Umjetna oplodnja

Katolička Crkva je 22. II 1987. kroz Zbor za nauk vjere, uz odobrenje Sv. Oca Pape, objavila
svemu svijetu dokument "Donum Vitae – dar života", u kojemu se objašnjava zbog čega se
ne smije sudjelovati u umjetnim oplodnjama, gdje do začeća dolazi bez specifičnog čina
bračnog odnosa, kao što su npr. inseminacija, oplodnja u epruveti i kloniranje.
Evo obrazloženja zbog čega je zabranjena oplodnja u epruveti pa makar se radilo o sjemenu
muža. Ispod pitanja "Da li je moralno dopuštena homologna oplodnja u epruveti?" u
spomenutom dokumentu, nalazimo odgovor: "Homologni FIVET obavlja se izvan tijela
bračnih drugova uz pomoć radnji trećih osoba, o čijoj upućenosti i tehničkoj djelatnosti ovisi
da li će zahvat uspjeti; život i identitet zametka povjereni su moći liječnika i biologa i
uspostavlja se gospodstvo tehnike nad ishodištem i sudbinom ljudske osobe. Takvo
gospodstvo u sebi je u suprotnosti s dostojanstvom i jednakošću, koji su nužno zajednički
roditeljima i djeci. Začeće in vitro rezultat je tehničkog pothvata kojim se dolazi do oplodnje;
ono se doista ne postigne niti stvarno želi kao izraz i plod specifičnog čina bračnog
sjedinjenja. ... Iz istih razloga ostaje moralno nedopušten i tzv. "jednostavni slučaj", tj.
postupak FIVET u kojem nema ustupaka abortivnom uništavanju zametaka ni masturbacije,
jer lišava ljudsko rađanje njemu svojstvenoga i prirođenoga dostojanstva.... Crkva se i
nadalje, s moralnog stajališta, protivi homolognoj oplodnji in vitro; ona je u sebi
nedopuštena i u neskladu je s dostojanstvom rađanja i bračnog sjedinjenja, pa i tada kad se
sve poduzme da ne dođe do smrti ljudskog zametka."
Prema izvješćima onih koji se bave oplodnjama u epruveti, čujemo da se rodi manje od 5%
djece koju su tako začeli. Nad nekom od te djece eksperimentiraju, nekoju bacaju u
kanalizaciju, već ih iz nekih zemalja izvoze, nekoju drže živu, ali smrznutu u frižiderima, a
nekoju pokušaju usaditi u maternicu. Čak i od one koju su stavili u maternicu, najčešće se
ne prihvati niti jedno, nego umru zbog neprirodnih uvjeta.
Izgleda da je u Hrvatskoj broj ubojstava djece prilikom raznih postupaka vezanih uz
oplodnju u epruveti, već premašio broj tzv. “kriruških” pobačaja.
Nije istina da se umjetnim oplodnjama radi u prilog životu. Sve one na razne načine
predstavljaju grubo narušavanje Božjeg plana o stvaranju novih ljudi, zanemaruju dužnost
brige za spas duša i predstavljaju narušavanje dostojanstva čovjeka. Osim toga, oplodnje u
epruveti su povezane još i s masovnim ubijanjem tako začete djece.
Čak ako nekoja djeca nakon zečaća u epruveti u Hrvatskoj ipak prežive, pa se rode, u
vremenu poroda, pa i neki broj godina poslije, čujemo da većina njih još uvijek ima svoju
živu braću i sestre koja su istovremeno začeta, ali su ostala u nekom frižideru bolnice.
O kakovoj se to “Lijepoj našoj” može govoriti iz perspektive desetaka tisuća ove žive,
smrznute djece zarobljene u frižiderima bolnica diljem Hrvatske, ili iz persektive one koja su
već pobijena? Hrvatska je za takovu djecu okrutna i opasna država koja se prema njima
ponaša onako kako su se ponašali i neki drugi neljudski režimi prema zarobljenicima po
logorima.
Costa Rica je jedno vrijeme imala državni zakon koji je podržavao oplodnje u epruveti, ali ih
je 11. X 2000. god Ustavni Sud ipak zabranio, utvrđujući da oplodnja u epruveti izlaže
riziku živote začete djece. U njegovoj odluci piše: “Princip svetosti žiota čovjeka
podrazumijeva pravo koje pripada svakome, bez izuzetka, a svaki izuzetak ili ograničavanje
razarali bi bit toga prava”. Pred sudom je svjedočila i dr. Martha Garza, koja se ranije bavila
takovim oplodnjama, ali je potom shvatila svoje pogreške i pokajala se.
"Donum Vitae" objašnjava zbog čega su nedopuštene i heterologne umjetne oplodnje gdje
davalac sjemena nije muž, bilo da je riječ o inseminaciji ili oplodnji u epruveti.
Na pitanje: "Kako s moralnog stajališta ocijeniti homologno umjetno osjemenjivanje?"
(gdje je davatelj sjemena suprug, a ne radi se o epruveti), Donum Vitae pruža jasan odgovor:
"Umjetno osjemenjivanje kao zamjena za bračni čin zabranjeno je stoga što svojevoljno
rastavlja dva značenja bračnog čina. Dodatni znak takva razdvajanja je masturbacija kojom
se obično pribavi sjeme; i onda kad se izvodi u svrhu rađanja, čin je lišen svoga sjedinjujućeg
značenja: "nedostaje mu... spolni odnos kao zahtjev moralnog reda, odnos koji u okviru prave
ljubavi ostvaruje potpun smisao uzajamnog darivanja i ljudskog rađanja". "... Crkveno
naučavanje o braku i o ljudskom rađanju kaže da postoji "neraskidiva povezanost, koju je
Bog htio a čovjek je ne može svojevoljno ukinuti, između dvostrukog smisla bračnog čina:
smisla sjedinjenja i smisla rađanja... Kontracepcija hotimice lišava bračni čin njegove
otvorenosti rađanju i tako samovoljno razdvaja svrhe braka. Objektivno na sličan način,
postižući rađanje koje nije plod posebnog čina bračnog sjedinjenja, homologna umjetna
oplodnja također razdvaja dobra i značenja braka...” Među pravima djeteta, Donum Vitae
izričito spominje pravo na život i tjelesnu cjelovitost svakog ljudskog bića od časa njegova
začeća do smrti, prava obitelji i braka kao ustanove i u tom sklopu, prava djeteta da ga začnu,
dadu na svijet i odgoje njegovi roditelji. Tako ovdje nalazimo: “Stoga dijete ima pravo, kao
što je spomenuto, biti plod specifičnog čina bračne ljubavi svojih roditelja, a ima također
pravo biti poštivano kao osoba od časa svoga začeća”.
Katolička Crkva se kroz “Donum Vitae” toliko zalaže za poštivanje spomenutih prava djeteta,
da u svom poglavlju “Moral i građanski zakon” naglašava: “Kao posljedica poštovanja i
zaštite osiguranih nerođenom djetetu, počevši od časa njegova začeća, zakon će morati
predvidjeti kaznene odredbe za svaku promišljenu povredu njegovih prava”.
Dakle, ovdje je jasno da Katolička Crkva od države traži donošenje takovih zakona koji
predviđaju kaznene odredbe ne samo za one koji ubijaju na razne načine nerođenu djecu sve
od začeća pa nadalje, nego i za one koji izvode umjetne oplodnje!

Dr.med. Antun Lisec