SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA BOLESTI VJEROVIJESNIKA

pomilovao ga Allah i spasio, i njegove smrti i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "Zaista ti
si mrtvac i zaista oni su mrtvaci. Zatim zaista vi ćete se (na) sudnjem danu kod vašega (svoga)
Gospoda prepirati (parničiti)."

A rekao je Junus od Zuhrije, rekao je Urvete, rekla je Aiša, bio zadovoljan Allah od
nje:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) govori u svojoj bolesti
koja (je ta što) je umro u njoj (od koje je umro):

"O Aišo! Neprestano (ja) nalazim (tj. osjećam) bol (onoga) jela kojega sam jeo (tj. bio
počeo da jedem) u Hajberu, pa ovo je vrijeme (čas) presijecanja (prekidanja) mojih leđa (ili:
moje žile u leđima; ili: moje žile kucavice na vratu) od toga otrova (koji je stavila jedna
Židovka u meso pečene ovce u Hajberu)."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba,
od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Abdullaha, sina Abasa, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, od Umul-Fadle, kćeri Harisa, rekla je:
Čula sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) čita u sutonskoj (molitvi-
akšamu suru iz Kur'ana koja počinje) sa (riječima) "Vel-murselati urfen", zatim nije (više)
klanjao nama poslije nje (poslije te molitve), čak je zgrabio (uzeo, tj. usmrtio) njega Allah.

("Vel-murselati urfen": Tako mi (tih) poslanih dobrom (zbog dobra, darežljivosti). Ili: Tako
mi (tih) poslanih smjenom (jedni iza drugih).)

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ar'areta, pričao nam je Šubete od Ebu Bišra, od
Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, rekao je:

Bio je Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, (običaja da) približi Ibnu
Abasa (tj. da ga drži u svome sijelu, društvu), pa je rekao njemu Abdurahman, sin Avfa:
"Zaista za nas (tj. u nas) su sinovi (mi imamo sinove koji je svaki pojedini) slično njemu (tj.
kao i ono - kao što je on)." Pa je rekao: "Zaista on je odakle (ti) znaš (Svakako ti znaš odakle
je)." Pa je pitao Umer Ibnu Abasa o ovome ajetu "Kada je došla pomoć Allaha i Pobjeda.", pa
je rekao:

"Rok (tj. Smrt) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (što) je obznanio njega
(rok, tj. smrt) njemu (Muhamedu a.s. Allah - to razumijem iz ovoga ajeta)." Pa je rekao: "Ne
znam od nje (od te objave, od toga ajeta ništa drugo) osim što znaš (ti)."

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Sufjan od Sulejmana Ahvela, od Seida,

sina Džubejra, rekao je: rekao je Ibnu Abas:

Četvrtak. A šta je četvrtak? Pojačao se je u poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i

spasio, njegov bol, pa je rekao:
 "Dođite mi, napisaću (tj. da napišem) vama (jednu) knjigu (pismo), (i) nećete zalutati
(nikako) poslije njega (toga pisma, te knjige) nikada." Pa su se međusobno prepirali (svađali)
- a ne treba (ni) kod (jednoga) vjerovijesnika (međusobno) prepiranje - pa su rekli:

"Šta je njegovo stanje (njegova stvar)? Je li napustio (povezan govor, tj. Je li govorio u
bunilu to - Bunca li to on u bolesti)? Tražite razumijevanje (od) njega (tj. tražite od njega da
dadne razumjeti, da razjasni nama šta on hoće)." Pa su otišli (tj. počeli da) vraćaju (oni) njemu
(tj. da odbijaju njemu zahtjeve), pa je rekao:

"Pustite me, pa (jer moje stanje pripremanja za smrt) koje (je to što) sam ja u njemu
(sada), bolje je od (onoga) što pozivate (vi neki) mene k njemu (k pisanju pisma, ali se svi ne
slažete)." I oporučio je njima za tri (stvari):

"Izvedite (tj. Istjerajte te) idolopoklonike iz ostrva (tj. sa poluostrva) Arapa; i darivajte
(to svako) izaslanstvo sa (onim) kao što darivah njih (kao što sam ih ja darivao)", i zašutio je
od trećega, ili je rekao (i treće) pa sam zaboravio nju (tu rečenu treću stvar).

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas je
Mamer od Zuhrije, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan
Allah od njih dvojice, rekao je:

Pošto se je priveo (svome kraju života, tj. Pošto je bio na samrti) poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, a u (njegovoj) kući (sobi) su (neki) ljudi, pa je rekao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ovamo vi (Dođite ovamo), napisaću (da napišem) vama (jednu) knjigu (jedno
pismo), (i) nećete zalutati poslije njega." Pa je rekao neki (od) njih: "Zaista poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (u takvom je stanju da) je već nadvladao njega (njegov) bol, a
kod vas je (tj. a vi imate) Kur'an. Dosta nam je knjiga Allaha." Pa su se protivili (tj. Pa se nisu
složili o tom zahtjevu Muhameda a.s.) stanovnici (ljudi, gosti, posjetioci te) kuće (sobe) i
prepirali su se. Pa od njih je (neko) ko govori: "Približite (Prikučite) se, (da) napiše vama
knjigu (takvu da) nećete poslije nje zalutati." A od njih je (neko) ko govori (nešto drugo) osim
toga. Pa pošto su umnožili (oni svoje) brbljanje i protivljenje, rekao je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:

"Ustanite." Rekao je Ubejdulah: Pa govoraše Ibnu Abas: Zaista nesreća, sva (cijela,
puna) nesreća je to što se je ispriječio (što je stavio prepreku Umer) između poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, i između (toga) da napiše njima tu knjigu (to pismo) zbog
njihovoga protivljenja i njihove galame (vike, dreke).

PRIČAO NAM JE Jeserete, sin Safvana sina Džemila, Lahmija, pričao nam je
Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Pozvao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Fatimu - na nju pozdrav (njoj

mir)! - u svojoj bolesti koja je (ta što) se zgrabio (uzeo, tj. umro, preminuo) u njoj, pa je
međusobno tajno govorio njoj za (neku) stvar (za nešto), pa je plakala. Zatim je pozvao nju,
pa je međusobno tajno govorio njoj za (neku) stvar, pa se smijala (nasmiješila). Pa smo je
pitali o tome, pa je rekla:

"Tajno međusobno je govorio meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da će

se on zgrabiti (uzeti, tj. da će preminuti) u svome bolu koji je (taj što) je preminuo u njemu
(od kojeg je i umro), pa sam plakala (zaplakala). Zatim je (ponovo) međusobno tajno govorio
meni, pa je izvijestio mene da sam ja prvo (lice od) njegove porodice (koje) slijedi njega (koje
će umrijeti odmah ubrzo iza njega), pa sam se smijala (nasmijala)."

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od
Sa'da, od Urveta, od Aiše, rekla je:

Slušah da ono neće umrijeti (nijedan) vjerovijesnik do (da) se stavi (dok se ne stavi)
njemu na izbor između ovozemnosti i drugoga (onoga) svijeta. Pa sam čula Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori u svojoj bolesti koja (je ta što) je umro u njoj, a uzela
je njega promuklost (ili hropac, teško disanje - govori):

".... sa (onima) koji (su takvi da) je oblagodatio (prosuo blagodat) Allah na njih.....".
Ajet (taj vidi). Pa sam mislila (znala) da je on (u takvom stanju da) se je stavilo njemu na
izbor.

PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Šubete od Sa'da, od Urveta, od Aiše, rekla
je:

Pošto se razbolio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (svojom) bolešću koja

(je ta što) je umro u njoj, počeo je (da) govori:
"U najviše društvo."

(Ili: "U najvišega druga, tj. Sa najvišim drugom." Ili: "U Najvišega Blagoga, tj. Sa Najvišim
Blagim.")

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je Urvete, sin
Zubejra:

Zaista Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je zdrav, (kad je bio zdrav
bio je običaja da) govori:

"Zaista ono nije se zgrabio (uzeo nijedan Božiji) vjerovijesnik nikada do (da) vidi (dok
ne vidi) svoje sjedište od raja (u raju), zatim se (on) pozdravi (u cilju nagovještaja za
opraštanje od života), ili se stavi njemu na izbor. Pa pošto se razbolio (Muhamed a.s.) i
prisustvovalo je (tj. i došlo je) njemu (njegovo) zgrabljivanje (ščepavanje, uzimanje, tj.
umiranje), a njegova glava je na stegnu Aiše, (i) onesvijestio se je on. Pa pošto se je
osvijestio, podigao se je (ili: ukočio se je) njegov vid (pogled) prema tavanu kuće (sobe),
zatim je rekao:

"Moj Bože! U najviše društvo!" Pa sam rekla: Tada neće susjedovati nama (tj. neće on
biti susjed, komšija više nama). Pa sam poznala da je ono (to njegovo stanje) njegov hadis
koji pričaše nama, a on je zdrav (pričaše o tom stanju kad je bio zdrav).

PRIČAO NAM JE Muhamed, pričao nam je Afan od Sahra, sina Džuvejrijeta, od

Abdurahmana, sina Kasima, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje:

Unišao je Abdurahman, sin Ebu Bekra, na (posjetu, u posjetu, tj. u ime posjete,
obilaska) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam naslonjačica (podupiračica,
prislonjačica) njega ka svojim prsima, a sa Abdurahmanom je svježa (sirova) zubočistka
(misvak), čisti sebi zube s njom. Pa je pružio (tj. upro) njoj (zubočistki, misvaku) poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoj vid (pogled). Pa sam uzela (tu) zbočistku, pa sam
slomila (razbila) nju, i otresla sam nju, i uljepšala sam nju, zatim sam dodala (dala) nju ka
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je sebi čistio zube sa njom. Pa nisam nikada
vidjela poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je sebi čistio zube (nijednim,
ijednim) čišćenjem sebi zuba ljepšim od njega (od toga čišćenja na smrti, na samrti, prije
smrti). Pa nije trčao (tj. nije dopro da išta drugo učini poslije što je bilo to) da je završio
(čišćenje zuba) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nije više ništa učinio osim to
da) je podigao svoju ruku - ili svoj prst (jedan od pripovjedača sumnja) - zatim je rekao:

"U najviše društvo!", tri (puta je to rekao), zatim je izvršio (tj. završio svoj život, umro
je). I govoraše (ona-Aiša): Umro je, a njegova glava je između moje rupe (udolice među
ključnjačama, sadžacima na vrhu prsa) i moje rupe (na sastavu vilica, na bradi, tj. a njegova je
glava na prostoru moga vrata između mjesta sastava mojih ključnjača i moje brade,
podbratka).

PRIČAO MI JE Hiban, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Ibnu

Šihaba, izvijestio me je Urvete da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, izvijestila njega da je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio, kada se razbolio, (bio je) puhao (puhao bi)
na svoju osobu (po sebi) sa muavizatom (tj. uz čitanje, uz učenje dviju sura Kur'ana koje se
zovu muavizetani ili muavizatun - a to su sure Kul Euzu bi Rabbil-feleki i Kul euzu bi
Rabbin-nasi, dvije zadnje sure u Mushafu Usmana r.a.), i potirao je od njega (od sebe, tj.
potirao je sebe iza toga) sa svojom rukom. Pa pošto se je razbolio svoj bol (pošto se pojačao
njegov bol) koji (je taj što) je preminuo u njemu, počela sam (da) pušem na njegovu osobu
(po njemu) sa muavizatom (tj. čitajući, učeći muavizat - sure) koje puhaše (on, tj. koje on
imaše običaj da uči, čita i da puše po sebi prilikom običnih oboljenja svojih prije toga
smrtnoga oboljenja), i (da) potirem (tarem) sa rukom Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, od njega (tj. po njemu, njega - a to će reći: učila, čitala sam sure i puhala po njemu, a
potirala sam ga njegovom rukom zbog blagoslovenosti njegove, zbog njegovog-njegova
blagoslova).

PRIČAO NAM JE Muala, sin Eseda, pričao nam je Abdulaziz, sin Muhtara, pričao
nam je Hišam, sin Urveta, od Abada, sina Abdullaha sina Zubejra, da je Aiša izvijestila njega
da je ona čula Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i slušala (prisluškivala) je k njemu
(nagnuta, tj. slušala je njega) prije (nego) će da umre, a on je prislonjač (naslonio je) k meni
svoja leđa (i) govori:

"Moj Bože! Oprosti meni, i pomiluj me i priključi me sa (tim) društvom."

PRIČAO NAM JE Salt, sin Muhameda, pričao nam je Ebu Avanete od Hilala Vezana,
od Urveta, sina Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: rekao je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, u svojoj bolesti koja (je ta što on) nije ustao od nje (iz nje živ):

"Prokleo Allah (one) Židove (koji) su uzeli grobove svojih vjerovijesnika

bogomoljama (za bogomolje, kao bogomolje)." Rekla je Aiša: Da nije to (razlog), zaista bi se
pokazao (ili: postavio na otvorenom prostoru) njegov grob (kabur). Plašio se je da će se uzeti
(njegov grob kao nekom) bogomoljom (kao neka bogomolja).
 PRIČAO NAM JE Seid, sin Ufejra, rekao je: pričao mi je Lejs, pričao mi je Ukajl od
Ibnu Šihaba, izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta sina Mesuda, da je Aiša,
žena (supruga) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla:

Pošto je bio težak (vrlo teško bolestan) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i
pojačao se je u njega (njemu) njegov bol, zatražio je dozvolu (od) svojih žena (supruga) da se
dvori (da se njeguje u bolesti, da se liječi) u mojoj sobi, pa su (one) dozvolile njemu. Pa je
izašao, a on je između dvojice ljudi (tih svojih), crtaju njegove dvije noge u zemlji (po zemlji,
tj. pužu, vuku se njegove noge po zemlji, po tlu - i pri tom ostavljaju trag od puzanja), između
Abasa, sina Abdulmutaliba, i između (još jednoga) drugoga čovjeka (a ta dva čovjeka su
pomagala njemu da pređe iz sobe Mejmunete u sobu Aiše).

Rekao je Ubejdulah: Pa sam izvijestio Abdullaha za (ovaj slučaj) koji je rekla Aiša, pa
je rekao meni Abdullah, sin Abasa:

"Da li (ti) znaš ko je (bio taj) drugi čovjek kojega nije imenovala Aiša?" Rekao je:
Rekao sam: "Ne." Rekao je Ibnu Abas: "On je Alija, sin Ebu Taliba." A bila je Aiša, žena
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da ona) priča da je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, - pošto je unišao (u) moju sobu i pojačao se u njega njegov bol -
rekao:

"Prolite (Prolijte, tj. Salijte) na mene (svu vodu) iz sedam mijehova (mješina za vodu
koje su tako pune da) se nisu odriješile njihove uzice (sveze), možda ja (da) ugovorim (da
postavim uslove, uvjete, tj. da oporučim) ka (tim) ljudima." Pa smo posadili njega u (jedno)
korito (za bojadisanje) Hafse, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (u Hafsino
korito) zatim smo počeli (da) lijevamo na njega iz tih mijehova (sve dotle) dok je počeo (da)
daje znak k nama sa svojom rukom da (tj. to jest) već ste učinile (kako sam rekao, dakle: da su
već uradile onako kako je on rekao). Rekla je: Zatim je izašao ka (tim) ljudima, pa je klanjao
njima i predikovao je njima (i održao im je propovjed, vaz).

A izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta, da su Aiša i Abdullah, sin

Abasa, bio zadovoljan Allah od njih, rekli njih dvoje:

Pošto je sišla (odsjela bolest) u poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, počeo
je (da) baca odjeću (jednu, tj. jednu crnu haljinku po kojoj su šare) na svoje lice. Pa kada se je
(tj. kada bi se) stužio (smučio, tj. kada bi ga obuzela muka, tegoba usljed velike vatre,
temperature), otkrio je (otkrio bi) nju od (sa) svoga lica, pa je (pa bi) rekao, a on je takođe (u
tegobi):

"Prokletstvo Allaha na (one) Židove i kršćane (što) su uzeli (ili: koji su uzeli) grobove
svojih vjerovijesnika bogomoljama (za bogomolje, kao bogomolje)." Upozorava (Opominje
na ono) što su napravili (učinili). Izvijestio me je Ubejdulah da je Aiša rekla:

Zaista već sam odvraćala međusobno (tj. odbijala sam zahtjev) poslaniku Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, u tome (tj. u njegovom zahtjevu da Ebu Bekr bude vođa,
rukovodilac, imam, predvodnik muslimanima u molitvi umjesto bolesnoga Muhameda a.s.), a
nije nosilo mene na mnogo (često) međusobno odvraćanje njemu (ništa drugo) osim (to) da
ono nije palo u moje srce da (ti) ljudi vole poslije njega (Muhameda a.s. ijednoga) čovjeka
(koji) je stao (u, na) njegovo mjesto stajanja ikada, i ne mišljah (drukčije osim tako) da ono
nikada neće stati jedan (čovjek, neko u, na) njegovo mjesto stajanja (pa da će drukčije proći)
osim (tako da bi) zloslutili (ti) ljudi sa njim (zbog njega, zbog toga koji bi stao mjesto,
umjesto Muhameda a.s.), pa sam htjela da skrene to (tj. da spriječi tu zlu slutnju) poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od Ebu Bekra.

Predao je njega (ovaj hadis) Ibnu Umer, i Ebu Musa i Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah
od njih (s njima), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao mi je
Ibnul-Had od Abdurahmana, sina Kasima, od njegovoga oca, od Aiše, rekla je:

Umro je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a zaista on je zaista između moje

rupe pod vratom (među sadžakovima, ključnjačama) i moje rupe na bradi (ili: i moga
podbradka; ili: i moga izvišenoga, uzdignutoga dijela vrata), pa neću mrziti žestinu smrti
nijednome (čovjeku, tj. nikome) nikada (vječno) poslije Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio.

PRIČAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Bišr, sin Šuajba sina Ebu Hamzeta, pričao mi
je moj otac od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Abdullah, sin Kaba sina Malika, El-Ensarija -
a bio je Ka'b, sin Malika jedan (od one) trojice koji su (ti što) se je vratilo na njih (tj. što im je
primljeno pokajanje) - da je Abdullah, sin Abasa izvijestio njega da je Alija, sin Ebu Taliba,
bio zadovoljan Allah od njega, izašao od (iz sijela, sa sijela) kod (od) poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, u njegovom bolu koji (je taj što) je preminuo u njemu, pa su
rekli (okupljeni) ljudi:

"O Ebul-Hasene!" (Ebul-Hasen je nadimak Alije.) "Kako je osvanuo poslanik Allaha,

pomilovao ga Allah i spasio, (u zdravlju)?" Pa je rekao (Alija): "Osvanuo je - sa zahvalom
Allahu (tj. Osvanuo je, hvala Allahu!) - ozdravljen (zdrav)." Pa je uzeo za njegovu ruku (tj. za
Alijinu ruku) Abas, sin Abdulmutaliba, pa je rekao njemu: "Ti si tako mi Allaha poslije tri
dana rob (njegovoga, ili: toga izvjesnoga) štapa."

(Rob štapa - Rob žezla znači, prema komentatorima, službenik kome drugi zapovijeda, a to
znači vlast će preuzeti neko drugi poslije Muhameda a.s. nad muslimanima, a ne ti lično ako
već sada ne povedeš računa o tome.)

I zaista ja (veli dalje pronicljivi Abas r.a.) tako mi Allaha zaista mislim (smatram)
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) će preminuti od ovoga svoga bola (u ovoj
bolesti). Zaista ja zaista poznajem lica Abdulmutalibovića (kako izgledaju) kod smrti (tj. pri
časovima pred smrt). "Odvedi nas ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa neka
pitamo (tj. pa da pitamo) njega u koga je ova stvar (tj. kome treba da pripadne poslije njega
ova stvar - stvar rukovođenja i upravljanja muslimanskom zajednicom i muslimanskom
državom). Ako je u (na) nama (meni, ili tebi, o Alija), znali smo (tj. da znamo) to. A ako je u
(na drugome nekom) osim nas, znali smo njega (da znamo njega), pa je oporučio za nas (ili:
pa je oporučio nama, tj. pa da oporuči nama; ili: pa da oporuči nas, preporuči nas)."

(Omaškom je u obje zadnje rečenice ispuštena u prevodu riječ "bila", pa rečenice doslovno
treba da glase ovako: "Ako je bila (ova stvar) u nama, znali smo to. A ako je (ta stvar) bila u
(drugoga) osim nas, znali smo njega, pa (da) je oporučio za nas.")

Pa je rekao Alija: "Zaista mi tako mi Allaha zaista ako smo pitali nju (tj. tražili upravu,
vlast; odnosno ako budemo tražili vlast od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa
je spriječio (pa spriječi, odbije da dadne) nama nju, neće dati nama nju (ti) ljudi poslije njega.
I zaista ja tako mi Allaha neću pitati (tražiti) nju (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio.

PRIČAO NAM JE Seid, sin Ufejra, rekao je: pričao mi je Lejs, rekao je: pričao mi je
Ukajl od Ibnu Šihaba, rekao je: pričao mi je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega,
da su muslimani (bili u takvoj prilici da) - dok su oni bili u molitvi (te) zore od ponedeljka, a
Ebu Bekr klanja njima - nije iznenadilo njih (ništa drugo) osim poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, (svojom pojavom). Već je otkrio zastor sobe Aiše (Aišine), pa je gledao k
njima, a oni su u redovima (te) molitve, zatim se je osmjehnuo smije se (smiješi se).

Pa se stuknuo (vratio se) Ebu Bekr na svoje dvije pete (tj. unazad) zato (da) dopre redu
(prvome, tj. da stane u prvi red, a da Muhamed a.s. stane na rukovodeće mjesto-mihrab). A
mislio je da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, hoće da izađe ka (toj) molitvi. Pa je
rekao Enes: I pomišljali su (ti) muslimani da se stave iskušenju u (toj) svojoj molitvi (tj. da
prekinu svoju molitvu) radošću (tj. od veselja, zbog radosti što se susreću) sa poslanikom
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je dao znak (tj. pokazao je) k njima sa svojom rukom
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da (to jest): Upotpunite vašu (svoju) molitvu (tj.
da nastave sa klanjanjem). Zatim je unišao (u Aišinu) sobu i spustio je (taj) zastor.

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Ubejda, pričao nam je 'Isa, sin Junusa, od Umera, sina
Seida, rekao je: izvijestio me je Ibnu Ebu Mulejkete da je Ebu Amr Zekvan, slobodnjak Aiše,
izvijestio njega da Aiša govoraše:

Zaista od blagodati Allaha na mene je (tj. Među Allahove blagodati, dobročinstva koje
je dao meni je i to) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, preminuo u mojoj
sobi, i u mome danu, i među mojim (donjim, odnosno srednjim) prsima i mojim gornjim
prsima ("sahr" je prostor prsa između dojki, a "nahr" je prostor prsa odmah ispod vrata koji
pokriva nakit, ogrlica, đerdan) i da je Allah sastavio između moje pljuvačke i njegove
(Muhamedove a.s.) pljuvačke kod njegove (Muhamedove a.s.) smrti (na slijedeći način).
Unišao je meni (moj brat) Abdurahman i u njegovoj ruci je (ta) zubočistka (misvak), a ja sam
prislonjačica (tj. a ja podupirem) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam
vidjela njega (da) gleda (pogleda) k njemu i poznala (spazila) sam da on voli (tj. želi tu)
zubočistku (misvak). Pa sam rekla:

"Uzeću je tebi." Pa je dao znak (pokazao) sa svojom glavom (kao znak za "da"): "Da."
Pa sam dohvatila (uzela) njega (misvak, zubočistku), pa je bila jaka njemu. I rekla sam:
"Razmekšaću nju tebi?" Pa je dao znak sa svojom glavom da (u znak odobravanja): "Da." Pa
sam razmekšala nju. A pred njim je (bila jedna) posuda (od kože za vodu), ili (jedna) posuda
(od drveta za vodu, velika drvena čaša) - sumnja Umer (pripovjedač o tom kako je rečeno da
li kožna, ili drvena posuda za vodu) - u njoj je voda. Pa je počeo (da) uvodi (da stavlja) svoje
dvije ruke u (tu) vodu, pa potire sa njima dvjema svoje lice govori (tj. govoreći on):

"Nema božanstva osim Allah! Zaista za (ovu) smrt su teškoće (tj. Zaista ova smrt ima
teškoće, velike muke čovjek trpi u smrti)." Zatim je uspravio (podigao) svoju ruku, pa je
počeo (da) govori:

"U (to) najviše društvo!", dok se je zgrabio (uzeo, tj. umro) i nagela se je (tj. i klonula
je) njegova ruka.
 PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Sulejman, sin Bilala, pričao nam je Hišam, sin
Urveta; izvijestio me je moj otac od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, pitaše u svojoj bolesti koja (je ta što) je umro u njoj govori (tj.
govoreći on):

"Gdje sam ja sutra? Gdje sam ja sutra?"

(Dakle: Kod koje žene trebam sutra da budem u svom redosljedu prilikom obilaska svojih
žena?)

Hoće dan Aiše. Pa su dozvolile njemu njegove žene (da) bude gje je htio (gdje hoće).
Pa je bio u sobi Aiše, čak je umro (pa je i umro) kod nje. Rekla je Aiša: Pa je umro u (onome)
danu koji je (taj što on - Muhamed a.s.) kružaše (tj. što dolazaše redovno, što je svakako
redovno dolazio on) na mene (meni) u njemu (u tom danu) u moju sobu (ili: u mojoj sobi - je
umro). Pa je uzeo njega (zgrabio njega) Allah, a zaista njegova glava, je zaista između mojih
gornjih prsa i mojih donjih (ili: srednjih) prsa, i pomiješala se je njegova pljuvačka (sa)
mojom pljuvačkom. Zatim je rekla (objašnjavajući ona da su se pljuvačke pomiješale putem
misvaka, zubočistke):

Unišao je Abdurahman, sin Ebu Bekra, a sa njim je (tj. a on je imao, bila je u njega
jedna) zubočistka, čisti (čistio je) sebi zube s njom. Pa je pogledao k njemu poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam rekla njemu: "Daruj (Daj) mi ovu (svoju) zubočistku, o
Abdurahmane!" Pa je darovao meni nju. Pa sam obgrizla (razbila) nju, zatim sam žvakala nju
(da je razmekšam), pa sam dala nju poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je čistio
sebi zube s njom, a on je prislonjen ka mojim prsima (naslonio se je na moja prsa - a na taj
način su se i pljuvačke pomiješale, jer je Aiša u svojim ustima žvakala zubočistku i dodala je
Muhamedu a.s. koji je odmah s njom čistio zube bez ikakvoga otresanja zubočistke).

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od
Ibnu Ebu Mulejketa, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Preminuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u mojoj sobi, i u mome danu

(dakle: poklopio se, trefio se baš taj dan kad i dolazi svakako redosljed na mene da me obiđe,
posjeti Muhamed a.s.) i između mojih donjih (srednjih) prsa i mojih gornjih prsa (i moga
najvišega, najgornjega dijela prsa). I bila je jedna (od) nas (običaja da) traži zaštite (spasa)
njemu sa (nekom) molbom (molitvom upućenom Allahu dž.š.) kada se (tj. kada bi se on -
Muhamed a.s.) razbolio, pa sam otišla (tj. počela da) tražim zaštite (spasa) njemu, pa je
podigao svoju glavu ka nebu (tome) i rekao je:

"U najviše društvo! U najviše društvo!" I prošao je Abdurahman, sin Ebu Bekra, a u
njegovoj ruci je (jedna) grana vlažna (tj. sirova), pa je pogledao k njemu Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, pa sam mislila da je njemu u njoj (u toj sirovoj grani neka)
potreba, pa sam uzela nju, pa sam žvakala (sažvakala) njezinu glavu (njezin vrh), i otresla sam
nju, pa sam dala nju k njemu. Pa je čistio sebi zube s njom kao najljepše što je bio (nekad)
čistač zuba sebi (dakle: očistio je zube najljepše što je mogao), zatim je dodao meni nju
(zubočistku), pa je pala njegova ruka; ili: pa je pala (ta grana) iz njegove ruke, pa je (na taj
način) sastavio Allah između moje pljuvačke i njegove pljuvačke u zadnjem danu (zadnji dan)
od (te) ovozemnosti (od života na ovome svijetu) i prvome danu od (toga) drugoga (svijeta,
od zagrobnoga života, od života onoga svijeta).
 PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba,
rekao je: izvijestio me je Ebu Selemete da je Aiša izvijestila njega da je Ebu Bekr, bio
zadovoljan Allah od njega, došao na (jednom) konju iz svoga stana u Sunhu (mjestu u
predjelu Medine), dok je (tj. te je) sišao (odjašio, sjahao), pa je unišao (u) Bogomolju. Pa nije
govorio (tim) ljudima dok je unišao (tj. nego je unišao) Aiši, pa se upravio poslaniku Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, a on je pokriven sa (jednom) odjećom (ogrtača iz Jemena
zvanoga) hiberete (ili: hibere), pa je otkrio njegovo lice, zatim se je sagnuo (nadnio) na njega,
pa je poljubio njega i zaplakao je. Zatim je rekao:

"Sa mojim ocem ti si i mojom majkom! Tako mi Allaha neće sastaviti Allah na tebe
dvije smrti. Što se tiče smrti koja se je propisala na tebe (tebi na ovom svijetu), pa već si umro
nju (već si je doživio)." Rekao je Zuhrija: A pričao mi je Ebu Selemete od Abdullaha, sina
Abasa, da je Ebu Bekr izašao, a Umer, sin Hataba, govori (tim) ljudima, pa je rekao:

"Sjedi, o Umere!" Pa nije htio Umer da sjede (sjedne). Pa su se okrenuli (ti) ljudi k
njemu, a ostavili su Umera. Pa je rekao Ebu Bekr:

"Što se tiče poslije, ko je bio od vas (takav da) obožava Muhameda, pomilovao ga
Allah i spasio, pa zaista Muhamed je već umro. A ko je bio od vas (takav da) obožava Allaha,
pa zaista Allah je živ, neće umrijeti. Rekao je Allah, uzvišen je:

"A nije Muhamed (ništa drugo) osim (jedan) poslanik, već su prošli od prije njega
(Moji) poslanici.....", do Njegovoga govora "..... (te) zahvalne." I rekao je: Tako mi Allaha
kao da (ti okupljeni) ljudi nisu znali da je Allah spustio ovaj ajet dok je (tj. do časa kada je)
pročitao njega Ebu Bekr (dok ga nije pročitao, dok ga nije rekao, izrekao Ebu Bekr). Pa su
susreli (tj. prihvatili, primili) njega (taj ajet okupljeni) ljudi od njega (Ebu Bekra) svaki (od)
njih (tj. svi oni), pa ne čujem (nijednoga) čovjeka od (tih) ljudi (drukčije) osim (tako da) čita
njega (da uči taj ajet).

(Ajet je u arapskom jeziku žeskoga roda, pa je zato i zamjenica u ovim rečenicama koja se
odnosi na tu riječ uvijek ženskoga roda.)

Pa izvijestio me je Seid, sin Musejeba da je Umer, rekao:

"Tako mi Allaha nije ono (drukčije sa mnom bilo) osim (tako) da sam čuo Ebu Bekra
(da) je pročitao njega, pa sam se zapanjio (izgubio, zaprepastio), čak ne podižu (tj. ne nose, ne
mogu da nose) mene moje dvije noge (dakle: klonule su mi noge - u narodu se kaže: "odsjekle
su mi se noge") i čak sam pao ka (toj) zemlji (na tlo) kada sam čuo njega (da) je pročitao
njega (taj ajet) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, već umro."

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Sufjana,
od Musa-a, sina Ebu Aišeta, od Ubejdullaha, sina Abdullaha, sina Utbeta, od Aiše i Ibnu
Abasa, bio zadovoljan Allah od njih, da je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega (s njim),
poljubio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, poslije njegove smrti.

PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Jahja i povećao je: Rekla je Aiša:

Stavljali smo lijek (u jedan kraj usta) njemu u njegovoj bolesti, pa je počeo (da) daje
znak ka nama da (to jest): Ne stavljate lijek meni (Znak da mu ne stavljaju, da mu ne daju
lijek). Pa smo rekli: Odvratnost bolesnika za lijek (je uzrok da nam on daje znak da mu ne
stavljamo lijek - a veli se da su mu stavljali izvjesno, određeno indijsko drvo i maslinovo
ulje). Pa pošto se osvijestio, rekao je:

"Zar nisam zabranjivao (zabranio) vama da (vi) stavljate lijek meni?" Rekli smo:
"Odvratnost bolesnika za (na) lijek (možda da te je na to navela)." Pa je rekao: "Neće ostati
(ni) jedan (čovjek) u (ovoj) sobi (drukčije da se postupi sa njim) osim (tako da) se stavio
njemu (da mu se stavi) lijek (u jedan kraj usta), a ja (da) gledam (tj. odmah dok ja gledam, na
moje oči da mu se stavi lijek), osim Abasa (izuzev Abasa), pa on (tj. jer on) nije prisustvovao
vama (sa vama u stavljanju meni lijeka u usta)."

Predao je njega (ovaj hadis) Ibnu Ebu Zinad od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše,
od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

(Napominje se da u komentaru Ajnije stoji da izraz "ledud", od čega je i glagol ledde jeluddu,
znači lijek koji se stavlja, daje u jedan kraj, u jednu polovinu usta; "vedžur" je lijek koji se
salijeva u grlo, a "seut" je lijek koji se stavlja, daje u nos, na nos, kroz nos.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: izvijestio nas je Ezher, rekao
je: izvijestio nas je Ibnu Avn od Ibrahima, od Esveda, rekao je:

Spomenulo se je kod Aiše da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, oporučio

ka Aliji (za hilafet, za vlast, upravu-da Alija bude vladar muslimana pošto umre, kad umre
Muhamed a.s., kako to tvrde šiije), pa je rekla (Aiša):

"Ko je rekao njega (tj. Ko je rekao to, Ko je to rekao)? Zaista već sam vidjela
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a zaista ja sam zaista prislonjačica njega ka
svojim prsima (tj. a ja sam naslonila njega na svoja prsa), pa je pozvao za (svoj) leđen (lavor,
legin - svoju posudu), pa se je nageo (spustio, opustio, tj. klonuo je), pa je umro, pa nisam
opazila (ni kada i kako izdaše - kako je izdaho, izdahnuo). Pa kako je oporučio ka Aliji (da
poslije njega bude halifa)?"

(Veli se da je pozvao da mu se donese lavor, leđen, leginj da bi pljunuo.)

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Malik, sin Migvela, od Talhata, rekao
je: pitao sam Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih dvojice:

"Oporučio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (nekome nešto, tj. Je li

oporučio)?" Pa je rekao: "Ne." Pa sam rekao: "Kako se je propisala na ljude (tj. ljudima ta)
oporuka - ili: (Kako) se je zapovjedilo njima za nju (za oporuku kada je nije učinio lično
Muhamed a.s.)?" Rekao je: "Oporučio je (Muhamed a.s.) za knjigu Allaha."

(To znači: Muhamed a.s. nije oporučio ništa u vezi imovine, a niti u vezi uprave i vlasti Aliji
kako tvrde šiije, ali je pred kraj života dok je još bio zdrav oporučio za Allahovu knjigu
Kur'an da se drže nje muslimani, a u knjizi Allaha Kur'anu stoji zapovjed da se izvrši oporuka
od "hajra-dobra" ako ga čovjek ostavlja iza sebe poslije smrti, a ta je zapovjed, odnosno
propis sadržan u suri Bekare u 180. ajetu, a vasijet-oporuka se spominje i u suri Nisa-u u 12.
ajetu, pa je na osnovu toga propisana oporuka.)

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Ebul-Ahvas od Ebu Ishaka, od Amra, sina
Harisa, rekao je:
 Nije ostavio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nijednoga) zlatnika, a ni
srebrenjaka, a ni roba, a ni robinje (a niti šta drugo od imovine) osim svoju bijelu mazgu koja
(je bila ta što) jahaše nju, i svoje oružje i (jednu) zemlju (što) je učinio nju za sina puta (tj. za
putnika) milostinjom (kao milostinja).

(Zbog određenoga člana "el" na riječi "sebil": put, vjerovatno se misli na putnika na Božijem
putu.)

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hamad od Sabita, od Enesa,
bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pošto je bio težak (tj. Kada je postao teško bolestan) Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, počela je (muka, tegoba da) pokriva (snalazi) njega, pa je rekla Fatima-na nju
pozdrav (njoj mir)!- :

"Jao (Kuku) muke očeve!" Pa je rekao njoj: "Nije (tj. Neće biti) na tvome ocu (više
nikada nikakva) muka poslije danas (poslije ovoga dana)." Pa pošto je umro, rekla je: "O oče,
(ti koji si taj što) je odgovorio Gospodu (koji) je pozvao njega. O oče, (ti si onaj) ko (je takav
da) je raj zelenila (raj zelenila trava) njegovo (tvoje) boravište. O oče, ka Džibrilu oglašavamo
smrt njega (tj. oglašavamo tvoju smrt Džibrilu)." (Doslovno: "O oče, (ti si onaj što) ka
Džibrilu mrtvim oglašavamo njega.") Pa pošto se je zakopao (pokopao) rekla je Fatima - na
nju pozdrav (njoj mir)!:

"O Enese! Zar su bile dobre (tj. Kako su bile raspoložene, Kako su mogle pregoriti i
sebi dozvoliti) vaše duše da sipate (zgrćete, nagrćete) na poslanika Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, (tu) zemlju?"

GLAVA

zadnjega (onoga) što je govorio s njim (tj. što je govorio njega, što je izgovorio njega - zadnje
što je rekao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Bišr, sin Muhameda, pričao nam je Abdullah, rekao je Junus, rekao
je Zuhrija, izvijestio me je Seid, sin Musejeba u (među nekim) ljudima od stanovnika (te)
nauke (tj. od učenih ljudi) da je Aiša rekla:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) govori, a on je zdrav

(kad je bio zdrav):

"Zaista ono nije se zgrabio (uzeo, nije umro nijedan) vjerovijesnik do (da) vidi (dok ne
vidi) svoje sjedište od raja (tj. u raju), zatim se stavi njemu na izbor (da izabere, odabere ili će
da umre, ili će da još živi). Pa pošto je sišao (došao smrtni bol) s njim (tj. njemu), a njegova je
glava na mome stegnu onesvijestio se je, zatim se je osvijestio (došao je opet k sebi), pa je
ukočio (tj. podigao) svoj vid (pogled) ka tavanu (krovu te) sobe, zatim je rekao:

"Moj Bože! Najviše društvo!" Pa sam rekla: Tada neće sebi odabrati (izabrati) nas. I
poznala sam da je ono (to onaj) hadis koji pričaše nama (on) za njega, a on je zdrav (kad je
bio zdrav). Rekla je: Pa je to bio kraj riječi (što) je govorio s njom (Pa su to bile zadnje
njegove riječi, tj. Pa je to bila zadnja riječ što je izgovorio nju): "Moj Bože! Najviše društvo!"

GLAVA
smrti Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Šejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od
Aiše i Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih (s njima), da je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, ostao u Meki deset godina (a) spušta se na njega (tj. objavljuje se njemu)
Kur'an, a u Medini deset.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba,
od Urveta, sina Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, preminuo, a on je sin (tj. a on ima starosti) šezdeset i tri
(godine).

Rekao je Ibnu Šihab: A izvijestio me je Seid, sin Musejeba slično njemu (prethodnom
tekstu, hadisu).

GLAVA.

PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Aameša, od Ibrahima, od

Esveda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Preminuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a njegov oklop je založen kod

(jednoga) Židova za trideset - misli (na količinu od trideset) sa'ova (a ne na neku drugu
količinu) - od ječma (ječma).

GLAVA

slanja (odašiljanja) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (koji je poslao u vojni

pohod) Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (i to poslao ga je on) u
svojoj bolesti koja (je ta što) je preminuo u njoj.

PRIČAO NAM JE Ebu Asim Dahak, sin Mahleda, od Fudajla, sina Sulejmana, pričao
nam je Musa, sin Ukbeta, od Salima, od njegovoga oca:

Učinio je namjesnikom Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Usameta, pa su

rekli o njemu (u vezi njega neke prigovore zbog njegove mladosti), pa je rekao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:

"Već je doprlo meni da ste vi rekli o Usametu (neke prigovore, zamjerke), a zaista on
je najdraži čovjek (draži od svih ljudi) k meni."

PRIČAO NAM JE Ismail, pričao nam je Malik od Abdullaha, sina Dinara, od

Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, poslao (jedno) poslanje (slanje, tj. jednu četu) i učinio je
zapovjednikom nad njima Usameta, sina Zejda. Pa su udarili (izvjesni) ljudi u njegovo
zapovjedništvo (tj. stavljali su zamjerke tome što je on postavljen na tu dužnost), pa je ustao
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
 "Ako udarate u njegovo zapovjedništvo, pa već udaraste u zapovjedništvo njegovoga
oca otprije. Tako mi zakletve Allaha (ili: I zakletva Allaha, tj. I kunem se Allahom) zaista je
bio (on) zaista stvoren za (to) zapovjedništvo, i zaista je bio zaista od najdražih (između) ljudi
k meni, i zaista ovaj (tj. Usamete) je zaista od najdražih (između) ljudi k meni poslije njega
(tj. poslije Usametovoga oca Zejda, sina Harisetovoga)."

GLAVA.

PRIČAO NAM JE Asbag, rekao je: izvijestio me je Ibnu Vehb, rekao je: izvijestio me
je Amr od Ibnu Ebu Habiba, od Ebul-Hajra, od Sunabihije da je on (Ebul-Hajr) rekao njemu
(Sunabihiji):

"Kada si se iselio (iz Jemena u Medinu)?" Rekao je: "Izašli smo iz Jemena isiljajući se
(seleći mi ka Medini), pa smo došli Džuhfi (u Džuhfu), pa je došao (jedan) jahač (konjanik),
pa sam rekao njemu: "Vijest (svoju daj nam)!" (To jest: "Kaži nam, šta znaš, šta ima novo?")
Pa je rekao: "Zakopali (Pokopali) smo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, od prije
pet (prije pet dana, tj. ima pet dana)." Rekao sam (veli opet Ebul-Hajr pitajući Sunabihiju):
"Da li si čuo o noći (izvjesne) količine (mjere, tj. noći sudbine - lejlei kadru ikakvu) stvar
(išta)?" Rekao je: "Da. Izvijestio me je Bilal, muezin (mujezin, vikač, vikar) Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, da je ono (ona - ta noć) u sedam (tih noći) u zadnjih deset (tih
noći u mjesecu ramadanu, ramazanu)."

GLAVA:

Koliko je (vojnih pohoda, vojni, ratova) ratovao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
(lično).(?).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Redža-a, pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, rekao
je: pitao sam Zejda, sina Erkama, bio zadovoljan Allah od njega:
"Koliko si ratovao (ratova u društvu) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, (lično ti)?" Rekao je: "Sedamnaest." Rekao sam: "Koliko je ratovao (ratova)
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (on lično)?" Rekao je: "Devetnaest (19)."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Redža-a, pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, pričao
nam je Bera', bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Ratovao sam (u društvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, petnaest

(vojnih pohoda).

PRIČAO MI JE Ahmed, sin Hasena, pričao nam je Ahmed, sin Muhameda sina
Hanbela sina Hilala, pričao nam je Mutemir, sin Sulejmana, od Kehmesa, od Ibnu Burejdeta,
od njegovoga oca, rekao je:

Ratovao je (on u društvu) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, šesnaest

vojni.
 SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA DAN HUNEJNA

govora Allaha, uzvišen je: "...... i (u) danu Hunejna pošto je zadivila (začudila) vas vaša
mnogobrojnost, pa nije koristila vama (nijednu) stvar (ništa), i stijesnila se je na vas (tj. vama)
zemlja sa (onim) što je (tj. i pored toga što je) bila široka (prostrana ona), zatim ste okrenuli
leđa idući nazad (vi). Zatim je spustio Allah Svoje spokojstvo (mir, smirenost)....", do
Njegovoga govora: "..... veliki opraštač, milostiv.".

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha sina Numejra, pričao nam je Jezid, sin
Haruna, izvijestio nas je Ismail, rekao je:

Vidio sam u (na) ruci Ibnu Ebu Evfa-a (jedan) udarac (tj. ožiljak, trag od udaraca
sablje). Rekao je: "Udario sam ga se (tj. Dobio sam taj udarac kada sam bio u društvu) sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan (borbe) Hunejna." Rekao sam:
"Prisustvovao si Hunejnu (,dakle)." Rekao je: "Prije toga (sam prisustvovao još u nekim
borbama)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, pričao nam je Sufjan od Ebu Ishaka, rekao
je: čuo sam Bera-a, a došao je njemu (jedan) čovjek pa je rekao:

"O Ebu Umarete! Da li si okrenuo leđa (na) dan Hunejna (da bježiš)?" Pa je rekao:
"Što se tiče mene, pa svjedočim na (tj. za) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da on
nije okrenuo leđa, a ali (tj. nego) su požurili brsci (brzaci, tj. oni koji žure prvi prije naređenja
između ljudi njegovoga) naroda, pa su gađale (strijelama) njih (grupe plemena) Hevazin (pa
su se ti brzopleti počeli bili povlačiti jer su bili iznenađeni). A Ebu Sufjan, sin Harisa, uzimač
je (tj. uzeo je) za glavu njegove (Muhamedove a.s.) bijele mazge (dok on - Muhamed a.s.)
govori:

"Ja sam Vjerovijesnik, nema laži - Ja sam sin (unuk) Abdulmutaliba."

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, reklo se je Bera-
u, a ja slušam:

"Da li ste okrenuli leđa sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan
Hunejna?" Pa je rekao: "Što se tiče Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa ne. Bili su
(oni, pripadnici plemena Hevazin veliki) strijelci (pa smo mi neki bili iznenađeni i bili smo
okrenuli leđa), pa je (on) rekao:

"Ja sam Vjerovijesnik, nema laži! - Ja sam sin Abdulmutaliba!"

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od
Ebu Ishaka, čuo je Bera-a - a pitao je njega (jedan) čovjek iz (plemena) Kajsa:

"Da li ste pobjegli od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan
Hunejna?" - pa je rekao: "Ali poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nije pobjegao
(nije bježao). Bili su Hevazinovići (odlični) strijelci, i zaista mi pošto smo navalili na njih,
otkrili su se (oni, tj. razbili su se dajući se u bijeg da bi nas zavarali). Pa smo se sageli (oborili
smo mi glave) na ratne plijenove (od njih), pa se izašlo (okrenulo) prema nama sa strijelicama
(njihovim, tj. pa su nas dočekale njihove strijele). I zaista već sam vidio poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, na njegovoj bijeloj mazgi, i zaista Ebu Sufjan je uzimač (tj. uzeo
je) za njezinu uzdu (njezin povodac), a on govori:

"Ja sam Vjerovijesnik, nema laži!" - Rekao je Israil i Zuhejr: Sišao (Sjahao) je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od (tj. sa) svoje mazge.

PRIČAO NAM JE Seid, sin 'Ufejra: pričao mi je Lejs, pričao mi je Ukajl od Ibnu
Šihaba. - H - A pričao mi je Ishak, pričao nam je Jakub, sin Ibrahima, rekao je: pričao nam je
bratučed (bratić) Ibnu Šihaba, rekao je Muhamed, sin Šihaba: A tvrdio je Urvete, sin Zubejra
da su Mervan i Misver, sin Mahremeta, izvijestila njih dvojica njega da je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, ustao kada je došlo njemu izaslanstvo Hevazina primajući Islam
(oni). Pa su pitali (molili izaslanici) njega da vrati k njima njihova imanja i njihovo roblje
(zarobljenike). Pa je rekao njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Sa mnom je (onaj) koga vidite (tj. ovaj moj narod, moji drugovi). A najdraži razgovor
k meni je najistinitiji (od, između) njega (govora), pa izaberite sebi jednu (od te) dvije skupine
(grupe dobara): ili (svoje) roblje, ili (svoje) imanje. A već sam odgađao za vas (tj. iščekivao
sam vas, pa sam odgađao diobu roblja zbog vas)." A bio je pričekao (čekao, iščekivao) njih
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, deset i nekoliko noći (tj. dana) kada se vratio od
Taifa. Pa pošto se razjasnilo (tj. pošto je postalo jasno) njima da je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (drugo) osim vraćača k njima (tj. da on neće vratiti k njima ništa
drukčije) osim jednu (od te) dvije skupine (grupe dobara), rekli su:

"Pa zaista mi izabiremo sebi naše roblje." Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, u muslimanima (među muslimanima, među muslimane), pa je hvalio Allaha s
(onim načinom) što je on stanovnik (pripadnik) njega (tj. kako dostoji da se On hvali, da se
Njemu zahvaljuje), zatim je rekao:

"Što se tiče poslije, pa zaista vaša braća već su došla (došli) kajući se (oni). I zaista ja
sam već vidio (tj. smatrao, mislio) da vratim k njima njihovo roblje. Pa ko je volio (ko voli,
ko želi) da odobri to, pa neka učini. A ko je volio (A ko želi) od vas da bude na svome udjelu
(tako) da dadnemo njega njemu od prvoga (onoga) što zaplijeni Allah nama, pa neka učini
(tako)." Pa su rekli (njegovi) ljudi: "Već smo odobrili to, o poslaniče Allaha!"

(To jest: "Udobrovoljavamo se da tako bude, smatramo da je lijepo da se tako učini.")

Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista mi nećemo znati (tj.
ne znamo onoga) ko je dozvolio od vas u tome (da se tako postupi - ne znamo ga razlikovati)
od (onoga) ko nije dozvolio, pa se vratite, dok (tj. tako da) podignu (tj. dostave) k nama vaše
starješine (koje vas poznaju) vašu stvar (pojedinačno: ko se slaže, a ko se ne slaže da se
pokloni roblje Hevazinu)."

("Arifun" je niži vojni starješina nego što je "reisun"; a "arifun" znači još i čuvar, staralac,
tutor i slično.)

Pa su se vratili ljudi (njegovi u svoje jedinice), pa su govorili (o tome s) njima njihove

starješine. Zatim su se vratili k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su izvijestili
njega da su oni već odobrili (odobrovoljili se) i dozvolili su. Ovo je (izvještaj, kaže Ibnu
Šihab,) koji je dopro meni o roblju Hevazina.
 PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Nafi-a
da je Umer rekao: "O poslaniče Allaha!" - H - A pričao mi je Muhamed, sin Mukatila,
izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od Ejuba, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio
zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Pošto smo se vratili od (sa) Hunejna, pitao je Umer Vjerovijesnika, pomilovao ga

Allah i spasio, o (jednom, nekom) zavjetu (što) ga je bio zavjetovao u predislamlju: (a zavjet
se sastojao u) boravljenju (u ime pobožnosti u bogomolji, vjerovatno u Kabi ili u prostoru oko
Kabe), pa je zapovjedio njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za njegovo
ispunjenje (izvršenje).

A rekao je neki (od) njih: (Pričao nam je) Hamad od Ejuba, od Nafi-a, od Ibnu Umera.
A predao je njega (spomenuti hadis) Džerir, sin Hazima, i Hamad, sin Selemeta, od Ejuba, od
Nafi-a, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Jahja-a, sina Seida,
od Umera, sina Kesira sina Efleha, od Ebu Muhameda, slobodnjaka Ebu Katadeta (Ebu
Katadetovoga), od Ebu Katadeta, rekao je:

Izašli smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini Hunejna. Pa

pošto smo se susreli (sudarili), bilo je za muslimane (izvjesne nastalo jedno) obilaženje
(kruženje i tumaranje naprijed i nazad). Pa sam vidio (jednoga čovjeka od prisutnih)
idolopoklonika već je savladao (jednoga) čovjeka od (tih) muslimana, pa sam udario njega
(idolopoklonika) iza njega (ozadi njega) na uže njegovoga ramena (tj. po živcu, ili: veni na
njegovom ramenu) sa (svojom) sabljom, pa sam presjekao (rasjekao njegov) oklop. A (on) se
okrenuo na mene, pa je pritisnuo mene (tako jakim jednim) pritiskivanjem (pritiskom da) sam
našao (osjetio) od njega (od toga pritiskivanja) vjetar (tj. miris svoje) smrti. Zatim je stigla
njega (njegova) smrt, pa je pustio mene. Pa sam se prilijepio (priključio) Umeru, pa sam
rekao:

"Šta je umu (tih izvjesnih) ljudi (tj. Šta je tim ljudima, što tumaraju)?" Rekao je:
"Zapovjed Allaha (Sudbina Allahova), noćan je i veličajan je." Zatim su se vratili. I sjeo je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Ko je ubio ubijenoga (nekoga neprijatelja u ovoj borbi), za njega je na njega (neki)
dokaz (tj. i on ima na to dokaz), pa njemu je njegovo pljačkanje (tj. pa njemu pripada, njemu
se dodjeljuje da sebi uzme ono što se zadesilo uz ubijenoga toga neprijatelja)." Pa sam rekao:
"Ko će posvjedočiti meni?" Zatim sam sjeo. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, slično njemu (onome što je navedeno). Rekao je: Zatim je rekao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu (slično tome). Pa sam ustao, pa sam rekao: "Ko će
posvjedočiti meni?" Zatim sam sjeo. Rekao je: Zatim je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, slično njemu. Pa sam ustao. Pa je rekao:

"Šta je tebi, o Ebu Katadete?" Pa sam izvijestio njega. Pa je rekao (jedan) čovjek:
"Istinit je bio (Istinu je rekao). A njegovo pljačkanje (tj. njegov trofej) je kod mene, pa
zadovolji ga od mene (da ga ne traži sebi)." Pa je rekao Ebu Bekr: "Ne, tako mi Allaha tada!
Neće se upraviti (Neće proći) k (jednome) lavu od lavova Allaha (što) se bori za Allaha i
Njegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, pa (da) dadne (da dodijeli) tebi njegovu
pljačku (dobit, ratni trofej). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
 "Istinit je bio (Istinu je rekao Ebu Bekr), pa podaj mu (njegov trofej)." Pa je dao meni
njega. Pa sam sebi kupio za njega (za taj trofej jedan) vrt (palmik, voćar, voćnjak od palmi) u
(među) Selimetovićima. Pa zaista on (taj voćnjak, vrt) je zaista prvo imanje (što) sam
ukorijenio (zasnovao, tj. stekao sebi) njega u Islamu (tj. otkako sam primio Islam).

A rekao je Lejs: pričao mi je Jahja, sin Seida, od Umera, sina Kesira sina Efleha, od
Ebu Muhameda, slobodnjaka Ebu Katadeta, da je Ebu Katadete rekao:

Pošto je bio dan Hunejna, pogledao sam k (jednom) čovjeku od muslimana (što) se
bori (protiv jednoga) čovjeka od idolopoklonika, a drugi (jedan čovjek) od idolopoklonika
prikrada se njemu (neopaženo) iza njega zato (da) ubije njega. Pa sam požurio k (onome) koji
se prikrada (šunja, šulja se) njemu, pa je podigao svoju ruku zato (da) udari mene, a (ja)
udarim njegovu ruku, pa sam odsjekao nju. Zatim je uzeo mene, pa je stisnuo (pritisnuo)
mene jakim stiskanjem (pritiskivanjem), čak sam se pobojao (preplašio da ću umrijeti). Zatim
je ostavio (pustio), pa se riješio (razriješio). I odbio sam ga, zatim sam ubio njega. I porazili
su se (dali su se bili u bježanje izvjesni) muslimani, i porazio sam se (počeo sam bježati i ja)
sa njima, pa kada li (se susretnem, nađem je, susretoh se, sretoh se, nađoh se) sa Umerom,
sinom Hattaba, u (među tim) ljudima. Pa sam rekao njemu:

"Šta je stanje (stvar ovih) ljudi (Šta je ljudima)?" Rekao je: "Zapovjed (tj. Sudbina)
Allaha." Zatim su se vratili (odstupili su ti) ljudi k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko uspostavi (Ko donese) dokaz na (za) ubijenoga (ko dokaže da) je ubio njega
(sobom lično), pa njemu je njegovo pljačkanje (tj. njemu pripada kao ratni trofej da uzme sebi
ono sve što nađe uz toga ubijenoga neprijatelja)."

(Riječ "selebun" znači pljačka, ali se ovdje ne radi o nekoj običnoj pljački, nego kao o trofeju
u ime nagrade borcu pobjedniku. Zato će se u daljem tekstu ta riječ i prevoditi sa izrazom
trofej, a tako je treba shvatiti i u proteklom tekstu.)

Pa sam ustao zato (da) sebi tražim dokaz na (tj. za) svoga ubijenoga. Pa nisam vidio
(ni) jednoga (čovjeka da) svjedoči meni. Pa sam sjeo. Zatim se je pokazalo meni, pa sam
spomenuo njegovu stvar poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao (jedan)
čovjek od njegovih drugova (koji su toga časa sjedili sa njim):

"Oružje ovoga ubijenoga, koji je (taj što on njega) spominje, je kod mene, pa zadovolji
ga (da odustane) od njega (nagovori ga da odustane od njega, reci mu da odustane od njega, tj.
za njega mu podaj nešto drugo)." Pa je rekao Ebu Bekr: "Nikako! Neka ne daje njega (trofej)
ptičici (bijeloga repa) od Kurejševića (iz toga plemena - tj. tome slabiću), a (da) ostavi (bez
toga trofeja jednoga) lava od lavova Allaha (tj. toga hrabroga čovjeka što) se bori za Allaha i
Njegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio."

("Usajbigun" je neka vrsta slabašne ptičice, možda da znači i svraka, švraka.)

Rekao je: Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izvršio (tj.
predao, dao) njega (taj trofej) k meni. Pa sam sebi kupio od njega (tj. za njega) vrt (jedan u
kojem su palme). Pa je (to) bilo prvo imanje (što) sam ukorijenio (stekao) njega u Islamu (tj.
otkada sam postao musliman).

GLAVA
vojne Evtasa.

(Evtas je jedna dolina u predjelima u kojima je bilo nastanjeno pleme Hevazin, a neki kažu da
je to jedno mjesto u većem području koje se naziva Hunejn.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, sina
Abdullaha, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pošto je završio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (borbu) od Hunejna (tj. na

Hunejnu), poslao je Ebu Amira (kao zapovjednika) nad (jednom) vojskom ka Evtasu, pa je
(on) susreo Durejda, sina Simmeta (Essimmeta). Pa se je ubio (ubijen je, poginuo je
idolopoklonički zapovjednik) Durejd, i porazio je Allah njegove (Durejdove) drugove.

Rekao je Ebu Musa: A poslao je mene sa Ebu Amirom. Pa se pogodio (pogođen je)
Ebu Amir u svoje koljeno, pogodio (ustrijelio) je njega (jedan) Džušemijević sa strijelom, pa
je učvrstio (zabo, zario) nju u njegovo koljeno. Pa sam stigao (dopro) k njemu, pa sam rekao:
"O moj striče! Ko je pogodio (ustrijelio) tebe?" Pa je dao znak (tj. pokazao je) ka Ebu Musa-u
(tj. k meni), pa je rekao: "Taj je moj ubijač (moj ubica) koji je pogodio (ustrijelio) mene." Pa
sam namjerio (upravio se) njemu (na njega), pa sam se priključio njemu (tj. stigao sam ga). Pa
pošto je vidio mene, okrenuo je leđa (da bježi). Pa sam slijedio njega i počeo sam (da)
govorim njemu:

"Zar se nećeš stidjeti (tj. Zar se ne stidiš)? Zar nećeš biti čvrst?" Pa je odustao (od
bježanja). Pa smo izmijenjali dva udaranja (udarca) sa (svojim) mačem (sabljom, sabljama),
pa sam ubio njega. Zatim sam rekao Ebu Amiru: "Ubio je Allah tvoga druga (tj. tvoga
ubicu)." Rekao je: "Pa iščupaj (istrgni, izvadi) ovu strijelu." Pa sam iščupao (izvukao) nju. Pa
je nasrnula od nje (tj. iz mjesta na koljenu gdje je bila zarila se strijela navalila je) voda
(valjda: krv). Rekao je: "O sine moga brata (bratiću)! Daj čitati (tj. Isporuči od mene)
Vjerovijesniku (moj) pozdrav, i reci njemu: Traži oprost za mene (tj. da traži oprost za
mene)." I učinio (postavio) je nasljednikom mene Ebu Amrir nad (tim) ljudima, pa je ostao
lagano (tj. jedno kratko vrijeme), zatim je umro. Pa sam se vratio, pa sam unišao na (tj. ka)
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u njegovu kuću (sobu, a on je) na (jednome)
krevetu napravljenom od užeta (užadi), i na njemu je (jedna) postelja, već su ostavila trag
užeta (toga) kreveta u (tj. na) njegovim leđima i njegovim dvjema stranama. Pa sam izvijestio
njega za našu vijest i vijest Ebu Amira (tj. o nama i o Ebu Amiru), i rekao je: Reci njemu:
Traži oprost za mene (tj. i da je Ebu Amir rekao da ti kažem, reknem, Božiji Poslaniče, da
tražiš oprost za njega). Pa je pozvao za vodu, pa se očistio (abdestio), zatim je podigao svoje
dvije ruke, pa je rekao:

"Moj Bože! Oprosti Ubejdu Ebu Amiru!" I vidio sam bjelinu njegova dva pazuha.
Zatim je rekao: "Moj Bože! Učini njega (Ebu Amira na) sudnjem danu nad (iznad) mnogoga
od Tvoga stvaranja (stvorenja) od ljudi (vjernika muslimana)." Pa sam rekao: "I za mene (I
meni) pa traži oprost!" Pa je rekao: "Moj Bože! Oprosti Abdullahu, sinu Kajsa, njegov grijeh,
i uvedi ga (na) sudnjem danu (u) plemenito (tj. u lijepo) mjesto uvođenja (ili: mjesto
ulaženja)." Rekao je Ebu Burdete: Jedna (od) njih dvije je za Ebu Amira, a druga (dova,
molba) je za Ebu Musa-a.

(Ebu Musa je imao pravo ime Abdullah, sin Kajsa, ali je po nadimku više poznat.)
 SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA HADISA (POZNATE) LAŽI (NA AIŠU R.A.)

A "ifkun" i "efkun" su (riječi koje su) u stepenu (riječi) "nidžsun" i "nedžesun" (tj.
javljaju se obje vrste ovih riječi u dva oblika, a značenje je isto: "ifkun" i "efkun" znači laž, a i
"nidžsun" i "nedžesun" znači prljav, nečist). Rekne se (tj. čita se, uči se u ajetu "..... ve zalike
ifkuhum ve ma kanu jefterune." - onaj izraz "ifkuhum" se čita na tri načina): "Ifkuhum", i
"efkuhum" i "efekuhum". Pa ko je rekao (tj. pročitao, čitao taj izraz) "efekehum", govori (da
to znači isto što i) "sarefehum anil-imani", i (isto što i) "kezebehum", kao što je rekao (da
ajet): "Ju'feku anhu men ufike.", je (značenja, tj. da taj ajet znači isto što i) "jusrefu anhu men
surife."

("Ifkun" je laž, "efkun" i "efekun" su infinitivi i znače: laganje. "Efeke" ja glagolski oblik
prošloga vremena, perfekta, za treće lice jednine muškoga roda i znači: lagao je. Gornji izrazi
znače: "Ifkuhum": njihova laž, "efkuhum" i "efekuhum": njihovo laganje. "Efekehum": lagao
je njima; ili prema nekima to znači: "sarefehum anil-imani": otklonio ih je od vjerovanja, i to
još po nekima znači "kezebehum": lagao je njima - misli se na njihov stav po kome su
smatrali da je ispravno klanjati se kipovima i vjerovati više božanstava. I ajet "Ju'feku anhu
men ufike.", protumačili su sa izrazom: "jusrefu anhu men surife", a to znači: Otklanja se od
njega ko se je otklonio. - Misli se pod "od njega" na Kur'an, ili na Muhammeda a.s., ili vjeru u
Sudnji dan i slično.)

PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sada, od
Saliha, od Ibnu Šihaba, rekao je: pričao mi je Urvete, sin Zubejra, i Seid, sin Musejjeba, i
Alkamete, sin Vakkasa, i Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta sina Mes'uda, od Aiše, bio
zadovoljan Allah od nje, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kada su rekli
stanovnici (one) laži (tj. lažovi kad su rekli ono) što su rekli (o tome je pričala Aiša r.a. njima:
Urvetu, Seidu, Alkametu i Ubejdulahu), i svaki (od) njih je pričao meni grupu (dio) od
njezinoga pričanja. A neki (od) njih bio (je) pamtljiviji za njezino pričanje od nekoga
(drugoga) i čvršći (stalniji) za njega predanjem (pričanjem). A već sam zapamtio (veli Ibnu
Šihab) od svakoga čovjeka od njih hadis (ili: pričanje to) koje je pričao meni od Aiše, i neko
(od) njihovih pričanja potvrđuje neko (drugo) iako je bio neki (od) njih pamtljiviji za njega
(za taj hadis) od nekoga. Rekli su: Rekla je Aiša:

Bio bi poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je htio (ići na neko)
putovanje, bacao (bi) ždrijeb (kocku) među svoje žene, pa koja (od) njih (imadne sreću da) je
izašla njezina strjelica (da je na nju pala kocka), izašao bi sa njom (tj. poveo bi nju) poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa sobom (vodeći nju). Rekla je Aiša: Pa je bacio ždrijeb
među nas u (jednoj, nekoj) vojni (što) je vojevao (ratovao, tj. pošao na) nju. Pa je izašla u njoj
moja strjelica (tj. Pa je pala kocka na mene). Pa sam izašla sa poslanikom Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, poslije što se je spustio (poznati) zastor (tj. poslije objave odlomka, ajeta
Kur'ana u kojem se naređuje da žene razgovaraju sa muškarcima nerođacima iza zastora,
zavjese). Pa sam bila (u takvoj prilici da) se natovaram u svome palankinu (u svojoj nosiljci
sličnoj šatoru - u njoj se na devu natovarim od strane ljudi) i spuštam se u njemu (u palankinu,
u nosiljci, tj. i u njemu se i stovarim, tj. i u njemu su me i skidali sa deve). Pa smo išli (otišli).
Te kada je svršio (završio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tu svoju vojnu i
vraćao se, približili smo se Medini vraćajući se (mi), obavijestio je (objavio je, dao je dozvolu
jedne) noći za putovanje (za polazak u Medinu nakon odmaranja). Pa sam ustala kada su
obavijestili za (to) putovanje, pa sam išla dok sam prešla (tu) vojsku. Pa pošto sam izvršila
svoj posao (svoju stvar, tj. nuždu pred odlazak), krenula sam ka svome samaru (tj. svojoj
devi). Pa sam dotakla svoja prsa pa kada li se je (jedan) đerdan moj od oniksa (iz grada)
Zafara već prekinuo. Pa sam se vratila, pa sam sebi tražila svoj đerdan. Pa je mene zadržalo
njegovo traženje. Rekla je: A došla je (ona) grupa ljudi (koji) postavljaše mene na samar
(deve), pa su ponijeli moj palankin, pa su nasamarili (tj. natovarili) njega na moju devu koja
(je bila ta što ja) jahah (što sam jahala, jašila) na njoj, a oni misle (računaju) da sam ja u
njemu (u palankinu, u nosiljki, u nosiljci). A bile su (ondašnje) žene tada lagane, nisu bile
mnogo mesnate (sa mnogo mesa na tijelu) i nije poklapalo (zastiralo to) meso. Jele su (one)
samo malenkost od hrane (malo hrane), pa nisu smatrali ružnim (tj. neobičnim) laganost
(lahkoću moga) palankina kada su podigli njega i natovarili ga, a (uz to još) bila sam djevojka
(tj. žena) mladih godina (mlada žena). Pa su poslali (tj. potjerali tu) devu, pa su išli (otišli). I
našla sam svoj đerdan poslije što je prošla (otišla ta) vojska. Pa sam došla njihovim mjestima
odsijedanja (tj. ondje gdje su odmarali), a nije u njima (nema na tim mjestima) od njih
(nikakvoga) dozivača, a niti odgovarača (niti ko viče, niti se ko odaziva, tj. nema tu nikoga,
nema žive duše). Pa sam se upravila svome mjestu odsijedanja (koje je to što) sam bila u
njemu, i mislila (znala) sam da će oni izgubiti (tj. vidjeti da nema) mene, pa će se vratiti k
meni (po mene). Pa dok sam ja sjedačica (dok sam sjedila) u svome mjestu odsijedanja,
savladalo je mene moje oko, pa sam zaspala. A bio je Safvan, sin Muattala, Sulemija, zatim
Zekvanija od pozadi (te) vojske, pa je osvanuo kod moga mjesta odsijedanja. Pa je vidio
crninu (tj. tijelo nekakvoga) čovjeka spavača. Pa je poznao mene kada je vidio mene. A bio je
viđao mene prije zastora (tj. prije zapovjedi da se govori sa nerođacima iza zastora). Pa sam
se probudila sa njegovim izgovaranjem rečenice "Inna lillahi ve inna ilejhi radžiune" kada je
poznao mene.

(Ta rečenica znači: "Mi smo Božiji, i mi smo k Njemu vraćači!", a izgovara se u nesreći i u
čuđenju nečemu.)

Pa sam pokrila (zastrla, zamotala) svoje lice sa svojim zagrnjačem (većim pokrivačem
za glavu). I tako mi Allaha nismo razgovarali (ni) sa (jednom) riječju, i niti sam čula od njega
(nijednu, ijednu) riječ osim njegovoga izgovaranja: "Inna lillahi ve inna ilejhi radžiune!". I
pao je dok je oborio na koljena svoju samaricu (svoju devu), pa je gazio (tj. stao je) na njezinu
ruku (tj. na devinu prednju nogu, jer se prednjim nogama deve rekne i ruke). Pa sam ustala k
njoj (k devi), pa sam pojašila nju. Pa je (on) otišao (krenuo) vodi (vodeći) sa mnom (tu)
samaricu (tj. devu) dok smo došli (toj) vojsci ulazeći u žestoku vrućinu (mi) u prsima
podnevne žege, a oni su odsjedači (tj. a oni - vojnici - od te vojske odmaraju). Rekla je: Pa je
propao ko je propao. A bio je (onaj) koji je upravljao većinom (te) laži Abdullah, sin Ubejja,
(on) je sin Selule (tj. to je Abdullah Ubejjov što mu je materi ime Selula, jer je bilo više lica
koja su imala ime Abdullah, i koji su imali ime oca Ubejj, pa se ovaj vođa dvoličnjaka
raspoznaje tako što mu se spomene i ime matere).

Rekao je Urvete: Izvijestio sam se (tj. Izviješten sam) da zaista on (govor o toj laži)
proširivaše se i pričaše se o njemu kod njega, pa (on) učvršćiva njega, i sluša ga i traži
raspravljanje (ili prenašanje među narod) njega (toga govora o toj laži). I rekao je Urvete
takođe: Nije se imenovao od stanovnika laži (te, tj. od tih lažova) takođe (niko) osim Hassan,
sin Sabita, i Mistah, sin Usaseta, i Hamneta, kći Džahša, u (među) drugim ljudima, nema
znanja (nikakva) meni od njima osim (jedino to) da su oni (jedna) grupa (skupina), kao što je
rekao Allah, uzvišen je. I zaista većinu toga veli se (kaže se da je izmislio i slagao) Abdullah,
sin Ubejja, (a to) je sin Selule.

(Dakle od cijele skupine koja je to izmislila i slagala poznata su imena toga Abdullaha, i
Hassana, i Mistaha i Hamnete.)
 Rekao je Urvete: Bila je Aiša (običaja, i pored svega toga, da) mrzi da psuje kod nje
(tj. nije voljela da se psuje kod nje) Hassan, i govori (tj. i govoraše ona): Zaista on je (onaj)
koji je rekao:

"Pa zaista moj otac, i njegov otac i moja čast

Za čast Muhameda su od vas zastor (zaštita)."

Rekla je Aiša: Pa smo došli (u) Medinu. Pa sam bila bolesna kada sam došla mjesec
(dana). A ljudi (ti) prolijevaju (se, tj. gaze, žure, trate vrijeme) u govoru drugova (te) laži (o
meni, a ja) ne opažam (tj. ne znam ni) za (jednu) stvar (ništa) od toga. A ono je (jedino to što)
daje sumnju meni u mome bolu (je to) da ja ne poznajem (ne prepoznajem) od poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (onu) dobrotu (finoću, ljupkost) koju viđah od njega
kada se razbolim (prije toga). Samo uniđe meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
pa pozdravi, zatim rekne:

"Kako ste vi?" Zatim ode (odlazi odmah). Pa to (je počelo da) daje meni sumnju, a
neću opaziti za (to) zlo (nisam opazila za to), čak sam izašla (tj. počela da izlazim) kada sam
se pridigla (tj. malo ozdravila, ali ne sasvim). Pa sam izašla sa Umu Mistahom (tj. sa majkom
Mistaha) prema Menasi-u (mjestu van grada Medine), a bio je (Menasi') naše mjesto za
vršenje nužde, i bili smo (običaja da) ne izlazimo osim noću do noći (tj. od noći do noći), a to
je (tako bilo) prije (nego se uveo običaj) da uzimamo (da koristimo ove) nužnike blizu naših
kuća. Rekla je: A naša stvar (tj. običaj kod obavljanja nužde) je stvar prvih Arapa u pustinji
prema polju, i uznemirivasmo (uznemiravasmo) se sa nužnicima da uzimamo njih kod naših
kuća. Rekla je: Pa sam otišla ja i Umu Mistaha, a ona je kći Ebu Ruhma, sina Muttaliba sina
Abdu Menafa, a njezina majka je kći Sahra, sina Amira, tetka (materina sestra) Ebu Bekra
Siddika (Mnogoistinitoga), a njezin sin (sin Umu Mistahe) je Mistah, sin Usaseta sina Abbada
sina Muttaliba. Pa sam došla ja i Umu Mistaha (tj. išle smo nas dvije) prema mojoj kući kada
smo svršile (završile) našu potrebu (tj. nuždu), pa je posrnula Umu Mistaha u svome plaštu
(ogrtaču), pa je rekla:

"Propao (Sunovratio se, Strmoglavio se) Mistah!" Pa sam rekla njoj: "Loše je (to) što
si rekla. Zar psuješ (jednoga) čovjeka (koji) je prisustvovao (sudjelovao na) Bedru?!" Pa je
rekla: "O stvarčice (tj. O jadnice, O ova, O ti) I nisi (li) čula (Zar nisi) čula šta je rekao (tj. Šta
je on govorio)?" Rekla je: I rekla sam: "Šta je rekao (govorio)?" Pa je izvijestila mene za
govor (tj. o govoru) lažova.

("Ehlul-ifki doslovno znači: stanovnici laži - a misli se na one koji su laž slagali - ali će se taj
izraz u daljem tekstu prevoditi kratko lažovi mjesto stanovnici laži.)

Rekla je: Pa sam sebi povećala (još jednu) bolest na svoju (dotadašnju) bolest. Pa
pošto sam se vratila k svojoj kući (sobi), unišao je meni (tj. posjetio je mene) poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, pa je pozdravio (nazvao je selam, selamio je), zatim je rekao:
"Kako ste vi?" Pa sam rekla njemu: "Da li dozvaljaš (dozvoljavaš) meni da dođem (tj. da
odem) svojim roditeljima?" Rekla je: A hoću da se uvjerim (u tu) vijest od strane njih dvoga
(oca i majke svoje). Rekla je: Pa je dozvolio meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio. Pa sam rekla svojoj majci:

"O moja majko! Šta to pričaju (ti određeni) ljudi?" Rekla je: "O kćerčice! Olakšaj sebi
(nelagodnost). Pa tako mi Allaha zaista malo je bilo (toga) što (što se drukčije desilo, kada) je
bila (jedna) žena ikad čista (tj. lijepa, omiljena) kod (jednoga) čovjeka (koji) voli nju (a) za (tj.
u) nje su inoće, (pa da je drukčije bilo) osim (tako da) su umnožile (one-inoće) na nju (sumnje
i laži)." Rekla je: Pa sam rekla: "Slava Allahu! I zar su zaista već pričali ljudi o ovome (tj.
ovako nešto)?" Rekla je: Pa sam plakala tu noć, čak sam osvanula (a) ne suši se (ili: ne
prestaje) meni suza (suze mi teku stalno), a niti podvlačim surmu sa spavanjem (tj. ne dodirnu
mi san očiju). Zatim sam osvanula plačem (osvanula sam plačući). Rekla je: I dozvao
(zovnuo) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Aliju, sina Ebu Taliba, bio
zadovoljan Allah od njega, i Usameta, sina Zejda, kada je ostala revelacija (Božija objava
dugo vremena da nije sašla, dolazila - pa je pozvao Muhammed a.s. njih dvojicu da) pita njih
dvojicu (da ih raspituje) i (da) traži zdogovor (sa) njima dvojicom o rastavljanju (svome sa)
svojom porodicom (tj. ženom - misli se na Aišu r.a.). Rekla je: Pa što se tiče Usameta, pa
pokazao je poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za (ono) koje (on) zna od nevinosti
njegove porodice (tj. žene, a to znači: pokazao je ispravno i iskreno nevini život Aiše, njezinu
moralnu čistoću), i za (korektni postupak) koji zna za njih u svojoj duši. Pa je rekao Usamete:

"Tvoja porodica (žena) je (takva i takva) i ne znamo (o njoj ništa drugo) osim dobro."
A što se tiče Alije, pa rekao je: "O poslaniče Allaha! Nije stješnjavao (tj. nije pravio teškoće)
Allah tebi. I žene su osim nje (Aiše) mnoge. I pitaj (njezinu) robinju (sluškinju, tj. Aišinu
sluškinju o Aiši), biće iskrena (tj. reći će) tebi." Rekla je: Pa (je) pozvao poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, Beriru pa je rekao:

"O Berira! Da li si vidjela od stvari (neke, tj. išta što) daje sumnju tebi?" Rekla je
njemu: "Tako mi (Allaha) koji je poslao tebe sa (tom) istinom nisam vidjela na njoj (kod nje,
pri njoj) stvari (nikakve) nikada (što) omalovažavam nju (tu stvar Aiši), osim (jedino to) da je
ona djevojka (tj. žena) mladih godina, (pa) zaspe (ne vodeći dovoljno računa) o tijestu svoje
porodice, pa dođe pokućarica (ovca koja je naučila ulaziti u kuću), pa pojede njega (tijesto)."
Rekla je: Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od njegovoga (toga) dana
pa je tražio ispriku (izvinjenje, tj. da ga izvinu, da mu ne zamjere ljudi za ono što će da on
učini) od Abdullaha, sina Ubejja, a on (Muhammed a.s.) je na govornici (propovjedaonici u
vrijeme izvinjavanja), pa je rekao:

"O družino muslimana! Ko će izviniti (ispričati) mene (ako šta učinim) od čovjeka
(koji je takav da) je već doprlo meni od njega njegovo uznemirivanje u mojoj porodici (tj. koji
je uvrijedio moju ženu)? Tako mi Allaha nisam znao na moju porodicu (tj. ne znam o svojoj
porodici, ženi, ništa drugo) osim dobro. I zaista već su spominjali (u vezi moje žene) čovjeka
(koji je takav da) nisam znao na njega (tj. o njemu ništa drugo) osim dobro, i ne ulazi na moju
porodicu (mojoj ženi drukčije) osim sa mnom." Pa je ustao "Sa'd, sin Muaza, brat
Abdulešhelovića pa je rekao:

"Ja, o poslaniče Allaha, ispričavam (izvinjavam) tebe. Pa ako je bio (taj čovjek) od
Evsa (Evsovića, Evsaovića), udario sam (tj. udariću) njegov vrat. A ako je bio od naše braće
Hazredžovića, zapovjedio si (zapovjedićeš) nam, pa smo učinili (tj. pa ćemo učiniti, izvršiti)
tvoju zapovjed." Rekla je: Pa je ustao (jedan) čovjek od Hazredžovića - a bila je majka
Hassana (Hassanova) kći njegovoga strica (tj. stričevka toga čovjeka) od njegovoga stegna - a
on (taj čovjek) je Sa'd, sin Ubadeta, i on je gospodin (gospodar) Hazredžovića.

(Izraz "od njegovoga stegna" znači od njegovoga koljena, od njegovoga plemena.)

Rekla je: A bio je (Sa'd, sin Ubadeta) prije toga (jedan) dobar čovjek, ali je sebi
natovarila njega (ona) zagrijanost (za plemenske svađe), pa je rekao Sa'du (sinu Muazovome):
 "Slagao si (tj. Lažeš)! Zaista život Allaha (je moja zakletva) nećeš ubiti njega, i nećeš
biti moćan na njegovo ubijanje. A da je bio od tvoje grupe, ne bi (ti) volio (želio) da se ubije."
Pa je ustao Usejd, sin Hudajra - a on (je) sin strica Sa'da (tj. stričević Sa'dov), pa je rekao
Sa'du, sinu Ubadeta:

"Slagao si (Lažeš ti)! Zaista život Allaha (je moja zakletva) zaista ćemo ubiti svakako
njega, pa (tj. jer) zaista ti si licemjerac (koji) raspravlja (da odbije kaznu) od (ovih)
licemjeraca (koji su izmislili laž)." Rekla je: Pa su se uzbunila (ta) dva plemena: Evs i
Hazredž, čak su pomišljali (tj. htjeli) su da se pobiju, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, (još) je stajač na govornici (propovjedaonici svoje bogomolje). Rekla je: Pa je
neprestano poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, spuštao (tj. smirivao, ublažavao)
njih dok su ušutjeli (oni) i ušutio je (i on). Rekla je: Pa sam plakala svoj dan taj cio (sav), ne
presjeca se meni suza (ne prestaju mi suze), i ne podvlačim surmu sa spavanjem (sa snom).
Rekla je: I osvanuli su moji roditelji kod mene, a (ja) već plačem (doslovno: a već sam
plakala) dvije noći i (jedan) dan ne presijecaju se meni suze, i ne podvlačim surmu (na
trepavice) sa spavanjem (sa snom), čak zaista ja zaista mislim da je (taj) plač cjepač moje jetre
(tj. da će mi on moju jetru rastrgnuti). Pa dok su moja dva roditelja (otac i majka) dva sjedača
(tj. dok sjede) kod mene, a ja plačem, pa zatražila je dozvolu na mene (tj. od mene da mi
uniđe jedna) žena od Pomagača, pa sam dozvolila njoj. Pa je sjela (i ona) plače sa mnom.
Rekla je: Pa dok smo mi na tome (tj. u tom takvom stanju), unišao je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, na nas (tj. k nama), pa je pozdravio (nazvao je selam), zatim je
sjeo. Rekla je: A nije sjeo kod mene otkada se reklo (ono) što se je reklo prije nje (te laži na
mene). A već je ostao (jedan) mjesec (prošao je jedan mjesec a da) se ne objavljuje (od
Uzvišenoga Allaha) k njemu o mome stanju (ili: o mojoj stvari ni) sa (jednom) stvari (tj. ne
objavljuje mu se o meni ništa). Rekla je: Pa se je osvjedočio (Pa je očitovao, tj. izrekao je riječ
ispovijedanja vjere, simbol islamske vjere: "Svjedočim da nema božanstva osim Allaha i da je
Muhamed Njegov rob i poslanik" - to je izrekao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, kada je sjeo, zatim je rekao:

"Što se tiče poslije, o Aišo, zaista ono doprlo je meni od tebe (tj. o tebi) tako i tako (to
i to), pa ako si bila čista (nevina), pa očistiće (tj. pokazaće čistom) tebe Allah. A ako si bila
dotakla za grijeh (ako si bila učinila grijeh), pa traži oprost (od) Allaha, i pokaj se k Njemu, pa
(jer) zaista (Božiji) rob kada je priznao, zatim se je pokajao, primio je kajanje Allah njemu."
Rekla je: Pa pošto je svršio (završio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju
besjedu (svoju riječ), presjekle su se moje suze, čak ne osjećam od njega (tj. od suzenja
nijednu) kap, pa sam rekla svome ocu:

"Odgovori poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od mene (za mene) o

(onome) što je rekao (u vezi onoga što je rekao)." Pa je rekao moj otac: "Tako mi Allaha ne
znam šta (da) reknem poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam rekla svojoj
majki (majci): "Odgovori poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (onome) što je
rekao." Rekla je moja majka: "Tako mi Allaha ne znam šta (da) reknem poslaniku Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam rekla: "A ja sam djevojka (tj. žena) mladih godina, ne
čitam od Kur'ana mnogo. Zaista ja tako mi Allaha zaista već sam znala (tj. već znam
unaprijed to) zaista već (da) ste čuli ovo pričanje (o meni), čak se je ustalilo (ono) u vašim
dušama i povjerovali ste (tj. vjerujete) u njega, pa zaista ako reknem vama: ja sam čista
(nevina), nećete vjerovati meni. A zaista ako priznam vama za (jedan) posao - a Allah zna da
sam ja od njega (od toga posla) čista - zaista ćete vjerovati svakako meni (da samo tada istinu
govorim). Pa tako mi Allaha ne nalazim sebi i vama (nikakvoga drugoga) primjera osim oca
Jusufa (Jusufova - a to je Jakub) kada je rekao:
 "..... pa strpljenje lijepo (je jedino što mi je preostalo), a Allah je (onaj) od koga se
traži pomoć na (ono, tj. protiv onoga) što opisujete."." Zatim sam se premjestila (okrenula), pa
sam legla nauznačice na svoju postelju. A Allah zna da sam ja tada čista (nevina) i da je Allah
moj očišćivač za moju čistoću (i da će Allah pokazati, objaviti moju čistoću, nevinost). A ali
tako mi Allaha ne mišljah da je Allah, uzvišen je, spuštalac (tj. da će spustiti, poslati) o mome
stanju objavu (koja) se čita (uči u Kur'anu). Zaista moje stanje (moja stvar) je u mojoj duši
bilo omalovaženije od (toga - nije vrijedilo toga) da govori Allah o meni sa (jednom)
zapovjedi, ali (tj. nego) se nadah da vidi (usnije) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, u (svome) spavanju (kakvo) snoviđenje (takvo da) očišćava mene (da me očisti) Allah
s njime (tim snoviđenjem). Pa tako mi Allaha nije se rastavio poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, (od, sa) svoga mjesta sjedenja, a niti je izišao jedan (čovjek, tj. iko) od
stanovnika (od prisutnih te) kuće (sobe) dok se spustilo (objavilo) na njega (njemu od
Uzvišenoga Allaha). Pa je uzelo njega (ono) što uzimaše njega od teškoće (od teške
uzmemirenosti), čak zaista ono zaista lije (kotrlja se) od njega znoj kao biser - a on je u
(jednom) danu zimskome - od težine (toga) govora koji se spušta na njega. Rekla je: Pa se je
otkrilo (tj. otklonilo, rastupilo se to stanje) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
a on se smije (nasmijan je nakon primljene objave). Pa je prva riječ bila (što) je progovorio s
njom je (prvo što je rekao je):

"O Aišo! Što se tiče Allaha, pa već je očistio tebe." Rekla je: Pa je rekla meni moja
majka: "Ustani k njemu." Pa sam rekla: "Ne, tako mi Allaha neću ustati k njemu, pa (jer)
zaista ja ne zahvaljujem (nikome drugom) osim Allahu, moćan je i veličajan je." Rekla je: I
spustio je Allah, uzvišen je:

"Zaista (oni) koji su donijeli (tu) laž su skupina od vas.....", (tih) deset ajeta (odlomaka
koji se nalaze u suri, poglavlju Kur'ana koja se zovu Ennur). Zatim je spustio Allah, uzvišen
je, ovo o mojoj čistoći (nevinosti). Rekao je Ebu Bekr Siddik, a trošaše (a trošio je) na
Mistaha, sina Usaseta (tj. davao je trošak, opskrbu Mistahu) zbog njegovoga rodbinstva njemu
i njegovoga siromaštva:

"Tako mi Allaha, neću trošiti na Mistaha (nijednu) stvar (tj. ništa) nikada poslije
(svega onoga) koje je rekao za Aišu (o Aiši) što je rekao (tj. poslije njegovoga širenja te laži o
Aiši da je učinila preljub, blud sa Safvanom). Pa je spustio Allah, uzvišen je:

"I neka se ne zakunu vlasnici vrline (ili: vlasnici viška imovine, tj. neka se ne zaklinju
vrli, dobri; ili: imućni) od vas....", do Njegovoga govora "..... veleopraštač, milostivi." Rekao
je Ebu Bekr Siddik: "Da, tako mi Allaha zaista ja zaista volim (želim) da oprašta Allah meni."
Pa je vratio ka Mistahu (onu) opskrbu koju trošaše na njega, i rekao je: "Tako mi Allaha neću
iščupati (istrgnuti, tj. neću obustaviti) nju od njega nikada." Rekla je Aiša: A bio je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pitao Zejnebu, kćer Džahša, o mojoj stvari, pa je rekao
Zejnebi:

"Šta si to znala (tj. Šta ti znaš to o ovome)", ili: "vidjela si (tj. Šta si vidjela - Šta vidiš,
a to će reći: Šta misliš)?" Pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Suzdržavam (sprječavam, tj.
čuvam) svoj sluh i svoj vid (od grijeha da ne kažem da sam čula ono što nisam čula, i da sam
vidjela ono što nisam vidjela). Tako mi Allaha nisam znala (tj. ne znam ništa drugo) osim
dobro." Rekla je Aiša: A ona je (ta) koja se natjecaše (u ljepoti) sa mnom od (tj. između) žena
(supruga) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je očuvao nju Allah sa pobožnošću
(zbog čuvanja od grijeha od strane nje Allah je nju i sačuvao da ne pogriješi pri davanju izjave
o meni). Rekla je: A počela je njezina sestra Hamneta (da) ratuje za nju (zbog nje-Zejnebe),
pa je propala u (među onima) ko je propao (ko se ogriješio, zbog širenja te laži o meni).
 Rekao je Ibnu Šihab: Pa je ovo (taj hadis) koji je dopro meni od hadisa (ili: od
pričanja) ovih ljudi (ljudi ove grupe koji su spomenuti na početku). Zatim je rekao Urvete:
Rekla je Aiša: "Tako mi Allaha zaista (onaj) čovjek koji je (taj što) se reklo njemu (za njega
ono) što se reklo (tj. Safvan) zaista govori (u čudu): "Slava Allahu! Pa tako mi (Allaha) koji
(je taj što) je moja duša u Njegovoj ruci nisam otkrio (ništa) od strane (ili: od zastora nijedne,
ijedne) ženske nikada (ikada)." Rekla je: Zatim se ubio (tj. ubijen je, poginuo je) poslije toga
u putu Allaha (na Božijem putu, u ratu).

