuti
na to da budeš zbunjen i nesigt i otvoren za činjenicu da postoji toliko toga
zagonetnog, koristiti frazu 'živjeti zagonetku' baš u nijansu onako k iu koristi
| red /Ajan vVolr, nego u jednom svietovniiem sm u kojem smo svi mi zaista tako
glupi u usporedbi s tim kolik toga zagonetnog tamo vani, tako da moraš imatu onu
v djetinjeg smisla za istraživanje nepoznatog«.
I dk ld kh dl h
jg I dok su pladnjevi s kojih se dimila hrana kružili sto
nj
riče su se odmotavale i odmotavale...
P
Od (_,andace f ert: »] tako bi moj prijatelj Deepa
ra ispričao ovu priču o tome kako je bio zadivljen mojim rad kako je otišao u |
ndiju i ispričao svim onim f^ishijima: '~j~
-- v !•
v- III-
nevjerojatno, ta žena, ma divno nešto, ima molekule, ima love, ima receptore,
ima peptide, nevjerojatno'. /\ f^ishij mo govore: 'jvako, kako, kako, kako?'.
'|\]e, ne razumij Ona ima prave molekule emocija, tu su endorfini i pep hormoni
i receptori, nevjerojatno.' C?vi su se samo če« po glavama, [okušao je još
nekoliko puta ispočetka. ) načno se najstariji i najmudriji f^ishi uspravi i
kaže: 'fvli da shvaćam. (_yna misli da su te molekule stvarne'«.
I svi prasnuše u grohotan smijeh... | rasvijetljeni sm genijalaca... ^jtvamo
rijedak užitak...
bjed se bližio svome kraju. ~[~e noći svi smo rr red, kako to f\amtha često
primijeti, »noćas i erali kao kraljevi i kraljice«, pća nakon večere, < struke-
trostruke cme i bijele kave, lonaa čaja osta na stolu, zajedno sa slatkim
delicnama i sirevim Ivad je otišao i posljednji kuhar, čitavo društvo smje lo se
u svojim stolicama spremno za glavni događaj več
pisanje zadnjeg poglavlja |\le-nečarobnjačkog priručnika. L
I- v - . -i • i
su mozgah o svojim završnim stihovima, zrakom se pros
duboki osjećaj opuštenosti, gotovo lijenosti.
^5rcdište Okruglog stola se otvorilo, frostor veličine c -tri dulja koraka, tako
da govornik, onaj »čija je pozorni*
EPILOG: KVANTNA GC
može šetkati (gestikulirati dok iznosi svoje ideje. /\ ideje su bile glavni
specijalitet večeri. No, uzvanici su i dalje sjedili, i nitko se nije gurao u
središte kako bi započeo završno poglavlje. ~\~u i tamo dimila se lula,
sporadično i koja cigara, i oni su i dalje sjedili, izgubljeni u trenutku
vječnosti.
/\li vrijeme je u biti sipilo kroz pješčani sat, a toliko le toga još trebalo
napraviti. Ivnjiga koju treba napisati, pa druga koju treba ne-napisati,
razgovor i smijeh i, naravno, zdravice...
VViH ustade imajući jedno na umu: »]<^ad smo se dogovorili da napravimo film,
jedan od naših ciljeva bio je učiniti da ljudi sjede oko ovakvog okruglog stola
Heroja. Heroja svijeta. Ivad pogledam oko stola, vidim da su svi ovdje posvetili
godine svog života, kako bi alkemičari starog doba rekli, Veli'corn Kadu. /\ sve
to nije bilo bez rizika i bez podsmijeha kolega i društva u širem smislu.
]\le mislim da je netko heroj zato što umije uz pomoć aluminijske motke
prebaciti loptu 1 JO metara preko ograde. Ne mislim da je netko heroj zato što
zna pred kamerama pompozno iznijeti tućte ideje. L>ez ovih ljudi koji sjede tu s
rugih istraživača ne-viđenog, mi bismo živjeli u nepokretnom, dosadnom svijetu,
a ne u ovom magičnom svijetu kojeg volimo«. J a
21a trenutak je zastao... »{jože dragi, evo postajem cmizdrav. 5to je to bilo u
vinu? K4a baš me briga! ~\~o je istina.
ZAHLKOJD«
Još nenavikli na ovakve neobuzdane zdravice, gosti su se nasmji&šili i dignuli
čaše. Jedna oa umjetnosti koja se izgubila u mpdierno vrijeme jest i (Jmjetnost
Nazdravljanja: »(^zdravlje« je samo skraćenica za »nemam ništa za slaviti niti o
čemu sanjati«. Namjera pretočena u riječi pretočene u eliksir koji će se ubrzo
pretočiti u tijelo i oživotvoriti namjeru iz uma u materiju. (Jmovi koji se
spoje tijekom tog procesa tvore zaista snažnu magiju.
»|mam nešto«. L>ila je to fj>etsu. »^)\jim ostalim Herojima. Mudima koji ideje i
koncepte primjenjuju u svojim životima. Onlma l^oji bujaju u kaosu i žive
zagonetku i nepoznato čine znanim, voljela bih da su svi sada s nama!«
Obično mi u
supermarketu ljudi kažu:
»Bili ste u onom filmu«.
A ja kažem: »Aha, jesam«.
A oni kažu: »Vau!«.
- dr. Stuart Hameroff
EPILOG: KVANTNA GOZBA
Hoće li promatrač postati
onaj nametljivac koji se
stalno upliće i pokušava
postati središnji dio
iskustva ili bi promatrač
mogao biti svjedok i
pustiti iskustvu da se
samo odmata? Neke su
tradicije veoma vične
tome. Hopi Indijanci, po
svemu sudeći, nemaju
riječ »ja« ili »mi«. Oni
naglasak stavljaju na
glagol, na zbivanje. Oni će
reći kišiti, voljeti. Vidite
što se događa? Obično ja
vodim ljubav s nekom
osobom, zar ne? No, ako
umjesto toga kažem: zbiva
se ljubav, tada ja tome samo svjedočim. Zbiva se ljubav; dvoje ljudi je u to
uključeno. Jedno od njih
sam ja, a jedno moje ljubljeno biće. A ono što se
pritom zbiva je ljubav.
Nema ja, nema ono. Samo
vođenje ljubavi. Vidite li
ljepotu takve promjene?
- dr. se. Amit Gosvvami
I u tom trenutku svi su podigli poglede sa svojih pe Osvrnuli se po sobi. Med'u
njima je brzo prostrujala m oni i jesu ovdje...
'
Jer ako je misao stvarna kao što je stvaran stol is njih, kao sto ie stvaran
pehar u ruci, i ako se misli gibaju vrijeme i prostor, i ako se srodne misli
povezuju, ispret to znaci da je svatko čija je svijest usredotočena na tu v
dvoranu za gozbe i iest u toi veliko! dvorani za gozbe, /j svojoj svijesti
vidite dvoranu i sve koji u njoj sjede, u prostoru — i vi ste tu. ^vijeće naglo
zatreptaše i u dvo nagrnu novi gosti.
/\ vrijeme nije važno, (jodinama i godinama nakor trenutka, svijesti će
preskočiti vrijeme i pridružiti se raže ru za (Jkruglim stolom.
I tko će reći tko je koga dozvao. Je li Okrugli stol vao ta bića na razgovor ili
su ta bića stvorila namjeru kc napunila taj Okrugli stol? ELgo uvijek želi biti
prvi, ali u m povezanosti postoji samo zbivanje. Nema razlike; sve j< impuls,
koji proizvodi i jaje i kokos.
Obuhvaćajući pogledom po sobi, j2_ K^night, kojj stvari suptilne prirode, počela
se smijuljiti: »Oho-ho, c se stvara poprilična gužva. Jva ta kvantna zrna
goru ,f}va sreća da postoji mnogo dimenzija«.
[ostajala ie to vel'ka, v^ka (jozba. | ako su pol teorije točni, to je gozba
koja će trajati i trajati. | razvija tim više čim više duhova uskače u niu.
uzbud'enjem koje priliči velikom skupu, o; Ijeni (_arobnjaci ozbiljno su se
primili svos datka. Znajući da će se njihovi stihovi širiti krc jeme i prostor,
pomno su birali svoje rijeci, pa'
ugađali svaku vibracuu onoi ideii kom iznose.i č>
j J J J
kk
dući da
dilo o b
J kak
a se nije radilo o bezjacima, pitanje kako ući u prc unutar Okruglog stola nije
više bilo prioritetno, jer s svi jednostavno ubacivali unutra i van. (J)sim
JDtuarta merorfa, koji je izgledao kao da se upravo s hordama a tio s ruskih
stepa, i koji je skočio na stol, a potom u ; šenom, preciznom luku uskočio u
sredinu. Započeo je,
EPILOG: KVANTNA G
»Misli™ da je sljedeći korak pokušati objasniti to kako se kvantni svijet može
odnositi na našu svijest i duhovnost,
J
erto ie, prema mom mišljenju, budućnost u koioj se znanost
TJ:
i osobito kvantna fizika i relativnost združuju s ljudskom svijesti, podsvijesti
i duhovnošću. Je li dobro objašnjavati duhovnost znanstvenim putem, to će
ovisiti o tome koga to pitate. /\ ja mislim da bi vjerojatno bilo loše kad bismo
objasnili sve, ali ne mislim da je to osobito opasno, jer sve što d
I l lk k
radimo samo je Ijuštenje slojeva luka kojem nema kraja!«
/\ kako je, da bi istaknuo poantu, jako naglasio riječ »kraja«, u tom trenutku
kao da se pod ispod njega otvorio i on se u istome trenutku stvorio s drugoga
kraja stola, natrag u svojoj stolici. ffjetsLjne oči su blistale.
»O^ji a što je to kvantna kuhinja?«
(_itav oblak »vjerojatnih, mogućih, superpozicionalnih« odgovora visio je u
zajedničkom svijest-prostoru. ~|~ko će iznjedriti odgovor?
fjjetstj im nije dala vremena. Njezin kostim je bljesnuo i najednom ona je bila
kobac, s maskom od kopčeva perja i blistavim očima. (J)či kobca tražile su
odgovor na njezino omiljeno pitanje: »^7ašto bih ja marila za kvantni svijet?
[ruža li on odgovor na \Je\\\co f itanje?«.
[rije no što je itko stigao odgovoriti, dr. VVolr zgrabio je priliku: »kvantna
rizika je početno pitanje odgovora na sva Velika f itanja. J^obro je početi
odatle. | o je samo početak. ]ma tek stotinu godina kako smo počeli postavljati
pitanje o
|, V i l
I- I- v
tome jesmo li možda na krivom tragu, postavljamo li pogrešna pitaijia, gledajući
svijet kao nešto što je 'tamo vani', kao nešto odvojđno od subjektivnog iskustva
našeg svijeta koji je 'ovdje unutra'.
Ivvantna rizika za sobom povlači to pitanje. (Jna kaže — čekaj malo. ~j~u unutra
se zbiva neka dublja veza.
Ja bih rekao da će ono sto je dvadesetom stoljeću bila kvantna rizika, dvadeset
i prvom stoljeću biti novo povezivanje znanosti i duhovnosti«.
Rastao je na trenutak, a onda se okrenuo oko sebe, ob-
raćajući se čitavoj sobi,
•idi
svima vidljivima i nevi
dliiv
EPILOG: KVANTNA GOZBA
Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ijjj ime, tu sam i ja medu
njima.
