sNoam Chomsky INTERVENCIJE

Biblioteka EPICENTAR
Izdavaè: Profil International, Kaptol 25, Zagreb
Za izdavaèa: Daniel deriæ
Glavni urednik: Drago Clamuzina
Urednik: Stjepan Raviæ
Prijevod: Mijo Paviæ
Lektura: Dubravko Grbe iæ
Korektura: Vesna Radakoviè-Vinchierutti
Grafièko oblikovanje: Mario Rogiæ
Oblikovanje ovitka: Studio 2M
Tisak: Profil International d. o. o., sijeèanj 2008.
© Noam Chomskv 2007.
Prvo izdanje City Lights Books/Open Media © Za hrvatsko izdanje: Profil Internatio
nal, sijeèanj 2008.
ISBN 978-953-12-0689-1
CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu Nacionalne i sveuèili ne knji nice u Zagrebu po
d brojem 656191.
Sva prava pridr ana. Ni jedan dio ove knjige ne mo e biti objavljen ili prehsnut bez
prethodne suglasnosti nakladnika i vlasnika autorskih prava.
Noam Chomsky
INTERVENCIJE. !
s engleskoga preveo Mijo Paviæ
PROFIL
Urednikova napomena [Greg Ruggiero] Predgovor [Peter Hart]
11. rujna: lekcija koju nismo nauèili
Sjedinjene Amerièke Dr ave protiv Iraka: skromni prijedlog Protiv rata u Iraku Rat s
e zahuktao Irak kao pokus
Road map" koji nikamo ne vodi 11. rujna i doba terora"
Sjedinjene Amerièke Dr ave i Ujedinjeni narodi Dileme u vezi s dominacijom Sadam Hus
ein pred sudom Sadam Husein i dr avni zloèini Zid kao oru je
Sjedinjene Amerièke Dr ave: teroristièko utoèi te Opasna vremena: Amerièko-iraèki rat i nak
njega Irak: korijeni otpora
Naèela za povlaèenje snaga iz Izraela-Palestine Tko i kako treba upravljati svijetom
? John Negroponte: od Srednje Amerike do Iraka Izgradnja demokracije mora zapoèeti
u vlastitoj zemlji Iskapèanje amerièke demokracije (L1 H O ft
,Mi" smo dobri
KNJI NICA
-i r- l I kl A
Sad r aj .
Imperijalno predsjednikovanje i njegove posljedice 132
Iraèki debakl i meðunarodni poredak 137
Promicanje demokracije" na Bliskom istoku 141
Ljudska prava su univerzalna 146
Dr. Strangelove i doba terora" 152
Socijalno osiguranje nije u krizi 157
Tajni prioriteti u Iraèkom ratu 162
Naslijeðe Hiro ime i dana nji teror 166
11. rujna i doktrina o dobrim namjerama 171
Bushova administracija u vrijeme uragana Katrina" 177
Svrhoviti nacrt" i njegove posljedice 181
Ju na Amerika na prijelomnici 186
Skriveno znaèenje iraèkih izbora 192
Pobjeda Hamasa i promicanje demokracije" 197
Azija, Srednja i Ju na Amerika i vladajuæa supersila 202
Teorija pravednog rata" i stvarni svijet 208
Deaktiviranje iranske nuklearne prijetnje 214
Libanon viðen kroz ciljnik bombardera 221
Latinska Amerika progla ava svoju neovisnost 228
Srednja i Ju na Amerika moraju odabrati od dvoga 233
 to je na kocki u Iraku? 238
Hladni rat izmeðu VVashingtona i Teherana 244
Nenadma na velikodu nost moæi 251
Bilje ka o autoru 258
Urednikova napomena
[greg ruggiero] ¦
U posljednjih sedamnaest godina Noam Chomskv objavio je vi e knjiga kod nakladnika
Open Media Series, ukljuèujuæi i nedosti nu meðunarodnu uspje nicu, 11. rujna, te knjigu
koja je oznaèila poèetak ove serije - proturatni govor odr an u studenome 1990. na Har
vardskome sveuèili tu. Tada je malo tko znao - ne iskljuèujem pri tome ni sebe - da je
Chomskv, u mjesecima to su uslijedili nakon to je njegova knjiga 11. rujna dospje
la na pro irenu listu uspje nica New York limesa, otpoèeo pisati koncizne eseje od po
prilici 1000 rijeèi, koje je list The Nezv York Times Syndicate objavljivao u rubr
ici Pisma èitatelja.
Velik broj Chomskvjevih tekstova preuzimali su listovi irom svijeta, to se ne mo e r
eæi za tisak u SAD-u, gdje su ih listovi na dobru glasu" odbijali objaviti. Nijedan
od eseja objavljenih u Syndi-cateu nije izi ao u Nezv York Timesu, Los Angeles Ti
mesu, Washington Postu ili Boston Globeu, no zato ih je objavila nekolicina regi
onalnih listova poput Register Cuarda, Dayton Daily Nezvsa te mjeseènik Knoxville
Voice, koji izlazi u Tennesseeju.
To to na i sredi nji mediji nisu, kako se èini, spremni tolerirati dovoljno irok raspon
politièkih stavova koji bi, meðu ostalim,
obuhvaæali i Chomskvjeve politièke stavove, ali jesu voljni plasirati ih izvan intel
ektualnih i geografskih granica na e zemlje, ironièno je i krajnje indikativno. Tari
k Ali ka e da bi Chomskv, da kojim sluèajem ivi u Italiji, Njemaèkoj, Francuskoj ili Vel
ikoj Britaniji, imao redovitu kolumnu u nekom od glavnih listova tih zemalja". C
homskvjeve kolumne objavljene su u sredi njim britanskim listovima, ukljuèujuæi Intern
ational Herald Tribune, Guardian i Independent. Njegove tekstove èesto objavljuje
La Jornada, jedan od visokotira nih listova u Meksiku; u Chomskvjevoj domovini to
se jo nije dogodilo.