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: diktirao (govorio, rekao) je meni
Hišam, sin Jusufa, iz svoga pamćenja, rekao je: izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, rekao je:
rekao je meni Velid, sin Abdul-Melika:

"Da li je doprlo tebi da je Alija bio u (među onima) ko je bacao (ljagu, laž na) Aišu?"
Rekao sam: "Ne, a ali (tj. Ne, nego) su već izvijestila mene dva čovjeka od tvoga naroda: Ebu
Selemete, sin Abdurrahmana, i Ebu Bekr, sin Abdurrahmana sina Harisa, da je Aiša, bio
zadovoljan Allah od nje, rekla njima dvojici:

Bio je Alija predavač (te stvari drugome da o njoj vodi računa, tj. bio je onaj koji šuti o
toj stvari, bio je neutralan) u njezinoj stvari (u stvari Aiše).
(Neki opet kažu da je u predanju ovome umjesto "musellimen" upotrebljena riječ "musien", a
to znači: loš, rđav, pa bi onda i prevod bio ovakav: Bio je Alija loš u njezinoj stvari. O tome
se govori u tekstu originala dalje kako slijedi.)

Pa su se međusobno vraćali (tj. obraćali) njemu (Hišamu, ili Zuhriji da provjere kako
on smatra da je rečeno), pa nije vratio (tj. nije odgovorio drukčije nikome) i rekao je:
"musellimen" bez (ikakve) sumnje u njega (u taj izraz), i na njega (tj. i njemu - Velidu - i
njima je jednako odgovorio da je rečeno "musellimen: predavač, šutilac, neutralan"). I (taj
izraz "musellimen") je bio u korijenu (u osnovi) Atika takođe.

(Atik može ovdje da znači ime čovjeka koji se je bavio hadisom, ili ime djela nekoga
hadiskog učenjaka. Nisam mogao ustanoviti šta ovdje, u stvari, znači određena imenica Atik.
Možda se misli i na neki stari primjerak Buharijinoga Sahiha, jer "atik" znači i star.)

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Husajna, od Ebu
Vaila: pričao mi je Mesruk, sin Edžde-a, rekao je: pričala mi je Umu Rumana, a ona je majka
Aiše, bio zadovoljan Allah od njih dviju, rekla je:

Dok sam ja sjedačica (tj. Dok ja sjedim), ja i Aiša, kadli je unišla (tj. kadli uniđe, uđe
jedna) žena od Pomagača, pa je rekla:

"Učinio Allah sa (omsicom to i to) i učinio sa omsicom (to i to, dakle: Učinio Allah sa
tim-i-tim to i to, i sa tim-i-tim to i to)!" Pa je rekla Umu Rumana: "A šta je to tebi?" Rekla je:
"Moj sin je u (tj. među onima) ko je pričao (koji su pričali to) pričanje (o toj laži na Aišu)."
Rekla je: "A šta je to tebi (tj. A šta se priča to tebi)?" Rekla je: "Tako i tako (To i to)." Rekla
je Aiša:

"Čuo je (tj. Da li je to čuo) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da se to

priča)?" Rekla je: "Da." Rekla je: "I Ebu Bekr?" Rekla je: "Da." Pa se skrhala (Pa je pala
došavši) na nju onesviješteno (stanje). (To jest: Pa je pala onesviještena, Pa se onesvijestila).
Pa nije se osvijestila (nije se otrijeznila drukčije) osim (tako), a na nju je (napala neka) vrućica
(groznica) sa potresajućim (pokretima, tj. groznica sa drhtanjem). Pa sam bacila na nju
njezine haljine (odjeće), pa sam pokrila nju. Pa je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, pa je rekao:

"Šta je stanje (ili: Šta je stvar) ove (Šta joj je, Šta je njoj)?" Pa sam rekla: "O poslaniče
Allaha! Uzela (Obuzela, snašla) je nju groznica sa potresačem, potresom (sa drhtanjem)."
Rekao je: "Pa možda u pričanju (tj. zbog pričanja koje) se je pričalo." Rekla je: "Da." Pa je
sjela Aiša pa je rekla:

"Tako mi Allaha zaista ako sam se zaklela (kad bi se zaklela, tj. ako se zakunem),
nećete vjerovati meni. A zaista ako sam rekla (ako reknem, ako kažem), nećete ispričati mene
(nećete primiti moje izvinjenje). Primjer mene i primjer vas je kao (primjer) Jakuba i njegovih
sinova (kada je Jakub rekao): "..... a Allah je (onaj od) koga se traži pomoć na (tj. protiv
onoga) što opisujete (pričate)." Rekla je: I otišao je, a nije rekao (nijedne) stvari (ništa). Pa je
spustio Allah njezinu ispriku (njezino izvinjenje). Rekla je:

"Sa zahvalom Allahu, ne sa zahvalom nijednome (licu), a ni sa zahvalom tebi."

PRIČAO MI JE Jahja, pričao nam je Veki' od Nafi-a, sina Umera, od Ibnu Ebu
Mulejketa, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, čitaše (ona umjesto "Iz telekkavnehu bi
elsinetikum"): "Iz telikunehu bi elsinetikum.....: Pošto lažete njega (taj govor) sa svojim
jezicima....", i govori (ona-Aiša): "el-veleku" je (isto što i) "el-kezibu": laž. Rekao je Ibnu Ebu
Mulejkete: A bila je znanija od (više je znala od nekih, ili: od svih drugih) osim nje o tome,
jer zaista on (ovaj ajet, odlomak) sišao je o njoj.

(Po čitanju drugih "Iz telekkavnehu bi elsinetikum....", značenje je: "Pošto susrećete njega (taj
govor o Aiši) sa svojim jezicima.....".)

PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Abdete od Hišama, od
njegovoga oca, rekao je:

Otišao (tj. Počeo) sam (da) psujem Hassana kod Aiše, pa je rekla:

"Ne psuj ga, pa (jer) zaista on odbijaše od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, (napade idolopokloničkih pjesnika i njihovih satiričnih pjesama, tj. branio je
Allahovoga poslanika i prepirao se za njega svojim pjesmama koje je pjevao kao odgovor na
satire neprijateljskih pjesnika)." A rekla je Aiša: Zatražio je dozvolu (Hassan od)
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u satiru (u satiri, tj. za satiru, pjesmu rugalicu)
idolopoklonicima (Meke da spjeva). Rekao je:

"Kako je sa mojim rodom (porijeklom)?" Rekao je: "Zaista izvući ću (istegnuću,

izvadiću) svakako tebe od njih (između njih) kao što se izvlači (upala) dlaka iz
(zamiješanoga) tijesta." A rekao je Muhamed: Pričao nam je Usman, sin Ferkada: čuo sam
Hišama (da priča) od svoga oca, rekao je:

Psovao sam Hassana (mnogo), a bio je (i on) od (onih) ko je umnožavao (mnogo

govorio onu laž) na nju (na Aišu, laž o Aiši).

PRIČAO MI JE Bišr, sin Halida, izvijestio nas je Muhamed, sin Džafera, od Šubeta,
od Sulejmana, od Ebu Duha-a, od Mesruka, rekao je:
 Unišli smo na Aišu (tj. Posjetili smo Aišu), bio zadovoljan Allah od nje, a kod nje je
Hassan, sin Sabita, deklamuje (recituje, čita) joj (neku) pjesmu, opijeva (opjevava nju - Aišu, i
njeno moralno dostojanstvo od mladosti) sa (nekim) svojim stihovima, i rekao je:

"Čedna, razborita, ne sumnja se (ni) sa (kakvom) sumnjom,

I osvanjiva gladna od mesa nemarnih (nepažljivih žena)."

(Zadnja rečenica znači da ne kleveće druge žene.)

Pa je rekla njemu Aiša: "Ali ti nisi takav (prebacuje mu, podsjeća ga na ono što je širio
onu laž o njoj nekada prije)." Rekao je Mesruk: Pa sam rekao njoj: "Zašto dozvaljaš
(dozvoljavaš) njemu da uniđe tebi, a već je rekao Allah:

".... i (onaj) koji je upravljao većinom njega (većinom toga govora o toj laži - on je
takav griješnik da) je za njega velika kazna (tj. on ima veliku kaznu)." Pa je rekla: "A koja
kazna je žešća od sljepoće (njegove, a već je tada bio oslijepio)?" Rekla je njemu: "Zaista on
odbijaše - ili: pjevaše satire (rugalice da odbije uvrede) - od poslanika Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, (koje su mu upućivali neprijatelji)."
 SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA HODOČAŠĆA OPRAŠTANJA (TJ. OPROŠTAJNOGA HODOČAŠĆA).

PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, pričao nam je Malik od Ibnu Šihaba, od
Urveta, sina Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Izašli smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u hodočašću opraštanja

(tj. u oproštajnom hodočašću) pa smo uzviknuli za umru (telbiju). Zatim je rekao nama
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko (je takav da) je bila kod njega žrtvena životinja (tj. Ko ima žrtvenu životinju-
kurban), pa neka uzvikne (telbiju) za hodočašće sa umrom, zatim neke se ne rješava do (da) se
riješi od njih dvoga (tj. neka se u tom slučaju ne rješava hodočasničkih stega posebno za
umru, a posebno za hadž, nego za oboje skupa neka se riješi hodočasničkih stega kada izvrši
obrede od oboga, obadvoga: i hadža i umre)." Pa sam došla sa njim (u) Meku, a ja sam
bivajuća u mjesečnici (tj. a ja imam periodu, menstruaciju), i nisam ophodila Kabu (okolo,
oko Kabe), a niti (sam trčala) između Safe i Merve, pa sam se potužila (požalila) ka poslaniku
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao:

"Pokvari tvoju (tj. svoju) glavu (tj. Raščupaj, raščešljaj svoju kosu na glavi), i iščešljaj
se (ti), i uzvikni (ti telbiju) za hodočašće, a ostavi umru." Pa sam (to) učinila. Pa pošto sam
izvršila (to svoje) hodočašće, poslao je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa
Abdurahmanom, sinom Ebu Bekra Sidika, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, ka Ten'imu
(u Tenim), pa sam obavila umru. Pa je rekao:

"Ova (umra) je mjesto (umjesto) tvoje umre (koju si bila odlučila da obaviš zajedno sa
hadžom svojim)." Rekla je: Pa su ophodili (oni) koji su uzviknuli (telbiju) za umru (ophodili
su) okolo Kabe i između Safe i Merve, zatim su se riješili (stega hodočašća maloga-umre).
Zatim su ophodili (jedno) drugo ophođenje poslije što su se (kad su se, pošto su se) vratili od
(sa) Mine. A što se tiče (onih) koji su sastavili (zajedno) hodočašće (hadž) i umru, pa (oni) su
ophodili samo jedno ophođenje.

PRIČAO MI JE Amr, sin Alije, pričao nam je Jahja, sin Seida, pričao nam je Ibnu
Džurejdž, pričao mi je Ata' od Ibnu Abasa (da je on rekao):

Kada je ophodio (neko) okolo (oko) Kabe, pa već se je riješio (stega ihrama). Pa sam
rekao (to veli Ibnu Džurejdž ka Ata-a koji mu odgovara na slijedeća pitanja): "Otkuda je
rekao (smatrao, zastupao, mislio) ovo Ibnu Abas?" Rekao je: "Od (tj. na osnovu) govora
Allaha, uzvišen je:

".... zatim mjesto rješavanja njezinoga je ka Kući Staroj (Cijenjenoj).", i od (i na

osnovu) zapovjedi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, svojim drugovima da se riješe
(stega) u hodočašću opraštanja (u oproštajnome hodočašću)." Pa sam rekao: "Bilo je to samo
poslije stajanja na Arefatu (doslovno: poslije obavljenoga obreda na Arefatu)." Rekao je: "Bio
je Ibnu Abas (običaja da) vidi njega (tj. da smatra, da misli njega - taj postupak da je ispravno
tako izvršiti) prije i poslije (Arefata)."

PRIČAO MI JE Bejan, pričao nam je Nadr, izvijestio nas je Šubete od Kajsa, rekao je:
čuo sam Tarika od Ebu Musa-a Eš'arije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
 Došao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u mekansku dolinu, pa je
rekao:

"Da li si hodočastio (tj. Je si li hodočasnik)?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Kako si
uzviknuo (rekao telbiju)?" Rekao sam: "Dvoodazov Tebi (Bože) sa uzvikivanjem kao
uzvikivanje poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: "Ophodi okolo Kabe, i
(između) Safe i Merve, zatim se riješi (stega)." Pa sam ophodio oko Kabe, i (između) Safe i
Merve, i došao sam (jednoj) ženi od Kajsovića, pa je biskala moju glavu (a to znači:
pretraživala je vaši u mojoj, na mojoj glavi).

PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Enes, sin 'Ijada, pričao nam je
Musa, sin Ukbeta, od Nafi-a da je Ibnu Umer izvijestio njega da je Hafsa, žena (supruga)
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila njega da je Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio, zapovjedio svojim ženama da se (one) riješe (stega hodočasništva) godine
(tj. u godini) hodočašća opraštanja (u godini oproštajnoga hadža-hodočašća). Pa je rekla
Hafsa (Muhamedu a.s.):

"Pa šta sprječava tebe (da to isto ne učiniš, da to isto učiniš)?" Pa je (on) rekao:
"Slijepio sam svoju glavu (tj. kosu na svojoj glavi gumiarabikom, smolom, lepkom, ljepkom)
i ođerdanio sam (stavio sam đerdan, ogrlicu na) svoju žrtvenu životinju, pa nisam (pa ne
mogu da) se riješim (stege nikako drukčije) do (da) zakoljem (dok ne zakoljem) svoju žrtvenu
životinju."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, pričao mi je Šuajb od Zuhrije. A rekao je Muhamed,

sin Jusufa: Pričao nam je Evzaija, rekao je: izvijestio me je Ibnu Šihab od Sulejmana, sina
Jesara, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je (jedna) žena iz (plemena)
Has'ama tražila rješenje (o zamjenjivanju u hodočašću - tražila je rješenje od) poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u hodočašću opraštanja (tj. za vrijeme oproštajnoga
hadža), a (u tom času) Fadl, sin Abasa je sajahač poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, pa je rekla:

"O poslaniče Allaha! Zaista dužnost (tj. odredba, zapovjed) Allaha na Njegove robove
stigla (zatekla) je moga oca velikim starcem, neće moći (tj. ne može on) da (se) ujednači na
(svojoj) samarici (tj. devi), pa da li da izvrši (da li će izvršiti on dužnost hadža tako, na taj
način) da hodočastim od njega (tj. za njega ja, njegova kći)?" Rekao je: "Da."

PRIČAO MI JE Muhamed, pričao nam je Surejdž, sin Numana, pričao nam je Fulejh
od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Došao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, godine Pobjede, a on je

postavljač (postavio je) sajahačem Usameta na (svojoj devi zvanoj) Kasva-i, i sa njim je Bilal
i Usman, sin Talhata, dok (tj. te) je dao kleknuti (na koljena svojoj devi da bi sišao, odjahao,
sjahao s nje) kod Kabe. Zatim je rekao Usmanu:

"Donesi nam (kabenski) ključ." Pa je donio njemu (Kabin) ključ (ključ od Kabe), pa je
otvorio njemu vrata (Kabe). Pa je unišao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i
Usamete, i Bilal i Usman, zatim su zaključali na (tj. za) njima (ta) vrata. Pa je ostao dug dan
(ostao je dugo, tj. boravio je dulji dio toga dana u Kabi), zatim je izašao. I požurili (natjecali)
su se (prisutni) ljudi (za) ulaženje (za ulazak u Kabu), pa sam pretekao njih. Pa sam našao
Bilala stojeći (on) iza (tih) vrata, pa sam rekao njemu:
 "Gdje je klanjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na kojem mjestu)?" Pa
je rekao: "Klanjao je između ta dva prednja stuba." A bila je Kaba (sve do vremena
Abdullaha, sina Zubejra) na šest stubova (poredanih u) dva reda (dvije linije). "Klanjao je
između dva stuba od prednjega reda, i učinio je vrata Kabe pozadi (iza) svojih leđa, i okrenuo
se sa svojim licem (zidu) koji stoji prema tebi kada uniđeš (u) Kabu, između njega i između
(toga) zida (bilo je približno tri podlaktice, tri aršina)."

Rekao je (Ibnu Umer): A zaboravio sam da pitam njega koliko je klanjao. A kod
mjesta (onoga što) je klanjao u njemu je (jedan) crveni mermer (mramor, tj. jedna crvena
mramorna ploča).

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, pričao mi je Urvete,

sin Zubejra, i Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Aiša, žena Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, izvijestila njih dvojicu da je Safija, kći Hujejja, žena Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, dobila mjesečnicu (menstruaciju) u hodočašću opraštanja (tj.
zadesila je nju mjesečnica za vrijeme oproštajnoga hodočašća), pa je rekao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:

"Da li je zadržavačica nas ona (tj. Da li će nas ona zadržati da se još ne mognemo
vratiti u Medinu, jer ćemo je morati sačekati dok postane čista da bi mogla obaviti ophođenje
oko Kabe nakon što se je vratila sa Arefata, a koje se ophođenje zove tavaful-ifadati, - Da li
će nas, dakle, ona dotle zadržati)?" Pa sam rekla: "Zaista ona se je već vratila (sa Arefata u
Meku), o poslaniče Allaha, i ophodila je okolo Kabe (poslije povratka, a prije nego ju je
snašla mjesečnica)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa neka ode
(ide ona sa nama u Medinu)."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: izvijestio me je Ibnu Vehb, rekao je:
pričao mi je Umer, sin Muhameda da je njegov otac pričao njemu od Ibnu Umera, bio
zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bili smo (običaja da) pričamo (tj. Pričasmo) za hodočašće opraštanja (tj. Govorasmo o
oproštajnom hodočašću), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, je (bio) između naših
leđa (tj. a on je još živ, među nama), a nećemo znati (tj. a ne znamo) šta je hodočašće
opraštanja (tj. šta znači oproštajno hodočašće).
(Pa je bilo jasno tek poslije njegove brze smrti poslije toga hodočašća da se radilo o
opraštanju sa njim, a ne sa nekim drugim, a on je to donekle prosto nagovijestio svojim
savjetima i preporukama izrečenim na tom svome posljednjem hodočašću, a to će se sada i
vidjeti iz daljega teksta.)

Pa je (na tom hodočašću Muhamed a.s.) zahvaljivao Allahu i pohvaljivao je Njega (po
drugi puta), zatim je spomenuo (izvjesnoga) pomazanika lažova (tj. Antihrista, Dedždžala,
velikoga premazivača, podvaljivača, demagoga koji će zavoditi u bezboštvo, pa je oduljio u
njegovom spominjanju (njegovo spominjanje), i rekao je:

"Nije poslao Allah (nijednoga) vjerovijesnika osim (tako da) je opominjao svoj narod
(svoju sljedbu da se čuva toga Antihrista). Opominjao je (za) njega Nuh (Noe) i (Božiji)
vjerovijesnici poslije njega. I zaista on će izaći u (tj. među) vama, pa što (tj. pa ako) se je
sakrilo vama od njegovoga stanja, pa nije (tako jedna stvar teška da) se sakrije vama (da ne
znate to) da vaš Gospod nije na (tome) što se sakriva vama (što vam je nepoznato,
neshvatljivo), tri (puta je to rekao): zaista vaš Gospod (Gospodar) nije slijep (u jedno oko), a
zaista on je (Antihrist-Dedžal) je slijepoga desnoga oka (svoga), kao da je njegovo oko
(jedno) zrno grožđa lebdeće (koje lebdi na vodi, pliva nošeno valovima). Zar ne (Pazite)!
Zaista Allah je zabranio vama (tj. učinio je svetinjom vama) vaše krvi (živote) i vaša imanja
kao zabranu (kao svetinju) ovoga vašega dana u ovome vašem gradu u ovome vašem mjesecu.
Zar ne (Pazite)! Da li sam priopćio (saopštio, kazao)?" Rekli su: "Da." Rekao je:

"Moj Bože! Svjedoči (Budi svjedok)!" Tri (puta je to rekao). "Jao vama!" Ili: "Teško
vama! Gledajte (da) se ne vratite poslije mene (da budete kao) bezvjernici (da) udarate neki
(od) vas vratove nekih (tj. Ne ubijajte se međusobno poslije mene kao bezvjernici - ili: kao što
ste se ubijali kada ste bili bezvjernici)."

PRIČAO NAM JE Amr, sin Halida, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Ebu Ishak,
rekao je: pričao mi je Zejd, sin Erkama, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
ratovao devetnaest ratovanja (vojni), i da je on hodočastio poslije što se je iselio jedno
hodočašćenje (jedno hodočašće), (i) nije hodočastio poslije njega: hodočašćenja opraštanja
(oproštajnoga hodočašćenja-hodočašća).

Rekao je Ebu Ishak: I u Meki drugo (jedno hodočašćenje prije Hidžre obavljao je, ali,
kako neki kažu, redovno, svake godine dok nije odselio u Medinu).

PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Alije, sina Mudrika, od
Ebu Zur'ata, sina Amra sina Džerira, od Džerira da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao u hodočašću opraštanja Džeriru:

"Ušutkaj (te) ljude (tj. Traži od tih ljudi da ušute, da uspostave tišinu)!" Pa je rekao:

"Ne vratite se poslije mene (da vi budete) nevjernicima (da budete nevjernici) udara
(tj. udarajući) neki (od) vas vratove nekih (tj. ne ubijajte se međusobno)."

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Abdulvehab, pričao nam je

Ejub od Muhameda, od Ibnu Ebu Bekreta, od Ebu Bekreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao je:

"Vrijeme (ovo) već se je okrenulo (tj. već se kreće) kao oblik (njegovoga kretanja što
je bio na) dan (kada) je stvorio Allah (ova) nebesa i (ovu) Zemlju: godina je dvanaest mjeseci,
(a) od njih su četiri zabranjena (četiri sveta mjeseca), tri neprekidna (jedan do drugoga): zul-
kade, i zul-hidže i muharem, i (jedan je usamljen, odvojen, a to je) redžep (plemena) Mudara
koji je (po računanju toga plemena uvijek) između (mjeseca) džumada-a i (mjeseca) šabana."

(Druga neka plemena su imala običaj da pomiču i premještaju mjesec redžep između nekih
drugih mjeseci, pa je zato rekao Muhamed a.s. da je redžep sveti mjesec i to da je on na
onome mjestu kako ga računa pleme Mudar stalno na jednom mjestu između džumada-a i
šabana.)

"Koji mjesec je ovo (Koji je ovo mjesec)?" Rekli smo: "Allah i Njegov poslanik su
znaniji." Pa je šutio, čak smo mislili da će on imenovati njega sa (drugim imenom) osim
njegovoga imena. Rekao je: "Zar (ovaj mjesec) nije zul-hidže?" Rekli smo: "Da." Rekao je:
"Pa koji grad je ovo (koji je ovo grad)?" Rekli smo: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Pa
je šutio, čak smo (pa smo) mislili da će on imenovati njega sa (nekim drugim imenom) osim
njegovoga imena. Rekao je: "Zar nije (on sveti) grad?" Rekli smo: "Da." Rekao je: "Pa koji
dan je ovo (koji je ovo dan)?" Rekli smo: "Allah i Njegov poslanik su znaniji (bolje znaju)."
Pa je šutio, čak smo mislili da će on imenovati njega sa (drugim nekim imenom) osim (mimo)
njegovoga imena. Rekao je: "Zar nije (on) dan klanja (žrtava)?" Rekli smo: "Da." Rekao je:

"Pa zaista vaše krvi i vaše imovine - rekao je Muhamed (Sirinov): A mislim ga (Ebu
Bekreta u pričanju da) je rekao: i vaše časti - vama su zabranjene (svete, sve je to svetinja)
kao zabranjenost (kao svetinja) ovoga vašega dana u ovome vašem gradu u ovome vašem
mjesecu. I susrešćete vašega (svoga) Gospoda, pa će pitati vas o vašim djelima. Zar ne
(Pazite, Pažnja)! Pa ne vratite se poslije mene (u) zalutale (da) udara (tj. udarajući) neki (od)
vas vratove nekih. Zar ne (Pazite)! Neka priopći (ovo sve onaj ovdje) prisutni odsutnome. Pa
možda neki ko (je taj što neko) priopći njemu da bude obuhvatniji (pamtljiviji) za njega (za
ovaj govor, tj. da bolje upamti ovo što govorim) od nekoga ko je čuo njega (ko je lično čuo
ovaj govor)."

Pa je bio Muhamed (Sirinov) kada je spominjao njega (ovaj hadis - bio je običaja da)
govori (tj. Pa Muhamed govoraše): "Bio je istinit (tj. Istinu je rekao Božiji poslanik)
Muhamed, pomilovao ga Allah i spasio." Zatim je rekao (Muhamed a.s. na kraju svoga
govora na oproštajnom hodočašću):

"Zar ne (Pažnja, Pazite)! Da li sam priopćio?" Dvaput (je to rekao).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Kajsa, sina
Muslima, od Tarika, sina Šihaba da su (neki) ljudi od Židova rekli:

"Da je sišao ovaj ajet u nama (među nama, među nas, nama), zaista bismo (mi) uzeli
taj dan praznikom (tj. kao praznik)." Pa je rekao Umer: "Koji (je to) ajet?" Pa su rekli:

"..... danas sam usavršio vama vašu vjeru, i upotpunio sam na vas (vama) svoju
blagodat i zadovoljio sam se (zadovoljan sam) vama Islamom (kao) vjerom (tj. zadovoljavam
se da vam Islam bude vjera)....." Pa je rekao Umer: "Zaista ja zaista znam (u) kojem mjestu se
je spustio (objavio ovaj ajet, ova objava). Spustio se je (ovaj ajet), a poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, je stajač u (tj. stajao je na) Arefatu."

(A to znači da je i sišao taj ajet u dane najvećega muslimanskoga vjerskoga praznika, praznika
hadža, hodočašća.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ebul-Esveda Muhameda,

sina Abdur-Rahmana sina Nevfela, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Izašli smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa od nas je (neko) ko

je uzviknuo (telbiju) za umru, a od nas je (neko) ko je uzviknuo za hodočašće (za hadž), a od
nas je (neko) ko je uzviknuo za hodočašće i umru. A uzviknuo je (telbiju) poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, za hodočašće. Pa što se tiče (onoga) ko je uzviknuo za
hodočašće ili je sastavio hodočašće i umru (hadž sa umrom), pa nisu se riješili (stega) do dana
klanja (žrtava).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik i rekao je:

Sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u hodočašću opraštanja (smo

izašli).

PRIČAO NAM JE Ismail, pričao nam je Malik slično njemu (prethodnom hadisu).
 PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ibrahim - on je sin Sa'da - pričao
nam je Ibnu Šihab od Amira, sina Sa'da, od njegovoga oca, rekao je:

Posjetio je mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u hodočašću opraštanja

(tj. za vrijeme oproštajnoga hodočašća) od bola (tj. zbog bola što) sam se nadnio (nadvisio) od
njega (zbog njega, zbog toga bola) na (nad svoju) smrt, pa sam rekao:

"O poslaniče Allaha! Doprlo je sa mnom (tj. meni) od bola (moga ono) što vidiš, a ja
sam imućan (bogat), a neće naslijediti mene (niko) osim kći moja jedna, pa (ću da) milodarim
sa dvije trećine svoga imanja (svoje imovine)." Rekao je: "Ne." Rekao sam: "Pa da li (da)
milodarim sa njegovom polovinom (tj. Pa da li da dam, da dadnem polovinu imanja kao
milostinju, kao vakuf, sadaku, u zakladu, u zadužbinu)?" Rekao je: "Ne." Rekao sam: "Pa (A)
trećina?" Rekao je: "Trećina (od toga imanja može da se milodari, da se da), a i trećina je
(također) mnogo. Zaista da ti ostaviš svoje nasljednike imućne bolje je od (toga) da ostaviš
njih (dakle: bolje je nego da ih ostaviš) siromašne (pa da) pružaju dlan (tj. da traže milostinju,
da prose obraćajući se oni izvjesnim) ljudima. I nisi (nikad postupio, i nećeš postupiti tako da)
utrošiš (jednu) potrošnju (opskrbu što) tražiš (tražeći) s njom (za nju) lice Allaha (pa da je bilo
drukčije) osim (tako da) si se nagradio s njom (tj. da ćeš se nagraditi za nju, za tu potrošnju,
utrošak, opskrbu), čak (taj) zalogaj (što) učiniš (staviš) njega u usta svoje žene (dakle: pa čak i
za zalogaj kojeg staviš svojoj ženi u usta)." Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Zar se ostavljam
ozadi, ozada poslije svojih drugova?" Rekao je:

"Zaista se ti (nikad) nećeš ostaviti ozadi (ozada, iza), pa (da) uradiš (neki) rad (djelo
što) tražiš s njime lice Allaha (pa da će biti drukčije) osim (tako da) si sebi povećao s njim
stepen i uzdignuće. A možda ti (da) se ostavljaš ozadi (poslije) čak (da) se okoriste s tobom
(neki) narodi (ljudi) i (da) se oštete s tobom (neki) drugi. Moj Bože! Sprovedi (tj. Upotpuni)
mojim drugovima njihovo iseljenje (njihovu seobu, emigraciju), i ne vrati (ne vraćaj) ih na
njihove pete (ne vraćaj ih nazad). Ali bijednik (jadnik taj) Sa'd, sin Havleta."

Oplakivao je njega (tj. Osjećao je žalost, samilost za njega, za njim) poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (zbog toga što se je dogodilo) da je preminuo u Meki (on-Sa'd,
sin Havleta).
PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Ebu Damrete, pričao nam je
Musa, sin Ukbeta, od Nafi-a da je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima
dvojicom), izvijestio njih da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, obrijao svoju
glavu u hodočašću opraštanja (u oproštajnom hadžu-hodočašću).

PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Seida, pričao nam je Muhamed, sin Bekra, pričao
nam je Ibnu Džurejdž, izvijestio me je Musa, sin Ukbeta, od Nafi-a, izvijestio je njega Ibnu
Umer da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, obrijao svoju glavu u hodočašću
opraštanja i (neki) ljudi od njegovih drugova (ashaba), a skraćivali su (potkratili su kosu) neki
(od) njih.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Malik od Ibnu Šihaba. A rekao je
Lejs: Pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, pričao mi je Ubejdulah, sin Abdullaha, da je
Abdullah, sin Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega da je on došao ide
(tj. došao je idući on) na (jednom) magarcu, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
(bio) je stajač u (na, stajao je na) Mini u hodočašću opraštanja, (i) klanja sa (tim) ljudima. Pa
je išao (onaj) magarac ispred nekog (dijela prednjega) reda (klanjača), zatim je sišao od njega
(sa njega - sa magarca Ibnu Abas), pa se je uredao (stao je u red Ibnu Abas) sa (tim) ljudima.
 PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, od Hišama, rekao je: pričao mi je
moj otac, rekao je:

Upitao se (Upitan je) Usamete, a ja sam prisutan od idjenju (o idenju, o hodu)

Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u njegovom hodočašću, pa je rekao:

Kasom (Trapom je gonio životinju na kojoj je jašio), pa kada je našao (kakvu)

pukotinu (tj. širinu, prostran teren) galopirao je (galopirao bi, tj. išao bi, tjerao bi žestoko).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Jahja-a, sina Seida, od

Adija, sina Sabita, od Abdullaha, sina Jezida, Hatmije da je Ebu Ejub izvijestio njega da je on
klanjao sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u hodočašću opraštanja sutonsku i
večernju molitvu (ahšam-akšam i jaciju) skupa.
 SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA POVRAĆANJA (POVRATKA) VJEROVIJESNIKA

pomilovao ga Allah i spasio, od (tih) Skupina (tj. sa Hendeka), i njegovoga izlaženja (izlaska,
odlaska) ka Kurejzatovićima i njegovoga opsijedanja (opkoljavanja, blokiranja) njih.

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Ibnu Numejr od Hišama, od
njegovoga oca (Urveta Zubejrovoga), od Aiše, bio zadovoljan Allah od njega, rekla je:

Pošto se vratio (povratio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od (tj. sa)

Hendeka (kući u Medinu), i stavio (ostavio, spustio je ono) oružje i okupao se, došao je njemu
Džibril - na njega (tj. njemu) pozdrav! - pa je rekao:

"Već (si) stavio (spustio svoje) oružje. Tako mi Allaha nismo (mi) stavili (spustili)
njega, pa izađi k njima." Rekao je: "Pa ka gdje (tj. Pa gdje, Pa kuda)?" Rekao je: "Ovdje (tj.
Evo ovamo, onamo)." I dao je znak ka (pokazao je prema) Kurejzatovićima. Pa je izašao (tj.
krenuo) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k njima (protiv njih).

PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Džerir, sin Hazima, od Humejda, sina Hilala,
od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Kao da ja gledam k (onome) prahu podižući se (on, tj. k onome prahu kako se podiže,
širi) u (tj. po) ulicama Ganmovića, (mislim na blagi, oprezni) hod Džibrila (ili: skupinu
Džibrila, tj. Džibrilovu skupinu - a to će reći: mislim na Džebrailovu skupinu) kada je išao
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka Kurejzatovićima.

("Mevkibun" znači blag, promišljen hod, a znači i skupina konjanika ili skupina pješaka. Pod
Džibrilovom skupinom misli, možda, na anđele, meleke koji su u društvu Džibrila pomagali
muslimanima, a Enes je to znao na osnovu kazivanja Muhameda a.s..)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda sina Esma-a, pričao nam je Džuvejrijete,
sin Esma-a, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao
je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Ahzaba (na dan Hendeka):

"Neka ne klanja nipošto (ni) jedan (čovjek molitvu-namaz) popodneva (ikindije

nigdje) osim u Kurejzatovićima." Pa je stigao neki njih (neke od njih) popodnev u putu (tome,
na tome putu). Pa je rekao neki (od) njih: "Nećemo klanjati nju (ovu molitvu prije) do (da)
dođemo (dok ne dođemo) njima (Kurejzatovićima)." A rekli su neki (drugi od) njih: "Nego
(tj. Nećemo odgađati, nego) klanjaćemo (odmah)." Nije htio to od nas (Muhammed a.s., već
je htio na taj način da zapovjedi da svi idemo što prije u borbu protiv toga plemena, a ne da se
ne smije u putu tamo klanjati)." Pa se to spomenulo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i
spasio, pa nije žestoko postupio (ni sa) jednim od njih (ili: pa nije žestoko, okrutno, grubo
korio nijednoga od njih).

PRIČAO NAM JE Ibnu Ebul-Esved, pričao nam je Mutemir. A pričao mi je Halifete:

pričao nam je Mutemir, rekao je: čuo sam svoga oca (da priča) od Enesa, bio zadovoljan
Allah od njega, rekao je:
 Bio je (izvjesni) čovjek (od Pomagača običaja da) učini (da pokloni) Vjerovijesniku,
pomilovao ga Allah i spasio, (plod izvjesnoga broja) palmi do (vremena kada) je sebi osvojio
(on) Kurejzatoviće i Nediroviće (tj. njihova područja). I zaista moja porodica (tj. članovi moje
porodice) zapovjedili su mi da dođem Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa (da)
pitam (molim) njega (da on ustupi mojoj porodici one palme onih Pomagača) koji su bili
davali njemu, ili (bar) neki (dio) njega (toga broja palmi). A bio je Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio, već dao njega (taj broj palmi, te palme svojoj odgojiteljici, dadilji) Umu
Ejmeni. Pa je došla Umu Ejmena, pa (je) učinila (stavila je određenu) odjeću u (na) moj vrat
(i) govori (tj. govoreći ona):

"Nikako! Tako mi (Allaha) koji je (Taj što) nema božanstva osim On (osim Njega),
neće dati tebi njih (te ljude, tj. njihove palme), a već je dao meni njih (prije tebe)." Ili kao što
je (već) rekla (tj. Rekla je ovako, ili nešto slično). A Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, govori:

"Tebi je (ženo, ženska osobo) tako (toliko)." A (ona) govori: "Nikako, tako mi
Allaha!" Dok je dao njoj (sve te palme). Mislim (Doslovno: Mislio sam - veli Sulejman, a
otac Mutemira) da je on (Enes) rekao: "Deset sličnosti njemu, ili kao što je (već) rekao."

(To jest: Mislim da je rekao da je Muhammed a.s. dao Umu Ejmeni deset puta onoliko koliko
je iznosio broj palmi o koje se otimala Umu Ejmena sa Enesom; ili je rekao nešto slično
tome.)

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od
Sa'da, rekao je: čuo sam Ebu Umameta, rekao je: čuo sam Ebu Seida Hudriju, bio zadovoljan
Allah od njega, (da) govori:

Sišli su pripadnici Kurejzate (plemena) na sud (presudu) Sa'da, sina Muaza (tj.
Kurejzatovići su se predali uz uslov da im sudi i presudu izrekne Sa'd, sin Muaza). Pa je
poslao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k Sa'du (poruku, poziv da dođe). Pa je
došao na (jednom) magarcu. Pa pošto se približio bogomolji (koja je tu privremeno
napravljena; ili: Pošto se približio - idući, dolazeći tamo - od bogomolje Muhammeda a.s.),
rekao je (Muhammed a.s.) Pomagačima:

"Ustanite ka vašem (svome) gospodinu (gospodaru, prvaku, knezu), ili: najboljem (od)
vas." (Jedan od pripovjedača sumnja kako je rečeno.) Pa je rekao (Muhammed a.s.): "Ovi su
sišli na tvoj sud." Pa je rekao: "Ubićeš njihove borce (tj. svaku osobu koja se bori, može da se
bori) i zarobićeš (uzećeš kao roblje) njihova potomstva." Rekao je: "Sudio si sa sudom Allaha
(po Božijem sudu)." A možda je rekao (Muhammed a.s. - to je mišljenje jednoga od
pripovjedača koji sumnja kako mu je prethodnik pričao): "sa sudom Vladara (tj. Sudio si po
sudu Vladara, kao i kako vladar određeni, poznati - a to će reći: vladar svega - a to je Uzvišeni
Bog." S tim se hoće, vjerovatno, da kaže da je Božiji zakon da se izdajnik kažnjava smrću. A
Kurejzatovići su bili sklopili ugovor o miru i nenapadanju sa muslimanima, pa su onda izdali
muslimane i okrenuli se protiv muslimana u času kada je muslimanima bilo najteže. Takav
postupak nijedna zajednica ne oprašta, i kažnjava ga najstrožije.).

PRIČAO NAM JE Zekerija, sin Jahja-a, pričao nam je Abdullah, sin Numejra, pričao
nam je Hišam od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Pogodio se (tj. Pogođen je, ranjen) je Sa'd (na) dan Hendeka. Ustrijelio ga je (jedan)
čovjek od Kurejševića, govori se njemu (tj. ime mu je) Hibban, sin Arikata, ustrijelio ga je u
(njegovu glavnu) venu (podlaktice). Pa je udario (tj. razapeo, postavio) Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) šator u Bogomolji zbog (toga da) posjećuje njega izbliza.
Pa pošto se vratio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (sa) Hendeka, stavio
(spustio, ostavio) je (svoje) oružje i okupao se je. Pa je došao njemu Džibril - na njega
pozdrav! - a on otresa svoju glavu od praha (toga), pa je rekao: "Već stavio (ostavio svoje)
oružje?! Tako mi Allaha (ja) nisam ostavio njega. Izađi k njima." Rekao je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio: "Pa gdje?" Pa je dao znak (pokazao u pravcu) ka
Kurejzatovićima. Pa je došao njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa su sišli
(oni iz svoga zamka, svoje tvrđave) na njegov sud. Pa je vratio (tj. prepustio taj) sud (to
suđenje, presudu) k Sa'du. Rekao je:
"Pa zaista ja sudim (presuđujem) u njima (tj. u vezi njih - njima to) da se ubiju borci, i
da se zarobe (uzmu kao zarobljenici) žene i potomstvo i da se podijele njihova imanja." Rekao
je Hišam: Pa izvijestio me je moj otac od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je Sa'd rekao:

"Moj Bože! Zaista Ti znaš da ono nije nijedan (odred ljudi, tj. niko) draži k meni da se
borim (protiv) njih u Tebi (tj. u ime Tvoje) od naroda (od ljudi koji) su lažnim smatrali Tvoga
poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, i izveli (istjerali) su njega. Moj Bože! Pa zaista ja
mislim da si Ti već stavio (ovaj) rat između nas i između njih, pa ako je ostala od rata
Kurejševića (ijedna, ikakva) stvar, pa ostavi me za njega (za rat tako) da se borim (protiv) njih
u Tebi (u ime Tebe). A ako si bio stavio (oborio, skinuo, tj. ako si dao da prestane ovaj) rat, pa
prokopaj nju (provali, tj. otvori ovu moju ranu da se nemogne zaustaviti krv), i učini moju
smrt u njoj (u ovoj rani)." Pa se prokopala (provalila, otvorila rana) iz njegovih prsa (zapravo:
iz gornjega dijela prsa koji pokriva ogrlica, đerdan kada se stavi na vrat). Pa nije zaplašilo njih
(muslimane) - a u Bogomolji je (jedan) šator od Gifarovića (bio razapet uz Sadov šator, pa ih
nije zaplašilo ništa drugo) - osim krv (od rane Sadove koja) teče k njima. Pa su rekli
stanovnici (stanari toga) šatora: "Šta je ova (Kakva je ovo) krv koja dolazi nama od vaše
strane?" Pa kada li Sad (u takvoj prilici da) teče njegova rana krvlju. Pa je umro od nje, bio
zadovoljan Allah od njega.

(Veli se da je cilj molitve, molbe-dove Sadove bio ili da ozdravi po Božijoj volji, pa da se još
bori, ili da mu dadne Allah dž.š. da umre kao šehid od te rane zadobijene na Hendeku. Inače
tražiti sebi smrt nije dozvoljeno.)

PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, izvijestio nas je Šubete, rekao je: izvijestio
me je Adij da je on čuo Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, (da) je rekao:

Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (svome pjesniku) Hassanu (na)

dan Kurejzata:

"Ismijevaj (Ismijavaj) ih - ili: Ismijevaj se (međusobno sa) njima - a Džibril je s

tobom." A povećao (dodao) je Ibrahim, sin Tahmana, od Šejbanije, od Adija, sina Sabita, od
Bera-a, sina Aziba, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan
Kurejzata Hassanu, sinu Sabita:

"Ismijevaj (Ismijavaj ove) idolopoklonike, pa (jer) zaista (anđel, melek) Džibril je s

tobom."

(Pod izrazom "ismijevaj, ismijevaj se" misli se na to da sastavi pjesmu satiričnu kojom će
uzvratiti na satiru idolopoklonika.)

GLAVA
ratovanja (vojnoga pohoda zvanoga) Zatur-Rika', a ona (tj. a ono) je ratovanje (protiv
plemena) Muhariba Hasafeta (tj. Muhariba Hasafetovoga) od Salebetovića od Gatafana (od
Gatafanovića).

Pa je sišao (ili odsjeo Muhammed a.s. u mjesto zvano) Nahl. I ona (tj. ono) je poslije
Hajbera (tj. I ovaj vojni pohod je bio poslije osvajanja Hajbera), jer (se zna) da je Ebu Musa
došao poslije Hajbera (iz Abesinije, a on je u ovom vojnom pohodu učestvovao).

A rekao je Abdullah, sin Redža-a: Izvijestio nas je Imran Attar od Jahja-a, sina Ebu
Kesira, od Ebu Selemeta, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,
da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao sa svojim drugovima u strahu (tj. u
stanju opasnosti za vrijeme toga vojnoga pohoda) u ratovanju (toga pohoda) sedmoga,
ratovanju (zvanome) Zatur-Rika'. A rekao je Ibnu Abbas: Klanjao je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, - misli (na) molitvu straha (molitvu u stanju opasnosti) - u Zu
Karedu (tj. klanjao je tu molitvu u mjestu zvanome Zu Kared, ili Zi Kared). A rekao je Bekr,
sin Sevadeta: Pričao mi je Zijad, sin Nafi-a, od Ebu Musa-a da je Džabir pričao njima, rekao
je: Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa njima (na) dan (susreta sa
plemenima) Muharib i Salebete. A rekao je Ibnu Ishak: Čuo sam Vehba, sina Kejsana (koji je
rekao): čuo sam Džabira (da kaže): Izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ka
Zatur-Rika'u (tj. u borbu Zatur-Rika') od (mjesta zvanoga) Nahla (Nahl). Pa je sreo (jedan)
skup (odred) od Gatafana (Gatafanovića). Pa nije bilo međusobnoga ubijanja (tj. nije bilo
krvoprolića), i dali su se zastrašiti (ti) ljudi neki (od) njih neke. Pa je klanjao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, dva naklona (dva rekata u stanju toga) straha (opasnosti). A
rekao je Jezid od Selemeta: Ratovao sam (u društvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah
i spasio, (na) dan Kareda (na dan borbe u mjestu zvanom Kared).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, sina
Abdullaha sina Ebu Burdeta, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega,
rekao je:

Izašli smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jedno) ratovanje (u

jednu borbu, vojnu), a mi smo u (tj. sa) šest ljudi (tj. a ja sam imao šest ljudi iz svoga plemena
Eš'arovića), među nama je (bila jedna) deva (što) se izmjenjujemo (na) njoj (tj. koju smo
jašili, jahali nas šest na redu, naizmjenično: malo jaši, jaše jedan, pa sjaši-sjaše, a uzjaši-
uzjaše drugi i tako dok dođe red do zadnjega - to znači "na'tekibuhu" - a svakako dok jedan
jaši-jaše, drugi idu pješice). Pa su se nagrdile naše noge (naša stopala, tj. od dugoga
pješačenja izderala, ozlijedila, izranjavala se koža na našim stopalima), i nagrdile su se moje
dvije noge i otpali (spali) su moji nokti, pa zamotavasmo na naše noge (izvjesne) krpe
(poderane komade odjeće). Pa se nazivala (ta vojna imenom) vojna posjednica (izvjesnih)
krpa, (Ili: ratovanje vlasnik (izvjesnih) krpa. "Rika'" je plural od riječi "ruk'atun": krpa. Isto je
i riječ "el-hireku" plural od "hirkatun": krpa, zakrpa), zbog (toga je tako nazvana ta vojna) što
zavijasmo (zamotavasmo nešto) od (izvjesnih, nekih) krpa na naše noge. A pričao je Ebu
Musa za ovaj hadis, zatim je mrzio to (tj. zatim mu je bilo to neugodno što je ispričao jer nije
želio da se hvali, a to mu se učinilo kao samohvalisanje). Rekao je:

"Ne pravljah (tj. Nisam pravio, činio to - Nisam se borio) zbog (toga) da spominjem
njega (to djelo)." Kao da je on mrzio (Kao da nije on želio) da bude (bila neka) stvar od
njegova rada (od njegovih dobrih djela takva da) je (on) širio nju (tu stvar od svoga rada).
 PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, od Malika, od Jezida, sina Rumana, od Saliha,
sina Havvata, od (jednoga čovjeka) ko je (tj. koji je) prisustvovao sa poslanikom Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Zatur-Rika'a (i pričao da) je klanjao molitvu straha
(klanjanje straha, tj. molitvu u stanju opasnosti od napada, vatre neprijatelja, i pričao je) da se
je (jedna) grupa poredala sa njim (sa Muhammedom a.s. u redove za klanjanje), a (jedna,
dakle: a druga) grupa je (stajala) prema (tom) neprijatelju (licem u lice). Pa je klanjao sa (tom
grupom) koja je sa njim (jedan) naklon (jedan rekat), zatim je bio stalan (tj. on je ostao)
stojeći, a upotpunili (završili) su za svoje osobe (tj. sami sobom ostali dio molitve), zatim su
otišli, pa su se poredali (u bojne redove na položaj) prema neprijatelju. I (A) došla je (onda)
druga grupa, pa je klanjao sa njima (Muhammed a.s. taj) naklon (rekat) koji je ostao od
njegove molitve, zatim je bio stalan (tj. ostao je) sjedeći, a (oni) su upotpunili (završili) za
svoje osobe (sami sobom, sami su dovršili tu molitvu), zatim je pozdravio se s njima (tj.
pozdravio ih je u znak završenja, završetka molitve). A rekao je Muaz: Pričao nam je Hišam
od Ebu Zubejra, od Džabira, rekao je:

Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (mjestu) Nahlu. Pa je

spomenuo molitvu (klanjanje u stanju) straha (opasnosti). Rekao je Malik: I to je najljepše što
sam čuo o molitvi straha (tj. u vezi molitve-namaza za vrijeme straha, opasnosti od
neprijatelja). Slijedio je njega (Muaza) Lejs od Hišama, od Zejda, sina Eslema (Eslemovoga),
da je Kasim, sin Muhameda pričao njemu:

Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u ratovanju (vojni protiv)

Enmarovića (molitvu straha).

(Enmarovići su pleme koje je bilo nastanjeno u blizini Muharibovića i Sa'lebetovića, a

ogranak je većega plemena Bedžiletovića - Bedžilete.)

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, sin Seida, Kattan od Jahja-a, sina
Seida, Ensarije od Kasima, sina Muhameda, od Saliha, sina Havvata, od Sehla, sina Ebu
Hasmeta, rekao je:

Stoji vođa (rukovodilac prilikom obavljanja molitve straha tako da je on) okrenut
prema Strani (kibli) i (jedna) grupa od njih (od muslimana) je sa njim, a (jedna) grupa je od
strane neprijatelja (tj. postavljena je prema strani neprijatelja), njihova lica su (okrenuta) ka
neprijatelju (da motre, posmatraju da ne bi navalio). Pa (rukovodilac će da) klanja sa (onima)
koji su sa njim (jedan) naklon (jedan rekat). Zatim će ustati (oni), pa će se nakloniti za svoje
osobe (tj. ustaju i naklanjaju se sami sobom jedan) nakon (dakle: sami klanjaju još jedan
rekat) i ničiče (padaju ničice) dva ničičenja (tj. dva puta padaju ničice - čine dvije sedžde) u
svome mjestu (gdje se nalaze, stoje). Zatim odlaze ovi k mjestu tih, pa dolaze ti (drugi), pa se
naklanja (nakloni rukovodilac, vođ, vođa) s njima (jedan) naklon (rekat), pa njemu su (tj. pa
on ima obavljena) dva (naklona-rekata). Zatim se naklonjaju (ovi drugi sami sobom drugim
naklonom, dakle: sami klanjaju, dovršavaju drugi rekat) i ničiče dva ničičenja (i padaju dva
puta ničice, čine dvije sedžde).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Šubeta, od Abdurrahmana, sina

Kasima, od njegovoga oca, od Saliha, sina Havvata, od Sehla, sina Ebu Hasmeta, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu (prethodnom hadisu).

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Ubejdulaha, pričao mi je Ibnu Ebu Hazim od Jahja-a,

čuo je Kasima: izvijestio me je Salih, sin Havvata, od Sehla (da) je pričao njemu njegov (svoj)
govor (navedeni o molitvi straha, - a taj njegov navedeni govor nalazi se u prethodnom
hadisu).

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je:
izvijestio me je Salim da je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao:

Ratovao sam (u društvu) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prema

Nedždu, pa smo susreli neprijatelja (sučelili smo se s njima, tj. našli smo se prema njemu), pa
smo se međusobno poredali (u redove, tj. u dva reda) zbog njih (zbog neprijatelja i opasnosti
od njegovoga napada).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Mamer od
Zuhrije, od Salima, sina Abdullaha sina Umera, od njegovoga oca da je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, klanjao sa jednom (od) dvije grupe, a druga grupa je sučelilac
neprijatelja (tj. postavljena je licem u lice prema neprijatelju za vrijeme dok prva grupa
klanja). Zatim su otišli (ti ljudi iz prve grupe), pa su stali u (na) mjesto svojih drugova. Pa su
došli ti (oni iz druge grupe), pa je klanjao (Muhammed a.s.) sa njima (jedan) naklon (jedan
rekat), zatim je pozdravio njih (u znak da je završio svoju molitvu). Zatim su ustali ovi, pa su
izvršili (tj. dovršili, donaklanjali) njihov (svoj) naklon (rekat), i ustali su ovi (tj. oni drugi), pa
su izvršili svoj naklon (rekat).

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, pričao nam je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je
Sinan i Ebu Selemete da je Džabir izvijestio da je on ratovao (u društvu) sa poslanikom
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prema Nedždu (tj. na onom terenu koji se nalazi na strani
prema Nedždu).

PRIČAO NAM JE Ismail: pričao mi je moj brat (Abdul-Hamid) od Sulejmana, od

Muhameda, sina Ebu Atika, od Ibnu Šihaba, od Sinana, sina Ebu Sinana, Duelije, od Džabira,
sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio je njega da je on ratovao (u
društvu) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prema Nedždu. Pa pošto se
vratio (vraćao iz te borbe) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vratio se je (i on) s
njim. Pa je stigla njih pripeka (tj. podnevna žestoka vrućina koja ne da ništa raditi ni putovati,
i za vrijeme koje se odmara i spava) u (jednoj) dolini mnogoga trnja (tj. u dolini u kojoj je bilo
mnogo trnja). Pa je odsjeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i raspršili (razišli) su
se (njegovi) ljudi u (to) trnje (pod trnje da) traže hlada u (tj. pod tim) stablima (pod drvećem
toga trnja). I odsjeo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pod (jedan) trn (sa
mnogo lišća), pa je objesio za (na) njega svoj mač (svoju sablju).

Rekao je Džabir: Pa smo zaspali (jednim, nekim) spavanjem, pa kada li poslanik

Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zove (viče) nas! Pa smo došli njemu, pa kada li je kod
njega (jedan) Beduin sjedač (sjedi)! Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista je ovaj sebi izvukao moj mač, a ja sam spavač (a ja spavam, a ja sam spavao),
pa sam se (u tom času ja) probudio, a on je u njegovoj ruci go (mač, tj. izvučen iz korica; ili:
oštar). Pa je rekao meni:

"Ko će spriječiti tebe od mene (ako hoću da te sada ubijem njim - mačem)?" Rekao
sam njemu: "Allah. Pa, evo, on je to, sjedač (tj. sjedi)." Zatim nije kaznio njega poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Eban: Pričao nam je Jahja, sin Ebu Kesira, od
Ebu Selemeta, od Džabira, rekao je: Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i
spasio, u Zatur-Rika-u (tj. u borbi zvanoj Zatur-Rika'), pa kada smo došli na (jedno) hladovito
stablo (drvo pod kojim je bilo mnogo hlada), ostavili smo ga za Vjerovijesnika
(Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio. Pa je došao (jedan) čovjek od (obližnjih)
idolopoklonika, a mač Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, je (bio) obješen za (na to)
stablo, pa je sebi izvukao njega, pa je rekao njemu:

"Strahuješ (li to od) mene (Bojiš li se mene)?" Pa je rekao: "Ne." Rekao je: "Pa ko će
spriječiti tebe od mene?" Rekao je: "Allah." Pa su se zaprijetili njemu drugovi Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio. I uspostavila se molitva (obavezna), pa je klanjao (Muhammed
a.s.) sa (jednom) grupom dva naklona (dva rekata), zatim su nazadovali (tj. povukli su se
nazad oni), a klanjao je (on) sa (tom) drugom grupom dva naklona (dva rekata). I bila su za
Vjerovijesnika (Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, četiri (naklona-rekata), a za
(taj) narod dva naklona (rekata, tj. Vjerovijesnik a.s. je klanjao četiri, a ostali ljudi po dva
naklona-rekata). A rekao je Museded od Ebu Avaneta, od Ebu Bišra: Ime (toga) čovjeka je
Gavres, sin Harisa (tj. Ime čovjeka koji je bio sebi izvukao mač Muhammeda a.s. jest Gavres,
sin Harisa). I borio se (Muhammed a.s.) u njoj (u toj borbi protiv plemena) Muhariba Hasafeta
(Muharibovića Hasafetovih - jer ima više plemena koja se zovu Muharib-Muharibovići). A
rekao je Ebu Zubejr od Džabira:

Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u Nahlu (u mjestu zvanome

Nahl), pa je klanjao strah (tj. molitvu koja se zove "salatul-havf": molitva straha; a to znači
molitva u okolnostima opasnosti od neprijateljskoga napada i navale). A rekao je Ebu
Hurejrete: Klanjao sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (za vrijeme)
ratovanja (vojne, borbe prema strani) Nedžda molitvu straha. A došao je Ebu Hurejrete ka
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (da primi Islam) samo (u) danima Hajbera.

(Hoće da se dokaže i na ovaj način da je borba Zatur-Rika' bila poslije osvajanja Hajbera.
Neki tvrde da je ta borba bila u vrijeme prije Hajbera, a da je Muhammed a.s. išao u vojne
pohode prema Nedždu više puta, tj. i prije i poslije Hajbera, i da je u jednom takvom pohodu
poslije Hajbera učestvovao Ebu Hurejrete, ali da nije Ebu Hurejrete učestvovao u Zatur-
Rika'u, jer je ta borba bila prije Hajbera.)

GLAVA

ratovanja (borbe protiv plemena) Mustalikovića (koji su ogranak) od (velikoga plemena)

Huza'ata, i ona (tj. ono-ovo ratovanje zove se još i) ratovanje Murejsi'i (Murejsi'u je ime
bunara, ili vode).

Rekao je Ibnu Ishak: A to je bilo godine šeste (po Hidžri). A rekao je Musa, sin
Ukbeta: Godine četvrte. A rekao je Numan, sin Rašida, od Zuhrije: Bio je hadis laži (tj. hadis
o poznatoj laži na Aišu r.a.; ili: Bio je događaj koji je uzet kao povod od strane licemjeraca da
izmisle poznatu laž - taj događaj je bio) u ratovanju (borbi) Murejsi'u (Murejsi'a).

(Naime, u vrijeme tog vojnog pohoda prilikom jednoga odmaranja Aiša r.a. izgubila je svoju
ogrlicu, svoj đerdan, pa je ostala da ga potraži i tako dalje....., a to su iskoristili dvoličnjaci da
izmisle o njoj laž kao što će se opet ponovno vidjeti iz teksta. Za vrijeme ove borbe objavljen
je i odlomak o tejemmumu. Napominjem da će se u daljem tekstu riječ "gazvetun" - koja se u
riječima prevodi sa izrazom "ratovanje, rat" - prevoditi sa izrazom "vojna". To će se činiti iz
praktičnih razloga, jer je "gavetun" u arapskom jeziku ženskoga roda, a i "vojna" je u našem
jeziku ženskoga roda, pa će se tako postići veća doslovnost.)
 PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, izvijestio nas je Ismail, sin Džafera, od
Rebiata, sina Ebu Abdurahmana, od Muhameda, sina Jahja-a sina Habbana, od Ibnu
Muhajriza da je on rekao:

Unišao sam (u) Bogomolju, pa sam vidio Ebu Seida Hudriju, pa sam sjeo k njemu (do
njega), pa sam pitao njega o odstranjivanju (spolnoga nuškoga uda, organa iz ženskoga pri
spolnom općenju u cilju sprječavanja začeća djeteta). Rekao je Ebu Seid: Izašli smo sa
poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u vojni Mustalikovića, pa smo pogodili (tj.
zarobili jedno) roblje od roblja Arapa (misli se na žensko roblje). Pa smo željeli (te) žene, i
pojačala se je nad nama neoženjenost, a voljeli smo (ono) odstranjivanje (tj. sprječavanje
začeća). Pa smo htjeli da odstranjujemo (tj. da izvršimo spolni odnos sa tim zarobljenicama,
robinjama, ali na način sprječavanja začeća vađenjem spolnoga uda na van kada se osjeti da
će nastupiti ejakulacija-izlučivanje sjemena). I (onda) smo rekli:

"Odstranjivaćemo (zar), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je između

naših leđa (među nama je - pa zar ćemo činiti to) prije (nego) da pitamo njega?" Pa smo pitali
njega o tome, pa je rekao:

"Nije na vas da nećete činiti (ili: da ne činite). Nema (nijedne) od duše bivajuće (koja)
biva do Sudnjega dana (a da će drukčije proći) osim (tako), a ona je bivajuća (ona je ona koja
biva)."

(Prvu rečenicu tumače na dva načina: Nije vam dužnost da to ne činite. A drugi način: Nema
grijeha vama u činjenju toga, ako to činite. Oni koji tumače na drugi način kažu da je ono "la:
ne" u toj rečenici suvišno, nepotrebno. Druga rečenica: Kojoj je duši određeno do Sudnjega
dana da postane, da postoji, ona mora da postane, da postoji, da se rodi, da egzistira.)

PRIČAO NAM JE Mahmud, pričao nam je Abdurrezzak, izvijestio nas je Mamer od

Zuhrije, od Ebu Selemeta, od Džabira, sina Abdullaha, rekao je:

Ratovali smo (u društvu) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vojnu

Nedžda, pa pošto je stigla njega pripeka (podnevna vrućina), a on je u (jednoj) dolini
mnogoga trnja, pa je (on) odsjeo pod (jedno) stablo (da) traži hlada s njim (pod njim), i
objesio je svoj mač. Pa su se raspršili (razišli njegovi) ljudi u (tj. pod ta) stabla (da) traže
hlada. I dok smo mi tako (spavali), kadli je pozvao (kadli pozva, zovnu) nas poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio. Pa smo došli, pa kada li je (kadli jedan) Beduin sjedač (sjedi)
pred njim. Pa je rekao:

"Zaista ovaj je došao meni, a ja sam spavač (a ja sam spavao, tj. a ja spavam), pa je
sebi izvukao moj mač. Pa sam se probudio, a on je stajač (a on stoji) nad mojom glavom,
izvlačivač moga mača golog (bez korica; ili: oštrog, bivši oštar - i učinivši on to) rekao je
(reče): "Ko će spriječiti tebe od mene?" Rekao sam: "Allah." Pa je stavio u korice njega (Pa
ga je vratio u korice), zatim je sjeo. Pa je on ovaj (on je to, on je taj). Rekao je: I nije kaznio
njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA

vojne (protiv plemena) Enmara (Enmarovića).

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b, pričao nam je Usman, sin
Abdullaha sina Surakata, od Džabira, sina Abdullaha, Ensarije, rekao je:
 Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u vojni Enmara (da) klanja na
svojoj samarici (devi, kamili, a on je) upravljač sebe (tj. okrenut je) prema istoku činjač
dobrovoljnoga (tj. klanjao je okrenut prema istoku klanjajući klanjanje, molitvu koja nije
obavezna-fard - nego dobrovoljna molitva).
 SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA PRIČE RATOVANJA BEDRA

priče ratovanja Bedra (tj. borbe, vojne na Bedru) i govora Allaha, uzvišen je: "I zaista već je
pomogao vas Allah u (na) Bedru, a vi ste poniženi (omalovaženi bili u očima bezvjernika), pa
čuvajte se Allaha, možda vi (da) budete zahvalni. Pošto govoriš vjernicima: Zar neće biti
dosta vama da pomogne vas vaš Gospod sa tri hiljade od (određenih) anđela spuštajući (se
oni). Nego (da), ako se (vi) strpite, i čuvate se i dođu vam od ovoga njihovog maha (i ako vam
dođu sada odmah, iznenada), pomoći će vas vaš Gospod sa pet hiljada od (određenih, tj.
posebnih) anđela ujednačavajući (se oni; ili: imajući oni jednake znakove, oznake -sima). A
nije učinio njega (to pomognuće, pomaganje) Allah (ni zbog čega drugoga) osim (kao) veselje
(veselu vijest) vama i zato (da) se smire vaša srca s njime (s time, zbog toga), a nije (ta)
pomoć (ni od koga drugoga) osim od (onoga što je) kod Allaha moćnoga, mudroga. Zato (da)
odsiječe (jednu) stranu (skupinu) od (onih) koji su bezvjernici (poslao je anđele), ili (da)
ponizi (porazi) njih (bezvjernike) pa (da) se vrate bivši (oni) izjalovljene nade.".

A rekao je Vahšija: Ubio je Hamzete (r.a.) Tuajmeta, sina Adijja sina Hijara (ispravno
je, pravo je: sina Nevfela), (na) dan Bedra.

I (GLAVA) govora Njega (Njegovoga), uzvišen je: "I (sjeti se) pošto (kada) obeća vama
Allah jednu (od) dvije grupe (čete, skupine: ili karavanu koja je išla iz Sirije za Meku, ili
naoružanu vojsku koja je pošla iz Meke da zaštiti tu karavanu iz Sirije) da je ona vama (da
jedna ta grupa vaša), a volite (vi) da (ona druga grupa) osim (grupe) posjednice trna (tj.
oštrice) bude vama....", (tj. a vi volite da nenaoružana grupa bude vama pala u šake, volite da
se susretnete sa karavanom koja je nosila namirnice, nego sa naoružanom grupom koja je
nosila oštrice sabalja, mačeva).

"Ešševketu" - je (istoga značenja kao i) "el-haddu": oštrica. ("Ešševketu" znači i: trn.)

PRIČAO MI JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od
Abdur-Rahmana, sina Abdullaha sina Ka'ba, da je Abdullah, sin Ka'ba, rekao: čuo sam Ka'ba,
sina Malika, bio zadovoljan Allah, uzvišen je, od njega, (da) govori:

Nisam zaostao (izostao) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ni) u

(jednom) ratovanju (što) je ratovao njega osim u ratovanju Tebuka, osim (jedino još) da sam
ja zaostao (izostao) od ratovanja Bedra, a nije se korio (nije bio ukoren ni) jedan (čovjek koji)
je zaostao od njega (od Bedra, tj. od borbe na Bedru).

Izašao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, samo (zato što) hoće karavanu
Kurejševića (da zarobi kao odmazdu za imovinu koja je ostala muslimanima u Meki, a koju
muslimani nisu mogli ponijeti sa sobom kada su se iselili iz Meke, jer više nisu mogli da
podnose teror i pritisak bezbožnika iz plemena Kurejševića), dok je sastavio Allah između
njih i između njihovoga neprijatelja na (drugi način) osim (međusobnoga) obećanja
(ugovaranja o mjestu i vremenu ratovanja i borenja, borbe, tj. neplanirano, neočekivano).

(To će reći: Muslimani tada nisu bili ni pošli u neku borbu, u neko ratovanje, nego su samo
bili pošli da zarobe karavanu, ali su se neplanirano, neočekivano sudarili sa neprijateljem i
njegovim oružanim snagama. Zbog toga niko nije ukoren što nije tada bio prisutan u borbi.)
GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "Pošto tražite (molite za) pomoć (od) vašega Gospoda, pa je
odgovorio vama da sam Ja (tj. da je On) pomagač vas sa hiljadu od anđela bivši (oni)
slijeditelji (vas, tj. bivši oni za vama, iza vas). A nije učinio njega Allah osim (kao jedno)
obeselenje (veselu vijest) i zato (da) se smire sa njim (sa tim obećanjem) vaša srca, a nije
pomoć (u ratu ni na koji način) osim od (načina) kod Allaha, zaista Allah je moćan, mudar.
Pošto pokriva vas drijemanje (kao) sigurnost (smirenje) od Njega (od Allaha), i spušta (On)
na vas iz neba vodu zato (da) očisti vas s njom (njom), i (da) odvede (otjera) od vas
prljavštinu sotone (tj. strah, nervozu koju vam ubacuje), i zato (da) sveže na vaša srca (tj. da
ohrabri vaša srca) i učvrsti s njom noge. Pošto objavi tvoj Gospod ka anđelima da sam Ja (tj.
da je On-Allah) sa vama, pa učvrstite (one) koji su vjerovali, zaista baciću u srca (onih) koji
su bezvjernici strah, pa udarajte iznad vratova, i udarajte od njih svaku jagodicu (prsta, tj.
skidajte im glave, i skresavajte, skrešite im prste, ruke). To je s (toga, zbog toga što su oni
takvi) da su se oni odcijepili (od) Allaha i Njegovoga poslanika (tj. da su se oni stavili
nasuprot Allahu i Njegovom poslaniku), a ko se odcijepi (od) Allaha i Njegovoga poslanika,
pa zaista Allah je žestoke kazne."

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Israil od Muharika, od Tarika, sina
Šihaba, rekao je: čuo sam Ibnu Mes'uda (da) govori:

Prisustvovao sam od Mikdada, sina Esveda, (jednom) mjestu prisustvovanja (tj. Bio
sam sa Mikdadom na jednom mjestu kada je on rekao jednu besjedu, jednu riječ, govor takav)
zaista da budem njegov drug (vlasnik, tj. da sam rekao ja taj govor), draže je (tj. draže bi bilo)
k meni (to) od (onoga) što se je izjednačilo s njim (što je ravno tome govoru po vrijednosti,
nagradi). Došao je (on) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on moli na
idolopoklonike (tj. a Muhammed a.s. proklinje idolopoklonike), pa je rekao (Mikdad tada
tude): "Nećemo reći kao što je rekao narod Musa-a (Mojsijev narod Mojsiju):

"Idi ti i tvoj Gospod, pa se borite vas dvojica.....", a ali (tj. nego) mi ćemo se boriti (na
prostoru) od tvoje desnice (desne strane), i od tvoje ljevice (lijeve strane), i između tvoje dvije
ruke (tj. i ispred tebe) i ozadi (iza) tebe." Pa sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, (da se) je osvijetlilo njegovo lice, i obradovao je njega - misli (na) - njegov govor
(govor Mikdada).

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Abdullaha sina Havšeba, pričao nam je Abdul-Vehhab,

pričao nam je Halid od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio, (na) dan Bedra:

"Moj Bože! Zaklinjem Te Tvojim ugovorom i Tvojim obećanjem."

(To jest: "Molim Te da sada ispuniš Svoje obećanje što Si ga obećao Svojim poslanicima da
ćeš ih pomoći i dati im pobjedu još na ovome svijetu nad nevjernicima.")

"Moj Bože! Ako Si htio (da) se nisi obožavao (tj. Ako hoćeš da se Ti više ne obožavaš
na Zemlji, onda ćeš dozvoliti da nas sada pobijede nevjernici)."

(Doslovno: "Moj Bože! Ako hoćeš, nećeš se više obožavati." To jest: "na Zemlji na način
kako Ti voliš.")
 Pa je uzeo Ebu Bekr za njegovu ruku, pa je rekao: "Dosta ti je (to, o poslaniče
Allaha)!" Pa je izašao (Muhammed a.s. iz šatora), a (pa) on govori: "Poraziće se (ovaj) skup i
okrenuće (bježeći nazad) zadnjice (leđa svoja oni)."

GLAVA.

PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam da je Ibnu Džurejdž

izvijestio njih, rekao je: izvijestio me je Abdul-Kerim da je on čuo Miksema, slobodnjaka
Abdullaha, sina Harisa (slobodnjaka Abdullahovoga), (da) priča od Ibnu Abbasa da je on čuo
njega (da) govori:

"Neće biti jednaki (u nagradi određeni) sjedači (sjedioci) od vjernika.....", (da bi

izostali) od Bedra i (određeni) izlazači (izlazioci) k Bedru.

GLAVA

broja drugova Bedra.

PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, od Bera-a, rekao je:

Ubrajao (tj. Smatrao) sam se malim (mladim, još nedoraslim za ratovanje, borbu) ja i
Ibnu Umer. A pričao mi je Mahmud, pričao nam je Vehb od Šubeta, od Ebu Ishaka, od Bera-
a, rekao je:

Ubrajao (Brojio) sam se malim ja i Ibnu Umer (na) dan Bedra (tj. Smatrali su drugi
nas dvojicu malenima za borbu). A bili su Iseljenici (na) dan Bedra nekoliko na šezdeset (tj.
bilo ih je šezdeset i nekoliko koji su učestvovali u borbi), a Pomagači (a Pomagača) dvije
stotine i četrdeset i nekoliko.

("Nejjifun" označava suvišak preko navršene svake desetice: deset i više; dvadeset i više;
trideset i više itd.)

PRIČAO NAM JE Amr, sin Halida, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Ebu Ishak,
rekao je: čuo sam Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Pričali su mi drugovi Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, od (onih drugova) ko

je prisustvovao Bedru da su oni bili (u brojnom stanju kao što je) broj drugova Taluta (Saula)
koji su prešli sa njim (onu) rijeku: tri stotine i deset i nekoliko. Rekao je Bera': "Ne, tako mi
Allaha nije prešao sa njim (palestinsku) rijeku (niko) osim vjernik (veliki vjernik, pravi
vjernik)."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Redža-a, pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, od
Bera-a, rekao je:

Bili smo (običaja mi) drugovi Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, (da) pričamo
da je broj drugova Bedra (tj. broj muslimanskih osoba koje su učestvovale na Bedru) na broju
(tj. da je odgovarao broju) drugova Taluta koji su prešli (pretrčali) sa njim (palestinsku)
rijeku, a nije prešao sa njim (niko drugi) osim vjernik: tri stotine i deset i nekoliko.

(Riječ "bid'atun" označava količinu, brojčanu vrijednost od tri do devet.)

 PRIČAO MI JE Abdullah, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Jahja od Sufjana, od Ebu
Ishaka, od Bera-a. - H - A pričao nam je Muhammed, sin Kesira, pričao nam je Sufjan od Ebu
Ishaka, od Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pričasmo da su drugovi Bedra tri stotine i deset i nekoliko (jednako) sa brojem

drugova Taluta koji su prešli (prošli) sa njim (onu) rijeku, a nije prešao (prošao) sa njim
(niko) osim vjernik.

GLAVA

molitve (tj. prokletstva) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, na nevjernike

Kurejševića: Šejbeta, i Utbeta, i Velida, i Ebu Džehla, sina Hišama, i njihove propasti.

PRIČAO MI JE Amr, sin Halida, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Ebu Ishak od
Amra, sina Mejmuna, od Abdullaha, sina Mesuda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Okrenuo se je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prema Ka'bi, pa je molio na

nekolicinu (tj. pa je proklinjao nekolicinu) od Kurejševića: (prokletstvo je izrekao) na Šejbeta,
sina Rebi'ata, i 'Utbeta, sina Rebi'ata, i Velida, sina 'Utbeta, i Ebu Džehla, sina Hišama. Pa
svjedočim sa Allahom (se kunući, zaklinjući) zaista (da) sam već vidio njih shrvane (oborene,
tj. bačene sve njih), već je promijenilo njih Sunce, a (taj dan) je bio vruć dan.

GLAVA

ubijanja (od strane muslimana) Ebu Džehla.

PRIČAO NAM JE Ibnu Numejr, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je Ismail,
izvijestio nas je Kajs od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, da je on
došao Ebu Džehlu, a s njim je (zadnji) ostatak (duše, zadnja iskra života na) dan Bedra (a
ležao je među poginulim Kurejševićima), pa je rekao Ebu Džehl:

"Da li je (iko) oslonutiji od čovjeka (što) ste ubili njega (vi)?"

(To jest: "Da li se i na koga može oslonuti više nego na čovjeka kojega ste vi ubili?" A to će
reći - A to znači: "Ima li iko veći gospodin od čovjeka kojega ste ubili? Ima li iko časniji od
čovjeka kojega ste ubili?" Tim misli da rekne, da kaže da su oni ubili njega kao svoga
najčasnijega čovjeka. U ovom slučaju "aamedu" je komparativ od "amidun". Ali ima i drugo
tumačenje i shvatanje. Po tom drugom tumačenju "aamedu" je prvo lice jednine imperfekta
("el-fi'lul-mudari'u": sadašnje-budućega glagolskog vremena) od "amide minhu, ja'medu
minhu". A "amide" sa prijedlogom "min" znači: čuditi se. Prema tome tumačenju prevod
zadnje rečenice ima da glasi, treba da glasi ovako: "Da li se (ja) čudim od (tj. zbog jednoga)
čovjeka (što) ste ubili njega?" To jest: "Nije čudo meni što je jedan narod ubio svoga čovjeka.
Ja se ne čudim što ste me ubili, što me ubijate." On na ovaj način hoće da sebi olakša to stanje
što je doživio poraz i dospio u propast, hoće da se utješi. To su dva najvažnija tumačenja
pored još nekih.)

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Sulejman
Tejmija da je Enes pričao njima, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio. - H - A pričao mi je Amr, sin Halida, pričao nam je Zuhejr od Sulejmana Tejmije, od
Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio:
 "Ko će pogledati šta je napravio Ebu Džehl (tj. šta je s njim)?" Pa je otišao Ibnu
Mes'ud, bio zadovoljan Allah od njega, pa je našao njega već su udarila njega dva sina 'Afra-
e, čak se je ohladio. Rekao je: "Da li si ti Ebu Džehl?" Rekao je: Pa je uzeo za njegovu bradu.
Rekao je (Ebu Džehl): "A da li je (neko) iznad čovjeka (što) ste ubili njega, ili: čovjeka (što)
je ubio njega njegov narod?"

(Sumnjao je Sulejman o tome kako je rečeno. Nevevija je protumačio ovu izjavu Ebu Džehla
da je s njom htio da kaže da njemu nije sramota što su ga ubili.)

Rekao je Ahmed, sin Junusa: "Ti si Ebu Džehl (umjesto: Da li si ti Ebu Džehl?)."

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od Sulejmana
Tejmije, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio, (na) dan Bedra:

"Ko će pogledati (vidjeti) šta je učinio Ebu Džehl (šta je bilo s njim)?" Pa je otišao
Ibnu Mes'ud, pa je našao njega već su udarila njega dva sina 'Afra-e, čak se ohladio. Pa je
uzeo za njegovu bradu, pa je rekao:

"Ti si (oboren), Ebu Džehle!" Rekao je: "A da li (neko) iznad čovjeka (što) je ubio
njega njegov narod, ili je rekao: (što) ste ubili njega."

PRIČAO MI JE Ibnul-Musenna, izvijestio nas je Muaz, sin Muaza, pričao nam je

Sulejman, izvijestio nas je Enes, sin Malika, načinom njegovim (tj. kao gore, slično njemu).

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: Pisao (Napisao) sam od Jusufa, sina
Madžišuna (ili: pisao) napisao (sam od Jusufa, sina Madžišuna), od Saliha, sina Ibrahima, od
njegovoga oca, od njegovoga djeda o Bedru - misli (na) hadis dvojice sinova Afre (Afra-e).
Pričao mi je Muhamed, sin Abdullaha, Rekašija, pričao nam je Mutemir, rekao je: čuo sam
svoga oca (da) govori: pričao nam je Ebu Midžlez od Kajsa, sina Ubada, od Alije, sina Ebu
Taliba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on rekao:

Ja sam prvi ko će čučnuti (kleknuti, pasti, sjesti na koljena između svih muslimanskih
boraca) pred Svemilosrdnim radi prepirke (spora na) Sudnjem danu. A rekao je Kajs, sin
'Ubada: I o njima (u vezi njih) je spustila se (objava, ajet):

"Ova dvojica su dva protivnika (što) su se prepirali (sporili oni) o svome Gospodu (u
vezi svoga Gospoda)....". Rekao je: Oni su (tj. To su oni) koji su se međusobno pokazali
(jedan drugome, tj. koji su izašli na megdan, dvoboj na) dan Bedra: Hamzete (Hamza), i Alija
i 'Ubejdete, sin Harisa (kao jedan protivnik, jedna protivnička strana koja se borila u ime
Islama i muslimana), i šejbete, sin Rebi'ata, i 'Utbete, sin Rebi'ata, i Velid, sin 'Utbeta (kao
drugi protivnik, druga protivnička strana koja se borila u ime idolopoklonika).

(Hamza i Alija su u dvoboju ubili svoje protivnike, a Ubejdete, sin Harisa, je u dvoboju
zadobio ranu u koljeno i od te je rane i podlegao prilikom povratka sa Bedra u mjestu koje se
zove Safra'.)

PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Ebu Hašima, od Ebu Midžleza,
od Kajsa, sina Ubada, od Ebu Zerra, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
 Sišla je (objava ajeta): "Ova dvojica su dva protivnika (što) su se prepirali (tj. što se
prepiru, bore se) o svome Gospodu....", o šestorici (tj. to je sišlo u vezi šestorice ljudi) od
Kurejševića: Aliji, i Hamzetu, i 'Ubejdetu, sinu Harisa, i Šejbetu, sinu Rebi'ata, i 'Utbetu, sinu
Rebi'ata, i Velidu, sinu 'Utbeta.

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, Savvaf, pričao nam je Jusuf, sin Jakuba,
odsjedaše (on) u Dubej'atovića, a on je slobodnjak Sedusovića, pričao nam je Sulejman
Tejmija od Ebu Midžleza, od Kajsa, sina Ubada, rekao je: rekao je Alija, bio zadovoljan
Allah, uzvišen je, od njega:

O nama je sišao ovaj ajet (odlomak Kur'ana): "Ova dvojica su dva protivnika (što) su
prepirali se o svome Gospodu.....".

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Džafera, izvijestio nas je Veki' od Sufjana, od Ebu
Hašima, od Ebu Midžleza, od Kajsa, sina Ubada, rekao je: čuo sam Ebu Zerra, bio zadovoljan
Allah od njega, (da) se zaklinje zaista (da) su sišli ovi ajeti (odlomci) o ovoj grupi (od) šest
(ljudi na) dan Bedra načinom njegovim (tj. kao gore).

PRIČAO NAM JE Jakub, sin Ibrahima, Devrekija, pričao nam je Hušejm, izvijestio
nas je Ebu Hašim od Ebu Midžleza, od Kajsa: čuo sam Ebu Zerra (da) se zaklinje zakletvom
zaista (da) je ovaj ajet "Ova dvojica su dva protivnika (što) su se prepirali o svome
Gospodu.....", sišao o (onima) koji su se pokazali (na otvorenom prostoru, tj. koji su izašli na
megdan, dvoboj na) dan Bedra: Hamzetu (Hamzi), i Aliji, i Ubejdetu, sinu Harisa, i Utbetu i
Šejbetu, dvojici sinova Rebi'ata, i Velidu, sinu Utbeta.

PRIČAO MI JE Ahmed, sin Seida, Ebu Abdullah, pričao nam je Ishak, sin Mansura,
Selulija, pričao nam je Ibrahim, sin Jusufa, od svoga oca, od Ebu Ishaka: pitao je (jedan)
čovjek Bera-a, a ja slušam, rekao je:

"Da li je prisustvovao Alija Bedru?" Rekao je: "I izlazio je na megdan (dvoboj) i
oblačio je oklop na oklop (to znači "zahere" ovdje, a ta riječ ima i drugo značenje)."

PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, rekao je: pričao mi je Jusuf, sin Madžišuna, od Saliha,
sina Ibrahima sina Abdurahmana sina Avfa, od njegovoga oca, od njegovoga djeda
Abdurahmana, rekao je:

Pisao sam Umejjetu, sinu Halefa (tj. Dopisivao sam se s njim; ili: Sklopio sam s njim
pismeni ugovor da jedan drugoga štitimo i čuvamo po potrebi). Pa pošto je bio dan Bedra; pa
je spomenuo njegovo ubijanje i ubijanje njegovoga sina (za koje je Abdurrahman bio počeo
da se zauzima i nastojao je da ih spasi), pa je rekao Bilal:

"Nisam se spasio (ja, ili: Ne spasio se ja) ako se spasi Umejjete!"

PRIČAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio me je moj otac od Šubeta, od Ebu
Ishaka, od Esveda, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on pročitao (poglavlje iz Kur'ana koje
počinje sa riječima) "Vennedžmi...", pa je ničičio (pao ničice, pa na sedždu, učinio sedždu) za
nju (na kraju nje - te sure, tog poglavlja), i ničičio je (učinio je sedždu sav skup ljudi) ko je
(tada bio) sa njim osim (jedino to) da je (jedan) starac uzeo šaku od praha (šaku praha, šaku
zemlje, u šaci praha-zemlje), pa je podigao njega (prah) k svome čelu, pa je rekao:
 "Dosta je meni ovo." Rekao je Abdullah: Pa zaista već sam vidio njega poslije (da) se
ubio (da je ubijen kao) bezvjernik (nevjernik). Izvijestio me je Ibrahim, sin Musa-a, pričao
nam je Hišam, sin Jusufa, od Mamera, od Hišama, od Urveta, rekao je:

Bila su u Zubejra (tri udubljenja od) tri udarca sa sabljom, jedno (od) njih je u (na)
njegovom ramenu. Rekao je: Zaista bio sam (običaja da) zaista uvlačim svoje prste u njih.
Rekao je: Udario se je (Udaren je on sa) dva (udarca na) dan Bedra, a jedan (na) dan Jermuka.
Rekao je Urvete: A rekao je meni Abdul-Melik, sin Mervana, kada se ubio (kada je ubijen)
Abdullah, sin Zubejra: "O Urvete! Da li poznaješ sablju (mač) Zubejra?" Rekao sam: "Da."
Rekao je: "Pa šta je u nje?" Rekao sam: "U nje je (jedno) okrnjenje (oštećenje što) je okrnjio
njega (na) dan Bedra." Rekao je: "Bio si istinit (tj. rekao si istinu) ".... u njih su okrnjenja od
međusobnoga udaranja četa.". Zatim je vratio nju Urvetu. Rekao je Hišam: Pa smo procijenili
nju (tu sablju) među nama (nasljednicima) tri hiljade. I uzeo je nju neki (od) nas. A zaista
volio sam (volio bih) da sam ja bio uzeo nju (da sam je ja uzeo).

PRIČAO NAM JE Fervete od Alije, od Hišama, od njegovoga oca, rekao je:

Bila je sablja Zubejra ukrašena sa (nekim) srebrom. Rekao je Hišam: A bila je sablja
Urveta (takođe) ukrašena sa srebrom.

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, pričao nam je Abdullah, izvijestio nas je
Hišam, sin Urveta, od svoga oca da su drugovi poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
rekli Zubejru (na) dan Jermuka:

"Zar nećeš zažestiti (tj. navaliti na neprijatelja), pa (da) zažestimo (i mi) sa tobom?!"
Pa je rekao: "Zaista ja ako zažestim (navalim), slagaćete." Pa su rekli: "Nećemo učiniti (to, tj.
Nećemo slagati)." Pa je navalio na njih, čak je rascijepio (probio) njihove redove, a nije sa
njim (ni) jedan (čovjek, tj. a s njim nema nikoga od onih što su rekli da neće slagati).

(U zadnjem dijelu teksta na prethodnoj strani omaškom je ispušten prevod teksta "fe džaveze
hum: pa je prošao (prešao) njih", pa, prema tome, zadnja rečenica sa prethodne strane treba da
glasi: Pa je navalio na njih, čak je rascijepio (probio) njihove redove, pa je prošao njih
(Vizantince), a nije sa njime nijedan (čovjek, tj. niko).)

Zatim se vratio idući naprijed (prema svojim drugovima), pa su uzeli (oni - neprijatelji
Vizantinci) za njegovu uzdu, pa su udarili njega dvama udarcima (sa dva udarca) na (tj. po)
njegovom ramenu, između njih dva je (jedan) udarac (što) se udario (što je on udaren, što mu
je zadat na) dan Bedra. Rekao je Urvete: Uvlačih (Uvlačio sam) svoje prste u te udarce
(ožiljke od udaraca i) igram se (igrajući se ja), a ja sam (tada bio) malen (mali dječak). Rekao
je Urvete: A bio je sa njim (sa Zubejrom na Jermuku) Abdullah, sin Zubejra, tada, a on je sin
(tj. a on ima svega) deset godina, pa je natovario njega na (jednoga) konja, prepustio je njega
(jednome) čovjeku (na čuvanje).

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, čuo je Revha, sina Ubadeta, pričao nam je
Seid, sin Ebu Arubeta, od Katadeta, rekao je:

Spomenuo je nama Enes, sin Malika, od Ebu Talhata da je vjerovijesnik Allaha,

pomilovao ga Allah i spasio, zapovjedio (na) dan Bedra za dvadeset i četiri čovjeka od
knezova (tj. od prvaka) Kurejševića, pa su se bacili (bili su bačeni) u (kamenjem savijen,
izgrađen jedan) bunar od bunareva (od bunara) Bedra, ružan (prljav), učinjen ružnim. A bio
bi, kada bi se pokazao (kao pobjednik) nad (protivničkim) narodom, ostajao (bi) u širokom
prostoru (na kojem nema zgrada, tj. na bojištu bi on ostajao) tri noći (tj. tri dana). Pa pošto je
bio u (na) Bedru treći dan, zapovjedio je za svoju samaricu (tj. za svoju devu) pa se svezao na
nju njezin samar, zatim je išao, i slijedili su ga njegovi drugovi. I rekli (tj. govorili) su:

Ne mislimo (da on) odlazi (ni zbog čega drugoga) osim zbog neke svoje potrebe. Dok
je (najzad) stao na usnu (tj. na ivicu nesavijenoga, neizgrađenoga) bunara (toga, jer je sada bio
obrušen i porušen nakon bacanja u njega mrtvih neprijatelja), pa je počeo (da) doziva njih sa
(tj. po) njihovim imenima i imenima njihovih otaca (očeva):

"O omsica (O ti), sine omsice (sine toga, O ikse, sine ipsilonov)! O omsice, sine
omsice! Da li veseli vas (tj. Da li bi sada veselilo vas) da ste se vi pokoravali Allahu i
Njegovome poslaniku? Pa zaista mi smo već našli (osjetili, doživjeli ono) što je obećao nama
naš Gospod istinom (uistinu - misli na pobjedu protiv njih). Pa da li ste našli (vi ono) što je
obećao vaš Gospod (da je to) istina?" Rekao je: Pa je rekao Umer: "O poslaniče Allaha! Što
govoriš (razgovaraš mjestu) od tjelesa (koja su takva, u takvom stanju da) nema duša njima (u
njima)?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Tako mi (Onoga) koji je
(Taj što je) duša Muhammeda u Njegovoj ruci niste vi čulniji za (ono) što govorim od njih (tj.
vi ne čujete bolje od njih ono što ja govorim)."