- Matej, 18:20
m>
>v3vern'r je u velikoj, velikoj mjeri slučajan. ] postoji v razlos što je tome
tako. .jlučainost ie blagoslov, a ne kletstvo svemira. Ona dopušta pojavljivanje
nečeg n< ^to bi bilo da je sve poredano i strukturirano? M> bisn bili roboti i
ne bismo mogli misliti nove misli.
ja slučajnošću dolazi Čudesnost, i dolazi ples, i c kazalište, i dolazi ljepota
— as niom i sve divne stvari u tu. jer slučaj zaista život čini predivnim. 5reča
je dan
| svi su se osvrtali oko sebe: »Da, život je predivan
jm\ su oni i bili ovdje da ga učine još ljepšim, još div Y)a uzmu u ruke žabe i
podsjete ih da su one (Narobi svaka, ali baš svaka od njih. Y)a »odžabe« te žabe
preokrenu stoljeća neznanja u kojima ie čovječanstvo dr u mraku. /\li više neće
biti u mraku. Vcl'ki preokret s< godio, i tajno znanje je uliveno, u knjige, u
seminare, u u nost. »Nevidljivo učilište« više nije skriveno. Mala sp brdima
~]~ibeta postala je superbrzi laptop. jnrormaci više ne mogu zadržati pred
propithivim umovima, j o h gija drugačijeg reda za drugačije doba.
Lj>etsu se ipak i dalje pitala — kako to sve učiniti stva Ivao pravi ,
5ici'ijanac) Pnje no što je odgovorio, Joe spenza ispraznio je svoj pehar do dna
i položio ga na
»,3to mi možemo izgubiti, kao ljudska bića, ako ži kao da je misao vrhunska
polazna pretpostavka za inrićii stvarnosti i promatramo stvarnost na način na
koji to mo? *_?to možemo izgubiti? ja sam znanstvenik i istrei sam kao
znanstvenik. K/lećtutim, isto tako, sve to ostaj« mo krasan razgovor uz večeru
ako to nismo u stanju na način primijeniti, uobličiti ili oformiti. | ada to
postaje i ska znanost. ~|~ada to postaje istinska religija.«
je izvukao originali
br
a to vrijeme, \\\
priručnik. M°čan, debeli svezak, u kojem se poe;! za poglavljem nabrajaju vrline
trgovačkih centara, coma«, tračanja ljudi, vlastite sigurnosti u shvac da ste
sve već odavno shvatili i da niste paran ako mislite da svi samo vrebaju na vas.
[\Ja kraju svakog glavlja nalazi se odlomak s uputama tipa »Nemojte mis
EPILOG: KVANTNA G
ovome...«. ,3 popisom stvari na koje ne trebate misliti ako želite živjeti život
koji nije-tako-loš-kako-bi-mogao-biti. Posebno je istaknuto poglavlje o
»(_.arobnjacima koji su mislili da mogu letjeti«. (J njemu su predstavljeni svi
oni koji su odlutali iz svoje kutije, iz svoje zone sigurnosti, i pritom nisu
zaradili milijun dolara. (J)n\ koji se uklapaju u vječno prisutno obesnažuiuće
pitanje: »/\ko si tako fora, zašto nisi bogat?«.
Na trenutak se učinilo da se miris truleži provukao sobom. VViH je s treskom
zaklopio tu prenapunanu knjigu. »Prvo nečarobnjačko pravilo glasi: (Jvjerite
ljude da NISCI čarobnjaci«, rekao je.
Y)a, prvo pravilo, jer, u svakom smislu, to je ono ograničenje koje će sigurno
zaustaviti i sve ostalo. /\n! Ograničenja koja smo sami sebi nametnuli najteže
je, gotovo i nemoguće uočiti, ler stvaratelj ie u stvorenome, i na taj način sva
se ograničenja realiziraju.
VViH, koji je dotad već dobrano zavirio u svoj pehar, predložio je da bi
Ne~nečarobnjacki priručnik jednostavno mogao na svakoj stranici imati ovo:
»(_jle, ti si žaba zato sto želiš biti žaba. ^)uoc\ se s tim«. Miceal je
sugerirao kako bi to moglo biti malo pretjerano, ma koliko kratko i slatko
zvučalo, i da bi možda dostajao malčice razumniji pristup:
»Mudima nije najveći problem neprihvaćanje vlastite mi-zernosti, vlastitog
bijednog stanja, vlastitih manjkavosti, vlastite nesposobnosti, vlastite nemoći.
Namai kao ljudskoj rasi, najveći je problem prihvatiti nasu uzvisenost. M' to
jednostavnome želimo prihvatiti, vnšteći pobjegnemo od svakog tko bi nam mpgao
sugerirati da smo svemoćni. jž_bog toga i nismo u stanju u stvarnost
manifestirati ono sto bismo od
nje htjeli.
nie htjc
Ivad bismo samo prihvatili to tko smo i sto jesmo, i stvarnu moć koju
posjedujemo, tada bi ono što nazivamo čudesnim, i sto je zasjalo iz nažalost
tako prema'og broja pojedinaca u prošlosti, postalo uobičajeno. | usvojili bismo
novu znanost manifestacije, što znači da bismo shvatili da mi uvijek, dvadeset i
četiri sata dnevno, tristo šezdeset i pet dana u godini, stvaramo svoju
stvarnost. Nema novih moći koj
Dakle, jesu li naše misli važne? Svakako da jesu.
One su gradivna tvar
stvarnosti. Što je misao?
Pa, misao je zamrznuti
trenutak struje svijesti
koju mozak obrađuje i
smiješta u paketić zvan
neuron i koji mu se dodaje
putem asocijativnog
pamćenja. Pa onda imate
misao i kažete: »Ima li ova
misao značenje i moć?«
Ima, jer je misao u stvari
struktura u koju je
uklopljen obrazac
realnosti. Ona je zapravo
arhitektura stvarnosti.
Tako da, kad stvarate svoj
dan, vi u njega ugrađujete
misao, i dok promatrate
misao, ona postaje oblik
u koji se sama stvarnost
uklapa. Tako da je
pustolovina dana istinski
temeljena na onom što
mislite.
- Ramtha
•i?
EPILOG: KVANTNA GOZBA
Ako je stvarnost moja
mogućnost same svijesti,
tad se odmah javlja
pitanje kako ju mogu
promijeniti? Kako ju
mogu učiniti boljom?
Kako ju mogu učiniti
sretnijom?
- dr. se. Amit Goswami
treba naučiti. Vcc >h imamo. Ono sto trebamo promi| je tip života koji za sebe
stvaramo«.
._)~7 Ivnignt dovršila je misao: ¦<
»K^ad netko kaže: stvarani li ja svoju stvarnost? O1 vorglasi — pa već ju
stvarate. ) o tko jeste načinjeno i one stvarnosti koja vi već jeste. FJ)a biste
to promijenili rate promijeniti neki od onih koncepata o ljudima, mies stvarima,
vremenima i događajima. |deja o tome s kini gdje živite, kako izgledate, kako se
oblačite, s kim d razgovarate, sto ćete raditi sutra, sve to izgradili ste svoju
temeljnu stvarnost, tako da je svatko u vašem ži iedan aspekt vas samih.
i
jc>liko smo zaokupljeni time da budemo takvi. | o \t put ribe u moru; netko da
ribi ideju da je nova ideja zati gutljaj vode. "Pako riba zatraži gutljaj vode i
svi počnu un od smijeha, jer riba je u vodi.
'
l^)akie, tako je nekako i kada kažemo 'kako ja to stv, svoju stvarnost?'. | a,
vi jeste stvarnost; vi ju već stva K/ji vidimo tko smo tek kad iz toga
iskoračimo i kad se < nemo na ono tko smo bili«.
i
a to se razgovor razbukta oko stola. (_jm'lo s
atke
akin
svatko pnea sa svakim, ier svi su razgovor povezani jedni s aruejma. L)un koji
je u vezi 5 terijom koja je u vezi sa sviješću koja je u ve stvaranjem odnosa s
namjerom. L_mociie, ne mreže, stare paradigme, pa natrag na svijest, na promat
izbore i promjenu. | stvarnost — posrednički koncept koi povezuje — i koji je
sam definiran svime.
|<Cako drukčije definirati riječ nego služeći se riječ Je li moguće shvatiti
neki koncept ne koristeći za to d koncepte? /\ko je tako, kako ikad možemo
zaista znat ovoj točki razgovora, L)etsu je izgovorila svoju kon, zdravicu:
»^nate, za mene je to sve bila samo filozofija, koju v
ali rasvijetlila mi ie život tek kad sam iu sponla s prakti
iskustvom«. I
L)ingo! i
EPILOG: KVANTNA G
Otpočela je fantastična razmjena ideja koja je domamila sve uzvanike iz svih
kuteva odaje, jve o čemu se u ljudskoj misli kroz stoljeća i radilo bile su
granice: »^to je moje; što je tvoje? Ova disciplina ne govori o tome. j\|e
koristi riieč mcdupovezanost — ti ni ne znaš što ona znači«. /\\i na kraju,
uska, uska cesta znanstvene, filozofijske potrage naglavce je uletjela u kanjon
kutije. |\|a kraju Čestica, naći ćete
samo još čestica. I\fa kraju bolesti, nikad nećete naći
dl- li
ravlie, neeo samo bolest.
fokus koji je zapadnoj civilizaciji omogućio sve njezine izuzetne prednosti, ods
elcao u e od svi eta magije. /\li kako se noć protezala preko ponoći, pojavio se
osjećaj da se negdje, u nekom kutu, nešto preolcrenulo. | utevi su se ponovno
sastajali. Veličina sna o nalaženju jednostavnog objašnjenja za najšire
promatrane fenomene bila je poput eliksira — i u trenutku, aktivnost za koju se
dugo mislilo da je otišla, da je prognana u jedno prošlo doba, ponovno je
otkrivena.
Kazgovor, propitivanje medu prijateljima, sjajne teorije i gadne činjenice — to
je bila gozba za pamćenje. /\ oni su znali, svi su znali, da će se to, poput
kružnica na vodi, raširiti, raširiti i raširiti po svijetu. Jednako tako,
kružnice će doprijeti i unutra, unutra i unutra, iz svijeta zbog kojeg su se,
naposljetku, ovdje i okupili, rjolografski svemir ponavlja se, u minijaturi, u
svakom svom duelu.
/\, u nekoj mjeri, ovi (__arobnjaci napravili su takav iskorak i zato da bi
drugi (čarobnjaci, drugdje, mogli učiniti isto. Jelca pehara»koji se dižu
slaveći trijumf ljudskog duha u jednom do*mu, sigurno će, jednako sigurno kao
što je sigurno da će sunce izaći, odjeknuti u drugim kućama i domovima, hotelima
i krčmama, ma gdje one bile. | akva je priroda stvarnosti. ~j~akav je svemir u
kojem se nalazimo.
nogo kasnije gosti su se odmakli od
I I - I-I- !
i - I v •
log stola i preselili u mnogo udobnije okružje. [\jeki su otišli u salon,
sjediti kraj vatre i pričati priče. Jer svi hodočasnici koji se vraćaju kući
Dosada je znak da je
vrijeme za promjenu.
A što se događa kada
promijenimo svoju svijest?