Stoga smo poèa æeni to èitatelje u Sjedinjenim Amerièkim Dr avama mo emo upoznati s knjigo
ervencije, cjelokupnom zbirkom komentara to ih je Chomskv dosad napisao za New Yo
rk Times Syndicate, uz iznimku jednoga ili dvaju tekstova, objavljenih u njegovi
m najnovijim knjigama. U knjizi to ju dr ite u rukama objavljujemo i tekst pod nasl
ovom Zid kao oru je", pisan specijalno za Nezv York Times, a ne za Syndicate, koji
je dio iste kompanije. Chomskv je iskoristio priliku koja mu se ukazala objavlji
vanjem ove knjige i opremio tekstove bilje kama, uvrstiv i u nju, u nekim sluèajevima,
i pojedine odlomke iz izvornih rukopisa koji zbog nedostatka prostora prije nis
u bili objavljeni. Mjestimice je dodao i novu gradu, koja æe èitatelju pomoæi u boljem
razumijevanju njegovih izvornih tekstova. Knjizi Intrevencije to je samo korist
ilo.
Na ovom je mjestu va no primijetiti da je Chomskv, u vrijeme kad je pisao eseje ob
javljene u ovoj knjizi - izmeðu 2002. i 2007. - napisao nekoliko svojih najznaèajnij
ih knjiga: Hegemonija ili opstanak {Hegemony or Survival, koja je tjednima zauzi
mala visoko mjesto na Nezv York Timesovoj listi uspje nica, nakon to ju je Hugo Cha
vez pohvalio u govoru u Ujedinjenim nacijama, odr anom
2006.), Failed States te Perilous Pmver (zajedno s Gilbertom Acharom i Stephenom
Shalomom); u svima njima podrobnije se raspravlja o mnogim idejama sadr anima u k
njizi Intervencije.
U pisanju komentara Chomskv se koristi time da je amerièko dru tvo jo uvijek jedno od
najslobodnijih u svijetu: u na em je dru tvu jo uvijek moguæe kritizirati Bijelu kuæu, P
entagon i korporacije uz èiju se pomoæ oni bogate. Chomskv vjeruje da sloboda kritiz
iranja moæi nije samo povoljna prilika, nego da je ona èovjekova odgovornost; slu eæi se
formom novinskoga komentara, on èini upravo to. Ovim jezgrovitim, strasno pisanim
esejima, koji su usto potkrijepljeni uvjerljivim argumentima, cilj je bio dopri
jeti do èitatelja dnevnih novina pisanih svakomu razumljivim jezikom, èime je Chomsk
v pokazao da je jednako sposoban uvjerljivo razotkriti sr suvremenih politièkih pro
turjeèja, obmana i strahota, skrivenih na im oèima, uz pomoæ nekoliko stotina rijeèi, kao
i knjigama koje obuhvaæaju nekoliko stotina stranica.
Unatoè u nebo vapijuæim nepravdama kojima u na oj zemlji svakodnevno svjedoèimo, kao i èin
jenici da je na a zemlja u ratu, koju mnogi meðu nama do ivljavaju kao noænu moru, Choms
kv nas podsjeæa da je obièan èovjek i danas sposoban potaknuti promjene. Jedna od neosp
ornih lekcija kojima nas je povijest, ukljuèujuæi i nedavnu pro lost, nauèila", pi e on, j
st da se prava ne daruju; za njih se treba izboriti." Cilj to smo ga imali pred oèi
ma zapoèinjuæi Open Media Series, kao i objavljujuæi ovu Chomskvjevu knjigu, bio je po
taknuti èitatelje da iskoriste svoje pravo i pridonesu oblikovanju jednoga novog s
vijeta, u kojemu æe biti vi e pravde, vi e ljudskih prava i vi e demokracije, te da ustr
aju u svojim zahtjevima da mediji napokon poènu podupirati te vrijednosti.
predgovor
¦ [peterhart]
Masovne medije moguæe je prouèavati na vi e naèina - usporeðujuæi ono o èemu izvje tavaju s
to su propustili objaviti ili to su skrili na zadnjim stranicama, ili analizirajuæi
izvore i eksperte koji imaju glavnu ulogu u raspravama o va nim dogaðajima. Takve u
sporedbe i analize omoguæuju nam da odredimo udaljenost izmeðu retorike medijskih mo
gula i struènjaka za megazvijezde i onoga to èitamo u novinama ili gledamo na TV-ekra
nu. Jaz izmeðu vrijednosti koje medijski moænici navodno njeguju - robusni, skeptièni
i neprijateljski tisak - i proizvoda to ga prodaju najèe æe je golem, no èini se da je el
itnim krugovima va nije slagati se na rijeèima sa slavnim naèelima Prvog amandmana ame
rièkog ustava, nego o ivotvoriti ih u praksi.
Ni ta drukèije nije ni kad je rijeè o stranicama rezerviranima za komentare, i tomu se
nipo to ne treba èuditi. Sveèana obeæanja o tome kako æe se èitateljima pru iti moguænost
lovanja u ne-manipuliranoj i neusmjeravanoj raspravi ponavljaju se u beskraj - t
ako jedan list obeæava irok raspon stajali ta i perspektiva", drugi raznolikost u pogle
dima kako bi se èitatelje potaknulo na razmi ljanje." U jednoj raspravi na nekom fak
ultetu te su stranice
nazvane mjestom gdje se javna rasprava, uz posredovanje urednika koji ne interven
ira u tekstove, odvija bez ikakvih stega". U Neio York Timesu je stajalo da list
te i takvu oblikovanju stranice koje æe poput ogledala odra avati najva nije suvremene d
ru tvene, kulturalne i politièke rasprave".