Rekao je Katadete: Oživio je njih Allah (toliko vremena) dok je dao čuti njima njegov
govor ukorom (korenjem, tj. oživio ih je zbog korenja, ukora), i omalovaženjem (i
omalovažavanjem, i radi omalovažavanja), i osvetom, i žalosti (žalošću, zbog toga da osjete
oni žalost) i kajanjem (i da osjete kajanje).

PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Amr od Ata-a, od
Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,

"..... koji su zamijenili blagodat Allaha bezvjerstvom.....", rekao je: Oni su tako mi
Allaha nevjernici Kurejševića. Rekao je Amr: Oni su Kurejševići, a Muhammed, pomilovao
ga Allah i spasio, je blagodat Allaha.

"..... i smjestili su svoj narod (u) kuću propasti.", rekao je (Ibnu Abbas da to znači):
Vatru (tj. U vatru na) dan Bedra.

PRIČAO MI JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od

njegovoga oca, rekao je:

Spomenulo se je kod Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je Ibnu Umer podigao (tj.
pripisao) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (ovu izreku): "Zaista mrtvac se
kažnjava u svome grobu sa plačem (zbog plača) svoje porodice.", pa je rekla: Rekao je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, samo (ovo):

"Zaista on (mrtvac, mrtvi) zaista se kažnjava sa svojom greškom i svojim grijehom (tj.
zbog greške i grijeha svoga), a zaista njegova porodica zaista plače na njemu (tj. za njim)
sada."

(To jest: Kažnjavaće se mrtvac, mrtvi na Sudnjem danu za svoje greške i grijehe kada bude na
Sudnjem danu proživljen, a već sad porodica plače za njim.)

Rekla je: A to je kao njegov govor (tj. To je isto kao što je on - Ibnu Umer rekao):
Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, stao je na (tj. nad) bunar, a u njemu su
ubijeni Bedra od idolopoklonika (ubijeni idolopoklonici iz bitke na Bedru), pa je rekao njima
(ono) što je rekao:

"Zaista oni zaista čuju šta govorim." Rekao je samo: "Zaista oni sada zaista znaju da je
(ono) što govorah njima - istina." Zatim je pročitala: "Zaista ti nećeš dati čuti mrtvima.....",
"..... i nisi ti davač čuti (davalac čuvenja onome) ko je u grobovima." Govori (ona): Kada su
se stanili (nastanili, smjestili oni u) svoje sjedišta od Vatre (ti im ne možeš dati da čuju ono
što ti govoriš).

(Međutim, tome Aišinu, Aišinom shvatanju većina se protivi, jer kažu: Ako oni mogu znati,
kao što to Aiša i sama tvrdi, onda mogu i čuti na taj način što ih Allah proživi bar djelimično
u grobovima, kako to veli Katadete. Jasno je da im Muhammed a.s. ne može dati da oni čuju,
ali im daje Allah Uzvišeni da oni čuju. Osim toga Aiša nije prisustvovala borbi na Bedru, a
onaj ko je prisustvovao na Bedru, bolje je shvatio cio događaj i bolje je zapamtio riječi
Muhammeda a.s. nego onaj ko nije tu bio prisutan. O ovome je već bilo govora u tekstu, a
ovaj će hadis dolaziti još i u daljem tekstu, ali se ovo objašnjenje neće više davati.)

PRIČAO MI JE Usman, pričao nam je Abdete od Hišama, od njegovoga oca, od Ibnu

Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Stao (Zastao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na bunaru Bedra, pa je

rekao:

"Da li ste našli (ono) što je obećao vaš Gospod istinom (da je to istina)?" Zatim je
rekao: "Zaista oni sada čuju (ono) što govorim." Pa se (to) spomenulo Aiši, pa je rekla: Rekao
je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, samo (ovo): "Zaista oni sada zaista znaju da je
(govor) koji govorah njima - (da) je on istina (istinit)." Zatim je čitala (pročitala): "Zaista ti
nećeš dati čuti mrtvima (mrtvacima)....", dok je (dok nije) pročitala (cijeli taj) ajet.

(Svugdje u daljem tekstu riječ "ajet" i riječ "sura" kao stručni izrazi ostaviće se i u prevodu, a
neće se više uz ajet davati objašnjenje da to znači odlomak Kur'ana, a niti za suru da to znači
poglavlje Kur'ana. To neka se ima u vidu.)

GLAVA

vrijednosti (ili: vrline onoga) ko je prisustvovao Bedru.

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muavijete, sin Amra, pričao
nam je Ebu Ishak od Humejda, rekao je: čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (da)
govori:

Pogodio se je Harisete (na) dan Bedra, a on je dječak, pa je došla njegova majka k

Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla:

"O poslaniče Allaha! Već si upoznao stepen Hariseta od mene, pa ako biva (ako je on)
u raju, strpiću se (trpiću) i računaću sebi (na nagradu Uzvišenoga Allaha za to trpljenje), a ako
je (ako biva stvar da je on u onom) drugom (tj. u paklu), vidjećeš šta ću napraviti (šta ću da
učinim)." Pa je rekao: "Teško tebi! A zar si izgubila pamet (zar si se izgubila od žalosti pa ne
znaš kakav je raj)? A zar je raj (samo) jedan? Ona (stvar sa rajem je takva) da je on (toliko
velik da je podijeljen na) mnogobrojne rajeve (na mnogobrojne vrtove, bašće), i zaista on
(tvoj poginuli sin) je u raju (zvanom) Firdevs (tj. najvrijednijem raju je on dospio)."
 PRIČAO MI JE Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Abdullah, sin Idrisa, rekao je:
čuo sam Husajna, sina Abdurahmana, od Sada, sina Ubejdeta, od Ebu Abdurahmana
Sulemije, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Poslao me je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (mene) i Ebu Merseda i

Zubejra, a svaki (od) nas je konjanik (vrstan jahač), rekao je:

"Odite (Idite) dok dođete (k mjestu zvanom) Revdatu Hahu, pa (tj. jer) zaista u njemu
je (jedna) žena od idolopoklonika, sa njom je (jedno, ima neko) pismo od Hatiba, sina Ebu
Belte'ata, k idolopoklonicima." Pa smo stigli nju (a ona) ide na svojoj devi (stigli smo je
ondje) gdje je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa smo rekli: "Pismo." Pa
je rekla: "Nema sa nama (nikakvo, Nemam nikakvo) pismo." Pa su dali kleknuti njoj (tj. Dali
smo njezinoj, njenoj devi znak da klekne, legne da bi ona mogla da sjaši, sjaše), pa smo tražili
(sebi, pretraživali), pa nismo vidjeli (tj. pa nismo našli nikakvoga) pisma. Pa smo rekli: "Nije
slagao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zaista ćeš izvaditi svakako (to) pismo, ili
ćemo zaista ogoliti svakako tebe." (To jest: "Daćemo te skinuti, Skinućemo te da budeš
potpuno gola, naga.") Pa pošto je vidjela (tu) ozbiljnost, dala je pasti (ruci svojoj, krenula je
rukom) k svome pojasu, a ona je opasana sa (jednom) odjećom, pa je izvadila njega (pismo).

("Muhtedžizetun" je ona koja je zavezala na sredini donju odjeću, a "hudžzetun" je mjesto na

kojem je zavezana donja odjeća. Ovdje, međutim, prevedeno je na navedeni način.)

Pa smo otišli s njom (tj. Odnijeli smo nju, tj. listinu, listu, to pismo) k poslaniku
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao Umer: "O poslaniče Allaha! Već je izdao
Allaha, i Njegovoga poslanika i vjernike, pa pusti me, pa zaista ću (da) udarim njegov vrat
(sabljom)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Šta je nosilo tebe na (ono) što si napravio (o Hatibe, dakle: Zašto si to napravio,
učinio o Hatibe)?" Rekao je Hatib: "Tako mi Allaha nije sa mnom (nije u meni to) da neću
biti (da ne budem jedan) vjernik u Allaha i Njegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio,
(nego) sam htio da (to) bude meni kod (toga) naroda (kao jedna) ruka (tj. zasluga što) će
odbijati Allah s njom (pomoću nje njihove nasrtaje) od moje porodice i moje imovine. A nije
nijedan od tvojih drugova (u drukčijem položaju) osim (u takvom da) je za njega (tj. osim u
takvom da on ima) od svoje rodbine (od svoga plemena nekoga) ko je (takav da) odbija Allah
s njim od njegove porodice i njegovoga imanja (nasrtaje)." Pa je rekao:

"Istinit je bio (tj. Istinu govori Hatib). I ne govorite njemu (tj. za njega ništa drugo)
osim dobro." Pa je rekao Umer: "Zaista on je već izdao Allaha, i Njegovoga poslanika i
vjernike, pa pusti me, pa zaista će (da sabljom) udarim njegov vrat (tj. da mu odsiječem
glavu)." Pa je rekao: "Zar nije (i on) od stanovnika Bedra (tj. od učesnika muslimana u borbi
na Bedru)?" Pa je rekao (dalje Muhammed a.s.): "Možda Allah (da) se je nadvirio (nadnio sa
Svojom milošću) na (nad) stanovnike (tj. učesnike) Bedra, pa je rekao: "Radite što ste htjeli
(tj. Radite šta god hoćete), pa već je trebao (pa već treba) vama raj." Ili: "Pa već sam oprostio
vama." Pa su zasuzila dva oka Umera, i rekao je: "Allah i Njegov poslanik su znaniji (tj. bolje
znaju)."

GLAVA.

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, Džu'fije, pričao nam je Ebu Ahmed

Zubejrija, pričao nam je Abdurrahman, sin Gasila, od Hamzeta, sina Ebu Usejda, i Zubejra,
sina Munzira sina Ebu Usejda, od Ebu Usejda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao
je nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Bedra:

"Kada se (oni) približe vama, pa gađajte ih, i tražite ostajanje vaših strjelica (tj. i
čuvajte strjelice - a to danas znači: čuvajte municiju, metke)."

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Abdurahima, pričao nam je Ebu Ahmed Zubejrija,

pričao nam je Abdurahman, sin Gasila, od Hamzeta, sina Ebu Usejda, i Munzira, sina Ebu
Usejda, od Ebu Usejda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je nama poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Bedra:

"Kada su se približili vama - misli (na to: kada) su se učinili mnogobrojni vama (kada
budu u velikom broju vama neprijatelji) - pa gađajte ih, i tražite ostajanje vaših (svojih)
strjelica (čuvajte strjelice, ne rasipajte se bespotrebno sa strjelicama)."

PRIČAO MI JE Amr, sin Halida, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Ebu Ishak,
rekao je: čuo sam Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Učinio (Postavio) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (za zapovjednika) nad

strijelcima (na) dan Uhuda Abdullaha, sina Džubejra. Pa su pogodili (neprijatelji) od nas
sedamdeset (ljudi). A bio je (tj. A bili su) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i
njegovi drugovi pogodili od idolopoklonika (na) dan Bedra stotinu i četrdeset (ljudi):
sedamdeset zarobljenika i sedamdeset ubijenih (poginulih). Rekao je Ebu Sufjan:

"Dan (ovaj na Uhudu) je za dan Bedra (odmazda), a rat su kove (kanta kojima se grabi
voda iz bunara: nekada zagrabimo mi, a nekada vi)."

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, od

njegovoga djeda Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a - mislim ga (da je pričao, tj. mislim da je
pričao) - od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"I kada li je dobro (ono, u onome) što je donio Allah njega od dobra poslije (Uhuda) i
nagrade istinitosti (za istinitost i iskrenost) koja je došla nama poslije dana Bedra."

PRIČAO MI JE Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca,
od svoga djeda, rekao je: rekao je Abdurahman, sin Avfa:

Zaista ja sam zaista u (borbenom) redu (liniji na) dan Bedra pošto (kada) sam se
obazreo, pa kada li (na položaju, na prostoru) od moje desnice i od moje ljevice (tj. pa kada li
na mojoj desnoj i lijevoj strani nekakva) dva mladića, njih dvojica novoga zuba (tj. njih
dvojica mlada, mladi), pa kao da ja nisam siguran (bezbijedan) bio sa mjestom njih dvojice.
Kadli je rekao (iznenada) meni jedan (od) njih dvojice tajno (tj. krijući on) od svoga druga:
"O moj striče (O moj amidža)! Pokaži mi Ebu Džehla!" Pa sam rekao: "O sine moga
brata (O bratiću)! A šta ćeš napraviti s njim?" Rekao je: "Obavezao sam se Allahu (na to da)
ako vidim njega (Ebu Džehla), da ću ubiti njega, ili ću umrijeti ispod (niže) njega." Pa je
rekao meni (i onaj) drugi tajno (sakriveno, krijući) od svoga druga slično njemu (slično tome).
Rekao je: Pa nije veselilo mene da sam ja među (između neka druga) dva čovjeka mjesto njih
dvojice. Pa sam dao znak (pokazao) njima dvojici k njemu (prema Ebu Džehlu). Pa su njih
dvojica zažestila (navalila) na njega kao dva sokola dok su njih dva udarili njega. A njih
dvojica su dva sina 'Afra-e (Afra'a je ime njihove majke, a ocu njih dvojice bilo je ime Haris,
sin Rifa'ata).
 PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ibrahim, izvijestio nas je Ibnu
Šihab, rekao je: izvijestio me je Umer, sin Esida sina Džarijeta, Sekafija, saveznik
Zuhretovića, a bio je od drugova Ebu Hurejreta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah, od
njega, rekao je:

Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, deset očiju (tj. ljudi špijuna,
izviđača) i učinio je zapovjednikom nad njima Asima, sina Sabita, Ensariju - djeda Asima,
sina Umera sina Hattaba (djeda po majci). Čak (tj. Te) kada su bili u Heddetu (mjestu) između
'Usfana i Meke, spomenuli su se (tj. bili su spomenuti, otkriveni, pokazani jednom) plemenu
(plemenskom ogranku) od Huzejlovića, rekne se njima (ime tim ljudima toga plemenskoga
ogranka) Lihjanovići. Pa su pošli u boj (Lihjanovići) za njih (prema njima, prema Asimovoj
desetini) sa blizu od (broja) stotinu ljudi strijelaca. Pa su ustopice išli (za) njihovim tragovima
dok su našli njihovo mjesto jedenja datule (hurme) u odsjedalištu (jednome što) su odsijedali
(odmarali u) njemu. Pa su rekli (Lihjanovići našavši košpice):

"Datule Jesriba (Medine su ovo)." Pa su slijedili njihove tragove (dalje). Pa pošto je

osjetio za njih Asim i njegovi drugovi, sklonuli (sklonili) su se k (jednome) mjestu (pribjegli
su, zatražili su utočišta na jednome mjestu). Pa su opkolili njih (ti) ljudi (taj narod što ih je
progonio, što je išao za njima ustopice-uzastopice), pa su rekli njima: "Siđite (tj. Predajte se),
pa dajte (nam oružje) sa vašim rukama (sa svojim rukama; ili: pa dajte vaše ruke), a vama je
(od nas) ugovor i (čvrsta) obaveza da nećemo ubiti od vas jednoga (tj. nijednoga čovjeka)." Pa
je rekao Asim, sin Sabita: "O narode (moj)! Što se tiče mene, pa (ja) neću sići u zaštitu
nevjernika (nijednoga, tj. neću se predati na riječ i na davanje zaštite od strane nijednoga
nevjernika). Moj Bože! Izvijesti o nama Tvoga (Svoga) vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio." Pa su gađali njih sa (svojim) strjelicama, pa su ubili Asima, a sišla su k njima (tj.
predala su im se) trojica ljudi na (njihov) ugovor i obavezu, od njih (od te trojice jedan) je
Hubejb, i (drugi je) Zejd, sin Desineta i (a) (treći: je jedan) drugi čovjek. Pa pošto su se
uhvatili (za oružje) od njih, pustili su (tj. odriješili su) tetive njihovih lukova, pa su vezali
(povezali) njih s njima. Rekao je (onaj) treći čovjek: "Ovo je početak vjerolomstva (prevare).
Tako mi Allaha neću se družiti (sa) vama. Zaista je meni u ovima (jedan) uzor - hoće (da kaže
za) ubijene (poginule svoje drugove sa Asimom na čelu)." Pa su tegljili (vukli) njega i
savladali (su) ga (tj. i borili su se sa njim), pa nije htio da se druži (sa) njima (tj. da ide sa
njima). Pa se otišlo sa Hubejbom i Zejdom, sinom Desineta, dok su prodali njih dvojicu (a to
je bilo sve) poslije događaja (borbe) Bedra. Pa su sebi kupili Harisovići, sina Amira sina
Nevfela, (kupili su) Hubejba. A bio je Hubejb on (taj koji) je ubio Harisa, sina Amira, (na)
dan Bedra. Pa je ostao Hubejb kod njih zarobljenikom (kao zarobljenik) dok su se složili (na)
njegovo ubijanje (dok nisu odlučili da ga ubiju). Pa je pozajmio (posudio na upotrebu) od
neke (između) kćera Harisa (jednu) britvu (da) obrije s njom (sebi dlake okolo polnoga uda
radi toga da izgleda što čišći kada bude ubijen). Pa je pozajmila (posudila britvu) njemu. Pa je
išao (otišao jedan) sinčić njezin, a ona je nemarna (nepažljiva bila) od njega, dok je došao
njemu. Pa je našla njega posađivača njega na svoje stegno (Pa je vidjela sinčića kod njega), a
(ta) britva je u njegovoj ruci. Rekla je: Pa se uplašila plašenjem (takvim da) je prepoznao
njega (to plašenje) Hubejb, pa je rekao:

"Da li se plašiš (Da li se bojiš) da ću ubiti njega (da ću ga ubiti)? Nisam bio zbog (toga
da) učinim to." (To jest: "Nisam takav da to učinim.") Rekla je: "Tako mi Allaha nisam
vidjela (nijednoga) zarobljenika boljega od Hubejba. Tako mi Allaha zaista već sam našla
njega (jedan) dan (da) jede (jedan uzbrani) grozdac od grožđa (držeći ga) u svojoj ruci, a
zaista on je zaista svezan (vezan, tj. okovan) sa željezom, a nema u Meki (ništa ni) od
(kakvoga) ploda. I govoraše (ona za ovaj slučaj): "Zaista ono (to) je zaista (nekakva) hrana
(što) je nahranio nju (što je nahranio njom) Allah Hubejba." Pa pošto su izveli njega iz
svetoga tla zato (da) ubiju njega u dozvoljenom (tlu, tj. na tlu, na prostoru gdje je dozvoljeno
ubiti), rekao je njima Hubejb:

"Pustite me (da) klanjam dva naklona (dva rekata)." Pa su ostavili njega, pa se

naklonio dva naklona (klanjao je dva rekata), pa je rekao:

"Tako mi Allaha da nije (toga) da mislite da je (ono) što je sa mnom nestrpljivost

(kukavičko strahovanje od smrti), zaista bih povećao (broj naklona, rekata u ovoj molitvi)."
Zatim je rekao: "Moj Bože! Izbroji ih brojem, i ubij (pobij) ih dijelovima (komadima, tj. tako
da se rastave na komade), i ne ostavi od njih (ni) jednoga." Zatim je počeo (da) govori:

"Pa nisam (da) se brinem kada se ubijam muslimanom

Na koju stranu je radi Allaha moje mjesto obaranja (padanja).
A to je u (ime) Bića Allaha, a ako hoće (On),
Blagosloviće na udove tijela isječenoga."

Zatim je ustao k njemu Ebu Serveate Ukbete, sin Harisa, pa je ubio njega. I bio je
Hubejb on (taj koji) je uobičajio svakome muslimanu (koji) se ubijao strpljenjem (tj.
pogubljenjem - da klanja tu) molitvu (namaz od dva naklona, rekata). I izvijestio je - misli
(na) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, - svoje drugove (na) dan (kada) su se
pogodili - njihovu vijest.

(To jest: Obavijestio je još istoga dana svoje drugove o onome što je zadesilo Asima i njegovu
desetinu.)

A poslali su (neki) ljudi od Kurejševića k Asimu, sinu Sabita, kada se pričalo njima da
se on ubio (da je ubijen - poslali su) da im se donese (neka) stvar (tj. nešto) od njega (mrtvoga
da) se prepozna (da je to on, po toj stvari da se osvjedoče), a bio je ubio (Asim u prošlosti
jednoga) velikoga čovjeka od njihovih velikana. Pa je poslao Allah za Asima (zbog Asima)
kao oblak od pčela (ili: od osa, osova, tj. roj pčela, ili roj osa) pa su čuvale njega od njihovih
poslanika, pa nisu mogli da odsijeku (da otkinu, odrežu) od njega (nijednu) stvar (ništa). A
rekao je Ka'b, sin Malika: Spomenuli su Murareta, sina Rebi'a, Amriju, i Hilala, sina
Umejjeta, Vakifiju - dobra dva čovjeka, već su prisustvovala njih dvojica Bedru.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Jahja-a, od Nafi'a da je
Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (bio jednom u takvoj prilici da) se
spomenulo njemu da se Seid, sin Zejda sina Amra sina Nufejla, - a bio je Bedrija (učesnik
borbe na Bedru) - razbolio u (jedan) petak. Pa je pojašio k njemu poslije (što je prošlo od jutra
toliko) da se je visoko uzdigao (taj) dan i približila se molitva petka, i ostavio je molitvu
petka. A rekao je Lejs: Pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, rekao je: pričao mi je Ubejdulah,
sin Abdullaha sina Utbeta, da je njegov otac pisao k Umeru, sinu Abdullaha sina Erkama,
Zuhriji zapovijeda mu (u tom pismu) da uniđe na (posjetu) Subej'ati, kćeri Harisa,
Eslemijetovićki pa (da) pita nju o njezinom hadisu (ili: o njezinom događaju, slučaju) i o
(onome) šta je rekao njoj poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je tražila rješenje
njemu (tj. od njega). Pa je pisao Umer, sin Abdullaha sina Erkama, k Abdullahu, sinu Utbeta,
izvještava ga da je Subej'ata, kći Harisa, izvijestila njega da je ona bila pod Sa'dom, sinom
Havleta, (tj. bila je sa njim u braku) - a on je od sinova Amira, sina Luejja (od Luejjovih
Amirovića), i bio je od (onih) ko je prisustvovao Bedru. Pa je preminuo (rastavši se on tako)
od nje, a ona je noseći (noseća, a ona je trudna), pa nije ostala (dugo, a već je nastupilo takvo
vrijeme) da je stavila svoj teret (tj. da se je porodila) poslije njegove smrti. Pa pošto se uzdigla
(uzvisila, tj. pridigla, digla) od poslijeporođajnoga svoga čišćenja, uljepšala (nagizdala) se je
za (svoje) prosce. Pa je unišao njoj Ebu Senabil, sin Ba'keka, - (jedan) čovjek od
Abdudarovića, pa je rekao njoj:

"Šta je meni vidim te (da) si se uljepšala za (svoje) prosce (prosioce), nadaš se

vjenčanju (braku svome). Pa zaista ti tako mi Allaha, nisi ti vjenčavačica (tj. ti se ne možeš
vjenčati) do (da) prođe na tebe (dok ne prođe tebi od smrti bivšega muža) četiri mjeseca i
deset (dana)." Rekla je Subej'ata: Pa pošto je rekao to meni, skupila sam na meni (na sebi, na
sebe) svoje odjeće kada sam omrknula, i došla sam poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, pa sam pitala njega o tome. Pa je riješio (izdao rješenje) meni za (takav postupak) da
sam se ja već riješila (svake veze sa bivšim mužem i brakom u času) kada sam stavila svoj
teret (tj. kada sam se porodila). I zapovjedio je meni za sparivanje (tj. za udaju) ako se je
pokazalo meni (to za potrebno).

Slijedio je njega (Lejsa) Asbag od Ibnu Vehba, od Junusa. A rekao je Lejs: Pričao mi
je Junus od Ibnu Šihaba, i pitali smo ga, pa je rekao: izvijestio me je Muhamed, sin
Abdurahmana sina Sevbana, slobodnjaka sinova Amira, sina Luejja, da je Muhamed, sin Ijada
sina Bukejra, a bio je njegov otac prisustvovao Bedru, izvijestio njega (za ovaj hadis, ili neki
drugi hadis).

GLAVA

prisustvovanja (prisutnosti određenih) anđela Bedru (u svojstvu pomagača vjernicima).

PRIČAO MI JE Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Džerir od Jahja-a, sina Seida, od
Muaza, sina Rifa'ata sina Rafi'a, Zurekije, od njegovoga oca, - a bio je njegov otac od
stanovnika (tj. učesnika) Bedra - rekao je:

Došao je Džibril k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (i rekao je, i upitao ga

je):

"Šta (tj. Kakvim muslimanima vi) brojite učesnike Bedra u (među) vama?" Rekao je:
"Od najvrijednijih (Od najvrlijih, najboljih) muslimana." Ili (je rekao neku) riječ njezinim
načinom (tj. slično njoj, slično ovoj). Rekao je: "I takođe je (takav svaki onaj) ko je
prisustvovao Bedru od (određenih) anđela."

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad od Jahja-a, od Muaza,
sina Rifa'ata sina Rafi'a - a bio je Rifa'ate od učesnika Bedra, - a bio je Rafi' od učesnika
Akabe, pa govoraše svome sinu:

"Ne veseli mene da sam ja prisustvovao Bedru za Akabu (tj. umjesto Akabe)." Rekao
je: "Pitao je Džibril Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za ovo (u prethodnom
hadisu)."

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Mansura, izvijestio nas je Jezid, izvijestio nas je Jahja,
čuo je Muaza, sina Rifa'ata, da je (jedan) anđeo (melek) pitao Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio. A od Jahja-a da je Jezid, sin Hada, izvijestio njega da je on bio sa njim (na) dan
(kada) je pričao njemu Muaz ovaj hadis, pa je rekao Jezid: Pa je rekao Muaz:

"Zaista pitalac (taj) je on - Džibril, na njega pozdrav (njemu pozdrav, mir)!"

 PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Abdul-Vehhab, pričao nam je
Halid od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao (na) dan Bedra:

"Ovo je Džibril uzimač (uzeo je) za glavu svoga konja, na njemu je oruđe (tj. oružje)
rata."

GLAVA.

PRIČAO MI JE Halifete, pričao nam je Muhamed, sin Abdullaha, Ensarija, pričao

nam je Seid od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Umro je Ebu Zejd, a nije ostavio pete (tj. potomstva nikakvoga: ni djece, ni unučadi),
a bio je Bedrija (učesnik u borbi na Bedru, bedrski borac).

("Bedrijjun" doslovno znači: bedrski, a misli se na bedrskoga borca koji je učestvovao u

muslimanskoj vojsci u borbi na Bedru za vrijeme Muhammeda a.s. U daljem tekstu riječ ta
upotrebljavaće se kao stručni izraz bez prevođenja i objašnjavanja.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao mi je
Jahja, sin Seida, od Kasima, sina Muhameda, od Ibnu Habbaba da je Ebu Seid, sin Malika,
Hudrija, bio zadovoljan Allah od njega, došao od (tj. sa jednoga) putovanja, pa je ponudila k
njemu njegova porodica (neko) meso od mesa žrtvi (kurbana), pa je rekao -:

"Nisam ja jedač njega do (da) pitam (Neću da ga jedem dok ne pitam o njemu)." Pa je
otišao ka svome bratu po svojoj majci - a bio je Bedrija - (a radi se o) Katadetu, sinu
Nu'mana, pa je pitao njega. Pa je rekao: "Zaista ono dogodila se poslije tebe (jedna) stvar (ili:
zapovjed takva da je u toj stvari sadržano) rušenje (tj. dokinuće) za (ono) što njima
zabranjivaše od njega (tj. što im se zabranjivaše ono) od jedenja mesa žrtvi poslije tri dana."

PRIČAO MI JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, sina
Urveta, od njegovoga oca, rekao je: rekao je Zubejr:

Susreo sam (na) dan Bedra Ubejdeta, sina Seida sina 'Asa, a on je naoružan (u tolikoj
mjeri da) se ne vidi od njega (ništa drugo) osim njegova dva oka, a on je preziva (ima
nadimak) Ebu Zatil-Keriš. Pa je rekao: "Ja sam Ebu Zatil-Keriš." Pa sam navalio na njega sa
štapom (ili: kratkim kopljem), pa sam udario (ubo) njega u njegovo oko, pa je umro. Rekao je
Hišam: Pa sam se izvijestio (tj. Obaviješten sam) da je Zubejr rekao:

Zaista već sam stavio svoju nogu na njega, zatim sam se pružio, pa je bio trud (moj
veliki dok sam uspio) da sam iščupao nju (tj. njega - štap, koplje), i već su se savila njegova
dva kraja (krajevi toga štapa). Rekao je Urvete: Pa je pitao (tražio) njemu njega (tj. od Zubejra
taj štap) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na pozajmicu, na poslugu, unaruč, da
se posluži s njime) pa je dao (Zubejr) njemu njega. Pa pošto se uzeo (sa ovoga svijeta, tj. Pa
pošto je preminuo, umro) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, uzeo je nju (toljagu,
tj. taj svoj štap Zubejr natrag). Zatim je tražio nju (tu štapinu na poslužavanje) Ebu Bekr, pa je
dao njemu nju. Pa pošto se uzeo (tj. pošto je preminuo) Ebu Bekr, pitao (tražio) je nju njemu
Umer, pa je dao njemu nju. Pa pošto se je uzeo (preminuo) Umer, uzeo je nju. Zatim je tražio
nju Usman od njega, pa je (on) dao njemu nju. Pa pošto se ubio (pošto je ubijen) Usman, pala
(dospjela) je kod porodice (ukućana) Alije. Pa je tražio nju Abdullah, sin Zubejra, pa je bila
kod njega dok se ubio (dok je najzad ubijen).
 PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio
me je Ebi Idris Aaizullah, sin Abdullaha, da je Ubadete, sin Samita - a bio je prisustvovao
Bedru - (izvijestio njega) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Prisegnite se (vi) meni."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba:
izvijestio me je Urvete, sin Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, supruge
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je Ebu Huzejfete - a bio je od (onih) ko je
prisustvovao Bedru sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio - posinio sebi Salima
(koji mu nije bio sin, tj. zvao ga je svojim sinom - a to je bilo prije nego što je objavljena
zabrana u Kur'anu po kojoj se zabranjuje usvojenoj djeci govoriti: moj sin!, nego ih treba
pripisivati njihovom pravome ocu), i vjenčao je njemu kćer svoga brata Hindu, kćer Velida
sina 'Utbeta, a on (Salim) je slobodnjak (jedne) žene od Pomagača, kao što je posinio (zvao
svojim sinom) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Zejda (sina Hariseta). A bio je -
ko je posinio (jednoga) čovjeka u predislamlju - (u takvom položaju da) su zvali (tj.
pripisivali) njega ljudi k njemu, i naslijeđivao je njegovo nasljedstvo (sve) dok je spustio
(najzad) Allah, uzvišen je:

"Zovite ih (posinke, usvojenike - pripisujući, vežući ih) za njihove očeve.....". Pa je

došla Sehleta (žena Ebu Huzejfetova) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je
spomenuo (određeni, ili: ovaj) hadis.

(U komentarima se u vezi ovoga što se spominje da je došla Sehleta spominje ovo: U Ebu
Davudovom Sunenu stoji da je Sehleta došla da se požali na svoga muža Ebu Huzejfeta da je
ljubomoran na to što uniđe njoj s poslom u sobu taj posinak, usvojenik Salim nakon zabrane
da se usvojenici nazivaju sinovima. Pa je njoj rekao Muhammed a.s. da ona zadoji Salima sa
pet dojenja iako je on već čovjek sa bradom, pa će joj tako postati sin po mlijeku taj Salim, i
prestaće onda ljubomora Ebu Huzejfeta. To je sve pričala Aiša r.a., ali se ostale žene
Muhammeda a.s. protive tome da to može biti oslonac za opće pravilo. One kažu da je to
jedan izuzetak za Salima, a da dojenje povlači srodstvo po mlijeku samo u slučaju kada se
izvrši osobi dok je osoba bila malena, u kolijevci, u bešici - u stvari: do dvije godine starosti.
Još se napominje da ovaj Ebu Huzejfete nije ista ličnost koja se spominje kao Huzejfete, sin
Jemana, odnosno da nisu u nekoj vezi.)

PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Bišr, sin Mufaddala, pričao nam je Halid, sin
Zekvana, od Rubejji-e, kćeri Muaviza, rekla je:
Unišao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) jutro (kada) se izgradio
na meni (brak sa Ijasom, tj. ono jutro kada je unišao meni moj muž Ijas), pa je sjeo na moju
postelju kao tvoje sjedenje od mene (što je sada, tj. onako kako ti sada sjediš kod mene), a (u
sobi su i neke) djevojčice (koje) udaraju u def (u bubanj, ili slično), nariču (one za onima) ko
se ubio (ko je ubijen, poginuo) od njihovih očeva (na) dan Bedra, dok je (najzad) rekla (jedna)
djevojka: "I u (tj. među) nama je vjerovijesnik (koji) zna šta će u sutra (u sutrašnjem danu
biti)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ne govori ovako (tj. to tako), i govori (tj. nego govori ono) što govoraše (što si bila
uobičajila ti da govoriš, tj. nego pjevaj kao što si i pjevala do sada)."

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Mamera, od

Zuhrije. - H - A pričao nam je Ismail, rekao je: pričao mi je moj brat od Sulejmana, od
Muhameda, sina Ebu Atika, od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta sina
Mes'uda, da je Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao:

Izvijestio me je Ebu Talhate, bio zadovoljan Allah od njega, drug poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, - a bio je već prisustvovao Bedru sa poslanikom Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, - da je on rekao:

"Neće unići (tj. Ne ulaze određeni) anđeli (ni u jednu) kuću (sobu što se nalazi) u njoj
(u kojoj se nalazi) pas, a ni slika" - hoće (on da kaže one) slike koje (prestavljaju bića što se
nalaze) u njima (u kojima se nalaze) duše.

PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus. - H - A

pričao nam je Ahmed, sin Saliha, pričao nam je Anbesete, pričao nam je Junus od Zuhrije,
izvijestio nas je Alija, sin Husejna, da je Husejn, sin Alije, izvijestio njega da je Alija rekao:

Bila je za (u) mene (jedna) deva od moga dijela od ratnoga plijena (što sam ga dobio
na) dan Bedra, a bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dao meni (još jednu drugu
devu) od (onoga) što je zaplijenio Allah (njemu - i to) od petine (ratnoga plijena) tada. Pa
pošto sam htio da sebi izgradim (bračnu zajednicu, tj. da nakon vjenčanja stupim u bračne
odnose) sa Fatimom - na nju pozdrav (njoj mir)! - kćerkom Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, ugovorio sam (uzeo sam obećanje od jednoga) čovjeka draguljara u
Kajnukaovićima da otprtlja (tj. da ode on) sa mnom, pa (da) donesemo izhira (pirike; ili:
mirisne trske, trstike). Pa sam htio da prodam nju (travu izhir) draguljarima, pa (da) se (dakle:
pa da) tražim pomoći s njome u gozbi moga pira (moje svadbene svečanosti). Pa dok ja
skupljam (sakupljam) za svoje dvije deve (prtljag, opremu, ormu) od samara, i vreća, i užeta
(vreće i užeta), a moje dvije deve su oborene na koljenima (tj. legle su) k strani (tj. uza stranu,
uz stranu jedne) sobe (jednoga) čovjeka od Pomagača dok sam skupljao (ono) što sam skupio
njega, pa kada li ja (se susretnem, susretoh se) sa (sretoh, nađoh) svoje dvije deve (a one su u
takvom stanju da) su se već izdubile (tj. odsjekle, odsječene su) grbe njih dviju, i rascijepile su
se slabine (bokovi) njih dviju i uzelo se je od jetri (uzete su jetre od) njih dviju. Pa nisam
posjedovao svoja dva oka (tj. nisam ih mogao zadržati da ne puste suze) kada sam vidio (taj)
prizor. Rekao sam:

"Ko ovo je učinio?" Rekli su: "Učinio je njega Hamzete, sin Abdulmuttaliba, i (a) on
je u ovoj kući u pjanicama (tj. u društvu onih koji piju između nekih) od Pomagača. Kod
njega je (jedna) pjevačica i njegovi drugovi, pa je rekla (ta pjevačica) u svojoj pjesmi (tj. u
svome pjevanju): "Zar ne (Pazi)! O Hamzo, (pritrči tim) debelim devama!" (Ili: "O Hamzo!
O Hamza! (Ponukavam te) Za debele deve!") Pa je skočio Hamzete (Hamza) k (svojoj) sablji
(maču), pa je izdubio (odsjekao) grbe njih dviju, i rascijepio (otvorio) je slabine njih dviju i
uzeo je od jetri (jetre od) njih dviju." Rekao je Alija: Pa sam otišao dok (najzad) uniđem
(uđoh ili dok nisam ušao) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a kod njega je Zejd,
sin Hariseta. I poznao (prepoznao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (udes) koji
sam susreo (koji sam doživio), pa je rekao:

"Šta ti je?" Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Nisam vidio kao danas (da se nešto tako
dogodilo). Učinio je neprijateljstvo Hamzete nad mojim dvjema devama (ili: Naletio, Skočio
je na njih), pa je izdubio grbe njih dviju, i rascijepio je slabine njih dviju, i, evo, on je tu u
(jednoj) kući, sa njim su pijači (tj. pjanice neke)." Pa je pozvao Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, za svoj ogrtač, pa se je ogrnuo, zatim je otišao (počeo da) ide (krenuo je), a
slijedio sam ga ja i Zejd, sin Hariseta, dok je došao (toj) kući koja (je ta što) je u njoj
Hamzete. Pa je tražio dozvolu njemu (za ulazak), pa je dozvolio njemu. Pa je počeo
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) kori (ukorava) Hamzeta u (tj. za ono) što je
učinio, pa kada li je (kadli) Hamzete pijan, vrlo crvena su njegova dva oka. Pa je pogledao
Hamzete k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je penjao (tj. podizao svoj)
pogled, pa je pogledao k njegovim dvama koljenima, zatim je penjao, peo, podizao pogled. Pa
je pogledao k njegovom licu, zatim je rekao Hamzete (Hamza):

"A da li ste vi (išta drugo) osim (neki) robovi moga oca." Pa je prepoznao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da je on (sasvim) pjan. Pa se povratio poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na svoje dvije pete natraške, pa je izašao, i izašli smo (i
mi) sa njim.

PRIČAO MI JE Muhamed, sin 'Abbada, izvijestio nas je Ibnu 'Ujejnete, rekao je:
proveo je njega (hadis) nama Ibnul-Asbahanija, čuo je njega od Ibnu Ma'kila da je Alija, bio
zadovoljan Allah od njega, veličao na Sehla (tj. nad Sehlom), sina Hunejfa, (tj. rekao je pet
puta, a neki kažu šest puta, "Allahu ekber", klanjajući mu dženazu - a obično se to rekne četiri
puta), pa je rekao:

"Zaista on je prisustvovao Bedru."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio
me je Salim, sin Abdullaha, da je on čuo Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, (da) priča da je Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, (pričao o svome
slučaju koji mu se je dogodio) kada je obudovala (postala udovica) Hafsata (Hafsa), kći
Umera, od (tj. iza smrti svoga muža) Hunejsa, sina Huzafeta, Sehmije, a bio je od drugova
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, već je prisustvovao Bedru, preminuo je u
Medini, rekao je Umer:

Pa sam sreo Usmana, sina Affana, pa sam ponudio njemu Hafsu, pa sam rekao:

"Ako hoćeš, vjenčaću ti Hafsu, kćer Umera." Rekao je: "Vidjeću (pogledaću) o svojoj
stvari (o tome)." Pa sam ostao (nekoliko) noći (tj. dana), pa je rekao: "Već se pokazalo meni
da se neću ženiti (u) ovaj ovaj moj dan." Rekao je Umer: Pa sam sreo Ebu Bekra, pa sam
rekao: "Ako hoćeš, vjenčaću ti Hafsu, kćer Umera." Pa je šutio Ebu Bekr, pa nije vratio (tj.
odgovorio) k meni (nijednu) stvar (tj. ništa). Pa sam bio na njega osjetljiviji (tj. ljući, srditiji)
od mene na Usmana (nego što sam bio na Usmana). Pa sam ostao (nekoliko) noći, zatim je
zaprosio nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam vjenčao nju njemu. Pa je
sreo mene Ebu Bekr, pa je rekao: "Možda ti (da) si bio osjetljiv (ljutit) na mene kada si
ponudio meni Hafsu, pa nisam vratio (odgovorio) k tebi." Rekao sam: "Da." Rekao je: "Pa
zaista ono nije spriječilo mene da vratim (odgovorim) k tebi o (onome) što si nudio (ništa
drugo) osim (to) da sam ja već znao da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, već
spominjao nju, pa nisam zbog (toga htio ništa reći da) širim (da otkrijem) tajnu poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A da je ostavio (on) nju, zaista bih primio nju."

PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Šubete od Adijja, od Abdullaha, sin Jezida,
čuo je Ebu Mes'uda Bedriju (da on priča) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao je:

"Trošak (određenoga) čovjeka na svoju porodicu je (jedna) milostinja."

 PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije: čuo sam
Urveta, sina Zubejra (da) priča Umeru, sinu Abdul-Aziza, u njegovom zapovjedništvu (tj. u
vrijeme njegovoga vladanja):

Odgodio (Okasnio) je Mugirete, sin Šubeta, (obavljanje) popodnevne molitve, a on je

zapovjednik Kufe, pa je unišao Ebu Mes'ud 'Ukbete, sin Amra, Ensarija, djed Zejda, sina
Hasena - prisustvovao je (Ebu Mes'ud) Bedru - pa je rekao: "Zaista već si znao (tj. već znaš
da) je sišao Džibril - na njega pozdrav! - pa je klanjao, pa je klanjao (i) poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, pet molitava (molitvi, namaza ovih u isto ono i onakvo vrijeme
dana), zatim je rekao: "Ovako se je meni zapovjedilo." Takođe je bio Bešir, sin Ebu Mes'uda,
(običaja da) priča od svoga oca.

PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Ebu Avanete od Aameša, od Ibrahima, od

Abdurahmana, sina Jezida, od Alkameta, od Ebu Mes'uda Bedrije, bio zadovoljan Allah od
njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Dva ajeta od kraja sure Bekareta (Bekare takva su da) ko pročita njih dva u (jednoj)
noći, njih dva su dosta njemu." Rekao je Abdurahman: Pa sam sreo (u Meki) Ebu Mes'uda, a
on ophodi Kabu, pa sam pitao njega, pa je pričao meni njega (ovaj hadis).

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba:
izvijestio me je Mahmud, sin Rebi-a, da je 'Itban, sin Malika - a bio je (on) od drugova
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, od (onih) ko je prisustvovao Bedru od Pomagača
- da je on došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Ahmed, on je sin Saliha, pričao nam je 'Anbesete, pričao nam je
Junus: rekao je Ibnu Šihab: Zatim sam pitao Husajna, sina Muhameda, a on je jedan (od)
Salimovića, i on (je jedan) od njihovih vođa (poglavica, tj. od najboljih njih), (pitao sam ga) o
hadisu Mahmuda, sina Rebi-a, od Itbana, sina Malika, pa je potvrdio njega (u tome, tj.
smatrao ga je da istinu govori).

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio
me je Abdullah, sin 'Amira sina Rebi'ata, a bio je od najvećih (ili: od najstarijih) Adijjevića, i
bio je njegov otac prisustvovao Bedru sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio,
(izvijestio me je Abdullah) da je Umer postavio namjesnikom Kudameta, sina Mau'una, nad
Bahrejnom, a bio je prisustvovao Bedru (on-Kudamete), i on je ujak (daidža) Abdullaha, sina
Umera, i Hafse, bio zadovoljan Allah od njih.
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda sina Esma-a, pričao nam je Džuvejrijete
od Malika, od Zuhrije da je Salim, sin Abdullaha, izvijestio njega, rekao je: izvijestio je Rafi',
sin Hadidža, (izvijestio je on) Abdullaha, sina Umera, da su njegova dva strica - a bila su njih
dva prisustvovala Bedru - izvijestila njih dva njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio, zabranio iznajmljivanje (tj. davanje pod zakup, pod kiriju, u najam) njiva (za sijanje).
Rekao sam Salimu:

"Pa (da li) daješ u zakup (pod zakup) njih ti?" Rekao je: "Da. Zaista Rafi' je umnožio
na svoju osobu."

(To jest: Rafi' je pogrešno shvatio smisao hadisa i tako ga onda i pričao, jer je zabranjeno
davanje pod zakup zemljišta u slučaju kada se na ime zakupnine potražuje neodređeni dio
ploda, a nije zabranjeno da se daje pod zakup zemljište za novac.)
 PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Husajna, sina Abdurahmana, rekao
je: čuo sam Abdullaha, sina Šeddada sina Hada, Lejsiju, rekao je:

Vidio sam Rifa'ata, sina Rafi'a (Rafiovoga), Ensariju, a bio je prisustvovao Bedru.

PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer i Junus
od Zuhrije, od Urveta, sina Zubejra, da je on izvijestio njega da je Misver, sin Mahremeta
izvijestio njega da je Amr, sin Avfa, a on je saveznik sinova Amira, sina Luejja (Luejjovih
Amirovića), i bio je prisustvovao Bedru sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (da
je taj Amr pričao) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslao Ebu Ubejdeta,
sina Džerraha, k Bahrejnu (tj. u Bahrejn da) donese njegovu glavarinu (porez Bahrejna). A bio
je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, on (lično) sklopio mir (sa) stanovnicima
Bahrejna i postavio (je) zapovjednikom nad njima 'Ala-a, sina Hadremije.

Pa je došao Ebu Ubejdete sa imovinom (tj. donio je veliku imovinu) iz Bahrejna. Pa su

čuli Pomagači za dolaženje (za dolazak) Ebu Ubejdeta, pa su došli molitvi zore (da je obave)
sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto je otišao (tj. vratio se, vraćao se on
sa molitve) izlagali (tj. pokazivali) su se njemu. Pa se nasmiješio poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, kada je vidio njih, zatim je rekao:

"Mislim vas (Mislim da) ste čuli da je Ebu Ubejdete došao sa (nekom) stvari (tj. da je
donio nešto)." Rekli su: "Da, o poslaniče Allaha." Rekao je: "Pa radujte (veselite) se, i nadajte
se (onome) što vas veseli. Pa tako mi Allaha ne siromaštvu (da) se plašim na (tj. za) vas
(dakle: ne plašim se siromaštva za vas), ali (tj. nego) ja se plašim da (se) prostre na vas
ovozemnost (tj. da će se raširiti, u izobilju pojaviti bogatstvo ovozemaljskoga života, u
ovozemaljskom životu) kao što se (bila) prostrla (ovozemnost) na (one ljude, one narode) ko
je prije vas (živio), pa (da) se međusobno prepirete (za) nju (za ovozemnost i njezina dobra i
naslade) kao što su se prepirali međusobno (oni za) nju, i (da) će (ona) uništiti vas kao što je
uništila njih."

PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Džerir, sin Hazima, od Nafi'a da Ibnu
Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, ubijaše zmije, sve (vrste od) njih, dok je (najzad)
pričao njemu Ebu Lubabete Bedrija (bedrski učesnik) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah
i spasio, zabranio ubijanje zmija kuća (kućnih zmija), pa se je uzdržavao od njih.

(Veli se da su to bijele zmije, ili: nježne, tanke, male zmije.)

PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Muhamed, sin Fulejha, od Musa-
a, sina Ukbeta. Rekao je Ibnu Šihab:

Pričao nam je Enes, sin Malika (da) su (neki) ljudi od Pomagača zatražili dozvolu (od)
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli:

"Dozvoli nama, pa neka ostavimo sinu naše sestre Abbasu njegov otkup (iz
zarobljeništva, a bio je zarobljen na Bedru kao pripadnik idolopokloničke vojske)." Rekao je:
"Tako mi Allaha nećete ostaviti od njega (tj. nećete ostaviti njemu niti jedan) srebrenjak."

PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, od Zuhrije, od 'Ata-a, sina Jezida, od
Ubejdulaha, sina Adijja, od Mikdada, sina Esveda. - H - A pričao mi je Ishak, pričao nam je
Jakub, sin Ibrahima sina Sa'da, pričao nam je sin brata Ibnu Šihaba (bratić Ibnu Šihabov) od
svoga strica, rekao je: izvijestio me je Ata', sin Jezida, Lejsija zatim Džunde'ija da je
Ubejdulah, sin Adijja sina Hijara, izvijestio njega da je Mikdad, sin Amra, Kindija - a bio je
saveznik Zuhretovića i bio je od (onih) ko je prisustvovao Bedru sa poslanikom Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio - izvijestio njega da je on rekao:

"O poslaniče Allaha! Da li si vidio (tj. Šta misliš o ovakvom slučaju) ako sam sreo
(jednoga) čovjeka od nevjernika, pa smo se pobili, pa je (on) udario jednu (od) moje dvije
ruke sa (svojom) sabljom, pa je odsjekao nju, zatim se sklonio od mene u (jedno) stablo, pa je
rekao: "Primio sam (tj. Primam) Islam radi Allaha (u ime Boga)." Da li ću ubiti njega, o
poslaniče Allaha, poslije (toga što se desilo) da je (on) rekao nju (tu riječ)?" Pa je rekao
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Nećeš ubiti njega." Pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista on je odsjekao jednu (od)
moje dvije ruke, zatim je rekao to poslije što je odsjekao nju." Pa je rekao poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:

"Nećeš ubiti njega (Ne ubij ga, Ne ubijaj ga, Ne smiješ ga ubiti). Pa ako si ubio (Pa
ako ga ubiješ, tj. Pa ako ubiješ) njega, pa zaista on je u (na) tvom stepenu (položaju u kojem si
bio) prije (nego ćeš) da ubiješ njega, a zaista ti si u (na) njegovom stepenu (položaju u kojem
je bio on) prije (nego će) da izgovori (rekne, kaže) svoju riječ (tu) koju je rekao."

(To jest: prije nego je izgovorio kelimei-šehadet.)

PRIČAO NAM JE Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je Ibnu 'Ulejjete, pričao nam je
Sulejman Tejmija, pričao nam je Enes, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Bedra:

"Ko će pogledati šta je napravio Ebu Džehl (šta je s njim)?" Pa je otišao Ibnu Mes'ud,
pa je našao njega već (da) su udarila njega dva sina Afra-e, čak se je ohladio, pa je rekao: "Da
li si ti (od), Ebu Džehle?" Rekao je Ibnu Ulejjete: Rekao je Sulejman: Ovako je rekao nju (tu
rečenicu) Enes: Rekao je (Ibnu Mes'ud): "Da li si ti, Ebu Džehle?" Rekao je (Ebu Džehl): "A
da li je (neko, tj. da li ima ko, neko) nad čovjekom (što) ste ubili njega?" Rekao je Sulejman:
Ili je rekao: ".... (što) je ubio njega njegov narod." Rekao je: A rekao je Ebu Midžlez: Rekao
je Ebu Džehl: "Pa da je (neko drugi) osim zemljoradnika ubio mene!"

PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Abdul-Vahid, pričao nam je Mamer od

Zuhrije, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, pričao mi je Ibnu Abbas od Umera, bio zadovoljan
Allah od njih:

Pošto je preminuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je Ebu Bekr:

"Odi (Kreni) s nama k našoj braći od Pomagača (braći Pomagačima)." Pa su nas srela
od njih dva dobra čovjeka, njih dva su prisustvovala Bedru. Pa sam pričao Urvetu, sinu
Zubejra, pa je rekao:

"Njih dvojica su 'Uvejm, sin Sa'ideta, i Ma'n, sin 'Adijja."

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, čuo je Muhammeda, sina Fudajla, od Ismaila,
od Kajsa:
 Bio je dar (dotacija, novčana pomoć iz državne blagajne) Bedranaca (tj. dar
učesnicima u borbi na Bedru) pet hiljada pet hiljada (tj. po pet hiljada svakom). I rekao je
Umer:

"Zaista dajem (ili: davaću) prednost svakako njima (pretpostavljaću ih) nad (sve
druge) ko je poslije njih (se borio)."

PRIČAO MI JE Ishak, sin Mansura, pričao nam je Abdurrezzak, rekao je: izvijestio
nas je Mamer od Zuhrije, od Muhameda, sina Džubejra sina Mut'ima, od njegovoga oca,
rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) čita (uči) u sutonskoj
molitvi (obavivši to čitanje) sa Turom (tj. pročitavši iz Kur'ana suru zvanu Tur), i to je prvo
(ono) što je smirilo se (udostojilo se, ustalilo se) vjerovanje u mome srcu (zbog njega).

(A to znači: Kad je čuo tu suru, to je bio početak ustaljivanja vjerovanja u njemu, to je

prouzrokovalo da počne vjerovati. Ipak on nije odmah tada primio Islam, nego nakon šest
godina kako neki vele.)

A od Zuhrije, od Muhameda, sina Džubejra sina Mut'ima, od njegovoga oca da je

Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao o zarobljenicima Bedra:

"Da je bio (tj. Da je sada) Mut'im, sin Adijja, živ, zatim (da) je govorio meni o ovim
smrdljivcima (tj. za ove smrdljivce), zaista bih ostavio njih njemu (bez otkupa, bez otkupnine
bi mu ih poklonio)." A rekao je Lejs od Jahja-a, sina Seida, od Seida, sin Musejjeba: Dogodila
se prva pobuna - misli (na) ubijanje Usmana - pa nije ostavila od drugova Bedra (ni) jednoga.
Zatim se dogodila (ona) druga pobuna misli (na) Harru (tj. na pobunu i okršaj koji se je
dogodio na istočnom kamenitom predjelu Medine između stanovnika Medine s jedne strane i
Jezidove vojske - 27000 vojnika - s druge strane) - pa nije ostavila (ta pobuna) od drugova (tj.
učesnika) Hudejbije (ni) jednoga (nikoga). Zatim se dogodila treća pobuna, pa nije se podigla
(ova treća pobuna). I za ljude je skuhanost (tj. I tadašnji ljudi su imali skuhanost, učvršćenje,
snagu, pamet - a to će reći (a to znači): I ti ljudi su bili prekaljeni i pametni, pa se nisu dali
zavesti u krvoproliće u širim razmjerama).

(U vezi ove treće pobune koja se ovdje spominje postoje razna nagađanja i mišljenja: 1.
pobuna sekte Ezrekija u Iraku; 2. pobuna Ebu Hamzeta Haridžije u Medini za vrijeme halife
Mervana, sina Muhameda sina Mervana sina Hakema, 130. godine po Hidžri; 3. pobuna,
odnosno smutnja ubijanja koje je počinio Hadždžadž ubivši Abdullaha, sina Zubejra, r.a. 74.
godine po Hidžri. Isto tako stavlja se prigovor i na izjavu i tvrđenje da poslije prve pobune
nije ostao na životu nijedan učesnik u borbi na Bedru, a ostao je, u stvari, još neki broj tih
ljudi na životu poslije toga: Alija, Talhate, Zubejr, Sa'd, Seid. Zadnji je umro između učesnika
Bedra Sa'd, sin Ebu Vakkasa, a umro je prije pobune Harre, a ta je pobuna bila 63. godine po
Hidžri.)

PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Abdullah, sin Umera,
Numejrija, pričao nam je Junus, sin Jezida, rekao je: čuo sam Zuhriju (da) je rekao: čuo sam
Urvete, sina Zubejra, i Seida, sina Musejjeba, i 'Alkameta, sina Vakkasa, i 'Ubejdulaha, sina
Abdullaha, o hadisu (ili: o događaju, slučaju) Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, supruge
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, svaki (od njih) pričao mi je grupu (jedan dio) od
(toga) hadisa (događaja, slučaja). Rekla je (Aiša r.a.):

Pa sam se okrenula (tj. Pa sam krenula prema mjestu za vršenje nužde) ja i Ummu
Mistah, pa je posrnula Ummu Mistah u svome plaštu (u svome ženskom ogrtaču) pa je rekla:
 "Sunovratio se (Propao) Mistah!" Pa sam rekla: "Loše je (ono) što si rekla. Psuješ
(Grdiš) čovjeka (jednoga takvoga koji) je prisustvovao Bedru." Pa je spomenuo hadis
(poznate) laži (klevete, tj. hadis u kojem se govori o klevetanju Aiše r.a.).

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Muhamed, sin Fulejha sina
Sulejmana, od Musa-a, sina Ukbeta, od Ibnu Šihaba, rekao je:

Ovo su ratovanja poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je spomenuo hadis

(o Bedru i u njemu je naveo ovo): Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a
on baca njih (poginule neprijatelje u bunar):

"Da li ste našli (ono) što je obećao vama vaš Gospod istinom (tj. kao istinitu stvar, da
je istina to)." Rekao je Musa: Rekao je Nafi', rekao je Abdullah, rekli su (neki) ljudi od
njegovih drugova: "O poslaniče Allaha! Dozivaš (neke) ljude mrtve." Rekao je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Niste vi jačega sluha (tj. Ne čujete vi bolje ono) što sam rekao od njih." Pa svega
(onih) ko je prisustvovao Bedru od Kurejševića (muslimana) od (onih) ko je (taj što) se je
udarilo njemu za njegov dio (tj. od onih kome je pripao dio u ratnom plijenu) - je osamdeset i
jedan čovjek. A bio je 'Urvete, sin Zubejra, (običaja da) govori: Rekao je Zubejr: Razdijelili
su se njihovi dijelovi, pa su bili stotina (njih), a Allah je znaniji.

(To jest: A Allah zna najbolje koliko ih je bilo.)

PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Mamera, od Hišama,

sina 'Urveta, od njegovoga oca, od Zubejra, rekao je:

Udarilo se je (tj. Učinilo se je, dalo se je na) dan Bedra za Iseljenike sa (tj. za) stotinu
dijelova (od ratnoga plijena koji je zarobljen od neprijatelja).

GLAVA

nazivanja (imenovanja onih lica) ko se nazvao (imenovao, tj. čije se je ime spomenulo) od
stanovnika (tj. između učesnika) Bedra u (ovom) Zborniku koji je (taj što) je postavio njega
(tj. u ovoj Zbirci koju je sastavio, napisao) Ebu Abdullah (Buharija) na abecedi (tj. po abecedi
poredavši imena osim prvih pet imena).

Vjerovijesnik Muhammed, sin Abdullaha, Hašimović, pomilovao ga Allah i spasio.

Ebu Bekr Siddik (Mnogoistiniti), zatim Umer, zatim Usman, zatim Alija. Zatim Ijas, sin
Bukejra. Bilal, sin Rebaha, slobodnjak Ebu Bekra Siddika Kurejševića. Hamzete, sin
Abdulmuttaliba, Hašimović. Hatib, sin Ebu Belte'ata, saveznik Kurejševića. Ebu Huzejfete,
sin 'Utbeta sina Rebi'ata, Kurejšević. Harisete, sin Rebi'e, Ensarija, ubio se (ubijen, poginuo)
je (na) dan Bedra, i on je Harisete, sin Surakata (jer je Rebi', ili: Rebi'a ime njegove majke),
bio je (on) u osmatračnici (tj. u grupi osmatrača, gledalaca, izviđača). Hubejb, sin Adijja,
Ensarija. Hunejs, sin Huzafeta, Sehmija. Rifa'ate, sin Rafi'a, Ensarija. Rifa'ate, sin Abdul-
Munzira. Ebu Lubabete Ensarija. Zubejr, sin 'Avvama Kurejšević. Zejd, sin Sehla. Ebu
Talhate Ensarija. Ebu Zejd Ensarija. Sa'd, sin Malika, Zuhrija. Sa'd, sin Havleta, Kurejšević.
Seid, sin Zejda sina Amra sina Nufejla, Kurejšević. Sehl, sin Hunejfa, Ensarija. Zuhejr, sin
Rafi'a, Ensarija i njegov brat Abdullah, sin Mes'uda, Huzejlović. 'Utbete, sin Mes'uda,
Huzejlija (Huzejlović). Abdurrahman, sin 'Avfa, Zuhrija (Zuhrijević). 'Ubejdete, sin Harisa,
Kurejšević. 'Ubadete, sin Samita, Ensarija. 'Amr, sin 'Avfa, saveznik sinova 'Amira, sina
Luejja (tj. saveznik Luejjovih Amirovića). 'Ukbete, sin 'Amra, Ensarija. 'Amir, sin Rebi'ata,
'Anzija ('Anzijević). 'Asim, sin Sabita, Ensarija. 'Uvejm, sin Sa'ideta, Ensarija. 'Itban, sin
Malika, Ensarija. Kudamete, sin Maz'una. Katadete, sin Nu'mana, Ensarija. Muaz, sin Amra
sina Džemuha. Muavviz, sin 'Afra'e, i njegov brat. Malik, sin Rebi'ata, Ebu Usejd Ensarija.
Murarete, sin Rebi'a, Ensarija. Ma'n, sin 'Adijja, Ensarija. Mistah, sin Usaseta sina 'Abbada
sina Muttaliba (sina Abdulmuttaliba) sina Abdu Menafa. Mikdad, sina 'Amra, Kindija,
saveznik Zuhretovića. Hilal, sin Umejjeta, Ensarija, bio zadovoljan Allah od njih (s njima).

GLAVA

hadisa Nadirovića (tj. hadisa o Nadirovićima; ili: GLAVA događaja, slučaja Nadirovića) i
(GLAVA) izlaženja poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k njima u (tj. zbog)
krvarine (određene) dvojice ljudi, i (GLAVA onoga) šta su htjeli od prevare za poslanika
(poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.

Rekao je Zuhrija od Urveta, sina Zubejra: Bila je (vojna protiv Nadirovića) na glavi
(tj. na završetku, po navršenju) šest mjeseci od događaja (od bitke) Bedra (a) prije Uhuda.

I (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "On je (Onaj) koji je izveo (potjerao one) koji nisu
vjerovali (koji ne vjeruju) od pripadnika Biblije iz njihovih zemalja (ili: domova) za prvo
skupljanje (u Siriji, tj. On-Allah ih je protjerao radi njihovoga skupljanja i preseljenja na
drugo mjesto, u stvari, u Siriju), niste mislili da izađu (tj. da će izaći)....".

A učinio je njega (pohod protiv Nadirovića) Ibnu Ishak poslije (pohoda zvanoga) Bi'ru
Me'unete i (poslije) Uhuda (da se je odigrao).

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Nasra, pričao nam je Abdur-Rezzak, izvijestio nas je
Ibnu Džurejdž od Musa-a, sina Ukbeta, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od
njih dvojice, rekao je:
Ratovali su Nedir i Kurejzate (ta dva plemena protiv Muhammeda a.s.), pa je protjerao
(Muhammed a.s.) Nadiroviće (tj. pleme Nedir iz Medine), a ustalio je (tj. ostavio je) Kurejzate
i učinio je dobro njima (tj. nije im uzeo ništa na ime ratnoga plijena), dok je (i pored takvoga
odnosa prema njemu-tome plemenu opet) ratovalo (zaratovalo pleme) Kurejzate, pa je ubio
(poubijao) njihove ljude i razdijelio je njihove žene, i njihovu djecu i njihova imanja među
muslimane, osim nekih (od) njih (koji) su se priključili Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i
spasio, pa je obezbijedio njih (dao im je sigurnost, zaštitu) i primili su (oni) Islam. I protjerao
je Židove Medine, sve njih: Kajnuka'oviće, a oni su skupina Abdullaha, sina Selama, i Židove
Harisetovića i sve Židove Medine.

PRIČAO MI JE Hasen, sin Mudrika, pričao nam je Jahja, sin Hammada, izvijestio nas
je Ebu Avanete od Ebu Bišra, od Seida, sina Džubejra, rekao je: Rekao sam Ibnu Abbasu:

"Sura Hašr (Sura zvana Hašr)." Rekao je: "Reci: "Sura Nedira (Sura plemena
Nadirovića)." Slijedio je njega (Ebu Avaneta) Hušejm od Ebu Bišra.
 PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Ebul-Esveda, pričao nam je Mutemir od svoga oca:
čuo sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah, uzvišen je, od njega, rekao je:

Bio bi čovjek (određeni od Pomagača običaja da) učini Vjerovijesniku, pomilovao ga

Allah i spasio, (svojih) palmi dok je (najzad) osvojio sebi (posjede plemena) Kurejzate i
Nedir, pa je bio poslije toga (običaja da) vraća njima (njihove palme, tj. da ih odbija da primi
na korišćenje od njih - od Pomagača).

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Lejs od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio
zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Spaljivao (Palio) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, palme Nadirovića i

sjekao, i one su Buvejrete (tj. i one - palme - su bile u mjestu Buvejrete u blizini Medine), pa
je sišlo (aje, došao je ajet):

"Što ste sjekli (posjekli) od palmi, ili ste ostavili njih stojeći (one) na svome korijenju,
pa sa dozvolom Allaha (je to).....".

PRIČAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Habban, izvijestio nas je Džuvejrijete, sin

Esma'-a, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, spaljivao (palio) palme Nadirovića. Rekao je: I za njih govori (tj.
I o njima-tim palmama - pjeva u slijedećim stihovima) Hassan, sin Sabita:

"I lako je bilo na gospodare Luejjovića

Paljenje (Požar da podnesu) u Buvejri šireći."

(To jest: Lako je bilo podnositi požar Kurejševićima u Buvejri koji se je širio, buktao - jer
nisu tu pogorile njihove palme, nego palme njihovih tajnih saveznika Nadirovića.)

Rekao je: Pa je odgovorio njemu Ebu Sufjan, sin Harisa:

"Učinio trajnim Allah to od pravljenja

I spaljivao u njezinim krajevima plamen!
Znaćeš koji nas od nje u daljini,
I znaćeš koju (od) naših zemalja će štetiti."

(Ebu Sufjan tada nije bio musliman, pa je ovim stihovima proklinjao muslimane, jer mu
stihovi znače: Dao Allah da trajno spaljivanje bude u krajevima nje - Medine, koja je bila
glavno mjesto i grad muslimana - tj. Izgorjela ti Medina, Hassane! Znaćeš ko je udaljen od
nje-Buvejre pa da joj ne može pomoći i obraniti je, i znaćeš čiju će zemlju plamen štetiti,
uništavati.)

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio
me je Malik, sin Evsa sina Hadesana, Nasrija da je Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah
od njega, pozvao njega (sebi u društvo, a on se i odazvao i došao Umeru). Kadli je došao
njemu (Umeru iznenada) njegov vratar Jerfa pa je rekao njemu:
 "Da li je tebi u Usmanu, i Abdurahmanu, i Zubejru i Sa'du (koji) traže dozvolu
(povoljno društvo, tj. Hoćeš li im dozvoliti da uniđu, da uđu)?" Pa je rekao: "Da, pa uvedi ih."
Pa je ostao malo, zatim je došao pa je rekao: "Da li ti je u Abbasu i Aliji (povoljno društvo)?
Njih dvojica dozvolu traže." Rekao je: "Da." Pa pošto su njih dva unišla, rekao je Abbas: "O
zapovjedniče vjernika! Sudi između mene i između ovoga (tj. i Alije)." A njih se dva parniče
(svađaju, prepiru) o (imanju) koje je zaplijenio Allah Svome poslaniku, pomilovao ga Allah i
spasio, od imovine Nadirovića. Pa su se psovali (grdili) Alija i Abbas. Pa je rekla (ta mala)
skupina (koja se tude zadesila): "O zapovjedniče vjernika! Sudi između njih dvojice, i odmori
(tj. i daj mira) jednome (od) njih dvojice od drugoga." Pa je rekao Umer: "Promislite se
(Polako se smislite i nastupajte lagano), zaklinjem vas sa Allahom koji je (taj što) sa
Njegovom dozvolom stoji (opstoji) nebo i Zemlja. Da li znate da je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Nećemo se naslijeđivati, što smo ostavili, (to) milostinja je - hoće s tim svoju osobu
(da li znate to)?" Rekli su: "Već je rekao to." Pa se okrenuo Umer na Aliju i Abbasa pa je
rekao: "Zaklinjem vas dvojicu sa Allahom da li vas dvojica znate da je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, već rekao to." Njih dvojica su rekla: "Da." Rekao je: "Pa zaista
ja pričam (ili: ja ću pričati) vama o ovoj stvari. Zaista Allah, slava Njemu!, bio je posebno
učinio Svome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, u ovome (ratnom) plijenu za (jednu)
stvar (takvu što) nije dao nju (ni) jednome (čovjeku) osim njega, pa je rekao, veličajno je
Njegovo spominjanje:

"I što je zaplijenio Allah na (tj. za) Svoga poslanika od njih (od Nadirovića), pa niste
(vi) gonili (utrkivali, tjerali na trčanje) na njega (tj. zbog njega - plijena ništa, nikoga) od
konja, a ni deva.....", do Njegovoga govora ".... moćan". Pa bila je ova (imovina) čista (tj.
osobita samo) za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim tako mi Allaha nije
pritisnuo (uza se on, nije skupio on) nju ispod (tj. osim) vas i nije se osamio njom nad vama
(tj. nije se samovlasno odnosio u toj imovini prema vama, nije bio sebičan u odnosu na vas).
Zaista već je davao vama nje (te imovine) i razdijelio je nju u (među) vas dok je ostao (samo
najzad) ovaj imetak od nje (od te cijele imovine). Pa je bio poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, (običaja da) troši na svoju porodicu trošak (cijele) njihove godine od ovoga
imetka, zatim uzme što je ostalo pa učine njega (tj. stavi ga na) mjesto činenja imetka Allaha
(Allahovoga, tj. pa ostavi ostatak na mjesto gdje se ostavlja Allahov imetak - a to znači: u
državnu imovinu). Pa je to radio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoj život (u
cijelome svome životu). Zatim je preminuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je
rekao Ebu Bekr: "Ja sam sljedbenik (nasljednik) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, (ili: njegov pokrovitelj, zaštitnik, skrbnik, tj. skrbnik njegove porodice, članova
njegove porodice koji su ostali još živi poslije njegove smrti)." Pa je zgrabio njega (tj. uzeo je
taj imetak) Ebu Bekr, pa je radio u njemu sa (načinom) što je radio s njim poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, a vi ste tada (bili gdje ste i sada). Pa se okrenuo na Aliju i
Abbasa (dakle: Okrenuo se Aliji i Abbasu) i rekao je: "Vas dvojica se sjećate da je Ebu Bekr u
njemu (radio) kao što govorite vas dvojica. A Allah zna: Zaista on (Ebu Bekr) je (bio) u
njemu (u tom radu) zaista istinit, dobročinitelj, napućen, sljedbenik prava (istine). Zatim je
usmrtio Allah, moćan je i veličajan je, Ebu Bekra, pa sam rekao: "Ja sam sljedbenik poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekra, pa sam zgrabio (tj. držao) njega dvije
godine od moga zapovjedništva radim (radeći ja) u njemu sa (načinom što) je radio u njemu
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekr. I Allah zna da sam ja u njemu
istinit, dobročinitelj, napućen, sljedbenik prava. Zatim ste vas dvojica došla meni, oba vas
(obadva), i riječ vas dvojice je jedna i stvar vas dvojice je skupna (zajednička). Pa si došao
meni - misli (na) Abbasa - pa sam rekao vama dvojici: "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, je rekao:
 "Nećemo se nasljeđivati (tj. Mi se ne nasljeđujemo - misli na sebe i na ostale Božije
poslanike, a to znači: da se njihova zaostavština ne dijeli na nasljednike), šta smo (što smo)
ostavili, milostinja je (to)." Pa pošto se pokazalo meni (za shodno) da dadnem njega (tj. taj
imetak na korišćenje) k vama dvojici, rekao sam (reči ću): "Ako ste htjeli (tj. Ako hoćete) vas
dvojica, daću njega k vama dvojici na (to, tj. uz uslov) da je na vas dvojicu ugovor Allaha, i
Njegova obaveza (tj. ugovor i obaveza prema Allahu) zaista (da) ćete vas dvojica raditi
svakako u njemu sa (načinom) što je (kako je) radio u njemu poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, i Ebu Bekr i što sam radio u njemu (ja) otkako (tj. otkada) sam upravljao, a ako
ne, pa ne govorite vas dvojica meni (tj. ne razgovarajte sa mnom o tom uopće). Pa ste vas
dvojica rekla: "Dadni njega k nama s tim (tj. uz taj uslov)." Pa sam dao njega k vama dvojici.
Pa zar vas dvojica sebi tražite od mene (drugo neko) suđenje osim toga? Pa tako mi Allaha
koji je (Taj što) sa Njegovom dozvolom stoji (opstoji ovo) nebo i Zemlja, neću suditi u njemu
(o njemu - o tom imetku) sa suđenjem (nekim drukčijim) osim toga dok stane (nastane) Čas
(tj. do Sudnjega dana). Pa ako ste bili nemoćni od njega (tj. Pa ako ste nemoćni njega - taj
uslov da ispunjavate), pa dadnite vas dvojica k meni, pa ja ću biti dosta vama dvojici njega (za
njega - za taj imetak da ga upotrebim onako kako sam postavio vama uslov)."

Rekao je (Zuhrija): Pa sam pričao ovaj hadis 'Urvetu, sinu Zubejra, pa je rekao: "Istinit
je bio (tj. Istinu je rekao) Malik, sin Evsa. Ja sam čuo 'Aišu, bio zadovoljan Allah od nje,
suprugu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da ona) govori:

Poslale su supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, Usmana k Ebu Bekru

(da) pitaju njega (tj. pitajući, tražeći, tražeći one od njega) svoju osminu od (onoga imetka)
što je zaplijenio (bez borbe) Allah na Svoga (tj. Svome) poslaniku, pomilovao ga Allah i
spasio. Pa sam bila ja (običaja da) vraćam (tj. Pa ja odvraćah) njih, pa sam rekla njima: "Zar
se (vi žene) ne bojite Allaha?! Zar ne znate (doslovno: Zar niste znale vi) da Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, govoraše:

"Nećemo se nasljeđivati (mi), što smo ostavili, milostinja je (to)." Hoće s tim svoju
osobu (tj. Mislio je s tim na sebe). "Samo će jesti obitelj (porodica) Muhammeda, pomilovao
ga Allah i spasio, u ovome imetku (tj. od ovoga imetka, a neće ga nasljeđivati)." Pa su
doprijele supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, k (onome) što sam izvijestila
njih." Rekao je:
Pa je bila ova milostinja u ruci Alije, sprječavao je nju Alija Abbasu, pa je nadvladao
njega nad njom. Zatim je bio (ovaj imetak) u ruci Hasena, sina Alije, zatim u ruci Husejna,
sina Alije, zatim u ruci Alije, sina Husejna, i Hasena, sina Hasena, oba (od) njih dvojice
uzimaše naizmjenično nju (ljetinu od toga imetka), zatim u ruci Zejda, sina Hasena. I ona je
milostinja (tj. vakuf - evladijjet vakuf, porodična, obiteljska zadužbina) poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, istinom (uistinu).

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam, pričao nam je Mamer
od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da su Fatima - na nju pozdrav
(njoj mir)! - i Abbas došli njih dvoje Ebu Bekru (da) traže (ili: došli tražeći) njih dvoje svoje
nasljedstvo njegovu zemlju od Fedeka (tj. u Fedeku) i njegov dio iz Hajbera (od Hajbera), pa
je rekao Ebu Bekr:

Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Nećemo se nasljeđivati, što smo ostavili, milostinja je (to); samo jede porodica
Muhammeda u ovome imetku (imanju, a ne nasljeđuje ga)." "Tako mi Allaha zaista rodbina
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, draža je k meni da činim dobro (njoj više) od
moje rodbine (tj. draža mi je nego moja rodbina)."

GLAVA

ubijanja Ka'ba, sina Ešrefa.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je Amr: čuo sam
Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: rekao je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko je za Ka'ba, sin Ešrefa (spreman da ga napane)? Pa (tj. Jer) zaista on je već
uznemirio (tj. uvrijedio) Allaha, i Njegovoga poslanika." Pa je ustao Muhamed, sin
Meslemeta pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Da li želiš (voliš) da ubijem njega (da ga
ubijem)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa dozvoli meni da govorim (jednu) stvar (tj. da reknem
tome Ka'bu neku stvar, nešto i nepovoljno o tebi, a što će njega razveseliti da mu se tako
pretvorim)." Rekao je: "Reci (šta hoćeš)." Pa je došao njemu (Ka'bu) Muhamed, sin
Meslemeta pa je rekao: "Zaista ovaj čovjek (a mislio je na Muhammeda a.s.) već je pitao
(tražio) nama milostinju, i zaista on je već zamorio nas (opteretio nas je za ono što nam je
teško jer mi nemamo šta ni da jedemo, a kamoli da dajemo milostinju). I zaista ja sam već
došao tebi (da) sebi tražim zajam (od) tebe." Rekao je (Ka'b): "I takođe (tj. I još) tako mi
Allaha zaista zasitićete se svakako njega (tj. i još će vam biti dosade od njega, dosadiće vam
on)." Rekao je: "Zaista mi smo već slijedili (tj. već slijedimo) njega, pa ne volimo da
ostavimo njega do (da) vidimo (dok ne vidimo) ka kojoj stvari će postati njegova stvar (ili:
njegovo stanje, njegov posao). A već smo htjeli (tj. već hoćemo) da pozajmiš nama (jedan
devin) tovar, ili dva tovara (žita, hrane)."

(Devin tovar je 60 sa'ova, oko dvjesta kilograma.)

A pričao nam je Amr osim jedanput (više puta, a nije jedanput), pa nije spomenuo
(riječi) "tovar, ili dva tovara", pa sam rekao njemu: U njemu (U hadisu) je (spomenuto i):
"tovar, ili dva tovara". Pa je rekao: Mislim (da) je u njemu (spomenuo i): "tovar, ili dva
tovara". Pa je rekao (Ka'b):

"Da, (ali) založite mi (za dugovanje zalog)." Rekli su: "Koju stvar hoćeš (da ti
dadnemo u zalog)?" Rekao je: "Založite mi vaše (svoje) žene." Rekli su: "Kako (da) založimo
tebi naše žene, a ti si najljepši (od svih) Arapa?" Rekao je: "Pa založite mi vaše sinove." Rekli
su: "Kako (da) založimo tebi naše sinove, pa (da) se psuje (grdi) jedan (od) njih, pa (da) se
rekne: "Založio se je (tj. Bio je založen, u zalogu) za tovar, ili dva tovara. Ovo (To) je (jedna)
sramota na nas (za nas), a ali (tj. nego) založićemo tebi oklop (pancijer, pancir košulju)."
Rekao je Sufjan: Misli (na) oružje. Pa je obećao njemu da će doći njemu. Pa je došao njemu
noću i sa njim je Ebu Nailete, a on je brat Ka'ba od dojenja (tj. brat po mlijeku Ka'bu). Pa je
pozvao njih k tvrđavi (u tvrđavu), pa je sišao k njima. Pa je rekla njemu njegova žena:

"Gdje izlaziš (u) ovaj čas?" Pa je rekao: "On je samo Muhamed, sin Meslemeta, i moj
brat Ebu Nailete." A rekao je (u pričanju ovoga hadisa jedan drugi pripovjedač) osim Amra:
Rekla je (Ka'bova žena): "Čujem (jedan takav) glas kao da ono kapa iz njega (tvoja) krv."
Rekao je: "On je samo (tj. To je samo) moj prijatelj Muhamed, sin Meslemeta, i moj dojenik
(brat po dojenju, mlijeku) Ebu Nailete. Zaista plemeniti (čovjek) da se je pozvao k udarcu
(kopljem) u noći, zaista bi se odazvao." Rekao je: I uvede (dadne unići) Muhamed, sin
Meslemeta, sa sobom dvojici ljudi. Reklo se je Sufjanu: "Imenovao je (tj. Je li imenovao) njih
Amr)?" Rekao je: "Imenovao je neke (od) njih." Rekao je Amr: Došao je sa njim sa dvojicom
ljudi (tj. Doveo je sa sobom dvojicu ljudi, nekakva dva čovjeka).

A rekao je (neko drugi) osim Amra (a ti drugi su): Ebu Abs, sin Džebra, i Haris, sin
Evsa, i 'Abbad, sin Bišra: rekao je Amr: Došao je sa njim (tj. sa sobom u društvu) sa dvojicom
ljudi (tj. doveo je sa sobom nekakva dva čovjeka), pa je rekao: "Kada god je došao (tj. Kada
dođe Ka'b), pa zaista ja sam govornik za njegovu kosu (tj. ja ću uzeti njegovu kosu), pa ću
omirisati (onjušiti) nju. Pa kada ste vidjeli (Kada vidite) mene (da) sam se domogao (tj.
dohvatio, podigao do kose) od njegove glave, pa uzmite (mačeve), pa udrite njega." A rekao
je jedanput: "Zatim dadnem omirisati vama (tj. Kada ga ja omirišem, zatim dadnem omirisati
vama, udrite ga)." Pa je sišao k njima (Ka'b) naoružan (sabljom, mačem o vratu obješenom
bivši) i on je (u takvom stanju da) se širi od njega vjetar mirisa. Pa je rekao (Muhamed, sin
Meslemeta, Ka'bu):

"Nisam vidio kao danas vjetra (tj. mirisa) - to jest: ljepšega." A rekao je (drugi) osim
Amra: Rekao je (Ka'b): "Kod mene je najmirodskija (od) žena Arapa (tj. Ja imam ženu koja je
vlasnica, ili spravljačica, najljepših mirisova od svih arapskih žena) i najsavršenija (od)
Arapa. Rekao je Amr: Pa je rekao: "Da li ćeš dozvoliti meni da omirišem (da pomirišim) tvoju
glavu?" Rekao je: "Da." Pa je omirisao njega (tj. nju - glavu). Zatim je dao omirisati svojim
drugovima. Zatim je rekao: "Da li ćeš dozvoliti meni?" Rekao je: "Da." Pa pošto se domogao
od njega (njega, tj. Pa pošto je dohvatio nju - glavu), rekao je: "Držite vi (Držite ga)!" Pa su
ubili njega. Zatim su došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su izvijestili njega
(o svemu tome).

GLAVA

ubijanja Ebu Rafi'a Abdullaha, sina Ebul-Hukajka.

A rekne se (tj. veli se da je njegovo ime bilo) Sellam, sin Ebul-Hukajka. Bio je u
Hajberu, a veli se (da nije u Hajberu nego) u (jednoj) tvrđavi svojoj u zemlji Hidžaza. A rekao
je Zuhrija: Ono (ubijanje Ebu Rafi'a) je poslije (ubijanja) Ka'ba, sina Ešrefa.

PRIČAO MI JE Ishak, sin Nasra, pričao nam je Jahja, sin Adema, pričao nam je Ibnu
Ebu Zaidete od svoga oca, od Ebu Ishaka, od Bera-a, sina 'Aziba, bio zadovoljan Allah od
njih dvojice, rekao je:
Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, skupinu (ljudi) k Ebu Rafi-u,
pa je unišao na njega (tj. pa je unišao njemu) Abdullah, sin 'Atika, (u) njegovu kuću (sobu)
noću, a on je spavač, pa je ubio njega.

PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Musa-a, pričao nam je Ubejdulah, sin Musa-a, od Israila,
od Ebu Ishaka, od Bera-a, sina Aziba, rekao je:

Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k Ebu Rafi'u (određenome)

Židovu (neke) ljude od Pomagača, pa je učinio zapovjednikom nad njima Abdullaha, sina
Atika. A bio je Ebu Rafi' (običaja da) uznemiruje poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, i (da) potpomaže na njega (tj. protiv njega), a bio je u (jednoj) svojoj tvrđavi u zemlji
Hidžaza. Pa pošto su se (oni) približili njemu (zamku, tvrđavi), a već je zašlo (zalazilo) Sunce
i išli (tj. vraćali) su se ljudi sa svojim stadom (koje je bilo na paši), pa je rekao Abdullah
svojim drugovima:
 "Sjedite (na ovome) svome mjestu. Pa zaista ja sam odlazač i podešavač sebe
(prikazivač sebe ljubaznim, prikazaću se ljubaznim, uljudnim) vrataru (te utvrde, tvrđave).
Možda ja da uniđem." Pa se okrenuo prema (tvrđavi) dok se približio (tim) vratima. Zatim se
pokrivao sa svojom odjećom kao da on vrši nuždu, a već su unišli ljudi (te tvrđave unutra). Pa
je viknuo za njega (na njega taj) vratar: "O robe Allaha (O slugo Allaha, O čovječe Božiji)!
Ako si bio (da) hoćeš (Ako hoćeš) da uniđeš, pa uniđi (pa uđi), pa (tj. jer) zaista ja hoću da
zaključam (ova) vrata." Pa sam unišao, pa sam se sakrio. Pa pošto su unišli ljudi (sa stadima),
zaključao je vrata. Zatim je objesio ključeve (kojima se zaključava) na (jedan) kolac. Rekao
je: Pa sam ustao ka ključevima, pa sam uzeo njih, pa sam otvorio vrata. A bio je Ebu Rafi'
(običaja da) se priča noću kod njega, i bio je u (nekim visokim, uzdignutim od tla) svojim
sobama. Pa pošto su otišli od njega stanovnici (tj. učesnici) njegovoga noćnoga pričanja
(razgovora), penjao (popeo) sam se k njemu. Pa sam učinio kada god sam otvorio (neka) vrata
(penjući se k njemu), zaključao bih na mene (tj. za sobom njih) iznutra (od unutra). Rekao
sam (u sebi ovo): Ako (ti) ljudi (taj narod njegov) opomenu se (saznaju) za mene, nisu
dospjeli (neće oni dospjeti) k meni dok (tj. prije nego da) ubijem njega (dok ga ne ubijem). Pa
sam (na kraju) stigao (dopro) k njemu, pa kada li je on u (jednoj) mračnoj sobi usred svoje
obitelji (porodice), neću znati (tj. ne znam) gdje je on od sobe (u toj sobi). Pa sam rekao:

"Ebu Rafi'e!" Pa je rekao: "Ko je ovo?" (To jest: "Ko je to?") Pa sam pao (tj. Pa sam
se upravio, pošao, krenuo) prema glasu (put toga glasa), pa udarim njega (pa sam ga udario
jednim) udaranjem (udarcem) sa sabljom (mačem), a ja sam izbezumljen (zabezeknut), pa
nisam koristio (iskoristio nijednu) stvar (tj. nisam postigao ništa). I povikao je (on). Pa sam
izašao iz (te) sobe, pa ostanem nedaleko (tj. ne tako mnogo). Zatim sam unišao k njemu pa
sam rekao: "Šta je ovaj (Kakav je to) glas, o Ebu Rafi'e?" Pa je rekao: "Za tvoju majku jao (tj.
Teško tvojoj majci)! Zaista je (nekakav) čovjek u (ovoj) sobi udario mene prije (tj. maloprije)
sa sabljom (mačem svojim)." Rekao je: Pa udarim (Pa sam udario) njega (jednim) udaranjem
(koje) je oslabilo njega, a nisam (bio sasvim) ubio njega. Zatim sam stavio oštricu sablje
(mača) u njegov stomak (trbuh) dok je uzeo u njegovim leđima (izlaz, tj. dok mu je najzad
mač izašao na leđa). Pa sam saznao (poznao) da sam ja ubio njega. Pa sam počeo (da)
otvaram (ta) vrata, vrata po vrata, dok sam stigao (dopro) k (jednoj) stepenici njegovoj, pa
sam stavio svoju nogu, a ja mislim (tj. misleći ja) da sam ja već stigao k zemlji (tj. da sam
dopro k tlu). Pa sam pao u (jednoj) noći mjesečnoj (obasjanoj mjesečinom), pa se je razbila
moja golijen (cipac, potkoljenica). Pa sam zamotao nju sa (jednom) čalmom (zavojem). Zatim
sam otišao dok sam (najzad) sjeo na vrata, pa sam rekao: "Neću izaći noćas do (da) znam (dok
ne saznam) da li sam ubio njega (sigurno, zaista)." Pa pošto je povikao (tj. zapjevao) pijetao
(horoz), stao je objavljivač smrti na bedem (tvrđavu, na zid tvrđave) pa je rekao:

"Objavljujem smrt (Izvještavam o smrti) Ebu Rafi'a, trgovca stanovnika Hidžaza." Pa

sam otišao k svojim drugovima pa sam rekao: "Spas! (Tj. Spašavajte se! Požurite! Bježite!)
Pa već je ubio Allah Ebu Rafi'a (neka znate)." Pa sam stigao (na kraju) k Vjerovijesniku,
pomilovao ga Allah i spasio, pa sam pričao (ispričao to) njemu. Pa je rekao meni (on):

"Prostri (Položi) svoju nogu!" Pa sam prostro (položio, pružio) svoju nogu, pa je
potrao (on) nju, pa kao da je ona (takva da) se nisam tužio (na) nju nikada (tj. pa mi poslije
toga bi, postade ta noga tako zdrava kao da me nije nikada ni boljela, kao da je nisam nikada
ni ozlijedio).