Mi mijenjamo položaj na
kojem sjedi promatrač u
našem mozgu. To pokreće
ispaljivanje novih neurona, pri čemu je zečja
rupa više poput
crvotočine koja nas
prebacuje u novu
neuromrežu u mozgu.
- JZ Knight
EPILOG: KVANTNA GOZBA
t
i
Jedini način da ikad
budem sjajan prema sebi
ne tiče se toga što radim
svom tijelu, nego onoga
što činim svojem umu.
- Ramtha
imaju za ispričati potresne priče o stravi i moći, a svako užitak sjediti im
preko puta i smijati se.
(J jednom trenutku činilo se da se dim neobično naki i drugi uzvanici nejasno su
se vidjeli. [\Jikome iz ove gp svakako, to nije nimalo smetalo. [raširio se glas
da su te mo »stari prijatelji svratili da malo povire«, jvueće zatre se, i
pronuji vjetar, i plamenovi se umalo zgasiše, kad na nom vjetar prestade.
»Jeftini salonski trik«, primijeti ne i u tom mu trenutku pepeo s njegove cigare
padne u 1< »7~oucne/« I nitko se nije nasmijao slade od onoga koje pepeo bio u
krilu. "Pakav je čarobnjački numor.
Malo po malo, skup se raspršio. Nekolicina gostiju oi rala je spre cio svoiin
soba za noćenje, f ovremeno bi se z; zvuk paljenja automobilskog motora, vrata
koja se otvar zatvaraju, a potom tišina. (_jjo se šum |_amborgninija. Je od
znanstvenika odlučio je »još prolunjati po starom gi prije zore« i svitanje
novog dana pozdravio je s vrha | irrelc tornja.
I osljednii je otišao dr. VVolr, u svoioj veličanstveno čiji koju su vukla
četiri konja.
K^asnije se pročulo da su neki gosti, koji su ga glt kroz prozore svojih
kupaonica na drugom katu, vidjeli c njegova kočija, dok je odmicala cestom, sve
više i više kovala na bundevu, j postajala je manja sa svakim kora konja. Na
stražnjoj strani kočije bili su inicijali »| . /\. No, u drugom trenutku,
inicijali su više sličili na iscerer ce, iz čijih je rubova prosijavalo svjetlo.
Netko je začuo juljenje, a onda rI_Ol!> ' kočija je nestala.
I tako je prvo prepravljanje |\|e-nečarobnjačkog prin ka završilo. | rije no što
je sunce skočilo, gosti su se još nom okupili po kutevima kuće. | oput bardova
iz davni pred njima je uvijek bio neki novi grad, nova avantura, i »nepoznato«,
zgurano pod mrvicama poriva za... za... |
»Ovaj život nije ništa drugo nego stranica u golemoj] zi«, kaže Kamtha, »u kojoj
ćemo mi uvijek biti to što jes uvijek će nas, prirođeno, bockati ambiciozna
potraga, f ot koja nas odvodi od dosadne jednoličnosti samo-promislj; samo-
mržnje, samo-stvaranja novih snova, modela misli|
EPILOG: KVANTNA G
ne premošćuju ludost ili ublažavaju pogreške, nego novi modeli misli u kojima
sudjelujemo sgorljivošću ambiciozne energije«.
L)a, to je to, ambiciozna potraga... (Jčiniti znanim...
| dok sam se penjao visokim stepeništem, gaseći sviieće u prolasku, pomislio sam
za sebe, a i za bilo koga tko ioš sluša: »lJ)a, magija je svugdje. Osobito
noćas. | svake noći. /\n, kk je b
j kakva je to b
s tim n ecima, želimo vam svima najljepše i najtoplije oeom
ajljep
EPILOG: KVANTNA GOZBA
263
Kako je nastao
Koji k
....
zt)aMor?
izvadak iz glavnog govora Willa Arntza na Konferenciji proroka u Santa Monici
2005.
Ljudi nas često pitaju kako je ovaj film uopće nastao. Mislim da je to jedna od
onih stvari koje smo moji kolege i ja morali dogovoriti i prije nego što smo
došli ovdje - znate ono, tamo ste negdje, na Polju blaženstva, shoppingirate
okolo tražeći nova tijela, i dođe vam anđeo i pita vas: »Ej, škvadro, hoćete
napraviti film?« »Aha, to zvuči kao... Hm, hoće li biti teško?«
»Ne, ne, ma bit će sjajno. Sići ćete tamo dolje i dogodit će vam se super
stvari. Doživjet ćete veliki uspjeh i održavat ćete konferencije...«
U jeđnorrt trenutku, nekoliko godina unatrag, prodao sam svoju prvu softversku
tvrtku i povukao se iz posla. Uskoro sam shvatio da mi je dosadno - zapravo,
nije mi bilo toliko dosadno koliko mi je bilo krivo, jer sam prodao gusku koja
nese zlatna jaja. Ja sam napisao taj softver, dobro sam ga prodao, okej, ali
ljudi koji su ga kupili napravili su još bolje - postali su milijarderi.
I tako sam odlučio osnovati drugu tvrtku, a imao sam i novca da ju pokrenem. Bio
sam u New Yorku, u vezi s tim poslom, i tamo se dogodio ključni trenutak koji
je, kako to vidim sada u retrospektivi, pomogao da sve ovo dobije smisao. Jedan
moj prijatelj pripremao je predstavu i malo sam mu pomogao s novcem. Radilo se o
budizmu i takvim stvarima, i stvarno je bio dobar osjećaj pomoći u financiranju
nečega takvog.
Jedan dan, šetao sam prema Svjetskom trgovačkom centru, od svih mjesta na
svijetu eto baš tamo, razmišljajući o svom novom projektu. Bilo je to nekako u
vrijeme kad je Ted Turner obećao dati milijardu dolara UN-u. I mislio sam: »Pa,
zbilja sjajno. No, hoće li se time išta postići? On samo dolijeva novac u
postojeće strukture moći, i jasno je što će se dogoditi: uvijek isto, uvijek
isto... Netko bi trebao napraviti nešto što bi zaista promijenilo svijest. Netko
to treba napraviti, i netko bi trebao financirati takve projekte«.
I odjednom mi je sinulo: »Pa ja bih to mogao. Mogao bih napraviti nove softvere,
zaraditi više novaca i napraviti to«. I
265
mislio sam, ako neću ja, tko će? Činilo mi se neobičnim da to budem baš ja, ali
što, mislio sam, idem to napraviti! Pokrenut ću softversku tvrtku sa šest
milijuna dolara, a nešto novca ću potrošiti za takve dobre projekte.
Dvije godine prije toga počeo sam pohađati Ramthinu školu prosvjetljenja (Ratn-
tha's School for Enlightenment), a tamo se mnogo pažnje pridaje stvaranju
vlastite stvarnosti, fokusiranju svijesti na vlastite želje i namjere, i potom
na njihovo manifestiranje u stvarnosti. Tako sam pomislio: »Znaš što, primjenit
ću ja te principe. Umjesto da samo pokrenem tvrtku vrijednu šest milijuna
dolara, napravit ću tvrtku od 30 milijuna dolara, a pola novca koji zaradim
darovat ću djelima duha«.
Tako sam u tom trenutku, hodajući prema Svjetskom trgovačkom centru, na neki
način napravio sporazum s duhom. Okej, ti ćeš dobiti pola, ali meni će trebati i
malo uvjeravanja sa strane, da bi se ta stvar ostvarila.
Moj prvi učitelj imao je običaj da se, na svoj način, nadmeće sa svemirom. Kao,
svemir ti napravi neko dobro, a ti mu
266
kažeš: »Ooo, ti misliš da je to dobro? 1 Pazi sad što ću ja napraviti za tebe;
vr ću ti dvostruko!«
A svemir onda njemu: »E pa dobro,
sad ću ja tebi pak vratiti dvaput više«.
A ti njemu: »Još nisam impresioniran
Eto, to se zbivalo dok sam hodao p
ma Svjetskom trgovačko centru. U sebi s
mislio: »Rock'n'roll, imamo dogovor?«. I
tajno sam sam se, u sebi, i rukovao sa s
mirom.
I tako ja napravim i drugu tvrtku, radim novac i povučem se iz posla. S < žirom
da sam se umirovio, zbilja nis mislio da ću ja biti taj koji će obaviti či
posao. Cilj je bio omogućiti novac, a r ko drugi je trebao doći i reći: »Imam
jec sjajan projekt«, na što bih ja rekao: »Ol napravi to«, napisao ček i onda bi
m neki drugi poslali video snimku toga su napravili, a ja bih je lijepo pogled
Pa, na kraju nije bilo baš tako.
U nekom trenutku, dok sam bio u Ra thinoj školi, upoznali su me s Markom, ] ji
je bio montažer. Radio sam i ja filme - ne profesionalno, samo na fakultetu
poslijediplomski studij. Počeo sam pog davati Marku preko ramena i mislio s; si:
»Vau, ovo je baš dobro. Možda bih n gao napraviti nešto poput toga«. !
Jedne večeri u školi, Ramtha je hod gore-dolje po pozornici i govorio: »U o'
školi govorimo o kvantnoj fizici, molel larnoj biologiji...«, i nabrajajući
znane koje smo učili rekao je: »Netko bi trebao i pisati knjigu o tome«. Sjedim
ja tamo, i rr
KAKO JE NASTAO KOJI K.... UOPĆE ZNAM
lim si, kao pravi pametnjaković: »Ma, što knjigu?! Netko bi trebao napraviti
film«.
To je bio jedan od onih trenutaka kad shvatite da ste se upravo dobrovoljno
uvalili u nešto.
Mjesec dana kasnije to mi se i dalje motalo po glavi i rekoh: »Okej, ionako mi
je dosadno. Izgleda da taj netko moram biti ja«.
I tako sam popričao s JZ Knight i počeo raditi na tome. Izvorna zamisao za film
bila je uzeti gomilu materijala o Ramthinu učenju, koji su snimani tijekom više
godina, umontirati u to neke animacije, dodati neke intervjue i možda napraviti
nešto što će, budemo li imali sreće, biti televizijski film. Ako budemo imali
sreće. I trebalo bi koštati nekih 100.000 dolara, najviše 125.000.
Počeo sam pregledavati materijale i sastavljati ih. Počeo sam i pisati male
skečeve kako bih ilustrirao čudni, šašavi kvantni svijet. Jedan od njih na kraju
je zbilja i ušao u film - ono s Amandom na košarkaškom igralištu, s
multipliciranim košarkaškim loptama koje skaču. To je otprilike i jedina stvar
koja je preostala od početnog scenarija.
Kako sam se dublje upuštao u sve to, počeo sam misliti: »Možda bih zapravo htio
nešto veće. U tom slučaju, trebam pomoć«. I tako sam se okrenuo prema Marku i
viknuo - upomoć!
Nije prošlo dugo, a nas dvojica smo radili na scenariju i totalno se zanosili.
Radili smo i radili i radili, ispisivali zabavne sitnice. Tu je negdje Mark
shvatio da nam treba pomoć. Ja sam se bio toliko zanio da
toga nisam ni bio svjestan. On je rekao: »Treba nam pravi producent«.