Veæina stranica rezerviranih za komentare daleko je od toga da udovolji tim uzvi eni
m idealima, premda se poruka kojom je Times poku ao objasniti svoju misiju sasvim
pribli ila opisu stvarnoga stanja. U elitnim listovima - onima s najveæom nakladom,
koji najvi e utjeèu na one koji posjeduju moæ (u prvom redu u Los Angeles Timesu, Wash
ington Postu i New York Timesu), stranica rezervirana za komentare slu i samo kao
jo jedno mjesto na kojemu su granice prihvatljive rasprave unaprijed i jasno ocrt
ane. Tekstovi koji se redovito objavljuju oèito su unutar tih granica, dok su idej
e koje se nikad ili sasvim rijetko pojavljuju oèito izvan njih. Tako Times mo e bez
ikakva pretjerivanja reæi da njegova stranica, kao i mnoge druge nalik njoj, odra ava
" stanovit tip javne rasprave
- naime onaj koji su politièke elite i krupni kapital spremni tolerirati. Rasprava
koja se odvija u slu benom VVashingtonu ne mora biti nimalo nalik javnoj raspravi
o nekom va nom pitanju, ali ona je ta koja je navodno va na, i stoga se upravo ona
pojavljuje u novinama. Ni ta drukèije nije ni kad je rijeè o televizijskim mudracima"
- aèici novinara i komentatora koji svoj svagdanji kruh zaraðuju objavljujuæi jezgrovit
e i temeljite uvode o gotovo svakoj temi i koji, nimalo sluèajno, u prvi plan stav
ljaju poglede vrlo ogranièenog broja autora, oslanjajuæi se najèe æe, kad su posrijedi mi l
enja i analize, na uvijek iste ljude.
Stranice rezervirane za komentare i naruèeni stupci odreðenog broja autora, koji se
potom objavljuju u raznim listovima to èine interesnu skupinu, nisu posebna novost
u masovnim medijima, premda je njihova pretpovijest pone to nejasna. Nezv York Tim
es pripisuje sebi u zaslugu da se u sada njoj formi prvi put pojavio 1970.: list j
e te godine na stranici nasuprot uvodnu èlanku poèeo objavljivati tekstove koje su u
glavnom pisali autori koji nisu bili zaposleni u listu. Kao to obièno biva u svijet
u elitnoga novinarstva, primjer Timesa slijedili su i drugi vodeæi listovi, nakon èe
ga se ta praksa pro irila na mno tvo listova diljem zemlje.
Premda je Times imao stanovita udjela u popularizaciji nove rubrike, njegova tvr
dnja da je, kako on o sebi skromno ka e, donio na svijet novo dijete pod nazivom Op
-Ed stranica" nije posve toèna. (Times je to izjavio 1990. u tekstu pod skromnim n
aslovom Sva stajali ta prikladna su za objavljivanje".) Prouèavatelji medija David Cr
oteau i Bili Hovnes istaknuli su u èasopisu Udruge za nepristranost i toènost u izvj
e tavanju (Fairnes & Accuracv in Re-porting - FAIR) Extra! (u lipnju 1992.) da su
se naruèene politièke i ekonomske kolumne, koje se nakon toga objavljuju u raznim li
stovima to èine interesnu skupinu, poèele pojavljivati jo dvadesetih godina pro loga sto
ljeæa; prema jednom drugom istra ivanju, niz amerièkih listova tvrdi da su stranicu re
zerviranu za komentare i mi ljenja èitatelja imali prije Timesa.
Mnogo va nije od pitanja tko je porodio" Op-Ed stranicu jest pitanje to su listovi uèi
nili s njom. Iako prièa o nesputanoj i irokoj raspravi zvuèi simpatièno, takvih rasprav
a u Timesu nije bilo. Tako je, primjerice, biv i Timesov kolumnist Anthonv Lewis j
ednom prilikom izjavio da je ta stranica nesumnjivo èedo Timesove prijateljske
politike prema establishmentu, te da je ideja o tome da bi on donosio ljevièarska
ili napredna stajali ta koja bi bila protute a sklonostima VVilliama Safirea apsurdn
a. Ben Bagdikian je, istra ujuæi stranice rezervirane za mi ljenja èitatelja iz sredine
1960-ih, ustvrdio da je tvrdnje urednika kako su oni te ili tomu da u njihovim rub
rikama budu zastupljeni kolumnisti s najrazlièitijim ideolo kim polazi tima te ko usklad
iti s èinjenicom da su prevagu u njima imali konzervativni kolumnisti".
Croteau i Hovnes su, istra ujuæi ovo podruèje skoro trideset godina poslije, do li do sl
ièna zakljuèka o dominaciji desno orijentiranih politièkih kolumnista. Meðu sedmoricom n
ajtira nijih kolumnista èetvorica su bili istaknuti konzervativci (George VVill, Jam
es Kilpatrick, VVilliam Safire i VVilliam F. Bucklev). Dvojica od njih bili su c
entristièki politièki reporter David Broder i kolumnist Mike Royko, dok je jedini li
beral meðu njima bila Ellen Goodman. Croteau i Hovnes zakljuèuju da najèitaniji kolumni
sti i dalje alju poruke koje su u suglasju s desnicom, te da suvisle prezentacije
'drukèijih shvaæanja' i dalje nema".