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Usmana, pričao nam je Šurejh - on je sin Meslemeta,
pričao nam je Ibrahim, sin Jusufa, od svoga oca, od Ebu Ishaka, rekao je: čuo sam Bera-a, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je:
 Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k Ebu Rafi'u Abdullaha, sina
Atika, i Abdullaha, sina Utbeta, u ljudima (među ljude) sa njima. Pa su otišli dok su se
približili (njegovoj) tvrđavi. Pa je rekao njima Abdullah, sin Atika:

"Ostanite vi dok odem ja pa (da) pogledam." Rekao je: Pa sam se udobravao

(pokazivao sam ljubaznost, uljudnost) da uniđem (u tu) tvrđavu. Pa su izgubili (stanovnici
tvrđave jednoga) svoga magarca. Rekao je: Pa su izašli sa glavnjom (živim ugarkom da) traže
njega. Rekao je: Pa sam se pobojao da se prepoznam (da ću biti prepoznat, da me ne
prepoznaju), pa sam pokrio svoju glavu i svoju nogu (noge) kao da ja vršim nuždu. Zatim je
dozivao (povikao) drug vrata (vratar):

"Ko je htio (ko hoće) da uniđe, pa neka uniđe prije (nego) da zaključam njih." Pa sam
unišao, zatim sam se sakrio u vezalište (u mjesto gdje je svezan nekakav) magarac kod vrata
(te) tvrđave. Pa su večerali (oni) kod Ebu Rafi'a i pričali su dok je otišao (prošao jedan) čas
(sat) od (te) noći, zatim su se vratili ka svojim kućama. Pa pošto su se smirili (njihovi) glasovi
i ne čujem (nikakvoga) kretanja, izašao sam (tada). Rekao je: I vidio sam vratara gdje je
stavio ključ (od vrata te) tvrđave u (jednu) rupu (prokopanu u zidu), pa sam uzeo njega, pa
sam otvorio s njim vrata tvrđave. Rekao je: Rekao sam: Ako se opomene (tj. Ako sazna,
opazi) za mene (taj) narod, otići ću na polaganost (polako, bez žurbe). Zatim sam se upravio
ka vratima njihovih kuća, pa sam pozaključavao njih (vrata) na njima (vlasnicima) od vanjske
(strane). Zatim sam se popeo k Ebu Rafi'u u (uz) stepenice, pa kada li je (njegova) kuća (soba)
tamna. Već se je ugasila njegova svjetiljka, pa nisam znao gdje je (taj) čovjek (na kojem
mjestu spava, leži). Pa sam rekao:

"O Ebu Rafi'e!" Rekao je: "Ko je ovo (to)?" Rekao je: Pa sam se upravio prema (tome)
glasu, pa udarim njega (pa sam ga udario). I povikao je. Pa nije koristila (ta prva navala
nijednu) stvar (ništa). Rekao je: Zatim sam došao kao da ja pomažem (pritječem u pomoć)
njemu, pa sam rekao: "Šta je tebi, o Ebu Rafi'e?" A izmijenio sam svoj glas. Pa je rekao: "Zar
se neću začuditi (tj. Zar se ne čudim) tebi, tvojoj majci teško?! Unišao je na mene (meni
jedan) čovjek, pa je udario mene sa sabljom (mačem). Rekao je: Pa sam se upravio njemu
takođe (opet), pa udarim (pa sam udario) njega drugi (puta), pa nije koristila (nijednu) stvar
(ništa). Pa je zavikao (zajaukao) i ustala je njegova porodica. Rekao je: Zatim sam došao, i
izmijenio sam svoj glas kao (na) oblik (izvjesnoga) pomagača, pa kada li je on ležač (leži) na
svojim leđima. Pa stavim (Pa sam stavio svoju) sablju u njegov stomak, zatim se izvrnem
(nagnem, naslonim) na nju (na sablju), dok sam (najzad) čuo glas (njegove) kosti. Zatim sam
izašao izbezumljen dok sam došao (onim) stepenicama (i) hoću da siđem, pa padnem od (sa)
njih. Pa se skinula (tj. Pa je iskočila iz svoga ležišta) moja noga. Pa sam svezao nju, zatim
sam došao mojim drugovima skakućem (skakućeći na jednoj nozi), pa sam rekao njima:

"Odite (Idite), pa obradujte poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa (jer)

zaista ja neprestano ću biti (tu) dok čujem (dok ne čujem) izvještačicu smrti (osobu koja
izvještava o smrti). Pa pošto je bilo u lice jutra (tj. u osvit zore), popela se izvještačica (tj.
izvještač o smrti) pa je rekao: "Izvještavam (o smrti) Ebu Rafi'a." Rekao je: Pa sam ustao (da)
idem, nema sa mnom (u mene nikakvoga) prevrćanja (udaranja sobom, drhtanja, potresa od
bolova), pa sam stigao svoje drugove prije (nego što je nastupilo vrijeme, čas) da dođu (oni)
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam obradovao (obeselio ja lično) njega.
 SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA RATOVANJA HENDEKA

i ona (tj. ovo ratovanje) je (poznato još i pod nazivom, imenom) Ahzab.

("Handekun" je pravi naziv, tj. izgovor, riječi Hendek, a znači: rov, šanac, opkop ili jarak,
duboki jarak. U tekstu hadisa misli se na jedan rov što su ga nedaleko od Medine bili iskopali
u svoje vrijeme Muhammed a.s. i njegovi drugovi da bi im se bilo lakše braniti od neprijatelja
za koje su bili čuli da se spremaju da udare na Medinu. Zaista neprijatelji su bili zaista i došli
da udare na Medinu i zaustavili su se kod toga rova. Neprijatelja je bilo deset hiljada vojnika,
a muslimana je bilo svega tri hiljade boraca. Neprijatelji muslimana su bili sastavljeni iz
skupina, stranaka raznih arapskih plemena sa bezbožničkim Kurejševićima na čelu i od
Židova, uglavnom, iz plemena Nedirovića koji su protjerani iz Medine u Hajber. Ti Židovi i te
skupine iz raznih arapskih plemena koje su se složile i sklopile kao nekakav savez da udare na
Medinu - nazivaju se u Kur'anu i hadisima el-ahzabu. "El-ahzabu" je množina od "hizbun", a
"hizbun" znači, između ostaloga, i stranka, skupina ljudi. "El-ahzabu" su stranke, skupine
ljudi, a neki tu riječ prevode sa izrazom: saveznici. Prema tome "gazvetul-handeki" znači:
ratovanje oko rova, preko rova. A "ve hijel-Ahzabu" znači: A ona (ta bitka) je (bitka,
ratovanje protiv poznatih, određenih) skupina (stranaka; saveznika idolopoklonstva,
bezboštva). U daljem se tekstu neće više davati ova objašnjenja, a ova će se bitka, vojna
nazivati samo izrazima Hendek i Ahzab. Bilo bi pravilno upotrebljavati El-ahzab, ali radi
kratkoće upotrebljavaće se oblik Ahzab.)

Rekao je Musa, sin Ukbeta: Bila je (ova bitka) u (mjesecu) ševalu godine četvrte
(poslije Hidžre).

PRIČAO NAM JE Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Ubejdulaha,
izvijestio me je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izlagao (tj. vršio smotru) njega (na) dan Uhuda, a
on (Ibnu Umer) je sin četrnaest godina (tj. a on je imao tada četrnaest godina života), pa nije
dao preći njemu (u vojnike, nije dozvolio njemu da učestvuje u bitci, u borbi jer je smatrao da
nije još dorastao za borbu). A izložio je (vršio je smotru) njega (na) dan Hendeka, a on je sin
petnaest godina (tj. a on je imao tada petnaest godina života), pa je dao preći njemu (u
vojnike, dao je dozvolu njemu da učestvuje u borbi, tj. proizveo ga je u čast vojnika).

(Na osnovu ovoga Buharija hoće da dokaže da je Hendek bio četvrte godine po Hidžri, a ne
pete godine kakav je stav nekih, jer je Uhud, tj. borba na Uhudu bila treće godine po Hidžri.)

PRIČAO MI JE Kutejbete, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Ebu Hazima, od Sehla, sina
Sa'da, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bili smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u Hendeku, a oni (tj.
jedni muslimani) kopaju, a mi prenosimo (tu iskopinu) zemlju na našim međuplećima (tj. na
prostoru hrptenjače gdje se sastaju pleća - a to će reći: na našim grbačama). Pa je rekao
(govorio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Moj Bože! Nema života osim život (osim života) drugoga svijeta. Pa oprosti
Iseljenicima i Pomagačima!"
 PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muavijete, sin Amra,
pričao nam je Ebu Ishak od Humejda: čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (da)
govori:

Izašao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka Hendeku, pa kada li

Iseljenici i Pomagači kopaju u (jednom) hladnom jutru, pa nisu bili za njih robovi (tj. pa oni
nemaju robova nikakvih da) rade to za njih (da rade to njima mjesto njih). Pa pošto je vidio
(ono) što je sa njima od truda (napora) i gladi, rekao je:

"Moj Bože! Zaista život je život drugoga svijeta. Pa oprosti Pomagačima i

Iseljenicima." Pa su rekli (oni) odgovarajući njemu: "Mi smo (oni) koji su se prisegnuli
Muhamedu. Na (ovu) borbu dok smo ostali (tj. dok ostajemo na životu), vječno."

PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdul-Varis od Abdul-Aziza, od Enesa,

bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Počeli su Iseljenici i Pomagači (da) kopaju (onaj poznati, određeni) rov okolo (oko)
Medine, i (da) prenose (oni iskopanu) zemlju na svojim leđima, a oni govore (tj. radili su to
govoreći oni): "Mi smo (oni) koji su se prisegnuli Muhammedu. Na Islam dok smo ostali (dok
ostajemo, doživotno), vječno." Rekao je: Govori Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a
on odgovara njima:

"Moj Bože! Zaista ono nema dobra osim dobro drugoga svijeta. Pa blagoslovi (dadni
blagoslov) u (među) Pomagače i Iseljenike." Rekao je: Donosi se njima punjenje moje šake
od ječma (tj. Donosi im se, Donosilo im se toliko ječma da bi se mogla napuniti moja šaka),
pa se napravi (tj. skuha) sa progrklim (ogrklim) salom (lojem), stavi se pred (te) ljude, a ljudi
su gladni, a ono (to salo, loj, masnoća-ihaletun) je ružno u grlu (tj. hvata za grlo svojim
ružnim ukusom) i za njega je (tj. on ima) smrdljiv miris.

("Ihaletun" je ženskoga roda u arapskom jeziku, prevodi se sa izrazom salo, loj - a te obje
riječi drugoga su roda u našem jeziku, pa se zbog toga zamjenice ne slažu u rodu između
teksta i prevoda.)

PRIČAO NAM JE Hallad, sin Jahja-a, pričao nam je Abdul-Vahid, sin Ejmena, od
svoga oca, rekao je: Došao sam Džabiru, bio zadovoljan Allah od njega, pa je rekao:

Zaista mi (na) dan Hendeka kopamo, pa se izložila (tj. pa se ispriječila jedna) čvrsta
površina (ili komad, sloj zemlje kojoj ne može ništa ćuskija, gvozdeni kolac). Pa su došli
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "Ovo je (jedna neprobojna) površina
(jedna gromada što) se izložila (ispriječila) u (ovome) rovu." Pa je rekao: "Ja sam silazač (tj.
Ja ću sići)." Zatim je ustao, a njegov stomak je zamotan sa (jednim) kamenom (da mu kamen
pritisne malo stomak, pa da bi lakše trpio glad i da bi lakše nosio prazan stomak). A ostali
smo tri dana ne kušamo (ne kušajući mi nikakvoga) kušanja (tj. ne okusivši ništa). Pa je uzeo
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ćuskiju, pa je udario, pa se je vratila (tj. pa je
postala ta čvrsta površina, pretvorila se u) pijesak tekući (padajući, tj. u živi pijesak), ili
pokretni (nezadrživi pijesak). Pa sam rekao:

"O poslaniče Allaha! Dozvoli mi, ka kući (svojoj da odem)." Pa sam rekao svojoj ženi:
"Vidio sam u Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) stvar, nije ti bilo u tome
(nikakvoga) strpljenja."
(To jest: "Vidio sam ga gladnoga da to nije za izdržati, da ti ne bi to mogla trpiti.")

"Pa (da li) je kod tebe (nekakva) stvar (od hrane, tj. Imaš li išta za pojesti)?" Rekla je:
"Kod mene je (neki) ječam (tj. Imam nekoga ječma) i (jedna) kozica (žensko jare)." Pa sam
zaklao (tu) kozicu, a (ona) je samlila (samljela taj) ječam, čak smo učinili (tj. stavili to) meso
u lonac. Zatim sam došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a (ono) tijesto se već
razbilo (tj. zakvasilo), a (onaj) lonac (šerpa) je među kamenjem (tj. na kamenju postavljenom
uz vatru na koje se stavlja lonac za varenje), već je bio skoro (blizu) da se skuha (svari). Pa
sam rekao:

"Jelce (tj. Jedno malo jelo) je za (u) mene, pa ustani ti, o poslaniče Allaha, i (jedan)
čovjek, ili dva čovjeka (još)." Rekao je: "Koliko je ono?" Pa sam spomenuo njemu. Rekao je:
"Mnogo, lijepo (dobro je to)." Rekao je: "Reci njoj (da ona, tj. neka ona) ne iščupa (ne skida
taj) lonac (sa kamenja), a niti (taj) hljeb iz peći (iz furune) do (da ja) dođem (dok ja ne
dođem)." Pa je rekao: "Ustanite (Ustajte)!" Pa su ustali (ti svi tude što su bili) Iseljenici i
Pomagači. Pa pošto je unišao (naišao) na svoju ženu (Džabir), rekao je: "Teško tebi! Doveo je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (sve one) Iseljenike i Pomagače i ko je sa njima
(se zadesio)." Rekla je: "Da li je pitao tebe (o količini jela)?" Rekao sam: "Da."
Pa je rekao (Muhammed a.s.): "Ulazite, i ne tiskajte se (ne guraj te se)." Pa je počeo
(Muhammed a.s. da) razbija (da lomi, da mrvi onaj) hljeb i (da) stavlja na njega (ono) meso, i
zastire (pokriva taj) lonac i peć kada je (kada bi on) uzeo iz njega, i približuje (tj. dodaje) ka
svojim drugovima, zatim iščupa (izvadi meso; ili: zatim skine, otkrije lonac - da opet izvadi iz
njega). Pa neprestano razbija (lomi) hljeb i crpa (grabi, uzima iz lonca meso) dok su se zasitili
(dok su se svi oni najeli), i ostao je (još i jedan) ostatak. Rekao je:

"Jedi (ti, ženo Džabirova) ovo, i pokloni (još nekome), pa (tj. jer) zaista ljudi su (u
takvoj prilici da) je pogodila njih glad."

PRIČAO MI JE Amr, sin Alije, pričao nam je Ebu Asim, izvijestio nas je Hanzalete,
sin Ebu Sufjana, izvijestio nas je Seid, sin Mina-a, rekao je: čuo sam Džabira, sina Abdullaha,
bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Pošto se kopao Hendek, vidio sam u Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,

žestoku glad (ili: žestoku udubljenost, uleknutost, uvučenost stomaka od gladi, zbog gladi), pa
sam se obrnuo (vrnuo, tj. otišao) ka svojoj ženi, pa sam rekao:

"Da li je kod tebe (imaš li od jela neku) stvar (išta), pa (jer) zaista ja sam vidio u
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, žestoku glad (udubljenost stomaka od gladi)?"
Pa je izvadila k meni (jednu kožnu) posudu (vreću, torbu), u njoj je sa' (3,34 kg.) od ječma. I
za (u) nas je (jedna) životinjica (ovca) pokućarica (ulazi u kuću), pa sam zaklao nju. I samlila
(samljela) je (ona taj) ječam, pa je svršila (završila mljevenje) do moga svršavanja
(završavanja klanja ovčice). I isjekao sam nju (ovčicu na komade) u njezin lonac (u njezinu
šerpu, tendžeru), zatim sam se okrenuo (tj. otišao, vratio sam se) ka poslaniku Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekla:

"Ne osramoti me sa (tj. u, kod) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sa (u

onoga, i sa onim) ko je sa njim." Pa je došao njemu, pa sam tajno govorio njemu, pa sam
rekao: "O poslaniče Allaha! Zaklali smo (jednu) životinjicu našu i samljeli smo (jedan) sa'
(3,34 kg) od ječma (sa' ječma koji) je bio kod nas, pa dođi ti, i nekolicina (i nekoliko ljudi) sa
tobom (pa da jedu)." Pa je povikao (jakim glasom) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, pa je rekao:
 "O stanovnici (tj. O prisutnici, O radnici, kopači ovoga) rova! Zaista Džabir je već
napravio podrobac (ostatak od hrane, jela, tj. napravio je jedno jelo), pa dođite (požurite) vi!"
Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne spuštajte (Ne snimajte) nipošto
vaš lonac, i ne zakuhavajte nipošto (u hljeb) vaše tijesto do (da) dođem (ja)." Pa sam došao, i
došao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, predvodi (predvodeći on te) ljude dok
sam došao (ja) svojoj ženi. Pa je rekla: "S tobom (učinio Allah tako, to) i s tobom (učinio
tako, to)!"

(To jest: Žena klete i mrmlja od stida što je malo hrane, a muž doveo mnogo ljudi sa
Muhammedom a.s..)

Pa sam rekao (ja praveći se da ne čujem ženine kletve): "Već (sam) učinio (onaj
predlog) koji si rekla (a to znači: evo doveo sam Muhammeda a.s. i ljudi nekoliko)." Pa je
izvadila njemu (Muhammedu a.s.) tijesto. Pa je pljucnuo (Muhammed a.s.) u njega i
blagoslovio je. Zatim je upravio k našem loncu, pa je pljucnuo i blagoslovio (je). Zatim je
rekao:

"Pozovi (Zovni, Zovi jednu) kuharicu, pa neka zakuha (hljeb) sa mnom. I crpaj
(uzimaj, tj. grabi ti, o kuharico,) iz vašega lonca. I ne spuštajte (ne skidajte vi) njega (lonac)."
A oni su hiljadu (tj. A njih je bilo hiljadu ljudi sa Muhammedom a.s.). Pa kunem se Allahom
zaista već su jeli (oni), čak su ostavili (prestali da jedu od sitosti) njega, i okrenuli se
(odstranili su se od jela), a zaista naš lonac zaista hrče (tj. vrije ključa) kao što je on (prije toga
ključao), i zaista naše se tijesto zaista zakuhava (u hljeb) kao što je ono (zakuhavalo se prije
toga).

PRIČAO MI JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Abdete od Hišama, od

njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, (o riječima iz Kur'ana):

"Pošto su došli vama od (strane) iznad vas i od niže od vas, i pošto su se skrenuli (tj.
uskolebali, uznemirili vaši) pogledi i (pošto) su doprla (dospjela od uzbuđenja vaša) srca
grkljanima (u grkljane)....", rekla je: Bilo je to (neprijatno stanje obuzelo muslimane na) dan
Hendeka.

PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, od
Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (dobrovoljno u prilici da) prenosi

(iskopanu) zemlju (tj. prenosaše, prenosio je i on zemlju na) dan Hendeka, čak je sakrila (tj.
prekrila prašina) njegov stomak - ili: uprašio se njegov stomak - govori (tj. prenosaše zemlju
govoreći, izgovarajući ove stihove):

"Tako mi Allaha da nije Allaha, ne bismo se naputili.

I ne bismo milodarili i ne bismo klanjali.
Pa spusti svakako spokojstvo na nas.
I učvrsti (naše) noge ako se (mi) sukobimo.
Zaista ovi su već se osilili na nas.
Kada su htjeli zavođenje (nas), nismo htjeli."

I podigao bi s njom (sa zadnjom riječi Muhammed a.s.) svoj glas: "Nismo hteli, nismo
htjeli."
(Ove stihove je spjevao Abdullah, sin Revahata r.a. Pod zavođenjem se misli na zavođenje sa
puta Islama natrag u bezboštvo i idolopokloništvo.)

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Šubeta, rekao je:
pričao mi je Hakem od Mudžahida, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Pomogao sam se (tj. Pomognut sam) sa istočnjakom (vjetrom), a uništilo se (Uništeno

je pleme) 'Ad sa zapadnjakom (vjetrom)."

PRIČAO MI JE Ahmed, sin Usmana, pričao nam je Šurejh, sin Meslemeta, rekao je:
pričao mi je Ibrahim, sin Jusufa, rekao je: pričao mi je moj otac od Ebu Ishaka, rekao je: čuo
sam Bera-a (da) priča, rekao je:

Pošto je bio dan Ahzaba i kopao je rov poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
vidio sam ga (da) prenosi od zemlje (zemlju toga) rova, čak je sakrila od mene (ta) zemlja (tj.
prašina te zemlje) kožu njegovoga stomaka (trbuha), a bio je mnoge dlake. Pa sam čuo njega
(da) pjeva (pjesmu u pjesničkom metru redžezu) sa riječima sina Revahata (Revahatovoga), a
on prenosi od (te) zemlje govori (tj. prenosi tu zemlju govoreći):

"Moj Bože! Da nije Tebe, ne bismo se naputili.

I ne bismo milodarili i ne bismo klanjali.
Pa spusti svakako spokojstvo na nas.
I učvrsti (u borbi naše) noge ako se sukobimo.
Zaista ovi su već osilili se na nas.
I ako (ili: Iako) su htjeli zavođenje, nismo htjeli."

Rekao je: Zatim otegne svoj glas sa zadnjom njom (a to će reći: Otegne glas kada
izgovara zadnju riječ "ebejna": nismo htjeli).

PRIČAO MI JE Abdete, sin Abdullaha, pričao nam je Abdussamed od Abdurahmana -

on je sin Abdullaha sina Dinara - od njegovoga oca da je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od
njih dvojice, rekao:

Prvi dan (što) sam prisustvovao njemu (tj. u njemu, jednoj borbi, ratovanju) je dan
Hendeka.

PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Mamera, od Zuhrije,

od Salima, od Ibnu Umera. Rekao je (Mamer): A izvijestio me je Ibnu Tavus od Ikrimeta, sina
Halida, od Ibnu Umera, rekao je:

Unišao sam Hafsi, a njezine pletenice kapaju (što bi moglo da znači da se kupala ili
prala glavu prije njegovoga dolaska, a to mu je sestra). Rekao sam: "Već je bilo od posla
(ovih) ljudi što vidiš (i sama, tj. jedni priznaše za halifu Aliju, a drugi Muaviju, pa onda
nastade među njima borba), pa se ne učini meni (ne dade mi se) od posla (ovoga - od vlasti
nijedna) stvar (ništa)." Pa je rekla: "Priključi se (sastanku, skupu na Sifinu koji će vijećati od
stvari, o stvarima halifata i spora između Alije i Muavije), pa (tj. jer) zaista oni iščekivaju
tebe, i bojim se da će biti u zadržavanju od njih (njih kakav) razdor (rascjep)." Pa (ona) nije
ostavila njega (nije ga pustila da izostane), dok je (najzad na njezin nagovor) otišao. Pa pošto
su se razišli (razjedinili, podijelili) ljudi (koji su učestvovali na tom sastanku nakon izjava Ebu
Musa Eš'arije i Amra, sina Asa), govorio je (održao je govor, uzeo je riječ) Muavija, rekao je:
"Ko htijaše da govori o ovome poslu (o ovoj stvari, tj. o stvari hilafeta, kalifata), pa neka
nadnese (tj. pokaže) nama svoj rog (tj. svoju glavu, svoju stranu lica - a to će reći: neka se
pokaže, neka se ne krije), pa (jer) zaista mi smo preči za njega (za ovaj posao za halifat, za
čast halife) od njega i od njegovoga oca (tj. od Abdullaha i od Umera, njegovoga oca)."
Rekao je Habib, sin Meslemeta: "Pa da li nisi (tj. Pa zašto nisi) odgovorio njemu?" Rekao je
Abdullah: "Pa driješio sam svoju odjeću (kojom sam bio omotao leđa i golijeni dok sam
sjedio - to je odjeća hubvet) i pomislio sam da reknem: "Preči je za ovaj posao (za ovu stvar)
od tebe (onaj) ko se (koji se) borio (ratovao protiv) tebe i tvoga oca na (za) Islam (na Uhudu i
Hendeku jer Muavija i njegov otac u to vrijeme još nisu bili primili Islam). Pa sam se pobojao
da reknem (izreknem jednu takvu) riječ (koja) će raspršiti (podijeliti taj) skup (zbor, sabor), i
proliti krv (muslimana) i nosiće se (tj. prenijeće se) od mene (da sam ja htio nešto drugo) osim
to (da mu odgovorim na njegovo izazivanje). Pa sam se sjetio (onoga) što je izbrojio
(pripravio) Allah u rajevima (u rajskim vrtovima za one koji se strpe i koji opraštaju uvrede i
izazivanja)."

Rekao je Habib: "Sačuvao si se i očuvao si se." Rekao je Mahmud od

Abdurrezzaka: ....., a njezine pletenice.....

(To jest: Po drugoj predaji u pričanju navedenoga teksta upotrebljen je izraz "nevsatu" mjesto
izraza "nesvatu", a oba izraza znače: pletenice. Upravo ovome drugom izrazu daje se kod
jezičara prednost, tj. izrazu "nevsatu". Čak neki kažu da izraz "nesvatu" i ne znači ništa, nego
da je to izvrnuta riječ "nevsatu".)

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Ebu Ishaka, od Sulejmana,
sina Sureda, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Ahzaba
(tj. Hendeka):

"Ratovaćemo (mi u Meki protiv) njih, a neće ratovati (oni protiv) nas (ovdje u Medini
više nikada)."

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Jahja, sin Adema, pričao nam
je Israil: čuo sam Ebu Ishaka (da) govori: čuo sam Sulejmana, sina Sureda (da) govori: čuo
sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori kada su se udaljili (odagnali
pomoću Božijom ti) Saveznici (skupine bezbožnika) od njega:

"Sada ćemo ratovati (protiv) njih, a neće ratovati (oni protiv) nas. Mi ćemo ići k
njima."

(To se obistinilo poslije četiri godine.)

PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Revh, pričao nam je Hišam od Muhameda, od
Abideta, od Alije, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao (na) dan
Hendeka:

"Napunio Allah na njih (Napunio im) njihove kuće i njihove grobove vatrom kao što
su zaposlili (tj. omeli, spriječili oni) nas od (ove) srednje molitve dok je zašlo Sunce (tj. čak je
zašlo Sunce, a mi ovu molitvu-namaz ne klanjasmo zbog zauzetosti oko kopanja rova da se
možemo lakše braniti od njih)."
 PRIČAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, pričao nam je Hišam od Jahja-a, od Ebu
Selemeta, od Džabira, sina Abdullaha, da je Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od
njega, došao (na) dan Hendeka poslije (nakon) što je zapalo (zašlo ispod horizonta) Sunce, (i)
počeo je (da) psuje bezbožnike Kurejševića i rekao je:

"O poslaniče Allaha! Nisam bio skoro da klanjam dok je skoro bilo Sunce da zapadne
(zađe)." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Tako mi Allaha nisam klanjao nju (ni ja - ovu molitvu-namaz, tj. ikindiju,
popodnevnu molitvu)." Pa smo sišli sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (u
dolinu zvanu) Buthan, pa se očistio (abdestio) za molitvu (tu) i očistili smo se (i mi, abdestili
smo i mi) za nju, pa je klanjao popodnev (poslije podnevnu molitvu-ikindiju) poslije što je
zapalo (zašlo) Sunce (poslije zalaska Sunca). Zatim je klanjao poslije nje sutonsku molitvu
(ahšam-akšam).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Ibnul-Munkedira,

rekao je: čuo sam Džabira (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
(na) dan Ahzaba:

"Ko će nam donijeti vijest (izvještaj o ovom) narodu (tj. o neprijatelju ovome što nas
opsijeda)?" Pa je rekao Zubejr: "Ja." Zatim je rekao: "Ko će nam donijeti vijest (toga)
naroda?" Pa je rekao Zubejr: "Ja." Zatim je rekao: "Ko će nam donijeti vijest (toga) naroda?"
Pa je rekao Zubejr: "Ja." Zatim je rekao:

"Zaista za (u) svakoga vjerovijesnika je (bio jedan) pomagač (naročito pouzdan, vjeran
pristalica, drug), i zaista moj pomagač (apostol) je Zubejr."

(Trebalo je izvidjeti šta radi i priprema neprijatelj, ali se za to prijavio jedino i samo Zubejr.)

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Seida, sina Ebu Seida,
od njegovoga oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, govoraše (tj. da je često veličao i spominjao - zikir činio - Allaha
ovako):

"Nema (nikakvoga) božanstva osim Allah, sam On. Ojačao je (On) Svoju vojsku, i
pomogao je Svoga roba, i nadvladao (i pobijedio) je Skupine (saveznike bezboštva na
Hendeku) sam On, pa nema (nijedne) stvari poslije Njega (nema ništa osim Njega)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Fezarija i Abdete od Ismaila, sina Ebu
Halida, rekao je: čuo sam Abdullaha, sina Ebu Evfa-a (Ebu Evfaovoga), bio zadovoljan Allah
od njih dvojice, (da) govori:

Proklinjao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Skupine (Saveznike

bezboštva na Hendeku), pa je rekao:

"Moj Bože! Spuštaču Knjige, Brzi (u) računu (obračunu), porazi (ove) Skupine
(Saveznika bezboštva). Moj Bože! Porazi ih, i potresi ih."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, pričao nam je Abdullah, izvijestio nas je
Musa, sin Ukbeta, od Salima i Nafi-a, od Abdullaha (Umerovoga), bio zadovoljan Allah od
njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio (običaja) kada bi se vratio iz
ratovanja (iz borbe), ili hodočašća ili umre (maloga hodočašća), (da) počne pa (da) veliča tri
puta (tj. da izgovori tri puta "Allahu ekber: Allah je veći (od svega i svakoga)!"), zatim (da)
govori (tj. izgovori ovo):

"Nema božanstva osim Allah (Allaha), sam On. Nema (nikakvoga) druga (saučesnika)
Njemu, Njemu je vlast, i Njemu je hvala i On je na svaku stvar moćan. Vraćači smo (mi, tj.
Mi smo oni koji se vraćaju k Uzvišenom Allahu, i koji ćemo se vratiti k Njemu prilikom smrti
naše), pokajnici smo, obožavaoci smo, ničičari smo (oni koji padaju ničice, na sedždu) našem
Gospodu, hvalioci smo (oni koji hvale Allaha, zahvaljuju Allahu). Obistinio (tj. Ispunio,
Izvršio) je Allah Svoje obećanje, i pomogao je Svoga roba i porazio je (na Hendeku) Skupine
(Saveznike bezboštva) sam On."
 SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA RATOVANJA UHUDA

(tj. GLAVA borbe na brdu Uhudu kod Medine) i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "I
pošto si poranio od svoje porodice (da) pripraviš (tj. pripravljajući, razmiještajući ti) vjernike
(na neka) sjedišta (tj. mjesta) za (određenu) borbu (tj. za borbu, za rat na Uhudu), a Allah je
slušalac, znalac (tj. Allah sve čuje i sve zna).", i (GLAVA) Njegovoga govora, veličajno je
Njegovo spominjanje: "I ne oslabite, i ne žalostite se, a vi ste najviši (najgornji) ako ste bili
(tj. ako budete) vjernici. Ako dotakne (snađe) vas (kakva) rana, pa već je dotakla
(bezbožnički) narod (jedna) rana slična njoj, i ti dani (danovi) su (takvi da) mijenjamo
(smjenjujemo) njih među ljudima (izvjesnima), i zbog (toga da) zna (tj. da pokaže one) koji su
vjerovali (koji vjeruju) i (da sebi) uzme od vas svjedoke; a Allah neće voljeti (ne voli)
nasilnike. I zbog (toga da) umanji Allah (tj. da očisti grijehe onih) koji su vjerovali (koji
vjeruju) i (da) zbriše nevjernike (bezbožnike). Ili ste (vi) mislili da uniđete (da ćete unići u)
raj, a nije još znao (nije pokazao nikako) Allah (one) koji su se borili od vas i (da) zna
strpljive. I zaista već ste bili (takvi da) želite smrt otprije (nego) sretnete nju, pa već ste vidjeli
nju, a vi gledate." I (GLAVA) Njegovoga govora: "I zaista već je bio istinit vama Allah (u)
Svome obećanju pošto ubijate njih" - iskorijenjujete njih ubijanjem - "sa Njegovom
dozvolom, dok (tj. ubijate ih do časa) kada ste oslabili, i prepirali ste se o stvari i pogriješili
ste od (časa) poslije što je pokazao vama (ono) što volite, od vas je (neko takav) ko hoće
ovozemnost, a od vas je (neko takav) ko hoće zadnji (potonji, drugi svijet); zatim je okrenuo
vas od njih zbog (toga da) isproba (iskuša, stavi u iskušenje) vas; i zaista već je oprostio vama
(zbrisao od vas, sa vas tu vašu grešku), i Allah je vlasnik dobrote na vjernike (tj. dobar prema
vjernicima)." I (GLAVA) Njegovoga govora, uzvišen je: "I ne misli (ne računaj) nipošto (one)
koji su se ubili (koji su ubijeni, poginuli) u putu Allaha mrtvima (da su mrtvi).....". Odlomak
(taj vidi u Kur'anu).

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Abdul-Vehhab, pričao nam je
Halid od 'Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Uhuda:

"Ovo je Džibril, uzimač (uzeo) je za glavu svoga konja, na njemu je čestica (tj. oruđe,
oružje) rata."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurahima, izvijestio nas je Zekerija, sin 'Adijja,
izvijestio nas je Ibnul-Mubarek od Hajveta, od Jezida, sina Ebu Habiba, od Ebul-Hajra, od
'Ukbeta, sina 'Amira, rekao je:
Klanjao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na ubijene Uhuda (tj. Izvršio
je posmrtnu molitvu-dženazu za poginule muslimane u borbi na Uhudu) poslije osam godina
kao opraštač (koji se oprašta od nekoga na rastanku) za žive i mrtve. Zatim je izašao (pojavio
se na) govornicu (govornici), pa je rekao:

"Zaista ja sam između vaših ruku (tj. ja sam pred vama) preteča (prethodnik,
predvodnik), i ja sam na (nad) vama svjedok (na Sudnjem danu). I zaista vaše obećanje (tj.
mjesto gdje vam obećavam da ćemo se sastati na Sudnjem danu na drugome svijetu) je bunar
(moj bazen). I zaista ja zaista gledam k njemu (bunaru, bazenu za vodu) iz ovoga svoga
mjesta. I zaista ja nisam (da) se bojim na (nad) vama (Ne bojim se da će se pojaviti to) da
pridružujete (nekoga Allahu, tj. da postanete mnogobošci, idolopoklonici), ali ja (tj. nego ja)
se bojim (da će zavladati toliko) na (nad) vama ovozemnost da se međusobno natječete
(takmičite vi za) nju (da ćete se natjecati, takmičiti za nju)."

Rekao je: Pa je bila (ova njegova hutba-propovjed, predika) zadnji pogled (što) sam
pogledao njega ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.

(Izraz "kao opraštač za žive i mrtve" ima smisao: kao opraštač, poput onoga ko se oprašta od
živih i od mrtvih, jer predosjeća da će brzo otići i rastati se od živih, a predosjeća da se neće
ukopati kod umrlih, među umrle u tom groblju.)

PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Israila, od Ebu Ishaka, od Bera-a, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Susreli smo idolopoklonike (mekanske) tada (tj. u borbi na Uhudu). I posadio je (tj.
postavio je u zasjedu na jednom klancu, prolazu u zaleđu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah
i spasio, (jednu) vojsku od strijelaca, i učinio je zapovjednikom nad njima Abdullaha (sina
Džubejra) i rekao je:

"Neprestano budite (tu, ovdje). Ako ste vidjeli (Ako vidite) nas (da) smo se pokazali
(kao pobjednici) nad njima, pa neprestano budite (tu). A ako ste vidjeli njih (da) su se
pokazali (pobjednici) nad nama, pa ne pomažite nas (nego ostanite tu, ovdje gdje vas
postavljam)." Pa pošto smo se susreli (sukobili sa idolopoklonicima), pobjegli su (bježali su
oni), čak sam vidio (njihove) žene (da) žestoko žure u (tj. po) brdu, podigle su od svojih
golijeni (donje dijelove odjeće tako da) su se već pokazali njihovi kolutovi (prstenovi na
nogama koji su stavljeni kao ukras). Pa su uzeli (tj. počeli muslimanski vojnici u zasjedi da)
govore: "Plijen, plijen (ratni idite da pokupite)!" Pa je rekao Abdullah, sin Džubejra:
"Ugovorio je k meni (tj. Postavio je kao ugovor, obavezu k meni) Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio, da (to jest): "Neprestano budite (tu)." Pa nisu htjeli (oni to). Pa pošto nisu
htjeli, promijenila (izmijenila) su se njihova lica. Pa se je pogodilo sedamdeset ubijenih
(ubijeno je sedamdeset). I nadvisio (nadvio) se Ebu Sufjan, pa je rekao:

"Da li je u narodu (tome, vašem) Muhamed?" Pa je rekao: "Ne odgovarajte mu." Pa je

rekao: "Da li je u narodu sin Ebu Kuhafeta (tj. Ebu Bekr)?" Rekao je: "Ne odgovarajte mu."
Pa je rekao: "Da li je u narodu sin Hattaba (tj. Umer)?" Pa je rekao (Ebu Sufjan nakon toga):
"Zaista ovi su se pobili (tj. pobijeni su, izginuli su), pa da su bili živi (da su živi), zaista bi
odgovorili (oni na moje zapitkivanje, pitanje)." Pa nije posjedovao Umer svoju osobu (nije
imao strpljenja, tj. nije mogao da se savladava i da šuti dalje), pa je rekao:

"Slagao si (tj. Lažeš, nismo izginuli), o neprijatelju Allaha! Ostavio je Allah na tebe
(tebi ono) što žalosti tebe." Rekao je Ebu Sufjan: "Budi velik, Hubel (Hubele, tj. Pobijedilo
vjerovanje u Hubela - paganskoga kipa)!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio: "Odgovorite mu!" Rekli su: "Šta (da) reknemo (Šta da kažemo)?" Rekao je: "Recite:
"Allah je veći (viši) i veličajniji (od svega i svakoga)!" Rekao je Ebu Sufjan: "Za nas je (tj. Mi
imamo) El-'Uzza-a, a nema Uzza-a za vas (a vi nemate Uzza-a, a i to je ime jedne vrste
paganskoga kipa)."

("Uzza" u običnom jezičnom značenju označuje pridjev ženskoga roda u smislu najčasnija,
najmoćnija.)

Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Odgovorite mu." Rekli su:

"Šta (da) reknemo?" Rekao je: "Recite: "Allah je naš zaštitnik (pokrovitelj), a nema
(nikakvoga) zaštitnika za vas (tj. a vi nemate zaštitnika)." Rekao je Ebu Sufjan: "Dan je (ovaj
naša odmazda nad vama) za dan Bedra. I rat su kove (tj. naizmjenično pobjeđivanje i
doživljavanje poraza). I naći ćete mrcvarenje (unakažavanje nekih vaših ubijenih ljudi), nisam
zapovjedio njega (tj. nisam davao naređenje da se iko mrcvari), a nije (ono) neprijatno meni
(tj. a nije mi ni mrsko to što su neki činili)." Izvijestio je mene Abdullah, sin Muhameda,
pričao nam je Sufjan od Amra, od Džabira rekao je: Zajutrili su se vinom (tj. Pili su izjutra
kao doručak vino na) dan Uhuda (neki) ljudi (muslimani), zatim su se ubili (tj. pobijeni su,
izginuli su taj dan kao) mučenici (šehidi).

PRIČAO NAM JE Abdan, pričao nam je Abdullah, sin Mubareka, izvijestio nas je
Šubete od Sa'da, sina Ibrahima, od njegovoga oca Ibrahima da se je Abdur-Rahmanu, sinu
Avfa donijelo (neko) jelo, a bio je postač (postio je), pa je rekao:

Ubio se (Ubijen je) Mus'ab, sin Umejra, a on je bolji od mene. Mrtvačka odjeća stavila
mu se je (a sastojala se je) u (jednom) ogrtaču (koji nije mogao da ga svega pokrije): ako mu
se pokrila njegova glava, pokazale su se njegove dvije noge, a ako su se pokrile njegove dvije
noge, pokazala se je njegova glava. I mislim ga (I mislim da) je rekao (još i ovo): I ubio se
(ubijen, poginuo) je Hamza, a on je bolji od mene. Zatim se prostrlo (tj. dalo se je obilje)
nama od ovozemnosti (ono, tj. ovo ovoliko) što se je prostrlo. Ili je rekao: Dalo nam se od
ovozemnosti (ono) što se nama dalo. I već smo se pobojali da budu (da će biti da) su naša
dobra djela požurila se nama (platiti, isplatiti na ovome svijetu, pa da na drugome svijetu
nemamo šta tražiti). Zatim je počeo (da) plače, čak je ostavio jelo (to što mu je donešeno da
ga jede).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Amra, čuo je
Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Rekao je (jedan)
čovjek Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Uhuda:

"Da li si vidio (mislio, tj. Šta misliš) ako sam se ubio (ako budem ubijen, ako poginem
danas), pa gdje sam (tj. gdje ću biti) ja?" Rekao je: "U raju." Pa je bacio (neke) datule (koje su
bile u) njegovoj ruci, zatim se borio dok se ubio (dok je najzad boreći se ubijen, poginuo - dok
nije poginuo, dok nije ubijen).

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Aameš od
Šekika, od Habbaba, sina Eretta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Iselili smo (Emigrirali smo) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,

tražimo sebi (tj. tražeći sebi) lice Allaha (tj. Božije zadovoljstvo), pa trebala je (tj. treba da je,
obavezna je) naša nagrada na Allaha. I od nas je (neko takav) ko je prošao ili otišao (a) nije
jeo od Njegove (ili: od svoje) nagrade (na ovome svijetu nijednu) stvar (ništa, nimalo). Bio je
od njih (takvih jedan i) Mus'ab, sin Umejra. Ubio se je (Ubijen je na) dan Uhuda (a) nije
ostavio (ništa) osim (jedan) ogrtač (plašt). Bili smo (u takvoj prilici) kada bismo pokrili s njim
(ogrtačem) njegovu glavu, izašle su (izašle bi, pokazale bi se) njegove dvije noge; a kada bi se
pokrile s njim njegove dvije noge, izašla je (izašla bi, ukazala bi se) njegova glava. Pa je
rekao nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Pokrijte s njim njegovu glavu, i učinite (stavite) na njegovu nogu izhir (mirisnu
trstiku, piriku, travu miloduh)." Ili je rekao: "Bacite na njegovu nogu od izhira (nešto,
nekoliko)." A od nas je (neko takav) ko (je taj što) je sazrio (sazreo) njemu njegov plod (rada
dobrih djela i borbe za Islam), pa on (sebi) bere njega. Izvijestio nas je Hassan, sin Hassana,
pričao nam je Muhamed, sin Talhata, pričao nam je Humejd od Enesa, bio zadovoljan Allah
od njega, da je njegov stric odsustvovao od Bedra (tj. nije sudjelovao, učestvovao u borbi na
Bedru), pa je rekao: Odsustvovao sam (Izostao sam) od prvoga ratovanja (od prve borbe)
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Zaista ako dadne prisustvovati meni Allah
(nekoj drugoj borbi) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, zaista će vidjeti
svakako Allah što (tj. kako) se dajem truditi (kako ću se truditi, a to će reći: kako ću se hrabro
boriti). Pa je sreo dan Uhuda. Pa su se porazili (poraženi su određeni muslimanski) ljudi. Pa je
rekao:

"Moj Bože! Zaista ja se ispričavam k Tebi od (onoga) što su napravili ovi, - misli (na
poražene) muslimane - i čistim se k Tebi (tj. odričem se pred Tobom) od (onoga) što su
donijeli njega idolopoklonici (u ovom okršaju)." Pa je stupio naprijed sa svojim mačem
(sabljom). Pa je sreo Sa'da, sina Muaza (Muazovoga sina), pa je rekao: "Gdje ćeš (Kuda
bježiš), o Sa'de? Zaista ja nalazim (tj. osjećam) miris raja ispod (niže) Uhuda." Pa je otišao (u
najveću vatru borbe prsa u prsa), pa se ubio (pa je ubijen, poginuo je). Pa nije se prepoznao
(drukčije) do (tako da) je prepoznala njega njegova sestra sa mladežom (tj. po mladežu), ili sa
njegovim (po njegovim) jagodicama. I sa njim (tj. I u njega) je sedamdeset i nekoliko
(povreda što) od udarca (udaraca kopljem), i (što od) udarca (mačem, sabljom) i
prostrijeljenja sa strijelom.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, pričao nam je
Ibnu Šihab: izvijestio me je Haridžete, sin Zejda sina Sabita, da je on čuo Zejda, sina Sabita,
bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Izgubio sam (jedan) ajet od Ahzaba (odlomak iz poglavlja El-Ahzab) kada smo pisali
(prepisivali) Mushaf (zbirku, primjerak knjige u kojoj je sav Kur'an, Božija objava
Muhammedu a.s.), slušah poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) čita (uči) njega
(taj ajet što sam ga izgubio, što mi nedostaje). Pa smo tražili njega, pa smo našli njega sa
Huzejmetom, sinom Sabita, Ensarijom (tj. našli smo ga kod Huzejmeta, a to je ovaj ajet):

"Od vjernika su (jedni) ljudi (takvi da) su bili istiniti (u onome) što su se obavezali
Allahu na njega, pa od njih je (neko takav) ko je izvršio svoj zavjet (tj. ko je već umro), a od
njih je (neko takav) ko očekuje.....". Pa smo priključili (uvrstili) njega (taj ajet) u njegovu suru
(u njegovo poglavlje) u Mushafu.

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Adija, sina Sabita, rekao je:
čuo sam Abdullaha, sina Jezida (Jezidovoga), (da) priča od Zejda, sina Sabita, bio zadovoljan
Allah od njega, rekao je:

Pošto je izašao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ka Uhudu, vratili su se

(neki) ljudi od (onih) ko je (bio) izašao sa njim (u borbu). A bili su drugovi Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, dvije stranke (tj. bili su se razdvojili na dvije stranke, grupe):
stranka (jedna što) govori: "Borićemo se s njima (tj. protiv njih - mekanskih
idolopoklonika)!", i stranka (druga što) govori: "Nećemo se boriti s njima!" Pa je sišla (objava
slijedećega ajeta):

"Pa šta je vama (da ste se razdvojili) u licemjercima (u odnosu na licemjerce na) dvije
stranke, a Allah je povratio njih sa (onim, tj. zbog onoga) što su stekli (oni, tj. počinili).....".

(Ili: "Pa nije za vas u licemjerce (na) dvije grupe (da se vi razdvajate), a Allah je povratio njih
sa (onim) što su stekli.....". Ili: "Pa nije (za) vas (da se razdvajate) u (vezi) licemjeraca (a to će
reći nevjernika - da se razdvajate na) dvije stranke, a Allah je povratio njih sa (onim, zbog
onoga) što su stekli.....".)

I rekao je (Muhammed a.s.): "Zaista ona (tj. grad Medina) je lijepa (blagoslovena tako
da) ništi (odstranjuje, uništava) grijehe (tj. griješnike, nevjernike) kao što ništi (odstranjuje, tj.
topi, rastapa) vatra rđu (trosku od) srebra."

(To je drugi hadis koji je već prolazio u tekstu, ili će doći.)

GLAVA:

"Pošto su pomišljale (odlučile) dvije grupe od vas da oslabe njih dvije (tj. da se odstranu-
odstrane, odustanu od borbe), a Allah je zaštitnik njih dviju, i na Allaha pa neka se oslonu
(oslone) vjernici."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Amra, od
Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Sišao je ovaj ajet u (vezi) nas (tj. o nama): "Pošto su pomišljale dvije grupe od vas da
oslabe njih dvije...." (sišao je u vezi nas) Selimetovića i Harisetovića, i (ja) ne želim da on nije
sišao, a Allah govori (veli u tome ajetu): "a Allah je zaštitnik njih dviju.....".

(A to će reći-a to znači: Iako se u tom ajetu iznosi greška što se je pomišljalo na slabljenje,
odnosno odustajanje od borbe, ipak Božije riječi "a Allah je zaštitnik njihov....", pokazuje da
je ta greška oproštena i da ona nije bila odlučena čvrsto da se izvede i učini.)

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Sufjan, izvijestio nas je Amr - on je sin
Dinara - (izvještavajući on) od Džabira, rekao je: rekao je meni poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio:

"Da li si sklopio brak (da li si se oženio), o Džabire?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Šta
je to (ta, dakle: Ko je ona)? Je li djevojka, ili (je) udovica?" Rekao sam: "Nije (djevojka),
nego udovica." Rekao je: "Pa da si (tj. Zašto nisi oženio) djevojku (pa da ona) zabavlja tebe
(da se igra s tobom)?!" Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Zaista moj otac se ubio (ubijen je
na) dan Uhuda, a ostavio je devet kćeri (kćera), bile su (one) meni (one su meni) devet
sestara, pa sam mrzio (tj. pa nisam želio) da skupim (sastavim) k njima (jednu) djevojku ludu
(tj. nevještu u poslu) kao (što su) one, ali (tj. nego sam sebi uzeo u brak jednu) ženu (da)
češlja njih i stoji nad njima (tj. i da se brine o njima)." Rekao je: "Pogodio si."

PRIČAO MI JE Ahmed, sin Ebu Surejdža, izvijestio nas je Ubejdulah, sin Musa-a,
pričao nam je Šejban od Firasa, od Ša'bije, rekao je: pričao mi je Džabir, sin Abdullaha, bio
zadovoljan Allah od njih dvojice, da se njegov otac našao mučenikom (tj. pao je, poginuo je
kao šehit, šehid-mučenik na) dan Uhuda, i ostavio je na njemu (tj. na sebi jedan) dug
(dugovanje) i ostavio je šest kćera. Pa pošto je prispjelo trganje (branje ploda sa) palmi, rekao
je:

Došao sam poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao:

"Već si znao (Već znaš) da je moj otac našao se mučenikom (poginuo je na) dan
Uhuda i ostavio je mnogo duga. I zaista ja želim da vide tebe (njegovi) vjerovnici
(zajmodavci, kreditori)." Pa je rekao: "Idi, pa uhrpaj (sakupi) svaku (vrstu od) datula (hurmi)
na (jednu) stranu." Pa sam (to) učinio, zatim sam pozvao njega. Pa pošto su pogledali k njemu
(ugledali njega), kao da su se oni potaknuli sa mnom (da još gore postupaju u) tom času. Pa
pošto je vidio šta prave (čine oni), ophodao (obišao) je okolo (oko) najveće (od) njih
uhrpavanjem (oko najveće hrpe) tri puta, zatim je sjeo na nju, zatim je rekao:

"Pozovi sebi svoje drugove (tj. vjerovnike, zajmodavce)." Pa nije prestao (da) mjeri
njima dok je izvršio Allah od (tj. za) moga oca njegov emanet (dug, dugovanje). A ja sam
zadovoljan da izvrši Allah njegov emanet i (da, tj. pa makar da) se neću vratiti ka svojim
sestrama (ni) sa (jednom) datulom. Pa je spasio Allah (te) hrpe, sve njih, čak (tako da) zaista
ja gledam ka hrpi koja je (ta što) je bio na njoj Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
kao da se ona nije okrnjila (ni za) jednu datulu.

PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od
svoga oca, od svoga djeda, od Sa'da, sina Ebu Vakkasa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao
je:

Vidio sam poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan
Uhuda i sa njim su dva čovjeka, bore se njih dva od njega (da odbiju napade neprijatelja), na
njima dvojici su bijele odjeće, kao najžešće borenje (toga dana, tj. bore se njih dva najžešće),
nisam vidio njih dvojicu (nikada) prije, a ni poslije.

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Mervan, sin Muavijeta,

pričao nam je Hašim, sin Hašima, Sa'dija, rekao je: čuo sam Seida, sina Musejjeba
(Musejjebovoga), (da) govori: čuo sam Sa'da, sina Ebu Vakkasa (da) govori:

Izvadio (tj. Izručio, Ispraznio) je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoj
tobolac (od strijela na) dan Uhuda, pa je rekao:

"Gađaj, tvoj otkup je moj otac i moja mati!"

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Jahja-a, sina Seida, rekao je: čuo
sam Seida, sina Musejjeba (da) je rekao: čuo sam Sa'da (da) govori:

Sastavio je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoje roditelje (na) dan
Uhuda.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Jahja-a, od sina Musejjebovoga

da je on rekao: rekao je Sa'd, sin Ebu Vakkasa, bio zadovoljan Allah od njega:

Zaista već je sastavio (sakupio, skupio) meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, (na) dan Uhuda svoje roditelje, obadva (oba) njih (tj. i oca i majku). Hoće (da kaže da
je to učinio) kada je rekao: "Tvoj otkup je moj otac i moja majka!", a on se bori.

(Sastavio mi je roditelje svoje - to će reći: Rekao mi je da bi me otkupio davši za mene svoga

oca i svoju majku kada bih ja pao u ropstvo, ili inače. Sa'd je bio dobar strijelac u ratu.)

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Mis'ar od Sa'da, od Ibnu Šeddada, rekao
je: čuo sam Aliju (da) govori:

Nisam čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) sastavlja svoje roditelje
(ni) za jednoga (čovjeka, tj. nikome drugome) osim Sa'du.
 PRIČAO NAM JE Jeserete, sin Safvana, pričao nam je Ibrahim od svoga oca, od
Abdullaha, sina Šeddada, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Nisam čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je sastavio svoje roditelje
(ni) za jednoga (čovjeka, ni za koga, nikome) osim za Sa'da, sina Malika (osim Sa'du
Malikovome), pa zaista ja sam čuo njega (da) govori (na) dan Uhuda:

"O Sa'de, gađaj, tvoj otkup je moj otac i moja majka!"

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, od Mutemira, od njegovoga oca, rekao je:

Tvrdio je Ebu Usman da ono nije ostao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i

spasio, u nekom (od) tih dana koji su (ti što) se bori (on) u njima (niko drugi) osim Talhate i
Sa'd, od pričanja (tj. po pričanju) njih dvojice (samih koji su to pričali lično Ebu Usmanu).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Ebul-Esveda, pričao nam je Hatim, sin Ismaila, od
Muhameda, sina Jusufa, rekao je: čuo sam Saiba, sina Jezida, rekao je:

Družio sam se (sa) Abdur-Rahmanom, sinom Avfa, i Talhatom, sinom Ubejdulaha, i

Mikdadom i Sa'dom, bio zadovoljan Allah od njih, pa nisam čuo nijednoga od njih (da) priča
od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, osim (jedino to) da sam ja čuo Talhata (Talhu
da) priča od dana (tj. o danu) Uhuda.

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Veki' od Ismaila, od Kajsa,
rekao je:

Vidio sam ruku Talhata (Talhe) suhu (tj. osušenu, zakržljalu, ukočenu), čuvao (štitio)
je s njom (njome) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Uhuda.

PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdul-Varis, pričao nam je Abdul-Aziz
od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pošto (tj. Kad) je bio dan Uhuda, porazili su se (nageli su u bježanje određeni) ljudi od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a Ebu Talhate (Ebu Talha) je pred
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, zaštićivač na njega (tj. štiti ga) sa (jednim
kožnim) štitom svojim. A bio je Ebu Talhate čovjek strijelac, žestokoga čupanja (tj. trzanja),
razbio je tada dva luka, ili tri. I bio je (bio bi određeni) čovjek (da) prođe sa njim (tj. pokraj
njega) sa tobolcem od strjelica, pa govori (tj. rekne Muhamed a.s. tom muslimanu prolazniku
koji nosi strjelice):

"Prospi (tj. Stavi, podaj) ih Ebu Talhatu." Rekao je: I nadvisi (nadnese) se
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, gleda (tj. gledajući) k (tom) narodu, pa rekne Ebu
Talhate: "Sa mojim ocem ti si i mojom majkom (otkupljen)! Ne nadvisuj se, (pa da) pogodi
tebe strjelica od strjelica (od strijela toga) naroda. Moja prsa su niže (tj. ispred) tvojih prsa (tj.
ja se žrtvujem za tebe)!" I zaista već sam vidio Aišu, kćer Ebu Bekra, i Ummu Sulejmu, a
zaista njih dvije su zaista uzdignjivačice (uzdignule su skute do koljena), vidim (ukrasne)
kolutove golijeni njih dviju (tj. na cjevanicama u njih dviju), poskakuju (titraju, poigravaju)
njih dvije mješine (za vodu) na svojim leđima. Izlijevaju njih dvije nju (vodu) u usta naroda
(ranjenoga), zatim se vraćaju njih dvije, pa napune njih dvije nju (mješinu), zatim dolaze njih
dvije, pa izlijevaju nju u usta naroda. I zaista već je padala (ispadala) sablja iz dviju ruku Ebu
Talhata ili dvaput (dva puta), ili tri (puta).

PRIČAO MI JE Ubejdulah, sin Seida, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, sina
Urveta, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Pošto je bio dan Uhuda, porazili su se idolopoklonici (u početku), pa je zajaukao (tj.

poviknuo je) Iblis (vođa đavola, zlih duhova) - prokletstvo Allaha na njega!: "O robovi
(sluge) Allaha! Najzadnje vaše (strane čuvajte se, tj. Obratite pažnju na one neprijatelje koji
su vam iza vaših leđa)!"

(A neprijatelja, u stvari, nije bilo za leđima u tom času još.)

Pa se povratila prva (linija od) njih (od muslimana), pa se je pobila ona i zadnja (linija
od) njih (žestoko između sebe u zabuni). Pa je vidio (ugledao) Huzejfete, pa kada li on sa
svojim ocem Jemanom (se suoči, tj. pa kada li opazi svoga oca Jemana u onoj liniji koju oni -
muslimani - napadaju, a i Jeman je bio musliman), pa je rekao:

"O robovi Allaha! Moj otac, moj otac (je u onoj liniji tamo)!" Rekao je (Urvete):
Rekla je (Aiša): Pa tako mi Allaha nisu se spriječili (oni od međusobne borbe odmah na to
upozorenje), čak su ubili njega (Jemana). Pa je rekao Huzejfete: "Oprostio Allah vama!"
Rekao je Urvete: "Pa tako mi Allah neprestano je bio u Huzejfetu ostatak dobra (sve) dok se
priključio Allahu, moćan je i veličajan je.

"Besurtu" je (isto što i) "alimtu" (znao sam, a to je) od (značenja izraza) "el-besiret fil-
emri" (uviđavnost u poslu, u nekoj stvari pronicljivost, prozrenje). A "ebsartu" je od (izraza)
"besarul-ajni" (vid oka). A veli se: "Besurtu" i "ebsaru" je jedno (tj. imaju isto značenje: vidio
sam).

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "Zaista (oni) koji su okrenuli se (tj. dali se u bijeg na) od (između)
vas (na) dan (kada) su se sukobile dvije skupine, (učinili su to iz razloga što) je tražio
posrtanje njima sotona samo sa (tj. zbog) nekoga (dijela onoga) što su stekli, a zaista već je
zbrisao Allah od njih (tj. oprostio im je taj posrtaj, tu grešku), zaista Allah je velikoopraštač,
blag.".

PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Ebu Hamzete od Usmana, sina Mevheba,
rekao je:

Došao je (jedan) čovjek, hodočastio je Kabu, pa je vidio (neki) narod sjedače (tj. neke
ljude kako sjede), pa je rekao:

"Ko su ovi sjedači?" Rekao je (neko): "Ovo su Kurejševići." Rekao je: "Ko je (onaj)
starac?" Rekli su: "Ibnu Umer (Sin Umera)." Pa je došao njemu, pa je rekao: "Zaista ja sam
pitalac (tj. ja ću pitati) tebe od (tj. o jednoj) stvari. Da li ćeš pričati (reći) meni?" Rekao je:
"Zaklinjem te sa zabranjenošću (tj. sa svetošću) ove Kabe da li znaš da je Usman, sin Affana,
pobjegao (na) dan Uhuda?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa znaš (li) ga (da) je odsustvovao od
Bedra, pa nije bio prisutan njemu (tj. borbi na njemu)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa znaš
(li) da je on izostao od prisege zadovoljstva (Božijega), pa nije prisustvovao njoj?" Rekao je:
"Da." Rekao je: Pa je veličao (tj. uzviknuo je: "Allahu ekber!: Allah je veći!"). Rekao je Ibnu
Umer: "Dođi, zbog (toga da) izvijestim tebe, i zbog (toga da) objasnim tebi o (onome) što si
pitao mene o njemu. Što se tiče njegovog bijega (na) dan Uhuda, pa svjedočim da je Allah
zbrisao od njega (da mu je oprostio). A što se tiče njegovoga odsustvovanja od Bedra, pa
zaista ono bila je pod njim (pod njegovim brakom, tj. s njim u braku) kći poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, a bila je bolesna, pa je rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio:

"Zaista za tebe je nagrada čovjeka od (onih) ko je prisustvovao Bedru i njegov dio

(udio u ratnom plijenu)." A što se tiče njegovoga odsustvovanja od prisege Zadovoljstva, pa
zaista ono da je bio ijedan (čovjek, tj. iko) cjenjeniji (časniji) u utrobi (tj. u dolini) Meke od
Usmana, sina Affanovoga, zaista bi poslao njega (toga nekoga) mjesto njega (mjesto
Usmana). Pa je poslao Usmana, a bila je prisega Zadovoljstva poslije (što) je otišao Usman k
Meki. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (pokazujući) sa svojom desnom
rukom:

"Ovo je ruka Usmana." Pa je udario s njom na svoju ruku (tj. po svojoj drugoj ruci u
znak prisege Usmanove), pa je rekao: "Ovo je za Usmana (prisega)." Idi sa ovim sada sa
tobom (tj. sa sobom neka imaš u svome znanju)."

GLAVA:

"Pošto se penjete i ne zavijate vratom (tj. i ne obazirete se ni) na jednoga (čovjeka, tj. ni na
koga), a Poslanik poziva vas u zadnju vašu (liniju, u zaštitnicu da se vratite, pa da se u njoj
sredite i pripremite za protivnapad), pa je nagradio (tj. kaznio Allah) vas tugom sa tugom (ili:
tugom za tugu) zato da se ne žalostite nad (tj. za onim) što je mašilo vas (što vas je prošlo, što
vam se je izmaklo), a ni (niti zbog onoga) što je pogodilo vas, a Allah je obavješten za (ono)
što radite.".

"Tus'idune" je (isto što i) "tezhebune": idete, odlazite. "As'ade" i "sa'ide" je (značenja):

popeo se (na primjer) "fevkal-bejti": na kuću (iznad kuće: a i to veli da "sa'ide" znači: uzvisio
se je, a "As'ade": otišao je).
PRIČAO MI JE Amr, sin Halida, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Ebu Ishak,
rekao je: čuo sam Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Učinio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, nad pješacima (nad pješadijom

na) dan Uhuda (kao zapovjednika) Abdullaha, sina Džubejra, i okrenuli su poraženi (oni neki
bivši). Pa to je: Pošto poziva njih Poslanik u njihovu zadnju (najzadnju liniju).

GLAVA:

"Zatim je spustio na vas (u vremenu) od poslije (te) tuge sigurnost (bezbijednost), drijemanje
(što) pokriva (poklapa, tj. snalazi, zahvata jednu) grupu od vas, a (jedna) grupa (je takva da)
su već zabrinule njih njihove osobe, misle o Allahu (drugu misao) osim ispravne - misao
predislamlja, govore: "Da li je za nas od (ovoga) posla (stanja kakav dio) od stvari (tj. Imamo
li mi od obećane pobjede išta, imalo)?"; reci: Zaista posao (taj), cio on je za Allaha (pripada
Allahu, Allahov je); sakrivaju (taje oni) u svojim osobama (u svojim dušama, u sebi ono) što
neće pokazati tebi, govore: "Da je bilo za nas (Da smo mi imali) od (toga) posla (neku) stvar
(išta), ne bi smo se ubili (ne bi smo bili pobijeni, ubijani) ovdje!"; reci: "Da ste bili (vi) u
svojim kućama, zaista bi se pojavili (oni) koji su (ti što) se je propisalo njima (ovo) ubijanje
ka svojim ležajima (tj. mjestima gdje sada leže pobijeni, izginuli); i (ovo vam je) zbog (toga
da) isproba Allah (ono) što je u vašim prsima i zbog (toga da) očisti (ono kolebanje,
sumnjanje) što je u vašim srcima, a Allah je znalac za (misli) vlasnice (gospodarice vaših)
prsa.".

A rekao je meni Halifete: Pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid od
Katadeta, od Enesa, od Ebu Talhata, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bio sam u (tj. među onima) ko (je bio takav da) je pokrilo (tj. zadesilo to) drijemanje
(na) dan Uhuda, čak je pao moj mač (sablja) iz moje ruke nekoliko puta: padne, a (ja) uzmem
njega, i padne (opet), pa ga (opet) uzmem.

GLAVA:

"Nije za tebe od (toga) posla (nijedna) stvar (tj. Ne pripada k tebi u vezi posla i stvari pomoći
i pobjede vjernika i u vezi posla i stvari uništenja nevjernika ništa, ti nemaš ništa u vezi toga,
nego Allah je taj koji to može da ih uništi) ili (da) se povrati na njih (tj. da im primi pokajanje,
da im podari pokajanje), ili (da) kazni njih, pa (tj. jer) zaista oni su silnici (zulumćari,
nasilnici).".

Rekao je Humejd i Sabit od Enesa (prenoseći): Ranio se (Ranjen) je (u glavu)

Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Uhuda, pa je rekao:

"Kako će se spasiti (ili: Kako da se spasi jedan) narod (tj. ljudi naroda koji) su ranili (u
glavu) svoga vjerovijesnika?" Pa je sišla (objava - ajet): "Nije za tebe od (toga) posla
(nijedna) stvar (ništa)....".

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Abdullaha, Sulemija, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio
nas je Mamer od Zuhrije, pričao mi je Salim od svoga oca da je on čuo poslanika Allaha
(Allahovoga poslanika), pomilovao ga Allah i spasio, kada je podigao svoju glavu od naklona
(u molitvi, u namazu) od posljednjega naklonjanja od (molitve) zore (da) govori:

"Moj Bože! Prokuni (Podaj prokletstvo na) omsicu (tog-i-tog), i omsicu (i tog-i-tog), i
omsicu (i tog-i-tog)!", (to govori) poslije što govori (tj. nakon što je rekao): "Čuo Allah za
(onoga) ko je hvalio Njega! Naš Gospode, i Tebi Hvala!" Pa je spustio Allah, moćan je i
veličajan je: "Nije za tebe od (toga) posla (nijedna) stvar....", do Njegovoga govora "pa (tj. jer)
zaista oni su silnici.".

A od Hanzaleta, sina Ebu Sufjana, rekao je: čuo sam Salima, sina Abdullaha, (da)
govori: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) moli na (tj. protiv)
Safvana, sina Umejjeta, i Suhejla, sina Amra, i Harisa, sina Hišama, (tj. proklinjaše ih) pa je
sišla (objava - sišao je ovaj ajet): "Nije za tebe od (toga) posla (nijedna) stvar.....", do
Njegovoga govora: "pa (jer) zaista oni su silnici.".

GLAVA

spominjanja Umu Selite.

 PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba, i
rekao je Sa'lebete, sin Ebu Malika:

Zaista je Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, dijelio (razdjeljivao
nekakve) ogrtače (ili: odjeće, odjeću od vune) među (neke) žene od žena stanovnika Medine,
pa je ostao od njih (jedan) dobar ogrtač (plašt). Pa je rekao njemu neki (od onih) ko je kod
njega (bio tada tude, tu):

"O zapovjedniče vjernika! Podaj ovaj kćeri (tj. unuci) poslanika Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, koja je kod tebe." Hoće (oni, tj. Misle oni koji su predložili da podsjete na)
Umu Kulsumu, kćer Alije. Pa je rekao Umer: "Umu Selita je preča za njega (za ogrtač) od
nje." A Umu Selita je od žena Pomagača od (onih) ko se je (u svoje vrijeme) prisegao
poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Umer: "Pa (tj. Jer) zaista ona nosaše
(ona je nosila na svojim leđima) nama mješine (za vodu, tj. vodu u mješinama na) dan
Uhuda."

GLAVA

ubijanja (pogibije) Hamze (Hamzeta, strica-amidže Božijega poslanika).

PRIČAO MI JE Ebu Džafer Muhamed, sin Abdullaha, pričao nam je Hudžejn, sin
Musena-a, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Abdullaha sina Ebu Selemeta, od Abdullaha, sina
Fadla, od Sulejmana, sina Jesara, od Džafera, sina Amra sina Umejjeta, Damrije, rekao je:

Izašao sam sa Ubejdulahom, sinom Adijja sina Hijara. Pa pošto smo stigli (došli u)
Hims (Homs), rekao je meni Ubejdullah, sin Adijja:

"Da li (je) tebi (po želji) u Vahšije (da odemo i da) pitamo njega (dakle: Je si li voljan
da odemo kod Vahšije da ga pitamo) o ubijanju Hamzeta (Hamze)?" Rekao sam: "Da." A bio
je Vahšija (smjestio se da) stanuje (tj. stanovaše, stanovao je u) Himsu. Pa smo pitali o njemu,
pa se reklo nama: "On je to u hladu (On je u hladu) svoga dvorca, kao da je on (velika)
mješina." Rekao je: Pa smo došli, čak smo zastali nad njim sa laganom (stankom, tj. malo smo
zastali). Pa smo (ga) pozdravili, pa je uzvratio pozdrav. Rekao je: A Ubejdulah je omotavač
sebe sa svojim sarukom (tj. umotao, omotao je svoju glavu sa sarukom, čalmom), ne vidi
Vahšija (drugo ništa) osim njegova dva oka i njegove dvije noge. Pa je rekao Ubejdulah:

"O Vahšija! Je li prepoznaješ mene?" Rekao je: Pa je pogledao k njemu (njega, u

njega), zatim je rekao: "Ne, tako mi Allaha, osim (jedino što ti mogu reći) da ja znam da je
Adijj, sin Hijara spario se (oženio se sa jednom) ženom (što) se rekne njoj Umu Kital, kći
Ebul-'Isa, pa je (ona) rodila njemu (jednoga) dječaka u Meki. Pa sam bio (običaja da ja)
tražim dojilju njemu (dječaku), pa sam nosio toga dječaka sa njegovom majkom, pa sam
dodavao njoj njega. Pa zaista kao da sam ja gledao ka tvojim dvama stopalama."

(To jest: "Kao da sam ja gledao negdje tvoje noge." A to će reći: "Te tvoje noge su iste kao
noge onoga dječaka." A komentatori vele da je ono, on onoga dječaka nosao prije pedeset
godina prije nego se je dogodio ovaj slučaj, i više nije viđao toga dječaka, a taj dječak je bio
baš isti Ubejdulah. To pokazuje oštroumnost i jako pamćenje Vahšije.)

Rekao je: Pa je otkrio Ubejdulah svoje lice, zatim je rekao: "Zar nećeš izvijestiti nas o
ubijanju Hamze?!" Rekao je: "Da. Zaista Hamza je ubio Tuajmeta, sina Adijja sina Hijara u
(bitki, borbi na) Bedru, pa je rekao meni moj gospodar Džubejr, sin Mut'ima: "Ako ubiješ
Hamzu za moga strica, pa ti si slobodan (jer je Vahšija bio rob)." Rekao je: Pa pošto je (došlo
vrijeme i slučaj) da su izašli (oni) ljudi (tj. bezbožni Kurejševići u rat u) godini Ajnejna - a
Ajnejn je brdo prema Uhudu, između njega i između njega je (jedna) dolina - izašao sam (i ja)
sa (tim) ljudima ka (toj) borbi. Pa pošto je (došao čas) da se uredaju (poredaju oni u bojne
redove) za (tu) borbu, izašao je Siba', pa je rekao: "Da li je od megdandžije (iko, tj. Da li ima
ikakav megdandžija, čovjek koji bi mi izašao na megdan, na dvoboj)?" Rekao je: Pa je izašao
k njemu Hamza, sin Abdulmuttaliba, pa je rekao:

"O Siba-e! O sine Umu Enmare, odsjecačice prevlaka (na ženskim spolnim organima,
klitora, sikilja)! Zar (da) se zaoštravaš (ti) sa Allahom i Njegovim poslanikom, pomilovao ga
Allah i spasio, (tj. Zar da ti vodiš neprijateljstvo protiv Allaha i Njegovoga poslanika, zar da
ih ti srdiš)?" Rekao je: Zatim je navalio (potrčao žestoko) na njega, pa je bio, kao otišlo
(prošlo) jučer (tj. kao jučerašnji dan koji je otišao, prošao - a to će reći: pa je nestalo Siba'-a
kao jučerašnjega dana). Rekao je: A (ja) sam se sakrio radi Hamze (zbog Hamze u zasjedu)
pod (jednu veliku) stijenu. Pa pošto se približio meni, gađao sam ga sa svojim kopljem, pa
stavim ga (tj. pa pogodim, pa sam pogodio njime) u njegovu kičicu (u dlake okolo spolnoga
organa tako da) je čak izašlo između njegova dva bedra (buta). Rekao je: Pa je to bila (ona
neminovna) obaveza za njega (a to je smrt, tj. Pa to je bila smrt Hamze). Pa pošto su se vratili
(tu) ljudi, vratio sam se (i ja) sa njima, pa sam ostao u Meki (sve dotle) dok se je raširio (tj.
zavladao i) u njoj Islam. Zatim sam izašao ka Taifu. Pa su poslali k poslaniku Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (nekakvoga) poslanika (tj. izaslanika, deputata). Pa se reklo
meni: "Zaista on (Muhamed a.s.) ne uzbunjuje (tj. ne uznemiruje ove) poslanike (izaslanike
koji mu dolaze da najave da stanovnici nekoga grada ili plemena žele primiti Islam)." Rekao
je: Pa sam izašao sa njima, čak sam došao (stigao) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio. Pa pošto je vidio mene, rekao je:

"Je si li ti Vahšija?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Ti si ubio Hamzu." Rekao sam:
"Već je bilo od posla (toga ono) što je već doprlo tebi." Rekao je: "Pa da li možeš da dadneš
odsustvovati tvome licu od mene (tj. da ukloniš svoje lice od mene)?" Rekao je: Pa sam
izašao. Pa pošto se zgrabio (uzeo, tj. pošto je umro) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, pa izašao je (pojavio se) Musejlimete Lažovina (Kezzab). Rekao sam: Zaista izaći ću
svakako ka Musejlimetu, možda ja (da) ubijem njega, pa (da) izravnam s njim Hamzu (tj. da s
tim ubijanjem toga Lažova izravnam i ispravim svoju veliku grešku koju sam napravio
ubijanjem Hamze). Rekao je: Pa sam izašao sa ljudima (koji su poslani protiv Musejlimeta
Lažova), pa je bilo od njegova posla (od njegove stvari ono) što je bilo. Pa kada li (jedan)
čovjek je stajač (stajao je) u izdubini (rupi nekoga) zida, kao da je on lugast devac,
uskovitlane (tj. nepočešljane) glave (kose). Rekao je: Pa sam gađao njega sa svojim kopljem,
pa stavim njega (tj. pogodim njime, pogodim ga) među njegove dvije dojke (sise), čak je
izašlo (koplje) između njegovih dviju plećki (pleća). Rekao je: I skočio (je) ka njemu (jedan)
čovjek od Pomagača, pa je udario njega sa sabljom na njegovu glavu (tj. po njegovoj glavi).

Rekao je (Abdul-Aziz): Rekao je Abdullah, sin Fadla: Pa me je izvijestio Sulejman,

sin Jesara da je on čuo Abdullaha, sina Umera (da) govori: Pa je rekla (jedna) djevojka (ili:
robinja koja se je u taj čas nalazila) na leđima (tj. na krovu jedne) kuće:

"Jao zapovjedniku vjernika! Ubio je njega (taj) crni rob."

(Pod zapovjednikom vjernika mislila je na Musejlimu-Musejlimeta Lažova, a pod vjernicima

na one koji su bili počeli da vjeruju u Musejlima kao tobožnjega Božijega poslanika poslije
Muhammeda a.s..)
GLAVA

(onoga) što je pogodilo (zadesilo) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, od rana (na)
dan Uhuda.

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Nasra, pričao nam je Abdurrezzak od Mamera, od

Hemmama, čuo je Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Pojačala (Povećala) se je srdžba Allaha na narod (na ljude koji) su učinili sa

Njegovim vjerovijesnikom (ovo)." Pokazuje (tj. Pokazujući pri toj izjavi) ka svome (zubu)
sjekutiću. (Tj. Pokazujući na svoj izbijeni, izvaljeni sjekutić.) "Pojačala se je srdžba Allaha
na čovjeka (što) ubije njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u putu Allaha."

(Riječ "rebaijetun" znači zub sjekutić, a ne očnjak kako je bilo prvobitno prevedeno.)

PRIČAO MI JE Mahled, sin Malika, pričao nam je Jahja, sin Seida, Umevija, pričao
nam je Ibnu Džurejdž od Amra, sina Dinara, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan
Allah od njih dvojice, rekao je:

"Pojačala se je srdžba Allaha na (onoga) ko (je takav da) je ubio njega Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, u putu Allaha (tj. u ratu, u borbi). Pojačala se je srdžba Allaha na
narod (na ljude naroda koji) su okrvavili lice vjerovijesnika Allaha (Allahovoga
vjerovijesnika), pomilovao ga Allah i spasio."

GLAVA.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Jakub od Ebu Hazima da je on
čuo Sehla, sina Sa'da, a on se pita (a on je upitan) o rani poslanika Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio, pa je rekao:

"Zar ne (Pažnja)! Tako mi Allaha zaista poznajem (znam onoga) ko je (koji je) bio (taj
što) pere ranu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. ko praše njegovu ranu) i ko
lijevaše (polijevaše tu) vodu i sa čim se je liječio." Rekao je: "Bila je (to) Fatima - na nju
pozdrav (ili: mir njoj)!, - kći poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ta što) pere njega
(tj. nju - ranu njegovu), a Alija, sin Ebu Taliba lijeva (polijeva) vodu sa štita. Pa pošto je
vidjela Fatima da voda ne povećava (toj) krvi (ništa drugo) osim mnoštvo (tj. da pranje
vodom samo još više izaziva krvarenje rane), uzela je komad hasure (asure, rogožine), pa je
spalila njega (tj. taj komad od hasure) i prilijepila ga. Pa se je sustegla (zastavila se ta,
zaustavila se ta) krv. I razbio se (tj. razbijen) je njegov sjekutić tada, i ranilo se njegovo lice i
razbila se kaciga (šljem) na njegovoj glavi."

PRIČAO MI JE Amr, sin Alije, pričao nam je Ebu Asim, pričao nam je Ibnu Džurejdž
od Amra, sina Dinara, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, rekao je:

"Pojačala se srdžba Allaha na (onoga) ko (je takav da) je ubio njega (jedan, neki)
vjerovijesnik; i pojačala se srdžba Allaha na (onoga) ko je okrvavio (tj. ranio, ozlijedio) lice
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio."

GLAVA:
"Koji su odgovorili (tj. odazvali se) Allahu i (Njegovom) poslaniku.....".

PRIČAO NAM JE Muhamed, pričao nam je Ebu Muavijete od Hišama, od njegovoga

oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje:

"Koji su odgovorili Allahu i Poslaniku poslije što je pogodilo (zadesilo) njih (to)
ranjavanje, za (one) koji su činili lijepo (tj. dobra djela) od njih i bojali su se (Allaha),
(određena) je velika nagrada (kod Allaha)." - rekla je (Aiša) Urvetu:

"O sine moje sestre (O sestriću)! Bio je tvoj otac od njih: Zubejr i (djed) Ebu Bekr (tj.
Tvoj otac Zubejr i Ebu Bekr bili su dvojica između njih koje je obradovao Allah velikom
nagradom objavljivanjem gornjega ajeta, a koji se odnosi na borbu na Uhudu). Pošto je
pogodilo (zadesilo) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ono) što je pogodilo (na)
dan Uhuda i okrenuli se (tj. otišli, povukli se) idolopoklonici, plašio se je (Muhammed a.s.) da
se vrate (zavrate ponovo u napad). Rekao je (zbog toga):

"Ko će otići (ići) u njihovom tragu (za njihovim tragom, za njima)?" Pa se odazvalo
(odgovorilo, javilo lako, brzo, tj. dobrovoljno) od njih (između njih-drugova Muhammeda
a.s.) sedamdeset ljudi. Rekao je: Bio je u (među) njima Ebu Bekr i Zubejr."

GLAVA

(objašnjenja imena nekih ljudi od onih) ko se ubio (ko je ubijen, koji su ubijeni) od
muslimana (na) dan Uhuda. Od njih su: Hamza (Hamzete), sin Abdulmuttaliba, i Jeman, i
Enes, sin Nadra i Mus'ab, sin 'Umejra.

PRIČAO MI JE Amr, sin Alije, pričao nam je Muaz, sin Hišama, rekao je: pričao mi je
moj otac od Katadeta, rekao je:

Ne znamo (nijedno) pleme od plemena Arapa (tj. arapskih) mnogobrojnije mučenikom

(mučeništvom, tj. da ima više mučenika - šehita-šehida poginuli za Islam), časnije (na)
Sudnjemu danu od Pomagača."

(To jest: Pomagači su dali najviše šehida i biće najčasniji na Sudnjem danu.)

Rekao je Katadete: A pričao nam je Enes, sin Malika da je ono ubilo se (tj. da je
ubijeno) od njih (od Pomagača na) dan Uhuda sedamdeset, a (na) dan Bi'ri Me'uneta
sedamdeset i (na) dan Jemame sedamdeset. A bio je Bi'ru Me'unete na vremenu (tj. u vrijeme,
za života) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a dan Jemame na vremenu (za
vrijeme vladanja) Ebu Bekra (na) dan (za vrijeme) Musejlimeta Lažova.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, od
Abdurrahmana, sina Ka'ba sina Malika, da je Džabir, sin Abdullaha, bio zadovoljan Allah od
njih dvojice, izvijestio njega da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sastavljaše
između dvojice (tj. po dvojicu) ljudi od ubijenih Uhuda (od poginulih u borbi na Uhudu, kod
Uhuda) u jednu odjeću (pri pokopu, ukopu, sahrani), zatim govoraše:

"Koji (od) njih je mnogobrojniji uzimanjem (vezano) za Kur'an (tj. Koji od njih zna
više napamet Kur'ana)?" Pa kada se dao znak (kada bi se pokazalo) njemu k (prema) jednom
(od njih), proturio bi ga naprijed u grobu (u stvari: u potkopanom dijelu groba prema kibli) i
rekao bi: "Ja sam svjedok na (za) ove (na) Sudnjem danu." I zapovjedio je za njihovo
zakopavanje sa njihovim krvima, i nije klanjao na njih (nije obavljao molitve za njih -
dženaze) i nisu prali (kupali njih).

A rekao je Ebul-Velid od Šubeta, od Ibnul-Munkedira, rekao je: čuo sam Džabira (da)
je rekao: Pošto se ubio (tj. Pošto je ubijen, poginuo, ili: Kad je ubijen) moj otac, počeo sam
(da) plačem i (da) otkrivam (mrtvačku) odjeću od (tj. sa) njegovoga lica. Pa su počeli drugovi
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) zabranjuju meni (to), a Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, nije zabranjivao. I rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio:

"Ne oplakuj ga! (Doslovno: Nećeš oplakivati njega.) Ili: Što oplakuješ njega?
Neprestano (izvjesni) anđeli osjenjuju njega (tj. prave hlad njemu) sa svojim krilima dok se
podignuo (tj. sve do časa kada je podignut, dok nije podignut sa svoga mjesta da se nosi u
grob)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin 'Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, sina
Abdullaha sina Ebu Burdeta, od njegovoga djeda Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio
zadovoljan Allah od njega, mislim od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Vidio sam u mome snoviđenju (tj. Usnio sam, sanjao sam u svome snu) da sam ja
zatresao (jedan) mač, pa su se presjekla njegova prsa, pa kadli ono (to je bio predznak onome)
što se pogodilo (što je poginulo) od vjernika (na) dan Uhuda. Zatim sam zatresao njega drugi
(puta), pa se je vratio (kao) najljepši što je bio, pa kadli je ono (o ono je, to je bio, to bi
predznak za ono) što je doveo (dao) njega Allah (poslije raznoga dobra koje se je sastojalo) od
Pobjede (tj. oslobođenja Meke) i skupljanja (sakupljanja, sastavljanja tih) vjernika. I vidio
sam (tj. sanjao sam) u njemu (u tom snu neke zaklane) krave - a Allah (tj. a pravljenje,
davanje Allaha) je dobro - pa kadli su oni (to su poginuli) vjernici (na) dan Uhuda."

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Aameš od
Šekika, od Habbaba, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Iselili smo se sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, a mi sebi tražimo lice

Allaha, pa nužna je bila naša nagrada na Allaha. Pa od nas je (neko) ko je prošao, ili je otišao,
nije jeo (nije okusio) od svoje nagrade (nijednu) stvar, bio je (jedan takav) od njih Mus'ab, sin
Umejra. Ubio se (Ubijen je, tj. Poginuo) je (na) dan Uhuda, a nije ostavio (ništa drugo) osim
(neki) ogrtač. Bili smo (u takvoj nezgodi da) kada bismo pokrili s njim (ogrtačem) njegovu
glavu, izašle bi (otkrile bi se) njegove dvije noge; a kada bi se pokrile s njim njegove dvije
noge, izašla bi (otkrila bi se, vidjela bi se) njegova glava. Pa je rekao nama Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:

"Pokrijte s njim njegovu glavu, i stavite na njegove dvije noge (travu zvanu) izhir
(pirika; miomirisna trstika)." Ili je rekao: "Bacite na njegove dvije noge (neku količinu) od
izhira." A od nas je (neko) ko (je takav da) je sazrio njemu njegov plod, pa on bere (trga sebi)
njega.

GLAVA:

"Uhud voli nas i volimo (mi, i mi) njega (dakle: i mi volimo njega)."

Rekao je njega (taj hadis) Abbas, sin Sehla, od Ebu Humejda, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio.
 PRIČAO MI JE Nasr, sin Alije, rekao je: izvijestio me je moj otac od Kurreta, sina
Halida, od Katadeta: čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Ovo je (jedno) brdo (koje) voli nas, i (mi) volimo njega."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Amra, slobodnjaka
Muttaliba (Muttalibovoga), od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (našao se jednom u prilici da) se je pojavio
(pokazao) njemu Uhud, pa je rekao:

"Ovo je brdo (koje) voli nas, i (mi) volimo njega. Moj Bože! Zaista Ibrahim (Avram)
je zabranio (tj. učinio, proglasio svetom zemljom) Meku, a zaista ja sam zabranio (učinio
svetim) Medinu (ono) što je između njezina dva kamenjara (kamenita predjela)."

PRIČAO MI JE Amr, sin Halida, pričao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu Habiba, od
Ebul-Hajra, od 'Ukbeta da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izašao (jedan) dan,
pa je klanjao na (tj. molio za) stanovnike Uhuda (tj. pokopane na Uhudu) svoje klanjanje na
(za) umrloga (tj. klanjao im je dženazu), zatim se obrnuo (otišao je) ka govornici, pa je rekao:

"Zaista ja sam preteča vama, i ja sam svjedok na (za) vas. I zaista ja zaista gledam ka
svome bunaru sada (misli se na bunar u raju). I zaista ja sam (u takvoj prilici bio da) su se
meni davali ključevi blagajni (riznica) Zemlje (cijele; ili: određene teritorije, države na
Zemlji), ili ključevi Zemlje (sumnja jedan od pripovjedača o tome da li je rečeno "ključevi
blagajni (riznica) Zemlje", ili je rečeno "ključevi Zemlje"). I zaista ja tako mi Allaha ne
plašim se na (za) vas da ćete pridruživati (Allahu išta, tj. ne plašim se da ćete postati
idolopoklonici, mnogobošci) poslije mene, ali (tj. nego) ja se plašim na (za) vas da ćete
pretjeravati u njoj (u ovozemnosti, tj. da ćete se nadmetati, natjecati, takmičiti u pribavljanju
sebi ovozemaljskih uživanja i naslada - da ćete želiti i vrlo voljeti ovozemaljski život)."
GLAVA

ratovanja (u blizini mjesta zvanoga) Redži', i (ratovanja, vojne protiv plemena) Ri'l i Zekvan, i
(ratovanja kod mjesta) Bi'ru Meuneta, i hadisa (u kojem se nalazi pomen, spominjanje
plemena) 'Adala i Kareta i (GLAVA hadisa u kojem se nalazi pomen, spominjanje) 'Asima,
sina Sabita, i Hubejba i njegovih (Asimovih) drugova.

Rekao je Ibnu Ishak: Pričao nam je 'Asim, sin 'Umera da je ona (bitka kod mjesta
Redži' bila) poslije (nakon) Uhuda.

PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam, sin Jusufa, od Mamera,
od Zuhrije, od Amra, sina Ebu Sufjana, Sekafije, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od
njega, rekao je:

Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) četu (odred, desetinu

vojnika da budu kao) oko (tj. izvidnica, osmatračnica, uhode koje će da špijuniraju
neprijatelja), i učinio je zapovjednikom nad njima Asima, sina Sabita - a on je djed (a neki
vele: ujak) Asima, sina Umera sina Hattaba. Pa su (oni) otišli. Te kada su bili između Usfana i
Meke, spomenuli su se (tj. bili su spomenuti, prokazani) za pleme (tj. jednom plemenu -
ogranku od velikoga plemena) Huzejla, rekne se njima Lihjanovići. Pa su slijedili njih sa blizu
od stotinu strijelaca, pa su išli (u stopu za) njihovim tragovima dok su došli (jednome)
odsjedalištu (što) su odsijedali (oni, tj. Asim i njegovi drugovi u) njemu, pa su našli
(Lihjanovići) u njemu koštice (košpice nekih) datula (što) su se opskrbili njima iz Medine
(pošavši oni). Pa su rekli (Lihjanovići):

"Ovo su datule Medine (Jesriba - jer je Jesrib staro ime Medine)." Pa su slijedili
njihove tragove dok su se priključili njima (dok su ih stigli). Pa pošto se je skrajčio (tj. došao
na kraju u ovakav položaj) Asim i njegovi drugovi, sklonili su se k (jednom nadvišenom)
brežuljku (tj. na taj brežuljak). I došli su (ti) ljudi, pa su opkolili njih, pa su rekli: "Za vas je
(tj. Vi imate od nas) ugovor i (čvrstu) obavezanost (garantovanost) ako ste sišli ka nama (ako
sađete k nama) da nećemo ubiti od vas (ni jednoga) čovjeka." Pa je rekao Asim:

"Što se tiče mene, pa neću sići u (tj. pod) zaštitu (nijednoga) nevjernika (bezbožnika,
tj. neću se predati na riječ i obećanja bezbožnika). Moj Bože! Izvijesti o nama Tvoga (Svoga)
vjerovijesnika!" Pa su se borili (protiv, tj. napadali su) njih dok su ubili Asima u (tj. sa još
njegovih) sedam osoba (ljudi), sa strjelicama, a ostao je Hubejb, i Zejd i (još jedan) drugi
čovjek. Pa su davali njima ugovor i obavezanost (obavezu). Pa pošto su davali (dali) njima
ugovor i obavezanost, sišli su k njima. Pa pošto su našli moć od njih (tj. pošto su ih pobijedili,
pohvatali), odriješili su strune (tj. tetive) svojih lukova, pa su svezali njih s njima (njima). Pa
je rekao (onaj) treći čovjek koji je (bio) sa njima dvojicom:

"Ovo je početak izdaje (vjerolomstva, kršenja ugovora i obaveze)." Pa (on) nije htio da
se pridruži njima (da bude drug njima, tj. nije htio da ide s njima), pa su ga vukli (tegljili) i
silili ga (borili su se s njime) na (to) da se pridruži njima, pa (on to) nije učinio. Pa su ubili
njega, a otišli (išli) su sa Hubejbom i Zejdom dok su prodali njih dvojicu u Meki. Pa su sebi
kupili Hubejba sinovi Harisa, sina Amira sina Nevfela. A bio je Hubejb on (taj koji) je ubio
(toga) Harisa (na) dan Bedra. Pa je ostao kod njih (kao) zarobljenik. Te kada su se složili (na)
njegovo ubijanje, pozajmio je britvu od neke (između) kćera Harisa - obrijao se (tj. da bi se on
obrijao po tijelu okolo svoga spolnoga organa) s njome (britvom) - pa je (ona) pozajmila
njemu (britvu). Rekla je: Pa sam zanemarila (jedno) svoje dijete, pa je išlo (primicalo se) k
njemu dok je došlo njemu. Pa je stavio njega na svoje stegno (krilo). Pa pošto sam vidjela
njega, zaprepastila sam se (velikim) zaprepaštenjem (tako da) je prepoznao to od mene (tj. na
meni). A u njegovoj ruci je (ta) britva, pa je rekao:

"Zar se plašiš da ću ubiti njega? Nisam bio zato (da) učinim to (tebi), ako htio Allah
(ako Bog da), uzvišen je (Allah)." (Ili: "Ne činjah ti ja to - Neću učiniti to - ako uzvišeni Bog
dadne, htjedne!") A bila je (običaja ona da) govori: "Nisam vidjela (nijednoga) zarobljenika
nikada boljega od Hubejba. Zaista već sam vidjela njega (da) jede od (ubranoga) grozda
grožđa, a nema u Meki tada (nikakvoga) ploda, a zaista on je zaista svezan (tj. okovan) u
željezo. I nije bio (taj grozd ništa drugo) osim hrana (kojom) je hranio njega Allah."

Pa su izašli sa njim (tj. izveli su ga) iz Harema (iz svetoga tla, sa svetoga tla) zato (da)
ubiju njega, pa je rekao: "Pustite me, (da) klanjam dva naklona (dva rekata)." Zatim se vrnuo
(došao) k njima, pa je rekao: "Da nije (toga) da vidite (mislite) da (ono) što je sa mnom (u
ovom času - da je to) nestrpljenje (ili: uzbuđenje, strah) od (ovakve) smrti, zaista bih povećao
(broj naklona - rekjata - u ovoj molitvi)." Pa je bio (on) prvi ko je uobičajio (uveo u običaj
ova) dva naklona (dva rekata) kod ubijanja (strijeljanjem ili sličnim načinom u vrijeme mira -
prvi je to uobičajio) on. Zatim je rekao:

"Moj Bože! Izbroji ih brojem!" Zatim je rekao:

"Ne brinem se kada se ubijem (budem ubijen) muslimanom

 Na koju polovinu je bilo radi Allaha moje svaljivanje (obaranje)
A to je u (ime) Bića Allahova, a ako hoće (On),
Blagosloviće na udove tijela raščešljanoga (tj. raskomadanoga)."

Zatim je ustao k njemu Ukbete, sin Harisa, pa je ubio njega. A poslali su Kurejševići k
Asimu (neke ljude) zato (da) im se donese stvar (kakva, tj. dio neki) od njegovoga tijela (da)
prepoznaju njega. A bio je Asim ubio (jednoga) velikana od njihovih velikana (na) dan Bedra.
Pa je poslao Allah na njega (nad njim) slično hladnjaku od roja (pčela), pa je čuvao njega (taj
roj pčela) od njihovih poslanika (izaslanika), pa nisu mogli od njega (ni) na (kakvu) stvar (tj.
pa nisu mogli od Asima ništa da otkinu i odrežu - jer su im pčele ujedale lice).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Amra, čuo je
Džabira (da) govori:

Koji je ubio Hubejba (bio je) on Ebu Serveate (tj. Ebu Serveate je bio taj koji je ubio
Hubejba).

PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdul-Varis, pričao nam je Abdul-Aziz
od Enesa, bio zadovoljan Allah - uzvišen je - od njega, rekao je:

Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sedamdeset ljudi zbog (neke)

potrebe, rekne se njima "kurra-i" (čitači, tj. koji čitaju, uče Kur'an napamet, naizust), pa su se
izložila (ispriječila) njima dva plemena od (velikoga plemena) Sulejmovića: Ri'l i Zekvan kod
(jednoga) bunara, rekne se njemu Bi'ru Meunete. Pa je rekao (taj) narod (tj. kurra'i - čitači):

"Tako nam Allaha nismo vas htjeli (mi da napadnemo, niti smo vama htjeli doći). Mi
smo samo prelazači (tj. prolaznici, putnici na prolazu, u prolazu) u (ime jedne, neke) potrebe
za Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Pa su pobili njih (poubijali su ih). Pa je
proklinjao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, njih (ubice iz ta dva plemena jedan)
mjesec u molitvi jutra, i to je početak usrdne molitve, a nismo bili (običaja da) usrdno molimo
(tj. ne moljasmo se svesrdnom molitvom, kunut dovom prije toga). Rekao je Abdul-Aziz: A
pitao je (jedan) čovjek Enesa o (toj) usrdnoj molitvi (dovi) je li poslije naklonjanja (poslije
ruku'a), ili je kod svršavanja od čitanja (Kur'ana, tj. ili je prije naklonjanja - prije ruku'a)?
Rekao je:

"Ne (poslije naklonjanja-ruku'a), nego kod svršavanja (završavanja) od čitanja (čitanja

Kur'ana)."

PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Hišam, pričao nam je Katadete od Enesa,
rekao je:

Molio je usrdno (Činio je usrdnu dovu - kunut dovu) poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, (jedan) mjesec poslije naklonjanja (poslije ruku'a u molitvi - u namazu)
proklinje (tj. proklinjući neka) plemena od Arapa.

("De'a ala": proklinjati. Doslovno: zvati na nekoga, moliti na nekoga, protiv nekoga - a to će
reći, a to znači: proklinjati.)

PRIČAO MI JE Abdul-Aala, sin Hamada, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam
je Seid od Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da su Ri'l, i
Zekvan, i Usajjete i Lihjanovići zatražili pomoć (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, na (tj. protiv nekoga, jednoga) neprijatelja, pa je pomogao njih sa sedamdeset (boraca)
od Pomagača, - bili smo (običaja da) imenujemo (nazivamo) njih kurra'ima (čitačima, tj.
nazivasmo ih čitačima jer su mnogo oni čitali Kur'an) u njihovom (u svome) vremenu, nose
drva u (po) danu i klanjaju u noći - (te) dok su bili (u odlasku k njima) u Bi'ru Meunetu,
poubijali su ih i iznevjerili su ih (učinili su vjerolomstvo njima). Pa je to doprlo
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa se usrdno molio (jedan) mjesec, proklinje (tj.
proklinjući on) plemena (neka) od plemena Arapa (a to su plemena): Ri'l, i Zekvan, i 'Usajete
i Lihjanovići (ili: Lahjanovići). Rekao je Enes:

Pa smo čitali o njima Kur'an (tj. odlomak Kur'ana-ajet koji je o njima bio objavljen),
zatim se je zaista digao (dokinuo se taj ajet i iz samoga teksta Kur'ana - a taj ajet glasio je
ovako):

"Priopćite o nama našem narodu da smo mi već sreli našega Gospoda, pa je bio
zadovoljan od nas (sa nama) i zadovoljio je nas.".

A od Katadeta, od Enesa, sina Malika, pričao je njemu da se vjerovijesnik Allaha,

pomilovao ga Allah i spasio, usrdno molio (činio dovu, kunut dovu jedan) mjesec u molitvi
jutra (sabahu) proklinje (proklinjući neka) plemena od plemena Arapa: Ri'l, i Zekvan, i
Usajete i Lihjanoviće. Povećao (Dodao) je Halifete: Pričao nam je Ibnu Zurej', pričao nam je
Seid od Katadeta, pričao nam je Enes da su se tih sedamdeset od Pomagača ubili (tj. pobijeni
su) u Bi'ri Meunetu. "Kuranen" je (isto što i) "kitaben": knjigu (smo čitali, čitali smo u Božijoj
knjizi - Kur'anu odlomak objavljen u vezi njih) slično njemu (tj. slično prethodnom pričanju i
kazivanju od Abdul-Aala-a, sina Hamadovoga).

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Hemmam od Ishaka, sina
Abdullaha sina Ebu Talhata, rekao je: pričao mi je Enes da je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, poslao njegovoga (Enesovoga) ujaka - brat je (to) Umu Sulejme - u (tj. sa)
sedamdeset jahača (konjanika k Amirovićima). A bio je poglavica (poglavicom tih)
idolopoklonika Amir, sin Tufejla stavio na izbor (Vjerovijesniku a.s. da izabere jednu) između
tri svojstvenosti (jednu od tri stvari), pa je rekao:

"Biće tebi stanovnici ravnice (tj. oni koji stanuju na slobodnom prostoru pod
šatorima), a meni stanovnici blata (ilovače, tj. oni koji stanuju u kućama napravljenim od
blata, ilovače - a to znači: Budi ti zapovjednik nad Beduinima, a ja ću stanovnicima gradova i
sela), ili biću tvoj zastupnik (tj. biću poslije tvoje smrti rukovodilac za sve), ili ću ratovati
(protiv) tebe sa pripadnicima (plemena) Gatafan sa hiljadu (riđih konja) i hiljadu (alata, tj. sa
hiljadu konjanika na riđanima i hiljadu na alatima)." Pa se je zakužio (tj. razbolio se od kuge)
Amir u kući majke omsice (omsičine majke, tj. neke žene), pa je rekao: "Žlijezda (Ili: Tumor)
je (ovo u mene) kao žlijezda devca (mlade muške deve oboljele od kuge) u kući (jedne) žene
od roda omsice. Dovedite mi moga konja!" Pa je umro na leđima svoga konja.

(Pa je Muhammed a.s. poslao to sedamdeset ljudi da pozovu u Islam Amiroviće.)

Pa je otišao (između tih sedamdeset poslanih ljudi) Haram, brat Umu Sulejme, i on, (i
jedan) hrom čovjek i (još jedan drugi) čovjek od sinova omsice (tj. iz Omsičevića - a to će
reći: Iz Iksovića, iz plemena iks).

(Ta trojica su otišli da pokušaju pregovarati sa Amirovićima.)

Rekao je (Haram svojoj dvojici drugova):

 "Budite vas dvojica blizo (blizu) dok dođem njima (Amirovićima). Pa ako dadnu
sigurnost meni, bićete blizu. A ako ubiju mene, doći ćete (tj. idite) vašim drugovima (tj.
bježite)." Pa je rekao (Amirovićima): "Da li dajete sigurnost meni (da) priopćim poslanstvo
(tj. poruku) poslanika Allaha (Allahovoga poslanika), pomilovao ga Allah i spasio, (k
vama)?" Pa je počeo (da) priča njima. I dali su znak k (jednom) čovjeku od pozadi (ozadi,
ozada, iza) njega, pa je udario (kopljem) njega - rekao je Hemmam: mislim ga (da) je (mislim
da je) čak probio (ili: dao probosti) njega sa (svojim) kopljem. Rekao je (Haram kada je
proboden):

"Allah je veći (od svakoga)! Spasio sam se tako mi Gospodara Kabe!" Pa se stigao
(stignut je onaj) čovjek (drugi osim hromoga čovjeka od one dvojice drugova Harama prije
nego je stigao do grupe ostalih muslimana od ono sedamdeset ljudi). Pa su poubijani svi oni
osim (onoga) hromoga (koji) je bio u glavi (tj. u vrhu nekoga) brda (sakrio se). Pa je spustio
(tj. objavio) Allah, uzvišen je, nama, zatim je bio (taj ajet poslije) od dokinutoga (teksta):

"Zaista mi smo već sreli našega Gospoda, pa je bio zadovoljan od nas (s nama) i
zadovoljio je nas." Pa je proklinjao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, njih
(Amiroviće) trideset jutara: (plemena) Ri'l, i Zekvan, i Lihjanoviće i Usajjete koji su bili
nepokorni (neposlušni, protivni) Allahu i Njegovom poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO MI JE Hibban, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer, rekao je:
pričao mi je Sumamete, sin Abdullaha sina Enesa, da je on čuo Enesa, sina Malika, bio
zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Pošto se udario (tj. Pošto je udaren, proboden) Haram, sin Milhana - a bio je (to)
njegov ujak (dajidža) - (na) dan Bi'ri Meuneta, rekao je (tj. učinio je) sa (svojom) krvlju ovako
(tj. uzeo je krvi), pa je poprskao nju na svoje lice i svoju glavu, zatim je rekao:
"Spasio sam se tako mi Gospodara Kabe!"

PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od
njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Tražio je dozvolu (od) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Bekr u (vezi)
izlaženja (tj. da mu dozvoli da izađe iz Meke i da se iseli u Medinu u vrijeme) kada se
pojačalo na njega uznemirivanje (uznemiravanje), pa je rekao njemu:

"Ostani (još)!" Pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Da li si pohlepan (tj. Da li ti želiš) da

se tebi dozvoli (da i ti iseliš, odeš iz Meke)?" Pa je bio (običaja) poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, (da) govori:

"Zaista ja se zaista nadam to (tome)." Rekla je: Pa je iščekivao (očekivao) njega Ebu
Bekr. Pa je došao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, jednoga dana (u)
podne, pa je dozvao njega, pa je rekao:

"Izvedi (tj. Istjeraj napolje svakoga onoga) ko je kod tebe (u ovome času)." Pa je rekao
Ebu Bekr: "Samo su (kod mene) njih dvije, moje dvije kćeri." Pa je rekao: "Da li si opazio da
je ono već se dozvolilo meni u (vezi) izlaženja (iseljenja iz Meke u Medinu)?" Pa je rekao: "O
poslaniče Allaha! Druženje (tj. Saputništvo sa sobom mi dozvoli)!" Pa je rekao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio: "Druženje (ti dozvaljam, dozvoljavam)." Rekao je: "O poslaniče
Allaha! Kod mene su (tj. ja imam) dvije deve, već sam bio pripravio njih dvije za (ovo)
izlaženje." Pa je dao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, jednu (od) njih dviju, a ona
je (tj. a to je ona kojoj je bilo ime) El-džeda' (El-Džed'au).

(El-džed'au je vlastito ime, a u arapskom jeziku znači: ona kojoj su odsječene uši.)

Pa su pojašila njih dva, pa su otišli dok su došli (njih dvojica u onu) pećinu, a ona je u
(brdu) Sevru, pa su se njih dvojica sakrila u nju. Pa je bio Amir, sin Fuhejreta, dječak
Abdullaha, sina Tufejla sina Sahbereta, (a taj Amir) je brat Aiše po njezinoj (Aišinoj) majci. I
bila je za (tj. u) Ebu Bekra (jedna) deva (koja se i zimi muzla dajući dosta mlijeka), pa je bio
(običaja Amir da) popodne odlazi s njom i (da) porani (da odlazi izjutra) njima, i (da) osvane,
pa (da) ide (na kraju noći) k njima dvojici. Zatim napaša, napasa (odlazi sa tom devom na
ispašu), pa ne razumije (ne zna) za njega (za ovaj postupak ni) jedan od pastira (mekanskih
čobana). Pa pošto je izašao (iselio se iz Meke u Medinu Muhammed a.s. sa Ebu Bekrom r.a.),
izašao je (Amir Fuhejretov) sa njima dvojicom (u takvom stanju, na taj način što) njih dvojica
čine sajahačem naizmjenično njega dok su stigli njih dvojica (u) Medinu (tako čineći, tj.
nekada bi Muhammed a.s., a nekada Ebu Bekr stavio ozadi, iza sebe Amira na devu). Pa se
ubio (ubijen je) Amir, sin Fuhejreta (na) dan Bi'ri Meuneta.

A od Ebu Usameta, rekao je: rekao je meni Hišam, sin Urveta: Pa izvijestio je mene
moj otac, rekao je: Pošto su se ubili (tj. Pošto su poubijani oni) koji su (pobijeni) u Bi'ri
Meunetu i zarobio se (i zarobljen je među njima) Amr, sin Umejjeta Damrija, rekao je njemu
Amir, sin Tufejla:

"Ko je ovo?" Pa je (pri tom pitanju) dao znak (pokazao je) k (jednome) ubijenom. Pa
je rekao njemu Amr, sin Umejjeta: "Ovo je Amir, sin Fuhejreta." Pa je rekao: "Zaista već sam
vidio njega poslije što se je ubio (nakon što je ubijen), (da) se je podignuo (tj. vidio sam ga da
je on podignut) k nebu, čak da ja zaista pogledam (gledam) k nebu između njega i između
zemlje (Zemlje), zatim se stavio (metnuo, spustio opet na Zemlju)." Pa je došao (od
Uzvišenoga Allaha posredstvom anđela Džibrila) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i
spasio, njihov izvještaj (tj. glas o njima, vijest o njihovoj pogibiji), pa je proglasio mrtvima
njih (tj. objavio je njihovu smrt), pa je rekao:

"Zaista vaši drugovi već su se pogodili (tj. pogođeni su, tj. pobijeni su). I zaista oni su
već molili svoga Gospoda, pa su rekli: "Naš Gospode! Izvijesti o nama (za nas) našu braću o
(onome) što smo zadovoljni bili od Tebe (s Tobom) i (da) Si bio
zadovoljan od nas (s nama)." Pa je izvijestio njih o njima. I pogodio se (tj. poginuo) je tada u
(među) njima Urvete, sin Esma-a sina Salta, pa se imenovao (dobio ime) Urvete (sin
Zubejrov) s njim (tj. po njemu, zbog njega - zbog toga Urveta Esma-ovoga); i (tada je
poginuo) Munzir, sin Amra, (pa) se imenovao Munzirom (drugi sin Zubejrov Munzir po tome
Munziru, zbog toga Munzira).

(Hoće da kaže da je Zubejr, sin Avvama dao imena svojim sinovima jednome Urvete, a
jednome Munzir zbog toga što je u Bi'ri Meunetu poginuo jedan drug Muhammeda a.s. koji je
imao ime Urvete, i jedan drugi koji je imao ime Munzir. A to je učinio zato što je rekao
Muhammed a.s. da je Uzvišeni Allah objavio da je zadovoljan sa svima onima koji su
poginuli u Bi'ri Meunetu, te je dao ime svojim sinovima Zubejr tih lica sluteći na dobro i
želeći da i s njegovim sinovima isto tako bude zadovoljan Uzvišeni Allah.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Sulejman

Tejmija od Ebu Midžleza, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
 Usrdno je molio (Činio je, Učio je kunut dovu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, poslije naklonjanja (ruku'a u jutarnjoj molitvi-sabahu jedan) mjesec, proklinje (tj.
proklinjući) Ri'l i Zekvan, i govori (tj. i govoreći):

"Usajjete je pogriješilo (bilo je neposlušno, nepokorno) Allahu i Njegovome

poslaniku."

(Pod izrazom "usrdno moliti - kanete" i "usrdna molitva - kunutun, el-kunutu", misli se u
tekstu na posebnu molitvenu formu, posebno očitanje, dovu-molbu koja se izgovara u molitvi-
namazu na stajanju prije naklonjanja, prije ruku'a, i ta molba-dova ima više varijanata,
varijanti, oblika. To treba imati u vidu i u prošlom i u daljem tekstu gdje se god budu
spominjali ti izrazi.)

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Malik od Ishaka, sina Abdullaha
sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, rekao je:

Proklinjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (one) koji su ubili - misli (na
one koji su poubijali) njegove drugove u Bi'ri Meunetu - (proklinjao ih je) trideset jutara kada
je proklinjao (plemena) Ri'l, i Zekvan i Usajjeta (koje) je pogriješilo Allahu i Njegovome
poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Enes: Pa je spustio (objavio) Allah - uzvišen
je - Svome vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, o (onima) koji su se pobili (koji su
pobijeni), drugovima (izginulim u mjestu) Bi'ri Meuneta (jedan) Kur'an (tj. ajet - odlomak u
Kur'anu što) smo čitali njega (taj ajet), dok se je (tj. te se je) dokinuo (tj. povukao taj odlomak
- ajet - iz teksta Kur'ana uopće) poslije (a taj tekst je glasio ovako):

"Priopćite našem narodu, pa već smo sreli našega Gospoda, pa se je zadovoljio od nas
(s nama), i zadovoljili smo se od Njega (s Njim)."

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdul-Vahid, pričao nam je Asim
Ahvel, rekao je: pitao sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, o usrdnoj molbi
u molitvi (je li ona uzakonjena), pa je rekao:

"Da." Pa sam rekao: "Je (li ona) bila prije naklonjanja (prije ruku'a u molitvi-namazu),
ili (je) poslije njega (poslije ruku'a)?" Rekao je: "Prije njega." Rekao sam: "Pa zaista (jedan)
omsica je izvijestio mene (pričajući on) od tebe (da je čuo) da si ti rekao: poslije njega (tj.
Poslije naklonjanja, poslije ruku'a da je usrdna molba-dova)." Rekao je: "Slagao je. Usrdno je
molio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, samo poslije naklonjanja (poslije ruku'a u
molitvi, u namazu, a to je bilo svega jedan) mjesec (dana), (jer) zaista on je bio poslao (neke)
ljude, rekne se njima čitači i oni su (brojali okolo, tj. i bilo ih je) sedamdeset ljudi, (poslao ih
je) ka (nekim) ljudima od idolopoklonika (velikoga plemena Amirovića, i to ljudima one
grupe Amirovića što je bila prijateljski raspoložena prema muslimanima) i (što) je između
njih i između poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio jedan) ugovor prema njima.
Pa su se pokazali (kao pobjednici oni koji nisu bili prijateljski raspoloženi prema
muslimanima nad onima) koji su (bili ti što) je bio između njih i između poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, ugovor. Pa je usrdno (svesrdno) molio poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, poslije naklonjanja (poslije ruku'a u klanjanju jedan) mjesec
proklinje ih (proklinjući ih)."

(Komentatori ovo kazivanje tumače ovako. Jedna grupa plemena Amirovića bila je
naklonjena muslimanima i sklopila je i ugovor o sigurnosti sa njima. Poglavica te grupe bio je
Ebu Bera' Amir, sin Malikov, i ta je grupa i pozvala sebi kurra'e-čitače. Poglavica druge grupe
Amirovića koja nije bila sklona ni naklonjena k muslimanima bio je Amir, sin Tufejla. Kada
su kurra'i-čitači došli Amir Tufejlov je pozvao Amira Malikovoga da prekrše ugovor o
sigurnosti i da ne pruže bezbjednost čitačima, nego da ih izdaju, da naprave vjerolomstvo.
Većina Amirovića to nije htjela da učini, a onda je Amir Tufejlov sa svojom grupom pozvao u
pomoć neka plemena iz Sulejmovića, a to su: Ri'l, i Zekvan i Usajjete. U okršaju tom
pobijedila je grupa Amira Tufejlova grupu koja je bila sklopila ugovor sa Muhammedom a.s.,
i tada i tako su pobijeni ti čitači-kurra'i u mjestu Bi'ri Meunetu. Po tome tumačenju vidi se da
su plemena Ri'l, i Zekvan i Usajjete ogranci većega plemena Sulejmovića, a nisu ogranci
Amirovića, kako sam u prednjem tekstu negdje naveo, pa neka se to ima u vidu i na znanju.)
 SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA VOJNE HAJBERA

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Jahja-a, sina Seida, od

Bušejra, sina Jesara, da je Suvejd, sin Numana, izvijestio njega da je on izašao sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini Hajbera, te kada smo bili u Sahba-u
(u Sahbi) - a ona (ta naseobina) je bliže (niže) Hajbera - klanjao je popodnev (popodnevnu
molitvu-ikindiju). Zatim je pozvao za opskrbe, pa se nije njemu donijelo (ništa drugo) osim
prekrupe (bungura). Pa je zapovjedio za njega, pa se je ovlažio (skvasio se bungur u vodi), pa
je jeo (on tu prekrupu) i jeli smo (i mi). Zatim je ustao ka sutonskoj molitvi (akšamu), pa je
promućkao (vodu u ustima, tj. isplakao je, izaprao je usta vodom) i promućkali smo (i mi usta
vodom), zatim je klanjao, a nije se očistio (čistio, abdestio za molitvu ponovno zbog jedenja).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Hatim, sin Ismaila, od
Jezida, sina Ebu Ubejda, od Selemeta, sina Ekve-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Izašli smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, ka Hajberu (gradu koji se

nalazi sjeverno od Medine prema Siriji). Pa smo išli (putovali) noću. Pa je rekao (jedan)
čovjek od (toga) naroda Amiru:

"O Amire! Zar nećeš dati čuti nama od tvojih stvarčica (tj. od tvojih pjesama, od tvojih
pjesničkih sastava)?!" A bio je Amir čovjek pjesnik. Pa je sišao (tj. počeo je da) goni (tjera)
pjevanjem (da popijeva) za (te) ljude govori (tj. govoreći, izgovarajući ovo):

"Moj Bože! Da nije Tebe, ne bismo se naputili,

I ne bismo milodarili, i ne bismo klanjali.
Pa oprosti - žrtvovanje je za tebe (Muhamede) - (oprosti nam, Bože, ono) što smo
ostavili,
I baci svakako spokojstvo na nas.
I učvrsti (naše) noge ako se susretnemo.
Zaista mi kada se je vikalo za nas (da odustanemo od istine), nismo
htjeli.
I sa (tim) vikanjem jaukali su na nas (ili: tražili su pomoć protiv nas)."

Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko je ovaj tjerač (deva popjevkom)?" Rekli su: "Amir, sin Ekve-a." Rekao je:
"Pomilovao ga Allah!" Rekao je (jedan) čovjek od (toga) naroda: "Trebala je (njemu rajska
nagrada, tj. Treba mu raj; ili mučeništvo, nagrada mučenika, šehida zbog tvoje te molbe za
njega, i tvoga blagoslova), o vjerovijesniče Allaha! Zašto nisi dao (tj. Zašto ne bi dao) uživati
nama s njime?" (To jest: "Ostavi ga među nama da nas zabavlja.") Pa smo došli Hajberu. Pa
smo opsijedali njih (stanovnike Hajbera), čak je pogodila nas žestoka glad. Zatim je zaista
Allah, uzvišen je, osvojio nju (tu varoš, grad Hajber) na njih (njima, tj. muslimanima). Pa
pošto su omrknuli (muslimanski) ljudi večer (tj. uoči onoga) dana koji je (bio taj što) se je
osvojila njima (ta varoš u tom danu), naložili su mnoge vatre. Pa je rekao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:
 "Šta su ove vatre? Na kojoj stvari (tj. Zbog čega) ložite (vatre)?" Rekli su: "Na meso
(Zbog mesa)." Rekao je: "Na koje meso (tj. Zbog kakvoga mesa)?" Rekli su: "Mesa ljudskih
(tj. pitomih, domaćih) magaraca." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Prolijte nju, razbijte nju (posudu u koju je god stavljeno da se vari to meso)." Pa je
rekao (jedan) čovjek: "O poslaniče Allaha! Ili (da) prolijemo nju i operemo nju (a da je ne
razbijamo)." Rekao je: "Ili to (tako da učinite)." Pa pošto se je poredao (u bojne redove
međusobno muslimanski taj) narod, bio je mač Amira kratak, pa je dohvatio s njime (njime)
golijen (cjevanicu jednoga) Židova zato (da) udari njega, i povrati se (odskočio je) vrh
njegovoga mača, pa je pogodio izvor koljena Amira (Amirovo samo koljeno), pa je umro od
njega (od toga pogotka). Rekao je: Pa pošto su se vratili (vraćali iz Hajbera u Medinu), rekao
je Selemete:

Vidio je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i on je uzimač (tj. i uzeo
je on) za moju ruku, rekao je:

"Šta je tebi?" Rekao sam njemu: "Tvoja žrtva je moj otac i moja majka (tj. Žrtvovao bi
ih oboje za tebe)! Tvrdili su da je Amir (svojim slučajem dospio u takvo stanje da) se
pokvario (da je propao) njegov posao (rad dobrih djela zbog onakvoga završetka života)."
Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Lagao je (onaj) ko je rekao njega (ko je
to rekao). Zaista su njemu zaista (njemu pripadaju) dvije nagrade (on ima dvije nagrade)." I
skupio (je) između svoja dva prsta (a još je onda dodao). "Zaista on je zaista trudbenik, borac.
Malo je bio (koji) Arap (koji) je išao u njoj (tj. po njoj - po Zemlji, po Medini; ili: koji je išao
sa njom - sa takvom osebinom, osobinom, vrlinom) kao on (tj. kao Amir)." Pričao nam je
Kutejbete, pričao nam je Hatim, rekao je: "..... odrastao sa njom."

(To jest: Po ovom drugom predanju upotrebljena je riječ "neše'e" umjesto "meša", pa zadnja
rečenica bi onda glasila: "Malo je koji bio Arap koji je odrastao u njoj - ili sa njom - kao on.")

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Humejda Tavila, od
Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
došao (k) Hajberu noću. A bio je (običaja), kada je došao (tj. kada bi došao nekom) narodu u
noći, (da) nije navaljivao u njih (na njih) do (da) osvane (dok ne osvane pa je tako i kod
Hajbera učinio, čekao je da osvane). Pa pošto je osvanuo, izašli su (hajberski) Židovi sa
svojim lopatama i svojim zembiljima (malim torbama sa ručkom koje služe za nošenje
živežnih namirnica i koje su pravljene od palminog lišća). Pa pošto su vidjeli njega, rekli su:

"Muhamed, tako mi Allaha, i petodjel (tj. i njegova vojska je ovo)!" Pa je rekao

Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Porušen je (Porušen bio) Hajber! Zaista mi kada
smo odsjeli u trznu (tratinu jednoga) naroda (u cilju rata), pa loše je bilo jutro opomenutih (od
strane naše)." Izvijestio nas je Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Ibnu Ujejnete, pričao nam
je Ejub od Muhameda, sina Sirina, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega,
rekao je:

Jutrom smo došli Hajberu rano. Pa su izašli njegovi stanovnici sa lopatama. Pa pošto
su vidjeli (ugledali) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekli su:

"Muhamed, tako mi Allaha, Muhamed i petodjel (i vojska)!" Pa je rekao

Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
 "Allah je veći (od svega i svakoga)! Porušio se je Hajber! Zaista mi kada smo odsjeli
(sišli) u trznu (tratinu, predvorje, tj. u blizinu jednoga) naroda, pa loše je bilo jutro
opomenutih." Pa smo pogodili od mesa (pitomih) magaraca, pa je dozivao dozivač
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista Allah i Njegov poslanik zabranjuju njih dvojica vama mesa (meso pitomih)
magaraca, pa (jer) oni su poganstvo (nečistoća)."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Abdul-Vehaba, pričao nam je Abdul-Vehhab, pričao

nam je Ejub od Muhameda, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (našao se u takvoj prilici da) je došao njemu
(jedan) dolazač, pa je rekao:

"Pojeli su se (tj. Poješće se ovi pitomi) magarci." Pa je šutio. Zatim je došao njemu
drugi puta, pa je rekao: "Pojeli su se magarci."

(Može da se stavi i uskličnik, pa da se piše ovako: "Pojeli su se magarci!")

Pa je šutio. Zatim je došao njemu treći puta, pa je rekao: "Učinilo se je (da) nestanu (tj.
Uništili su se pitomi) magarci." Pa je zapovjedio (jednome) dozivaču pa je dozivao u (među
muslimanskim) ljudima (među muslimane):

"Zaista Allah i Njegov poslanik zabranjuju njih dvojica vama mesa (sve vrste mesa
ovih) magaraca porodičnih (domaćih)." Pa su se izvrnuli (oni) lonci, a zaista oni zaista
ključaju sa mesom (tim napunjeni, pristavljeni).

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Sabita,
od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, jutarnju molitvu (sabah) blizu

Hajbera u mraku (pred samu zoru, pred svitanje), zatim je rekao:

"Allah je veći (od svega i svakoga)! Srušio se Hajber! Zaista mi kada smo odsjeli u
trznu (nekoga) naroda, pa loše je bilo jutro opomenutih." Pa su izašli trče (tj. trčeći, žureći
oni) u (po) ulicama (toga grada-Hajbera). Pa je ubio (naredio ubijanje) Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, (njihove) borce (njihovih boraca) i (a) zarobio je (proglasio je
robljem njihovo) potomstvo. A bila je u (tom) roblju Safija, pa je postala (tj. pripala, dopala
na diobi) k Dihjetu Kelbiji, zatim je postala k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa
je učinio njezino oslobađanje (od ropstva, zarobljeništva) njezinim vjenčanim darom (za
vrijeme vjenčanja nje sa Muhamedom a.s.). Pa je rekao Abdul-Aziz, sin Suhejba, (k) Sabitu:

"O Ebu Muhamede! Je si li ti rekao Enesu: "Šta je dao (odredio vjenčanoga) dara
njoj?" Pa je pokrenuo (klimnuo) Sabit svoju glavu (u znak) potvrđivanja njemu.

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Abdul-Aziza, sina Suhejba, rekao
je: čuo sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Zarobio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Safiju, pa je oslobodio nju i

sebi je vjenčao nju. Pa je rekao Sabit Enesu:
"Šta je dao (vjenčanoga) dara njoj?" Rekao je: "Dao je (vjenčanoga) dara njoj njezinu
osobu (ličnost), pa je oslobodio nju."
 PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Jakub od Ebu Hazima, od Sehla, sina
Sa'da, Saidije, bio zadovoljan Allah od njega, da se je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, susreo on i (određeni) idolopoklonici, pa su se pobili.

(Gdje je susret bio u ovom slučaju, to u tekstu ovoga hadisa nije rečeno, pa zbog toga neki
kažu da ovaj hadis nema mjesta ovdje, jer se ovdje govori o vojni na Hajber. Drugi kažu da je
ovaj slučaj bio kod Hajbera, ili, možda, na putu za Hajber, pa je zato ovdje i spomenut, i tu
tvrdnju žele da i potkrijepe s time što kažu da je ovaj slučaj istovjetan sa slučajem iz
slijedećega hadisa iz kojega se vidi da je to bilo u vezi sa pohodom na Hajber prema pričanju
Ebu Hurejreta.)

Pa pošto se nageo (tj. vratio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k svojoj
vojsci, i nageli su se (vratili su se i ovi) drugi k svojoj vojsci. A u drugovima poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) je čovjek (jedan takav da) neće ostaviti njima (tj.
neprijateljima nijedne njihove osobe) iznimne, a ni usamljene (drukčije) osim (tako da) je
slijedio nju udara (udarajući on) nju sa svojim mačem (tj. svojom sabljom). Pa se reklo:

"Nije bio dostatan (tj. borben) od nas danas nijedan (čovjek) kao što je bio dostatan
(jedan) omsica (taj-i-taj, jedan iks)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Što se tiče (njega), zaista on je od stanovnika Vatre." Pa je rekao (jedan) čovjek od

(toga) naroda: "Ja sam njegov drug (tj. Ja ću da ga pratim da vidim kako će on završiti)."
Rekao je: Pa je izašao sa njim. Kada god (Svaki puta kada) je stao, stao je s njim, a kada je
požurio, požurio je (požurio bi i on) sa njim. Rekao je: Pa se ranio (ranjen je taj borbeni)
čovjek žestokom ranom, pa je tražio žurno (brzo svoju) smrt. Pa je stavio svoj mač u zemlju, a
njegov vrh (doslovno: a njegovu mušicu, a to znači: vrh mača, sablje - stavio je) među svoje
dvije sise, zatim se natovarao (natovario, nasadio, presavio) na svoj mač, pa je ubio svoju
osobu (ubio je sam sebe, izvršio je samoubistvo). Pa je izašao (onaj drugi) čovjek k poslaniku
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Svjedočim da si ti poslanik Allaha." Rekao je: "A šta je to (tebi bilo, desilo se)?"
Rekao je: "Čovjek (onaj) koji je (taj što) si spomenuo maločas (maloprije, prije) da je on od
stanovnika Vatre, pa su za veliko držali (izvjesni) ljudi to (pa su ga smatrali, držali velikim,
borbenim), pa sam rekao: Ja sam vama za njega (Ja ću da ga slijedim i da vidim šta će biti s
njim). Pa sam izašao u njegovom traženju (tj. radi traganja za njim i pratio sam ga). Zatim se
ranio (ranjen je) žestokom ranom. Pa je tražio žurno (svoju) smrt. Pa je stavio tupu stranu
svoga mača u zemlju, a oštricu njegovu (oštru stranu mača) među svoje dvije sise, zatim se je
natovarao na njega, pa je ubio svoju osobu (sam sebe)."

("Nasl" je tupi vrh, kraj mača, sablje i sličnoga; a "zubab" je oštri vrh mača, i oštrica, oštra
strana.)

Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kod toga (prilikom toga
slučaja):

"Zaista (izvjesni) čovjek zaista radi rad stanovnika raja (tj. ljudi koji će dospjeti u raj)
u (onome) što se pokazuje (što se pričinja izvjesnim) ljudima, a on je od stanovnika Vatre (tj.
a taj čovjek je od onih ljudi koji moraju dospjeti, koji će dospjeti u vatru pakla). I zaista
(izvjesni) čovjek zaista radi rad stanovnika Vatre u (onome) što se pokazuje (izvjesnim)
ljudima, a on je od stanovnika raja (dženneta)."
 PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio
me je Seid, sin Musejjeba, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao:

Prisustvovali smo Hajberu, pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,

za (jednoga) čovjeka od (onih) ko je (bio) sa njim (a) tvrdi Islam (tj. tvrdeći taj čovjek da je
primio Islam, da je musliman - pa je za njega Muhamed a.s. rekao):

"Ovaj je od stanovnika Vatre." Pa pošto je bila prisutna (tj. pošto je počela ta) borba,
borio se je (taj) čovjek najžešćom borbom (najžešćim borenjem), čak se je umnožila (njegova)
rana, pa je blizu bio (skoro je bio) neki (od tih) ljudi (da) posumnja (u riječi Muhameda a.s. o
tom čovjeku). Pa je našao (tj. osjetio taj) bol (svoje) rane, pa je dao pasti (pa je pao) sa svojom
rukom ka svome tobolcu (u kojem su mu bile strijelice), pa je izvukao iz njega (iz tobolca, iz
nje: iz tobolice nekoliko) strjelica, pa je zaklao s njima svoju osobu (sam sebe). Pa su bili
žestoki (u trčanju neki) ljudi od muslimana, pa su rekli:

"O poslaniče Allaha! Potvrdio je Allah tvoje pričanje (tvoju riječ). Zaklao je sebe
(doslovno "nehare" i "intehare" znači: udario se je u prsa) omsica (taj-i-taj), pa je ubio svoju
osobu (sam sebe)." Pa je rekao:

"Ustani, o omsica (o ti), pa objavi (oglasi), da ono neće unići (u) raj (niko drugi) osim
vjernik. Zaista Allah ojačava (jača, ili: ojačavače ovu) vjeru sa (takvim) čovjekom
griješnikom (ili: sa takvim čovjekom nevjernikom)." Slijedio je njega (Šuajba) Mamer od
Zuhrije. A rekao je Šebib od Junusa, od Ibnu Šihaba: izvijestio me je Ibnul-Musejjeb i
Abdurrahman, sin Abdullaha sina Kaba, da je Ebu Hurejrete rekao:

Prisustvovali smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, Hajberu. A rekao

je Ibnul-Mubarek od Junusa, od Zuhrije, od Seida, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio. Slijedio je njega (Ibnul-Mubareka) Salih od Zuhrije. A rekao je Zubejdija: Izvijestio
me je Zuhrija da je Abdurrahman, sin Kaba, izvijestio njega da je Ubejdulah, sin Kaba, rekao:
izvijestio me je (onaj) ko je prisustvovao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio,
Hajberu. Rekao je Zuhrija: A izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha, i Seid od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdul-Vahid od Asima, od Ebu
Usmana, od Ebu Musa Ešarije, rekao je:

Pošto je ratovao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (protiv) Hajbera; ili je
rekao: Pošto je upravio (krenuo) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, - nadvisili
(nadnijeli) su se (njegovi) ljudi na (jednu) dolinu, pa su podigli svoje glasove sa veličanjem
(Allaha izgovarajući ovo): "Allah je veći! Allah je veći! Nema božanstva osim Allah!" Pa je
rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Budite samilosni na svoje duše (Naginjite na blagost prema samima sebi, pa se ne

naprežite mnogo pri veličanju-tekbiru i sl., jer), vi zaista ne zovete (ne molite nekoga)
gluhoga, a ni odsutnoga, zaista vi zovete (molite Allaha) Svečujnoga, Blizoga, i On je sa
vama." A ja sam (se nalazio, veli Ebu Musa kome je bilo ime Abdullah) ozadi (iza jahaće)
životinje poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je čuo mene, a ja govorim: "Nema
snage, a ni moći osim sa Allahom." Pa je rekao meni:
 "O Abdullahe, sine Kajsa!" Rekao sam: "Dvoodazov tebi (Odazivam ti se dvaputa),
poslaniče Allaha!" Rekao je: "Zar neću pokazati tebi na (jednu) riječ od (jedne) blagajne od
blagajni raja?" Rekao sam: "Da, o poslaniče Allaha! Tvoja žrtva je moj otac i moja majka (tj.
Žrtvovao bih za tebe svoga oca i majku)!" Rekao je: "Nema snage, a ni moći osim sa
Allahom."

PRIČAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, pričao nam je Jezid, sin Ebu Ubejda, rekao
je:

Vidio sam trag udarca (nekakvoga) u golijeni (cjevanici, potkoljenici) Selemeta, pa

sam rekao: "O Ebu Muslime, šta je (kakav je bio) ovaj udarac?" Rekao je: "Ovo (To) je
udarac (što) je pogodio mene (tj. koji sam zadobio na) dan Hajbera. Pa su rekli ljudi:
"Pogodio se (Pogođen) je Selemete." Pa sam došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i
spasio, pa je pljucnuo u njega (u mjesto gdje sam pogođen) trima pljucanjima (sa tri pljucanja,
tj. pljucnuo je u njega tri puta), pa se nisam potužio (na) nju (ovu ranu) do časa (ovoga,
dosada)."

("Nefese" znači puhnuo je jače tako da je prilikom puhanja u zraku iz usta izašlo malo
pljuvačke, a nekad ne mora izaći nimalo pljuvačke. Tako se objašnjava u komentaru
Kastalanije.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Ibnu Ebu Hazm od svoga
oca, od Sehla, rekao je:

Susreli (tj. Sukobili) su se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i (izvjesni)

idolopoklonici u nekom (od) njegovih ratovanja, pa su se pobili. Pa se nageo (vratio, povukao
se) svaki narod ka svojoj vojsci. A u (tih) muslimana (jedan) čovjek (bio) je (takav da) neće
ostaviti od (tih) idolopoklonika (ni jednu osobu) iznimnu, a ni osamljenu (drukčije) osim
(tako da) je slijedio nju, pa je udario nju sa svojim mačem. Pa se je reklo:

"O poslaniče Allaha! Nije dostatan bio nijedan (čovjek kao) što je dostatan bio omsica
(taj jedan, taj neki)." Pa je rekao: "Zaista on je od stanovnika Vatre." Pa su rekli: "Koji (od)
nas je od stanovnika raja ako je bio (tj. ako bi bio) ovaj (taj omsica borbeni) od stanovnika
Vatre?" Pa je rekao (jedan) čovjek od (toga) naroda: Zaista ću slijediti (pratiti) svakako njega,
pa kada je (kada bi) požurio, ili je (ili bi) usporio, bio sam (tj. biću) sa njim, dok se je ranio
(dok je ranjen). Pa je tražio brzo (žurno svoju) samrt (smrt). Pa je stavio držak (balčak) svoga
mača u zemlju, a njegovu oštricu (ili: vrh) među svoje dvije sise (na grudi, prsa), zatim se je
natovarao na njega, pa je ubio svoju osobu (sam sebe). Pa je došao (ovaj) čovjek (koji je to
vidio) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Svjedočim da si ti poslanik Allaha." Pa je rekao: "A šta je to (bilo tebi da si se

uvjerio)?" Pa je izvijestio njega (o tome). Pa je rekao:

"Zaista (određeni) čovjek zaista radi sa radom stanovnika raja u (po onome) što se
pokazuje (kako se čini određenim, izvjesnim) ljudima, a zaista on je od stanovnika Vatre. A
radi sa radom stanovnika Vatre u (po onome) što se (kako se) pokazuje (kako se čini) ljudima
(kako vide ljudi), a on je od stanovnika raja."
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Seida, Huzaija, pričao nam je Zijad, sin Rebi-a, od
Ebu Imrana, rekao je:
 Pogledao je (Gledao je, posmatrao je) Enes ka (izvjesnim) ljudima (u džamiji Basre u)
danu petka, pa je vidio (odjeće neke zvane) tajlesane, pa je rekao:

"Kao da su oni (u ovome) času Židovi Hajbera."

(Tajlesan je vrsta odjeće porijeklom iz Perzije. Ta odjeća je žute boje. Neki smatraju da je
nepoželjno nositi je muslimanima, naročito i zbog te žute boje. Neki, pak, smatraju da je
tajlesan odjeća zelene boje. Negdje se tajlesan naziva dio saruka, ahmedije koji se spusti niz
leđa.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Hatim od Jezida, sina Ebu
Ubejda, od Selemeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio je Alija, bio zadovoljan Allah od njega, ostao ozadi, ozada (zaostao) od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u Hajberu. A bio je krmeljiv (tj. bolesnih očiju
koje su od bolesti krmeljale), pa je rekao: "Ja ću ostati ozadi (iza, ozada) od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio." Pa se priključio njemu (na kraju). Pa pošto smo zanoćili
(omrknuli u onoj) noći koja je (ta što) se (u kojoj se) osvojila (ta varoš poslije nje, sutradan),
rekao je (Muhamed a.s.):

"Zaista ću dati svakako (muslimansku) zastavu sutra - ili: zaista će uzeti svakako
zastavu sutra (jedan) čovjek (koji je takav da) voli njega Allah i Njegov poslanik, osvojiće se
na njega (preko njega, posredstvom njega)." Pa se mi nadamo njoj (zastavi, bajraku tom svaki
od nas). Pa se reklo: "Ovo (tj. To) je Alija." Pa je dao njemu. Pa se je osvojilo na njemu (Pa je
osvojeno preko njega).

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Jakub, sin Abdurahmana, od
Ebu Hazima, rekao je: izvijestio me je Sehl, sin Sada, bio zadovoljan Allah od njega, da je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao (na) dan Hajbera:

"Zaista ću dati svakako ovu zastavu sutra (jednome) čovjeku (što) će osvojiti Allah na
njegove ruke (preko njegovih ruku, pomoću njegove) dvije (ruke), voli (on) Allaha i Njegova
poslanika i voli njega Allah i Njegov poslanik." Rekao je: Pa su se (Pa su) zanoćili (omrknuli
ti) ljudi gibaju se (miješaju se u prepirke i neslaganja u toj) svojoj noći (raspravljajući o tome)
koji (od) njih (je taj što) će se dati njemu ona (ta zastava). Pa pošto su osvanuli (sutradan ti)
ljudi, podranili (uranili) su na poslanika (tj. ka poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, svaki (od) njih se nada da će se njemu dati ona. Pa je rekao:

"Gdje je Alija, sin Ebu Taliba?" Pa se reklo: "On, o poslaniče Allaha, se tuži (na to da
ga bole) njegova dva oka." Rekao je: "Pa pošaljite k njemu (nekoga da mu rekne da dođe)."
Pa se on doveo. Pa je pljunuo (stavio pljuvačku) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, u njegova dva oka, i molio je za njega. Pa je ozdravio (tako) čak kao da nije (ni) bilo u
njega (doslovno: s njim nikakvoga) bola. Pa je dao njemu (tu) zastavu. Pa je rekao Alija:

"O poslaniče Allaha! Boriću se (protiv) njih dok budu (tako da oni budu) kao mi
(muslimani)." Pa je rekao (Muhamed) - na njega (njemu) pomilovanje i pozdrav (ili: njemu
milost i mir)! - :

"Prolazi (tj. Idi) na tvojoj polaganosti (Idi polako), dok odsjedneš (siđeš, dok dođeš) u
njihovu trznu. Zatim pozovi njih k Islamu, i izvijesti ih o (onome) šta treba na njih (šta je
njima dužnost, šta im je dužnost) od prava Allaha u njemu (tj. šta su oni dužni prema Allahu u
Islamu, po Islamu). Pa tako mi Allaha zaista da uputi Allah s tobom (preko tebe, tvojim
posredstvom) jednoga čovjeka, bolje je (to) tebi od (toga) da bude tebi najcrvenija (grla od)
stoke (tj. bolje ti je nego najcrvenija stoka da ti dopadne kao ratni plijen)."

("Neamun" je krupna stoka, prvenstveno deve, ali nekad može da znači i sitnu stoku kao ovce.
Deve i goveda crvene boje su bila skupocjena.)

PRIČAO NAM JE Adbulgaffar, sin Davuda, pričao nam je Jakub, sin Abdurrahmana.
- H - A pričao mi je Ahmed, sin Isa-a, pričao nam je Ibnu Vehb: izvijestio me je Jakub, sin
Abdurrahmana, Zuhrija od Amra, slobodnjaka Muttaliba, od Enesa, sina Malika, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Došli (Stigli) smo Hajberu. Pa pošto je osvojio Allah na njega (tj. njemu - Muhamedu
a.s. - taj) zamak (tvrđavu tu), spomenula se je njemu ljepota Safije, kćeri Hujejja sina Ahtaba,
a već se ubio (ubijen je u borbi) njezin muž, a bila je mlada (tj. nevjesta, tek stupila u brak, još
u svadbenim danima, u danima pira). Pa je odabrao nju Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, za svoju osobu (za sebe), pa je izašao sa njom, dok je dopro s njom (mjestu koje se
zvalo) Seddussahba, (a tude, tu je Safijja) bila dozvoljena (postala je dozvoljena, tj. moglo se
je s njom vjenčati, jer se riješila veze iz prvoga braka pošto je prošlo vrijeme koje treba da
čeka udovica, ili pošto joj je kao zarobljenici se pojavila menstruacija, pa onda normalno i
prestala što je bio jasan znak da nije ostala oplođena od prvoga muža, a to je za robinju
dovoljno da se riješi svake veze sa prvim brakom i gospodarem koji je imao prije na nju
pravo). Pa je sagradio sa njom (sa Safijom bračnu zajednicu, tj. vjenčao ju je i unišao u bračni,
polni odnos sa njom) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je napravio (jedno
jelo zvano) hajs (datule izmiješane sa maslom i sirom) u maloj koži (prostrtoj po tlu; ili: u
malom ćilimu od kože, tj. stavivši to jelo na prostirku od kože). Zatim je rekao meni:

"Oglasi (Obavijesti onoga) ko je okolo tebe (da pozivam na gozbu)." Pa je bila (ta
hrana, to jelo) njegova gozba (svadbena, pir) na Safiju (tj. na veselje zbog vjenčanja sa
Safijom). Zatim smo izašli ka Medini. Pa sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, (da) pravi okruživačicu (odjeću napunjenu suhom travom koja se stavlja okolo, oko
jahača) za nju iza sebe sa (jednim) kaftanom (tj. pravi od abe, kaftana njoj iza sebe
okruživačicu, okruživač). Zatim sjede kod svoje deve, pa stavi svoje koljeno, i stavi Safija
svoju nogu na njegovo koljeno dok uzjaha (pojaši ona, dok ne uzjaha - kako bi uzjahala).

PRIČAO NAM JE Ismail, pričao nam je moj brat od Sulejmana, od Jahja-a, od

Humejda Tavila, čuo je Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, boravio (ostao računajući i) na Safiju (tj. ostao je
sa Safijom), kćer (kćerom) Hujejja, u (na) putu Hajbera tri dana dok je priredio (priređivao)
svadbu s njom. I bila je (ona) u (među onima) ko (je takav da) se je udario na nju (propisani)
zastor (zavjesa).

PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, izvijestio nas je Muhamed, sin Džafera
sina Ebu Kesira, izvijestio me je Humejd da je on čuo Enesa, bio zadovoljan Allah od njega,
(da) govori:

Boravio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, između Hajbera i Medine tri

noći, pravi (gradi) se njemu sa Safijom (svadba, tj. stupa u bračni odnos sa Safijom). Pa sam
zvao (pozvao prisutne) muslimane k njegovoj gozbi. A nije bilo u njoj (u toj gozbi ništa,
nimalo) od hljeba, a ni mesa. I nije bilo u njoj (ništa drugo) osim (to) da je zapovjedio Bilalu
za (izvjesne prostirke od) kože pa su se prostrle, pa je bacio na njih (svoje) datule, i sir i
maslo. Pa su rekli (ti) muslimani:

"Jedna (od) majki vjernika (je li ovo što se za nju pravi, priređuje svadba), ili je (ono)
što je posjedovala njegova desnica (tj. je li mu ovo slobodna žena, ili mu je ovo robinja što za
nju daje, priređuje svadbu)?" Rekli su: "Ako je zastro nju (tj. Ako zastre, pokrije nju, ako je
stavi iza zavjese da saobraća sa nerođacima), pa ona je jedna (od) majki vjernika. A ako ne
zastre nju, pa ona je od (onih) što je posjedovala (što posjeduje) njegova desnica."

(Robinje se ne stavljaju iza zastora, zavjese. One mogu da saobraćaju i razgovaraju sa

muškarcima i bez da se nalaze iza zastora, zavjese.)

Pa pošto je prešao (tj. krenuo odatle), utro (dao je utrti, tj. pripravio) je za nju iza
(ozadi) sebe i pružio je zastor (propisanu zavjesu).

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete. - H - A pričao mi je Abdullah,

sin Muhameda, pričao nam je Vehb, pričao nam je Šubete od Humejda, sina Hilala, od
Abdullaha, sina Mugaffela, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bili smo opsjedači Hajbera, pa je gađao (pogodio jedan) čovjek u (jedan kožni) ranac,
(a) u njemu je (bio nekakav) loj (salo), pa sam skočio (nasrnuo) zato (da) uzmem njega. Pa
sam se obazreo, pa kada li (kadli) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio (tu, ili to). Pa
sam se zastidio.

PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, od Ebu Usameta, od Ubejdulaha, od Nafi-a i

Salima, od Ibnu Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio (na) dan
Hajbera jedenje bijeloga luka i mesa domaćih magaraca.

Zabranio je jedenje bijeloga luka - ono je od Nafi-a, samoga njega (pričalo se), "i mesa
domaćih magaraca" od Salima (se je pričalo).

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Malik od Ibnu Šihaba, od
Abdullaha i Hasena, dvojice sinova Muhameda, sina Alije, od oca njih dvojice, od Alije, sina
Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, zabranio korišćenje (uživanje na određeno, ograničeno vrijeme) žena (bez sklapanja
trajnoga braka - to je zabranio na) dan Hajbera i jedenje (mesa) domaćih magaraca.
(Doslovno: ljudskih magaraca, a to znači: domaćih, pitomih magaraca).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, pričao nam je
Ubejdulah, sin Umera, od Nafi-a, od Ibnu Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, zabranio (na) dan Hajbera mesa magaraca (tj. jedenje mesa magaraca) porodičnih (tj.
domaćih, pitomih).

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Nasra, pričao nam je Muhamed, sin Ubejda, pričao nam
je Ubejdulah od Nafi-a i Salima, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao
je:

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, jedenje mesa magaraca

porodičnih (pitomih).
 PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Amra,
od Muhameda, sina Alije, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,
rekao je:

Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hajbera mesa
magaraca porodičnih (pitomih), a dopustio je u konje (tj. za konje - a to će reći, a to znači: a
dopustio je da se jede meso konja).

PRIČAO NAM JE Seid, sin Sulejmana, pričao nam je 'Abbad od Šejbanije, rekao je:
čuo sam Ibnu Ebu Evfa-a (Ebu Evfa-ovoga sina), bio zadovoljan Allah od njih dvojice:

Pogodila je nas (Zadesila nas je jedna velika) glad (na) dan Hajbera. Pa zaista (naši)
lonci (napunjeni magarećim mesom) zaista ključaju (vriju). Rekao je: A neki (od) njih su se
skuhali. Pa je došao dozivač (izvikivač) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ne jedite od mesa (pitomih) magaraca (nijednu) stvar (ništa), i prolijte (dajte proliti)
njih (te lonce)." Rekao je Ibnu Ebu Evfa: Pa smo pričali (govorili) da je on zabranio njih samo
zato (što je bio slučaj) da se oni nisu razdijelili na pet dijelova (tj. oni magarci nisu bili
razdijeljeni na pet dijelova, pa da se peti dio uzme za državnu blagajnu pošto su zaklani
magarci bili zarobljeni od neprijatelja kao ratni plijen, od kojega se, kao takvoga, treba dati
petina za državnu blagajnu, državnu imovinu). A rekao je neki (od) njih: "Zabranio je njih
svakako (odsječno, u svakom slučaju) zato (što) zaista oni (magarci) jedaše (imali su običaj da
jedu) nečist (izmet)."

PRIČAO NAM JE Hadždžadž, sin Minhala, pričao nam je Šubete: izvijestio me je

Adij, sin Sabita, od Bera-a i Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, da su oni bili sa Vjerovijesnikom,
pomilovao ga Allah i spasio, pa su pogodili (nekakve pitome) magarce, pa su kuhali njih. Pa
je dozivao dozivač (izvikivač) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

"Izvrnite (Prevrnite te svoje) lonce."

PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Abdussamed, pričao nam je Šubete, pričao
nam je Adij, sin Sabita, rekao je: čuo sam Bera-a i Ibnu Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od
njih, (da) pričaju njih dvojica od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao
(na) dan Hajbera, a već su (oni bili) postavili lonce (svoje da se u njima kuha magareće
meso):

"Izvrnite lonce!"

PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Šubete od Adija, sina Sabita, od Bera-a,
rekao je:

Ratovali smo (u društvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (i pričao je

dalje) slično njemu (prethodnome pričanju, prethodnom hadisu o naredbi da se proliju lonci).

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Ibnu Ebu Zaidete, izvijestio
nas je Asim od Amra, od Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Zapovjedio je nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u vojni Hajbera da

bacimo magarce porodične (pitome, tj. njihovo meso) prisno (neskuhano, nekuhano) i
skuhano (doslovno: prisne i skuhane), zatim nije zapovjedio nama za njegovo jedenje poslije
(tj. zabrana jedenja magarećega mesa ostala je trajna).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Husejna, pričao nam je Umer, sin Hafsa: pričao
nam je moj otac od Asima, od Amira, od Ibnu Abbasa, rekao je:

Neću znati (tj. Ja ne znam) je li zabranio njega (magarca, tj. njegovo meso) poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zbog (toga što) je zaista on (magarac) bio tovarna
(životinja) ljudi, pa je mrzio da ode (da se iskorijeni) njihova tovarna (životinja, životinja za
transport); ili je zabranio njega (magarca, njegovo meso općom trajnom zabranom) u danu
Hajbera (zbog nekoga drugoga uzroka koji je vezan za sve vrste) mesa magaraca porodičnih
(pitomih, domaćih).

PRIČAO NAM JE Hasen, sin Ishaka, pričao nam je Muhamed, sin Sabika, pričao nam
je Zaidete od Ubejdulaha, sina Umera, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od
njih dvojice, rekao je:

Razdijelio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hajbera za konja
dva dijela, a za pješaka (jedan) dio (od ratnoga plijena, tj. Izvršio je raspodjelu ratnoga plijena
tako da je davao na konja dva dijela, a na pješaka jedan dio). Protumačio je njega (taj način
raspodjele) Nagi', pa je rekao: Kada je bio sa čovjekom (koji je učestvovao u toj vojni jedan)
konj, pa za njega (tj. on je imao da dobije, on bi trebao da dobije) tri dijela (jedan za sebe, a
dva za konja). Pa ako nije bio za njega (u njega nijedan) konj, pa za njega je (tj. on je imao da
dobije jedan) dio.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba,
od Seida, sina Musejjeba, da je Džubejr, sin Mut'ima, izvijestio njega, rekao je:

Išao sam ja i Usman, sin Affana k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo
rekli:

"Dao si sinovima Muttaliba (Muttalibovićima) od petine (ratnoga plijena) Hajbera, a

ostavio si nas, a mi smo u jednom stepenu od tebe (tj. a mi smo na jednom stepenu srodstva
prema tebi kao i oni)." Pa je rekao: "Sinovi Hašima (Hašimovići) i sinovi Muttaliba
(Muttalibovići) su samo jedna stvar." Rekao je Džubejr: I nije razdijelio (podijelio, dao)
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za sinove Abdu Šemsa (tj. Abdušemsovićima) i
sinovima Nevfela (Nevfelovićima nijednu) stvar (ništa).

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je
Burejd, sin Abdullaha, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao
je:

Doprlo nam je izlaženje Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a mi smo u

Jemenu, pa smo izašli (kao) iseljivači k njemu (tj. izašli smo iseljavajući se mi k njemu) ja i
dva brata moja, ja sam najmlađi (od) njih, jedan (od) njih dvojice (te moje braće zvao se) je
Ebu Burdete, a (onaj) drugi je Ebu Ruhm. Ili je rekao (pedeset i) nekoliko, ili je (pak) rekao:
(izašli smo) u (tj. sa) pedeset i tri, ili pedeset i dva čovjeka od moga naroda. Pa smo se ukrcali
(u jednu) lađu. Pa je bacila nas naša lađa k negusu u Abesiniju. Pa smo se složili (tj. susreli
smo se sa) Džaferom, sinom Ebu Taliba. Pa smo boravili (ostali) sa njim (sve do vremena)
dok smo došli (stigli natrag) skupa (zajedno). Pa smo se složili (sreli, susreli smo se sa)
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, kada je sebi osvojio Hajber. A bili su (običaja
neki) ljudi od (tih) ljudi (da) govore za nas - misli (da kaže) za stanovnike (te) lađe (tj. za
iseljenike koji su putovali na onoj lađi) -: "Pretekli smo vas u (ovome) iseljenju (selidbi iz
Meke u Medinu)." I unišla je Esma, kći Umejsa, a ona je od (onih) ko je došao (stigao, koji su
stigli iz Abesinije) sa nama - (unišla je Esma) na Hafsu (tj. k Hafsi), supruzi Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, posjećujući (ona Hafsu), a već je bila iselila (ta Esma prije toga)
ka negusu u (među onima) ko je iselio (koji su iselili). Pa je unišao Umer na Hafsu (tj. unišao
je ka svojoj kćeri Hafsi-supruzi Muhameda a.s.), a Esma je kod nje, pa je rekao Umer kada je
vidio Esmu:

"Ko je ova?" Rekla je: "Esma, kći Umejsa." Rekao je Umer: "Je li Abesinka ova (ovo,
tj. koja je isiljala, iseljavala u Abesiniju)? Je li Pomorka ova (ovo, tj. koja je isiljala, selila po
moru, preko mora)?" Rekla je Esma: "Da." Rekao je: "Pretekli smo vas sa isiljanjem (u
isiljanju, u selidbi, u iseljavanju u Medinu), pa mi smo preči za poslanika Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, od vas." Pa se je rasrdila i rekla je: "Nikako! Tako mi Allaha bili ste sa
poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u takvom stanju da on prema mogućnosti)
hrani vašega gladnoga i savjetuje vašega neukoga (neznalicu). A (mi) smo bili u kući - ili: u
zemlji - (izvjesnih ljudi) dalekih, mrskih, u Abesiniji, a to je u (ime) Allaha i u (ime)
Njegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio. Tako mi zakletve Allaha neću se hraniti
(nikakvom) hranom i neću piti (nikakvoga) pića do (da) spomenem (ono) što si rekao (ti
meni) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I mi se uznemiravasmo i zastrašivasmo.
I spomenuću to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, i pitaću ga. Tako mi Allaha neću
slagati (lagati), i neću naginjati (neću skretati) i neću povećavati na njega (na to)." Pa pošto je
došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekla je:

"O vjerovijesniče Allaha! Zaista Umer je rekao tako i tako (to i to)." Rekao je: "Pa šta
si rekla njemu?" Rekla je: "Rekla sam njemu tako i tako (to i to)." Rekao je:

"Nije preči za mene (meni) od vas. I za njega i za njegove drugove je jedna seoba (tj. I
oni imaju jednu seobu), a za vas su, vi, o stanovnici (o porodico one) lađe, dvije seobe (a vi
imate dvije seobe - a to znači: oni imaju jednu i nagradu, a vi dvije)." Rekla je: Pa zaista već
sam vidjela Ebu Musa-a i drugove (one) lađe (da) dolaze meni (u) grupama (grupno, u
skupinama da) pitaju mene o ovome hadisu. Nema od (ove) ovozemnosti (nijedna) stvar (da)
su oni s njom veseliji, a ni veći u svojim dušama od (onoga) što je rekao njima Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Ebu Burdete: Rekla je Esma: Pa zaista već sam vidjela
Ebu Musa-a, a zaista on zaista traži (da) se ponovi (da se nanovo, ponovo, opet priča) ovaj
hadis (traži to) od mene. Rekao je Ebu Burdete od Ebu Musa-a, rekao je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista ja zaista poznam (prepoznajem) glasove družine Eš'arijevića (Eš'arija) sa

Kur'anom (tj. po učenju, čitanju Kur'ana) kada ulaze u noći (ili: kada ulaze noću). I poznam
njihova odsjedališta (njihove stanove) od njihovih glasova sa Kur'anom u noći iako nisam bio
vidio njihova odsjedališta kada su odsjeli u danu (izvjesnome). I od njih je (jedan) mudar
(čovjek; ili: I od njih je jedan čovjek koji ima ime Hakim - i taj njihov čovjek je takav da)
kada je susreo (izvjesnu) konjicu - ili je rekao (kada je sreo) neprijatelja - rekao je njima
(rekne im): "Zaista moji drugovi zapovijedaju vam da pogledate (tj. da pričekate) njih."
PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, čuo je Hafsa, sina Gijasa: pričao nam je
Burejd, sin Abdullaha, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, rekao je:

Došli (Stigli) smo na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. k njemu) poslije
(što je bio slučaj) da je sebi osvojio Hajber, pa je razdijelio za nas (nama dio od toga ratnoga
plijena), a nije razdijelio (ni) za jednoga (čovjeka, tj. nikome ko) nije prisustvovao (tome)
osvojenju osim nas (koji smo se vratili iz Abesinije gdje smo otišli kao iseljenici prije nego se
je počelo iseljavati u Medinu).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muavijete, sin Amra,
pričao nam je Ebu Ishak od Malika, sina Enesa, rekao je: pričao mi je Sevr, rekao je: pričao
mi je Salim, slobodnjak Ibnu Muti-a da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od
njega, (da) govori:

Osvojili smo sebi Hajber, i nismo zaplijenili (kao ratnu dobit, ratni plijen nikakvoga)
zlata, a ni srebra. Zaplijenili smo samo (njihova) goveda, i deve, i robu i zidove (tj. njive i
vrtove ograđene zidovima). Zatim smo otišli (tj. vraćali se u Medinu) sa poslanikom Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (došavši mi) k Vadil-Kura-u (tj. do mjesta u blizini Medine koje
se zove Vadil-Kura). A sa njim je (jedan) rob njegov, rekne se njemu (tj. ime mu je) Mid'am.
Poklonio je njega njemu jedan (čovjek iz plemena) Dibabovića. Pa dok on spušta (skida,
zbacuje) samar (deve) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kadli je došla (tj. kadli
dođe) njemu (jedna) zalutala strijela dok (čak) je pogodila toga roba. Pa su rekli (ti) ljudi:

"Lako (tj. Prijatno) njemu! Mučeništvo (je to, tj. Šehid, mučenik on postade)!" Pa je
rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Da, (tako bi bilo da nije učinio jedan težak grijeh prije ovoga slučaja, a nije se
pokajao)! Tako mi (Allaha) koji (je taj što) je moja duša u Njegovoj ruci zaista (ona) kabanica
(plašt, ogrtač) koja je (ta što je) pogodio nju (na) dan Hajbera od (hajberskih) ratnih plijenova
(a što) nisu pogodile nju (tu kabanicu one) zardiobe (tj. kabanica koja je utajena, sakrivena, a
nije stavljena da se redovnim putem razdijeli sa ostalim stvarima), zaista će se (ona - ta
kabanica) rasplamsavati na njemu vatrom (tj. goriće ona na tom robu kao vatra na sudnjem
danu)." Pa je došao (jedan) čovjek kada je čuo to od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, sa (jednim) kajišem, ili sa dva kajiša (za obuću, tj. donio je kajiš, ili dva kajiša za
obuću koje je kajiše bio utajio), pa je rekao:

"Ovo je (jedna) stvar (što) sam bio pogodio (uzeo, utajio, ukrao) nju." Pa je rekao
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Kajiš, ili dva kajiša, od vatre."

(Jedan od pripovjedača je sumnjao u to da li je njegov prethodnik u pričanju rekao: "sa

kajišem" i "kajiš", ili je rekao "sa dva kajiša" i "dva kajiša".)

PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, izvijestio nas je Muhamed, sin Džafera,
rekao je: izvijestio me je Zejd, (sin Eslema), od svoga oca da je on čuo Umera, sina Hattaba,
bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

"Zar ne (Pazite)! Tako mi (Allaha) koji (je Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci da
nije (toga) da ostavim zadnjega (od tih) ljudi (tj. zadnju generaciju, pokoljenje muslimana
kao) jednu stvar (takvu da) nije za njih (nijedna) stvar (ništa ostalo, tj. kao jednu stvar koja
nema ništa), ne bi se osvojilo na mene (tj. meni nijedno) selo (pa da bi drukčije s njim
postupio) osim (tako da) bih razdijelio njega, kao što je razdijelio Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, Hajber, ali (tj. nego) ja ostavljam nju (osvojenu zemlju, teritoriju kao jednu)
riznicu (državnu, tj. kao državnu imovinu) njima (da) sebi razdjeljuju nju."
(Riječ "bebbanun" znači: jedna stvar, jedan način, jedan put, jedna vrsta; skupina; bijednik
koji nema ništa. Ova riječ se rijetko upotrebljava u arapskom govoru i jeziku, čak neki tvrde
da i nije po porijeklu arapska.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Ibnu Mehdija od Malika,
sina Enesa, od Zejda, sina Eslema, od njegovoga oca, od Umera, bio zadovoljan Allah od
njega (s njim), rekao je:

"Da nije kraja (tj. zadnjega dijela ovih) muslimana, ne bi se osvojilo na njih (ne bi se
osvojilo njima) selo nijedno, (pa da bih postupio drukčije) osim (tako da) bih podijelio nju
(zemlju toga sela) kao što je podijelio (razdijelio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
Hajber."

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: čuo sam
Zuhriju, a pitao je (tj. čuo sam Zuhriju, a pita, u času kada pita) njega Ismail, sin Umejjeta,
rekao je: izvijestio je mene 'Anbesete, sin Seida, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od
njega (s njim), došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pitao (tj. molio) njega
(da mu dodijeli nešto, neki dio od ratnoga plijena zaplijenjenoga na Hajberu). Rekao je njemu
neki (od) sinova Seida, sina 'Asa:

"Ne dadni (Ne daj) njemu, o poslaniče Allaha!" Pa je rekao Ebu Hurejrete: "Ovo (tj.
Ovaj) je ubica Ibnu Kavkala." Pa je rekao: "O čuda li zbog kunića (glodavca, tj. Čudim se
kuniću, glodavcu koji) se je spustio od (tj. iz mjesta, ili planine) Kadumudda'na." A spominje
se od Zubejdije, od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Anbesete, sin Seida da je on čuo Ebu
Hurejreta (da) izvještava Seida, sina Asa, rekao je:

Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (čovjeka zvanoga) Ebana (kao
zapovjednika) na (tj. nad jednom) četom iz Medine prema Nedždu. Rekao je Ebu Hurejrete:
Pa je došao Eban i njegovi drugovi na Vjerovijesnika (tj. k njemu), pomilovao ga Allah i
spasio, u Hajber poslije što je sebi osvojio nju (tu varoš - Hajber), a zaista kolani njihovih
konja su zaista vlakno (lik, liko). Rekao je Ebu Hurejrete: Rekao sam:

"O poslaniče Allaha! Ne razdijeli njima. (To jest: Ne daj ništa Ebanu i njegovim
drugovima)." Rekao je Eban: "I ti si sa ovim (za ovo, zbog ovoga), o kuniću (o glodavče),
(koji) se skotrljao (sišao) od Re'su Da'na (a to je mjesto, ili planina, Re'su Da'nin znači: Glava
Ovce, tj. Ovčija Glava kao ime planine)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio:

"O Ebane! Sjedi!" Pa nije razdijelio njima.

Rekao je Ebu Abdullah: "Eddalu" je (isto što i) "essidru".

("Sidrun" znači lotos, divlji lotos. Ovdje ovo objašnjenje daje Buharija jer po jednoj predaji
planina sa koje je došao Ebu Hurejrete zvala se je Re'su Dalin, a ne Re'su Da'nin, a niti
Kadumu Da'nin. Re'su Dalin bi značilo Lotosova Glava. Kadumu Da'nin bi značilo Ovčija
Strana, ili Ovčije Oko, ili Ovčije Makle i slično.)

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Amr, sin Jahja-a sina Seida,
izvijestio me je moj djed da je Eban, sin Seida, došao k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i
spasio, pa je pozdravio njega. Pa je rekao Ebu Hurejrete:
 "O poslaniče Allaha! Ovo je ubica Ibnu Kavkala (tj. Ovaj je ubio Ibnu Kavkala)." A
rekao je Eban (k) Ebu Hurejretu: "O čuda li tebe (tj. Čudan li tebe, O čuda li)! Kunić (si ti
koji) je dojurio od Kadumu Da'na (da) kudi mene (za jednoga) čovjeka (što) je počastio njega
Allah sa mojom rukom (davši mu čast da bude šehid-mučenik), a spriječio je njega da (on)
ponizi mene sa svojom rukom."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba,
od Urveta, od Aiše da je Fatima - na nju pozdrav (ili: njoj mir)! - kći Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, poslala (zahtjev) k Ebu Bekru (u kojem ona) pita (moli) njega
(za) svoje nasljedstvo od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (onoga imanja)
što je zaplijenio Allah njemu u Medini, i Fedeku i što je ostalo od petine Hajbera. Pa je rekao
Ebu Bekr: Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Nećemo se nasljeđivati (tj. Mi se ne nasljeđujemo). Što smo ostavili, (to) je

milostinja. Jede rod (obitelj) Muhameda samo u ovome imanju (tj. od ovoga imanja). I zaista
ja tako mi Allaha neću promijeniti (nijednu) stvar od milostinje poslanika Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, od njezinoga stanja koje je (to što je) bila na njemu u vremenu poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I zaista ću raditi svakako u njoj sa (onim načinom) što je
radio s njim poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa nije htio Ebu Bekr da dadne
Fatimi od nje (nijednu) stvar. Pa se naljutila Fatima na Ebu Bekra u tome (tj. zbog toga), pa je
napustila njega (tj. pa nije više s njim saobraćala), pa nije (s) njim govorila, čak je preminula
(nije govorila s njim sve do svoje smrti). A živjela je poslije Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, šest mjeseci. Pa pošto je preminula, pokopao (ukopao) je nju njezin muž Alija
noću, a nije oglasio (obavijestio) za nju Ebu Bekra, i (on-Alija) klanjao je na nju (tj. za nju,
njoj molitvu za umrlo lice-dženazu). A bilo je za Aliju od (izvjesnih) ljudi lice (tj. Poštivaše
Aliju ljudi za) života Fatime. Pa pošto je preminula, našao je mrskim (ružnim) Alija lica (tih)
ljudi (prema sebi, tj. Nije mogao poznati Alija lica tih ljudi toliko su promijenili odnos prema
njemu, kao da ga i ne poznaju). Pa je tražio (Alija) međusobno izravnanje (pomirenje,
sklapanje mira sa) Ebu Bekrom i prisegnjivanje (i davanje prisege) njemu. A ne prisegnjivaše
se tih mjeseci (života Fatimina Alija k Ebu Bekru, tj. nije ga Alija bio priznao za halifu i nije
mu se bio prisegnuo-pokorio, na vjernost). Pa je poslao (Alija poziv) k Ebu Bekru da (to jest):
"Dođi nam, i neka ne dolazi nama (ni) jedan (čovjek, tj. niko) s tobom." Izbjegavanjem za
prisustvovanje Umera (tj. Takav poziv je poslao Alija za Ebu Bekra jer nije želio da
prisustvuje Umer njihovom sastanku). Pa je rekao Umer: "Ne. Tako mi Allaha nećeš unići
njima sam ti." Pa je rekao Ebu Bekr: "A šta možda (se nadaš) ti (od) njih da učinu (učine,
urade) sa mnom? Tako mi Allaha zaista doći (tj. otići) ću svakako njima." Pa je unišao njima
Ebu Bekr. Pa se osvjedočio (tj. izrekao je simbol Islama kelituš-šehadeti, kelimei-šehadet)
Alija, pa je rekao:

"Zaista mi smo već poznavali tvoju vrijednost (vrlinu) i (ono) što je dao tebi Allah. I
ne zavidimo tebi dobro (tj. na dobru što) je tjerao (tj. dao) k tebi njega Allah, a ali (tj. nego) si
postupio samovoljno na nas (tj. prema nama) sa stvari (ovom, sa ovim poslom, tj. sa izborom
halife, jer nisi htio da se dogovoriš, zdogovoriš, zdogovaraš sa nama). A smatrasmo (mi,
mišljasmo mi da imamo pravo) zbog našega srodstva (sa) poslanikom Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, (na jedan) dio (udjel, pa makar toliko da se pozovemo na zdogovaranje,
dogovaranje). Dok (tj. Te) su se prolile (suzama) dva oka Ebu Bekra. Pa pošto je govorio Ebu
Bekr, rekao je:
"Tako mi (Allaha) koji (je Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci zaista srodstvo
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, draže je k meni da povežem (da darujem,
pomažem) od moga srodstva. A što se tiče (onoga spora) koji se je zapleo između mene i
između vas od (zbog) ovih imanja, pa nisam malaksao (umanjio; usporio) u njima od dobra, i
nisam ostavio (nijednoga) posla (što) sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, (da) pravi (čini) njega u njima (u tim imanjima, a da sam postupio drukčije) osim (tako
da) sam napravio (učinio) njega." Pa je rekao Alija (k) Ebu Bekru:

"Obećanje (tj. Obećano vrijeme) tebi je večeras (tj. popodne) za prisegu (moju na
vjernost)." Pa pošto je klanjao Ebu Bekr podne (toga dana), popeo se je (na) govornicu
(propovjedaonicu), pa se je osvjedočio (zasvjedočio, tj. izrekao je simbol Islama kelimuš-
šehadeti). I spomenuo je stvar (stanje, slučaj) Alije i njegovo izostajanje (zaostajanje) od
prisege (na vjernost njemu), i ispričao je njega (tj. primio je njegovu ispriku, izvinjenje) sa
(onim načinom na) koji se je ispričao (izvinuo Alija) k njemu, zatim je tražio oprost. I
osvjedočio (zasvjedočio) se je (izrekao je simbol Islama) Alija, pa je veličao pravo Ebu
Bekra. I pričao je (Alija) da ono nije natovarilo (nosilo, rukovodilo ništa ružno) njega na
(zaostajanje) koje je napravio (i da to nije učinio) zavidnošću na Ebu Bekra, a ni odricanjem
(nepriznavanjem) za (ono dobro i pravo) koje (je to što) je odlikovao njega Allah s njim, a ali
mi (tj. nego mi) smatrasmo za nas (za sebe) u ovoj stvari (postavljanja halife da imamo neki)
dio (udjel, pa bar, pa makar da se pozovemo na zdogovor). Pa je postupio samovoljno (Ebu
Bekr u odnosu) na nas, pa smo našli u našim dušama (u sebi jednu neugodnost). Pa su se
obradovali (bili su obradovani) s tim (prisutni) muslimani, i rekli su: "Pogodio si." I bili su (ti)
muslimani k Aliji blizu (tj. postali su prisni i ljubazni prema njemu) kada se povratio (njemu -
tom skupu muslimana u toj) zapovjedi za dobro (a to će reći: u njegovom ulaženju u ono u šta
su i oni unišli - ti muslimani - u prisegu na vjernost Ebu Bekru koji će kao vrhovni
rukovodilac muslimanske zajednice zapovjedati dobro, a odvraćati od zla uz pomoć ostalih
saradnika).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Haremija, pričao nam je
Šubete: izvijestio me je Umarete od Ikrimeta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Pošto se osvojio Hajber, rekli smo: "Sada ćemo se nasititi (najesti) od datula (hurmi
Hajbera, jer je u njemu bilo mnogo palmi)."

PRIČAO NAM JE Hasen, pričao nam je Kurrete, sin Habiba, pričao nam je
Abdurrahman, sin Abdullaha sina Dinara, od svoga oca, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah
od njih dvojice, rekao je:

Nismo se nasitili (zasitili, najeli sve) do (časa kada) smo osvojili Hajber (dok nismo
osvojili Hajber).

GLAVA

uzimanja namjesnika (tj. postavljanja namjesnika od strane) Vjerovijesnika, pomilovao ga

Allah i spasio, na (tj. nad) stanovnicima Hajbera.

PRIČAO NAM JE Ismail: pričao mi je Malik od Abdul-Medžida, sina Suhejla, od

Seida, sina Musejjeba, od Ebu Seida Hudrije i Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, uzeo (tj. postavio) namjesnikom (jednoga) čovjeka nad Hajberom, pa je
donio njemu (taj čovjek) odstranjene datule (tj. najbolju vrstu datula, hurmi), pa je rekao
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Svaka (od) datula Hajbera je (li) ovako (ovako dobra, tj. Jesu li sve datule Hajbera
ovakve)?" Pa je rekao: "Ne (tj. Nisu) tako mi Allaha, o poslaniče Allaha! Zaista mi zaista
uzimamo (našu mjeru) sa' od ovoga (tj. od ove vrste datula) za dva sa'-a, za tri (sa-a od
slabijih datula)." Pa je rekao: "Ne činite (tako). Prodaj skup (svoj, tj. svoje redom skupljene
datule, slabe datule) za srebrenjake (za novac), zatim kupi sebi za novce (svoje) odstranjene
(datule, tj. ove najbolje datule)." A rekao je Abdul-Aziz, sin Muhameda, od Abdul-Medžida,
od Seida da su Ebu Seid i Ebu Hurejrete (da su) pričala njih dvojica njemu da je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao brata sinova Adijja, od Pomagača (su ti
sinovi Adijja), k Hajberu, pa je postavio zapovjednikom njega nad njom (nad tom varoši). A
od Abdul-Medžida, od Ebu Saliha Semmana, od Ebu Hurejreta i Ebu Seida slično njemu
(slično prethodnom pričanju).

GLAVA

postupanja (postupka) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (sa) stanovnicima

Hajbera.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete od Nafi-a, od

Abdullaha (Umerovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Dao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Hajber Židovima (hajberskim) da

rade nju (da obrađuju zemlju u Hajberu) i siju nju, a za njih je (tj. a da oni imaju, da dobiju)
polovinu (onoga) što izlazi iz nje (iz zemlje, tj. a da dobiju polovinu ploda te zemlje).

GLAVA

(one) ovce koja se je otrovala (koja je otrovana, u koju je stavljen otrov) za Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, (tj. ovca koja je njemu ispečena, i otrovana, u koju je stavljen
otrov i ponuđena mu je kada je bio) u Hajberu.

Predao je njega (ovaj slučaj) Urvete od Aiše, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i

spasio.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs: pričao mi je Seid od Ebu
Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pošto se osvojio Hajber, poklonila se je za poslanika (tj. poklonila se poslaniku)

Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedna) ovca, u njoj je (bio neki) otrov.

GLAVA

vojne Zejda, sina Hariseta (Zejda Harisetovoga).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, sin Seida, pričao nam je Sufjan, sin
Seida, pričao nam je Abdullah, sin Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice (s njima), rekao je:

Učinio (Postavio) je zapovjednikom (za zapovjednika) poslanik Allaha, pomilovao ga

Allah i spasio, Usameta nad (neke) ljude, pa su udarali u njegovo zapovjedništvo (tj.
negodovali su zbog toga što je Usamete postavljen na tu dužnost), pa je rekao (Muhamed
a.s.):

"Ako udarate u njegovo zapovjedništvo (tj. Ako protestujete zbog njegovoga

postavljenja), pa već ste udarali (udarili) u (na) zapovjedništvo njegovoga oca prije njega.
Tako mi zakletve Allaha zaista već je bio stvoren (tj. priličan, dostojan) za zapovjedništvo, i
zaista (on) je bio od najdražih ljudi k meni. I zaista ovaj (tj. Usamete) je zaista od najdražih
ljudi k meni poslije njega (poslije Zejda, oca Usametovoga)."

GLAVA

umre izvršenja (naknadnoga; ili: GLAVA umre suđenja, tj. umre sklapanja mira - a to će reći-
a to znači: GLAVA umre koja se je obavila poslije sklapanja mira na Hudejbiji, a umra je
malo hodočašće).