Rekoh: »Stvarno?«
»Moramo razgovarati s Betsy.«
»Okej. Što ona radi?«
»Priprema gurmanske obroke za pse.«
I tako sam nazvao Betsy. U međuvremenu, Mark joj je dao scenarij. Čitala ga je i
mislila: »Vau. Ovo je fantastično; tu su odgovori na mnoga pitanja«. Kad sam je
dobio na telefon, pitao sam je: »Zašto ja trebam tebe za producenta? Mogu
unajmiti producenta na terenu«.
Ona kaže: »Aha, možete unajmiti producenta na terenu. Ali kad se tegljač za
kulise ne pojavi jer to sindikat ne radi, i kad vam vozači počnu štrajkati jer
se nisu dogovorili za osamsatne smjene i Ha, Ha, Ha, Ha«, i ja sam joj rekao:
»Imaš pravo. Možda zbilja trebam pomoć«.
Dok sam se spremao odletjeti do Los Angelesa kako bih ju upoznao, primio sam
telefonski poziv od prijatelja koji me pitao što radim. Kažem: »Baš se spremam
na aerodrom«. On kaže: »Nećeš ti nikud danas«. Ja kažem: »Zašto?«, a on kaže:
»Jesi li upalio TV?«. Upalio sam ga točno na vrijeme da vidim kako se ruši drugi
toranj Svjetskog trgovačkog centra.
Nisam znao što učiniti. Želio sam zaposliti Betsy, ali nisam htio nikoga
zaposliti prije nego što ga vidim jer, tko zna, mogla bi biti i malo ćaknuta.
Onda smo još malo pričali na telefon i dok sam pokušavao odlučiti što da
napravim, ispričala mi je nekoliko zbilja slatkih priča. Ona ima to nešto sa
životinjama lutalicama; pokupi ih i pobrine se za njih. Jednog
KAKO JE NASTAO KO/7 K.... UOPĆE ZNAMO!?
267
joj je dana ptica uletjela u kupaonicu. Mačke su krenule na nju, pa je zalupila
vrata i počela polako govoriti ptici; ova joj je na kraju doletjela u ruku,
iznijela ju je van i pustila.
U tom trenutku sam je odlučio zaposliti. Naravno, čim je počela raditi,
pretvorila se u malu Gospođu Kamiondžini-cu: »Gle, to niš' ne valja. Ne mogu
vjerovati da su ti idioti to napravili. Gruljf, gruljf, gruljf...«
Kažem ja njoj: »Betsy, pa što se to dogodilo s tobom?«. A ona će: »Ah, navikni
se već jednom«.
I tako je sad nas troje radilo na scenariju. Ali do sada se već nešto
promijenilo. Svi smo došli na ludu ideju da hoćemo nešto što može ići u kina.
TV-film nam nije bio dovoljno dobar. Discoverv Channel - hm, hm. Htjeli smo to u
kinima u čitavoj zemlji.
Imali smo osjećaj da su milijuni ljudi na svijetu gladni tih informacija. Mogli
smo to osjetiti. Mogli smo osjetiti te ljude koji žele novi svjetonazor, koji
žele svijet
268
vidjeti drugačije. »Sve čemu su nas sve što smo radili, jednostavno ne J
cionira.« Tako snažno smo osjećali tć riv, i to je jedan od razloga što se nism
vukli kad smo radili film, a svi iz ir trije su nam govorili: »Vi ste ludi. O se
ne može napraviti zanimljiv fiL ako ga i napravite, neće ga nitko doć dati«. I
to je baš smiješno, sve te st tisuća ljudi koji su vidjeli film - vjei no ih je
dosad već i milijun - ne po: Samo pitajte Hollywood. j
E sad, bilo bi super kad bih mogac da je naša namjera bila jasna, da siru jako
usredotočeni i da je sve to mar tacija naše unutarnje sigurnosti da i sve to
dogoditi. Ha! Bilo je to više p Spankvja i Naše Bande. Sjećate se S kyja i Naše
Bande?
»Ehej, bando, kaj velite da naprai film koji će promijeniti svijet?«
»Supać, Spankv. Kako ćemo to izve
»Znam! Nabavit ćemo kameru!«
1
Mark i ja smo već neko vrijeme r; jali scenarij. Vrlo brzo nakon što se ] vila,
Betsy nam je rekla: »Čujte, dečl što vi radite je film za Discovery Cha! Imate
voditelja«. To je bila istina; i fazi smo imali voditelja, koji je šetao vorio u
kameru rečenice tipa: »Ako lite da je kvantna fizika čudna, pogl( te ovaj
fenomen«. Tako smo to bili pi
I tako je Betsy pokrenula svoju 1 panju da se riješimo voditelja. Mark smo ju
ignorirali i ignorirali i ignorir i nadali se... Na neki način smo imali rijus
da je u pravu, ali u tom trenutkv
KAKO JE NASTAO KO]I K.... UOPĆE ZNA
kako nismo shvaćali što bismo drugo trebali napraviti.
Kaos nas je čitavo vrijeme grickao za pete. (Katkad bi nas dohvatio i malo
više!)
Jednoga dana, netko od nas reče: »Mi uopće ne znamo što zapravo radimo. Ne znamo
ni kako ćemo to napraviti. Idemo onda intervjuirati ljude. Možda će nam ljudi
koje intervjuiramo pomoći. Možda nešto naučimo, i to nam da neki smjer, jer
očito nemamo nikakav smjer«.
I tako smo počeli zvati ljude i govoriti im da ih želimo intervjuirati.
Dogovorili smo sastanke i počeli raditi intervjue. Meni se jedan od velikih
trenutaka dogodio na samom početku, kad smo intervjuirali Ramthu. Dobio sam mig
da to napravim. Kako je ispalo, moj intervju s Ramthom trajao je deset sekundi.
Njegov intervju sa mnom trajao je tri sata. Rekao je: »Ti bi htio da sjedim
ovdje poput manekena i odgovaram na sva tvoja pitanja, ne bi li ti dobio sjajan
film? Daj razmisli još jednom! Ja trebam samo tebe napraviti boljim, a ti ćeš
onda sve ostalo«.
Kao što mi je kasnije rekao, trebao sam malo sk^ušenosti. Jer, kako je to zaista
i bilo, ja sam »financirao film i plaćao sve račune, pa sam mislio da trebam i
određivati što se snima. On je rekao: »Ovaj film radiš, kao i sve drugo što
radiš, samo da bi uspostavio određenu emociju. Da bi izazvao određenu
emocionalnu reakciju. Ali stvar je u tome što ta emocija koju tražiš potječe iz
svemira kojeg znaš. Ti kontroliraš ishod svega samo zato da bi dobio određenu
emociju. I pogodi što? To je jedna
stara i bezvezna emocija koju imaš već jako dugo vremena«.
Rekoh: »Pa da, valjda«.
A on: »Ne, ne i ne! Ne shvaćaš bit problema. Isti si šupak već tisućama života«.
Tako dakle. Ja sam tu na nišanu. Mark i Betsy mumljaju: »He, baš lijepo što mu
je to netko konačno rekao«. Kamera ide. Ekipa se smije. A on se tek zagrijavao.
»Ti želiš genijalnost«, reče Ramtha, »ali genijalnost uvijek dolazi s one strane
poznatoga, s one strane kontrole. Da si napravio film kakav si htio napraviti,
imali bismo sranje koje nitko ne bi htio gledati!«
Stvar je bila u tome da je sve to bilo točno. Znao sam da je točno. Sredio me
je. Sve nas je sredio. Svi smo željeli nešto sjajno, i zbog toga smo već došli
do točke u kojoj smo bili spremni odreći se ega najviše što možemo, kako bismo
to napravili.
Učitelji vole kad njihovi učenici nešto zaista žele. »Sad bih baš mogao
iskoristiti onaj stari škripac... Mogao bih ga malo i pritegnuti.« Jer samo
prolazeći kroz kaos, i hvatajući se u koštac s nepoznatim, dobivate genijalne
stvari. Ponekad mi se
KAKO JE NASTAO KOJI K.... UOPĆE ZNAMO!?
269
ukazuje slika Ramthe koji sjedi, gdje god on već sjedi, i pred njim je jedan
crveni gumb na kojem piše »Kaos«, i on se jednostavno ne može suzdržati. »Aaa,
oni misle da oni to rade. Peeep [zvuk pritiskanja gumba]«. I sve leti u zrak.
Tako dakle, to je bila točka velikog preokreta.
Nešto kasnije, kad smo se nas troje sastali, bio sam još ošamućen. Betsy je
rekla: »Da, da, trebamo sve rasturiti... Idemo se riješiti Amande«.
Mark i ja smo se zgledali i rekli:
»Ne, treba nam Amanda«.
Tako je ona rekla: »Okej, 'ajmo se onda riješiti voditelja!«. Dotad se oko toga
trudila samo tri mjeseca.
»Aha«, rekosmo mi, »idemo se riješiti voditelja«.
I tako smo u tom trenutku odbacili šest mjeseci ili čak godinu dana rada. I
krenuli smo intervjuirati ljude.
Zbog toga što sam imao neko znanstveno predznanje i znao tajne znakove među
genijalcima, obično bih ja započeo razgovor i postavljao bih više tehnička
pitanja.
Onda, otprilike kad bi njima već oč stale staklaste i kad bih im se popeo r
glave, uskakala bi Betsy. I rekla bi o nešto: »Znate, vi dečki lijepo govoi svim
tim stvarima i možda to sve m znači vama jajoglavcima, ali što to znači? Mislim,
kvantna superpozicija. lim te lijepo. Pa što s tim?!«
Nije to radila arogantno. Bilo je te kao: »Kako to mogu primijeniti? Ka' utječe
na moj život?« I to bi dovel potpuno drukčijeg odgovora te ose najednom bi sve
ponovno postalo i jeno energijom. ;
A onda bi uletio Mark. Nakon š sjedio sa strane i promatrao, katkad I ista
uletio s nečim što bi postalo gl atrakcija.
Napravili smo sve intervjue kojei htjeli - i ponovno zakoračili u svije osa. U
redu, nismo imali scenarij, a i smo šezdeset sati sirovog materijala ćemo
napraviti?
U međuvremenu, troškovi su rasi tog trenutka potrošili smo više od mi
270
KAKO JE NASTAO KOJI K.... UOPĆE ZNi
• dolara. Govorio sam si: »Okej, okej, tako je kako je«.
Plan - i izazov - bio je, možemo li umontirati dijelove intervjua tako da to sve
skupa ima smisla? Tako da na kraju izgleda kao da svi zajedno razgovaraju? Nismo
htjeli vlastita lica pred kamerom. Htjeli smo maknuti sebe iz čitave te priče.
Konačno, montiranje je profunkcioni-ralo. Editirao sam to na nekih dva i pol
sata, u više-manje istom rasporedu koji vidite u filmu.
A tada je na nas pala crna noć duše. Ili, crna noć filma, jer sad smo zbilja
trebali napisati scenarij. A nismo znali što bismo, jer voditelja smo ucmekali
još prije šest mjeseci. I kako onda da sve to složimo u neku povezanu priču, bez
nekoga tko bi je povezivao? Pročešljali smo na desetke ideja. Raspravljali smo o
ideji dana. Ponekad bi jedno od nas doživjelo Otkrivenje pod tušem tog jutra i
uletavalo vičući: »Hej, smislio sam!« Jednom je Betsy ušla i rekla: »Okej,
Amanda je žena koja tipka transkripte za filmove. I pred nju dođe čitav ovaj
materijal i ona počinje doživljavati, intejakciju s njim«. To je bila prilično
dobra ideja, ali i ja i Mark smo rekli, hmmmmmm... Potom bi meni sinula neka
ideja i sve bi utihnulo. Bilo je to teško vrijeme. Trebali smo si nabaviti glu-
potnetar... jer su nam na pamet padale tako bedaste i sladunjave ideje. Na jednu
smo došli i u sobi za montažu, također.