Rezultati jednog drugog istra ivanja FAIR-a, provedenog deset godina poslije, poka
zuju da je slika ostala manje-vi e ista - ideologijski spektar nije se gotovo nima
lo promijenio, ali su zato neka imena promijenila mjesto. Na vrhu liste bili su
arhikonzervativci James Dobson i Cal Thomas (izraèunato prema broju listova u koji
ma su objavljivane njihove kolumne), dok su konzervativci Robert Novak i George
VVill tek neznatno zaostajali za njima.
Razumije se, ovo pravilo poznaje i neke iznimke. Tako su, primjerice, kolumne po
pulistièke naprednjakinje Mollv Ivins bile objavljivane u vi e od 300 listova sve do
njezine smrti poèetkom 2007.
U naj irem smislu, meðutim, stranice rezervirane za mi ljenja èitatelja samo su jo jedan
u nizu kutaka svijeta korporativnih medija u kojima dominiraju desno orijentiran
i glasovi, pri èemu su u raspravama, unatoè povremenim iznimkama, opæenito zastupljeni
krajnje desni i centristièki stavovi.
Ocjenu to sam je upravo iznio te ko je ozbiljno dovesti u pitanje, ma to o tobo njim l
jevièarskim tendencijama u korporativnom tisku govorili najkonzervativniji mudraci"
i domaæini emisije Vijesti na kabelskim televizijama. Jednom je Adam Meverson, ur
ednik biltena konzervativnog trusta mozgova u Heritage Foundation, izjavio (stud
eni 1988.):
Stranicama rezerviranima za komentare i mi ljenja èitatelja danas dominiraju konzerv
ativci. Imamo nepregledno mno tvo konzervativnih nazora, ali to stvara problem oni
ma koji se nakon zavr etka studija kane baviti novinarstvom... Kad bi Bili Bucklev
danas zavr io Yale, na njega gotovo nitko ne bi obraæao pozornost. Njegovo pisanje
ne bi bilo tako neuobièajeno... buduæi da tako razmi ljaju stotine ljudi, i njihove se
kolumne veæ sada objavljuju u mnogim drugim listovima.
Mladi konzervativci koji se ele doèepati najcjenjenijih stranica namijenjenih komen
tarima ne trebaju gubiti svaku nadu. Predsjednik The New York Times Syndicatea 1
995. je primijetio da, iako je ostalo samo nekoliko otvorenih tr i ta i jo manje listo
va", jo uvijek ima mjesta za neke stvari - naroèito za kolumne koje pi u pripadnici ma
njina ili ene, a koje zastupaju konzervativne stavove".
Kako god bilo, Meversonova tu aljka temelji se na uvidu u web stranice glavnih lis
tova koji prenose veæ objavljene kolumne i komentare. Èak i kad bi urednik stranice
rezervirane za komentare doista elio predstaviti ljevièarski komentar svojim èitatelj
ima, on bi to mogao vrlo te ko uèiniti oslanjajuæi se na glavne listove koji prenose v
eæ objavljene komentare i kolumne. Jedan od najveæih medu njima, Creators, nudi bare
m dva tuceta dobro poznatih kon-zervativaca; autentiène ljevièarske ili napredne aut
ore moguæe je izbrojiti na prste jedne ruke.
To, meðutim, nije sve. Najtira niji listovi u posljednjih su dva-naestak godina izba
cili onih nekoliko preostalih ljevièarskih autora koji su se probili u elitne medi
je. List USA Today u srpnju 1995. otpustio je svog jedinog naprednog kolumnista,
Barbaru Revnolds. Dvije godine poslije Washington Post rije io se jedinog glasa k
oji se u tom listu zalagao za mir i pravdu, Colmana McCarthvja, koji je u njemu
poèeo suraðivati jo kasnih 1960-ih. Razlog? Tako je odluèilo tr i te", prema rijeèima upr
urednika Washington Posta Roberta Kaisera. List æe i dalje pronalaziti tr i te" za zak
lete ekstremne desnièare tipa Charlesa Krauthammera i Georgea VVilla èiji nazori, ka
ko se èini, ne iziskuju provjeru na tr i tu, bez obzira na to to su u golemu raskoraku
s raspolo enjem javnosti.
Los Angeles Times se 2005. odrekao usluga ljevièarskoga kolumnista Roberta Scheera
, èovjeka koji je gotovo trideset godina bio kuæni inventar toga lista. Kao Timesov
kolumnist koji je posljednjih nekoliko godina pisao gotovo iskljuèivo o ratu u Ira
ku, Scheer je str io meðu priznatim medijskim mudracima" po tome to je bio krajnje ske
ptièan prema tvrdnjama Bijele kuæe glede Iraka. Jo prije nego to se medijskim mogulima
odjednom uèinilo prikladnim tvr-
diti da su svi" bili u krivu u pogledu iraèkog oru ja za masovno uni tenje, Scheer je (
6. kolovoza 2002.) napisao da se svi eksperti sla u u tvrdnji", s kojom su poslije
upoznali Senat, da su iraèki kemijski i biolo ki arsenali gotovo potpuno uni teni tijek
om inspekcija koje traju veæ osam godina". Nekoliko mjeseci poslije Scheer æe izlike
Bijele kuæe kojima se ona nastojala opravdati za rat u Iraku nazvati velikom la i".