Spomenuo je njega (hadis o umri izvršenja, suđenja) Enes od Vjerovijesnika,

pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Israila, od Ebu Ishaka, od Bera-a, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pošto je (bio odlučio se da bi) obavio umru Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i

spasio, u (mjesecu) zul-ka'detu (u šestoj godini po Hidžri), pa nisu htjeli stanovnici Meke da
puste njega (da) uniđe (da uđe on u) Meku, čak je sudio se (on, tj. sklopio je ugovor o miru s)
njima na (to se potpisavši) da ostane (boravi iduće godine) u njoj (u Meki svega) tri dana. Pa
pošto su pisali knjigu (tu, tj. pismeni ugovor o tome), pisali su (tj. napisali su muslimani,
odnosno Alija r.a. ispred muslimana):

"Ovo je (ono na) što se sudio na njega (tj. na što sklapa ugovor o miru na njega)
Muhamed, poslanik Allaha....." Rekli su (bezvjernici): "Nećemo priznati (tj. Ne priznajemo)
sa ovim (za ovo, Ne priznajemo ovo ovako). Da znamo da si ti poslanik Allaha, ne bismo
spriječili tebi (nijednu) stvar, a ali (tj. nego) ti si Muhamed, sin Abdullaha." Pa je rekao:

"Ja sam poslanik Allaha, a ja sam (i) Muhamed, sin Abdullaha." Zatim je rekao Aliji:
"Izbriši (izraz, formulaciju) "poslanik Allaha". Rekao je Alija: "Ne. Tako mi Allaha neću
izbrisati tebe nikada." Pa je uzeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tu) knjigu (taj
list, dokumenat), a nije (bio u stanju da) uljepšava (da) piše (tj. a nije lijepo pisao, nije mogao
da čini lijepo da piše, nije mogao da izvodi lijepo pisanje), pa je pisao (tj. napisao):

"Ovo je (ono na) što se je sudio (tj. na što je sklopio ugovor o miru) Muhamed, sin
Abdullaha: (da) neće unositi (neće dati da uniđe u) Meku oružje osim sablje u koricama; i da
neće izvesti od njezinih (mekanskih) stanovnika (ni) jednoga ako je htio (ako hoće neko od
njih) da slijedi njega i da neće spriječiti od svojih drugova (ni) jednoga ako je htio (ako hoće
neko od njih) da boravi (da ostane) u njoj (u Meki)." Pa pošto je unišao (u) nju (u Meku
Muhamed a.s. iduće godine) i prošao je rok (taj od tri dana boravljenja, boravka), došli su
(bezvjernici Meke) Aliji, pa su rekli:

"Reci tvome (svome) drugu: Izađi od nas (tj. Neka izađe od nas, Reci mu da izađe, da
napusti Meku)m pa već je prošao (onaj) rok." Pa je izašao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah
i spasio. Pa je slijedila njega kći Hamze doziva (dozivajući ona): "O moj striče! O moj striče!"
Pa je dohvatio nju Alija, pa je uzeo za njezinu (njenu) ruku, i rekao je Fatimi - na nju pozdrav
(ili: njoj mir)! - : "Drži (Uzmi) kćer tvoga (svoga) strica!" Ponijela (tj. Natovarila) je nju (na
devu Fatima). Pa su se svađali o (za) nju (Hamzinu kćer) Alija, i Zejd i Džafer. Rekao je
Alija: "Ja sam uzeo nju, i ona je kći moga strica." A rekao je Džafer: "Ona je kći moga strica,
i njezina tetka (majčina sestra) je poda mnom (tj. sa mnom u braku)." A rekao je Zejd (sin
Hariseta): "Kći moga brata (je ona, tj. pobratima, jer je Muhamed a.s. pobratio Hamzu i Zejda
dok je Hamza bio živ, kako neki tvrde)." Pa je sudio za nju Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah
i spasio, (da se smjesti ona ondje gdje će biti vezana) za njezinu (tj. za svoju) tetku (majčinu
sestru), i rekao je:

"Tetka (Majčina sestra) je u stepenu (rođene) majke." I rekao je Aliji: "Ti si od mene,
a ja sam od tebe (Ti si moj, a ja sam tvoj)." I rekao je Džaferu: "Sličio si mome stvorenju i
mojoj ćudi (tj. Ti si nalik na mene u tijelu, licu i u naravi)." A rekao je Zejdu: "Ti si naš brat
(po vjeri), i naš slobodnjak (oslobođeni rob pod našom zaštitom, naš štićenik)." A rekao je
Alija: "Zar nećeš vjenčati sebi kćer Hamze, (o poslaniče Allaha)?" Rekao je: "Zaista ona je
kći moga brata od dojenje (po dojenju, po mlijeku, pa mi je to zabranjeno-haram)."

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Rafi-a, pričao nam je Surejdž, pričao nam je Fulejh,
rekao je. - H - A pričao mi je Muhamed, sin Husejna sina Ibrahima: pričao mi je moj otac,
pričao nam je Fulejh, sin Sulejmana, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izašao obavljajući umru (tj.
donijevši odluku da učini umru i obukavši, odjenuvši se hodočasnički), pa su zastrli (tj.
prepriječili put) bezvjernici Kurejševića između njega i između Kabe. Pa je zaklao svoju
žrtvenu životinju, i obrijao je svoju glavu u Hudejbiji (mjestu između Meke i Medine). I sudio
se je (sklopio je mir s) njima na (tj. uz taj uvjet, uslov) da obavi umru iduće godine, i (da)
neće nositi (nikakvoga) oružja na njih (protiv njih kad bude obavljao umru) osim sabalja
(sablji, mačeva), i (da) neće boraviti (ostati) u njoj osim (onoliko vremena) što su oni voljeli
(koliko oni žele). Pa je obavio umru (u vremenu) od (te) iduće godine. Pa je unišao (u) nju (u
Meku) kao što je bio sklopio mir (ugovor o miru sa) njima (kao što se dogovorio sa njima
ugovorom). Pa pošto (je navršilo se toliko) da je boravio (ostao) u njoj (u Meki) tri (dana),
zapovjedili su mu da izađe, pa je izašao.

PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir od Mansura, od
Mudžahida, rekao je:

Unišao sam ja i Urvete, sin Zubejra, (u) Bogomolju, pa kada li je Abdullah, sin Umera,
bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), sjedač (tj. kadli on sjedi) uz sobu Aiše. Zatim
je rekao (Urvete pitajući Abdullaha):

"Koliko (puta) je obavio umru Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (iz

Medine)?" Rekao je (Abdullah): "Četiri (puta). Jedna (od) njih je u redžepu (tj. Jednu umru od
te četiri umre obavio je u redžebu-redžepu mjesecu)." Zatim smo čuli pranje zuba Aiše (tj.
čuli smo kako Aiša pere zube zubočistkom, misvakom). Rekao je Urvete: "O majko vjernika!
Zar nećeš čuti (Zar ti ne čuješ ovo) šta govori Ebu Abdurrahman? Zaista je (,kaže,)
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, obavio (obavljao) umru, četiri umre, jedna (od)
njih je u redžepu." Pa je rekla:

"Nije obavljao umru Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (nijednu, nikoju)

umru (drukčije) osim (tako da se je dogodilo), a on (Abdullah) je svjedok (tj. bio je sa
Muhammedom a.s. u društvu pri obavljanju umre), a nije obavljao umru (Muhamed a.s.) u
redžepu nikada."
(Ovo jasno pokazuje da se i velikim drugovima Muhameda a.s. može dogoditi da zaborave i
previde nešto.)

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Ismaila, sina Ebu
Halida, čuo je Ibnu Ebu Evfa-a (da) govori:
 Pošto je (tj. Kada je) obavljao umru poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
pokrivali (krili, sakrivali smo ga od dječaka (mekanskih) idolopoklonika i od njih (samih da
se ne bi dogodilo) da uznemiruju poslanika Allaha (Allahovoga poslanika), pomilovao ga
Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, on je sin Zejda, od
Ejjuba, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao
je:

Došao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovi drugovi, pa su rekli

(govorili mekanski) idolopoklonici: Zaista ono dolazi vama (jedno) izaslanstvo (čiji su ljudi
takvi da) je oslabila njih groznica Jesriba. Pa je zapovjedio njima (muslimanima)
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da pokaskivaju (da idu brzo u izvršavanju prve)
tri ophodnje (prva tri kruženja), a da idu (običnim hodom u prostoru) što je između dva ugla
(ćoška jemenska). A nije spriječilo njega da zapovjedi njima da pokaskivaju (u izvršenju tih)
ophodnji sviju njih (ništa drugo) osim (njegovo) ostavljanje na njih (olakšice, tj. samo
samilost i osjećaj prema njima ga je spriječio da ne naredi brzo ophođenje u svim
ophodnjama, u svim ophođenjima). A povećao je Ibnu Selemete od Ejjuba, od Seida, sina
Džubejra, od Ibnu Abbasa, rekao je:

Pošto je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za svoju godinu (tj. u

svojoj godini) koja je (ta što je) našao osiguranje (sigurnost, tj. što je dobio osiguranje,
bezbjednost u njoj po ugovoru na Hudejbiji), rekao je:

"Pokaskivajte!" Zato (je to naredio da) pokaže (mekanskim) idolopoklonicima njihovu

(muslimansku) snagu. A (ti) idolopoklonici su od strane (brda) Kuajkiana (posmatrali njih,
odnosno mogli su vidjeti njih kako vrše obrede umre).

PRIČAO MI JE Muhamed od Sufjana, sina Ujejneta, od Amra, od Ata-a, od Ibnu

Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Trčao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, okolo Kabe i između Safe i

Merve samo zato (da on) pokaže idolopoklonicima (Meke) svoju snagu.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, rekao je: pričao nam je
Ejjub od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Vjenčao je sebi Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Mejmunu (Mejmunetu), a

on je hodočasnički obučen, a sagradio je s njom (bračni odnos, tj. a stupio je s njom u polni
odnos), a on je dozvoljen (tj. a on je razriješen hodočasničkih obaveza i stega, jer ih je izvršio,
a tada je već dozvoljeno stupiti u polni odnos sa vjenčanom ženom i na svetom tlu Meke i
njezine okolice-harema). A umrijela (A umrla) je (ona poslije toga) u Serifu (mjestu
udaljenom od Meke šest milja prema Medini idući).

Rekao je Ebu Abdullah: A povećao je (u pričanju) Ibnu Ishak: Pričao mi je Ibnu Ebu
Nedžih, i Eban, sin Saliha, od Ata-a i Mudžahida, od Ibnu Abbasa, rekao je:

Vjenčao je sebi Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Mejmunu u umri izvršenja

(ili: u umri suđenja - a to znači: u umri koju je obavio nakon ugovora o miru na Hudejbiji na
godinu dana).
 SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA VOJNE HUDEJBIJE

i govora Allaha, uzvišen je: "Zaista već je bio zadovoljan Allah od (tih) vjernika pošto (jer)
daju prisegu tebi pod (tim, onim) stablom (drvetom)....", ajet (odlomak taj vidi, pročitaj).

PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, pričao nam je Sulejman, sin Bilala, rekao je:
pričao mi je Salih, sin Kejsana, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Zejda, sina Halida, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Izašli smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini Hudejbije, pa
je pogodila nas (jedna) kiša jedne noći. Pa je klanjao nama poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, (tu) jutarnju molitvu, zatim se okrenuo na nas (nama) sa svojim licem pa je
rekao:

"Da li znate šta je to rekao vaš Gospod?" Rekli smo: "Allah i Njegov poslanik su
znaniji (od nas)." Pa je rekao: "Rekao je Allah:

"Osvanuo je od Mojih robova (jedan) vjernik u Mene i (jedan) nevjernik u Mene. Pa

što se tiče (onoga) ko je rekao: Pokisli smo (Dala se je nama kiša) sa milošću Allaha, i sa
darom (davanjem, opskrbljavanjem) Allaha i sa dobrotom Allaha, pa on je vjernik u Mene, (a)
nevjernik u (onu) zvijezdu (u koju vjeruju pagani, idolopoklonici da ona daje i donosi kišu). A
što se tiče (onoga) ko je rekao: Pokisli smo sa zvijezdom takvom (tom, dakle: zbog zvijezde),
pa on je vjernik u (tu) zvijezdu, (a) nevjernik u Mene."

PRIČAO NAM JE Hudbete, sin Halida, pričao nam je Hemmam od Katadeta da je

Enes, bio zadovoljan Allah od njega, izvijestio njega, rekao je:

Obavljao je umru (mali hadž, malo, kratko hodočašće) poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, četiri, četiri umre (tj. četiri puta), sve su one (obavljane) u (mjesecu) zul-
ka'detu osim (one umre) koja je bila sa njegovim hodočašćem (zajedno obavljena): umru
(jednu je obavio) od Hudejbije u zul-ka'detu, i (jednu) umru od iduće godine (tj. u slijedećoj
godini iza Hudejbije) u zul-ka'detu, i (jednu) umru od Dži'raneta gdje je razdijelio ratne
plijenove Hunejna u zul-ka'detu i (jednu) umru sa svojim hodočašćem."
(Hudejbija, i Džiranete i Hunejn su ime mjesta u bližoj i daljoj okolini Meke.)

PRIČAO NAM JE Seid, sin Rebi-a, pričao nam je Alija, sin Mubareka, od Jahja-a, od
Abdullaha, sina Ebu Katadeta da je njegov otac pričao njemu, rekao je:

Otišli (Krenuli) smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini

Hudejbije, pa su se obukli (odjenuli) hodočasnički njegovi drugovi, a (ja) se nisam obukao
hodočasnički (nisam obukao hodočasničkih haljina-ihrama).

PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Israila, od Ebu Ishaka, od Bera-a, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Brojite vi (velikim) osvojenjem (velikom pobjedom) osvojenje Meke (od

idolopoklonika), i već je bilo osvojenje Meke (jedno veliko) osvojenje, a mi brojimo
(računamo, pravim velikim) osvojenjem (pravom velikom pobjedom) prisegu zadovoljstva
(Božijega na) dan Hudejbije. Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (nas)
četrnaest stotina, a Hudejbijete (ili: kraće: Hudejbija) je (jedan) bunar (čatrnja), pa smo
iscrpali (izgrabili) njega, pa nismo ostavili u njemu (nijednu) kap (vode). Pa je doprlo to
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je došao njemu, pa je sjeo na njegovu ivicu
(kraj). Zatim je pozvao za (jednu) posudu od vode (posudu vode da mu se donese), pa se
očistio (kao što se čisti za molitvu). Zatim je promućkao (usta, tj. u ustima malo vode), i
molio je, zatim (je) nju (vodu iz usta) u njega (u bunar - arapska riječ "bi'run": bunar je
ženskoga roda, pa su zato sve zamjenice koje se odnose na "bi'run" u arapskom tekstu
ženskoga roda, ali se u naš, na naš jezik prevode sa muškim rodom jer je u našem jeziku riječ
bunar muškoga roda). Pa smo ostavili njega (bunar) nedaleko (tj. jedan čas, neko vrijeme).
Zatim zaista on je vratio nama (tj. dao nam je vode onoliko) što (tj. koliko) smo htjeli mi i
naši stremeni (tj. i naše kamile, deve).

PRIČAO MI JE Fadl, sin Jakuba, pričao nam je Hasen, sin Muhameda sina Aajena,
Ebu Ali Harranija, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Ebu Ishak, rekao je: obavijestio nas je
Bera', sin Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da su oni bili sa poslanikom Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hudejbije (na broju) hiljadu i četiri stotine ili (i još)
više, pa su odsjeli na (jednome) bunaru (pokraj nekoga bunara), pa su iscrpali (izgrabili) njega
(potrošili vodu iz njega-bunara). Pa su došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (i
potužili su mu se da nema više vode). Pa je došao (tome) bunaru i sjeo je na njegovu ivicu
(kraj), zatim je rekao:

"Donesite mi (jednu) kovu (posudu) od njegove vode (od vode toga bunara)." Pa se
njemu donijela ona (ta voda). Pa je pljunuo, pa je molio, zatim je rekao: "Ostavite (Pustite na
miru) njega (bunar jedan) čas." Pa su napojili (napajali) svoje osobe i svoje stremene (svoje
deve) do (časa kada) su otputovali (dok nisu otputovali).

PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Musa-a, pričao nam je Ibnu Fudajl, pričao nam je Husajn
od Salima, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Ožednili su (Bili su žedni) ljudi (na) dan Hudejbije, a poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, (je bio u prilici da) je pred njim (jedna mala kožna) posuda (za vodu), pa se
čistio (za molitvu-abdestio je) iz nje (lijevajući vodu). Zatim su se okrenuli (ti) ljudi prema
njemu (tj. došli su mu). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Šta je vama?" Rekli su: "O poslaniče Allaha! Nije (Nema) kod nas (onoga) što se
čistimo s njim, a nećemo (ni) piti (ništa drugo) osim (ono malo vode) što je u (toj) tvojoj
posudi." Pa je stavio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoju ruku u (tu) posudu, pa
je počela (ta) voda (da) izvire između njegovih prsta kao primjeri vrela. Rekao je: Pa smo se
napili i očistili smo se (abdestili smo se). Rekao sam Džabiru: "Koliko ste tada bili (na broju,
tj. Koliko vas je bilo tada)?" Rekao je: "Da smo bili (brojali) stotinu hiljada (Da nas je bilo sto
hiljada), zaista bi bilo dosta nama (te vode). Bili smo (brojali, Bilo nas je) petnaest stotina."

PRIČAO NAM JE Salt, sin Muhameda, pričao nam je Jezid, sin Zurej-a, od Seida, od
Katadeta: rekao sam Seidu, sinu Musejjeba: doprlo mi je da Džabir, sin Abdullaha govoraše:

Bili su (brojali) četrnaest stotina. Pa je rekao meni Seid: Pričao mi je Džabir: Bili su
(brojali) petnaest stotina (oni) koji su se prisegnuli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i
spasio, (na) dan Hudejbije. Rekao je Ebu Davud: Pričao nam je Kurrete od Katadeta. Slijedio
je njega Muhamed, sin Bešara: Pričao nam je Ebu Davud, pričao nam je Šubete, pričao nam je
Alija, pričao nam je Sufjan, rekao je Amr: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan
Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
(na) dan Hudejbije:

"Vi ste najbolji (od svih) stanovnika Zemlje." A bilo smo (brojali, Bilo nas je) hiljadu i
četiri stotine. I da pogledah danas (tj. I da danas vidim - jer je tada već bio oslijepio pred kraj
svoga života), zaista bih pokazao vama mjesto (toga) stabla (drveta pod kojim smo mu dali
prisegu). Slijedio je njega (Sufjana) Aameš, čuo je Salima, (a Salim) je čuo Džabira (da
priča): Hiljadu i četiri stotine (da oni brojaše). A rekao je Ubejdulah, sin Muaza: Pričao nam
je moj otac, pričao nam je Šubete od Amra, sina Murreta, pričao mi je Abdullah, sin Ebu
Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih dvojice:

Bili su drugovi (onoga) stabla (brojali) hiljadu i tri stotine, i bili su Eslemovići (tj.
pripadnici plemena Eslem sačinjavali tada) osminu Iseljenika. Slijedio je njega (Ubejdulaha)
Muhamed, sin Beššara: Pričao nam je Ebu Davud, pričao nam je Šubete.

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je 'Isa od Ismaila, od Kajsa da je
on čuo Mirdasa Eslemiju (da) govori - a bio je od drugova (onoga) stabla (pod kojim je data
prisega na Hudejbiji Muhamedu a.s.):

Uzeće se (Zgrabiće se, tj. Umrijeće ovi ljudi) dobri, prvi, pa prvi (tj. najbolji, pa
najbolji), a ostaće ocjedina (troska, mulj, otpadak) kao ocjedina (odredine) datula i ječma.
Neće mariti Allah za njih (nijednu) stvar (tj. Neće voditi računa o njima u smislu pomaganja i
zaštite. Neće se brinuti o njima nimalo u njihovu korist).

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Zuhrije, od Urveta,
od Mervana i Misvera, sina Mahremeta, rekla su njih dva:

Izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini Hudejbije u (društvu

sa) deset i nekoliko stotina od svojih drugova. Pa pošto je bio u Zul-Hulejfi, stavio je ogrlicu
(đerdan) žrtvenoj životinji (svojoj) i dao je opaziti nju (tj. i označio je nju na taj način što je
dao nasjeći malo njezinu desnu stranu i namazati je njezinom krvlju da se tako može opaziti i
poznati da je to žrtvena životinja), i obukao se hodočasnički od nje (od Zul-Hulejfe za umru).
Neću izbrojiti (tj. Ne znam broja, kaže Alija) koliko sam (puta) čuo njega (ovaj hadis) od
Sufjana, čak sam čuo njega (da) govori: Neću zapamtiti (tj. Ne pamtim) od Zuhrije (da je
spomenuo izraze) "iš'ara" i "taklida" ("iš'ar" je označavanje žrtvene životinje na taj način što
se ona namaže krvlju iz rane koja joj se otvori na desnoj strani leđa; a "taklid" je označavanje
žrtvene životinje na taj način što joj se metne, stavi neki predmet na vrat kao ogrlica, đerdan.).
Pa neću znati (tj. Ne znam da li on-Sufjan) misli (na to da nije zapamtio od Zuhrije)
mjesto "iš'ara" i "taklida", ili (ovaj) hadis, cijeloga (svega) njega (dovršava sa ovim Alija
svoju izjavu).

(To jest: Ne zna da li je mislio na to da ne pamti mjesto gdje je izvšen iš'ar i taklid da li je
Zuhrija spomenuo, ili nije; ili da nepamti ovaj sav ovakav u cjelini od Zuhrije, nego samo
neki dio ovoga hadisa.)

PRIČAO NAM JE Hasen, sin Halefa, pričao nam je Ishak, sin Jakuba, od Ebu Bišra
Verka-a, od Ibnu Ebu Nedžiha, od Mudžahida, rekao je: pričao mi je Abdurrahman, sin Ebu
Lejla-a, od Ka'ba, sina 'Udžreta, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vidio
njega, a njegova uš pada (tj. a njegovi uši, vaši padaju) na njegovo lice, pa je rekao:
 "Je li uznemiruju tebe tvoje životinje (tvoji paraziti, insekti, tj. tvoje vaši)?" Rekao je:
"Da." Pa je zapovjedio njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da obrije (svoju
glavu), a on je u Hudejbiji (tj. odmah tu u Hudejbiji), a nije objasnio njima da se oni rješavaju
(razriješavaju stega i zabrana koje sadrži umra) u njoj (u Hudejbiji), i oni su (još bili) na
pohlepi (tj. u želji i nadi) da uniđu (da uđu u) Meku. Pa je spustio (objavio) Allah (poznati)
otkup (iskupljenje za prekršaj taj u umri - jer se i u umri ne smije brijati, ni šišati dok se svi
propisi umre ne izvrše). Pa je zapovjedio njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
da nahrani (tj. da podijeli u hrani količinu od jednoga) fereka među šest siromaha
(siromašnih), ili (da) žrtvuje (da pošalje kao žrtvenu životinju u Meku jednu) ovcu ili (da)
posti tri dana.

("Ferek" je mjera koja ima šesnaest ritlova, a jedan "ritl" iznosi, prema nekima, količinu od
449,28 grama.)

PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Malik od Zejda, sina
Eslema, od njegovoga oca, rekao je:

Izašao sam sa Umerom, sinom Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, ka

(određenom) trgu, pa se priključila Umeru (jedna) mlada žena, pa je rekla:

"O zapovjedniče vjernika (ovih, tj. muslimana)! Propao je moj muž, a ostavio je
malenu djecu. Tako mi Allaha ne kuhaju cjevanice (tj. noge od ovce - a to znači da nemaju ni
ovce, niti išta od marve), a nema za (tj. u) njih usjeva (nikakvoga, nikakvih usijeva), a ni
vimena (tj. stoke nikakve), i uplašila sam se da će pojesti njih (ova) hijena (tj. ova gladna,
nerodna, oskudna godina). A ja sam kći Hufafa, sina Ima-a, Gifarije (Gifarovića), a već je
prisustvovao moj otac (na) Hudejbiji sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa
je stao sa njom Umer, i nije prošao (nije krenuo dalje). Zatim je rekao:

"Širina (Široko mjesto neka) je sa blizim (bližim) rodom (za bližnji rod)!" Zatim je
otišao ka (jednoj) devi snažnih leđa (što je) bila svezana u (njegovoj) kući, pa je natovario na
nju dvije vreće (torbe a) napunio je njih dvije hranom (dvije torbe hrane). I natovario je
između njih dvije (između tih vreća još neke) opskrbe i odjeće, zatim je dodao (dao) njoj (toj
ženi) njezin povodac (povodac te deve), zatim je rekao:

"Vodi sebi nju (ovu devu), pa neće proći (ova deva, tj. neće je nestati) od (tako da) će
donijeti (dati) vama Allah (neko) dobro (neku opskrbu, trošak, tj. pa dok potrošite devu i to na
njoj, daće vam Allah drugi trošak i opskrbu poslije)." Pa je rekao (jedan) čovjek: "O
zapovjedniče vjernika! Umnožio si (tj. Dao si mnogo) njoj." Rekao je Umer: "Izgubila
(Poželjela) te tvoja majka! Tako mi Allaha zaista ja zaista vidim (tj. mislim za) oca ove (žene)
i njezinoga brata (da) su već njih dva opkolila (opkoljavala jedan) zamak (tvrđavu neko,
jedno) vrijeme, pa su sebi osvojila njih dva njega (taj zamak). Zatim smo osvanuli (ili: počeli
da) tražimo plijen dijelove njih dvojice u njemu (u zamku)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Rafi-a, pričao nam je Šebabete, sin Sevvara, Ebu
Amr Fezarija, pričao nam je Šubete od Katadeta, od Seida, sina Musejjeba, od njegovoga oca,
rekao je:

Zaista već sam vidio (ono) stablo (na Hudejbiji), zatim sam dolazio njemu poslije, pa
nisam prepoznao njega (nisam ga prepoznao). Rekao je Mahmud: ....., zatim se je dalo
zaboraviti meni njega poslije.
(Riječ je o stablu pod kojim je data prisega zadovoljstva Božijega.)

PRIČAO NAM JE Mahmud, pričao nam je Ubejdulah od Israila, od Tarika, sina

Abdurrahmana, rekao je:

Otišao sam hodočasteći (tj. kao hodočasnik, hadžija), pa sam prošao pokraj (nekih)
ljudi (što) klanjaju. Rekao sam: "Šta (tj. Kakva) je ovo bogomolja?" Rekli su: "Ovo je (ono)
stablo gdje se je prisegnuo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prisegom
zadovoljstva (Božijega, tj. gdje je on primio prisegu od tude okupljenih muslimana, pa je
Allah objavio da je s tim vjernicima zadovoljan zbog te njihove prisege u suri koja počinje sa
"Inna fetahna leke.....", u ajetu "Le kad radijallahu anil-mu'minine iz jubaji'uneke tahteš-
šedžereti.....")." Pa sam došao Seidu, sinu Musejjeba, pa sam izvijestio njega. Pa je rekao
Seid: Pričao mi je moj otac da je on bio u (među onima) ko se (koji se je) prisegao poslaniku
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pod (tim) stablom. Rekao je: Pa pošto smo izašli (u
vremenu) od iduće (slijedeće, sljedeće) godine, zaboravili smo ga, pa nismo mogli na nj (na to
stablo da potrefimo, pogodimo). Pa je rekao Seid:

"Zaista drugovi Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, nisu znali njega (poslije
godinu dana koje je to stablo), a znali ste (tj. a da znate) vi njega (a da vi znate). Pa vi ste
znaniji (završio je svoju izajvu Seid potsmjehom, ironično)."

PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Ebu Avanete, pričao nam je Tarik od Seida,
sina Musejeba, od njegovoga oca da je on bio u (onima) ko se je prisegao (među onima koji
su se prisegli) pod (onim) stablom, pa smo se vratili k njemu iduće (slijedeće) godine, pa je
bilo slijepo na nas (tj. pa nam je bilo sumnjivo koje je - nismo mogli utvrditi koje je to stablo
pod kojim smo dali prisegu na vjernost).

PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Tarika, rekao je:

Spomenulo se je kod Seida, sina Musejeba, (to) stablo, pa se nasmijao, pa je rekao:

Izvijestio me je moj otac, a bio je prisustvovao njemu (tom drvetu-stablu prilikom prisege).

PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete od Amra, sina Murreta,
rekao je: čuo sam Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, a bio je od drugova (toga) stabla (tj. bio je
jedan od onih koji su se prisegnuli pod tim stablom), rekao je:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada bi donio (neki) narod (neki
ljudi kakvu) milostinju (za siromašne), rekao (tj. bio bi rekao, rekao bi, molio bi ovako):
"Moj Bože! Pomiluj ih (ljude ovoga naroda)." Pa je donio njemu moj otac svoju
milostinju, pa je rekao (Muhammed a.s.): "Moj Bože! Pomiluj rod Ebu Evfa-a."

PRIČAO NAM JE Ismail od svoga brata, od Sulejmana, od Amra, sina Jahja-a, od

Abbada, sina Temima, rekao je:

Pošto je bio dan kamenjara (tj. dan borbe na kamenitom tlu kod Medine između
stanovnika Medine i Jezidovih četa), i ljudi (Medine) daju prisegu Abdullahu, sinu Hanzaleta,
pa je rekao Ibnu Zejd:

"Na što uzima prisegu sin Hanzaleta (od tih) ljudi (na što ih prisegnjuje)?" Reklo se je
njemu: "Na smrt." Rekao je: "Neću se prisegnuti na to (ni) jednome (čovjeku, tj. nikome)
poslije poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." A bio je prisustvovao sa njim (na)
Hudejbiji.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Ja'la-a, Muharibija: pričao nam je moj otac, pričao nam je
Ijas, sin Selemeta sina Ekve-a, rekao je: pričao mi je moj otac, rekao je - a bio je od drugova
(onoga, toga) stabla - rekao je:

Klanjavasmo (Klanjali smo) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio džum'u

(molitvu u petak u podne), zatim odlazimo, a nije za zidove (tj. u zidova - zidovi kuća nemaju
nikakvoga) hlada (sjene da) tražimo hlada (tj. da nađemo hlada sebi) u njemu (u tom hladu, u
toj sjenci od zidova).

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao je Hatim od Jezida, sina Ebu Ubejda,
rekao je: rekao sam Selemetu, sinu Ekve-a:

"Na koju stvar (tj. Na što) ste se prisegnuli poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, (na) dan Hudejbije?" Rekao je: "Na smrt (tj. da ćemo se boriti dok ne izginemo boreći
se mi)."

PRIČAO MI JE Ahmed, sin Iškaba, pričao nam je Muhamed, sin Fudajla, od Ala-a,
sina Musejjeba, od njegovoga oca, rekao je:

Sreo sam Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, pa sam rekao:
"Blago tebi! Družio (si) se (sa) Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, i prisegnuo si
se njemu pod (tim, tj. onim) stablom." Pa je rekao: "O sine moga brata (bratiću)! Zaista ti
nećeš znati (tj. ti ne znaš) šta smo proizveli poslije njega (poslije smrti Muhammeda a.s. - a to
znači: šta smo sve novo uveli, napravili, počinili poslije njega što nije u mnogo slučajeva ni
pohvalno ni lijepo)."

PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Jahja, sin Saliha, pričao nam je Muavijete - on
je sin Sellama, - od Jahja-a, od Ebu Kilabeta da je Sabit, sin Dahhaka, izvijestio njega da je on
prisegnuo se (dao prisegu) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pod (onim) stablom.

PRIČAO MI JE Ahmed, sin Ishaka, pričao nam je Usman, sin Umera, izvijestio nas je
Šubete od Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (tumačeći riječi iz
Kur'ana) "Zaista mi smo osvojili za tebe (tebi) osvajanjem jasnim.", rekao je:

Hudejbija (je to, jer je ugovor o miru, primirju koji je tu sklopljen osnova i uvod u
događaje koji su se poslije toga odigravali i koji su doveli do osvajanja, oslobođenja Meke od
idolopoklonika, što se smatra najvećom pobjedom, i kada se kaže "el-fethu": pobjeda,
osvojenje, oslobođenje, misli se na osvajanje Meke, a to će se u tekstu - kako je već rečeno -
pisati sa velikim slovom "Pobjeda"). Rekli su njegovi (Muhammedovi a.s.) drugovi:

"Prijatno, ugodno! (Lasno, prijatno! Bezgriješno, bezbolno! A to znači: Lakoćom i

prijatnošću neka ti život bude i teče, Muhamede! Allah ti, eto, objavi da ti dade pobjedu, i da
ti je oprostio sve - i što je bilo i što će biti.). Pa šta je za nas (šta je s nama)?" Pa je spustio
(objavio) Allah (u istom poglavlju-suri):

"Zato (da) uvede (te) vjernike i vjernice (u rajske) vrtove (što) teku ispod njih (rajske)
rijeke.....".
 Rekao je Šubete: Pa sam došao (stigao u) Kufu, pa sam pričao za ovo, sav njega (za
cijeli ovaj hadis i slučaj) od Katadeta (da je to tumačenje). Zatim sam se vratio, pa sam
spomenuo njemu (Katadetu), pa je rekao: "Što se tiče (tumačenja ajeta): "Zaista mi smo
osvojili za tebe.....", pa (to sam) od Enesa (prenio). A što se tiče (riječi) "Prijatno, ugodno!",
pa od 'Ikrimeta (to sam prenio, čuo)."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ebu Amir, pričao nam je
Israil od Medžze'eta, sina Zahira, Eslemije, od njegovoga oca - a bio je od (onih) ko je
prisustvovao (onome) stablu - rekao je:

Zaista ja zaista ložim (potpaljujem vatru) pod lonac (svoj koji je bio napunjen) sa
mesima magaraca (sa mesom od domaćih, pitomih magaraca za vrijeme opsade Hajbera),
kadli je povikao (tj. kadli poče dozivati, vikati) vikač (telal, objavljivač, izvikivač) poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranjuje vam mesa (meso
pitomih) magaraca." A od Medžze'eta, od (jednoga) čovjeka od njih od drugova (onoga)
stabla, njegovo ime je Uhban, sin Evsa, a bio se tužio (na) svoje koljeno, i bio bi - kada je
ničičio (padao ničice, na sedždu) - učinio (tj. bio bi stavljao, stavljao bi) pod svoje koljeno
(jedan) jastuk.

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od Šubeta, od
Jahja-a, sina Seida, od Bušejra, sina Jesara, od Suvejda, sina Nu'mana, a bio je od drugova
(onoga) stabla, rekao je:

Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovi drugovi (u takvoj prilici
da) se njima donosio bungur (tj. prekrupa, krupno samljeveni ječam, bulgur), pa su (oni)
žvakali njega (bungur, bulgur, prekrupu). Slijedio je njega (Ibnu Ebu Adijja) Muaz od Šubeta.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Hatima sina Bezi-a, pričao nam je Šazan od Šubeta,
od Ebu Džemreta, rekao je:

Pitao sam Aiza (ili: Aida), sina Amra - a bio je od drugova Vjerovijesnika, pomilovao
ga Allah i spasio, od drugova (onoga) stabla - :

"Da li se kvari nepar (tj. neparna molitva-vitr namaz)?" Rekao je: "Kada si obavio
neparnu molitvu od prvoga dijela njegovoga (tj. noćnoga klanjanja - a to će reći: na početku
noći), pa ne obavljaj neparne molitve (neparnu molitvu-vitr namaz) od zadnjega dijela njega
(noćnoga klanjanja, tj. ne klanjaj vitr namaza, namaz na kraju noći)."

(Stvar je u ovome. Muhammed a.s. je rekao da vitr namaz bude zadnje što čovjek noću klanja.
Ako čovjek klanja na početku noći vitr namaz iza jacije, kako mnogi i rade, pa ustane na kraju
noći prije zore i želi da klanja nafile-neobaveznu molitvu, da li će opet ponovno trebati
klanjati i vitr namaz da on bude zadnji, ili ne mora, jer mu vrijedi onaj što ga je klanjao s
početka noći. Ibnu Umer je bio mišljenja da je u ovome slučaju onaj vitr namaz što ga je s
početka noći klanjao, postao pokvaren, nevažeći, pa da treba sada klanjati drugi vitr namaz
poslije ove nafile što ju je klanjao u zadnjem dijelu noći. Po mišljenju ovoga ashaba prvi vitr
namaz nije pokvaren, pa, prema tome, ako je klanjao čovjek vitr na početku noći, ne treba ga
klanjati na kraju noći iako je klanjao neku neobaveznu molitvu-nafilu - koja ima paran broj
naklona, tj. rekata, a neobavezne molitve su, u stvari, sve sa parnim brojem naklona-rekata.
To mišljenje zastupa i većina učenjaka hanefijskoga mezheba, i imami Malik i svi učenjaci
šafijskoga mezheba. Ovo pitanje, u stvari, i ne spada ovdje da se obrađuje jer je sada govor o
ratovanjima, vojnama, ali su u ovim glavama spomenute mnoge stvari koje tu ne spadaju
samo zbog toga što je te stvari pričao ashab koji je učestvovao u određenoj vojni.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Zejda, sina Eslema,
od njegovoga oca da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, iđaše (putovaše, išao je) u
nekom (od) svojih putovanja, i (da) Umer, sin Hattaba, iđaše (išao je) sa njim (jedne) noći, pa
je pitao njega Umer, sin Hattaba, o (jednoj, nekoj) stvari, pa nije odgovorio njemu poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je (ponovo) pitao njega, pa nije odgovorio (opet)
njemu. Zatim je pitao (ponovo) njega, pa nije odgovrio (opet) njemu. I rekao je Umer, sin
Hattaba:

"Izgubila (Nemala) te tvoja majka, o Umere! Navaljivao si poslaniku Allaha,

pomilovao ga Allah i spasio, tri puta (uporno ga pitajući), sve to (ti nije pomoglo), (i) neće
(da) odgovori tebi." Rekao je Umer: Pa sam pokrenuo svoju devu, zatim sam se naprijed
probio pred (te) muslimane, i plašio sam se da siđe o meni (neko) čitanje (tj. neki ajet u
Kur'anu kojim ću biti osuđen i kojim mi se izriče kakva kazna). Pa nisam ostao (dugo, a ono
se dogodi) da sam čuo (nekakvoga) vikača (da) viče mene. Rekao je: Pa sam rekao: Zaista već
sam se plašio da bude bilo sišlo o meni (neko) čitanje (tj. neki ajet u Kur'anu koji će se čitati o
meni). I došao sam poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam pozdravio (nazvao
selam). Pa je rekao (Muhammed a.s.):

"Zaista već se je spustila meni noćas (u ovoj noći jedna) sura (poglavlje Kur'ana),
zaista ona je milija (draža) k meni od (svega onoga) što se je pojavilo (izašlo) na njemu
Sunce." Zatim je čitao (učio):

"Zaista mi smo osvojili za tebe (tebi jedno) osvajanje jasno."

(To je prvi ajet te sure što mu je tu noć objavljena, i što mu je draže od svega što obasjava
Sunce.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan, rekao je: čuo sam
Zuhriju kada je pričao ovaj hadis (koji će se sada navesti, ispričati), zapamtio sam neki (dio)
njega, a učvrstio je mene (u onome što sam čuo od Zuhrije) Mamer od Urveta, sina Zubejra,
od Misvera, sina Mahremeta, i Mervana, sina Hakema - povećava (dodaje u pričanju) jedan
(od) njih dvojice na (pričanje) svoga druga - rekla su njih dvojica:

Izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini Hudejbije u (među)

deset i nekoliko stotina od svojih drugova. Pa pošto je došao Zul-Hulejfi, stavio je ogrlicu
svojoj žrtvenoj životinji i dao je opaziti (tj. obilježiti krvlju) nju (obilježio je nju krvlju), i
obukao se je hodočasnički od nje (od mjesta, od naseobine Zul-Hulejfe) za umru (odlučivši
se, ili odlučivši se za umru). I poslao je oko svoje iz Huza'ata (tj. jednoga svoga izviđača,
špijuna koji je bio porijeklom iz plemena Huza'ata). I išao je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, dok je bio (stigao) u Gadirul-Eštat, (i na tom mjestu) došao je njemu njegov
izviđač (doslovno: došlo je njemu njegovo oko, - i) rekao je:

"Zaista Kurejševići su skupili za tebe (zbog tebe, tj. zbog borbe protivu tebe neke)
skupove, i već su skupili za tebe (one) skupine (sastavljene od pripadnika raznih plemena). I
oni su borci (protiv) tebe, i odvraćači tebe od Kabe i sprječavači tebe." Pa je rekao:
 "Dajte znak, o (prisutni moji) ljudi, na mene (tj. Pokažite mi šta mislite, Zdogovorite
se, Dođite na zdogovor, o ljudi, sa mnom)! Je li vidite (tj. mislite) da se naginjem ka
porodicama njihovim i potomstvima ovih koji hoće da odvrate (odvraćaju) nas od Kabe? Pa
ako dođu nama, bio je Allah, moćan je i veličajan je, već odsjekao (jedno) oko (jednoga
špijuna) od (tih) idolopoklonika, a ako ne, ostavili smo (ostavićemo) njih zaraćene (tj.
zarobljene, otete)." Rekao je Ebu Bekr: "O poslaniče Allaha! Izašao si namjeravajući za
Kabu, ne želiš (nećeš) ubijanje (ni) jednoga (čovjeka), a ni rat (ni) jednome (čovjeku), pa
upravi se (kreni) njemu (Svetome hramu - Kabi pravo). Pa ako je odvraćao (tj. Ko bude
odvraćao) nas od njega (od Kabe), borićemo se (protiv) njega." Rekao je:

"Idite na ime Allaha (Krenite u ime Allaha)!"

PRIČAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Jakub: pričao mi je sin brata Ibnu Šihaba (Ibnu
Šihabov bratić) od svoga strica: izvijestio me je Urvete, sin Zubejra, da je on čuo Mervana,
sina Hakema, i Misvera, sina Mahremeta, (da) njih dvojica izvještavaju (jednu) vijest od
vijesti poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o umri Hudejbije. Pa je bilo u (onome)
što je izvijestio mene Urvete od njih dvojice da je ono pošto se potpisao poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (sa) Suhejlom, sinom Amra, (na) dan Hudejbije na sud vremena
(određenoga, tj. pošto su se potpisala njih dvojica na odluku, zaključenje ugovora o miru na
određeno vrijeme - a bilo je u (onome) što je sebi uslovljavao Suhejl, sin Amra, a je on rekao:

"Neće doći tebi od nas nijedan (niko) iako je bio na tvojoj vjeri (a sa njim da ćeš
postupiti drukčije) osim (tako da) si vratio njega k nama, i pustićeš (doslovno: i pustio si)
između nas i između njega"; i nije htio Suhejl da se sudi (tj. da sklopi mir sa) poslanikom
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (drukčije) osim na to (osim uz taj uslov) - pa su mrzili
(prisutni) vjernici to (taj potpisani taki, takav ugovor o miru), i ljutili su se, pa su govorili o
njemu. Pa pošto nije htio Suhejl da se sudi (tj. da sklopi mir sa) poslanikom Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (drukčije) osim na to (na taj uslov), potpisao se (tj. pristao) je
njemu (na njega) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je vratio poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Džendela, sina Suhejla (Suhejlovoga), tada k njegovom ocu
Suhejlu, sinu Amra. I nije došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ni) jedan
(čovjek) od (mekanskih) ljudi (a da je postupio s njim drugačije) osim (tako da) je vratio
njega u tom (određenom) vremenu iako je bio musliman (taj izbjegli čovjek iz Meke). I došle
su (mekanske) vjernice (kao) iseljenice (izbjeglice). Pa je bila Ummu Kulsuma, kći Ukbeta,
sina Ebu Muajta, od (onih) ko je izašao k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a
ona je (mlada, vrlo mlada) djevojka. Pa je došla njezina porodica (da) pitaju (da mole)
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da vrati nju k njima, dok (tj. te) je spustio
Allah, uzvišen je, o (ovakvim) vjernicama (ono) što je spustio. Rekao je Ibnu Šihab: A
izvijestio me je Urvete, sin Zubejra da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, žena (supruga)
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla:

Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ispitivaše (isprobavaše svaku

onu) koja je iselila od (mekanskih) vjernica sa (tj. zbog) ovoga ajeta: "O Vjerovijesniče, kada
su došle tebi (mekanske) vjernice (da) se prisegnu tebi.....". A od njegovoga strica, rekao je:
Doprlo je nama (da je zapovjedio Muhammed a.s. da se vrate vjenčani darovi izbjeglih,
iseljenih muslimanki ka njihovim bivšim muževima) kada je zapovjedio Allah Svome
poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, da povrate ka (mekanskim) idolopoklonicima (ono)
što su utrošili (oni) na (one) koje su se iselile od (između) njihovih žena (supruga u Medinu). I
doprlo je nama da je Ebu Besir......, pa je spomenuo njega (hadis o Ebu Besiru) sa njegovom
dužinom (tj. spomenuo je taj cijeli hadis - a taj hadis je u cijelosti spomenut u proteklom
tekstu koji nosi naslov Kitabus-Sulhi: Knjiga (sklapanja ugovora o) miru (izmirenju,
primirju), pa se treba obratiti na taj tekst).

PRIČAO NAM JE Kutejbete od Malika, od Nafi-a da je Abdullah, sin Umera, bio

zadovoljan Allah od njih dvojice, izašao čineći umru (tj. obukavši se hodočasnički sa
odlukom da učini umru) u iskušenju (poznatome, tj. u pobuni, u vrijeme pobune, rata između
trupa Hadždžadža i pristalica Abdullaha, sina Zubejra, koji je tada upravljao Mekom), pa je
rekao (Abdullah, sin Umera):

Ako sam se odvratio (tj. Ako budem odvraćen zbog borbi) od Kabe (tj. Ako mi ne
mognemo doći do Kabe), napravićemo kao što smo napravili sa poslanikom Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (one godine kada smo zaustavljeni na Hudejbiji). Pa je uzviknuo
(glasno izgovorio ritualnu rečenicu zvanu telbiju odlučivši se) za umru (da želi da izvrši
umru) zbog (toga što je u svoje vrijeme bio slučaj) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio, bio uzviknuo za umru (u) godini Hudejbije.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ubejdulaha, od Nafi-a, od Ibnu

Umera, da je on uzviknuo (telbiju) i rekao je:

Ako se je zastrlo (tj. Ako se zastre, ako se ispriječi kakva prepreka) između mene i
između njega (Svetoga hrama-Kabe), zaista sam učinio (tj. zaista ću učiniti, učiniću) kao što
je učinio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada su zastrli (tj. kada su stavili
prepreku) nevjernici Kurejševića između njega (i Kabe), i pročitao je (Ibnu Umer):

"Zaista već je bio za vas u poslaniku Allaha lijep uzor.....".

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda sina Esma-a, pričao nam je Džuvejrijete
od Nafi-a da su Ubejdulah, sin Abdullaha, i Salim, sin Abdullaha, izvijestila njih dvojica
njega da su njih dvojica govorila Abdullahu, sinu Umera (da su razgovarali s njim). - H - A
pričao nam je Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete od Nafi-a da je neki (od) sinova
Abdullaha rekao njemu:

"Da si ostao (za ovu) godinu, pa (jer) zaista ja se plašim da nećeš doprijeti (doći) do
Kabe." Rekao je: Izašli smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa su zastrli
(prepriječili) nevjernici Kurejševića ispred Kabe (Doslovno: ispred kuće Allahove, ali se misli
na Kabu svugdje u tekstu u ovakvim slučajevima). Pa je zaklao Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, svoje žrtvene životinje i obrijao je (svoju glavu), a skratili su (svoju kosu)
njegovi drugovi. I rekao je:

"Zasvjedočavam (Uzimam za svjedoke) vas da sam ja (sebi ovoga časa) stavio dužnost
(da obavim) umru, pa ako se je pustilo (ako se pusti) između mene i između Kabe, ophodio
sam (tj. ophodiću okolo nje). A ako se je zastrlo (ako se spriječi, ako se zastre, prepriječi)
između mene i između Kabe, napravio sam (napraviću) kao što je napravio poslanik Allaha."
Pa je išao (jedan) čas, zatim je rekao: "Ne vidim (Ne smatram) stvar njih dvoga (hadža i umre
drukčije) osim jedno. Zasvjedočavam vas da sam ja već (sebi) stavio (u) dužnost (da obavim)
hodočašće (hadž) sa mojom umrom." Pa je ophodio jedno ophođenje i jedno trčanje dok se je
riješio od njih dvoga (hadža i umre) skupa.

PRIČAO MI JE Šudža', sin Velida, čuo je Nadra, sina Muhameda, pričao nam je Sahr
od Nafi-a, rekao je:
 Zaista (određeni) ljudi pričaju da je sin Umera primio Islam prije Umera, a nije tako, a
ali (tj. nego) je Umer (na) dan Hudejbije poslao (svoga sina) Abdullaha ka (jednome) konju
svome (koji je bio) kod (jednoga) čovjeka od Pomagača (da) dovede njega zato (da) se bori na
njemu. A (u tom času) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prisegnjuje se (tj. prima
prisegu) kod (onoga) stabla, a Umer ne zna za to, pa se je prisegnuo njemu (Muhammedu a.s.)
Abdullah, zatim je otišao k (onome) konju, pa je doveo njega, k Umeru, a (u tom času) Umer
oblači pancir, pancijer (-košulju) za (tu) borbu. Pa je izvijestio njega (Abdullah) da poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prisegnjuje (prima prisegu) pod (onim) stablom. Rekao
je: Pa je otišao. Pa je otišao sa njim, dok se prisegnuo poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio. Pa ona (ta prisega) je (osnova) koja (je povod da) pričaju (određeni) ljudi da je sin
Umera (sin Umerov) primio Islam prije Umera.

A rekao je Hišam, sin 'Ammara: Pričao nam je Velid, sin Muslima, pričao nam je
Umer, sin Muhameda, Umerija: izvijestio me je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od
njih dvojice, da su (određeni) ljudi bili sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (na)
dan Hudejbije raspršali se (razišli se) u hladove (tamošnjih) stabala, pa kada li su (iznenada
određeni) ljudi obuhvatači (opkoljivači, tj. opkolili su, okupili su se okolo, oko)
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao:

"O Abdullahe! Pogledaj, šta je stanje (stvar tih) ljudi? Već su obuhvatili (opkolili,
okružili) za poslanika (tj. okružili su poslanika) Allaha (tj. Allahovog poslanika), pomilovao
ga Allah i spasio." Pa je našao njih (da) se prisegnjuju. Pa se prisegnuo, zatim se vratio k
Umeru. Pa je izašao (i Umer) pa se prisegnuo.

PRIČAO NAM JE Ibnu Numejr, pričao nam je Ja'la, pričao nam je Ismail, rekao je:
čuo sam Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, kada je vršio (izvršavao)

umru, pa je ophodio (Kabu), pa smo ophodili (i mi) sa njim, i klanjao je, i klanjali smo (i mi)
sa njim, i trčao je između Safe i Merve, pa zastirasmo (pokrivasmo, sakrivasmo) njega od
stanovnika Meke (zbog toga da) neće pogoditi (tj. da ne bi pogodio) njega jedan (neko) sa
stvari (tj. da ga neko ne pogodi nečim).

PRIČAO NAM JE Hasen, sin Ishaka, pričao nam je Muhamed, sin Sabika, pričao nam
je Malik, sin Migvela, rekao je: čuo sam Ebu Hasina rekao je: rekao je Ebu Vail:

Pošto je došao (stigao) Sehl, sin Hunejfa, iz Siffina, došli smo mu (da) tražimo vijest
od njega, pa je rekao:

"Sumnjičite mišljenje (vaše, tj. Sumnjajte u svoje mišljenje da li vi ispravno

posmatrate ove stvari, a ne sumnjajte mene i moju borbenost ne potcjenjujte). Pa zaista već
sam vidio (smatrao) sebe (na) dan Ebu Džendela (tako ratoborna) da mogu da povratim na
poslanika (tj. da povratim poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njegovu zapovjed,
zaista bih vratio (povratio, poništio ugovor o miru i zapovjed da se vrati Ebu Džendel
nevjernicima prisilno i zametnuo bih rat). A Allah i Njegov poslanik su znaniji (bolje znaju od
mene šta je bolje; bolje su znali od mene da je bilo još i tada bolje izbjeći prolijevanje krvi, a
kamoli sada). I nismo stavili naše mačeve na naša ramena zbog (neke) stvari (koja) užasava
nas (pa da je bilo drukčije) osim (tako da) su olakšale za nas (one - sablje, mačevi naši put) ka
stvari (jednoj što) poznajemo nju (kako ćemo da je riješimo) - prije ove stvari (stvari
međusobne borbe, i rata muslimana između sebe, tj. prije ove stvari, prije ovih borbi što ih
muslimani vode između sebe kada smo god metnuli sablje na ramena i ratovali, uvijek su nam
sablje olakšavale stvar koju poznajemo, a to je pobjeda nad neprijateljem - a sada) ne
zatvorimo od nje (od ove pobune, međusobne borbe nijednu) stranu (tj. rupu na mješini za
vodu, pa da bude drukčije) osim (tako da) je provrela na nas (nama jedna druga) strana, ne
znamo kako ćemo doći njemu (njoj, tj. toj strani, toj stvari)."

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Ejjuba,
od Mudžahida, od Ibnu Ebu Lejla-a, od Kaba, sina Udžreta, bio zadovoljan Allah od njega,
rekao je:

Došao je na mene (tj. meni) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) vremenu
Hudejbije, a (moje) uši (vaši, paraziti) prosipaju se na moje lice (iz kose na glavi), pa je rekao:

"Je li uznemiruju tebe životinje (paraziti) tvoje glave?" Rekao sam: "Da." Rekao je:
"Pa obrij (svoju glavu), i posti tri dana, ili nahrani šest siromaha, ili žrtvuj žrtvu (zakolji žrtvu,
kurban)." Rekao je Ejjub: Ne znam sa kojim od ovoga (od ove tri kazne) je počeo.

(To jest: Ne znam ili je prvo spomenuo žrtvu, ili post ili nahranjivanje siromaha, sirotinje.)

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Hišama, Ebu Abdullah, pričao nam je Hušejm od Ebu
Bišra, od Mudžahida, od Abdurahmana, sina Ebu Lejla-a, od Kaba, sina Udžreta, rekao je:

Bili smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u Hudejbiji, a mi smo

hodočasnički obučeni, a već su opkolili (opsjeli, stijesnili, blokirali) nas (mekanski)
idolopoklonici. Rekao je: I bila je za (tj. u) mene obilnost (tj. bujnost kose na glavi), pa su
počele životinje (paraziti kose na glavi da) se obaraju na moje lice. Pa je prošao pokraj mene
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Je li uznemiruju tebe životinje tvoje glave?" Rekao sam: "Da." Rekao je: I spustio se
je ovaj ajet (odlomak Kur'ana u kojem stoji ovo): "..... pa ko je bio (tj. pa ko bude) od vas
bolestan, ili je sa njim (u njega neko) uznemirivanje od njegove glave, pa otkup (jedan neka
dadne) od posta, ili milostinje ili žrtve (kurbana zbog toga što mora da se obrije prije nego
izvrši do kraja već započeto hodočašće ili umru).....".

GLAVA

priče (plemena) 'Ukla i 'Urejneta.

PRIČAO MI JE Abdul-Aala, sin Hammada, pričao nam je Jezid, sin Zurej-a, pričao
nam je Seid od Katadeta da je Enes, bio zadovoljan Allah od njega, pričao njima da su (neki)
ljudi od (plemena) Ukla i Urejneta došli (stigli u) Medinu na (posjetu) Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, i govorili su sa Islamom (da se slažu, tj. da prihvataju Islam kao
svoju vjeru), pa su rekli (onda ovo):

"O vjerovijesniče Allaha! Zaista mi smo bili stanovnici vimena (tj. mi smo bili
stočari), a nismo bili stanovnici primorja (tj. nismo bili zemljoposjednici, zemljoradnici)." I
(oni) su smatrali opasnim (po svoje zdravlje, zaraznom, nezdravom) Medinu. Pa je zapovjedio
njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da idu) sa stadom (deva, manjim
stadom) i pastirom i zapovjedio je njima da izađu u njemu (tj. da izlaze među stadom deva),
pa (da) piju od mlijeka njihovih i mokraća njihovih (oni da piju mlijeko i mokraću od deva,
kamila). Pa su otišli (krenuli). Te kada su bili (na) kraju (medinenskoga, medinskog)
kamenjara, bili su (postali su) nevjernici (tj. izašli su iz Islama, napustili su vjeru) poslije
njihovoga primanja Islama, i ubili su pastira Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
(ubili su Vjerovijesnikovoga pastira) i sebi su gonili (tjerali, potjerali to) stado (deva). Pa je
doprlo (to) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je poslao potjeru (gonioce) u
njihove tragove. Pa je zapovjedio s njima (s pohvatanima da gonioci postupe najstrožije). Pa
su (gonioci pošto su ih pohvatali) ukucali čavlima (klincima) njihove oči, i odsjekli su njihove
ruke i njihove noge i ostavili su se (i onda su ostavljeni tako) u kraju kamenjara (toga) dok su
umrli na (u takvom) svome stanju. Rekao je Katadete: Doprlo je nama da Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, poslije toga potanjivaše (nukaše) na milostinju (tj. na opraštanje
ubojstva) i zabranjivaše mrcvarenje (unakažavanje osuđenika na smrt). A rekao je Šubete, i
Eban, i Hammad od Katadeta (da su ljudi ti bili samo) iz Urejneta (plemena, a nisu iz Ukla
nijedan). A rekao je Jahja, sin Ebu Kesira, i Ejjub od Ebu Kilabeta, od Enesa: Došla (Stigla) je
nekolicina iz Ukla (plemena, a nije niko bio iz Urejneta).

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Abdurrahima, pričao nam je Hafs, sin Umera, Ebu
Umer Havdija, pričao nam je Hammad, sin Zejda, pričao nam je Ejub i Hadždžadž Savvaf,
njih dva su rekla: pričao mi je Ebu Redža', slobodnjak Ebu Kilabeta - a bio je (Ebu Redža') sa
njim (sa Ebu Kilabetom) u Siriji - da je Umer, sin Abdul-Aziza, zdogovarao se (dogovarao se
sa određenim) ljudima (jednoga) dana. Rekao je:

"Šta govorite o ovoj (određenoj) diobi zakletve (razdjeljivanju zaklinjanja)?" Pa su

rekli: "Pravo je (to najbližih rođaka ubijene osobe što) je sudio s njom (tj. dosuđivao je nju, tu
diobu zakletve) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sudile su s njom (dosuđivale
su nju) halife prije tebe." Rekao je (Ebu Redža'): A Ebu Kilabete je iza njegovoga prijestolja
(iza Umerova prijestolja stajao, nalazio se prilikom toga zdogovaranja). Pa je rekao 'Anbesete,
sin Seida: "Pa gdje je hadis Enesa o Urenijjinima (Urenijevićima)?" Rekao je Ebu Kilabete:
"Meni je pričao njega (taj hadis lično) Enes, sin Malika." Rekao je Abdul-Aziz, sin Suhejba,
od Enesa:

"Iz Urejneta (su bili ti ljudi samo, a ne i iz Ukla plemena)." A rekao je Ebu Kilabete od
Enesa: "Iz Ukla (su bili, a ne iz Urejneta)." Spomenuo je (ovu) priču.

(Jedno objašnjenje o pomenutom zdogovoru o ovome hadisu. Radi se o tom da se je o tom

zdogovoru raspravljalo o slučaju jednoga postupka koji se zove "el-kasametu". To je postupak
koji se vodi, izvrši u slučaju da neka osoba bude nađena mrtva sa znakovima na tijelu na
osnovu kojih se može utvrditi da je ubijena, ali se ne može pribaviti sigurni dokazi o ubici.
Onda pedeset ljudi naselja gdje je nađen ubijeni moraju da se zakunu najbližim rođacima da
ga oni nisu ubili, i nakon što su se zakleli, onda njih pedeset moraju još platiti krvarinu za
ubijenoga. Taj postupak se zove na arapskom jeziku "el-kasametu", a biće prevođen sa
izrazom "dioba zakletve". Halifa Umer, sin Abdul-Aziza - a ne Umer, sin Hattaba -
zdogovarao se je o "diobi zakletve", jer su neki smatrali da je slučaj pastira Muhameda a.s. -
kojega su ubili neki ljudi iz Urejneta, ili Ukla, i za njega je Muhamed a.s. naredio odmazdu, a
nije dao izvršiti postupak "diobe zakletve" - na osnovu toga su neki smatrali taj postupak da
nije pravo, nema pravni karakter, nego je više običaj. Rekli su, ipak, da je to pravo, da taj
postupak ima i u islamskom zakonodavstvu pravni karakter.)

GLAVA

vojne Zatu Kareda, a ona je vojna koja (se sastojala u tom što) su navalili (neprijatelji) na
deve Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, prije (vojne) Hajbera za tri (tj. na tri noći, a
to znači: prije na tri dana).
("Likah" su deve muzare, koje imaju mlijeka.)

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Hatim od Jezida, sina Ebu
Ubejda, rekao je: čuo sam Selemeta, sina Ekve-a, (da) govori:

Izašao sam (iz Medine idući prema Gabi) prije (nego) da se oglašava za prvu (molitvu,
tj. prije nego je učio ezan za jutarnju molitvu, sabah), a bile su deve poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (zadesile se da) pasu u (mjestu) Zu Karedu. Rekao je: Pa je
susreo mene dječak Abdurrahmana, sina Avfa, pa je rekao:

"Uzele su se deve poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao sam: "Ko je
uzeo njih?" Rekao je: "Gatafanovići." Rekao je: Pa sam uzviknuo trima uzvicima: "O jutra (li
žalosnoga)!" Rekao je: Pa sam dao čuti (svakome) što je između dva kamenjara Medine.
Zatim sam se odbio na svoje lice (tj. krenuo sam, požurio sam naprijed) dok sam stigao njih
(otmičare deva), a već su uzeli (da) se napajaju od (tamnošnje) vode. Pa sam počeo (da)
gađam njih sa svojim strjelicama, a bio sam (dobar) strijelac, i (da pri tom) govorim: "Ja sam
sin Ekve-a. Danas je dan (propasti) zlikovaca.", i (u pjesničkom metru) redžezu (to) pjevam,
dok (čak) sam spasio (te) deve od njih, i sebi sam oteo (oplijenio, opljačkao) od njih trideset
ogrtača. Rekao je: I došao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i (njegovi) ljudi. Pa
sam rekao:

"O vjerovijesniče Allaha! Već sam spriječio (onome zlikovačkom) narodu (ovu) vodu,
a oni su žedni, pa pošalji k njima (tj. za njima potjeru ovaj) čas (tj. odmah da ih pohvatamo)."
Pa je rekao (Muhamed a.s.):

"O sine Ekve-a! Zavladao si, pa olakšaj (pa budi blag)."

(To jest: Savladao si, bio si moćan nad neprijateljem toliko da si od njega povratio stvar, pa
budi blag, postupi onako kako je lakše, ne budi mnogo žestok. A svakako da je blaže i lakše,
manje je poteškoće da se vrati čovjek nazad sa lako povraćenom imovinom od neprijatelja,
nego nastojati da dođe do težega sukoba koji bi prouzrokovao, možda, i krvoproliće. Ovaj
neprijatelj nije bio napravio težega zločina, kao što su to bili učinili Ukl i Urejnete ubivši
mrcvarenjem pastira Muhameda a.s., zato je ove neprijatelje poštedio Muhamed a.s. od
progonjenja, a Ukl i Urejnete su kažnjeni odmazdom.)
Rekao je (sin Ekve-a): Zatim smo se vratili. I učini sajahačem (i stavi kao sajahača)
mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na njegovoj devi (na svoju devu), čak
smo unišli (u) Medinu (ili: dok smo unišli u Medinu).
 SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

GLAVA VOJNE MUTE

(vojne Muteta - a Muta je mjesto koje je dio) od zemlje Sirije.

PRIČAO NAM JE Ahmed, pričao nam je Ibnu Vehb od Amra, od Ibnu Ebu Hilala,
rekao je: A izvijestio me je Nafi' da je Ibnu Umer izvijestio njega da je on stao (zastavio se)
nad Džaferom tada, a on je ubijen. Pa sam nabrojao u njega pedeset (ozljeda) između uboda
(koplja) i udarca (sablje, mača). Nije od njih (od tih rana nijedna) stvar u njegovoj zadnjici.
Misli (na to da nije nijedna od tih rana bila) u njegovim leđima.

(A to znači da nije dobio u toj borbi nijedne rane bježeći nego samo boreći se idući naprijed
prema neprijatelju, jer da je bježao, imao bi rane i po leđima.)

Izvijestio nas je Ahmed, sin Ebu Bekra, pričao nam je Mugirete, sin Abdur-Rahmana,
od Abdullaha, sina Sada, od Nafi-a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, rekao je:

Učinio je (Postavio je) zapovjednikom poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u

vojni Mute Zejda, sina Hariseta. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ako se je ubio (tj. Ako bude ubijen, ako pogine) Zejd, pa Džafer (je zapovjednik), a
ako se ubio (ako pogine i) Džafer, pa Abdullah, sin Revahata (je zapovjednik)." Rekao je
Abdullah (sin Umerov): Bio sam u (među) njima u toj vojni. Pa smo tražili Džafera, sina Ebu
Taliba, pa smo našli njega u (tim) ubijenima, i našli smo (ono) što je (bilo) u njegovome tijelu
devedeset i nekoliko (rana) od uboda (kopljem) i ustrjeljenja (strjelicama).

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Vakida, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Ejuba,
od Humejda, sina Hilala, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, objavio smrt (oglasio smrt) Zejda, i Džafera i Ibnu Revahata
(izvjesnim) ljudima prije (nego što je bio slučaj) da dođe njima njihova vijest (tj. vijest o
njihovoj pogibiji), pa je rekao:

"Uzeo je (muslimansku) zastavu Zejd, pa se je pogodio (pa je pogođen, tj. poginuo je).
Zatim je uzeo Džafer, pa se pogodio (pa je pogođen i poginuo je). Zatim je uzeo sin Revahata,
pa se pogodio (i on je pogođen i poginuo je)." I njegova (Muhamedova a.s.) dva oka suze (liju
suze njih dva - dva oka), dok je uzeo (tu) zastavu (jedan) mač od mačeva Allaha, dok je (tj. te
je) osvojio Allah na njih (tj. njima; ili: dok je najzad dao pobjedu Allah muslimanima nad
njima - nad neprijateljima muslimana u toj vojni).

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Abdul-Vehhab, rekao je: čuo sam Jahja-a,
sina Seida, rekao je: izvijestila me je Amreta, rekla je: čula sam Aišu, bio zadovoljan Allah od
nje, (da ona) govori:

Pošto (tj. Kada) je došlo ubijanje (tj. vijest o ubijanju, pogibiji Zejda), sina Hariseta
(sina Harisetovoga), i Džafera, sina Ebu Talibovoga, i Abdullaha, sina Revahata
(Revahatovoga), bio zadovoljan Allah od njih (s njima), sjeo je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, pozna se u (tj. na) njemu žalost (njegova). Rekla je Aiša: A ja se nadvirujem
(ja provirujem, virim) od pukotine (njegovih) vrata - misli (ona na pukotinu, zvirku koja je
nastala) od rascijepljenja vrata (njegovih). Pa je došao njemu (jedan) čovjek, pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Zaista žene Džafera." Rekao je: I spomenuo je njihovo plakanje
(plač). Pa je zapovjedio njemu da zabrani njima (da plaču one). Rekao je: Pa je otišao (taj)
čovjek. Zatim je došao (ponovo), pa je rekao: "Već sam zabranjivao njima." I spomenuo je da
ono nisu se pokorile njemu (one). Rekao je: Pa je zapovjedio njemu takođe (tj. opet). Pa je
otišao. Zatim je došao, pa je rekao: "Tako mi Allaha zaista već su (one) nadvladale nas." Pa je
tvrdila (Aiša) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Pa sipaj (naspi) u njihova usta od praha (prašine sa tla zemlje)." Rekla je Aiša: Pa
sam rekla (onome čovjeku): "Uprašio (ili: Prilijepio za prašinu tla zemlje) Allah tvoj nos! Pa
tako mi Allaha nisi ti (u mogućnosti da) činiš (da učiniš ono što ti se naređuje, tj. Ne možeš da
spriječiš plač), a nisi ostavio (na miru i nisi poštedio) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, od umora (njegovoga umaranja, od njegove potištenosti)."

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Ebu Bekra, pričao nam je Umer, sin Alije, od Ismaila,
sina Ebu Halida, od Amira, rekao je:

Bio je (Bio bi) Ibnu Umer - kada je pozdravljao sina Džaferovoga - rekao: "Pozdrav
tebi, o sine dvokrilatoga (o sine onoga koji je vlasnik dvaju krila, koji ima dva krila)!"

PRIČAO NAM JE Ibrahim, pričao nam je Sufjan od Ismaila, od Kajsa, sina Ebu
Hazima, rekao je: čuo sam Halida, sina Velida (Velidovoga), (da) govori:

Zaista već se je presjeklo (prekinulo, slomilo) u mojoj ruci (na) dan Mute devet sabalja
(mačeva), pa nije ostala u mojoj ruci (nikakva druga) osim šironjka (tj. široka sablja)
jemenska.

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Jahja od Ismaila, rekao je:
pričao mi je Kajs, rekao je: čuo sam Halida, sina Velida (da on) govori:

Zaista već se je stucalo (smrvilo, tj. slomilo) u mojoj ruci (na) dan Mute devet sabalja
(mačeva), a (ili: i) strpila se (tj. izdržala je, nije se slomila) u mojoj ruci (jedna) šironjka
(široka sablja) moja jemenska.

PRIČAO MI JE 'Imran, sin Mejsereta, pričao nam je Muhamed, sin Fudajla, od

Husajna, od Amira, od Numana, sina Bešira, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Onesvijestio se je (pao je u besvjesno stanje prilikom jedne svoje bolesti prije vojne na
Muti) Abdullah, sin Revahata, pa je počela njegova sestra Amra (Amreta da) plače (uz
naricanje): "Kuku gospodina (gospodara)!" (To jest: "Kuku meni za njim koji je gospodin, ili
gospodar svoga plemena, koji se izdiže iznad drugih kao brdo!"). Kuku tako! Kuku tako!"
Broji (Nabraja ona tako još neke riječi) nad njim. Pa je rekao kada se osvijestio (kada je došao
k svijesti):
"Nisi rekla (ti nijednu) stvar (pa da je bilo drukčije) osim (tako da) se reklo meni: "Je
si li ti takođe (takav, tj. reklo mi se je sa prijekorom: Da li si ti takav)?"

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je 'Abser od Husajna, od Šabije, od Numana,

sina Bešira, rekao je:
 Onesvijestio se je Abdullah, sin Revahata, sa ovim (tj. na ovaj način kako je već
navedeno šta je govorila njegova sestra, i šta je on njoj odgovorio i rekao kada je došao
svijesti). Pa pošto je (Pa kada je umro, tj. Kada je poginuo na Muti), nije plakala na (nad) njim
(tj. za njim, zbog njegove pogibije).

GLAVA

slanja (tj. odašiljanja od strane) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (u borbu)

Usameta, sina Zejda, ka Hurekatima (jednoj grupi plemena, bratstava koja su ogranci) od
(velikoga plemena) Džuhejneta.

(Veli se da je to pleme Hurekat nazvano tako po svome jednome pretku koji je spaljivao
pobijeđene neprijatelje pošto bi ih pobio. Hurekatu - plural Hurekatun u arapskom jeziku
znači onaj koji mnogo spaljuje.)

PRIČAO MI JE Amr, sin Muhameda, pričao nam je Hušejm, izvijestio nas je Husajn,
izvijestio nas je Ebu Zabjan, rekao je: čuo sam Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od
njih dvojice, (da) govori:

Poslao je nas poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka Hurekatu, pa smo

jutrom došli (tome) narodu, pa smo porazili njih. I priključio sam se ja i (jedan) čovjek od
Pomagača (jednome) čovjeku od njih (tj. stigli smo ga, uhvatili smo ga). Pa pošto smo
poklopili (tj. opkolili) njega, rekao je:

"Nema božanstva osim Allah (osim Allaha)." Pa se odstranio (odustao je od njega

odmah taj) Pomagač (tj. nije mu htio ništa, jer ga je smatrao odmah muslimanom čim je to
izrekao). Pa sam udario njega sa mojim (svojim) kopljem, čak sam ubio njega (čak sam ga i
ubio jer sam smatrao da je on tu rečenicu izrekao, koja je simbol vjere Islama, samo da nas
obmane, obmani, prevari, a ne da postane iskreni musliman). Pa pošto smo došli (nazad u
Medinu), doprlo je (to) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"O Usamete! Zar si ubio njega poslije (onoga časa) što je (kad je) rekao: "Nema
božanstva osim Allah." (zar si to učinio)?" Rekao sam: "Bio je zaštićivač (sebe s time, tj. Bio
je on htio da sebi nađe utočišta i zaštite s time, dakle: Htio se je time zaštititi i spasiti)." Pa
nije prestao (da) ponavlja nju (tu svoju prijekornu riječ, rečenicu Muhamed a.s. meni), čak
sam zaželio da ja nisam bio primio Islam prije toga dana.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Hatim od Jezida, sina Ebu
Ubejda, rekao je: čuo sam Selemeta, sina Ekve-a, (da) govori:

Ratovao (Vojevao) sam (u društvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio,

sedam vojni, a izašao sam u (onome) što pošalje (bez sebe, bez svoga učešća) od slanja (tj. od
vojski u vojne pohode) devet vojni: jedanput je na (nad) nama (zapovjednik) Ebu Bekr, a
jedanput je na (nad) nama (zapovjednik) Usamete. A rekao je Umer, sin Hafsa sina Gijasa:
Pričao nam je moj otac od Jezida, sina Ebu Ubejda, rekao je: čuo sam Selemeta (da) govori:

Ratovao (Vojevao) sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (u društvu

sa njim) sedam vojni, a izašao sam u (onome) što pošalje (on) od slanja (odašiljanja, tj. od
vojske) devet vojni: jedanput je na (nad) nama Ebu Bekr (kao zapovjednik), a jedanput
Usamete.
 PRIČAO NAM JE Ebu Asim Dahhak, sin Mahleda, pričao nam je Jezid, sin Ebu
Ubejda, od Selemeta, sina Ekve-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Ratovao (Vojevao) sam (u društvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio,

devet vojni, ratovao (vojevao) sam (u društvu) sa sinom Hariseta, učinio je namjesnikom
njega na (nad) nama.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha, pričao nam je Hammad, sin Mes'adeta,
od Jezida, sina Ebu Ubejda, od Selemeta, sina Ekve-a, rekao je:

Ratovao (Vojevao) sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, sedam

vojni. Pa je spomenuo Hajber, i Hudejbiju, i dan Hunejna i dan Kareda. Rekao je Jezid: A
zaboravio sam njihov ostatak (tj. ostale, preostale borbe u kojima je učestvovao).
 SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA VOJNE POBJEDE

(tj. vojne u kojoj su muslimani osvojili Meku i oslobodili je od idolopoklonika uništivši tako
idolopoklonstvo u Meki koja je do tada bila sjedište i središte idolopoklonstva u Arabiji - i ta
vojna se zove "el-fethu", a u tekstu će se svugdje prevoditi sa izrazom pobjeda pišući taj izraz
sa velikim početnim slovom: Pobjeda), i (GLAVA onoga špijunskoga izvještaja) što je poslao
njega (kojeg je poslao po jednoj ličnosti) Hatib, sin Ebu Belteata, ka stanovnicima Meke (da)
izvijesti (tj. izvještavajući on) njih za vojnu (za vojevanje) Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, (protiv njih).

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Amra, sina Dinara,
rekao je: izvijestio me je Hasen, sin Muhameda, da je on čuo Ubejdulaha, sina Ebu Rafi-a,
(da) govori: čuo sam Aliju, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Poslao je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da idem) ja, i Zubejr i
Mikdad (tj. poslao je mene, Zubejra i Mikdada), pa je rekao:

"Idite, dok dođete (mjestu) Revdatu Hahu, pa (jer) zaista je u njemu (u tom mjestu
jedna žena) putnica (u palankinu, u nosiljki na devi), sa njom je (jedna) knjiga (tj. kod nje je
jedno pismo, pismeni izvještaj), pa uzmite (to) od nje." Rekao je: Pa smo otišli (tako žurno
idući da) se međusobno utrkuju s nama naši konji dok smo došli (tom mjestu) Revdatu, pa
kada li mi sa (tom) putnicom (se susretnemo, susretosmo)! Rekli smo njoj: "Izvadi (tu)
knjigu." Rekla je: "Nije sa mnom (nikakva) knjiga." Pa smo rekli: "Zaista ćeš izvaditi svakako
(tu) knjigu, ili zaista ćemo baciti (zbaciti, skinuti) svakako (sa tebe tvoje) odjeće." Rekao je:
Pa je izvadila nju (knjigu, pismo) iz svojih pletenica. Pa smo donijeli njega (pismo) poslaniku
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa kada li u njemu od Hatiba, sina Ebu Belteata, ka
(nekim) ljudima u Meki od (mekanskih) idolopoklonika (piše im Hatib sa namjerom da)
izvijesti njih za neku stvar poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (vojnu stvar). Pa je
rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"O Hatibe, što je ovo?" Rekao je: "O poslaniče Allaha, ne žuri na mene (ne žuri protiv
mene da poduzimaš, da poduzmeš nešto). Zaista ja sam bio (jedan) čovjek prilijepljen u (uz)
Kurejševiće." Govori (to Hatib s namjerom da kaže): "Bio sam saveznik (njihov), a nisam bio
od njihovih osoba (od njih lično). A bio je (svaki pojedinac) ko je sa tobom od Iseljenika (u
takvom položaju, stanju da svaki od njih imaju nekoga) ko je za njih (povezan u razna)
srodništva (tj. svaki Iseljenik s tobom ima srodništva i rođake koji) čuvaju njihove porodice i
njihove imovine. Pa sam volio (želio) pošto je prošlo (mašilo) mene to od (moga) porijekla
(roda) u njima da sebi uzmem kod njih (jednu) ruku (tj. neku zaslugu, ili uslugu da im učinim
da oni zbog te usluge) čuvaju moju rodbinu (srodstvo). A nisam učinio njega (tj. A nisam
poslao to pismo i izvještaj njima) odmetništvom (zbog odmetništva) od svoje vjere, a ni
zadovoljstvom (a ni zbog zadovoljstva) sa (njihovim) bezvjerstvom poslije (moga) primanja
Islama." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nakon saslušanja
Hatibovih riječi):

"Zaista on je već bio istinit (istinu je rekao) vama." Pa je rekao Umer: "O poslaniče
Allaha! Pusti me (da) udarim vrat ovoga licemjerca (dvoličnjaka, hipokrita)." Pa je rekao:
"Zaista on je već prisustvovao Bedru, a šta upoznaje tebe (a šta ti znaš)? Možda Allah (da) se
je nadnio (nadvirio, tj. prosuo toliku Svoju milost) na (svakoga muslimana) ko (tj. koji) je
prisustvovao Bedru (i da) je rekao:

"Radite šta ste htjeli (Radite šta god hoćete i želite), pa već sam oprostio vama." Pa je
spustio Allah (ono) poglavlje (suru Kur'ana tom prilikom koje poglavlje počinje sa riječima):

"O (vi) koji ste vjerovali (koji vjerujete), ne uzimajte sebi Moga neprijatelja i vašega
neprijatelja (ni za kakve) zaštitnike (pokrovitelje) bacate (tj. bacajući vi) k njima (znake) za
ljubav (svoju prema njima), a već (oni) nisu vjerovali u (ono) što je došlo vama od (Moje)
istine......", do Njegovoga govora "..... pa već je zalutao (sa) jednakosti puta (Moga, tj. izgubio
je sredinu puta Moga, skrenuo je s Moga pravoga puta).".

GLAVA

vojne Pobjede (koja je vojna bila vođena) u ramadanu (u ramazanu mjesecu).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs: pričao mi je Ukajl od
Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta, da je Ibnu Abbas
izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ratovao (vojevao) vojnu
Pobjede u (mjesecu) ramadanu (u osmoj godini po Hidžri).

Rekao je (Zuhrija): A čuo sam Ibnul-Musejjeba (da) govori kao to (slično tome). A od
Ubejdulaha, sina Abdullaha, izvijestio je njega da je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, rekao: Postio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Te kada je dopro
Kedidu, (onoj) vodi koja je između Kudejda i Usfana, omrsio se je. Pa je neprestano bio
mrsilac (nepostač) dok se je oderao (tj. dok je prošao taj) mjesec.

PRIČAO MI JE Mahmud, izvijestio nas je Abdurrezzak, izvijestio nas je Mamer:

izvijestio me je Zuhrija od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Ibnu Abasa da je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, izašao u ramadanu (za vrijeme ramazana) iz Medine, a sa njim je
deset hiljada (ljudi, boraca). A to je na glavi (tj. na početku) osam godina i pola (osam i po
godina) od njegovoga dolaska (u) Medinu (veli se da je pravo: sedam i po godina). Pa je išao
on i ko je (tada bio u društvu) sa njim od muslimana ka Meki, (i tako idući Meki) posti (on) i
poste (oni) dok je dopro Kedidu - a on (Kedid) je voda između Usfana i Kudejda - (a tude
kada su došli) omrsio se je (on) i omrsili su se (i oni).

Rekao je Zuhrija: A uzima se od zapovjedi (ili: od posla, od postupka) poslanika

Allaha (Allahovoga poslanika), pomilovao ga Allah i spasio, samo zadnji, pa zadnji
(najzadnji, pa najzadnji - jer zadnji postupak ukida prethodni).

PRIČAO MI JE 'Ajjaš, sin Velida, pričao nam je Abdul-Aala, pričao nam je Halid
Hazza' od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, rekao je:

Izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u ramadanu (za vrijeme

ramazana) ka Hunejnu, a ljudi (njegovi) su različni, pa postač (je neko), i mrsilac (je neko,
dakle: ljudi su različito postupili neki su postili, a neki nisu). Pa pošto se izjednačio (tj.
ispravio, smjestio) na svojoj samarici (devi, kamili), pozvao je za posudu od (zatražio je
posudu) mlijeka - ili vode - pa je stavio nju na svoj dlan - ili: na svoju samaricu (devu) - zatim
je gledao (pogledao) k (tim) ljudima. Pa su rekli mrsioci postačima:

"Mrsite (Omrsite) se."

(To jest: Kada su vidjeli oni njegovi ljudi u toj vojni koji nisu tada postili da i Muhamed a.s. u
danima te vojne ne posti, rekli su onima koji su tih dana postili: "Mrsite se i vi.")

A rekao je Abdurezak: Izvijestio nas je Mamer od Ejuba, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa,

bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u)
godini Pobjede. A rekao je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Džerir od Mansura, od

Mudžahida, od Tavusa, od Ibnu Abasa, rekao je:

Putovao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u ramadanu, pa je postio dok

je dopro (mjestu) Usfanu. Zatim je pozvao za posudu od vode (zatražio je posudu vode da mu
se donese), pa je pio (napio se vode) danju (u danu, po danu) zato (da) pokaže njega (taj
postupak svojim) ljudima. Pa je mrsio (se) dok je došao (u) Meku. Rekao je (Ikrimete): A bio
je Ibnu Abas (običaja da) govori: Postio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u
(svome) putovanju, i mrsio je (mrsio se). Pa ko je htio, postio je. A ko je htio, mrsio je (mrsio
se je-nije postio).

GLAVA:

Gdje je zabo (usadio, tj. postavio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (svoju) zastavu
(bajrak na) dan Pobjede.

PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od
njegovoga oca, rekao je:

Pošto je išao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini Pobjede, pa je
doprlo to Kurejševićima, izašao je Ebu Sufjan, sin Harba, i Hakim, sin Hizama, i Budejl, sin
Verka-a, (da oni sebi) traže (tu) vijest o poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su
počeli (da oni) idu dok su došli (mjestu) Meru Zahranu, pa kada li oni sa (nekakvim) vatrama
(se suoče, suočiše se), kao da su one (te vatre) vatre Arefata.
(To jest: toliko ih je, koliko ih bude na Arefatu za vrijeme hodočašća.)

Pa je rekao Ebu Sufjan: "Šta su ove (vatre, Kakve su ovo vatre)? Zaista kao da su one
vatre Arefata." Pa je rekao Budejl, sina Verka-a: "Vatre Amrovića (su ovo)." Pa je rekao Ebu
Sufjan: "Amr (pleme) je malobrojnije od toga (što mi sada vidimo cijeneći po broju vatara,
vatri)." Pa su vidjeli (tj. ugledali, opazili) njih (neki) ljudi od stražara poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, pa su stigli njih, pa su uzeli (uhvatili) njih, pa su doveli njih
poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je primio Islam Ebu Sufjan. Pa pošto je
išao (tj. pošao, krenuo Muhamed a.s.), rekao je Abasu:

"Zadrži Ebu Sufjana kod razbijanja konjaništva (tj. na mjestu gdje se konji tiskaju u
prolazu tako) da pogleda ka (prisutnim) muslimanima." Pa je zadržao njega Abas. Pa su
počela (prisutna) plemena (da) prolaze sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, četa
po četa na Ebu Sufjana (nailazeći, tj. prolazeći pokraj njega). Pa je prošla (jedna) četa. Rekao
je: "O Abase! Ko je ova (četa, tj. Koja je ovo četa, Ko su ovi)?" Rekao je: "Ova (četa, tj. Ovo)
su Gifar (pleme, Gifarovići)." Rekao je: "Nema za mene i za Gifar (Gifaroviće neriješenih,
pitanja, teških, loših odnosa, tj. Nije između mene i njih bio nikakav rat otprije)." Zatim je
prošla (četa plemena) Džuhejnete. Rekao je slično tome. Zatim je prošla (četa plemena) Sada,
sina Huzejma, pa je rekao slično tome. I prošli su Sulejmovići (tj. četa Sulejmovića), pa je
rekao slično tome. Dok (tj. Te) je došla (nastupila jedna) četa, nije vidio slične njoj. Rekao je:

"Ko je ova?" Rekao je: "Ovi (tj. Ovo) su Pomagači." Nad njima je (zapovjednik) Sa'd,
sin 'Ubadeta. Sa njim je zastava. Pa je rekao Sa'd, sin Ubadeta: "O Ebu Sufjane! Dan (ovaj) je
dan ubijanja (rata u kojem će se mnogo ubijati tako da će biti mnogo mesa odsječenoga od
ljudi - "melhametun" je od "lahmun": meso), danas će se tražiti da se dozvoli (da prestane biti
sveta) Kaba." Pa je rekao Ebu Sufjan: "O Abase! Divan li je dan (zaštite) časti (a to znači:
Divno je to da me danas zaštitiš)!"

(Neki kažu da "ezzimaru" znači propast, pa bi onda prevod bio ovakav: "Divan li je to dan
moje propasti!")

Zatim je došla (jedna) četa, a ona je najmalobrojnija (od svih tih) četa, u njima (tj.
među ljudima te čete) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovi drugovi. A
zastava Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (bila) je sa Zubejrom, sinom Avama. Pa
pošto je prošao (tj. prolazio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pokraj Ebu
Sufjana, rekao je:

"Zar nisi znao (tj. Znaš li) šta je rekao Sa'd, si 'Ubadeta?" Rekao je (Muhamed a.s.):
"Šta je rekao?" Rekao je (Ebu Sufjan): "Rekao je tako i tako (to i to)." Pa je rekao: "Slagao
(Lagao) je Sa'd, a ali (tj. nego) ovo je dan (što) uveličava Allah u njemu Kabu (dan u kojem
joj stvara poštovanje), i (ovo je jedan) dan (što) se oblači (odijeva) u njemu Kaba." Rekao je: I
zapovjedio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da se zabode (da se postavi)
njegova zastava u Hadžunu (mjestu koje je blizu mekanskoga greblja, groblja).

Rekao je Urvete: A izvijestio me je Nafi', sin Džubejra sina Mut'ima, rekao je: čuo
sam Abasa (da) govori Zubejru, sinu Avama:

"O Ebu Abdullahe! Ovdje je (Doslovno: Eto ovdje je) zapovjedio tebi poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, da se zabode (postavi) zastava." Rekao je: I zapovjedio je tada
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Halidu, sinu Velida da uniđe od (sa) najvišega
(brda, brijega) Meke, od Keda-a. A unišao (ušao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, od (mjesta zvanoga) Kuda. Pa su se ubila (ubijena su) od konjaništva Halida tada dva
čovjeka: Hubejš, sin Eš'ara, i Kurz, sin Džabira, Fihrija (Fihrijević).

(Veli se da su se ova dva Halidova vojnika bila osamila i odvojila pošavši tako usamljeni,
nekim putem, pa su ih ubili idolopoklonici.)

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Muavijeta, sina Kureta, rekao
je: čuo sam Abdullaha, sina Mugafela (da) govori:

Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan osvojenja
(oslobođenja) Meke na njegovoj devi, a on čita (uči) suru (poglavlje zvano) El-Feth, povraća
(ponavlja glas, slovo, riječ u svome grlu - kao da on-glas, riječ - odzvanja, odjekuje i slično
tome). I rekao je (Muavija): Da nije (toga da) se skupe (ti) ljudi okolo mene, zaista bih
povraćao (ponavljao) kao što je povraćao (ponavljao Abdullah Muagafelov opisujući meni
čitanje i povraćanje, ponavljanje u čitanju, čitanje, učenje Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah
i spasio).
 PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Abdurahmana, pričao nam je Sadan, sin Jahja-a,
pričao nam je Muhamed, sin Ebu Hafsata, od Zuhrije, od Alije, sina Husejna, od Amra, sina
Usmana, od Usameta, sina Zejda, da je on rekao (u) vrijeme Pobjede:

"O poslaniče Allaha! Gdje ćemo odsjesti sutra?" Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio: "A da li je ostavio za nas (nama) Akil od odsjedališta (išta, da li nam je ostavio
Akil ikakav stan)?!"

(A to znači: Nije nam ostavio Akil ništa, nikakvoga stana, nego je sve prodao sve što je bilo
pripadalo u nasljeđe Aliji i Džaferu, a to su braća Akilova, kada su Alija i Džafer otišli u
Medinu kao Iseljenici. "Da nije Akil prodao njihove kuće, odsjeli bi u njihovim kućama."
Akil je ostao kao idolopoklonik u Meki i prodao je svu imovinu onih sinova Ebu Taliba koji
god su iselili u Medinu kao muslimani.)

Zatim je rekao (Muhammed a.s.): "Neće naslijediti (Ne nasljeđuje) vjernik nevjernika,
a ni nevjernik vjernika."

(Može ovo da se tumači zbog određenoga člana "el" na dva načina: 1. mekanski vjernik
mekanskoga nevjernika, a ni mekanski nevjernik mekanskoga vjernika; 2. nijedan, nikoji
vjernik musliman nijednoga nevjernika, a ni nijedan nevjernik nijednoga vjernika
muslimana.)

Reklo se je Zuhriji: "A ko je naslijedio (imovinu) Ebu Taliba?" Rekao je: "Naslijedio
je njega (njegovu imovinu) Akil i Talib." Rekao je Mamer od Zuhrije: "Gdje ćemo odsjesti
sutra?", (da je to pitao) u njegovom hodočašću (za vrijeme hodočašća). A nije rekao
(pripovjedač ovoga hadisa) Junus: "(u) njegovom hodočašću.....", a niti (je spomenuo riječi)
"(u) vrijeme Pobjede.....".

(Dakle, Junus nije spomenuo uopće nikako to u kojoj je prilici pitao Usamete: "Gdje ćemo
odsjesti sutra?")