Nakon šest mjeseci briljantnih ideja, još uvijek nismo imali scenarij, pa čak ni
naslov. Polijepili smo na prozor četrdese-
tak kartončića, pokušavajući sve to po stoti put složiti u neki red.
Betsy je često znala reći: »Ah, koji kurac uopće znamo?« ili »Koji kurac ja
znam?« Pa, jednoga dana Mark i ja smo se zalijepili za taj učeni izraz. Jer smo
shvatili, zbilja, koji klinac smo mi znali? Činilo se da tu stvar nikako ne
možemo domisliti. Mislili smo da možemo, a nismo mogli... A onda je netko, ne
sjećam se više tko, rekao: »Možda bismo tako trebali nazvati film, ha-ha-ha-ha-
ha!«. Tako smo to zapisali i zakačili gore medu ostale kartončiće i u nekom
trenutku zaključili da ćemo se jednom već uozbiljiti. Pogodite što? Nismo. Ime
je ostalo.
Jedan od razloga što smo ostali pri tom imenu bio je i taj što nismo željeli
izletjeti s tvrdnjom tipa: »Ovo je pravi način. Ovako radi svemir. Mi smo to sve
shvatili. Znate ono, ili je tako kako mi kažemo, ili nikako. Ili ste s nama ili
ste protiv nas«.
Nakon mjeseci i mjeseci i mjeseci, male stvari počele su sjedati na mjesto. U
jednom trenutku Mark je rekao: »Ja mislim da je Amanda fotograf«. Okej. To
funkcionira. Ona je fotograf.
Konačno, imali smo scenarij. I mislio sam - jer ja sam i dalje Spankv, je li
tako? - »Vau. Isuse, imamo scenarij; sad će sve biti lako. Samo trebamo snimiti
ono što piše u scenariju i bit će to super«. Naravno, nije bilo baš tako.
Kad smo počeli slati scenarij okolo, tražeći glumicu koja bi mogla glumiti Aman-
du, ljudi su nas redom ljubazno odbijali.
KAKO JE NASTAO KOjl K.... UOPĆE ZNAMO!?
271
Zašto? Jer tako čudan film ne može biti zanimljiv i nitko ga neće doći gledati.
Svi to znaju! I što ćemo sad?
Tada je naš casting manager poduzeo »krajnju mjeru« - stavite scenarij na
raspolaganje ljudima - i tako je Marleenin partner za produkciju, Jack Jason,
nabasao na njega. Napisali smo ga tako da nije bilo baš puno teksta za tu ulogu.
Već smo imali sat i pol glava koje govore i nismo htjeli više dijaloga. On je
rekao: »Ovo je savršeno za Marlee zato što ona tako mnogo komunicira
neverbalno«.
Moja prva reakcija bila je: »Što, jel' se vi to šalite? Ne, ne, ne, ne, ne, ne«.
Ali Mark i Betsy oboje rekoše: »Da, to bi bilo dobro«.
Ljude uvijek zanima kako nam je bilo raditi utroje. Zamislite si tri mačke koje
se stalno bore i grebu, sve dok se ne umore i jednostavno ne klonu. Onda ona od
njih koja još ima malo energije ustane i vodi lopticu neko vrijeme. Drugi put
bismo, pak, svo troje preuzeli kontrolu, a ovo je bilo tada kad su Mark i Betsy
preuzeli vodstvo. Sastali smo se s Marlee i svo troje smo osjetili - da, to će
funkcionirati.
Nikad nismo planirali da Marlee t dio filma, ali to se činilo ispravnim, nam je
na pamet da možda film, u c trenutku, bira. Kad se uključite u kre; ni proces,
on dobiva vlastiti život i t kom trenutku umjetnik samo treba z piti usta i
maknuti mu se s puta. Tako mislili: »Ajmo sad malo začepiti usta i r nuti se s
puta. Marlee se pojavila. Odi ideja. Bilo bi mi drago da smo se mi sjetili, ali
nema veze, idemo to naprav
Čitavu stvar snimili smo u Portlaj Bio je to divan grad. Bila je to prava a'
tura. Čitavo vrijeme mislio sam: »Vau, kad smo i ovo obavili, sad će biti lako'
I tad stari crveni gumb za kaos po] no biva pritisnut.
Kad smo pisali scenarij, pisali srni u ponešto modularnom stilu, tako de ki
dijelovi mogu ići i tu i tamo. M smo da će to biti vrlo pametno i da će i dati
mnoge mogućnosti u sobi za me ranje. I dalo nam je - daleko previše i I tako smo
se još jedanput zatekli u ze kaosa. Nismo znali kako spojiti stvari lo je
stotinu različitih načina da sve :
272
KAKO JE NASTAO KO]I K.... UOPĆE ZNA
pa povezete - otprilike deset dobrih i devedeset loših. Proveli smo godinu i pol
u postprodukciji, editirajući, ubacujući glazbu, animacije, radeći, radeći,
radeći. I dok smo to radili, obavili smo i dosta pokusnih prikazivanja.
Zbog toga što se radilo o tako neuobičajenoj formi, morali smo se uvjeriti da
nismo bili ludi. Tako smo počeli dovoditi gledatelje. Ta pokusna prikazivanja za
nas su bila način da se dovedemo u stanje »početničkog uma«, kako to kažu u zen
budizmu. Bili smo već navikli na sve nijanse, ali shvatili smo da kad sjednemo s
ljudima koji to nikad nisu vidjeli, nekako se možemo »uslepati« na njihovu
svijest i vidjeti kao da to gledamo prvi put. Tako da smo imali dosta tih
pokusnih prikazivanja i vidjeli što štima. I nastavili smo rezati i rezati.
Mislim da smo napravili samo dvadesetak glavnih verzija filma. I konačno smo
dovršili film, tri godine nakon što smo ga započeli.
Bilo je vrlo uzbudljivo. Gotovi smo. Činilo se da se ljudima sviđa, pa smo
dogovorili s nekim potencijalnim distribu-
terima da dođu vidjeti film. Stvorili smo marketinški plan koji govori da
publika za ovaj film zaista postoji, unatoč tome što Hollywood u to ne vjeruje.
Kad su došli pogledati film, svi do jednoga rekli su: »Hmmmm, zanimljiv film,
ali nema svoju publiku, zbogom«.
U tom trenutku vratio sam se natrag, na ono svoje iskustvo sa softverom. Kad
imate novu tehnologiju, morate napraviti »dokaz koncepta«. Mi smo morali
dokazati koncept tako da pokažemo kako publika za ovaj film zapravo postoji.
Betsy je otišla u naše lokalno kino u Yelmu, u VVashing-tonu, i rekla im:
»Možete li nam omogućiti prikazivanje?«.
»O, pa ne baš.«
»Molim vas, molim vas, hoćete li nam dati dvoranu i platno?«
»Ne, zaista ne.« I tako naprijed-natrag, naprijed-natrag. Konačno, samo da nas
se riješi, ta osoba je rekla: »Okej, dat ćemo vam da prikažete. Ali znate što,
vjerojatno ćete trajati samo tjedan dana«. Film je igrao sedam tjedana. Mediji
su nas i dalje ignorirali. A tip iz kina, nakon otprilike
KAKO JE NASTAO KOJI K.... UOPĆE ZNAMO!?
273
četiri tjedna, rekao je: »Da, znao sam da će ovo biti veliki uspjeh«. Bili smo
toliko sretni da smo samo rekli: »Tako je, hvala buraz«. U Portlandu je film
igrao osamnaest tjedana. Tako smo postigli uspjeh već u dva kina. Sve smo
napravili Hollywoodu iza leđa; bilo je to nešto suprotno od velike premijere.
Drugu stvar koju smo napravili obratno, i zbog koje su ljudi iz Hollywooda
mislili da nitko neće htjeti gledati naš film, činila je pretpostavka koju je
naš film podrazumijevao: da je naša publika pametna. Temeljna je pretpostavka
Hollywooda, naravno, da ste vi ljudi blesavi i da vam sve treba odslovkati. Sve
mora biti onako kako ste već navikli vidjeti, mi ćemo samo još malo pojačati
ton. Mi smo rekli: »Ne, ljudi jesu pametni. Oni vole koristiti svoj mozak«. U
stvari, jedan od naših ciljeva u čitavom ovom poduhvatu bio je ponovno oživjeti
mišljenje, koje je u ovoj kulturi postalo izgubljeno umijeće. Mark je rado
govorio kako želi napraviti to da mišljenje opet postane seksi.
I tako smo započeli svoj pohod - kino ovdje, kino ondje. Na početku smo se
zbilja morali jako potruditi da pronađemo svoju publiku. Išli smo preko Crkve
jedinstva i preko ljudi iz Znanosti uma. Išli smo u yoga-studije. Mislim da smo
sljedeće prikazivanje imali u Tempeu, u Ari-zoni, gdje još igramo. A to je kino
s jednom dvoranom. To ipak nije isto kao da smo u nekom kutu multipleksa.
274
Nastavili smo tim tempom, jedno jedno kino, dok konačno ne nađemo < stributera.
Samuel Goldwyn Roadside Attr tions objavio je film »Super veliki ja« (L per Siže
Me), a mi smo igrali u dosta is kina. Svako toliko vidjeli su taj čudni fi s
neobičnim nazivom, koji je prola; bolje od njihova filma. Mi nismo imali I a
»Super veliki ja« ga je imao mnogo. Ta su nas počeli pogledavati, kao, koji klir
se tu zbiva?
Na kraju smo se našli s njima u Sai Monici. Bili smo pred prikazivanjem u
mošnjoj Promenadi; prelazili smo iz I verlvja u kojem smo, na kraju, igrali tje
nima. Rekli su nam: »Jeste li imali vel oglas u L. A. Timesu?«
'
»Ne«, rekoh, »Nismo imali nikak oglas u L. A. Timesu.«
Oni kažu: »Zanimljivo. Mi smo već g dinama u ovom poslu, i morate dav oglase«.
.
Ja rekoh: »Okej, okej, ehej, pa zato i žel raditi s vama, jer vi znate sve te
stvari«.
Tako smo se zajedno odšetali oko b ka sve do kina, na kojem je stajao onaj a
liki svijetleći znak »Koji k.... - rasprodam
Sjednemo unutra i pogledamo čitav fil Nakon toga, pitanja i odgovori. Slušali
rasprave koje su se odvijale, i pitanja tip koji je bio glavni kaže: »Vau. Nik
nisam vidio ovako nešto. Da, idemo napraviti«. I tako smo dobili distribute
E sad, u mojoj vječnoj ulozi Spanky shvatio sam da će ljudi ili voljeti naš fil
ili će ga jednostavno ignorirati. Nijed:
KAKO JE NASTAO KOJI K.... UOPĆE ZNANI
od nas nikad nije bilo izloženo javnosti, nikada nismo osjetili medije i zbilja
nismo znali što bismo trebali očekivati.