Scheer je jo potkraj 2003. tra io da amerièka administracija povuèe vojsku iz Iraka, za
stupajuæi stajali te kakvo je u elitnom novinarstvu bilo gotovo nemoguæe èuti èak i tri go
dine poslije. Scheerovo izbacivanje iz Los Angeles Timesa moguæe je objasniti mno tv
om faktora: desnièarskom kampanjom koju su protiv njega organizirali ljudi poput B
illa O'Reillvja iz Foxa, ili time to je list pre ao u ruke kompanije Tribune. Sam S
cheer izjavio je da mu je novi izdavaè Timesa jednom prilikom rekao da mrzi svaku r
ijeè koju sam napisao".
Nakon to se odrekao usluga svog najpoznatijeg naprednog autora, Times je svoju mo
mèad pojaèao ljudima s desne strane politièkog spektra: neokonzervativcem Maxom Bootom
, povjesnièarom Niallom Fergusonom i Jonahom Goldbergom iz National Revieioa. Meðu n
ajznaèajnije Goldbergove doprinose javnoj raspravi mo emo ubrojiti njegovo ruganje F
rancuzima, koje je zbog njihova protivljenja ratu u Iraku nazvao majmunima koji s
amo jedu sir i jedva èekaju da se predaju neprijatelju", kao i poku aj da jednog ist
aknutog kritièara okupacije Iraka iz akademske zajednice namami da se s njim oklad
i u 1000 dolara da u Iraku neæe biti graðanskog rata te da æe veæina Amerikanaca i Iraèana
poèetkom 2007. smatrati da je rat opravdan.
Malo je vjerojatno da Goldberga - ili bilo kojeg drugog konzer-vativca na tako v
isokom polo aju u medijima koji prate privrednu problematiku i zala u se za interese
velikih korporacija - muèi nesanica zbog nesigurnosti njegova radnog mjesta u nav
odno ljevièarskim medijima. Jedna od blagodati to ih donosi polo aj desnièarskog mudraca
" sastoji se u tome to se oni ne moraju brinuti o tetnim posljedicama svoje zablud
e (ili, katkad, èitavog niza zabluda). Tako je, primjerice, George VVill, èije su ko
lumne objavljivane u vi e listova, u nastojanju da ospori stavove Ala Gorea o glob
alnom zatopljenju, 1992. krivotvorio rezultate ispitivanja javnog mnijenja agenc
ije Gallup, ustvrdiv i da veæina znanstvenika ne vjeruje da takvo to uopæe postoji. Ned
ugo nakon toga Gallup je u svojoj izjavi ispravio VVillovu neèuvenu gre ku, istaknuv i
da su oni u svojim istra ivanjima do li do sasvim suprotnog zakljuèka u odnosu na ono
to je napisao VVill, ali veæina èitatelja nikad nije vidjela njihovu izjavu, a ni on
sam nikad nije ispravio svoj iskrivljeni prikaz.
Èinjeniène gre ke su jedno, no izjave i recepti glavnih mudraca" èesto stvaraju sasvim dr
ukèije probleme. Nezv York Timesov vanjskopolitièki komentator Tom Friedman je, u pa
uzama kad nije udarao u ratnièke bubnjeve i poticao Sjedinjene Dr ave na nasilje pre
ma narodima u nemoænim dr avama, napravio karijeru pi uæi naivne i plitke fraze o global
izaciji i pobjedonosnom poduzetnièkom aru korporativnih CEO-a. Unatoè tomu Friedman n
ezaslu eno u iva glas jednoga od najumnijih novinara ( to doista zaèuðuje s obzirom na nje
govo djelo, ali s obzirom na njegove kolege kolumniste i mudrace" to mo da i nije t
ako okantno). Friedman je 2006. u razgovoru s NBC-jevim domaæinom Timom Russertom
priznao da mu je prilièno lo e poznat jedan od predmeta kojemu inaèe posveæuje mnogo vre
mena. Prisjeæajuæi se pitanja o kojemu je nekoæ èesto pisao, bi li se ikad protivio bilo
kakvu sporazumu o slobodnoj trgovini", Friedman je potanko isprièao svoj odgovor: N
e, sasvim sigurno ne bih... Napisao sam kolumnu u kojoj sam podr ao CAFTA-u, inici
jativu o uspostavljanju zone slobodne trgovine u Karipskim zemljama. Nisam imao
pojma to pi e u tom sporazumu. Znao sam samo dvije rijeèi: slobodna trgovina." Na ovo
m mjestu valja primijetiti da Friedmanu nije po lo za rukom èak ni to da svoj omilje
ni trgovaèki sporazum nazove njegovim toènim imenom: Prva dva slova kratice ,,CA" zn
aèe Centralnu Ameriku, a ne Karipske zemlje.
Konsenzus elita o pitanjima kao to je trgovina znaèi da je èitanim kolurnnistima popu
t Friedmana dovoljno samo ponoviti religijsku doktrinu o neospornim vrijednostim
a globalizacije pa da izgledaju dobro informirani. Èitatelji novina ionako neæe naiæi
na bogzna to to bi moglo osporiti ovo pravovjerje, buduæi da je unutar su enoga spektr
a rasprava u medijima koji prate privrednu problematiku i zala u se za interese ve
likih korporacija neslaganje vrlo rijetko.
Taj konsenzus korisno je usporediti s javnim mnijenjem koje veæ dulje vrijeme izra a
va skepsu u pogledu sklapanja trgovinskih sporazuma poput Sjevernoamerièkog sporaz
uma o slobodnoj trgovini (North American Free Trade Agreement - NAFTA). Protivlj
enje graðana globalnoj politici koja pogoduje povla tenima ne smatra se legitimnim.
Godine 2000. masovnim prosvjedima protiv neoliberalnih recepata Svjetske banke i
Meðunarodnoga monetar-
nog fonda u VVashingtonu prisustvovali su deseci tisuæa aktivista - izazvav i podsmi
jeh autora komentara u Nezv York Timesu.