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, pričao nam je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od
Abdu-Rahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Naše odsjedalište je, ako je htio Allah, kada je osvojio (kada je dao pobjedu) Allah,
(ono) podnožje (brda iznad korita bujice, brina) gdje su se zaklinjali međusobno na (svoje)
bezvjerstvo."

(Naše odsjedalište je,..................., (ono) podnožje............. Ispuštena je riječ "je".

NAPOMENA porodice prevodioca ovoga prevoda: Riječ "je" je već ubacila u gore navedeni
tekst porodica prevodioca ovoga prevoda, koja inače vrši korekciju cijeloga prevoda s tim da
se ne izmijeni i ne naruši originalnost prevoda.)

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ibrahim, sin Sada, izvijestio nas je
Ibnu Šihab od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao
je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je htio (da krene u borbu na) Hunejn:

"Naše odsjedalište je sutra, ako je htio Allah (tj. ako htjedne, dadne Allah), u podnožju
Kinanetovića gdje su se međusobno zaklinjali na (svoje) bezvjerstvo (nevjerstvo,
nevjerništvo)."
(Riječ "Hajf" označava obronak, podnožje brda, planine, i to podnožje koje se ujedno nalazi
iznad korita rijeke, ili doline kojom teče bujica za vrijeme poplave.)

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Malik od Ibnu Šihaba, od Enesa,
sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
unišao (u) Meku (na) dan Pobjede, a na njegovoj glavi je kaciga (šljem). Pa pošto je skinuo
njega (tj. šljem, kacigu), došao je (jedan) čovjek, pa je rekao:

"Ibnu Hatal je objesivač sebe (tj. objesio se je, uhvatio se je) za zastore Kabe (a
namjera mu je bila da se tako sačuva kazne koju je zaslužio svojim postupcima prema
muslimanima)." Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Ubij ga!" Rekao je Malik: Nije bio
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, - u (po onome) što mislimo (tj. mislimo, čini nam
se), a Allah je znaniji - tada obučen hodočasnički (jer da je bio obučen hodočasnički, ne bi
izrekao tu riječ "Ubij" koju hodočasnik ne smije izreći).

PRIČAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Ibnu Ujejnete od Ibnu Ebu
Nedžiha, od Mudžahida, od Ebu Mamera, od Abdullaha (Mesudovoga), rekao je:

Unišao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Meku (na) dan Pobjede, a
okolo Kabe je (bilo) trista i šezdeset idola (statua od kipova postavljenih za obožavanje), pa je
počeo (da) udara njih sa (nekakvim) drvetom u svojoj ruci (što ga je imao) i (da) govori:

"Došla je istina (ova, tj. Islam, Kur'an - koji uništavaju idolopoklonstvo), a rasplinula
se je (rastopila se je, izdahnula je, nestala je ta) pokvarenost (laž, neistina, tj. idoli)! Došla je
(ova) istina, a ne počinje se (nanovo ta) pokvarenost (neispravno vjerovanje), i ne povraća se
(ponovo)."

PRIČAO MI JE Ishak, pričao nam je Abdusamed: pričao mi je moj otac, pričao nam je
Ejub od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, pošto je došao (u) Meku, nije htio da uniđe (u) Kabu, a u njoj su
(tj. dok god su u njoj ta njihova) božanstva. Pa je zapovjedio za njih, pa su se izvadili (tj. pa
su se iznijeli iz Kabe ti idoli). Pa se izvadila (iznijela) slika Ibrahima i Ismaila (izrađena tako
da) su u rukama njih dvojice (nekoliko) od strjelica (za igru kojom su tražili udjel, dio u
proricanju sudbine). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ubio ih Allah! Zaista već su znali (da) nisu njih dvojica tražili udjela (u poznavanju
budućnosti i proricanju sudbine) sa njima (tj. pomoću tih strijelica) nikada." Zatim je unišao
(u) Kabu, pa je veličao (tj. izgovarao je: "Allahu ekber!", a to znači: Allah je veći (od svega i
svakoga)!) u krajevima (tj. po uglovima) Kabe, i izašao je, a nije klanjao u njoj. Slijedio je
njega (Abdusameda) Mamer od Ejuba. A rekao je Vuhejb: Pričao nam je Ejub od Ikrimeta, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA

ulaženja (ulaska) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, od najvišega (dijela; ili vrha,
brijega, planine) Meke.

A rekao je Lejs: Pričao mi je Junus: izvijestio me je Nafi' od Abdullaha, sina Umera,

bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
došao (na) dan Pobjede od najvišega (dijela) Meke na svojoj samarici (devi) čineći sajahačem
Usameta, sina Zejda, i sa njim je i Bilal, i sa njim je Usman, sin Talhata, od vratara (jedan od
poslužitelja, portira Kabe) dok je (najzad) dao postaviti na koljena (svoju devu) u bogomolji
(pred Kabom). Pa je zapovjedio njemu (Usmanu vrataru) da donese ključ Kabe. Pa je unišao
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sa njim je (unišao) Usamete, sin Zejda, i Bilal
i Usman, sin Talhata, pa je ostao u njoj (u Kabi jedan) dugi dan (dugo), zatim je izašao. Pa su
se natjecali (u trčanju, tj. potrčali su u Kabu prisutni) ljudi (koji su čekali da izađe Muhamed
a.s.). Pa je bio Abdullah, sin Umera prvi (onaj) ko je unišao. Pa je našao Bilala iza vrata
(Kabe) stojeći, pa je upitao njega:

"Gdje je klanjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u kojem dijelu, mjestu
Kabe)?" Pa je dao znak (tj. pokazao je) njemu ka (onome) mjestu koje (je to što) je klanjao u
njemu. Rekao je Abdullah: Pa sam zaboravio da pitam njega koliko je klanjao od ničičenja (tj.
koliko je sedždi, rekata, stajanja klanjao, obavio).

PRIČAO NAM JE Hejsem, sin Haridžeta, pričao nam je Hafs, sin Mejsereta, od
Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, izvijestila
njega da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, unišao (u) godini Pobjede od Keda-a
(naseobine) koja je u najvišem (najgornjem dijelu) Meke. Slijedio je njega (Hafsa) Ebu
Usamete i Vuhejb u Keda-u (tj. slijede ga u tome što spominju naseobinu, mjesto Keda').

PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od
njegovoga oca:

Unišao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini Pobjede od najvišega

(dijela) Meke od Keda-a.

(Ovaj hadis je mursel, jer nije spomenuta Aiša r.a., a Hišamov otac Urvete je tabiin.)

GLAVA

odsjedališta Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Pobjede.

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Amra, od Ibnu Ebu Lejla-a,
rekao je:

Nije izvijestio nas (ni) jedan (čovjek) da je on vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga

Allah i spasio, (da) klanja ručanicu (duha namaz, tj. dobrovoljnu molitvu u vremenu poslije
izlaska Sunca na dva sata - za tu molitvu nije nas niko izvijestio) osim Umu Hani-e. Pa zaista
ona je spomenula da je on (na) dan osvojenja (oslobođenja) Meke okupao se u njezinoj kući
(ili: u njezinoj sobi), zatim je klanjao (molitvu od) osam naklona (osam stajanja, rekata).
Rekla je:

"Nisam vidjela njega (da) je klanjao (ikakvu) molitvu lakšu od nje (od te molitve),
osim (što je i u toj molitvi postupao tako) da on upotpunjava (svoje) naklonjanje (činjenje
ruku'a) i (svoje) ničičenje (spuštanje licem na tle, ničice, činjenje sedžde)."
GLAVA.

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od
Mansura, od Ebu Duha-a, od Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) govori u svome

naklonjanju (na ruku'u) i svome ničičenju (i na sedždi u molitvi, u namazu):

"Slava Tebi, moj Bože, naš Gospode, i (to slavljenje Tebe pomiješavši) sa zahvalom
Tebi! Moj Bože, oprosti mi!"

PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Ebu Avanete od Ebu Bišra, od Seida,
sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bio je Umer (običaja da) uvodi mene (u društvo, u sijelo) sa starcima Bedra (tj. sa
starim borcima, sa prvoborcima učesnicima u borbi na Bedru), pa je rekao neki (od) njih:

"Zašto uvodiš ovoga momka (mladića) sa nama, a za (tj. a u) nas su sinovi kao on (pa
njih ne uvodiš)?" Pa je rekao: "Zaista on je od (onoga) ko (je takav, koji je takav da) ste već
znali (da već znate)." Rekao je: Pa je pozvao njih (te starce) jednoga dana (jedne prilike), i
pozvao je mene sa njima. Rekao je: A nisam mislio (smatrao) njega (da) je pozvao mene tada
(radi ičega drugoga) osim zato (da) pokaže njima od mene (nešto). Pa je rekao:

"Šta govorite (tj. Šta mislite da znače ove riječi; ili: da su značile, predskazivale ove
riječi Kur'ana):

"Kada je došla pomoć Allaha i Pobjeda. I vidio si (te) ljude (da) ulaze u vjeru Allaha
(u) grupama.....", dok je završio (do kraja tu) suru (šta vi, dakle, mislite o njoj)?" Pa je rekao
neki (od) njih: "Zapovjedilo se nama da zahvaljujemo Allahu i (da) tražimo oprost kada se je
pomoglo nama i osvojilo se na nas (i kada nam se je dala pobjeda - eto, to ja mislim da se je
htjelo da rekne u toj suri)." A rekao je neki (drugi od) njih: "Nećemo znati (tj. Ne znamo)." A
nije rekao neki (od) njih (nijedne) stvari (ništa, dakle: A neki nisu ništa rekli). Pa je rekao
meni:

"O sine Abasa! Je li kao to (tj. Je li tako) govoriš (ti o tome)?" Rekao sam: "Ne."
Rekao je: "Pa šta govoriš (šta misliš ti o toj suri)?" Rekao sam: "On je (tj. Sadržaj ove sure
ima u sebi) rok (tj. kraj života, skori kraj života) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, (što) je obznanio (obavijestio) njega Allah njemu." "Kada je došla pomoć Allaha i
Pobjeda - pobjeda (osvojenje) Meke - pa to je znak tvoga roka (tj. tvoje skore smrti). Pa slavi
(pomiješavši slavljenje) sa zahvalom Tvome (tj. Svome) Gospodu, i traži oprost (od) Njega,
zaista On je bio (tj. On je) veliki primalac pokajanja."

Rekao je Umer: "Ne znam od nje (tj. o njoj - o toj suri, o tom poglavlju Kur'ana ništa
drugo) osim (to) što znaš (ti)."

PRIČAO NAM JE Seid, sin Šurahbila, pričao nam je Lejs od Makburije, od Ebu
Šurejha Adevije (Adevijevića) da je on rekao Amru, sinu Seida, a on (Amr) šalje slanja (tj.
šalje vojske, čete) ka Meki (kao Jezidov zapovjednik Medine protiv Abdullaha, sina
Zubejrovoga, koji nije htio priznati za halifu Jezida, nego se je proglasio u Meki sam za halifu
po nagovoru tamošnjih muslimana):
 "Dozvoli meni, o zapovjedniče (Medine), (da) ispričam tebi (jedan) govor (što) je
ustao s njim (tj. što ga je održao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sutra (dan,
idućega dana računajući) od dana Pobjede (tj. sutradan, idući dan, drugi dan poslije osvojenja,
oslobođenja Meke), čula su njega (taj govor) moja dva uha, i zapamtilo je njega moje srce i
vidjela su njega (tj. Muhameda a.s.) moja dva oka (u času) kada je govorio njega (taj govor).
Zaista on je zahvalio Allahu i hvalio je Njega, zatim je rekao:

"Zaista Meka (je takva da) je zabranio (tj. učinio svetom) nju Allah, a nisu zabranili
(nisu učinili svetom) nju (izvjesni) ljudi. Neće se dozvoliti (tj. Ne dozvoljava se nijednome)
čovjeku (koji) vjeruje u Allaha i sudnji dan da prolijeva u njoj (u Meki ikakvu, ičiju) krv, i niti
(da) siječe u njoj (ikakva) stabla. Pa ako je jedan (tj. ako bi jedan čovjek, ako bi neko) sebi
dopuštao (da prolijeva krv u Meki) zbog borbe poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
u njoj (u Meki), pa recite mu:

"Zaista Allah je dozvolio Svome poslaniku, a nije dozvolio vama. A dozvolio je meni
(da ratujem) u njoj samo (jedan) čas od (jednoga) dana, i već se je povratila (ponovno) njezina
zabranjenost (svetost) danas kao (što je bila) njezina zabranjenost juče. I neka priopći (saopći
ovo svaki koji ja sada ovdje) prisutni odsutnome (tj. onome koji nije sada ovdje među nama
da ovo čuje)."

Pa se je reklo Ebu Šurejhu: "Šta je to (Šta je na to) rekao tebi Amr?" Rekao je: Rekao
je (Amr): "Ja sam znaniji za to (tj. o tome) od tebe, o Ebu Šurejhe! Zaista zabrana
(zabranjeno, sveto tlo Meke) neće dati utočište (tj. Ne zaštićava, ne štiti nikakvoga) griješnika
(nepokornika, neposlušnika), a niti bjegunca sa krvlju (na duši, tj. ubicu), a niti bjegunca sa
(kakvim) rušenjem."

Rekao je Ebu Abdullah: "El-harbetu" je "el-belijjetu."

("El-belijjetu" znači: iskušenje, nesreća. Riječ "el-harbetu", po tumačenju nekih, znači:

pokvarenost u vjeri; a neki tumače da ova riječ ovdje znači: krađa. Na temelju osnovnoga
značenja: rušenje, može da se kaže da ova riječ znači svaki postupak koji je rušilački, koji je
štetan po ljude i njihovo društvo, po red i mir. Sveto tlo ne štiti nosioca nečega rušilačkoga.
To hoće da se kaže.)

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu Habiba, od Ata-
a, sina Ebu Rebaha, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je
on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori (u) godini Pobjede, a on je
u Meki:

"Zaista Allah i Njegov poslanik zabranili su prodaju vina (tj. opojnih pića)."

GLAVA

prebivanja (boravljenja, ostajanja) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u Meki (u)

vrijeme Pobjede.

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan. - H - A pričao nam je Kabisate,
rekao je: Pričao nam je Sufjan od Jahja-a sina Ebu Ishaka, od Enesa, bio zadovoljan Allah od
njega, rekao je:
 Boravili (Ostali) smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, deset (dana u
Meki) skraćujemo molitvu (tj. skraćujući mi molitvu od četiri na dva rekata, stajanja).

PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, rekao je: Izvijestio nas je Asim
od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Boravio (Ostao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, devetnaest dana klanja

(klanjajući on po) dva rekata (stajanja).

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ebu Šihab od Asima, od
Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Boravili (Ostali) smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom)

putovanju devetnaest (dana) skraćujemo (obaveznu) molitvu (tj. fardove). I rekao je Ibnu
Abas: I mi skraćujemo (ono) što je između nas i između devetnaest (dana, tj. ako u putovanju
boravimo, ostanemo na nekom mjestu do devetnaest dana). Pa kada smo povećali (boravak na
više, više od devetnaest dana), upotpunjavali smo (tj. klanjali smo obavezne namaze, molitve
u cijelosti: po četiri rekata, stajanja).

(Jasno je da se u ovom pitanju stav pravnika hanefijskoga pravca razlikuje od Ibnu

Abbasovoga stava, jer hanefijski pravnici kažu da se krati, skraćuje namaz samo ako se boravi
do petnaest dana.)

GLAVA.

A rekao je Lejs: Pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, izvijestio me je Abdullah, sin

Salebeta sina Suajra, a bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, već potrao njegovo
lice (lice toga Abdullaha u) godini Pobjede.

PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Mamera, od Zuhrije,

od Sunejna Ebu Džemileta, rekao je (Zuhrija): Izvijestio nas je (Ebu Džemilete), a mi smo sa
Ibnul-Musejebom.

(Nije navedeno o čemu ih je on izvijestio.)

Rekao je (Zuhrija): A tvrdio je Ebu Džemilete da je on stigao (tj. doživio, zapamtio)
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i (da) je izašao sa njim (u) godini Pobjede.

(Veli se da je Zuhrija htio da pojača dokaze za svoju predaju od Ebu Džemileta, jer ga je, eto,
slušao u prisutnosti Ibnul-Musejeba. Pošto je to bio cilj navedenoga pričanja, nije ni naveo o
čemu ih je izvijestio Ebu Džemilete. Ovakvih slučajeva je bilo, a i biće ih još u tekstu, pa neka
se ovo objašnjenje ima u vidu, jer će se u daljem tekstu sve manje davati razna objašnjenja.)

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od
Ebu Kilabeta, od Amra, sina Selemeta; rekao je (Ejub): Rekao je meni Ebu Kilabete:

"Zar nećeš susresti njega njega (Amra, sina Selemeta), pa (da) pitaš njega?" Rekao je:
Pa sam susreo (sreo) njega, pa sam pitao njega (pa sam ga pitao). Pa je rekao (Amr): Bili smo
u čemu prolaženju ljudi (putnika, tj. Bili smo u nekom takvom mjestu koje nije moglo da se
zaobiđe u prolaženju ljudi putnika - u mjestu kuda su prolazili ljudi), i prolazaše (i prolazili
su) pokraj nas (ti) konjanici, pa pitam njih (pa sam ih pitao):
 "Šta je (tim) ljudima (doslovno: Šta je za te ljude)? Šta je (tim) ljudima? Šta je ovaj
čovjek (tj. Muhamed a.s.)?" Pa govore (putnici): "Tvrdi (on) da je Allah poslao njega, (da) je
objavio k njemu; ili: objavio je Allah za kao to (tj. ili: objavio je Allah tako - ovo je sumnja
nekoga od pripovjedača o tome kako je čuo od prethodnika)." Pa pamtijah (Pa sam pamtio)
taj govor. I kao da se je (on - taj govor) zatutkalio (zatutkao) u mojim prsima (tj. prilijepio se
ljepkom, ljepilom, tutkalom). A bili su Arapi (takvoga postupka u odnosu na Islam da) se
prekoravaju (tj. da iščekuju) sa svojim primanjem Islama (tu) Pobjedu (tj. osvojenje Meke od
strane muslimana), pa govore:

"Pustite (Ostavite) njega (Muhameda a.s.) i njegov narod (da se oni međusobno
obračunaju), pa zaista on ako se je pokazao nad njima (kao pobjednik, tj. ako ih pobijedi,
nadjača) pa on je (jedan) vjerovijesnik istinit." Pa pošto je bila (tj. desila se) dogodovština
(događaj) pripadnika Pobjede, požurio se svaki narod (tj. svako pleme) sa svojim primanjem
Islama (požurili su primiti Islam). I požurio (tj. preduhitrio) je moj otac moj narod u njihovom
primanju Islama (ili: I požurio je moj otac moj narod sa njihovim primanjem Islama, tj.
potjerao ih je da što prije i oni prime Islam). Pa pošto je došao, rekao je:

"Došao sam vam tako mi Allaha od (iz sijela, sa sijela) kod (od) Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, istinom (tj. uistinu), pa je rekao (Muhamed a.s. vama, tj. poručio
vam je preko mene i onih koji su bili sa mnom u izaslanstvu našega plemena):

"Klanjajte molitvu ovakvu (takvu) u vrijeme ovakvo (takvo, dakle: Klanjajte ovaj
namaz u ovo vrijeme), i klanjajte ovako (tako) u vrijeme ovakvo (takvo). Pa kada je prisutna
bila molitva (određenoga vremena, tj. kada nastane, nastupi vrijeme molitve-namaza), pa neka
oglasi (tj. neka prouči ezan-poziv na molitvu) jedan (od) vas. I neka predvodi (u molitvi, neka
u molitvi rukovodi od) vas najmnogobrojniji (od) vas čitanjem (Kur'ana, tj. onaj koji od vas
najviše zna napamet, naizust Kur'ana)." Pa su pogledali (tj. promatrali, ispitivali ljudi moga
naroda, plemena ko među nama zna najviše Kur'ana napamet), pa nije bio nijedan (čovjek)
mnogobrojniji čitanjem (Kur'ana napamet) od mene zato što se poučavah (iz usta, primah
usmeno) od (tih) jahača (konjanika, tj. putnika koji su tuda prolazili i pričali o Muhamedu a.s.
i o Islamu). Pa su proturili naprijed mene ispred njih (tj. ispred sebe moji ljudi), a ja sam sin
šest, ili sedam godina (tj. a ja imam svega šest, ili sedam godina života, starosti). I bila je na
meni (jedna) odežda (plašt, ogrtač, ali je bila takva da) sam bio (na muci s njom) kada sam
ničičio (spuštao se ničice, kad sam činio sedždu), (jer ona) je skupila se od mene (se
podignuvši, tj. zavrnula bi se ona, otkrila bi se od mene - otkrila bi me). Pa je rekla žena
(neka) iz plemena (ili: iz mahale moje):

"Zar nećete pokriti (tj. sakriti) od nas stražnjicu vašega (tj. svoga) čitača (tj.
rukovodioca u molitvi)?" Pa su kupili, pa su odsjekli (tj. skrojili, napravili) meni (jednu)
košulju. Pa nisam se veselio (ni) sa (jednom) stvari svojim veseljem sa tom košuljom (od te
košulje, tj. Nisam se obradovao ni zbog čega kao što sam se obradovao zbog te košulje).

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ibnu Šihaba, od Urveta, sina

Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio.

A rekao je Lejs: Pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, pričao mi je Urvete, sin Zubejra,
da je Aiša rekla:

Bio je Utbete, sin Ebu Vakasa, oporučio (stavio obavezu, dužnost) k svome bratu
Sa'du da zgrabi (tj. da uzme) sina robinje Zem'ata (robinje Zem'atove), i rekao je Utbete:
"Zaista on je moj sin." Pa pošto je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u)
Meku u Pobjedi (tj. za vrijeme oslobođenja Meke), uzeo je Sad, sin Ebu Vakasa, sina robinje
Zemata, pa je došao (pristupio) s njim k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A
došao (pristupio) je sa njim (također i) Abd, sin Zem'ata. Pa je rekao Sad:

"Ovo je sin moga brata (koji) je oporučio k meni da je on njegov sin." Rekao je Abd,
sin Zem'ata: "O poslaniče Allaha! Ovo je moj brat. Ovo je sin (robinje moga oca) Zem'ata.
Rodio se je na njegovoj postelji." Pa je gledao (pogledao) poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, ka sinu robinje Zemata (Zem'ata) pa kada li je (on) najsličniji (najnaličniji od
svih) ljudi sa Utbetom (tj. Utbetu), sinom Ebu Vakasa. Pa je rekao poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:

"On je za tebe (tj. On je tvoj, pripada tebi). On je tvoj brat, o Abde, sine Zemata, zbog
(toga što je slučaj takav) da se on rodio na njegovoj postelji." I rekao je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio: "Zastri se od njega, o Sevdo (o Sevdeta)." Zbog (toga) što je
vidio (veliki dio) od sličnosti Utbeta, sina Ebu Vakasa. Rekao je Ibnu Šihab: Rekla je Aiša:
Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Dijete je za postelju (tj. pripada onome na čijoj se je postelji rodilo), a za bludnika

(preljubnika) je kamen (tj. preljubnika treba ubiti kamenovanjem)." A rekao je Ibnu Šihab:
Bio je Ebu Hurejrete (običaja da) viče za to (tj. da žestokim tonom, glasom viče tu izreku, taj
hadis Muhameda a.s.: "Dijete je za postelju, a za bludnika je kamen!").

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je
Junus od Zuhrije, izvijestio me je Urvete, sin Zubejra, da je (jedna) žena ukrala (nešto) u
vrijeme poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u vojni Pobjede, pa se obratio njezin
narod ka Usametu, sinu Zejda, (da) traže zauzimanje (tj. tražeći oni intervenciju, posredovanje
od) njega (za neizvršenje kazne nad njom).
Rekao je Urvete: Pa pošto je govorio njemu (Muhamedu a.s.) Usamete o njoj (u vezi
nje), bojilo se je (tj. promijenilo je boju, poblijedilo je) lice poslanika Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, pa je rekao:

"Zar govoriš meni o kazni od kazni Allaha (da je ne izvršim)?" Rekao je Usamete:
"Traži oprost (oproštenje) za mene, o poslaniče Allaha!" Pa pošto je bilo predvečerje (toga
dana), ustao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (kao) govornik (propovjednik),
pa je hvalio Allaha sa (onim načinom) što je On pripadnik njemu (tj. kako i pripada, priliči
Allahu da se On hvali), zatim je rekao:

"Što se tiče poslije, pa propali su (određeni) ljudi prije vas samo (zato što se dešavalo
tako) da su oni bili, kada je ukrao u (među) njima (njihov čovjek) častan (moćan), (bili bi)
ostavili njega (bez kazne, dakle: ne bi ga kaznili). A kada je (kada bi) ukrao u (među) njima
(njihov čovjek) slabi (neuglednik), uspostavili su (izvršili bi) nad njim (tu) kaznu. Tako mi
(Allaha) koji (je Taj što) je duša Muhameda u Njegovoj ruci da (je bio slučaj) da je Fatima,
kći Muhameda, ukrala, zaista bih odsjekao njezinu ruku (misli na svoju kćer)." Zatim je
zapovjedio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za tu ženu pa se je odsjekla njezina
ruka. Pa je bilo lijepo njezino pokajanje poslije toga, i udala se je. Rekla je Aiša: Pa dolazaše
meni (ona) poslije toga, pa podignem (tj. dokažem, prenesem) njezinu potrebu ka poslaniku
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ako ona treba da nešto pita, ili moli, traži, zahtijeva).

PRIČAO NAM JE Amr, sin Halida, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Asim od Ebu
Usmana, pričao mi je Mudžaši', rekao je:
 Doveo sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, svoga brata poslije Pobjede,
pa sam rekao:

"O poslaniče Allaha! Doveo sam ti svoga brata zato (da) prisegneš njega na (njegovo)
Iseljenje (u Medinu)." Rekao je: "Otišli su pripadnici (pravoga) Iseljenja sa (onom velikom
nagradom Allahovom) što je u njoj (u toj pravoj Selidbi, Seobi)."

(To jest: "Odnijeli su Iseljenici u vrijeme prije Pobjede ono što je u sebi imala Selidba, Seoba
- Hidžra prije osvojenja, oslobođenja Meke. Više nikakva seoba, iseljenje nema vrijednosti
kao ona-ono prije oslobođenja Meke.")

Pa sam rekao: "Na koju stvar (Na što) ćeš prisegnuti njega (primiti prisegu od njega)?"
Rekao je: "Prisegnjujem ga (primam prisegu od njega) na primanje Islama, i vjerovanje
(njegovo pravo) i (njegovu) borbu (ratovanje za Islam)." Pa sam sreo Ebu Mabeda (toga
Mudžašiovoga brata) poslije - a bio je stariji (između) njih dvojice - pa sam pitao njega (o
tome), pa je rekao: "Istinit je bio (tj. Istinu je rekao) Mudžaši' (u opisivanju moga slučaja).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Bekra, pričao nam je Fudajl, sin Sulejmana,
pričao nam je Asim od Ebu Usmana Nehdije, od Mudžašia, sin Mesuda:

Odveo sam Ebu Mabeda k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, zato (da)
prisegne (da uzme prisegu od) njega na Selidbu (Seobu). Rekao je: "Prošla je Selidba za
njezine stanovnike (pripadnike). Prisegnjujem ga na primanje Islama i borbu (njegovu za
Islam pri ukazivanju potrebe za borbu)." Pa sam sreo Ebu Mabeda, pa sam pitao njega, pa je
rekao: "Istinit je bio Mudžaši'." A rekao je Halid od Ebu Usmana, od Mudžašia da je on doveo
svoga brata Mudžalida. (Mudžalid je pravo ime Ebu Mabeda).

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od
Ebu Bišra, od Mudžahida: rekao sam Ibnu Umeru, bio zadovoljan Allah od njih dvojice:

"Zaista ja hoću da se iselim k Siriji (tj. u Siriju)." Rekao je: "Nema (više nikakve)
selidbe, a ali (tj. nego) je borba (ostala, tj. nego ima borba po potrebi), pa odi, pa izloži tvoju
(svoju) osobu. Pa ako si našao (neku, jednu) stvar, a ako ne, vratio si se (tj. vrati se)." A rekao
je Nadr: Izvijestio nas je Šubete, izvijestio je Ebu Bišr, rekao je: čuo sam Mudžahida (da
kaže): rekao sam Ibnu Umeru (da hoću da se iselim), pa je rekao: "Nema selidbe danas - ili:
poslije poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (i dalje je još dodao) slično njemu
(slično prethodnome hadisu, pričanju).

PRIČAO MI JE Ishak, sin Jezida, pričao nam je Jahja, sin Hamzeta, rekao je: pričao
mi je Ebu Amr Evzaija od Abdeta, sina Ebu Lubabeta, od Mudžahida, sina Džebra, da
Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, govoraše:

"Nema Selidbe poslije Pobjede."

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Jezida, pričao nam je Jahja, sin Hamzeta: pričao mi je
Evzaija od Ata-a, sina Ebu Rebaha, rekao je:

Posjetio sam Aišu sa Ubejdom, sinom Umejra, pa je (on) pitao nju o Selidbi, pa je
rekla:
 "Nema Selidbe danas. Bio je (izvjesni) vjernik (ili: svaki vjernik nekada u takvom
položaju, stanju da) bježi jedan (od) njih sa svojom vjerom ka Allahu i ka Njegovom
poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, strahovanjem (tj. zbog straha) da se iskuša na njemu
(tj. da bude na iskušenje, na muke stavljen zbog njega - Islama). Pa što se tiče danas, pa već je
pokazao Allah (kao pobjednika Svoju vjeru) Islam, pa (svaki) vjernik obožava svoga Gospoda
gdje je htio (gdje hoće), a ali (tj. nego) je borba i namjera (ostala)."

PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, izvijestio me je
Hasen, sin Muslima, od Mudžahida da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ustao
(na) dan Pobjede, pa je rekao:

"Zaista Allah je zabranio (tj. učinio svetim mjestom) Meku (na) dan (kada) je stvorio
(ova) nebesa i (ovu) Zemlju, pa ona je zabranjena sa zabranjenošću Allaha (tj. po zabrani
Allahovoj, po Allahovom proglašenju za sveto tlo) do sudnjega dana, nije bila dozvoljena (ni)
za jednoga (nijednome čovjeku) prije mene, a neće biti dozvoljena (ni) za jednoga (nijednome
čovjeku) poslije mene, i nije bila dozvoljena (za ratovanje ni) meni (ništa više) osim (jedan)
čas od (izvjesnoga) vremena. Neće se nagoniti u bježanje njezin lov (tj. životinje za lov na
njezinom tlu), i neće se sjeći njezino trnje, i neće se sjeći (tj. žeti, kositi) njezina trava (svježa,
zelena), i neće se dozvoliti njezina pobrana (stvar, sa tla uzeta stvar koju je neko izgubio),
osim (jedino to što je dozvoljeno) za pokazivača (pokazivaču, na uviđaj, tj. onim licima koji
će istraživati kome pripada izgubljena stvar ta, tim licima je dozvoljeno da dignu sa tla nečiju
izgubljenu stvar - to su munšidi ili još muarrifi)." Pa je rekao Abas, sin Abdulmutaliba:

"Osim izhira (pirike, mirišljive trstike), o poslaniče Allaha, pa (jer) zaista ono nema
bijega od nje (tj. ona je potrebna) za kovača (našega) i kuće (naše)." Pa je šutio, zatim je
rekao: "Osim izhira (te trave), pa zaista on je dozvoljen (da se siječe - taj izhir)." A od Ibnu
Džurejdža: Izvijestio me je Abdul-Kerim od Ikrimeta, od Ibnu Abasa (pričao je) slično
ovome; ili kao ovo (na ovaj način). Predao je njega (spomenuti hadis) Ebu Hurejrete od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
 SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA VOJNE TAIFA

u ševalu (desetom mjesecu u godini po arapskom nazivu mjeseci - u ševalu) osme godine
(nakon Hidžre).

(A Taif je znamenit i velik grad, varoš istočno od Meke, i u njemu je bilo nastanjeno pleme
Sekif, i taj grad je bio poznat po grožđu i palmama.)

Rekao je njega (tj. to da je ta vojna bila u ševalu osme godine - to je rekao) Musa, sin
'Ukbeta.

PRIČAO NAM JE Humejdija, čuo je Sufjana, pričao nam je Hišam od svoga oca, od
Zejnebe, kćeri Ebu Selemeta, od njezine majke Umu Selemete (Umu Seleme):

Unišao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a kod mene je (jedan)

žensko (čovjek koji se ponaša, savija i previja kao žensko, ženstveno), pa sam čula njega
(toga žensku, ženstvenoga da) govori Abdullahu, sinu Umejeta:

"O Abdullahe! Da li si vidio (tj. mislio - a to će reći: Šta misliš) ako je osvojio (tj. ako
osvoji) Allah vama Taif sutra, pa na tebe je (da se uhvatiš) za kćer Gajlana (tj. pa drži kćer
Gajlanovu), pa (tj. jer) zaista ona ide naprijed sa četri, a ide nazad sa osam."

(Veli se da je mislio na zavojke, prevojke na stomaku od debljine.)

Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Neka ne ulaze nipošto ovi (ovakvi ljudi) vama (ženama)."

Rekao je Ibnu Ujejnete: A rekao je Ibnu Džurejdž: Žensko (taj, tj. taj koji se ponaša
kao žensko imao) je (ime) Hitun (Hit).

PRIČAO NAM JE Mahmud, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama za ovo, i povećao
(dodao) je:

...... a on je opkoljivač (a on je opkolio, blokirao grad) Taifa tada.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Amra, od Ebu Abasa
(Ebul-Abasa), (poznatoga) slijepoga pjesnika, od Abdullaha, sina Amra, rekao je:

Pošto je opkolio (blokirao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Taif, pa nije
postigao od njih (nijednu) stvar (ništa), rekao je:

"Zaista mi (smo) vraćači (tj. mi se vraćamo nazad), ako je htio Allah (ako Allah dadne,
htjedne)." Pa je bilo teško njima, i rekli su: "Odlazimo, i nećemo osvojiti njega." A rekao je
jednom (jedanput): "Vraćamo se." Pa je rekao: "Poranite na borbu (sutra protiv Taifa)." Pa su
poranili (tj. počeli su rano izjutra u borbu), pa je pogodilo njih (tj. drugove Muhameda a.s.)
ranjavanje (u borbi veliko). Pa je rekao: "Zaista mi smo vraćači sutra, ako je htio Allah." Pa je
začudilo (ili: zadivilo to) njih. Pa se je nasmijao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. A
rekao je Sufjan jedanput: Pa se nasmiješio. Rekao je: Rekao je Humejdija: Pričao nam je
Sufjan (ovu) vijest, cijelu nju.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete
od Asima, rekao je: čuo sam Ebu Usmana, rekao je: čuo sam Sada (Sa'da) - a on je prvi ko
(koji) se je bacio sa strijelom u putu Allaha - i (čuo sam) Ebu Bekreta - a bio se prebacio
preko bedema zamka (tvrđave) Taifa u (među, tj. sa nekim) ljudima, pa je došao k
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio - pa su rekla njih dvojica (Sad i Ebu Bekrete):

Čuli smo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Ko se je pripisivao ka (nekome drugom) osim svoga oca, a on zna (tj. svjesno), pa raj
je njemu zabranjen." A rekao je Hišam: A izvijestio nas je Mamer od Asima, od Ebul-Alijeta,
ili Ebu Usmana Nehdije, rekao je: čuo sam Sada i Ebu Bekreta od Vjerovijesnika, pomilovao
ga Allah i spasio. Rekao je Asim: Rekao sam:

"Zaista već su bili (bila) prisutni (prisutna) kod tebe dva čovjeka (ili: već su svjedočila
kod tebe dva čovjeka), dosta ti je za njih dvojicu (tj. takvi su vrijedni da su ti dosta njih
dvojica)." Rekao je (Asimov sagovornik: Ebul-Alijete, ili Ebu Usman Nehdija): "Da. Što se
tiče jednoga (od) njih dvojice, pa (on) je prvi ko je bacio strijelu (bacio se strijelom) u putu
Allaha. A što se tiče drugoga, pa sišao je k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, treći
(od) dvadeset i tri (čovjeka) iz Taifa (tj. sišao je, i prišao je Muhamedu a.s. kao jedan od
dvadeset i tri čovjeka, jedan od dvadeset i trojice ljudi, iz Taifa koji su prvi primili Islam, i
izvukli se tako što su se popeli na bedem zamka, tvrđave taifske, i spustili su se niza zid i
došli muslimanima)."

(Ovdje je spomenut samo broj tih ljudi, a u prethodnom hadisu je opisano kako su, odnosno
kako je Ebu Bekrete sa tim ljudima izašao i prišao Muhamedu a.s. To je opisano sa izrazom
"ve kane tesevvere hisnet-Taifi: a bio se je prebacio preko bedema zamka-tvrđave - Taifa....".
Sur je bedem, zid oko tvrđave, pa od toga je nastao glagol "tesevvere": popeti se na zid, na
bedem, pa se onda spustiti niza zid, niz bedem. "Hisnun" je zamak, tvrđava. Taj tekst se
mogao prevesti i ovako: a bio se je popeo (na) zamak (tvrđavu) Taifa (spustivši se niz njezin
bedem)..... .)

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, sina
Abdullaha, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio sam kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a on je odsjedač u Džiranetu

(u Džirani) između Meke i Medine (između Meke i Taifa), i sa njim je Bilal. Pa je došao
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) Beduin, pa je rekao (taj Beduin):

"Zar nećeš (Da li ćeš) ispuniti (izvršiti) meni (ono) šta (što) si obećao meni?" Pa je
rekao njemu: "Veseli se (Primi veselu vijest! Blago Tebi)!" Pa je rekao: "Već si umnožio na
mene od (govora riječi) "Veseli se!" (tj. "Mnogo mi je, Dosta mi je toga tvoga "Veseli se!")."
Pa se okrenuo (Muhamed a.s.) na Ebu Musa-a i Bilala kao lika srditoga (čovjeka) pa je rekao:

"Odbio je (moju) veselu vijest (on), pa primite vas dvojica (nju), vas dvojica." Rekla
su njih dvojica: "Primili smo (tj. Primamo mi)." Zatim je pozvao za (jednu, neku) čašu, u njoj
je (neka) voda, pa je prao (oprao) svoje dvije ruke i svoje lice u njoj, i poprskao je (iz usta,
štrcnuo je iz usta vode) u nju, zatim je rekao: "Pijte vas dvojica iz nje, i izručite (polijte)
izlijte) vas dvojica na lica vas dvojice i na prsa vas dvojice (na svoja lica i prsa od te vode), i
veselite se vas dvojica (tj. primite veselu vijest vas dvojica)!" Pa je uzeo (tu) čašu. Pa su (to)
učinila njih dvojica. Pa je dozvala Umu Selemeta (Umu Selema) iza (svoga) zastora da (tj. to
jest): "Ostavite ostatak (pretek) vas dvojica za majku vas dvojice (svojoj majci, tj. meni -
Umu Selemi)." Pa su ostavila ostatak njih dvojica za nju (njoj) od nje (od te vode jednu)
skupinu (tj. količinu).

("Fadlun" znači i pretek, preostatak - pa od toga je i glagol "efdale": ostavio je ostatak, pretek.
Obje te riječi imaju i druga značenja.)

PRIČAO NAM JE Jakub, od Ibrahima, pričao nam je Ismail, pričao nam je Ibnu
Džurejdž: izvijestio me je Ata' da je Safvan, sin Ja'la-a sina Umejeta, izvijestio njega da Ja'la
govoraše:

"Da je meni (da) vidim poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada se spušta
na njega (tj. njemu objava, kada mu se objavljuje neka objava od Uzvišenoga Allaha)!" Rekao
je: Pa dok je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u Džiranetu (u Džirani), i na njemu
je (neka) odjeća, već se je zasjenjivao (napravljen je njemu hlad) s njom, s njime su u njoj (tj.
pod tom odjećom su sa njim neki) ljudi od njegovih drugova, kadli je došao (kadli dođe)
njemu jedan (Beduin), na njemu je (neka) odežda (kabanica sa širokim rukavima), uprljan
(zamazan, tj. namazan) sa (nekim) mirisom, pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Kako vidiš (tj. Kako misliš, šta misliš) o (jednome) čovjeku (što)
se je hodočasnički obukao za umru u (jednoj) odeždi poslije što (nakon što) se je uprljao
(namazao) sa (svojim) mirisom?" Pa je dao znak Umer ka Ja'la-u sa svojom rukom da (to
jest): "Dođi!" Pa je došao Ja'la, pa je uvukao svoju glavu, pa kada li je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, mnogo pocrveniloga lica, hrči takođe (jedan) čas, zatim se je
otklonilo od njega (to teško stanje), pa je rekao:

"Gdje je (onaj) koji pita mene o umri maloprije?" Pa se tražio (taj) čovjek (Pa su tražili
toga čovjeka), pa se je doveo on, pa je rekao: "Što se tiče mirisa koji je s tobom (koji je na
tebi), pa operi ga tri puta. A što se tiče odežde, pa skini nju, zatim pravi (čini) u svojoj umri
kao što praviš (činiš) u svome hodočašću.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Amr, sin
Jahja-a, od 'Abada, sina Temima, od Abdullaha, sina Zejda sina Asima, rekao je:

Pošto je zaplijenio (tj. plijen ratni dao) Allah Svome poslaniku, pomilovao ga Allah i
spasio, (na) dan Hunejna, razdijelio je u (među izvjesne svoje) ljude u (među one što) su
spojena njihova srca (tj. što su sastavljani, učvršćivani u vjeri Islamu koji su skoro bili), a nije
dao Pomagačima (nijednu) stvar (ništa). Pa kao da su oni našli (tj. rasrdili se) pošto nije
pogodilo njih (ono) što je pogodilo (te) ljude (pošto nisu dobili kao oni što su dobili). Pa je
govorio (predikovao) njima, pa je rekao:

"O družino Pomagača! Zar nisam našao vas zalutale, pa je naputio vas Allah sa mnom
(preko mene, posredstvom mene), i bili ste rastavljeni (zavađeni), pa je složio vas (dao da
budete složni) Allah sa mnom (preko mene), i (bili ste) siromašni, pa je obogatio vas Allah sa
mnom (preko mene)?" Kada god je rekao (spomenuo tu neku) stvar, rekli su (rekli bi oni):
"Allah i Njegov poslanik su dobročinstveniji (bolji od svakoga)." Rekao je: "Šta sprječava vas
da odgovorite poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. da budete zadovoljni sa
onim kako on postupi)?" Rekao je: Kad god je rekao (neku) stvar (nešto), rekli su (rekli bi):
"Allah i Njegov poslanik su dobročinstveniji." Rekao je: "Da ste htjeli, rekli bi ste: "Došao si
nama tako i tako." Zar nećete biti zadovoljni da odvedu (ti) ljudi (tu) ovcu i (tu) devu
(dobijenu kao dio ratnoga plijena), a (da vi) odvedete Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, ka vašim (svojim) boravištima (stanovima)? Da nije Selidbe (Iseljenja), zaista bih bio
(jedan, neki) čovjek od Pomagača. I da su se (ti) ljudi uputili (nekoj) dolini, ili uzbrdici
(klancu), zaista bih se uputio dolini Pomagača (dolinom) njihovom bih putovao) i njihovoj
uzbrdici (klancu). Pomagači su odjeća (do tijela), a (ti) ljudi su odjeća (po onoj, preko one do
tijela). Zaista vi ćete susresti poslije mene (veliku jednu) sebičnost (tj. zapostavljanje vas od
onih koji nisu zaslužni za Islam kao vi), pa strpite se dok susretnete mene na bunaru (bazenu
mome od vode za piće na Sudnjem danu)."

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Hišam, izvijestio nas je

Mamer od Zuhrije, izvijestio me je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Rekli su (neki) ljudi od Pomagača kada je zaplijenio Allah Svome poslaniku,

pomilovao ga Allah i spasio, (ono) što je zaplijenio od imanja Hevazina, pa je počeo
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) daje (nekim) ljudima (toga plijena po) stotinu
od deva - pa su rekli (ti neki Pomagači):

"Oprostio Allah Svome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio! Daje Kurejševićima, a

ostavlja nas, a naše sablje kapaju (kaplju) od njihovih krvi (a sa naših sabalja još kaplje krv
njihova, jer su tek skoro postali muslimani, a do juče smo protiv njih ratovali)." Rekao je
Enes: Pa se pričalo poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za (taj) njihov govor. Pa je
poslao k Pomagačima (poslao je nekoga da ih dovede, da dođu), pa je sakupio njih u (jednu)
kupolu (tj. šator) od kože, i nije pozvao sa njima (nikoga drugoga) osim njih. Pa pošto su se
sakupili, ustao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Šta je (to nekakvo) pričanje (Kakvo je to pričanje koje) je doprlo meni od vas?" Pa su
rekli razumni (tj. pravnici od) Pomagača: "Što se tiče naših poglavica (glavara, glavnih
zapovjednika), o poslaniče Allaha, pa nisu rekli (nijednu) stvar (ništa). A što se tiče (nekih)
ljudi od nas (koji su takvi da) su novi njihovi zubi (mlade njihove godine, tj. koji su mladi,
skorašnji), pa rekli su: "Oprostio Allah Svome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio! Daje
Kurejševićima, a ostavlja nas, a naše sablje kapaju od njihovih krvi." Pa je rekao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Pa zaista ja dajem (nekim) ljudima (koji) su novoga (mladoga, tj. skorašnjega)
vremena sa bezvjerstvom (bili povezani, tj. koji su doskora bili bezvjernici da) složim
(sjedinim sebi, nama svima) njih. Zar se ne zadovoljavate da odvedu (ti) ljudi (ta) imanja, a
(da vi) odvedete Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, k vašim (ka svojim)
obitavalištima (stanovima, kućama). Pa tako mi Allaha zaista (ono) što se obrćete (okrećete,
vraćate vi kućama) s njime, bolje je od (onoga) što se obrću (oni kućama) s njime (tj. bolje je
od onoga sa čime se oni vraćaju kućama)." Rekli su: "O poslaniče Allaha! Već su bili
zadovoljni (Već smo se zadovoljili)." Pa je rekao njima Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio:

"Naći ćete žestoku (jaku) sebičnost, pa strpite se dok susretnete Allaha i Njegovoga
poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, (na Sudnjem danu). Pa zaista ja sam na bunaru
(bazenu svome za vodu za piće na Sudnjem danu)." Rekao je Enes: Pa nisu se strpili.

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Ebu Tejaha, od
Enesa, rekao je:
 Pošto je bio dan osvojenja (oslobođenja) Meke, razdijelio je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (neke) ratne plijenove među Kurejševiće, pa su se rasrdili
Pomagači. Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zar se ne zadovoljavate da odvedu (odnesu ovi) ljudi ovozemnost, a (da vi) odvedete
(odnesete) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (svojim kućama, u svoj kraj)?"
Rekli su: "Da." Rekao je: "Da su se uputili (putovali ovi) ljudi (nekom) dolinom, ili (nekom)
uzbrdicom (klancem), zaista bih se uputio dolinom Pomagača, ili njihovom uzbrdicom
(njihovim klancem)."

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Ezher od Ibnu Avna,
obavijestio nas je Hišam, sin Zejda sina Enesa, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega,
rekao je:

Pošto je bio dan Hunejna, susreo se je Hevazin, a sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga

Allah i spasio, (bilo) je deset hiljada (boraca) i pušćenici, pušćenika (oni koji su za vrijeme
borbe za oslobođenje Meke bili pohvatani, pa su pušteni na slobodu bez davanja otkupa, pa su
se odmah pridružili muslimanskoj vojsci, a veli se da ih je bilo oko dvije hiljade), pa su pošli
nazad (da bježe mnogi od njih pri sukobu sa borcima plemena Hevazin). Rekao je (Muhamed
a.s.):

"O družino Pomagača!" Rekli su: "Dvoodazov tebi, o poslaniče Allaha! I dvije sreće
tebi! Dvoodazov tebi! Mi smo pred tobom!" Pa je sišao (sjahao, odjahao) Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Ja sam rob (sluga) Allaha i Njegov poslanik." Pa su se porazili (najzad Hevazinovi)
idolopoklonici. Pa je dao (Muhamed a.s. od ratnoga plijena onim) pušćenicima i Iseljenicima
(Muhadžirima), a nije dao Pomagačima (Ensarijama, nijednu) stvar (ništa). Pa su rekli (neke
prigovore). Pa je pozvao njih, pa je uveo njih u (jednu) kupolu (tj. u šator), pa je rekao:

"Zar se ne zadovoljavate da odvedu (ti) ljudi (tu) ovcu i (tu) devu (te ovce i te deve), a
(da vi) odvedete poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (sa sobom)?" Pa je rekao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da su se uputili (ovi) ljudi (nekom) dolinom, a
uputili se Pomagači (nekom) uzbrdicom, zaista bih sebi odabrao uzbrdicu (klanac)
Pomagača."

("Ši'bun" znači put u brdo, uz brdo, put preko brda.)

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete,
rekao je: čuo sam Katadeta (da priča) od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega,
rekao je:

Sakupio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (neke) ljude od Pomagača, pa

je rekao:

"Zaista Kurejševići su novoga (mladoga, tj. skorašnjega) vremena (bili povezani) sa

predislamljem (sa paganstvom) i nesrećom (udesom koji su pretrpili, kojeg su pretrpili kada
smo vodili mi borbu protiv njih za oslobođenje Meke), i zaista ja sam htio da napravim
razbijenu kost njima (tj. da zaliječim njima rane) i složim njih (sa nama). Zar se ne
zadovoljavate da se (ti) ljudi vraćaju sa ovozemnošću (ovozemaljskim dobrima,
vrijednostima), a (vi da) se vraćate sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka
vašim (svojim) kućama?" Rekli su: "Da." Rekao je: "Da su se uputili, krenuli (ti) ljudi
(nekom) dolinom, a Pomagači se uputili (krenuli, putovali, išli, pošli nekom) uzbrdicom,
zaista bih se uputio (krenuo) dolinom Pomagača, ili uzbrdicom Pomagača."

PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Aameša, od Ebu Vaila, od

Abdullaha (Mesudovoga), rekao je:

Pošto je razdijelio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, diobu (djelidbu plijena)

Hunejna, rekao je (jedan) čovjek od Pomagača:

"Nije htio s njom (sa ovom diobom) lice Allaha." Pa sam došao Vjerovijesniku,
pomilovao ga Allah i spasio, pa sam izvijestio njega (o tome). Pa se je promijenilo njegovo
lice, zatim je rekao:

"Milost Allaha na Musa-a (Božija milost Musa-u - Mojsiju)! Zaista uznemirivao se je

već (uznemiravao se je već, tj. već je uznemirivan, vrijeđan) sa većim (uznemirivanjem) od
ovoga, pa se je strpio."

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Mansura, od Ebu
Vaila, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pošto je bio dan Hunejna, odabrao je (osobito, naročito, tj. promaknuo je prilikom
dijeljenja plijena) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (neke) ljude. Dao je Akre-u
stotinu (komada deva) od (tih zaplijenjenih) deva. I dao je 'Ujejnetu sli
čno tome. I dao je ljudima (nekima još). Pa je rekao (neki) čovjek:

"Nije se htjelo sa ovom diobom lice Allaha." Pa sam rekao: "Zaista ću izvijestiti
svakako Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio (o ovome što je rekao taj čovjek)."
Rekao je:

"Pomilovao Allah Musa-a! Već se uznemirivao sa većim (uznemirivanjem-

uznemiravanjem) od ovoga, pa se strpio (pa je bio strpljiv)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Muaz, sin Muaza, pričao nam
je Ibnu Avn od Hišama, sina Zejda sina Enesa sina Malika, od Enesa, sina Malika, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pošto je bio dan Hunejna, okrenula su se (prema, tj. protiv muslimana plemena)
Hevazin, i Gatafan i (druga) osim njih (osim tih plemena) sa svojom marvom (stokom) i
svojim potomstvima. A sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (bilo) je deset
hiljada (boraca koji su krenuli s njim iz Medine) i od pušćenika (na slobodu puštenih
zarobljenika poslije oslobođenja Meke), pa su pošli nazad (tj. pa su bili pobjegli) od njega,
čak je (bio) ostao sam on. Pa je dozivao (tj. povikao) tada dva dozivanja (dvaput je zvao,
pozvao, povikao), (i) nije pomiješao između njih dvaju (ništa drugo). Obazreo se na svoju
desnu (stranu), pa je rekao:

"O družino Pomagača!" Rekli su: "Dvoodazov tebi, o poslaniče Allaha! Veseli se, mi
smo s tobom!" Zatim se obazreo na svoju lijevu (stranu), pa je rekao: "O družino Pomagača!"
Rekli su: "Dvoodazov tebi, o poslaniče Allaha! Veseli se, mi smo s tobom!" A on je na
(jednoj) bijeloj mazgi. Pa je sišao, pa je rekao:
 "Ja sam rob Allaha, i Njegov poslanik." Pa su se porazili (svi ti) idolopoklonici. Pa je
pogodio (tj. zaplijenio) tada mnogobrojne (ratne) plijenove. Pa je razdijelio u (među)
Iseljenike i (te) puštenike, a nije dao (tim) Pomagačima stvar (nijednu, ništa). Pa su rekli (ti)
Pomagači:
"Kada je bila žestoka (situacija, okolnost, tj. muka, teško stanje), pa mi se zovemo
(pozivamo, onda nas zovu), (a taj ratni) plijen daje se (nekome drugome) osim nas." Pa je
doprlo njemu to. Pa je skupio njih u (jednu) kupolu, pa je rekao:

"O družino Pomagača! Šta je pričanje (Kakav je to razgovor koji) je dopro (došao)
meni od vas?" Pa su šutjeli. Pa je rekao: "O družino Pomagača! Zar se ne zadovoljavate da
odvedu (ovi) ljudi ovozemnost (ovozemaljske vrijednosti, imovine), a (da vi) odvedete
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) pritisnete (stisnete) njega ka vašim
(svojim) kućama (tj. da ga zgrabite i potjerate sebi ne dajući ga nikome drugome, da ga vi
samovlasno obuhvatite i imate ga samo vi)?" Rekli su: "Da." Pa je rekao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:

"Da su se uputili (ti) ljudi (nekom) dolinom, a (da su) se uputili Pomagači (nekom)
uzbrdicom (klancem), zaista bih uzeo (odlučio bi se za) uzbrdicu Pomagača."

Pa je rekao Hišam: "O Ebu Hamzete! I ti si (bio) prisutan tome." Rekao je: "A gdje
(da) odsustvujem od njega?!"

GLAVA

čete (vojne grupe, skupine do četiri stotine ljudi najviše) koja je prema Nedždu (bila upućena,
poslana).

PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hamad, pričao nam je Ejub od Nafi-a,
od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) četu prema Nedždu, pa

sam bio u njoj. Pa su doprli naši udjeli dvanaest deva (po osobi), i dao se je višak nama po
deva (svakome), pa smo se vratili sa (po) trinaest deva (svaki).

GLAVA

slanja (odašiljanja) Vjerovijesnika (Vjerovijesnikovoga), pomilovao ga Allah i spasio, Halida,

sina Velida, ka Džezimetovićima (Džezimovićima).

PRIČAO NAM JE Mahmud, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer. - H -

A pričao mi je Nuajm, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od
Salima, od njegovoga oca, rekao je:

Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Halida, sina Velida, ka

Džezimetovićima, pa je pozivao njih ka Islamu (u Islam). Pa nisu učinili lijepo (tj. nisu se
izrazili lijepo na jasan i izričit način) da govore (da reknu): Primili smo Islam (Primamo
Islam). Pa su počeli (da) govore:

"Prevjerili smo se, prevjerili smo se."

(To jest: "Izlazimo iz jedne vjere u drugu vjeru. Prelazimo u drugu vjeru.")
 Pa je počeo Halid (da) ubija od njih (neke) i (da) zarobljava (da ih uzima kao roblje,
zarobljenike). I dao je ka svakome čovjeku od nas njegovoga zarobljenika (tj. da ima po svoga
zarobljenika). Te kada je bio dan (jedan, tj. Te jednoga dana), zapovjedio je Halid da ubije
svaki čovjek od nas svoga zarobljenika. Pa sam rekao:

"Tako mi Allaha neću ubiti svoga zarobljenika, i neće ubiti (nijedan) čovjek od mojih
drugova svoga zarobljenika (prije časa) dok smo stigli (dok ne stignemo, dok dođemo)
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio." Pa smo spomenuli njega (ovaj slučaj) njemu
(Muhamedu a.s.). Pa je podigao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoju ruku, pa je
rekao:

"Moj Bože! Zaista ja se čistim (tj. izvinjavam, izjavljujem da sam neumiješan) k Tebi
(tj. odričem se pred Tobom) od (onoga) što je napravio Halid." Dva puta (je to rekao
Muhamed a.s.).

GLAVA

čete Abdullaha, sina Huzafeta, Sehmije i Alkameta, sina Mudžeziza, Mudlidžije.

A rekne se: Zaista ona je četa Pomagača. (To jest: Ta četa je četa Pomagača.)

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Aameš, pričao
mi je Sad, sin Ubejdeta, od Ebu Abdurahmana, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao
je:

Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) četu, pa je učinio

namjesnikom (tj. zapovjednikom) nad njom (tom četom jednoga) čovjeka od Pomagača, i
zapovjedio je njima da se pokoravaju (oni) njemu. Pa se je rasrdio (ražljutio, razljutio,
naljutio), pa je rekao:

"Zar nije (bilo tako da) je zapovjedio vama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, da se pokoravate meni?" Rekli su: "Da." Rekao je: "Pa sakupite mi drva." Pa su
sakupili. Pa je rekao: "Naložite (Potpalite) vatru." Pa su naložili nju. Pa je rekao: "Uniđite
(Skačite u) nju." Pa su pomislili (razmišljali su, tj. pomišljali su da to učine, učinu; ili: Pa su
bili zabrinuti šta da rade). I počeo je neki (od) njih (da) zadržava nekoga (da ne ide u vatru tu),
i (da neki još i ovo da) govore: "Pobjegli smo ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio,
od Vatre." Pa su neprestano bili (tako u raspravljanju) dok se je ugasila (utrnula ta) vatra. Pa
se smirila njegova srdžba. Pa je (to) doprlo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je
rekao:

"Da su unišli (oni u) nju, ne bi izašli iz nje do Sudnjega dana. Pokoravanje (Pokornost
ta) je u poznatome (tj. u onome što je dobro, a ne u onome što je zlo)."
 SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA VOJNE TEBUKA

a ona je vojna teškoće (poteškoće, izvijesnog teškog položaja zbog velike vrućine i oskudice u
vodi i tovarnim i jahaćim životinjama).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, sina
Abdullaha sina Ebu Burdeta, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega,
rekao je:

Poslali su mene moji drugovi ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da)
pitam njega (da tražim od njega izvjesne) životinje tovarne (i jahaće) za njih (njima da dadne,
da da njima) pošto su oni sa njim u vojsci teškoće (izvjesne) - a ona (tj. a to) je vojna Tebuka -
pa sam rekao:

"O vjerovijesniče Allaha! Zaista moji drugovi poslali su mene k tebi zato (da)
natovariš njih (tj. da im daš, da im dadneš, daruješ životinje za tovarenje, prenos ratnoga
materijala i za jahanje)."

(Doslovno izraz "li tahmile hum" znači: zato (da) poneseš njih.)
Pa je rekao: "Tako mi Allaha neću nositi (natovariti) vas (ni) na (jednu) stvar (ni na
što, ni na čemu)." I susreo sam se (sa) njim (susreo sam ga, sreo sam ga), a on je srdit, a neću
opaziti (a ja ne opažam da je on srdit, ljut). I vratio sam se tužan od (zbog) sprječavanja
(odbijanja) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i od (i zbog) straha da bude
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, našao (osjetio) u svojoj duši na mene (tj. i zbog
straha da se bude naljutio, da se nije naljutio, da se ne bude naljutio, rasrdio na mene). Pa sam
se vratio ka svojim drugovima, pa sam izvijestio njih (o govoru) koji je (tj. o onome što je)
rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa nisam ostao osim (jedan) časak pošto
(kad) sam čuo (tj. kadli čujem) Bilala (da) doziva:

"O Abdullahe, sine Kajsa!" Pa sam odgovorio (tj. odazvao sam se) njemu. Pa je rekao:
"Odgovori (Odazovi se, javi se) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zove (poziva
on) tebe." Pa pošto sam došao njemu, rekao je:

"Uzmi ova dva sadruga i ova dva sadruga (misli se na deve, svezane po dvije zajedno)
- za šest deva (što) je kupio njih tada od Sa'da (to mi je rekao za sve to šest deva) -, pa odi s
njima (tj. pa odvedi ih) ka svojim drugovima, pa reci: "Zaista Allah - ili je rekao: "Zaista
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio - nosi (tj. tovari) vas na ove (deve), pa uzjašite
(pojašite vi) njih." Pa sam odveo k njima njih, pa sam rekao: "Zaista Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio, nosi (tovari) vas na ove (deve), ali ja tako mi Allaha neću ostaviti vas do
(da) ode (ide) sa mnom (dok ne krene) neki (od) vas ka (onome) ko je čuo besjedu (riječ,
govor) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) ne mislite (neka ne mislite vi) da
ja pričam vama (neku) stvar (što) nije rekao nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio." Pa su rekli meni:

"Zaista ti si kod nas zaista potvrđen (tj. poznat kao čovjek od istine, čovjek kome se
vjeruje da istinu govori), a zaista učinićemo svakako (ono) što si volio (želio, tj. ono što voliš,
šta želiš)." Pa je otišao Ebu Musa sa nekolicinom od njih dok su došli (onima) koji su čuli
govor poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njegovo sprječavanje njima, zatim
davanje njima poslije, pa su pričali (oni) njima sa sličnim (načinom, slično) što je pričao
njima sa njim (tim načinom) Ebu Musa.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Šubeta, od Hakema, od Mus'aba,

sina Sa'da, od njegovoga oca da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izašao ka
Tebuku, a imenovao (tj. postavio) je zamjenikom (svojim zastupnikom u Medini) Aliju, pa je
rekao:

"Zar (iza sebe) ostavljaš mene u djeci i ženama (tj. među djecom i ženama ovim)?"
Rekao je: "Zar se ne zadovoljavaš da budeš od mene u stepenu Haruna (Arona) od Musa-a
(Mojsija), osim (tj. izuzev jedino to) da ono nije (tj. nema nikakvoga načina da bude neko)
vjerovijesnik poslije mene." A rekao je Ebu Davud: Pričao nam je Šubete od Hakema: čuo
sam Musaba.

PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Seida, pričao nam je Muhamed, sin Bekra, izvijestio
nas je Ibnu Džurejdž, rekao je: čuo sam Ata-a (da) izvještava, rekao je: izvijestio me je
Safvan, sin Ja'la-a sina Umejeta, od svoga oca (Ja'la-a, sina Umejeta), rekao je:

Ratovao sam (u društvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, Teškoću

(tj. rat, vojnu izvjesne teškoće, poteškoće velike). Rekao je: Bio je Ja'la (običaja da) govori:
Ta vojna je najpouzdaniji (od svih) mojih poslova kod mene (tj. to je moje djelo u koje se
najviše uzdam da je dobro i da ću za njega biti nagrađen kod Allaha). Rekao je Ata': Pa je
rekao Safvan: Rekao je Ja'la:
Pa bio je za (u) mene (jedan) najamnik, pa se borio (pobio se je sa jednim) čovjekom,
pa je ujeo (ugrizao) jedan (od) njih dvojice ruku drugoga. Rekao je Ata: Pa zaista već je
izvijestio mene Safvan koji (od) njih dvojice je ujeo drugoga, pa sam (ja) zaboravio njega.
Rekao je: Pa je iščupao (istrgnuo taj) ujedeni (ugriženi) svoju ruku iz usta (toga) ujedača, pa
je iščupao jedan (od) njegova dva sjekutića (prednja zuba). Pa su njih dvojica došla
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je zanemario njegov sjekutić (prednji zub, tj.
odbacio je zahtjev za odštetu za taj zub).

Rekao je Ata': I mislio sam (tj. I mislim) da je on (Safvan) rekao: Rekao je

Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Pa zar (da on) ostavi svoju ruku u tvojim ustima (da ti) grizeš nju, kao da je ona u
ustima pastuha (ždrijepca koji) grize (odgriza) nju."

GLAVA

hadisa Ka'ba, sina Malika, i (GLAVA) govora Allaha, moćan je i veličajan je: "I na (onu)
trojicu koji su se ozadi ostavili (vratio se je Allah, tj. primio je pokajanje i one trojice koji su
ozadi, pozadi ostavljeni da se o njihovom slučaju izostanka od borbe na Tebuku naknadno
izrekne odluka)....".

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, rekao je: pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu
Šihaba, od Abdurahmana, sina Abdullaha sina Ka'ba sina Malika, da je Abdullah, sin Ka'ba
sina Malika - a bio je vođa (tj. vodić, vodič) Kaba od (tj. između) njegovih sinova kada je
oslijepio - rekao je:

Čuo sam Ka'ba, sina Malika (da) priča, (o svome slučaju koji mu se je dogodio) kada
je izostao (od borbe na Tebuku), o priči Tebuka. Rekao je Ka'b:
 Nisam izostao od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ni) u (jednoj) vojni
(što) je vojevao (ratovao) nju osim u vojni Tebuka, osim (jedino što je još bio slučaj) da sam
ja bio izostao u vojni Bedra, a nije korio (ni) jednoga (čovjeka koji) je izostao od nje. Izašao
je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, samo (zato što) hoće karavanu Kurejševića
(da presretne kod Bedra) dok (tj. te) je sastavio Allah između njih (muslimana) i između
njihovih neprijatelja na (drugi način) osim obećanja (tj. nepredviđeno je izbila borba na
Bedru, jer se nije bilo ni pošlo na Bedr zbog neke ozbiljnije borbe, pa zato nije ni ukoren niko
ko nije u toj borbi učestvovao). I zaista već sam prisustvovao sa poslanikom Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (u) noći Akabe kada smo se međusobno obavezali na Islam, i ne
volim (nisam volio) da imam za nju (za tu noć) prisustvovanje Bedru iako je bio Bedr
spominjaniji (tj. više spominjan) u (među tim) ljudima od nje (te noći). Bilo je od moje vijesti
(u vezi izostanka od Tebuka) da ja nisam bio nikad jači, a ni laganiji (tj. bogatiji, imućniji)
kada sam izostao od njega (iza njega - Muhameda a.s.) u toj vojni. Tako mi Allaha nisu se
sastavile kod mene prije njega (ovoga slučaja) dvije samarice (dvije deve) nikad, dok sam
sastavio njih dvije u toj vojni.

A nije bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da drukčije postupa
kada) hoće (neku) vojnu (borbu, rat) osim (tako da) je sakrivao (prikrivao, tajio) sa (nečim
drugim) osim nje do (tj. izuzev kada) je bila ta vojna (dok nije bila ta borba). Ratovao (tj.
Poduzeo) je nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) žestokoj vrućini i
krenuo je prema (jednom) dalekom putu, i pustinji i mnogobrojnom neprijatelju, pa je jasno
pokazao muslimanima njihovu stvar zato (da) se spreme (prigotove oni) spremom njihovoga
ratovanja (ratnom opremom i sl.), pa je izvijestio njih o svome načinu (tj. o svome pravcu)
koji hoće. A muslimana je sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bilo) mnogo i
neće sakupiti njih (nijedna) pamtljiva knjiga - hoće (da kaže) spisak (popis, zbornik). Rekao je
Ka'b:

Pa nije (nijedan) čovjek htio da odsustvuje (da se udalji, izostane pa da je drukčije

smatrao) osim (tako da) je mislio da će se sakriti za njega (za to mnoštvo, zbog te velike mase
da se neće ni primjetiti njegovo odsustvovanje, neučestvovanje) dok nije sišla (tj. sve dok ne
siđe) o njemu objava Allaha. A ratovao (poduzeo) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, tu vojnu kada su bili lijepi (dobri ti) plodovi (voća) i hladovi (stabala). I opremao se
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i (ti) muslimani sa njim. Pa sam počeo (da)
idem jutrom zato (da) se opremam (spremam za pohod u tu borbu) sa njima, pa se vratim, a
nisam završio (izvršio nijednu) stvar (ništa). Pa govorim u svojoj duši (u sebi govorim):

Ja sam moćan na njega (na opremanje). Pa neprestano je ustrajalo (odugovlačilo se to

stanje) sa mnom dok se je pojačao u (tih) ljudi trud (oko opremanja). Pa je osvanuo poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a (ti) muslimani su sa njim (već opremljeni), a (ja) nisam
izvršio od moje (svoje) opreme (nijednu) stvar (a ja se još nisam spremio, opremio). Pa sam
rekao: Opremiću se poslije njega za (jedan) dan ili dva dana, zatim ću se priključiti njima. Pa
sam išao jutrom poslije (što je nastupio čas, kad je došao trenutak) da su se rastavili (odvojili,
tj. izašli iz Medine oni) zato (da) se opremim, pa sam se (opet) vratio, a nisam (i nisam)
izvršio (nijednu) stvar (ništa, opet se nisam opremio). Zatim sam (ponovo) išao jutrom
(ujutru, ujutro), zatim sam se (ponovo) vratio, a (da) nisam izvršio (nijednu) stvar (i ponovo
se nisam spremio). Pa neprestano je sa mnom (takvo stanje bilo) dok su požurili (odžurili, tj.
otišli žurno oni) i prošlo (pobjeglo mi) je (to) ratovanje (ta vojna). I odlučio (naumio,
pomišljao) sam da otprtljam (tj. da krenem) pa (da) stignem njih. I da sam ja (I kamo sreće da
sam ja) učinio (to)! Pa nije se odredilo meni to. Pa bio sam, kada sam (kada bih) izašao u
(među te) ljude poslije izlaženja (tj. odlaska) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
pa sam ophodio u njima (tj. pa bih hodao između njih), (bio sam takav da) je žalostilo mene
da ja neću vidjeti (tj. da ne vidim nikoga drugoga) osim (nekoga) čovjeka osumnjičenoga (da
je) na njemu (pri njemu to) licemjerstvo, ili čovjeka (nekoga koji je) od (onih) ko (je takav da)
je ispričao Allah (njega, tj. primio mu je ispriku jer je to lice) od (tih) slabića (nemoćnih za
borbu). A nije se sjetio (nije spomenuo) mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
do (časa kada) je dopro Tebuku, pa je rekao, a on je sjedač u (tom) narodu u Tebuku:

"Šta je učinio Ka'b?" Pa je rekao (jedan) čovjek od Selimetovića: "O poslaniče Allaha!
Zadržala (Spriječila) su ga njegova dva ogrtača i njegovo gledanje u njegove dvije strane (u
njegova dva boka)." Pa je rekao Muaz, sin Džebela: "Loše je (ono, to) što si rekao. Tako mi
Allaha, o poslaniče Allaha, nismo znali na njemu (tj. ne znamo o njemu ništa drugo) osim
dobro." Pa je ušutio (šutio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Ka'b, sin
Malika:

Pa pošto je doprlo meni da se je on upravio (krenuo) vraćajući se, došla je meni moja
briga (zabrinuo sam se), pa sam počeo (da) se sjećam (prisjećam određene, izvjesne) laži i
(da) govorim: S čime to (da) izađem iz njegove srdžbe sutra? I tražio sam pomoć na to (zbog
toga) u svakoga vlasnika (posjednika nekoga) mišljenja od svoje porodice (u svojoj porodici).
Pa pošto se je reklo:

Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, već je zasjenio dolazeći (tj. već
dolazi, prilazi Medini), (i) otišla je od mene neistina (pokvarenost, tj. namjera da se lažno
izvinjavam njemu), i upoznao sam da ja neću izaći (nikada) od njega nikada sa (nekom) stvari
(što) je u njoj (neka) laž, pa sam se složio (na) njegovu istinu (tj. pa sam odlučio da mu
reknem istinu). I osvanuo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dolazeći. A bio je
(bio bi), kada je dolazio od (tj. kada bi dolazio sa kakvoga) putovanja, počeo bi sa
Bogomoljom (tj. na povratku najprije bi unišao u Bogomolju), pa se nakloni u njoj dva
naklona (tj. klanja dva rekata, pa bi klanjao dva rekata), zatim je (tj. zatim bi on) sjeo za (tj.
radi toga da sasluša te) ljude. Pa pošto je učinio to, došli su njemu (ti) izostali (tj. oni koji nisu
bili otišli u borbu na Tebuk), pa su počeli (da) se ispričavaju (izvinjavaju) k njemu i (da) se
zaklinju njemu, a bili su (oni skupina od) osamdeset i nekoliko ljudi. Pa je primio od njih
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njihovu javnost (tj. javnu izjavu, javno
izvinjenje), i primio je njihovu prisegu i tražio (molio) je oprost za njih (za njihove grijehe), a
povjerio (predao, prepustio) je njihove tajne ka Allahu. Pa sam došao njemu (veli Kab). Pa
pošto sam pozdravio njega, osmjehnuo se je osmjehivanjem rasrđenoga (čovjeka), zatim je
rekao:

"Dođi!" Pa sam došao idem (tj. došao sam idući) dok sam sjeo pred njega. Pa je rekao
meni: "Šta je izostavilo tebe (Zašto si izostao, tj. Šta je ostavilo u Medini iza -halfe- nas tebe,
pa da nisi išao u ovu borbu)? Zar nisi bio već sebi kupio tvoju (svoju) devu (doslovno: tvoja
leđa, tj. leđa deve za jahanje)?" Pa sam rekao: "Da. Zaista ja tako mi Allaha da sam sjeo kod
(nekoga drugoga) osim tebe (mimo tebe) od stanovnika ovozemnosti (tj. od ljudi ovoga
svijeta), zaista bih vidio (smatrao, mislio) da ću izaći iz njegove srdžbe sa isprikom (tj.
pomoću kakve god isprike, izvinjenja), a zaista već se je meni dalo prepiranje, ali (nego) ja
tako mi Allaha zaista već sam znao (već znam to da) zaista ako sam pričao (ako pričam,
ispričam) tebi danas pričanje laži (ako ti slažem, tj. ako ti kažem neko lažno pričanje, lažni
razgovor koji je takav da) se zadovoljiš s njime (ti) od mene, zaista skoro će svakako Allah da
naljuti (rasrdi) tebe na mene (protiv mene). A zaista ako sam pričao (tj. ako pričam, ako
kažem, reknem) tebi pričanje istine (koje je takvo da) nalaziš na mene (protiv mene) u njemu
(osnova da se ljutiš, tj. ako ti pričam istinito pričanje zbog kojega ćeš se naljutiti na mene),
zaista ja zaista nadam se u njemu (tj. zbog njega) oprostu Allaha (nadam se da će mi Allah
oprostiti). Ne, tako mi Allaha nije bilo za mene (ništa) od isprike (tj. ja nemam nikakvoga
opravdanja za svoj izostanak od ove borbe, vojne). Tako mi Allaha nisam bio nikad jači, a ni
lakši (bogatiji, imućniji) od mene kada sam se izostavio (kada sam izostao) od tebe." Pa je
rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Što se tiče ovoga, pa već je istinit bio (tj. pa već reče istinu). Pa ustani, dok sudi (dok
ne dosudi, dok osudi, dok objavi presudu) Allah o tebi." Pa sam ustao. I podigli su se (skočili
su neki) ljudi od Selimetovića, pa su slijedili mene, pa su rekli meni:

"Tako mi (Tako nam) Allaha nismo znali (za) tebe (da) si bio pogriješio (neki) grijeh
prije ovoga, a zaista već si bio nemoćan da nećeš biti (da ne budeš) ispričao se (tj. a nisi
mogao da se budeš bio ispričao, izvinuo) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa
(onim, na onaj način) što su se ispričali (izvinuli, opravdali) k njemu (oni ostali) izostavljači
sebe (tj. izostali iz ove borbe). Već je bilo dosta tebi (za) tvoj grijeh traženje oprosta poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za tebe."

Pa su neprestano (vrlo žestoko) korili (tj. Pa neprestano prekoravaju oni tako) mene
čak (da) sam htio da se vratim pa (da) učinim lažnom svoju osobu (tj. da reknem da sam
slagao ono što sam rekao maloprije, i da iznesem onda lažno opravdanje za izostanak). Zatim
sam rekao njima: "Da li je susreo ovo sa mnom ijedan (čovjek, iko, tj. Je li ovo zadesilo ikoga
osim mene)?" Rekli su: "Da. Dva (neka) čovjeka rekla su slično (onome) što si rekao (i ti), pa
se reklo njima dvojici (tako nešto) slično što se reklo tebi." Pa sam rekao (Pa sam pitao): "Ko
su njih dvojica?" Rekli su: "Murarete, sin Rebi-a, El-Amrija i Hilal, sin Umejeta, El-Vakifija."
Pa (vidim da) su spomenuli (oni) meni dvojicu dobrih ljudi (koji) su već prisustvovali
(doslovno: prisustvovala su njih dva na) Bedru, u njima dvojici je uzor. Pa sam prošao
(otišao) kada su spomenuli njih dvojicu meni.

I zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tim) muslimanima naš

govor (tj. razgovor sa nama, sa nama trojicom samo jasno rekavši to:) o (vas) trojica, između
(svih onih) ko se je izostavio (ko je izostao) od njega. Pa su se klonili nas (ti) ljudi i
promijenili su se nama (protiv nas), čak se izmijenila (doslovno: postala je nepoznata) u mojoj
duši (i ta) Zemlja, pa nije ona (više ta) koju poznajem. Pa smo ostali na tome (u takvom
stanju) pedeset noći (tj. pedeset dana). Pa što se tiče moja dva druga, pa njih dvojica su se
pokorili (ponizili, predali sudbini) i njih dvojica su sjedila u svojim kućama plaču njih dvojica
(tj. sjedili su u kući plačući njih dva). A što se tiče mene, pa bio sam najmlađi (od toga)
naroda i najčvršći (najjači, najstrpljiviji od) njih, pa izlažah pa prisustvujem (pa sam izlazio da
prisustvujem zajedničkoj) molitvi sa (tim) muslimanima, i ophodim (obilazim) u (tj. po)
trgovima (pijacama), a neće govoriti meni (tj. a neće da razgovara sa mnom ni) jedan (čovjek,
niko). I dođem poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa pozdravim njega, a on je u
svome sijelu (sjednici) poslije (zajedničke) molitve, pa govorim u svojoj duši (sam u sebi): Da
li je pokrenuo svoje dvije usne za vraćanje (toga) pozdrava na mene (tj. u ime otpozdravljanja,
i u ime primanja moga pozdrava je li bar pokrenuo usne), ili nije? Zatim klanjam blizo (blizu)
njega, pa kradem njemu pogled (njegov, tj. međusobno kradem njemu poglede, kradomice
gledamo jedan drugoga), pa kada sam se okrenuo (ja) na svoju molitvu, okrenuo se je (on,
okrenuo bi se on) k meni, a kada sam se obazreo prema njemu, okrenuo se je (okrenuo bi se)
od mene. Čak (tj Te) kada je bilo dugo to od napuštanja (izbjegavanja tih) ljudi (tj. kada se
oduljilo to izbjegavanje ljudi), išao sam dok sam se prebacio bedemom (preko bedema) zida
ograde Ebu Katadeta, a on je sin moga strica (moj stričević) i najdraži (od svih) ljudi k meni,
pa sam pozdravio njega. Pa tako mi Allaha nije (ni on) vratio (tj. uzvratio) meni (toga)
pozdrava. Pa sam rekao:
 "O Ebu Katadete! Zaklinjem te sa Allahom da li znaš mene (da) volim (da li znaš da ja
volim) Allaha i Njegovoga poslanika?" Pa je šutio. Pa sam vratio (tj. zavratio) se njemu, pa
sam zaklinjao njega, pa je (opet) šutio. Pa sam se vratio njemu, pa sam zaklinjao njega, pa je
rekao: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Pa su se izlila (tj. prolila su suze) moja dva oka, i
okrenuo sam leđa (otišao sam od njega) dok sam se prebacio bedemom (preko bedema
njegovoga) zida. Rekao je: Pa dok ja idem u (dok sam išao po) trgu (pijaci) Medine kada li
(jedan) Nabatejac od Nabatejaca stanovnika Sirije, od (onih) ko je došao sa (svojom) hranom
(da) prodaje nju u Medini, govori:

"Ko će pokazati (uputiti mene) na Kaba (Ka'ba), sina Malika?" Pa su počeli (ti) ljudi
(da) daju znak (da pokazuju) njemu. Te kada je došao meni, dao je meni (jednu) knjigu (tj.
jedno pismo) od vladara Gasanovića, pa kada li je u njemu (pisalo ovo, ili: a u njemu je pisalo
ovo):

"Što se tiče poslije, pa zaista ono već je doprlo meni da je tvoj drug već napustio tebe
(okrenuo se od tebe, prekinuo odnose sa tobom). A nije učinio tebe Allah (sveznanoga) sa
kućom poniženja, a ni upropaštavanja (upropaštenja), pa priključi se nama, pomoći ćemo te
(učinićemo te uzorom, primjerom za kojim se treba povoditi; ili: učinićemo te ravnim nama)."

Pa sam rekao pošto sam pročitao nju (ovu poslanicu, poruku): I ovo je takođe od
(moga) iskušenja (tj. još jedna moja nesreća). Pa sam se upravio sa njom (sa tom poslanicom
u svoju) peć (stavio sam je u peć), pa sam potpalio nju (peć) sa njom (sa tom poslanicom iz
Sirije). Te kada je prošlo četrdeset noći (tj. dana) od (tih) pedeset, kada li poslanik poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dolazi meni, pa je rekao (pa reče):

"Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zapovjeda tebi da se odstraniš

tvoje (svoje) žene." Pa sam rekao: "Pustiću nju, ili šta to (da) činim (tj. Da li da se razvedem
sa njom, ili šta to da učinim, šta da radim)?" Rekao je: "Ne (da se razvedeš), nego odstrani se
nje, i ne približuj se njoj." I poslao je k mojoj dvojici drugova slično tome (zapovjed,
naredbu). Pa sam rekao svojoj ženi: "Priključi se svojoj porodici, pa budi kod njih dok sudi
(dok izrekne presudu) Allah o ovoj (mojoj) stvari (tj. o mome slučaju)." Rekao je Kab: Pa je
došla žena Hilala, sina Umejeta, poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla:

"O poslaniče Allaha! Zaista je Hilal, sin Umejeta, starac propao (oronuli starac), nije
za (u) njega sluga (tj. on nema nikakvoga poslužitelja), pa da li mrziš da poslužujem (služim)
njega?" Rekao je: "Ne, ali (nego) neka se ne približuje tebi." Rekla je: "Zaista ono tako mi
Allaha nema sa njim (tj. nema u njega nikakve) kretnje (pokretanja) ka stvari (ikakvoj, ka
ičemu). Tako mi Allaha neprestano plače (on) otkako je bilo od njegove stvari (ono) što je
bilo do ovoga njegovoga dana (do danas)." Pa je rekao meni neki (od članova) moje porodice:
"Da si tražio dozvolu (i ti od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj. za) tvoju
(svoju) ženu (da on dozvoli njoj da te služi) kao što je dozvolio ženi Hilala, sina Umejeta, da
(ona) služi njega." Pa sam rekao: "Tako mi Allaha neću tražiti dozvole u (vezi) nje (tj. za nju
od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I šta upoznaje mene (tj. I šta ja znam) šta
će govoriti (šta će reći) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada sam zatražio (tj.
kad zatražim) dozvolu (od) njega u (vezi) nje (tj. za nju), a ja sam (jedan) čovjek mlad." Pa
sam ostao poslije toga deset noći (tj. deset dana) dok se je upotpunilo (navršilo) nama pedeset
noći (tj. dana) od kada je zabranio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, naš govor (tj.
razgovaranje sa nama trojicom). Pa pošto sam klanjao klanjanje (tj. molitvu te) zore jutrom (u
jutru navršenih, poslije navršenih) pedeset noći (dana), a ja sam na leđima (jedne) kuće od
naših kuća (tj. a ja sam iza jedne naše kuće), pa dok sam ja sjedač na (u onome) stanju koje je
spomenuo Allah: "..... već se je stijesnila meni moja duša i stijesnila se je meni Zemlja sa
(onim) što je široka (bila).....", čuo sam glas (jednoga) vikača (dozivača koji) se je nadvisio na
brdo Sel' (a koji je vikao) sa najvišim svojim glasom:

"O Ka'be, sine Malika! Veseli se (Primi veselu vijest)!" Rekao je: Pa sam se skrhao
(pao) ničičeći (čineći ničicu-sedždu), i poznao sam de je već došlo raspuknuće (olakšanje,
radost). I objavio (oglasio) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za povraćanje
Allaha na nas (tj. oglasio je da je primio Allah naše pokajanje - to je oglasio) kada je klanjao
klanjanje (molitvu te) zore. Pa su otišli (ti) ljudi (da) obesele nas (da kažu veselu vijest nama).
I otišli su prema mojoj dvojici drugova (jedni) obeseljivači, a podbo je (nogama jedan) čovjek
konja, a trčao je (jedan) trkač iz (plemena) Eslema, pa se nadvisio na (ono) brdo (popeo se na
brdo) i bio je (njegov) glas brži od (onoga) konja. Pa pošto je došao meni (taj što) sam čuo
njegov glas (da) obeseli mene, ščupao (skinuo) sam (dao sam) njemu svoje dvije odjeće pa
sam obukao njemu njih dvije za njegovu veselu vijest (zbog tog muštuluka), tako mi Allaha
ne posjedujem (nikakve druge odjeće) osim njih dviju tada (osim te dvije odjeće u to vrijeme).
I pozajmio sam (uzeo sam u naruč, na poslugu nekakve) dvije odjeće, pa sam obukao njih
dvije i otišao sam ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sretaju mene (ti) ljudi
grupa (po) grupa (tj. u grupama), čestitaju mi za (to) pokajanje, govore (govoreći):

"Neka je sretno tebi povraćanje Allaha na tebe (tj. Neka ti je sretno to što je Allah
primio tvoje kajanje)!" Rekao je Ka'b: Dok (tj. Te) sam unišao (u) Bogomolju, pa kada li
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sjedač (sjedi a) okolo njega (ti izvjesni) ljudi.
Pa je ustao k meni Talhate, sin Ubejdulaha žuri (tj. žureći, pokaskivajući on) dok je rukovao
se (sa) mnom i čestitao mi je. Tako mi Allaha nije ustao k meni (nijedan) čovjek od Iseljenika
osim njega, i neću zaboraviti nje (te čestitke) Talhatu (dakle: nisam zaboravio tu čestitku, to
čestitanje Talhata). Rekao je Ka'b: Pa pošto sam pozdravio poslanika Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on (je u takvom stanju
da) svijetli (sijeva) njegovo lice od (njegove) radosti:

"Veseli se sa najboljim danom (koji) je prošao (došao) tebi otkada je rodila tebe tvoja
majka!" Rekao je: Rekao sam: "Je li od (strane) kod tebe (tj. Je li od tebe), o poslaniče Allaha,
ili je od (strane) kod Allaha (ili je od Allaha)?" Rekao je: "Ne (od mene, Ne, nije od mene),
nego od (strane) kod Allaha (nego je od Allaha)." A bio je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, kada se obeselio (kada bi bio obeseljen, obradovan, bio bi takav da) se je
svijetlilo njegovo lice čak kao da je ono komad (odsječak) Mjeseca, i prepoznavasmo to od
njega (to na njemu). Pa pošto sam sjeo pred njega, rekao sam:

"O poslaniče Allaha! Zaista od moga pokajanja je (to) da se skidam (tj. da se odričem)
od svoga imanja (koje dajem kao) milostinju ka Allahu (u ime nagrade Allaha) i ka poslaniku
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zadrži na tebi (tj. Zadrži sebi) neki (dio) svoga imanja, pa ono (pa to) je bolje tebi (za tebe)."
Rekao sam: "Pa zaista ja zadržavam svoj dio koji je u Hajberu." Pa sam rekao: "O poslaniče
Allaha! Zaista Allah je spasio mene samo sa (mojom) istinitošću (zbog moje istinitosti), i
zaista od moga pokajanja je (i to) da neću pričati (govoriti drugo) osim istinu dok sam ostao
(tj. dok sam god živ)."

Pa tako mi Allaha ne znam (ni) jednoga (čovjeka) od muslimana (da) je stavio na

iskušenje njega Allah u istini (njegovoga) pričanja (tj. da je obasuo blagodatima njega Allah
zbog istine u pričanju njegovom) otkada sam spomenuo to poslaniku Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, (da je nekoga stavio na iskušenje) ljepše od (onoga) što je stavio na iskušenje
mene. Nisam se upravio, otkada sam spomenuo to poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, do ovoga moga dana (nikakvoj) laži. I zaista ja zaista se nadam da će sačuvati mene
Allah u (onome) što sam ostao (da proživim, tj. u preostalome mome životu). I spustio je
Allah, uzvišen je, na Svoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista već se je vratio Allah na Vjerovijesnika (tj. primio je pokajanje

Vjerovijesniku), i Iseljenike i Pomagačima (i primio je pokajanje Iseljenicima i
Pomagačima).....", do Njegovoga govora "...... i budite sa (tim) istinitima.". Pa tako mi Allaha
nije blagodario Allah na mene (ništa, nijedne) od blagodati nikada poslije (što je bio slučaj) da
je naputio mene Islamu - (nije mi dao nijedne blagodati) veće u mojoj duši (osim primanja
Islama) od moje istinitosti (tj. od blagodati moje istinitosti) poslaniku Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, da ne budem lagao njemu, pa (da) propadnem kao što su propali (oni) koji su
lagali (iznosili lažna opravdanja za izostanak od te borbe), pa (tj jer) zaista Allah, uzvišen je,
rekao je za (one) koji su lagali kada je spustio (tu) objavu najgore što je rekao za jednoga
(čovjeka, tj. najgore što je rekao za nekoga), pa je rekao, blagoslovljen je i uzvišen je (On):

"Zaklinjaće se (oni) sa Allahom vama kada ste se obrnuli (tj. kada se vratite k
njima)....", do Njegovoga govora "..... pa zaista Allah neće se zadovoljiti (neće biti
zadovoljan) od naroda (tj. od tih ljudi) griješnih."