Onda su nam počela stizati pisma mržnje. Prijetili su nam smrću. Bože dragi, to
je zbilja bilo čudno. Onda smo Betsy i ja prestali čitati komentare filma na
našoj web stranici, jer biste nakon tri-četiri komentara tipa: »Film mi je
promijenio život« i »Tako je predivan«, pročitali nešto tipa - »Vi ste nacisti.
Svijet bi bio bolji da vas nema na planetu«. Jednostavno nisam bio naviknut na
to.
To je postalo tako grozno da sam na kraju nazvao JZ Knight, preko koje se javlja
Ramtha. Ona je s godinama dobila svoju porciju prijetećih pisama i puno mi je
pomogla. »Ne trebaš se kačiti na svačiju reakciju na ono što radiš«, rekla mi
je, »bilo da te vole ili mrze. I neki ljudi će te voljeti, a neki će te mrziti.
Nakraju, bitno je samo to da dok sjediš noću uz svoju šalicu čaja i gledaš u
vatru, budeš sretan s onim što si napravio. Moraš pošteno sebi priznati tko si.
I ako misliš da je ono što si napravio vrijedno divljenja, dopusti si to. Ako
ćeš se raspasti svaki put kad se nekom ne sviđa to što radiš, nikad nećeš ni
izaći iz kuće«.
Bilo je to veliko iskustvo za sve nas.
Gotovo od samog početka, pratili su nas napisi da je film financirala Ramthina
škola i da je to njihov propagandni film. Meni je to bilo posebno bizarno jer
sam znao da ga nisu oni financirali - ja sam. Da bar jesu - ja bih na kraju imao
mnogo više novca!
Onda je u novinama San Francico Chro-nicle neka žena napisala osvrt u kojem
ljude koje smo intervjuirali naziva »takozvanim stručnjacima«. Sad još i ta
novinarka - ako ju tako možemo nazvati - koja je odlučila da su ljudi s kojima
smo razgovarali »takozvani stručnjaci«. Mislim, ako ti se film ne sviđa, ako
misliš da je bedast, ako misliš da je umjetnički, u redu. Ali blatiti
znanstvenike koji su godine svog života posvetili tim otkrićima? Za nas, oni su
pravi heroji. Ne oni dečki koji udaraju lopte palicama za baseball. Ovi ljudi,
koji su obavili sva ta istraživanja, oni su heroji.
Kad sam te večeri otišao u krevet, po glavi mi se počela vrtjeti pjesma Boba
Mar-le)fa Redemption Song. Tu je jedan stih koji ide ovako nekako: »Dokle će
ubijati naše proroke dok mi stojimo sa strane i samo gledamo«. I to mi se nije
prestajalo vrtjeti u glavi.
U našem društvu, ovakvom kakvo jest, novinari mogu jednostavno ubiti naše
proroke izmišljajući stvari. A mi samo
KAKO JE NASTAO KOJI K.... UOPĆE ZNAMO!?
275
kažemo: »Da, to su vam mediji, što ste drugo očekivali? Što se tu može«. Samo se
okrenemo na drugu stranu i kažemo »što se tu može«.
Ujutro sam se probudio rigajući vatru, i napisao e-mail onoj ženi koja je to
napisala. I svim ljudima na svojoj e-mail listi napisao sam - evo, ako joj
hoćete i vi odgovoriti, evo vam njezin mail.
Više od 500 ljudi pisalo je u San Fran-cisco Chronicle, a to je nevjerojatan
broj. I što je San Francisco Chronicle napravio? Ništa. Nisu objavili ni slovo o
tome. I shvatili smo: »O moj Bože, to su vam mediji«.
Za nas troje sve ovo je bilo jako zanii ljivo. U biti, mi smo ustali i položili
s\ ulog i rekli: »Mi mislimo da je ovo važne I naučili ponešto o tome kako se
nositi negativnim i s pozitivnim reakcijama.
I to je, više-manje, čitava priča o ton kako smo ovamo uopće dospjeli. I nem mo
ni najblaže ideje što ćemo naprav sljedeće. Ali svi smo jako sretni što sudi
lujemo u ovoj ludoj vožnji i hvala vam s\ ma što ste nam se pridružili.
^l^B
276
KAKO JE NASTAO KOJI K.... UOPĆE ZNAMC
Daljnje ludorije ekipe iz
Koji k.... \xopćZ zr|aMof?
Bili smo zatrpani zahtjevima da čitave intervjue učinimo dostupnima, bilo u
tiskanom obliku ili u formi DVD-a. Čini se da ljudi žele još više informacija (i
to je razlog zbog kojeg smo napisali ovu knjigu).
Ali odlučili smo napraviti i korak više. Na konferenciji u Santa Monici ponovno
smo intervjuirali gotovo sve ljude koje smo intervjuirali za film. Potom smo
doznali gdje su Lynne Mc-Taggart i Dean Radin, pa smo intervjuirali i njih,
dodajući još trideset sati intervjua onom postojećem materijalu od šezdeset sati
koji smo već imali. Dok smo se time bavili, stiglo je i nekih deset minuta
animacije koju smo htjeli ubaciti u prvu verziju filma, ali nismo imali kada, pa
smo se privatili posla da to sada sve skupa ' isproduciramo.
I opet smo bili u sobi za montažu. Devedeset i pet posto intervjua iz prve
verzije je izvađeno i zamijenjeno drugim materijalom. Dodali smo novih sat
vremena intervjua i animacije, prestruk-turirali dramatski dio i nazvali to The
Rabbit Hole Version (Verzija zečje rupe).
Ali onda, zašto ne ići još korak još korak dalje dalje? Koristeći D,VĐ
tehnologiju i ugrađujući tehniku generatora nasumičnih brojeva (REG-ova!) u DVD-
player, napravili smo verziju dugu šest sati u kojoj gledatalj može sam odrediti
»koliko duboko u zečju rupu« se želi spustiti. I ako to hoće napraviti na
kvantni način, može uključiti nasumični odabir, tako da DVD-player, dok radi,
»baca kocku« i odlučuje koji intervju će sljedeći pustiti. (Bog se možda ne
kocka sa svemirom, ali mi to možemo s DVD-om). Tako da je svaki put kad gledate
drukčije. (A ako svijest utječe na REG-ove, što to onda znači?)
Sudjelovali
Dr. se. David Albert, profesor i ravnatelj Philosophkal Foundatioi Phi/sics,
Columbia University, specijaliziran u području filozofijskih ] blema kvantne
mehanike, filozofije prostora i vremena te filozofije; nosti. Autor je knjiga
Quantitm Mechanics and Eiperience i Time Chance, a o kvantnoj mehanici objavio
je mnogo članaka, najvis časopisu Phi/sical Reiviev.
Docent Joe Dispenza studirao je biokemiju pri Rutgers University u Nevv
Brunswicku, N. J. Titulu doktora kiropraktike stekao je na Life University u
Atlanti, Georgia, diplomirajući s najboljim ocjenama i pohvalama. Svoje
obrazovanje i poslijediplomski trening nastavlja u području neurologije,
neuropsihologije i moždanih funkcija.
Dobitnik je nagrade Clinical Proficiency Citation za kliničku izvrsnost u odnosu
liječnika i pacijenta, koju dodjeljuje Life University, i član je Međunarodnog
počasnog društva kiropraktičara.
Često zapamćen po svojim opaskama o stvaranju vlastitog dana, polaznik je
Ramthine škole prosvjetljenja, suvremene škole drevnoga znanja koja se nalazi u
Sjedinjenim Američkim Državama, u kojoj je naučio stvoriti svoj dan i osobno
iskusiti kako mozak, svijest i namjera zajedno stvaraju stvarnost na mnogo
različitih načina, bilo da je riječ o danu, događaju, nekom objektu ili
budućnosti. Njegova nova DVD-serija, Your Immortal Brain (Vaš besmrtni mozak),
razmatra načine koje ljudski mozak može koristiti za stvaranje stvarnosti putem
vladanja mislima.
278
Istraživanje koje je napravio dr. se. Masaru Emoto (lounv.masaru-emoto.net) i
njegove zapanjujuće fotografije vodenih kristala postale su izvor velikog
zanimanja diljem svijeta. Medu njegovim knjigama su i The Message of Water,
Vols. 1, 2 i 3 (Poruka vode, izdanja 1, 2 i 3), bestseler Nezv York Timesa - The
Hidden Messages in Water (Poruke skrivene u vodi) i The True Pozver of Water
(Istinska snaga vode).
Dr. se. Amit Goswami je profesor emeritus na odsjeku za fiziku pri University
ofOregon, Eugene, gdje predaje od 1968. godine. Pionir je nove znanstvene
paradigme zvane Znanost unutar svijesti. Autor je i vrlo uspješnog udžbenika
Quantum Mechanics (Kvantna mehanika). Njegov dvotomni udžbenik za
neznanstvenike, The Phy-sicist's Vieiv of Nature (Pogled fizičara na prirodu),
prati nestajanje i ponovno otkrivanje koncepta Boga u znanosti.
Također je napisao osam popularnih knjiga temeljenih na njegovu istraživanju
kvantne fizike i svijesti, uključujući i Self-Aware Universe, The Visionary
Window, Physics ofthe Soul, Quantum Creative i The Quantum Doctor (Samosvjesni
svemir, Prozor vizonara, Fizika duše, Kvantna kreativnost i Kvantni doktor).
U svom privatnom životu, Gosvvami je praktičar spiritualnosti i transformacije.
Sebe naziva kvantnim aktivistom.
Dr. se. John Hagelin svjetski je priznat kvantni fizičar, edukator, autor i
stručnjak za znanost i društvenu politiku. Vodio je pionirsko istraživanje na
CERN-u (European Centerfor Particle Physics - Europski centar za fiziku čestica)
i SLAC-u (Stanford Linear Accelerator Center - Centar za linearne akceleratore u
Sfanfordu) i zaslužan je za razvoj teorije o velikom unificirajućem polju,
temeljene na teoriji superstruna. Kao ravnatelj Instituta za znanost,
tehnologiju i društvenu politiku (Institute of Science, Technology and Public
Polici/), uporišta napredne politike, uspješno je predvodio nastojanja na široj
državnoj razini za identifikacijom, znanstvenom verifikacijom i promocijom
isplativih rješenja kritičnih problema društva. Veći je dio proteklih 25 godina
proveo vodeći znanstveno istraživanje o temeljima ljudske svjesnosti. U svojoj
knjizi Manual for a Perfect Government (Priručnik za savršenu vladavinu),
pokazuje kako je, putem obrazovnih programa koji razvijaju ljudsku svijest te
putem politike i programa koji učinkovito iskorištavaju zakone prirode, moguće
riješiti akutne društvene probleme i unaprijediti učinkovitost vladavine. Kao
priznanje za njegova iznimna postignuća, dodijeljena mu je prestižna nagrada
Kilby, koja se daje znanstvenicima koji su napravili »veliki prilog društvu
putem svojih primjenjenih istraživanja na području znanosti i tehnologije«. Ovom
nagradom svrstan je u red »znanstvenika u tradiciji Einsteina, Jeansa, Bohra i
Eddingtona«.