Za manje od mjesec dana Times je objavio pet komentara s kritièkim osvrtom na pros
vjede, ne objaviv i ni jedan koji bi ih podr ao, pa èak ni jedan koji bi s po tovanjem g
ovorio o razlozima zbog kojih su prosvjednici izi li na ulice. To se moglo zakljuèit
i veæ po samim naslovima ( Spa avanje izgubljenog svijeta", Kako nauèiti voljeti MMF", te
Pravi la njak"), pri èemu su tekstovi bili znatno histerièniji nego njihovi naslovi. D
esnièarski mudrac" (koji je nedugo poslije poèeo pisati govore za predsjednika SAD-a,
David Frum), ustvrdio je da prosvjednici mrze brane, aerodrome i ekonomiste." Pr
ema rijeèima Timesova kolumnista Paula Krugma-na, kritièari Svjetske banke i MMF-a r
azmeæu se argumentima koji su rijetko potkrijepljeni èinjenicama" i mi ljenje su neznatn
e, relativno privilegirane manjine". Nastojeæi ne zaostati na domaæem terenu, novina
r Timesa Thomas Friedman ljutito je zakljuèio da su demonstranti ljudi vrijedni pre
zira", skupina ekonomskih varalica" koji su zavrijedili da budu nazvani koalicijom
sastavljenom s ciljem da siroma ni narodi ostanu i dalje siroma ni" te da im treba o
paliti pljusku". Glasovi razlièiti od ovih za Times su postojali samo kao predmet
prezira elite.
Povijest je zabilje ila jo neke primjere u kojima nam pa ljiva analiza stranica rezer
viranih za komentare omoguæuje koristan uvid u to kakve su rasprave dopu tene. Prema
istra ivanjima FAIR-a, Washington Post i Nezv York Times su u mjesec dana nakon n
apada 11. rujna objavili èetrdeset èetiri kolumne s pozivima administraciji na vojnu
akciju, dok su se samo dvije zalagale za nevojne alternative. Iako je, prema is
tra ivanjima javnog mnijenja,
ZELINA
dio graðana podupirao neki oblik vojne akcije, znatan dio javnosti smatrao je da j
e protiv odgovornih za napade 11. rujna potrebno poduzeti ogranièene napade ili po
slu iti se meðunarodnim pravnim sustavom. (To to se vlasti nisu obazirale na takve st
avove pokazuje da ih politièke elite nisu smatrale vrijednima ozbiljnog razmatranj
a.) Prije vi e godina Chomskv je u knjizi Necessan/ Illu-sions poku ao istra iti dokle
se u moguænosti dopu tene rasprave o politici SAD-a prema Nikaragvi. Ustanovio je da
su autori svih osamdeset pet kolumni objavljenih u prva tri mjeseca 1986. u Neiv
York Timesu i Washington Postu imali kritièki stav prema sandinisti-ma. Nasuprot
tomu, kudikamo vi e raspravljalo se o tome treba li ili ne treba financijski potpo
magati kontrase, to je svakako odra avalo politièku debatu u VVashingtonu. No ako ste
eljeli dospjeti u medije, morali ste osuditi sandiniste.
Mjerili vi kojim mu drago metrom, nedostatak raznolikosti na stranicama amerièkih
listova rezerviranima za komentare naprosto zaprepa æuje. Nepostojanje rodovske razn
ovrsnosti, da se poslu imo samo jednim primjerom, postalo je predmetom javne raspr
ave tek kad je poznata autorica i kreatorica javnog mnijenja Su an Estich ukorila
Los Angeles Times zbog smije no maloga broja komentara iz pera ena. Vidjev i s kakvim
se matematièkim te koæama susreæu svi oni koji poku avaju pro iriti raspravu, urednik rubr
ke Michael Kinslev samo je odmahnuo glavom i 20. o ujka 2005. napisao u Los Angele
s Timesu:
Ako pritisak za sudjelovanje veæeg broja ena postigne uspjeh - a siguran sam da hoæe
- bit æe manje crnaèkih autora, manje autora latinskoamerièkog podrijetla itd. Zastoje
to tako? Zar ne postoje
konzervativne crnkinje i konzervativni Latinoamerikanci? Naravno da postoje. Za to
ne bi postojala izvanredno pismena Latino-amerikanka koja je usto invalid, lezb
ijka i konzervativka i koja je neotkrivena samo zato to nije pohaðala sveuèili te pa je
nema tko gurati". No mo da ipak ne postoje dvije takve osobe. Pri tome nije uopæe ri
jeè o naporu koji æete morati ulo iti da pronaðete takvu osobu; rijeè je o matematici. Sva
ka varijabla koju dodajemo jednad bi podriva na e napore za maksimaliziranje svih os
talih varijabli.
Na alost, takvo razmi ljanje vrlo je rasprostranjeno. Anna Cjuindlen koja je 1990. p
isala za Nezv York Times sjeæa se da joj je jedan urednik rekao: Volio bih da vi im
ate kolumnu, ali veæ imamo EUen Goodman" - urednik po svoj prilici nije mogao zami
sliti da bi na stranici rezerviranoj za komentare mogla sudjelovati jo jedna ena a
utor. Afroamerièki kolumnist Chicago Tribunea Clarence Page ka e da je njegov syndic
ate vi e puta dobio isti odgovor i kad je rijeè o njegovu radu - urednici bi svaki p
ut odgovorili da crni autori veæ objavljuju u njihovu listu.