Rekao je Ka'b: A bili smo izostajali se, o (vi) trojica, (tj. nas trojica - bili smo
izostavljeni) od stvari tih koji (su to što) je (koje je) primio od njih poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (njihovu izjavu sumnjivoga pravdanja izostanka) kada su se
zaklinjali njemu, pa je primio prisegu (na vjernost od) njih, i tražio je oprost za njih, a
odgodio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, našu stvar dok je sudio (dok
presudi) Allah o njoj. Pa s time (tj. Pa zbog toga) rekao je Allah:

"I na (onu) trojicu koji su se izostavili (tj. čija se je stvar odgodila, odložila - povratio
se je Allah, a to znači: primio je pokajanje i te trojice).....". A nije (ono izostavljanje,
izostajanje) koje je spomenuo Allah (u tom ajetu) od (onoga) što smo se mi izostavili (što smo
mi ostali, izostali) od (toga) ratovanja (na Tebuku), a ono (to izostavljanje, izostajanje) je
samo njegovo (Muhamedovo a.s.) izostavljanje (ostavljanje) nas i njegovo odgađanje naše
stvari od (svakoga onoga) ko se je zakleo njemu i ispričao se (izvinjavao se) je k njemu, pa je
(on) primio od njega (tu neiskrenu izjavu).
 SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

HODOČAŠĆE EBU BEKRA SA (MUSLIMANSKIM) LJUDIMA (SA

MUSLIMANIMA) U GODINI DEVET (TJ. U DEVETOJ GODINI POSLIJE HIDŽRE)

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Davuda, Ebu Rebi', pričao nam je Fulejh od Zuhrije,
od Humejda, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta da je Ebu Bekr Sidik, bio zadovoljan Allah
od njega, poslao njega (poslao Ebu Hurejreta) u hodočašću koje (je to što) je učinio
zapovjednikom njega (Ebu Bekra) nad njim (nad tim hodočašćem umjesto sebe)
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prije hodočašća opraštanja (prije oproštajnoga
hadža - poslao je Ebu Bekr Ebu Hurejreta na) dan klanja (žrtava, tj. prvi dan bajrama, hadži
bajrama - kurban bajrama) u grupi (tj. sa malom grupom da) oglasi u (među tim okupljenim)
ljudima:

"Neće hodočastiti poslije (ove) godine (više nijedan) idolopoklonik, i neće ophoditi
Kabu (okolo, oko Kabe nijedan) nag (go čovjek, kao što je to dosada poneki činio)."

(Te je, dakle, godine konačno zabranjen pristup Kabi i Meki svima idolopoklonicima.)

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Redža-a, pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, od Bera-a,
bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Zadnja sura (koja) je sišla potpuna (savršena, bivši ona cijela) je (sura koja se zove)
Beraetu, a zadnja sura (uopće koja) je sišla je završetak sure Nisa-a:

"Traže riješenje tebi (od tebe); reci: Allah rješava (daje riješenje) vama o kelaletu (o
kelali: osobi koja nema živih roditelja niti žive djece).....".

(To je sjećanje i mišljenje Bera-a r.a., o tome koja je sura cijela zadnja objavljena i koji je ajet
najzadnji objavljen. Međutim Ibnu Abas r.a. i još neki drugi drugovi Muhameda a.s. drukčije
su pričali, i znali su na osnovu onoga što su se sjećali da je to druga sura i drugi ajet. To je
ovdje ono što je znao Bera', a drugo će se navesti poslije.)

IZASLANSTVO (DEPUTACIJA) TEMIMOVIĆA

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Ebu Sahreta, od Safvana, sina
Muhriza, Mazinije, 'Imrana, sina Husajna, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Došla je nekolicina iz Temimovića Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je

rekao:

"Primite veselu vijest (o ulasku u raj zbog primanja Islama), o Temimovići!" Rekli su:
"O poslaniče Allaha! Već si obeselio (obradovao) nas, pa daj (daruj) nama (neki dar i na
ovome svijetu, neko materijalno dobro)." Pa se to vidjelo u njegovome licu (tj. na licu mu se
vidjelo da mu nije bilo prijatno to što su mu rekli). Pa je došla nekolicina iz Jemena (u taj
čas), pa je rekao:

"Primite veselu vijest (moju o ulasku u raj - primite vi to) kada nisu primili nju (tu
vijest) Temimovići." Rekli su: "Već smo primili (tj. Odmah primamo), o poslaniče Allaha."
GLAVA.

Rekao je Ibnu Ishak: Vojna 'Ujejneta, sina Hisna sina Huzejfeta sina Bedra, (protiv)
'Anberovića (ogranka) od Temimovića.

Poslao je njega (Ujejneta) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k njima, pa je

navalio (napao na njih), i pogodio je od njih (neke) ljude (tj. pobio ih je, ili, možda, ranio, ili
zarobio) i zarobio je od njih (neke) žene.
(Veli se da je uzrok ovome vojnome pohodu bio to što su Temimovići napali pleme Huza-ate,
Huza'a, pa je, za odmazdu, Muhamed a.s. poslao Ujejneta sa pedeset njegovih ljudi, među
njima nije bilo ni Pomagača ni Iseljenika, pa je Ujejnete napao Anberoviće, ogranak plemena
Temimovića.)

PRIČAO MI JE Zuhejr, sin Harba, pričao nam je Džerir od Umareta, sina Ka'ka-a, od
Ebu Zur'ata, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Neću prestati (da) volim Temimoviće poslije tri (izreke - a to je ono) što sam čuo
njega (koje sam čuo) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da on) govori (da on)
govori njih o njima:

"Oni su najžešći (od) moje sljedbe na (tj. protiv) Lažova (Antihrista-Dedždžala)"; i

bila je u njima (tj. od njih, između njih jedna) zarobljenica kod Aiše, pa je rekao:

"Oslobodi je, pa (jer) zaista ona je od djece Ismaila (tj. od poroda Ismaila, sina
Ibrahimova - Avramova - a.s.)"; i došle su njihove milostinje, pa je rekao:

"Ovo su milostinje (jednoga) naroda, ili (milostinje od) moga naroda."

(Sumnjao je jedan pripovjedač da li je rečeno naroda, ili moga naroda.)

PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, pričao nam je Hišam, sin Jusufa da je Ibnu
Džurejdž izvijestio njih od Ibnu Ebu Mulejketa da je Abdullah, din Zubejra izvijestio njih da
su ono došli jahači (konjanici, tj. izaslanici) od Temimovića Vjerovijesniku, pomilovao ga
Allah i spasio, pa je rekao Ebu Bekr:

"Postavi zapovjednikom (Temimovićima) Ka'ka-a, sina Mabeda sina Zurareta." Pa je

rekao: "Nego (tj. Ne njega, nego) postavi zapovjednikom (njima) Akre-a, sina Habisa." Rekao
je Ebu Bekr: "Nisi htio (ništa drugo) osim protivljenje meni." Rekao je Umer: "Nisam htio
protivljenje tebi." Pa su se prepirala dvojica, čak su se podigli glasovi njih dvojice. Pa je sišla
(objava, tj. ovaj ajet):

"O (vi) koji ste vjerovali, ne stavljajte se naprijed pred Allaha i Njegovoga
poslanika......", dok se je završila (tj. dok se je svršio, završio taj ajet - a to će reći: to je
početak toga ajeta koji je tada objavljen u cijelosti čiji kraj ne navodimo na ovom mjestu).

GLAVA

izaslanstva Abdulkajsovića.

PRIČAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Ebu Amir Akadija, pričao nam je Kurete od
Ebu Džemreta (da je on rekao:) rekao sam Ibnu Abasu:
 "Zaista za (tj. u) mene je (jedan) ćup (vrč, zemljani lonac, što) se zakomi u njemu (u
kojem se zakomi) kom, pa pijem njega slatkoga u ćupu (iz ćupa), ako sam mnogo učinio (tj.
mnogo popio) od njega, pa sam sjedio (međusobo sa tim) narodom, pa sam oduljio (to)
sjedenje, pobojao sam se (tj. bojim se) da se osramotim." Pa je rekao (Ibnu Abas):

"Došlo je izaslanstvo (plemena) Abdul-Kajsa (Abdulkajsovića) poslaniku Allaha,

pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Širina sa (tim) narodom (Tj. Dobro došli)! Ne poniženi, a ni kajući se (vi)!" Pa su

rekli: "O poslaniče Allaha! Zaista između nas i između tebe su (ovi) idolopoklonici od
(plemena) Mudara, i zaista mi nećemo dopirati (dolaziti) k tebi osim u mjesecima (te) zabrane
(tj. osim u svetim mjesecima hodočašća). Pričaj (Reci) nam za (neke) rečenice (tj. rečenice u
kojima je kratko, zbijeno, uopćeno izraženo ono najvažnije) od (toga) posla (tj. od Islama),
ako smo radili (tj. ako budemo radili) njega, unići ćemo (u) raj (da ako to budemo radili, da se
onda nadamo da ćemo zbog toga ući u raj). I (da) pozivamo za (tj. u) njega ko je iza nas."
Rekao je:

"Zapovijedam vam za četiri (osnovne istine), i zabranjujem vam četiri (glavne

zabrane): (zapovijedam vam za) vjerovanje u Allaha. Da li znate šta je vjerovanje u Allaha?
Svjedočenje da nema božanstva osim Allah (osim Allaha), i uspostavljanje molitve, i davanje
zekata (obavezne godišnje milostinje), i post ramadana (mjeseca ramazana) i da dajete od
ratnih plijenova petinu. A zabranjujem vam četiri (vrste šira, komova) što se je komilo (tj. što
se je pravilo, držalo kao kom, šira) u tikvi (tj. u posudi od kore tikve), i kadnju (posudi od
izdubljenoga drveta), i (zelenom, tj. zagleđaisanom zemljanom) ćupu i zasmoljenom (sudu,
posudi namazanoj smolom)."

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ebu
Džemreta, čuo sam Ibnu Abasa (da) govori:

Došlo je izaslanstvo Abdulkajsovića Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa

su rekli:

"O poslaniče Allaha! Zaista mi, ovo pleme (koji smo ogranak) od Rebi'ata, (u takvom
smo položaju da) su rastavili između nas i između tebe nevjernici Mudara (izravnu
povezanost), pa nismo (u mogućnosti da) dopiremo (da dolazimo) k tebi osim u (nekom)
svetom mjesecu, pa zapovjedi nam za (neke) stvari, (da) uzmemo njih (ili: uzećemo njih), i
(da) pozivamo (tj. i pozivaćemo) k njima (onoga) ko je iza nas." Rekao je:

"Zapovijedam vam za četiri (stvari), i zabranjujem vam četiri: (zapovijedam za)

vjerovanje u Allaha, (a to je) svjedočenje da nema božanstva osim Allah - i zavezao je (tj.
pokazao je rukom da to čini) jednu (od te četiri stvari) -, i uspostavljanje molitve, i davanje
zekata, i da izvršavate Allahu (tj. da dajete u državnu imovinu) petinu (onoga) što ste
zaplijenili (u ratu od neprijatelja). A zabranjujem vam tikvu (posudu od tikve), i kadanj, i
zeleni (zagleđaisan zemljani) ćup i zasmoljeni (namazan smolom) sud (posudu)."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, pričao mi je Ibnu Vehb, izvijestio me je Amr.
A rekao je Bekr, sin Mudara, od Amra, sina Harisa, od Bukejra da je Kurejb, slobodnjak Ibnu
Abasa, pričao njemu da su Ibnu Abas, i Abdurahman, sin Ezhera, i Misver, sin Mahremeta
poslali (njega) ka Aiši, pa su rekli:
 "Pročitaj (tj. Isporuči, Kaži) njoj (naš) pozdrav od nas sviju, i pitaj nju o (ta) dva
naklona (dva rekata) poslije popodneva (poslije ikindije), i zaista mi smo se izvijestili
(izviješteni smo) da ti klanjaš njih, a već je doprlo nama (a već smo čuli) da je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, zabranio njih (doslovno: nju, tj. tu neobaveznu molitvu od dva
rekata poslije ikindijskoga farda)." Rekao je Ibnu Abas: A udarah (udarao sam) sa Umerom
(te) ljude (odvraćajući ih) od njih dvaju (od ta dva naklona-rekata, tj. zbog njih). Rekao je
Kurejb: Pa sam unišao njoj i priopćio sam joj (ono) što su poslali mene (oni zbog njega,
dakle: rekao sam joj zbog čega su me oni poslali). Pa je rekla:

"Pitaj Umu Selemetu (Umu Selemu)." Pa sam izvijestio njih, pa su me vratili ka Umi
Selemi (Umu Selemi) sa sličnim (onim pitanjem) što su (bili) poslali mene (zbog njega) ka
Aiši. Pa je rekla Umu Selema:

"Čula sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) zabranjuje njih dva (tj. ta
dva rekata). I zaista on je klanjao popodnev (popodnevnu molitvu, ikindiju), zatim je unišao
meni, a kod mene su (neke) žene od Haramovića (jednoga plemena) od Pomagača
(Hazredžovića), pa je klanjao njih dva (on, Muhamed a.s. dva rekata poslije ikindijskoga
farda). Pa sam poslala k njemu (jednu žensku svoga) poslužitelja, pa sam rekla (njoj šaljući
je): "Stani k njegovoj strani (tj. do njega, uz njega), pa reci: "Govori (Veli ti) Umu Selema, o
poslaniče Allaha: zar nisam čula (da ti) zabranjuješ ova dva naklona (rekata), pa vidim te
(sada da ti) klanjaš njih dva?!" Pa ako je dao znak (pokazao) sa svojom rukom, pa zadrži se
(tj. očekaj, pričekaj, sačekaj da dovrši molitvu)." Pa je učinila (tako ta) robinja (tj. djevojka,
sluškinja). Pa je dao znak sa svojom rukom. Pa se je zadržala od njega (se malo povukavši
nazad). Pa pošto je otišao (sa molitve, kada je završio namaz), rekao je:

"O kćeri Ebu Umejeta! Pitala si o (ovim) dvama naklonima, rekatima (mojim što sam
ih sada klanjao) poslije (moga) popodneva (poslije moje ikindije). Zaista ono došli su meni
(neki) ljudi od Abdulkajsovića za Islam (tj. kao izaslanici u vezi primanja Islama) od
njihovoga naroda, pa su me zauzeli (tj. spriječili, pomeli, omeli) od (ta moja neobavezna) dva
naklona (dva rekata) koja su poslije podne (poslije podnevnoga farda), pa njih dva su ta dva
(tj. pa ova dva rekata što sam sada poslije ikindije klanjao - to su ta dva rekata koja sam
trebao da klanjam poslije podnevnoga farda da me nisu omeli Abdulkajsovići)."

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, Džu'fija, pričao nam je Ebu Amir

Abdulmelik, pričao nam je Ibrahim, on je sin Tahmana, od Ebu Džemreta, od Ibnu Abasa, bio
zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Prva džum'a (zajednička molitva petkom što) se je postavila (koja se uspostavila)

džum'om poslije džum'e (koja) se uspostavila (koja je uspostavljena) džum'om u bogomolji (u
džamiji) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bila) je u bogomolji (u džamiji)
Abdulkajsovića u Džuvasa-u - misli (na jedno selo, ili kraj) od Bahrejna.

(Džuvasa je zamak, tvrđava - a, prema tome, i jedan kraj, selo u Bahrejnu, pokrajini na jugu
Arabije.)

GLAVA
izaslanstva (plemena) Hanifetovića i pričanja (ili: i događaja) Sumameta, sina Usala (tj. i
GLAVA događaja koji se je desio sa Sumametom).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao mi je
Seid, sin Ebu Seida da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) je rekao:

Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno) konjaništvo prema

Nedždu, pa je dovelo (to konjaništvo jednoga) čovjeka iz Hanifetovića (kao zarobljenika),
govori se (tj. ime je) njemu Sumamete, sin Usala. Pa su svezali njega za (jedan) stup (stub) od
stupova Bogomolje. Pa je izašao k njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je
rekao:

"Šta je kod tebe, o Sumamete (tj. Šta imaš, o Sumamete)?" Pa je rekao: "Kod mene je
(tj. Ja imam jedno veliko) dobro, o Muhamede! Ako ubiješ mene, ubićeš posjednika krvi (tj.
krvna čovjeka, plemenitoga čovjeka). A ako udijeliš (ako dadneš blagodat, dobro postupiš),
udijelićeš (daćeš dobro, blagodat) na zahvalnoga (zahvalnome čovjeku). A ako hoćeš (moga,
mojega) imetka, pa pitaj (tj. traži) od njega (od imetka ono) što si htio (što hoćeš u ime moje
otkupnine da se otkupim iz zarobljeništva)."

(U stvari, ova zadnja rečenica treba da glasi ovako: "A ako (ti) htijaše imetak (moj), pa pitaj
od njega (tj. traži ono) što si htio, (šta hoćeš, koliko hoćeš).".)

Pa se ostavio (ostavljen je) dok je bilo sutra (do sutra, sutradan), zatim je rekao njemu:

"Šta je kod tebe (Šta imaš), o Sumamete?" Pa je rekao: "Što sam rekao tebi (to imam).
Ako udijeliš (Ako učiniš dobro, dobročinstvo), udijelićeš na zahvalnoga." Pa je ostavio njega
dok je bilo poslije sutra (tj. dok je bilo prekosutra, do prekosutra), pa je rekao:

"Šta je kod tebe, o Sumamete?" Rekao je: "Kod mene je (ono) što sam (već) rekao
tebi." Pa je rekao: "Pustite (Dajte pustiti) Sumameta." Pa je otišao k (jednom) pišteljku (ili:
lokvi, ili: potoku koji je bio) blizu Bogomolje, pa se okupao, zatim je unišao (u) Bogomolju,
pa je rekao:

"Svjedočim da nema božanstva osim Allah i svjedočim da je Muhamed poslanik

Allaha. O Muhamede! Tako mi Allaha nije bilo na Zemlji (nijedno) lice mrže k meni od tvoga
lica, pa već je osvanulo (tj. postalo je sada) tvoje lice najdraže (od svih) lica k meni. Tako mi
Allaha nije bilo (ništa) od vjere (tj. nije bila nijedna vjera, nikakva vjera) mrža k meni od
tvoje vjere, pa je osvanula (postala) tvoja vjera najdraža (od svake) vjere k meni. Tako mi
Allaha nije bilo (ništa) od grada (tj. nijedan grad nije bio) mrži k meni od tvoga grada, pa je
osvanuo (postao) tvoj grad najdraži (od svih) gradova k meni. I zaista tvoje konjaništvo uzelo
je mene, a ja hoću umru (tj. u času kada sam pošao da obavim umru), pa šta to vidiš (tj. pa šta
misliš da sada treba da činim, šta treba sada da činim)?" Pa je obradovao (tj. rekao je veselu
vijest) njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i zapovjedio je njemu da izvrši
umru. Pa pošto je došao (u) Meku, govorio je njemu (neki) govornik (tj. neko je rekao
njemu):

"Prevjerio si se." Rekao je: "Ne, tako mi Allaha, ali (tj. nego) primio sam Islam sa
Muhamedom, poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I ne, tako mi Allaha neće doći
vama iz Jemame (ni jedno) zrno pšenice do (da) dozvoli (dok ne dozvoli) u (tj. za) nju
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio."
 PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Abdullaha, sina Ebu
Husejna, pričao nam je Nafi', sin Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, rekao je:

Došao je Musejlimete Lažov na vremenu (tj. za vrijeme) poslanika Allaha, pomilovao

ga Allah i spasio, pa je počeo (da) govori:

"Ako je učinio (tj. Ako učini zastupanje, vladanje) meni (dakle: Ako me učini
zastupnikom, vladarem) Muhamed poslije njega (poslije sebe), slijedio sam (tj. slijediću) ga."
A došao je njoj (u nju - u Medinu) u mnogobrojnom ljudstvu (tj. sa mnogo ljudi) od svoga
naroda. Pa je došao k njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sa njim je Sabit,
sin Kajsa sina Šemmasa, (govornik Pomagača) i u ruci poslanika Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio, (bio) je komad (neke palmine) grane, dok (tj. te) je stao nad Musejlimetom (kod
Musejlimeta) u (među) njegovim drugovima, pa je rekao:

"Da si pitao (tražio ti od) mene ovaj komad (grane, ogranak), ne bih dao tebi njega (u
to ime u koje ti tražiš). A nećeš pretrčati (tj. nećeš izbjeći) zapovjed (sudbinu) Allaha o tebi (u
vezi tebe koju je odredio). I zaista ako si pošao nazad (ako pođeš nazad ne pokorivši se meni),
zaista izmrcvariće (iskasapiće, tj. uništiće) svakako tebe Allah. I zaista ja zaista vidim
(smatram) tebe (onim) koji (je taj što) se je meni pokazalo o njemu (ono što) sam vidio (u snu,
tj. što sam usnio, sanjao). A ovo je Sabit (da) odgovori tebi o meni (tj. za mene, ispred
mene)."

Zatim je otišao od njega (od Musejlimeta Muhamed a.s.). Rekao je Ibnu Abas: Pa sam
pitao o govoru poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (kojeg je rekao, a to je) "Zaista
ti si, vidim (smatram), (onaj) koji (je taj što) se je meni pokazalo o njemu (ono) što sam vidio
(sanjao u snu).", pa je izvijestio mene Ebu Hurejrete da je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao:

"Dok sam ja spavač (Kad sam spavao), vidio (sanjao) sam u svojim dvjema rukama
(nekakve) dvije narukvice od zlata, pa je zabrinula mene stvar njih dviju. Pa se je objavilo
meni (k meni) u (tom) snu da (to jest): "Puhni njih dvije." Pa sam puhnuo njih dvije, pa su
odletjele njih dvije. Pa sam protumačio njih dvije (da su to) dva lažova (što) će izaći (što će se
pojaviti) njih dva poslije mene. Jedan (od) njih dvojice je Ansija (El-Ansijju), a drugi (taj) je
Musejlimete."

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Nasra, pričao nam je Abdurezak od Mamera, od

Hemama da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Dok sam ja spavač (Dok spavam), dovele (donijele) su mi se riznice (cijele određene)
zemlje (ili: Zemlje). Pa su se stavile u (na) moj dlan (nekakve) dvije narukvice od zlata, pa su
bile velike njih dvije (velika stvar) na mene (tj. bile su mi neprijatne), pa se je objavilo ka
meni da, tj.: "Puhni njih dvije (u njih dvije)!" Pa sam puhnuo (u) njih dvije, pa su otišle njih
dvije. Pa sam protumačio njih dvije (da prestavljaju ta) dva lažova, koja su njih dva (te osobe
što) sam ja među njima dvojicom (između njih dvojice): (misli na) druga San-e i druga
Jemame."

(Drug Sane je Esved Ansija, a drug Jemame je Musejlimete. Drug ovdje znači vlastodržac i
demagog.)
 PRIČAO NAM JE Salt, sin Muhameda, rekao je: čuo sam Mehdiju, sina Mejmuna,
rekao je: čuo sam Ebu Redža-a Utaridiju (Utaridija da) govori:

Obožavasmo (Obožavali smo neki lijep) kamen (lijepo kamenje). Pa kada smo (Pa
kada bi) našli (neki drugi) kamen (da) je on bolji (tj. ljepši i privlačniji), bacili smo njega, a
uzeli smo (ovaj) drugi. Pa kada nismo (Pa kada ne bi) našli (nikakav) kamen, skupljali smo
(sakupili bismo jednu) hrpu (humku, gomilu u obliku groba napravljenu) od praha (od
zemlje), zatim smo (zatim bi) doveli (izvjesnu) ovcu, pa smo pomuzli nju na nju (pomuzli bi
ovcu na tu hrpu praha, zemlje), zatim smo ophodili nju (zatim bi ophodili okolo, oko nje). Pa
kada je došao mjesec redžeb (redžep), rekli smo (tj. rekli bismo):

"Vrhovaditelj kopalja (je ovaj mjesec, tj. Redžep je mjesec koji vadi, skida željezne vrhove,
šiljke sa kopalja; u ovome mjesecu se skidaju željezni šiljci sa kopalja jer se u tom mjesecu ne
ratuje, pa treba i oružje da se rastavi, demontira da se ne bi upotrijebilo u tom mjesecu)." Pa
nećemo ostaviti (tj. mi ne ostavljamo nijedno) koplje (što) je u njega željezo (tj. koplje koje
ima željezo, željezni vrh, šiljak), a ni strijelu (što) je u nje željezo (drukčije) osim (tako da)
smo iščupali (skinuli) njega i bacili smo njega (u) mjesecu redžepu (na određeno mjesto,
vjerovatno, dok samo prođe taj mjesec).

(Željezni vrh, šiljak koplja i strijele je dio koji nanosi ozljede, pa su zato i skidani.)

A čuo sam Ebu Redža-a (- to kaže Mehdija - da Ebu Redža') govori (o sebi ovo):

Bio sam (na) dan (tj. u vrijeme kada) se poslao (tj. kada je postao čuven)
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dječak, čuvam (čuvao sam) deve (na paši -
doslovno: napasam deve) svojoj porodici. Pa pošto smo čuli za njegovo izlaženje
(pojavljivanje), pobjegli smo ka Vatri, ka Musejlimetu.

(To pokazuje da je Ebu Redža' među onima iz svoga plemena Utarida koji su bili jedno
vrijeme pristali i slijedili Musejlimeta Lažova. Kada je poslije Ebu Redža' primio Islam,
nazivao je Musejlimu sa izrazom Vatra, tj. pakao, paklena vatra.)

PRIČA ESVEDA ANSIJE (EL-ESVEDA EL-ANSIJA)

PRIČAO NAM JE Seid, sin Muhameda, Džermija, pričao nam je Jakub, sin Ibrahima:
pričao nam je moj otac od Saliha, od Ibnu Ubejdeta, sina Nešita, - a bilo je u (na) drugom
mjestu njegovo ime Abdullah - da je Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta, rekao:

Doprlo je nama da je Musejlimete Lažov došao (u) Medinu, pa je odsjeo u kući kćeri
(u kući kćere) Harisa. A bila je pod njim (tj. s njim u braku) kći Harisa, sina Kurejza, i ona je
majka Abdullaha, sina Amira. Pa je došao njemu (Musejlimetu, Musejlimi) poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, i sa njim je Sabit, sin Kajsa sina Šemmasa - a on (Sabit) je (to
lice) koji je (taj što) se govori njemu: govornik poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio
- a u ruci poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bila) je grana (neka grančica, šiba,
šipka). Pa je stao nad njim (tj. kod njega), pa je govorio njemu (razgovarao je sa njim). Pa je
rekao njemu Musejlimete:
"Ako si htio (tj. Ako hoćeš), pustio si (pustićeš) između nas i između (ovoga) posla
(rukovođenja muslimanima; ili: posla vjerovijesništva), zatim ćeš učiniti (dati) njega nama
poslije tebe (poslije sebe)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
 "Da si pitao (tj. Da si tražio, Da tražiš u to ime od) mene ovu (moju) granu, ne bih dao
tebi nju (ne bi ti ni nju dao). I zaista ja zaista mislim tebe (onim) koji (je to što) se meni
pokazalo o njemu (ono) što se meni pokazalo."

(Dakle: Zaista ja mislim da si ti taj o kome se meni pokazalo ono što se je pokazalo.)

"A ovo je Sabit, sin Kajsa, i odgovoriće ti o meni (za mene)." Pa je otišao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Ubejdulah, sin Abdullaha: Pitao sam
Abdullaha, sina Abbasa (Abasovoga sina), o snoviđenju poslanika Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, koje je (što je) spomenuo (pomenuo u navedenom slučaju), pa je rekao Ibnu
Abas (Abasov sin):

"Spomenulo (Spominjalo) se meni da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,

rekao:

"Dok sam ja spavač, pokazalo se je meni da su se ono stavile u moje dvije ruke
(nekakve) dvije narukvice od zlata, pa sam se užasnuo (zastravio, zaplašio, uplašio, zastrašio
od) njih dviju i mrzio sam njih dvije. Pa se je dozvolilo meni, pa sam puhnuo njih dvije, pa su
odletjele njih dvije. Pa sam protumačio njih dvije (da predskazuju za neka) dva lažova (što) će
izaći (pojaviti se) njih dvojica (tj. čije će pitanje poslije mene biti važno, s kojima će se morati
obračunavati poslije mene, a dok sam ja živ, nisu opasni)."

Pa je rekao Ubejdulah: Jedan (od) njih dvojice je Ansija koji (je taj što) je ubio njega
Fejruz u Jemenu, a drugi je Musejlimete Lažov.

GLAVA

priče stanovnika Nedžrana (grada i pokrajine na jugu od Meke, južno od Meke).

PRIČAO MI JE Abas, sin Husejna, pričao nam je Jahja, sin Adema, od Israila, od Ebu
Ishaka, od Sileta, sina Zufera, od Huzejfeta, rekao je:

Došli su Akib i Sejid, dva druga Nedžrana (tj. dva prvaka iz Nedžrana) ka poslaniku
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (i) hoće njih dva da se proklinju (sa) njim (međusobno,
tj. bili su došli sa namjerom da njih dvojica reknu Muhamedu a.s., a neka i Muhamed a.s.
rekne njima: "Prokletstvo Allaha na silnika (nepravednika, nasilnika, tj. na onoga koji je
između nas na pogrešnom putu)!"). Rekao je: Pa je rekao jedan (od) njih dvojice svome
drugu:

"Ne čini (to)! Pa tako mi Allaha zaista ako je bio (ako bude Muhamed stvarno Božiji)
vjerovijesnik, pa se (a mi se) proklinjemo (tj. pa se budemo proklinjali međusobno sa njim),
nećemo se spasiti mi, a niti naš potomak (naše potomstvo) poslije nas."

Rekla su njih dva: "Zaista mi dajemo (mi ćemo dati) tebi šta si tražio (šta tražiš) nama.
I pošalji sa nama (jednoga) povjerljiva (pouzdana, sigurna) čovjeka, i ne šalji sa nama
(drukčijega) osim povjerljivoga." Pa je rekao: "Zaista poslaću svakako sa vama čovjeka
povjerljivoga, istinom povjerljivoga (tj. povjerljivoga istinito, uistinu, sasvim povjerljivoga)."
Pa su se nadnijeli (tj. zagledali stavivši ruke nad obrve) za njega (zbog njega, zbog ovoga
iskaza, zbog te riječi Muhameda a.s. zagledali su se) drugovi poslanika Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio. Pa je rekao:
 "Ustani, o Ebu Ubejdete, sine Džeraha!" Pa pošto je ustao, rekao je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:

"Ovo je povjerljivi (čovjek, pouzdanik) ove sljedbe."

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, pričao
nam je Šubete, rekao je: čuo sam Ebu Ishaka (da priča) od Sileta, sina Zufera, od Huzejfeta,
bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Došli su stanovnici Nedžrana ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su

rekli:

"Pošalji nam (jednoga) povjerljivoga čovjeka." Pa je rekao: "Zaista poslaću svakako k

vama (jednoga) čovjeka povjerljivoga, istinom povjerljivoga." Pa su se nadnijeli (zagledali)
zbog njega (njegovi) ljudi. Pa je poslao Ebu Ubejdeta, sina Džeraha.

(Na jednom mjestu je ispušteno "čuo sam", a to je iza dijela teksta: ........, pričao nam je
Šubete, rekao je: čuo sam Ebu Ishaka (da priča) od Sileta..... . To je u prevodu ispušteno, i
slučajno je primjećeno, pa se ovdje to napominje i ispravlja. Inače, tekst nije od strane samoga
prevodioca ponovno pregledan ni korigovan, i prevođenje je vršeno bez koncepta, direktno
gledajući u arapski originalni tekst (i) odmah je kucan prevod na naš jezik. To tek ovdje
napominjem da bi se mogle shvatiti tolike greške i ispuštanja, koje će se svakako zapaziti pri
čitanju i pregledanju. - NAPOMENA: Ovaj prethodni tekst je napisao prevodilac, a napomena
sa velikim slovima "NAPOMENA" - te napomene piše porodica prevodioca, koja kao što je
već jednom rečeno i vrši korekciju teksta prevoda. Pa prema tome i ono "čuo sam" što je
ispušteno je ispravljeno u samom tekstu.)

PRIČAO NAM JE Ebul Velid, pričao nam je Šubete od Halida, od Ebu Kilabeta, od
Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Svaka sljedba ima povjerljivoga, a povjerljivi ove sljedbe je Ebu Ubejdete, sin
Džeraha."

(Doslovno: "Za svaku sljedbu je povjerljivi (čovjek jedan bio, postojao), a povjerljivi ove
sljedbe je....".)

PRIČA UMANA I BAHREJNA (EL-BAHREJNA)

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan, čuo je Ibnul-Munkedir
Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori:

Rekao je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Da je već došao imetak (imovina) Bahrejna, zaista već sam dao (tj. već bi dao) tebi
ovako i ovako tri puta (to i to tri puta)." Pa nije došao imetak Bahrejna, čak se je uzeo
(zgrabio, tj. čak je preminuo, a već je umro) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa
pošto je došao (taj imetak) na Ebu Bekra (Ebu Bekru), zapovjedio je (on) dozivaču (jednom),
pa je dozivao:
"Ko (je god u takvoj prilici da) je bio njemu kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, (kakav) dug (dugovanje) ili (kakvo) obećanje, pa neka dođe meni." Rekao je Džabir:
Pa sam došao Ebu Bekru, pa sam izvijestio njega da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao: "Da je već došao imetak Bahrejna, dao sam (tj. dao bih) tebi ovako i ovako tri
puta." Rekao je: Pa je dao meni. Rekao je Džabir: Pa sam susreo Ebu Bekra poslije toga, pa
sam tražio (od) njega, pa nije dao meni. Zatim sam došao njemu, pa nije dao meni. Zatim sam
došao njemu treći (puta), pa nije dao meni. Pa sam rekao njemu:

"Već sam dolazio (Već dolazim) tebi, pa nisi dao meni (pa mi ne daješ). Zatim sam
dolazio tebi, pa nisi (opet) dao meni. Zatim sam dolazio tebi (ponovo), pa (ponovo) nisi dao
meni. Pa ili ćeš da dadneš (da daš) meni, ili ćeš da škrtariš od mene?!" Pa je rekao:

"Škrtariš od mene? A koja bolest je bolnija od škrtosti (od čovjekovoga škrtarenja)?!"

Rekao je nju (ovu izreku, rečenicu) tri (puta). "Nisam spriječio (sustegao) tebi (ni) jedanput
(drukčije) osim (tako, a da sam u takvom stanju), a ja hoću da dam (da dadnem) tebi."

(To jest: "Svaki puta kada ti nisam dao, htio sam da ti dadnem sigurno, ali je ispalo tako da ti
nisam dao.")

A od Amra, od Muhameda, sina Alije: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, (da) govori:

Došao sam njemu (Ebu Bekru), pa je rekao meni Ebu Bekr: "Broji nju (pregršt novca,
tj. Izbroj koliko novaca ima u jednoj pregršti kada sa hrpe uzmeš novaca jednu pregršt)." Pa
sam izbrojio nju, pa sam našao nju (da sadrži) pet stotina. Pa je rekao:

"Uzmi, slično njoj (toj količini novaca još) dvaput (dva puta, dakle: Uzmi još dva puta
toliko)."

GLAVA

dolaženja (dolaska) Eš'arijevića i stanovnika Jemena.

A rekao je Ebu Musa od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Oni su od

mene, a ja sam od njih."

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, i Ishak, sin Nasra, njih dvojica su rekla:
pričao nam je Jahja, sin Adema, pričao nam je Ibnu Ebu Zaidete od svoga oca, od Ebu Ishaka,
od Esveda, sina Jezida, od Ebu Musa-a, rekao je:

Došao sam ja i moj brat iz Jemena, pa smo ostali (neko) vrijeme (tako da) ne mislimo
(tj. ne smatramo drukčije) Ibnu Mesuda i njegovu majku osim (tako da su njih dvoje) od
porodice kuće (Muhameda a.s.) od (tj. zbog) njihovoga ulaženja i njihovoga držanja za njega
(tj. i zbog toga što se nisu odvajali i rastavljali od njega, od Muhameda a.s. i njegove kuće).

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Abduselam od Ejuba, od Ebu Kilabeta,
od Zehdema, rekao je:

Pošto je došao Ebu Musa (u Kufu kao zapovjednik Kufe za vrijeme Usmana r.a.),
počastio je (tj. ugostio je) ovo pleme (tj. ogranak plemena) od (velikoga plemena) Džerma, i
zaista mi smo zaista sjedači (tj. mi sjedimo, mi smo sjedili) kod njega, a on ruča (objeduje
neke) kokoši (tj. kokoš, kokošije meso). A u (tom) narodu je (jedan, neki) čovjek sjedač
(sjedi), pa je pozvao njega (Ebu Musa) ka (tom) ručku (objedu). Pa je rekao (taj čovjek):
 "Zaista ja sam vidio njega (to biće, tj. nju-kokoš da) jede (jednu) stvar (tj. nešto), pa
sam se gadio (zgadio na) nju (na kokoš)." Pa je rekao: "Dođi, pa (tj. jer) zaista ja sam vidio
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) jede njega (tj. nju-kokoš)." Pa je rekao:
"Zaista ja sam se zakleo (da) neću jesti nju." Pa je rekao: "Ovamo, (da) izvijestim tebe o
tvojoj zakletvi. Zaista mi smo došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (nas jedna)
nekolicina od Ešarijevića pa smo tražili natovarenje (od) njega (tj. tražili smo da nam dadne
kakvih tovarnih i jahaćih životinja da bismo mi jahali te životinje kada pođemo u rat i da
bismo tovarili i prenosili na njima ratnu opremu na bojište). Pa nije htio da natovari nas (tj.
nije htio da nas opskrbi tovarnim i jahaćim životinjama). Pa smo tražili natovarenje (ponovno,
ponovo od) njega, pa se je zakleo da neće natovariti nas. Zatim nije ostao (mnogo vremena)
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se (pa se) je njemu doveo plijen (nekakvih)
deva, pa je zapovjedio nama za pet deva (tj. da nam se dadne malo stado od pet deva). Pa
pošto smo zgrabili (uzeli) njih (te deve), rekli smo:

"Zanemarili smo sebi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, njegovu zakletvu

(tj. upravili smo mu se u času kada je zanemario i zaboravio na svoju zakletvu - a to nije
dobro). Nećemo se spasiti poslije nje nikada (tj. poslije prekršenja njegove zakletve)." Pa sam
došao njemu, pa sam rekao:

"O poslaniče Allaha! Zaista ti si se zakleo da nećeš natovariti nas, a već si natovario
nas (dakle: da nam nećeš dati, a već si nam dao)?!" Rekao je: "Da. A ali (nego) neću se
zaklesti (zakleti ni) na (kakvu) zakletvu, pa da (a da) vidim (da je nešto drugo) osim nje bolje
od nje (pa da ću drukčije postupiti) osim (tako da) sam došao (da ću doći, tj. da ću učiniti onaj
postupak) koji je on bolji (koji je bolji) od nje (od postupka na kojim sam izrekao nju -
zakletvu).

PRIČAO MI JE Amr, sin Alije, pričao nam je Ebu Asim, pričao nam je Sufjan, pričao
nam je Ebu Sahrete Džami', sin Šedada, pričao nam je Safvan, sin Muhriza, Mazinija, rekao
je: pričao nam je Imran, sin Husajna, rekao je:

Došli su Temimovići ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Veselite se (ili: Primite veselu, radosnu vijest), o Temimovići!" Pa su rekli: "Što se

tiče (toga) kada si obeselio nas (kada si priopćio veselu vijest nama), pa dadni nama (daj nam
dar)." Pa se je promijenilo lice poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa su došli
(neki) ljudi od stanovnika Jemena (u taj čas), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio:

"Primite veselu vijest, pošto nisu primili nju Temimovići." Rekli su: "Već smo primili,
o poslaniče Allaha!"

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, Džu'fija, pričao nam je Vehb, sin Džerira,
pričao nam je Šubete od Ismaila, sina Ebu Halida, od Kajsa, sina Ebu Hazima, od Ebu
Mesuda da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Vjerovanje je evo ovdje, - i pokazao je (dao je znak) sa svojom (valjda: rukom) ka

Jemenu - a napuštanje (ostavljanje, odustajanje) i grubost srca su u (onih) koji vrlo žestoko
viču (koji imaju mnogo žestok, jak glas) kod korjenova repova deva, odakle izlaze (rađaju se)
dva roga (izvjesnoga) sotone: Rebi'ata i Mudara."
 PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Ibnu Ebu Adij od Šubeta, od
Sulejmana, od Zekvana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Došli su vam stanovnici Jemena, oni su tanji (nježniji po) srcima i mekši srcima (tj.
oni su nježnijega i mekšega srca od drugih ljudi). Vjerovanje je jemensko i mudrost je
jemenska, a ponos i oholost je u vlasnicima deva, a spokojstvo i dostojanstvo je u (među)
stanovnicima (tj. u vlasnicima) brava (ovaca)."

A rekao je Gunder od Šubeta, od Sulejmana: čuo sam Zekvana, od Ebu Hurejreta, od

Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je moj brat od Sulejmana, od Sevra, sina Zejda,
od Ebul-Gajsa, od Ebu Hurejreta da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Vjerovanje je jemensko, a kušnja (iskušenje, tj. izvjesna pobuna, buna) je evo ovdje,
evo ovdje (gdje) izlazi (rađa se) rog sotone."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od
Aaredža, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Došli su vam stanovnici Jemena, slabiji su srcima i tanji (nježniji) su srcima (od
drugih). Pravo (ili: Razumijevanje) je jemensko, i mudrost je jemenska."

(A pod izrazom "razumijevanje" misli se na razumijevanje pravnih propisa i njihovih izvora.)

PRIČAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aameša, od Ibrahima, od Alkameta,

rekao je:

Bili smo sjedači (tj. Sjedili smo) sa Ibnu Mesudom. Pa je došao Habib, pa je rekao:

"O Ebu Abdurahmane! Da li mogu ovi mladići da čitaju kao što čitaš (ti Kur'an)?"
Rekao je: "Zar ne (Pazi)! Zaista ti da si htio (tj. Zaista ako hoćeš), zapovjedio bi (ili:
zapovjedio bih ja) nekome (od) njih da čita tebi." Rekao je: "Da." Rekao je: "Čitaj, o
Alkamete!" Pa je rekao Zejd, sin Hudejra, brat Zijada, sina Hudejra: "Zar zapovjedaš
Alkametu da čita, a nije (on) najbolji čitač (između, od) nas?" Rekao je: "Zar ne (Pazi)! Zaista
ako si ti htio (ako hoćeš, veli Ibnu Mesud), izvijestiću te o (onome) što je rekao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, o tvome narodu i (o) njegovome narodu."

(Zejd, sin Hudejra bio je iz Esedovića koje je jednom prilikom Muhamed a.s. pokudio, a
Alkamete je bio iz Jemena iz plemena Nah'i - Nah'jevića koje je pohvalio Muhamed a.s. .)

Pa sam pročitao (veli Alkamete) pedeset ajeta iz sure Merjem, pa je rekao Abdullah:

"Kako vidiš (smatraš)?" Rekao je (Habab): "Već je uljepšao (tj. Čitao je lijepo)."
Rekao je Abdullah (Mesudov): "Ne čitam (nijednu) stvar (ništa, pa da bude drukčije) osim
(tako), a on (također) čita nju." Zatim se je obazreo ka Hababu, a na njemu (na Hababu) je
prsten od zlata, pa je rekao:
 "Zar nije došlo (nastupilo) vrijeme (čas) za ovaj prsten (ovome prstenu) da se baci?"
Rekao je (Habab): "Zar ne (Pazi)! Zaista ti nećeš vidjeti njega na meni poslije danas (od
danas)." Pa je bacio njega (Pa ga je bacio). Predao je njega (prednji hadis) Gunder od Šubeta.

PRIČA (PLEMENA) DEVSOVIĆA I TUFEJLA, SINA AMRA, DEVSOVIĆA

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Ibnu Zekvana, od

Abdurahmana Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je:

Došao je Tufejl, sin Amra ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Zaista Devsovići su već propali, pogriješili su i nisu htjeli (da prime Islam), pa moli
Allaha na njih (da pošalje kaznu, tj. pa prokuni ih)." Pa je rekao:

"Moj Bože! Naputi (Uputi na pravi put) Devsoviće, i dovedi ih (pokorne nama)."

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je
Ismail od Kajsa, o Ebu Hurejreta, rekao je:

Pošto sam došao (tj. krenuo) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, rekao sam u
(tom) putu (na tom putu):

"O (jedne li velike) noći od (zbog) njezine duljine i njezina truda (umora)!
Na (to) da je ona (tj. I pored toga ona je) iz kuće (njihovoga) bezvjerstva
spasila."

I pobjegao je (jedan) dječak moj u (tom) putu. Pa pošto sam došao Vjerovijesniku,
pomilovao ga Allah i spasio, pa sam se prisegnuo njemu (na vjernost), pa dok sam ja kod
njega, kadli se je pojavio (taj moj) dječak. Pa je rekao meni Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio:

"O Ebu Hurejrete! Ovo je tvoj dječak (tj. Evo tvoga dječaka)!"

(A prije toga nije Muhamed a.s. poznavao toga dječaka, kaže se u komentarima, pa se i u
ovome slučaju vidi jedna od mudžiza.)

Pa sam rekao (veli Ebu Hurejrete): "On je za lice Allaha!" (To jest: "On je u ime
Allaha slobodan!") Pa je oslobodio njega.

(Dječak je, dakle, bio rob prije toga časa.)

GLAVA

priče izaslanstva (plemena) Tajja i hadisa (ili: i razgovora) Adija, sina Hatima.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete, pričao nam je
Abdul-Melik od Amra, sina Hurejsa, od Adija, sina Hatima, rekao je:
 Došli smo Umeru u (jednome) izaslanstvu, pa je počeo (da) zove (poziva jednoga po
jednoga) čovjeka po čovjeka i (da) imenuje njih (da ih po imenu poziva). Pa sam rekao:

"Zar ne poznaješ mene, o zapovjedniče vjernika?" Rekao je: "Da. Primio si Islam
pošto su (tj. kad su) bili bezvjernici (oni), i došao si pošto su (oni) otišli nazad (kada su bježali
nazad), i bio si vjeran pošto su bili (dok su oni bili) vjerolomni, i poznavao si pošto su (dok su
oni) nijekali (osuđivali Islam i muslimane)."

Pa je rekao Adij: "Pa se neću tada brinuti (Ne brinem se, ne marim tada ni za šta, ni za
što drugo)."
 SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

ODLAŽENJE DŽERIRA K JEMENU (ODLAZAK DŽERIRA U JEMEN)

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Ebu Šejbeta, Absija, pričao nam je Ibnu Idris od
Ismaila, sina Ebu Halida, od Kajsa, od Džerira, rekao je:

Bio sam u (na jemenskom) moru (tj. na Crvenom moru), pa sam sreo dvojicu ljudi od
stanovnika Jemena: Zu Kela-a (Zu Kala-a) i Zu Amra. Pa sam počeo (da) pričam njima o
poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao njemu (Džeriru) Zu Amr:

"Zaista ako je bio (taj tvoj izvještaj) koji spominješ od stvari tvoga (svoga) druga (a to
će reći: o Muhamedu a.s. - ako je to bilo nešto što si nam rekao), zaista (i ja ću tebi reći to da)
je već prošao na njegov (na svoj) rok (tj. na svoju smrt) od tri (dana prije, tj. zaista već je on
umro ima tri dana)." I krenula su se (I krenuli su) njih dvojica sa mnom. Te kada smo bili u
nekom (dijelu toga) puta (putovanja), podigli (tj. pojavili) su se nama (neki) konjanici od
strane Medine. Pa smo pitali njih, pa su rekli:
"Zgrabio se je (Uzeo se je, tj. Umro je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i
postavio se je (postavljen je) halifom Ebu Bekr, i ljudi (ti muslimanski, muslimani) su dobri."
Pa su rekla njih dvojica (Zu Kela i Zu Amr): "Izvijesti tvoga druga (tj. svoga druga - a misle
na Ebu Bekra), da smo mi već došli (tj. pošli bili), i možda mi (da) ćemo se (ponovno k
njemu) vratiti, ako je htio (ako htjedne) Allah (ako Bog da)." I vratila su se njih dva k Jemenu
(sa toga dijela puta). Pa sam izvijestio Ebu Bekra za njihovo pričanje (o njihovom razgovoru).
Rekao je:

"Pa zar nisi doveo njih?" Pa pošto je bilo poslije (pa poslije toga), rekao je meni Zu
Amr: "O Džerire! Zaista za tebe je na meni (tj. ti imaš kod mene jednu veliku) plemenitost (tj.
poštovanje, čast, ugled, cijenjenost), i zaista ja sam izvještač (tj. izvješćujem) tebe (jednu)
vijest (za jednu vijest): "Zaista vi, družino Arapa, nećete prestati (biti) sa dobrom dok ste bili
(tj. dok budete, u slučaju) kada je propao (kada propadne jedan) zapovjednik, (takvi da) ste se
zdogovarali (da se zdogovarate, dogovarate) o drugome (o novome). Pa kada je bila (tj. kada
bude vlast, zapovjedništvo stečeno) sa sabljom (svojom), bili su (tj. biće oni kao obični neki)
vladari, ljute se (ljuteći se) ljutnjom (tih) vladara i zadovoljavaju (i zadovoljavajući) se
zadovoljstvom (tih) vladara."
 SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

ODSIJEDANJA (SILAŽENJA, ODJAHIVANJA) VJEROVIJESNIKA, POMILOVAO

GA ALLAH I SPASIO, (U) HIDŽRU

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, Džu'fija, pričao nam je Abdurezak,

izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Salima, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, rekao je:

Pošto je prošao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pokraj Hidžra (kraja na

sjeveru od Medine prema Siriji gdje se nalaze tragovi stanova i boravište uništenoga plemena
Semuda), rekao je:

"Ne ulazite (u) stanove (onih) koji su nasilje učinili svojim dušama (tj. koji su učinili
nasilje sami sebi - ne ulazite zbog opasnosti) da pogodi vas (da ne bi pogodilo vas ono) što je
pogodilo njih (ne ulazite drukčije) osim (tako) da budete plakači (tj. osim plačući)." Zatim je
velom prekrio svoju glavu i požurio je (svoj) hod dok je prešao (tu) dolinu.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Malik od Abdullaha, sina Dinara,
od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, za drugove Hidžra (tj. o onima koji su kažnjeni i uništeni u
Hidžru):

"Ne ulazite na (posjetu) ovima kažnjenima (drukčije) osim (tako) da budete plakači
(osim plačući od straha) da (može da) pogodi vas (takođe) slično (onome) što je pogodilo
njih."

GLAVA.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, od Lejsa, od Abdulaziza, sina Ebu Selemeta, od
Sa'da, sina Ibrahima, od Nafi-a, sina Džubejra, od Urveta, sina Mugireta, od njegovoga oca
Mugireta, sina Šu'beta, rekao je:

Otišao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zbog neke svoje nužde, pa sam
ustao (da) izlijem (polijem) njemu (njegovu) vodu - neću znati (tj. ne znam) njega (drukčije)
osim (da) je rekao (da je to bilo): u vojni Tebuka - pa je oprao svoje lice, i otišao je (tj. i počeo
je da) opere (pere) svoje dvije podlaktice, pa je tijesan bio njemu rukav (njegove) odežde
(dugoga kaputa sa rukavima), pa je izvadio njih dvije (tj. podlaktice) ispod svoje odežde
(džube), pa je oprao njih dvije, zatim je potrao na svoje dvije obuće (cipele, tj. po svojoj
obući, po mestvama).

PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, pričao nam je Sulejman, pričao mi je Amr, sin
Jahja-a, od Abasa, sina Sehla sina Sa'da, od Ebu Humejda, rekao je:

Dolazili smo (tj. Primicali smo se prema Medini) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga

Allah i spasio, iz (tj. sa) vojne Tebuka (mjesta koje se nalazi sjeverno od Medine na
udaljenosti od preko šest stotina kilometara), te kada smo se nadvisili (popeli) nad Medinu,
rekao je:
 "Ovo je Tabete (ili: Ovo je Taba - a Taba je jedno ime od imena grada Medine), a ovo
je Uhud, brdo (koje) voli nas i (mi) volimo njega."

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je
Humejd Tavil od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da se je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, vratio iz vojne Tebuka, pa se približio Medini, pa je rekao:

"Zaista u Medini su (neki) narodi (tj. ljudi takvi da vi) niste išli (nikakvo) idjenje
(iđenje, idenje - nikakav hod), a niti ste presjekli (kakvu) dolinu (drukčije) osim (tako da) su (i
oni) bili sa vama." Rekli su: "O poslaniče Allaha! A oni su u Medini (zar)?" Rekao je: "A oni
su u Medini. Zadržala je njih (njihova) isprika (tj. opravdan razlog koji ih je spriječio da ne
pođu u ovu borbu, ali su svojim mislima pratili uvijek vas i bili sa vama, pa su i u nagradi
Allahovoj udruženi sa vama)."
 SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

SLANJA (ODAŠILJANJA) ALIJE, SINA EBU TALIBA, I HALIDA, SINA VELIDA,

BIO ZADOVOLJAN ALLAH OD NJIH DVOJICE (S NJIMA DVOJICOM), KA
JEMENU PRIJE HODOČAŠĆA OPRAŠTANJA (OPROŠTAJNOGA HODOČAŠĆA)

PRIČAO MI JE Ahmed, sin Usmana, pričao nam je Šurejh, sin Meslemeta, pričao
nam je Ibrahim, sin Jusufa sina Ishaka sina Ebu Ishaka, pričao mi je moj otac od Ebu Ishaka:
čuo sam Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega:

Poslao je nas poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa Halidom, sinom Velida,
ka Jemenu (u Jemen). Rekao je: Zatim je poslao Aliju poslije toga mjesto njega (mjesto
Halida), pa je rekao:

"Zapovjedi (Naredi) drugovima Halida ko je htio (tj. ko hoće) od njih da smijeni (da se
vrati u Jemen) sa tobom (nakon što se bude vratio iz Jemena sa Halidom), pa neka se smijeni
(neka se vrati odmah sa tobom u tvojoj smjeni). A ko je htio (da dođe iz Jemena sasvim,
posve), pa neka dođe." Pa sam bio u (tj. među onima) ko se je (koji se) smjenio (vratio) sa
njim. Rekao je: Pa sam zaplijenio (tj. dobio sam kao dio od ratnoga plijena) ukija brojnih (tj.
mnogo ukija novca).

(Ukija je mjera za metalni novac u prošlosti, a iznosila je u nekim krajevima 37,44 grama,
odnosno i danas u nekim arapskim krajevima se upotrebljava za mjerenje plemenitih metala i
iznosi 37,44 gr.)

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Revh, sin Ubadeta, pričao nam je
Alija, sin Suvejda sina Mendžufa, od Abdullaha, sina Burejdeta, od njegovoga oca, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Aliju ka Halidu zato (da) zgrabi
(tj. da od njega Alija uzme) petinu (njegovoga ratnoga plijena, što ga je u borbama zaplijenio
Halid). I mržah (tj. I mrzio sam od tada) Aliju, a već se je okupao.

(To znači: Mrzio sam neko vrijeme Aliju od toga preuzimanja petine od Halida jer je Alija iz
petine preuzetoga plijena uzeo sebi jednu robinju i imao je polni odnos sa njom pošto se je
okupao, pa na osnovu toga smatram da je imao spolni odnos sa njom. Spolni odnos sa
robinjom, svojom robinjom je dozvoljen, ali je Burejdete mislio da je Alija tu robinju prikrio,
sakrio za sebe, a da mu nije došla kao dio na raspodjeli. Međutim, iz daljeg teksta vidjeće se
pravo stanje.)

Pa sam rekao Halidu: "Zar nećeš vidjeti k ovome (tj. Zar ne vidiš ovoga)?" (Pitanje
izrečeno u ime prekoravanja Alije.) Pa pošto smo došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i
spasio, spomenuo sam to njemu. Pa je rekao (Muhamed a.s.):

"O Burejdete! Da li (ti) mrziš Aliju?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Ne mrzi (Nemoj
mrziti) njega, pa (jer) zaista je za njega (tj. on ima pravo) u (toj) petini (na) više od toga (na
više od jedne robinje)."
 PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Abdulvahid od Umareta, sina Ka'ka-a,
pričao nam je Abdurahman, sin Ebu Nu'ma, rekao je: čuo sam Ebu Seida Hudriju (Hudrija da)
govori:

Poslao je Alija, sin Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njega, ka poslaniku Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, iz Jemena (pošiljku neku) sa zlatašcem (sa malim zlatom) u kožu
učinjenoj rujem (ili: učinjenoj sa lišćem ruja - neka vrsta trna, biljke), nije se sticalo (tj. nije se
očistilo to zlato) od svoga praha (zemlje). Rekao je: Pa je razdijelio nju (tu količinu zlata)
među četiri lica: među Ujejneta, sina Bedra, i Akre-a, sina Habisa, i Zejda Hajla i (taj) četvrti
ili je Alkamete, ili je Amir, sin Tufejla. Pa je rekao (jedan) čovjek od njegovih drugova:

"Bili smo mi preči za ovo (zlato) od ovih." Rekao je: Pa je to doprlo Vjerovijesniku,
pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Zar nećete biti sigurni (u) mene (tj. Zar nemate povjerenja u mene), a ja sam
povjerljiv (pouzdan kod Onoga) ko je (Vladar) u nebu (na nebu tome našemu), dolazi mi
vijest (toga) neba jutrom i večerom (pa zar da mi vi ne vjerujete i ne pouzdavate se da ću
raditi svrsishodno)?" Rekao je: Pa je ustao (jedan) čovjek, potonulih (svojih) očiju (doslovno:
upalih, upala svoja dva oka, tj. čovjek čije su oči upale u očnu šupljinu), nagetih (ispupčenih)
jagodica, visokoga čela, guste brade, obrijane glave, zavrnutoga skuta (donje odjeće), pa je
rekao:

"O poslaniče Allaha! Boj se (Čuvaj se) Allaha!" Rekao je (Muhamed a.s.): "Teško
tebi! A zar nisam (ja) najpreči (od svih) stanovnika Zemlje da se boji (da se čuva) Allaha?"
Rekao je: Zatim je okrenuo leđa (taj) čovjek (i pošao, otišao). Rekao je Halid, sin Velida:

"O poslaniče Allaha! Zar neću udariti njegov vrat (Zar ga neću ubiti, tj. Daj da ga
posiječem)?!" Rekao je: "Ne. Možda on bude (takav da) klanja (da se moli Allahu)." Pa je
rekao Halid: "A koliko li (puta neko) od klanjača (tj. neki klanjač; ili: Koliko li ima klanjača
da) govori sa svojim jezikom (ono) što nije u njegovom srcu!" Rekao je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista ja (sam takav da) se nije meni zapovjedilo da provaljujem (tj. da ispitujem,
istražujem) srca (tih) ljudi, i niti (da) cijepam njihove stomake (unutrice)." Rekao je: Zatim je
pogledao (gledao) k njemu, a on je okretač zatioka (potiljka), pa je rekao (Muhamed a.s.
gledajući za tim čovjekom):

"Zaista ono izaći će (ili: izlazi) iz korijena (poroda) ovoga (čovjeka) narod (takav da)
uče (tj. da će oni učiti) knjigu Allaha vlažno (tj. nježno, meko, mehko, mekano - ali to čitanje)
neće preći njihove ključnjače (tj. neće im saći u srce), izlaziće (oni) iz (ove) vjere kao što
izlazi (njihova) strijela iz (njihove) prostrijeljene (lovne) životinje." I mislim ga (da) je rekao
(I mislim da je rekao još i ovo): "Zaista ako sam stigao (ako stignem, tj. doživim) njih, zaista
ću ubijati svakako njih ubijanjem Semuda."

PRIČAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, od Ibnu Džurejdža, rekao je Ata', rekao je
Džabir:

Zapovjedio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Aliji da ostane na (u) svome

hodočasničkom odijevanju (tj. da se ne rješava hodočasničkih stega dok ne zakolje žrtvenu
životinju, jer je i Alija imao i dotjerao bio sa sobom žrtvenu životinju). Povećao je Muhamed,
sin Bekra, od Ibnu Džurejdža, rekao je Ata', rekao je Džabir:
 Pa je došao Alija, sin Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njega, (iz Jemena) sa
svojim načinom nastojanja (tj. sa svojim upravljanjem - a to će reći: došao je iz Jemena gdje
je bio poslat kao upravljač, službeno lice koje je imalo da donese petinu ratnoga plijena).
Rekao je njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"S čime (tj. S kojom odlukom) si povikivao (telbiju), o Alija (za hadž, ili za umru)?"
Rekao je: "Sa (onom - Za ono) što je povikivao s njim (što je povikivao za njega)
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio."

(To jest: "U nijetu, u odluci sam rekao da ću da izvršim ono što će da izvrši i Vjerovijesnik
a.s.")

Rekao je: "Pa potjeraj žrtvenu životinju (hedja), i ostani zabranjen (tj. u
hodočasničkim stegama) kao što si ti (u ovom času)." Rekao je: I poklonio je njemu (ili: I
potjerao je njemu) Alija (jednu) žrtvenu životinju.

PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Bišr, sin Mufadala, od Humejda
Tavila, pričao nam je Bekr Basrija da je on spomenuo Ibnu Umera da je Enes pričao njima da
je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, povikivao za umru i hadž. Pa je rekao:

Povikivao je (tj. Izgovorio je telbiju na određenom mjestu-mikatu) Vjerovijesnik,

pomilovao ga Allah i spasio, za hadž, i povikivali smo (i mi) za njega (za hadž) sa njim. Pa
pošto smo došli (u) Meku, rekao je:

"Ko (je u takvom stanju da) nije bio sa njim hedj (tj. Ko nema žrtvene životinje), pa
neka učini nju (ovu odluku za hadž, neka je preokrene za) umru." A bio je sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, hedj (žrtvena životinja - hed'j). Pa je došao
nama Alija, sin Ebu Taliba, iz Jemena hodočasteći (on, tj. kao hadžija). Pa je rekao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"S čime (tj. Za koje si hodočastenje) povikivao, pa (jer) zaista je sa nama tvoja
porodica (žena Fatima - pa ili si se odlučio za hadž, ili za umru)?" Rekao je:

"Povikivao sam za (ono) što je povikivao za njega (za što je povikivao) Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: "Pa uzdrži se (Sustegni se od razrješavanja stega), pa
(jer) zaista sa nama je žrtvena životinja (tj. mi imamo hed'ja)."

VOJNA ZUL-HALESATA

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Halid, pričao nam je Bejan od Kajsa, od
Džerira, rekao je:

Bila je (jedna) kuća u predislamlju (što) se rekne njoj (tj. ta kuća se zvala, nazivala se)
Zul-Halesate, i jemenska Kaba i sirijska Kaba. Pa je rekao meni Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio:

"Zar nećeš odmoriti mene (tj. Zar nećeš dati mira meni) od Zul-Halesata (Zul-
Halese)?" Pa sam otišao u boj u (tj. sa) stotinu i pedeset konjanika, pa smo razbili (razlupali)
nju (tu kuću) i ubili smo koga smo našli kod nje. Pa sam došao Vjerovijesniku, pomilovao ga
Allah i spasio, pa sam izvijestio njega (o tome), pa je molio za nas i za (pleme) Ahmesa (za
Ahmesoviće).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Jahja, pričao nam je
Ismail, pričao nam je Kajs, rekao je: rekao je meni Džerir, bio zadovoljan Allah od njega:
rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zar nećeš odmoriti mene od Zul-Halesata?" A bila je (jedna) kuća u Has'amu (među
plemenom Has'amovićima), naziva se jemenska Kaba. Pa sam otišao u (sa) stotinu i pedeset
konjanika od Ahmesa (tj. iz plemena Ahmesovića), a bili su drugovi (tj. posjednici) konja. A
bio sam (takav da) neću biti (tj. nisam, ne bivam, ne budem) čvrst na (tim) konjima, pa je
udario u moja prsa (Muhamed a.s.), čak sam vidio trag njegovih prsta u mojim (u svojim, na
svojim) prsima, i rekao je (zatim je rekao):

"Moj Bože! Učvrsti ga, i učini ga napućivačem, napućenim." Pa je otišao (Džerir) k

njoj, pa je razbio nju i spalio je nju. Zatim je poslao ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio, (jednoga čovjeka kao svoga poslanika, kurira, izaslanika da ga izvijesti o tome). Pa je
rekao poslanik (kurir) Džerira:

"Tako mi (Allaha) koji je poslao tebe sa (tom) istinom nisam došao tebi (drukčije) do
(da) sam ostavio nju (takvu) kao da je ona šugava deva (jedna deva šugava)." Rekao je: Pa je
blagoslovio (tj. Pa je izrekao blagoslov, molio se je za blagoslov) u (tj. za) konje Ahmesa i
njihove ljude (blagoslovio ih je) pet puta.

PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Musa-a, izvijestio nas je Ebu Usamete od Ismaila, sina
Ebu Halida, od Kajsa, od Džerira, rekao je: rekao je meni poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio:

"Zar nećeš odmoriti mene od Zul-Halesata?"

(To jest: "Riješi me briga u vezi uništavanja idolopokloničkoga hrama zvanoga Zul-Halesa.)

Pa sam rekao: "Da." Pa sam otišao u (sa) stotinu i pedeset konjanika od (iz plemena)
Ahmesa, a bili su drugovi konja (posjednici konja, imali su konje). A bio sam (takav da) neću
biti (tj. da ne bivam) čvrst (nisam čvrst, stabilan) na (tim) konjima, pa sam spomenuo to
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je (on) udario njegovom (svojom) rukom na
moja prsa (po mojim prsima), čak sam vidio trag (tako da je ostao trag) njegove ruke u mojim
(na mojim) prsima (grudima), pa je (zatim) rekao:

"Moj Bože! Učvrsti ga, i učini ga napućivačem (upućivačem), napućenim." Rekao je:
Pa nisam pao (ni) sa (jednoga) konja poslije. Rekao je: A bio je Zul-Halesate (to je bila jedna)
kuća u Jemenu (koja je pripadala plemenima) Has'am i Bedžilete, u njoj su statue (idoli što) se
obožavaju (koje idolopoklonici obožavaju), rekne njoj (reknu njoj, tj. ta se je kuća nazivala)
Kaba. Rekao je: Pa je došao njoj, pa je spalio nju sa (svojom) vatrom i razbio je (slupao je)
nju. Rekao je: I pošto je došao Džerir (tada u) Jemen, bio je u njoj (u toj kući Zul-Halesati
jedan) čovjek traži dio (tj. sreću i sudbinu) sa (svojim) strjelicama (za gatanje). Pa se reklo
njemu:

"Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ovdje (poslao svoga

izaslanika), pa ako je mogao na tebe (tj. ako mogne tebe uhvatiti), udario je (tj. on će udariti)
tvoj vrat (ubiće te)." Rekao je: Pa dok on udara sa njima (sa strjelicama), kadli je stao na njega
(tj. zastao je kod njega, nad njim) Džerir, pa je rekao:

"Zaista ćeš razbiti svakako nju i zaista ćeš svjedočiti svakako da nema božanstva osim
Allah (osim Allaha), ili zaista ću udariti svakako tvoj vrat." Rekao je: Pa je razbio nju
(razbijao je nju - tu kuću, ili strjelicu, strjelice za gatanje) i svjedočio je. Zatim je poslao
Džerir (jednoga) čovjeka iz (plemena) Ahmesa, (čovjeka koji) ima nadimak (tj. koji je imao
nadimak) Ebu Ertat, k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (da Ebu Ertat) obeseli
njega (da ga obraduje) s tim. Pa pošto je došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao je:

"O poslaniče Allaha! Tako mi (Onoga) koji je poslao tebe sa (Svojom) istinom, nisam
došao (drukčije) do (da) sam ostavio nju (onu kuću) kao da je ona šugava deva (šugav
devac)." Rekao je: Pa je blagosiljao (blagoslovljavao, činio blagoslov) Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, na konje Ahmesa i njihove ljude (na ljude toga plemena) pet
puta.

VOJNA ZATUSSELASILA (ZATU SELASILA)

A ona (ta vojna) je vojna (protiv plemena) Lahma i Džuzama, rekao je njega (tj. to je
rekao) Ismail, sin Ebu Halida. A rekao je Ibnu Ishak od Jezida, od Urveta: Ona (tj. Zatu
Selasil) je (teritorija, područje gdje se nalaze) zemlje (plemena) Belija, i Uzreta i Kajnovića.

PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Halid, sin Abdullaha, od Halida Haza-a, od
Ebu Usmana da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslao Amra, sina Asa, (kao
zapovjednika) nad vojskom (koja je ratovala na području) Zatu Selasila. Rekao je:

Pa sam došao njemu pa sam rekao:

"Koji (od) ljudi je draži (tj. najdraži) k tebi (tebi)?" Rekao je: "Aiša." Rekao sam: "Od
muških (osoba)?" Rekao je: "Njezin otac." Rekao sam: "Zatim ko (Koji poslije njega)?"
Rekao je: "Umer." Pa je brojio (nabrojio onda još neke) ljude. Pa sam ušutio (zašutio, ućutao
iz) straha da učini (nabroji) mene u zadnjem (dijelu od) njih (tj. da me učini najzadnjega).
 SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

SLANJE (ODAŠILJANJE) EBU MUSA-A I MUAZA K JEMENU (U JEMEN) PRIJE

HODOČAŠĆA OPRAŠTANJA (OPROŠTAJNOGA HODOČAŠĆA)

PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Ebu Avanete, pričao nam je Abdul-Melik od
Ebu Burdeta, rekao je:

Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Musa-a i Muaza, sina
Džebela, k Jemenu. Rekao je: I poslao je svakoga jednoga (tj. pojedinoga) od njih dvojice
(kao zapovjednika) nad (jednim) okrugom (nad jednom oblasti). Rekao je: A Jemen je (tj.
Jemen ima) dva okruga. Zatim je rekao (Muhamed a.s. njima dvojici kada ih je ispraćao u
Jemen):

"Olakšavajte vas dvojica, a ne oteščavajte (a ne otežavjte) vas dvojica! I obeseljavajte

vas dvojica, a ne razgonite (ne natjeravajte u bijeg) vas dvojica!" Pa je otišao svaki pojedini
od njih dvojice ka svome radu (svaki na svoj posao, zadatak). Rekao je: A bio je svaki
pojedini od njih dvojice, kada je išao u svojoj zemlji (svojoj oblasti), a bio je (a bio bi) blizu
svoga druga, (bio bi) proizveo (odredio) za njega (jedno, neko) vrijeme (tj. obnovio bi mu
posjetu), pa je pozdravio njega (dakle: posjećivali i pozdravljali bi se). Pa je (jednom tako)
išao Muaz u svojoj zemlji (teritoriji) blizo (blizu) svoga druga Ebu Musa-a. Pa je došao ide
(tj. idući on) na svojoj mazgi dok je stigao k njemu, a kada li (a kadli) je on sjedač (sjedi), a
već se skupio k njemu (izvjestan broj) ljudi, i kada li je (jedan) čovjek kod njega, već su se
sakupile (već su skupljene) njegove dvije ruke k njegovom vratu. Pa je rekao njemu Muaz:

"O Abdullahe, sine Kajsa! Koje što je ovaj (U čemu je stvar sa ovim, Šta je sa njim, tj.
Koja stvar je to što je počinio nju ovaj)?" Rekao je: "Ovo je čovjek (koji) nije vjerovao poslije
njegovoga primanja Islama (tj. koji je postao bezvjernik nakon što je bio primio Islam
javno)." Rekao je: "Neću sići (odjahati sa mazge) do (da) se ubije (tj. dok se ne ubije taj
čovjek)." Rekao je: "Doveo se je on samo zbog toga, pa siđi (odjaši, sjaši)." Rekao je: "Ne
silazim do (da) se ubije." Pa je zapovjedio za njega, pa se ubio (pa je on ubijen). Zatim je
sišao (sjahao). Pa je rekao:

"O Abdullahe! Kako čitaš Kur'an?" Rekao je: "Namuzam sebi njega namuzanjem (tj.
Čitam ga pomalo, na prekide, na mahove kao što se deva više puta muze pomalo da bi
nadolazilo njoj mlijeko, malo se muze, pa se pusti njezino mlado da ono sasne, pa se opet iza
njega muze sebi, jer deva spusti, pusti mlijeko svome mladome u većoj mjeri nego kad čovjek
sebi muze, te se onda služi prevarom pa iza mladoga devčeta opet muze sebi dok ne ustegne
deva, pa opet pusti mlado, i tako čovjek hvata sebi, a mlado sebi pomalo)."

(Vrlo zgodna usporedba. Čovjek počne da čita Kur'an, ali se pojavi i neki neodložan posao, pa
čovjek za taj posao mora da utroši neki dio vremena, pa čim završi posao, opet čita, pa opet
drugi puta prihvati za posao isti ili drugi, pa opet čita itd.)

Rekao je: "Pa kako čitaš ti, o Muaze?" Rekao je: "Spavam (na) početku (početak
svoje) noći, pa ustanem, a već sam izvršio svoj dio od (svoga) spavanja, pa čitam (ono) što je
propisao Allah meni (tj. koliko Allah hoće), pa računam svoje spavanje kao što računam svoje
ustajanje (stajanje i ustajanje na noćnu molitvu, dobrovoljnu, jer pod: "pa ustanem" treba
razumjeti "pa klanjam"; a računam znači smatram i mislim da je to dobro djelo za koje ću
dobiti nagradu od Uzvišenoga Allaha)."
 PRIČAO MI JE Ishak, pričao nam je Halid od Šejbanije, od Seida, sina Ebu Burdeta,
od njegovoga oca, od Ebu Musa-a Ešarije, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, poslao njega k Jemenu. Pa je pitao njega o pićima (što) se prave
u njemu (u Jemenu). Pa je rekao:

"A šta su ona?"

(To jest: "Koja i kakva su to pića za koja me pitaš da ti riješim o njima?")

Rekao je: "Bit' i mizr." Pa sam rekao Ebu Burdetu (- to veli Seid): "Šta je bit'?" Rekao
je: "Kom meda, a mizr je kom ječma."

(Kom, šira je sok od provreloga voća, žita ili meda od kojega se peče rakija i opojna pića, ali
to još nije samo opojno piće, pa zbog toga hanefijski pravnici smatraju takav sok da je
dozvoljeno piti, ali ako ne opija; drugi, pripadnici drugih mezheba smatraju i ovaj sok da je
haram, zabranjeno piti.)

Pa je rekao (Muhamed a.s. kao odgovor na pitanje Ebu Musa-a za ta pića):

"Svako opijajuće (piće) je zabranjeno."

Predao je njega (tj. ovaj hadis osim Halida još i) Džerir i Abdulvahid od Šejbanije, od
Ebu Burdeta.

PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Šubete, pričao nam je Seid, sin Ebu
Burdeta, od svoga oca (koji) je rekao:

Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, njegovoga (Seidovoga) djeda

Ebu Musa-a i Muaza ka Jemenu, pa je rekao:

"Olakšavajte vas dvojica, a ne otežavajte vas dvojica, i obeseljavajte vas dvojica, a ne

razgonite (ne natjeravajte u bijeg) vas dvojica, i pokoravajte se (tj. slažite se u stavovima)
međusobno vas dvojica!" Pa je rekao Ebu Musa:

"O vjerovijesniče Allaha! Zaista naša zemlja je (takva da) je u njoj (u njoj ima jedno)
piće od ječma (našega koji se zove) mizr, i piće (jedno) od meda (našega koje se zove) bit'."
Pa je rekao (Muhamed a.s.):

"Svako opijajuće (piće) je zabranjeno (zabranjena stvar)." Pa su otišla njih dvojica. Pa

je rekao Muaz (ka) Ebu Musa-u:

"Kako čitaš Kur'an?" Rekao je: "Stojeći, i sjedeći, i na njegovoj (svojoj) samarici
(devi) i namuzam se njega namuzanjem (kao što se deva muze)." Rekao je: "Što se tiče mene,
pa spavam i ustajem (tj. klanjam), pa sebi računam svoje spavanje kao što sebi računam svoje
ustajanje (klanjanje)." I udario je (tj. podigao je jednu) kuću od dlake (tj. šator), pa su počela
njih dva (da) se međusobno posjećuju. Pa je posjetio Muaz (jedanput) Ebu Musa-a, pa kada li
je (jedan) čovjek svezan. Pa je rekao:
 "Šta je ovaj (Ko je ovaj; Šta je s njim)?" Pa je rekao Ebu Musa: "Židov je (to jedan
koji) je (bio) primio Islam, zatim se povratio (nazad iz Islama, postao je otpadnik, renegat)."
Pa je rekao Muaz: "Zaista udariću svakako njegov vrat."

Slijedio je njega (Muslima) Akadija i Vehb od Šubeta. A rekao je Veki', i Nadr i Ebu
Davud (sva trojica su rekla pričajući oni) od Šubeta, od Seida, od njegovoga oca, od
njegovoga djeda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Predao je njega (taj hadis)
Džerir, sin Abdulhamida, od Šejbanije, od Ebu Burdeta.

PRIČAO MI JE Abas, sin Velida, - on je Nersija -, pričao nam je Abdulvahid od

Ejuba, sina Aiza, pričao nam je Kajs, sin Muslima, rekao je: čuo sam Tarika, sina Šihaba, (da)
govori: pričao mi je Ebu Musa Ešarija, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Poslao je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka zemlji moga naroda.
Pa sam došao (jedanput iz Jemena u Meku), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
(bio) je postavljač na koljena deve u Ebtahu (u mekanskoj dolini, tj. a Božiji poslanik a.s. je
odsjeo u mekanskoj dolini), pa je rekao:

"Je si li hodočastio (obavio hadž), o Abdullahe, sine Kajsa?" Rekao sam: "Da, o
poslaniče Allaha."

("Je si li hodočastio?" To ovdje znači: "Je si li došao ovamo kao hodočasnik, hadžija? Je si li
na određenom mjestu odlučio da ćeš da izvršiš hodočašće, hadž? Je si li to nijet učinio?")

Rekao je: "Kako si rekao (prilikom nijeta, odluke)?" Rekao je: Rekao sam:

"Dvoodazov Tebi (Uzvišeni Bože)! Povikivanjem (to povikujem) kao povikivanje

tvoje (,o Muhamede)." Rekao je: "Pa da li si tjerao (potjerao, gonio) sa tobom (sa sobom)
žrtvenu životinju (kakvu)?" Rekao sam: "Nisam potjerao (nikakve žrtvene životinje)." Rekao
je: "Pa ophodi okolo (oko) Kabe (izvrši tavaf), i trči između Safe i Merve, zatim se riješi
(stege hodočašća)." Pa sam učinio (tako), čak je počešljala (iščešljala) mene (jedna) žena od
žena Kajsovića. I ostali smo s tim (tj. na tom postupanju, postupku sve) dok se je postavio
(dok je postavljen) halifom Umer (koji taj postupak ukide i zavede drugi na osnovu nekih
svojih dokaza i argumenata).

PRIČAO MI JE Hiban, izvijestio nas je Abdullah od Zekerija-a, sina Ishaka, od Jahja-

a, sina Abdullaha sina Sajfije, od Ebu Mabeda, slobodnjaka Ibnu Abasa (Ibnu Abasovoga), od
Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, Muazu, sinu Džebela, kada je poslao njega ka Jemenu:

"Zaista ti češ doći (jednome) narodu od pripadnika (sljedbenika) Knjige (Biblije). Pa

kada si došao (kada dođeš) njima, pa pozovi ih ka (tome) da svjedoče da nema božanstva
osim Allah (osim Allaha) i da je Muhamed poslanik Allaha. Pa ako su se oni pokorili tebi u
tome, pa izvijesti ih da je Allah već uzakonio (propisao obavezno) njima pet molitava
(molitvi) u svakom danu i noći. Pa ako su se oni pokorili (ako se pokore) tebi u tome, pa
izvijesti ih da je Allah već uzakonio na vas (tj. vama jednu obavezu) milostinju (koja) se
uzima od njihovih imućnih (bogatih), pa se vraća na njihove siromašne (tj. daje se ta
milostinja-zekat njihovim siromašnima). Pa ako su se oni pokorili (ako se oni pokore) tebi u
tome, pa čuvaj se plemenitih (grla stoke od) njihovih imanja (tj. ne uzimaj od imućnih za
siromahe, za sirotinju, za siromašne onu najplemenitiju rasu koja je ostavljena za priplod,
nego srednju vrstu grla stoke). I čuvaj se molitve (tužbe, tj. kletve onoga) kome je učinjeno
nasilje (obespravljenoga; ili: onoga kome je učinjeno nasilje, nepravda od tvoje strane), pa (tj.
jer) zaista on je (takav da) nije (nema) između njega i između Allaha (nikakvoga) zastora."

Rekao je Ebu Abdullah: "Tavveat", i "taat" i "etaat" je (jedan) jezik (tj. sve tri riječi
znače isto: pokorila se je, povela se je za nečim). "Tiatu", i "tuatu", i "eta'tu": pokorio sam se
(poveo sam se za nečim).

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Habiba, sina Ebu
Sabita, od Seida, sina Džubejra, od Amra, sina Mejmuna, da je Muaz, bio zadovoljan Allah od
njega, pošto je došao (u) Jemen, klanjao je sa njima jutarnju molitvu (sabah), pa je čitao (tj.
pročitao, proučio u molitvi ajet u kojem stoji i ovo):

"..... i uzeo je sebi Allah Ibrahima (Avrama kao iskrenoga) prijatelja." Pa je rekao
(jedan) čovjek od (toga) naroda: "Zaista već se je ustalilo oko majke Ibrahima (tj. Veselo je
oko, vesele su oči majke Ibrahimove)." Povećao je Muaz od Šubeta, od Habiba, od Seida, od
Amra da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao Muaza k Jemenu (u Jemen), pa
je čitao (pročitao, proučio) Muaz u molitvi jutra suru (poglavlje iz Kur'ana zvano) Nisa'. Pa
pošto je rekao (tj. pročitao):

"..... i uzeo je sebi Allah Ibrahima (kao) prijatelja.", rekao je (jedan) čovjek ozadi njega
(iza njega, iza njegovih leđa):

"Ustalilo se je (tj. Sretno, veselo je) oko majke Ibrahima."

(Veli se da: "karret ajnu" znači doslovno: ohladilo se je oko, ohladila se je suza oka..... - a
tako se rekne kada se čovjek raduje i veseli zbog nečega, jer su suze od radosti hladne, a suze
od i zbog žalosti su vrele, vruće.)
 SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

VOJNA OBALE MORA (IZVJESNOGA, TJ. CRVENOGA)

I oni (muslimani su u ovoj vojni otišli da naprave zasjedu i da) susretnu (dočekaju
jednu) karavanu Kurejševića, a njihov (muslimanski) zapovjednik je (u toj vojni bio) Ebu
'Ubejdete, sin Džerraha, bio zadovoljan Allah od njega.

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Vehba, sina Kejsana, od
Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on rekao:

Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno) slanje (odašiljanje, tj.
jednu četu) prema obali (Crvenoga mora), i postavio je zapovjednikom nad njima Ebu
Ubejdeta, sina Džeraha, i oni su (brojali) tri stotine (boraca). Pa smo izašli (iz Medine), i
(kada) smo bili u nekom (dijelu) puta (toga), prošla je opskrba (naša, tj. nestalo nam je hrane).
Pa je zapovjedio Ebu Ubejdete za opskrbe (te) vojske, pa se je sakupilo (ono malo još što se u
nekoga nalazilo), pa je bilo (svega) dvije torbe (mješine putničke) datula (sakupljeno na sve
nas). Pa hranjaše nas (on, tj. davao je hranu on nama) svaki dan malo po malo, dok je prošlo
(nestalo), pa nije bilo (moguće da) pogodi (da dopadne) nas osim po (jedna) datula (doslovno:
datula po datula). Pa sam rekao:

"Šta koristi vama (jedna) datula?" Pa je rekao: "Zaista smo našli (tj. osjetili) njezino
izgubljenje (njezin prestanak) kada je prošla (tj. zaista smo osjetili i taj gubitak kada više
nismo dobivali ni po jednu onu datulu dnevno)." Zatim smo stigli k (tome) moru, pa kada li je
(jedna) riba kao brijeg (malo brdo)! Pa je jeo od nje (Pa je jeo nju taj) narod (jeli su nju ljudi)
osamnaest noći (tj. osamnaest dana). Zatim je zapovjedio Ebu Ubejdete za dva rebra od
njezinih rebara pa su se postavila (uspravila) njih dva, zatim je zapovjedio za (jednu) samaricu
(devu) pa se osamarila (tj. stavilo se je sedlo, samar na nju), zatim se je provela ispod njih
dvaju (tj. ispod tih rebara), pa nije pogodila (tj. nije dodirnula deva) njih dva (jer su oba rebra
bila viša u visinu od deve koja ima samar na sebi).

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: (Hadis) koji
(je taj što) smo zapamtili njega (kojeg smo zapamtili) od Amra, sina Dinara, (a Amr) je rekao:
čuo sam Džabira, sina Abdullaha, (da) govori:
Poslao je nas poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, trista konjanika, (a) naš
zapovjednik je Ebu Ubejdete, sin Džeraha, (da) zasjednemo (tj. da napravimo zasjedu, zamku)
karavani Kurejševića. Pa smo ostali (boravili) u (na) obali (Crvenoga mora) polovinu mjeseca
(pola mjeseca). Pa je pogodila nas žestoka glad, čak smo jeli lišće (opalo sa posebnoga šiblja,
trnja, divlje ruže, ili, možda, ruja). Pa se imenovala (nazvala ta) vojska vojskom (toga) lišća
(Vojska lišća). Pa je bacilo (izbacilo) nama (to) more (jednu) životinju, govori (rekne) se njoj
(naziva se) kit (kit grenlandski). Pa smo jeli od njega (Pa smo ga jeli) polovinu mjeseca i
namazali smo se sa njegovim salom (sa njegovom masnoćom), čak su se povratila (vratila) k
nama naša tijela (tjelesa, dakle: jedući tog kita povratili smo kilažu). Pa je uzeo Ebu Ubejdete
(jedno) rebro od njegovih (kitovih) rebara, pa je postavio (uspravio) njega, pa se upravio ka
(jednome) najdužem (tj. najvišem u visinu) čovjeku sa njim (sa sobom).

Rekao je Sufjan jedanput: ...... rebro od njegovih rebara..... (a po nekima da je rečeno

ovako: rebro od njegovih udova, organa). Pa je postavio njega (to rebro) i uzeo je (jedan)
samar (sedlo) i devu, pa je prošao ispod njega (ispod rebra). Rekao je Džabir: I bio je (jedan)
čovjek od (toga) naroda (od tih ljudi) zaklao tri deve (na kojima su jahali pri dolasku obali, ali
ih je glad, jer ih je glad natjerala da kolju deve), zatim je zaklao tri deve (opet), zatim je
zaklao tri deve (još). Zatim je zaista Ebu Ubejdete zabranio (to) njemu.

A bio je Amr (običaja da) govori: Izvijestio nas je Ebu Salih da je Kajs, sin Sa'da,
rekao svome ocu (Sa'du, sinu Ubadeta): Bio sam u (toj) vojsci, pa su ogladnili (bili su gladni
ljudi, vojnici). Rekao je:

"Zakolji (devu)." Rekao je: "Zaklao sam." Rekao je: Zatim su izgladnili. Rekao je:
"Zakolji (devu)." Rekao je: "Zaklao sam." Rekao je: Zatim su izgladnili (ogladnili). Rekao je:
"Zakolji." Rekao je: "Zaklao sam." Zatim su izgladnili. Rekao je: "Zakolji." Rekao je:
"Zabranilo se je meni."

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ibnu Džurejdža, rekao je:
izvijestio me je Amr da je on čuo Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Ratovali smo (kao) Vojska lišća, i postavio se je zapovjednikom Ebu Ubejdete. Pa

smo izgladnili (izgladnjeli) žestokom glađu. Pa je izbacilo more (Crveno more jednu) mrtvu
ribu, nismo vidjeli slične njoj (po veličini), govori (rekne) se njoj (ime joj je, naziva se) kit, pa
smo jeli od nje pola mjeseca (pa smo jeli nju pola mjeseca). Pa je uzeo Ebu Ubejdete (jednu)
kost od njezinih kostiju, pa je prošao (izvjesni) jahač ispod nje. Pa je izvijestio mene Ebu
Zubejr da je on čuo Džabira (da) govori: Rekao je Ebu Ubejdete:

"Jedite (meso te ribe)." Pa pošto smo došli (u) Medinu, spomenuli smo to
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Jedite (tu) opskrbu (hranu što) je izvadio nju Allah (vama iz toga mora). Nahranite (i)
nas ako je bilo sa vama (ako je išta ostalo kod vas, tj. ako ima sa vama još od te ribe išta,
imalo). Pa je dao njemu neki (od) njih, pa je jeo njega (tj. taj komad od te ribe; ili: pa je on jeo
nju - tu ribu).