SUDJELOVALI
279
Dr. Stuart Hameroff (zviuw.quantumconsciousness.org) profesor je na odsjecima za
anesteziologiju i psihologiju, kao i ravnatelj centra za proučavanje svijesti
(Center for Consciousness Studies) pri Sveučilištu Arizona u Tusconu. Veći dio
svog profesionalnog rada proveo je kao službeni anesteziolog u medicinskom
centru Sveučilišta Arizona, vodeći brigu o kliničkim pacijentima i podučavajući
osoblje i studente medicine na traumatološkom odjelu. Njegovo istraživačko
zanimanje uvijek se fokusiralo na to kako ta ružičasto-siva masa - naš mozak -
proizvodi misli, osjećaje i emocije. Je li mozak tek nešto poput kompjutora? Ili
tu ima i nešto mnogo dublje? Je li moguće da nas naš mozak spaja s finom
strukturom svemira? Što je to fina struktura svemira?
Dr. Hameroff objavio je stotine znanstvenih članaka, uključujući i tri u
koautorstvu s Rogerom Penroseom, i pet knjiga medu kojima su: Toivard the
Science of Consciousness I-III (K znanosti svijesti I-III, u izdanju MIT Press-
a) i Ultimate Computing: Biomolecular Consciousness and Nanotechnology (Vrhunsko
računanje: Biomolekularna svijest i nanotehnologija, u izdanju Elsevier-North
Holland). Kao ravnatelj Centra za proučavanje svijesti
(www.consciousness.arizona.edu). Hameroff organizira serije konferencija pod
nazivom Toivard the Science of Consciousness (K znanosti o svijesti).

Dr. se. Ervin Laszlo je autor ili urednik sedamdeset i četiri k ge koje su
prevedene na dvadeset jezika, objavio je više od tristo članaka i istraživačkih
radova i šest albuma svojih konc nih izvedbi na klaviru. Radi kao urednik
mjesečnika World Futu The Journal of General Evolution (Svjetska budućnost:
časopis o ćoj evoluciji), i popratne serije knjiga General Evolution Studies (I
učavanje opće evolucije). Laszlo je općenito priznat kao utemelj: filozofije
sustava i opće teorije evolucije, a utemeljitelj je i ravna istraživačkog tima
koji proučava opću evoluciju (General Eve tion Research Group). Bio je i
predsjednik Međunarodnog druš za sistemske znanosti (International Societyfor
the System Scienc S najvišim je uspjehom diplomirao filozofiju i društvene zna
sti na Sorbonni, pri pariškom sveučilištu, a vlasnik je i presti; diplome iz
umjetnosti s Akademije Franza Liszta u Budimpe Njegove brojne nagrade i
priznanja uključuju i četiri počasna d torata. Savjetnik je glavnom ravnatelju
UNESCO-a i ambasat Međunarodnog delfskog savjeta (International Delphic Count
Godine 2004. dobio je nagradu za mir Goi Peace Prize u Japa za koju je ponovno
nominiran i 2005. godine.
280
SUDJELOV.
Miceal Ledvvith, doktor humanističkih znanosti i doktor teologije, rođen u
okrugu Wexford u Irskoj, zaređen je za katoličkog svećenika 1967. godine nakon
studija umjetnosti, filozofije i teologije. Nakon završetka doktorskih studija,
postavljen je za predavača teologije na Pontifikalnom sveučilištu u Mavnoothu,
1971. godine, gdje je postao profesorom 1976. godine. Dekan sveučilišta
teologije postao je 1979. godine, podpredsjednik koledža 1980. godine, a deset
godina, sve od 1985. godine, obnašao je funkciju predsjednika.
Od 1980. do 1997. godine, triput je bio članom Međunarodne komisije za teologiju
(International Theological Commission), male skupine teologa koji teološke
savjete daju na zahtjev pape ili Kongregacije za nauk vjere. Niz godina bio je i
učenik Ramthine škole drevne mudrosti. Kao uvod u neke od glavnih tema kojima će
se baviti u svojoj nadolazećoj knjizi, upravo producira DVD-seriju pod nazivom
Deep Deceptions (Velike obmane).

Lynne McTaggart nagrađivana je autorica bestselera The Field (Polje),

www.livingthefield.com. koji je izrastao iz njezine potrage za odgovorom na
pitanje mogu li nove znanstvene teorije objasniti homeopatiju i duhovna
izliječenja. Najpoznatija je kao osnivačica i urednica (sa svojim suprugom
Bryanom Hubbardom) najpopularnijih biltena i knjiga o alternativnom liječenju i
duhovnosti, u koje se ubraja i međunarodni bilten What Doctors Don't Teli You
(Ono što vam liječnici ne govore). Živi u New Yorku sa suprugom i dvije kćeri.
Njezina tvrtka održava redovite radionice i konferencije pod nazivom Livnig the
Field (Živeći Polje), na kojima sudjeluju i govore najpoznatiji svjetski
znanstvenici i kvantni fizičari, ruku pod ruku s iscjeliteljima i vidovnjacima.
Lynne upravo radi na pripremama za sljedeće takvo okupljanje.
Dr. Daniel Monti svoj je doktorat iz medicine, summa cum laude, primio na
državnom sveučilištu New Yorka, na medicinskoj školi Buffalo godine 1991.
Postdoktorski rad završio je pri Istraživačkom programu (Research Scholars
Program) Odsjeka za psihijatriju i ljudsko ponašanje na medicinskom koledžu
Jefferson, u Philadel-phiji, u Pennsvlvaniji. Trenutačno je izvršni i medicinski
ravnatelj u Myrna Brind centru za integrativnu medicinu, pri Sveučilištu Thomasa
Jeffejsona.
Istraživanja dr. Montija pokrivaju širok spektar tema i uključuju stipendije za:
terapije kanceroznih bolesnika temeljene na svjesnosti i umjetnosti;
alternativne terapije u liječenju bolesnika te testove mišićnih odgovora na
semantičke tvrdnje. Njegovo istraživanje liječenja uma/tijela priskrbilo mu je
nagradu doktora godine za neuroemocionalne tehnike, godišnju nagradu i tri
nagrade za životno djelo »za unapređenje opće dobrobiti šire zajednice«. Dobio
je petogodišnju NIH-ovu stipendiju za proučavanje učinaka redukcije stresa kod
kanceroznih bolesnika.
Upravo piše znanstveno utemeljenu knjigu, namijenjenu širokoj publici, o tome
kako su um, tijelo i energetski sustavi dio zamršene mreže koja tvori naše
fizičko i mentalno zdravlje.
SUDJELOVALI
281
Dr. Andrew B. Newberg je asistent-profesor na Odjelu za ra logiju i psihijatriju
u Bolnici sveučilišta Pennsvlvania i službe liječnik na Nuklearnoj medicini.
Diplomirao je na medicinskoj š Sveučilišta Pennsvlvania 1993. godine. Praksu u
internoj med završio je pri Graduate Hospital u Philadelphiji, radeći kao vod
odjela na zadnjoj godini. Objavio je brojne članke i poglavlja n, mu moždanih
funkcija i neuroloških prikaza rada mozga te i: živanja religioznih i mističnih
iskustava. Koautor je bestselera ' God Won't Go Away: Brain Science and the
Biology ofBelief (Zašto neće otići: znanost o mozgu i biologija vjerovanja) i
The Mystical M Probing the Biology oj Belief (Mistični um: testiranje biologije
vj vanja). Obje knjige istražuju odnos između neuroznanosti i hovnog iskustva.
Dr. se. Candace Pert je sredinom svojih dvadesetih, studentica završne godine
kada je otkrila opijatske receptore, koji su poveznice između tijela stanice i
endorfina, prirođenih tjelesnih sredstava za ublažavanje boli, a koje ona naziva
našim »temeljnim mehanizmom za blaženstvo i povezivanje«. Otkriće do kojeg je
došla proizvelo je skorašnju golemu promjenu u načinu na koji znanost razumije
sustave ljudske unutarnje komunikacije, ukazujući na usmjerenost prema modelu
utemeljenom na informaciji koji danas nadrasta struk-turalističko gledište koje
je dominiralo godinama.
U godinama koje su slijedile, Candace Pert usredotočila je svoje istraživanje na
razvoj netoksičnih lijekova koji selektivno blokiraju re-ceptorske izdanke
virusa AIDS-a. Bavila se također i »opasno interdisciplinarnim« vezama između
živčanog i imunološkog sustava, razvijajući dokumentaciju o sustavu koji se
proteže čitavim tijelom i u kojem molekule peptida i njihovi receptori služe kao
posrednici, a što ona smatra biokemijskim temeljem emocija i potencijalnim
ključem za mnoge najintrigantnije bolesti našega vremena. Njezin bestseler
Molecules ofEmotion (Molekule emocije) jednako je zanimljiv_________________
- '
i kao pogled iznutra u promjenu znanstvene paradigme i kao unu-
;
tarnje putovanje jedne žene prema potpunijem razumijevanju sebe.
Raintha (ivzvw.ramtha.com) je jedna od najvećih zagonetki koju su znansl nici
proučavali tijekom posljednjeg desetljeća. On je mistik, filozof, majs -učitelj
i hijerofant. Njegovo partnerstvo s Amerikankom JZ Knight, koj njegov medij, i
dalje zbunjuje učenjake; rezultati njihovih proučavanja u zuju na to da je riječ
o definitivno ne-lokalnom fenomenu. Koristeći sofisi rani poligraf, istaknuti
parapsiholozi lan VVickramasekera i Stanlev Knip sa Saybrooke Graduate School,
više puta su se opetovano osvjedočili da se, ( ma očitanjima poligrafa, moždana
aktivnost JZ Knight, dok kanalizira R< thu, prebacuje na delta-stanje i da
njezinim tijelom koje govori, hoda, jede, pije i pleše, dok Ramtha podučava o
misterijama uma nad tijelom, upravlja donji cerebellum.
Putem koherentnog sustava misli koja objedinjuje znanstveno znanje s ezoteričnim
poznavanjem duha, Ramthini učenici proučavaju biologiju, neurofiziologiju,
neurokemiju i kvantnu fiziku. Poput Bohma, on tvrdi da je svijest temelj svakog
postojanja. Tijekom svog vlastitog životnog vijeka, prije 35.000 godina, on je
naučio odvojiti svoju svijest od svoga tijela, podignuti joj frekvenciju i
ponijeti ju sa sobom. On je jedno od rijetkih ljudskih bića koje će postati
živim svjedokom viđenoga i neviđenoga.
282
SUDJELOV
Dr. se. Dean Radin je viši znanstvenik na Institutu noetičkih znanosti
(Institute ofNoetic Sciences, IONS) u Petalumi, u Kaliforniji. Radi i kao
pridruženi član profesorskog zbora na Državnom sveučilištu Sonorna i kao posebni
savjetnik na Saybrook Graduate School u San Franciscu. Svoju diplomu iz znanosti
električnog inženjerstva stekao je s višim počastima, magna cum laude, na
sveučilištu Mas-sachusettsa u Amherstu, a diplomu doktora znanosti u području
električnog inženjerstva i titulu doktora znanosti iz psihologije na Sveučilištu
Illinois, u Champaign-Urbani. Na početku svoje karijere bio je član tehničkog
osoblja u AT&T Bell Laboratories, a nakon toga i glavni znanstvenik u GTE
Laboratories, gdje je desetljećima bio angažiran na razvoju široke skale
prjmjenjenih telekomunikacijskih proizvoda i sustava.