Imajuæi u vidu takve povijesne okolnosti, èitatelju æe zacijelo biti od koristi proèitat
i kolumne sabrane u ovoj knjizi. Za razliku od uskogrudnih vladinih proroka i mu
draca, neizostavnog dijela inventara TV-parlaonica, tekstovi Noama Chomskog nisu
nastali pod utjecajem aputanja anonimnih du nosnika, naklapanja koja se èuju na vlad
inim pojilima ili æaskanja u domu Donalda Rums-felda prigodom bo iènih domjenaka (da,
da, dragi èitaoèe, bilo je i toga, i nema nikakve sumnje da je medijska elita bila d
obro zastupljena na njima proteklih nekoliko godina.) Njegove kolumne
oslanjaju se na govor èinjenica koje najèe æe ne konveniraju vlada-juæoj klasi, zbog èega s
profesionalni novinari na njih i ne osvræu
- te na rijeèi i djela najistaknutijih du nosnika. Rijeè je o onoj vrsti djelovanja zb
og koje nemate pristup centrima moæi - o najveæem grijehu u svijetu elitnog novinars
tva, ako veæ ne o receptu da izgubite posao.
Takoðer bi se moglo pokazati korisnim - ili frustrirajuæim
- poku ati zamisliti da ovakve kolumne redovito objavljuje va lokalni list. Vjeroja
tnost da æe se to dogoditi ravna je nuli, tovi e, takvo to je nezamislivo. Pitanje gla
si: za to? Prije nekoliko godina Noam Chomskv pojavio se u vodeæoj emisiji televizij
e PBS pod naslovom MacNeil/Lehrer NeivsHour. Nedugo nakon toga na stranicama FAI
R-ova èasopisa Extra! mogli ste proèitati tekst pod naslovom: Chomskv se pojavio u em
isiji MacNeil/Lehrer; zapadna civilizacija æe pre ivjeti."
Zapadna civilizacija je doista pre ivjela. No umjesto da se pitamo hoæe li zapadna c
ivilizacija pre ivjeti, mi se nadamo da æe ona procvjetati. Bez irenja ideja dostupni
h naj iroj javnosti to neæe biti moguæe.
U vrijeme dok u Bijeloj kuæi vlada nezamisliv nered, a popularnost Georgea W. Bush
a kao predsjednika pada na najni e grane u povijesti SAD-a, kritike na raèun politik
e koju vodi Bijela kuæa ne to su uobièajenije u medijima koji prate privrednu problema
tiku i zala u se za interese velikih korporacija. Pa ipak, ova oèita otvorenost mo e s
e pokazati posve iluzornom. Chomskv je, govoreæi 3. travnja 2006. u emisiji Democr
acv Nozv (Demokracija sada) TV--postaje Pacifica, u vrijeme kad je amerièki tisak
poèeo dobivati na
ugledu zato to je napokon stao izra avati skepticizam u pogledu rata u Iraku, ovako
ocijenio pisanje amerièkih medija:
Kritièki stav o ratu u Iraku praktièki ne postoji. Pretpostavljam da æe ova moja tvrdn
ja iznenaditi novinare. Oni misle da su njihovi stavovi vrlo kritièni, ali nisu. el
im reæi ovo: kritike na raèun rata u Iraku koje se dopu taju unutar na ega doktrinarnog
sustava, medija itd. nalik su kritikama koje ste mogli èuti u glavnom sto eru njemaèke
vojske nakon bitke za Staljingrad: stvar ne funkcionira; pothvat je preskup; po
grije ili smo, tamo je trebalo poslati nekog drugog generala; tako nekako. Zapravo
, te su kritike na razini gimnazijskih novina koje klièu lokalnoj nogometnoj momèadi
. Ne pitate se: "Trebaju li pobijediti?" Pitate se: Kako nam ide?" Znate ono: Jesu
li treneri pogrije ili? Da poku amo s nekom drugom taktikom?" To se zove kritika...
Znate, nije rijeè o tome kako æe oni pobijediti, rijeè je o tome to oni tamo uopæe rade.
Novinari, pisci i politièki mudraci" èiji su stavovi prihvatljivi elitama, zbog èega ih
 one smatraju podobnima za izno enje njihovih stavova u najpresti nijim medijma, vrl
o dobro znaju kako ostati unutar tih granica. Pi uæi kolumne sabrane u ovoj zbirci,
autor se nije dr ao tih pravila i zato njegovih kolumna nema na stranicama amerièkih
elitnih listova. Poput mnogih drugih stvari koje je vrijedno upoznati, primoran
i smo ih èitati negdje drugdje.
11. rujna: lekcija koju nismo nauèili.
Dogaðaji koji su se zbili 11. rujna okirali su mnoge Amerikance, uvjeriv i ih da bi t
rebali obraæati vi e pa nje onomu to amerièka vlada èini u svijetu i kako se tumaèe njeni
tupci. Razgovara se o mnogim problemima o kojima se prije utjelo. Sve je to za na e
dobro. Na takav zakljuèak upuæuje nas, uostalom, najobièniji zdrav razum, pod uvjetom
da elimo smanjiti vjerojatnost da se sliène grozote dogode u buduænosti. Neki se mo da
osjeæaju bolje kad se pretvaraju da na i neprijatelji mrze na e slobode", kao to je rek
ao predsjednik Bush, ali nije ba mudro ignorirati zbiljski svijet koji nas pouèava
mnogim lekcijama.