Četiri je puta izabiran za predsjednika Parapsihološkog udruženja
(Parapsychological Association), koja je pridruženi član Američke udruge za
napredak znanosti (American Association for the Advancement of Science).
Autor je nagrađene knjige The Conscious Universe (Svjesni svemir) i nadolazeće
knjige Entangled Minds (Isprepletene svijesti). Autor je ili koautor više od 200
novinskih članaka i tehničkih izvješća.
¦ *"„" ° '-' . Vi'
Dr. se. VVilliam A. Tiller je profesor emeritus pri Stanfordskom sveučilištu,
pionir psihoenergijskih istraživanja (trenutačno ravnatelj i voditelj udruženja
William A. Tiller Foundation for Nezu Science u Pavsonu, Arizona) i autor je
knjiga Science of Human Transforma-tion: Subtle Energies, Intentionality and
Consciousness, Conscious Acts of Creation: The Emergence of a Neiv Physics te
Some Science Adventu-res with Real Magic (Znanost ljudske transformacije:
suptilne energije, Intencionalnost i svijest, Svjesni čin kreacije: pojava nove
fizike, te Neke znanstvene pustolovine s pravom magijom). Dobitnik je nagrade
INTA Humanitarian of the Year (1982. godine) i dobitnik nagrade za inovaciju
Alyce and Elmer Green, koju je 2005. godine dobio za »svoj trajni rad u području
psihoenergetike i uloge svijesti u duhovnoj i materijalnoj stvarnosti«, koju mu
je dodijelilo Međunarodno društvo za proučavanje suptilnih energija i energijske
medicine (International Society for the Study of Subtle Energies and Ener-gy
Medicine, ISSSEEM).
SUDJELOVALI
Jeffrev Satinover, dr. med., dr. se, pisac je, psihijatar i liječnik. Njegovi
bestseleri o temama koje sežu od povijesti religije do računske neuroznanosti i
kvantne mehanike, prevedene su na devet jezika. Trenutačno je član međunarodnog
multidisciplinarnog istraživačkog tima koje pri laboratoriju Condensed Matter
Physics pri sveučilištu u Nici, u Francuskoj, istražuje kompleksne sistemske
teorije koje se primjenjuju na financijsko tržište, klimatske promjene,
predviđanje potresa i izbijanja epidemija. Kao predavač na određeno vrijeme radi
i na Sveučilištu Princeton i radi kao savjetnik u Senatu Sjedinjenih Američkih
Država u području prevencije i suzbijanja trgovanja ljudima i djecom u svrhu
seksualnog ropstva. Predavao je psihologiju i religiju na Harvardskom
sveučilištu.
Ima diplome s Harvarda, Sveučilišta Texas i Yalea. Diplomirao je i na Institutu
C. G. Jung u Ziirichu, bivši je predsjednik Fondacije C. G. Jung u New Yorku.
Živi u VVestonu, Connecticut, sa suprugom i tri kćeri, a povremeno i u Saint-
Jean Cap-Ferratu u Francuskoj.
283

m
Dr. se. Fred Alan VVolf radi kao liječnik, pisac i predavač. Nje rad u području
kvantne fizike i svijesti vrlo je dobro poznat, hvaljujuči njegovim popularnim i
znanstvenim izdanjima. Ai je dvanaest knjiga, među kojima su i nedavno
objavljene: The 1 ofTitne Travel, Dr. Quantum Presents: A Little Book ofBig
Ideas, se audio CD-a Dr. Quantum Presents: A User's Guide to Your Univt Dr.
Quantum Presents: Meet the Real Creator: You te knjiga Taking Quantum Leap, koja
je dobila nagradu National Book Aioard (Y putovanja kroz vrijeme, Dr. Kvantum
predstavlja: mala knjiga likih ideja, CD-serija Dr. Kvantum predstavlja: vodič
kroz vaš s mir, Dr. Kvantum predstavlja: upoznajte pravog tvorca: sebe Kvantni
skok).
VVolfov ljubopitljivi um istražuje odnos između ljudske svijt psihologije,
fiziologije, mističnog i spiritualnog. Njegova su gL traživanja vodila od
intimnih razgovora s fizičarom Davidom E mom do magičnih i tajnovitih džungli
Perua, od majstorskih rat nica s nobelovcem Richardom Fevnmanom do šamanističkih
tovanja po dubinama meksičkih pustinja, od presudnog susre Heisenbergom do
hodanja po užarenom ugljenu. Kad je riječ o ć demijama, poticao je umove na
Državnom sveučilištu San Diego Pariškom sveučilištu, Jeruzalemskom židovskom
sveučilištu, Sv čilištu londonskog Birkbeck koledža i na mnogim drugim visci
školskim institucijama.
Najbolje je poznat po svojem jednostavnom objašnjavanju n fizike i po svojoj
knjizi Taking the Quantum Leap (Izvesti kvai skok), koja je 1982. godine dobila
prestižnu nagradu National E Aivardfor Science.
284
SUDJELOV.
Daljnje sugestije
Uz sve knjige, audio-vrpce i video-kasete koje su potpisali nevjerojatni umovi
koje smo intervjuirali za film i knjigu, evo i kratkog popisa ostale omiljene
literature koju preporučujemo. Potpun popis knjiga, CD-a i video-izdanja naših
sugovornika, kao i iscrpan popis preporučene literature, molimo potražite na
našoj web-strani-ci: www.whutthebleqy.com.
Svijest:
The Conscious Universe: The Scientific Truth of Psychic Phenomena,
Dean Radin, HarperCollins. Create Your Day, Ramtha, JZK Publishing (DVD).
Entangled Minds, Dean Radin, HarperCollins. The Science ofMind, Ernest Holmes,
Putnam/Tarcher.
Kvantna fizika:
Beyond Einstein: The Cosmic Questfor the Theon/ ofthe Universe,
Michio Kaku, Bantam/Anchor Books. Beyond the Quantum, Michael Talbot, Macmillan
Publishing. Bridging Science and Špirit: Common Elements in David Bohm's
Physics,
the Perennkl Philosophy and Seth, Norman Friedman, The Wood-
bridge Group.
The Dancing Wu-Li Masters, Gary Zukav, Bantam. The Elegant Universe,
Superstrings, Hidden Dimensions, and the Quest
for the Ultimate Theory, Brian Greene, Random House. Holographic Universe,
Michael Talbot, HarperCollins.
285
Hyperspace: A Scientific Odyssey Through Parallel Universes, Time Warps
and the Tenth Dimension, Michio Kaku, Doubleday/Anchor Books. The Matter Myth:
Dramatic Discoveries That Challenge Our Understan-
ding of Physical Reality, Paul Davies and John Gribbin, Simon
and Schuster/Touchstone. Science and the Akashic Field: An Integral Theory of
Everything, Ervin
Laszlo, Inner Traditions International. Science and the Reenchantment of the
Cosmos, Ervin Laszlo, Inner
Traditions International. Stalking the Wild Pendulum: On the Mechanics of
Counsciousness, Itzhak
Bentov, Destinv Books.
This Strange Ouantum World & You, Patrida Topp, Papillon Publishing. The Tao of
Physics: An Exploration of the Parallels Behveen Modem
Physics and Eastern Mysticism, Fritjof Capra, Shambhala.
Mozak:
The God Particle: 1} the Universe Is the Anszver, What Is the Question?,
Leon Lederman, Dell. The Mystical Mind: Probing the Biology ofReligious
Experience, Eugene
G. D'Aquilli, M. D., Ph. D., and Andrew B. Newberg, M. D.,
Fortress Press. Where God Lives in the Human Brain, Carol Rausch Albright, James
B. Ashbrook and Anne Harington, Sourcebooks. Where God Lives: The Science ofthe
Paranormal and How Our Brains Are
Linked to the Universe, Melvin Morse, M. D., vvith Paul Perry,
Harper San Francisco. Why God Won't Go Away: Brain Science and the Biology
ofBelief, Andrevv
Newbert, M. D., Eugene D'Aquilli, M. D., Ph. D., and Vince
Rauss, Ballantine.
Zahvale
Kad smo započeli ovaj film, mislili smo da »samo radimo film«. A ono u što smo
uletjeli bio je pokret. Toliko mnogo ljudi koji su vidjeli naš film reklo je:
»Konačno. Čekao sam da se ovakvo što pojavi.« Pa, i mi smo; jedino što smo na
kraju shvatili da to moramo sami učiniti.
Željeli bismo zahvaliti svima koji su svoj zahtjev za ovim filmom odaslali u
područje svijesti. Želja za promjenom sada se može i opipati. Zahvalni smo svima
vama koji ste nas podržali u snimanju filma; svima vama koji ste nas podržali u
kinima, šaljući svoje e-mailove i telefonirajući upravi, čak, i »zahtijevajući«
da vidite film; svima vama koji ste u kino poveli svoje prijatelje i prijatelje
svojih prijatelja; i svima vama koji ste na ulici širili glas o filmu. Zajedno
radimo nešto čudesno.
Mnogo je ljudi koji su se pošteno naradili iza scene kako bi film, a onda i ovu
knjigu, donijeli na svijet. Hvala ti Gabby, Me-lissa, Pavel, Cate, Straw,
Debbie, Jason, Shellev, John i David, za ^vašu^neprestanu podršku - za sate i
sate koje ste proveli telefonirajući, surfajući po internetu i obavljajući sve
što je bilo potrebno da se ovaj film preda narodu. Hvala svima u Goldwynu, IDP-u
i u Tzventieth Century Fox Home Video-u što su vjerovali u film, i Richardu
Gaurdianu što ga je plasirao u svijet.
Hvala svima vama u našoj izdavačkoj kući HCI-ju, a posebice našoj urednici Amy
Hughes; Larissi Hise Henoch, koja je napravila većinu dizajnerskog posla; i
Bretu Witteru, koji je nadzirao čitav projekt.
Hvala našim obiteljima i prijateljima što su nam dali prostor i vrijeme koje nam
je trebalo da svoj san pretvorimo u stvarnost:
i
Gordieu i Elorathei, za osobnu inspiraciju (Betsy); Mary Lou, za sve godine
ljubavi i podrške (Mark); i VValteru, Vivi, Rami i K. T. Elliottu koji su me
nasmijavali i bodrili čitavo vrijeme (Will).
Ramthi i JZ Knight, bez kojih ništa od ovoga ne bi ni bilo moguće. Svim našim
znanstvenicima i sugovornicima - Fredu Alanu VVolfu, Deanu Radinu, Lvnne
McTaggart, Danu Montiju, Davidu Albertu, Jeffrevju Satinoveru, Stuartu
Hameroffu, Amitu Go-swamiju, Billu Tilleru, Micealu Ledwithu, Joeu Dispenzi,
Can-dace Pert, Andrewu Newbergu, Ervinu Laszlu i Johnu Hagelinu - hvala vam na
vašim briljantnim umovima i vašoj spremnosti da se zaputite tamo gdje se većina
muškaraca i žena ne usudi krenuti.
Nova granica nije država niti planet. To je um. Ove ideje tiču se budućnosti
čovječanstva.
Ml Betsy Mark
VID I PERCEPf
KVANTNA FIZIKA
SVIJEST UM IZNAD MATERIJE
KVANTNI MOZAK
PROMATRAČ
ISPREPLETENOST
PROMJENA PARADIGME
ŽELJA->IZBOR^NAMJERA->PROMJ