Amerièki predsjednik nije prvi koji je postavio pitanje: Za to nas mrze?" Prije èetrdes
et èetiri godine predsjednik Eisenhovver je, razgovarajuæi sa svojim suradnicima, go
vorio o kampanji mr nje protiv nas [u arapskom svijetu] koju ne vode vlade, nego na
rodi tih zemalja". Njegovo Vijeæe za nacionalnu sigurnost ukazalo je na temeljne r
azloge te mr nje: Sjedinjene Dr ave pru aju podr ku korumpiranim i ugnjetavaèkim re imima i
uprotstavljaju se po-
u z
tu
>
GÆ
litièkom i ekonomskom napretku" zato to ele ovladati naftnim resursima u toj regiji.
Ankete provedene u arapskom svijetu nakon 11. rujna pokazuju da isti razlozi pos
toje i danas, s tim to je danas sve to mnogo kompliciranije zbog ogorèenosti specif
iènom amerièkom politikom. Zanimljivo je da to vrijedi i kad je rijeè o privilegiranim
, zapadno orijentiranim zemljama u regiji. Dovoljno je navesti samo jedan nedavn
i primjer: u èasopisu Far Eastern Economic Reviezv, u broju od 1. kolovoza (2002.)
, meðunarodno priznati struènjak za ovu regiju Ahmed Rashid pi e da u Pakistanu raste g
njev zbog amerièke podr ke koja (Mu arafovu) vojnom re imu omoguæuje odgaðanje uvoðenja dem
acije u toj zemlji".
Kad se danas priklanjamo uvjerenju da oni mrze nas i na e slobode", èinimo sebi medvj
eðu uslugu. Nasuprot tomu, takve stavove dijele ljudi koji vole Amerikance i koji
se dive Sjedinjenim Dr avama, naroèito slobodama to ih u ivaju njezini graðani. Oni mrze
slu benu amerièku politiku koja im osporava pravo na te iste slobode.
Zato bombastièni govori Osame bin Ladena nakon 11. rujna - o amerièkoj podr ci korumpi
ranim i okrutnim re imima, ili o amerièkoj invaziji" na Saudijsku Arabiju, primjerice
- nailaze na stanovito razumijevanje èak i meðu onima koji ga preziru i koji ga se
boje. Teroristièke skupine nadaju se podr ci ogorèenih, ljuritih i frustriranih ljudi
i oèekuju da oni ojaèaju njihove redove.
Trebali bismo, isto tako, biti svjesni da velik dio svijeta smatra VVashington t
eroristièkim re imom. Tijekom posljednjih nekoliko godina SAD je poduzimao akcije -
ili je podr avao akcije drugih zemalja - u Kolumbiji, Srednjoj Americi, Panami, Su
danu i Tur-
skoj, da spomenemo samo nekoliko takvih akcija, koje odgovaraju amerièkoj definici
ji terorizma" - ili, jo gore - definiciji kojom se Amerikanci koriste kad su posri
jedi amerièki neprijatelji.
Samuel Huntington je 1999. u vrlo ozbiljnom èasopisu Foreign Affairs, koji odra ava
mi ljenje onih na vlasti, napisao: ,,U vrijeme kad Sjedinjene Dr ave optu uju razne ze
mlje, nazivajuæi ih 'odmet-nutim dr avama', one se u oèima mnogih zemalja pretvaraju u
su-persilu koja se odmetnula od meðunarodne zajednice... i postala najveæa vanjska
prijetnja njihovim dru tvima."
Takvo gledanje ne uspijeva promijeniti ni èinjenica da je 11. rujna jedna zapadna
zemlja prvi put u povijesti bila izlo ena u asnom teroristièkom napadu na svojemu vlas
titom tlu, napadu koji rtve koje su iskusile moæ Zapada poznaju suvi e dobro. Napad o
kojemu je rijeè nadma uje sve ono to ponekad nazivamo terorom malog opsega" koji prov
ode IRA, FLN ili Crvene brigade.
Teroristièki èin koji se dogodio 11. rujna izazvao je najo trije osude u cijelome svij
etu te izljeve suosjeæanja s nevinim rtvama. Meðutim, i te osude i to suosjeæanje imaju
stanovita ogranièenja. Rezultati istra ivanja meðunarodnoga javnog mnijenja to ga je p
otkraj rujna 2001. provela agencija Gallup pokazuju da je malo onih koji podr avaj
u vojni napad" SAD-a na Afganistan. Najmanju podr ku napad je dobio u Latinskoj Ame
rici, u regiji koja je vi e od ikoje druge iskusila amerièke intervencije (tako je u
Meksiku, primjerice, samo 2 posto ispitanika iskazalo potporu napadu SAD-a na A
fganistan).
Trenutaènu kampanju mr nje" u arapskom svijetu pothranjuje i politika SAD-a prema izr
aelsko-palestinskom sukobu i prema Iraku. Sjedinjene Amerièke Dr ave pru ale su, i dal
je pru aju, pre-
sudnu podr ku gruboj izraelskoj vojnoj okupaciji palestinskih teritorija koja je n
edavno u la u svoju trideset petu godinu.
Jedan od naèina smanjenja napetosti izmeðu Izraelaca i Palestinaca jest taj da ih pr
ekinemo pojaèavati, a pojaèavamo ih ne samo time to se odbijamo pridru iti dugotrajnom
meðunarodnom konsenzusu kojim se zahtijeva priznavanje prava svim zemljama u regij
i da ive u miru i sigurnosti, ukljuèujuæi i palestinsku dr avu na okupiranim teritoriji
ma ( to bi se zacijelo dalo postiæi uz neznatne promjene granica s kojima bi se slo il
e obje strane), nego i time to pru amo ekonomsku, vojnu, diplomatsku i ideolo ku podr k
u Izraelu koji èini sve da do takva rje enja ne doðe.
O tre desetogodi nje sankcije nametnute Iraku pod pritiskom SAD-a uèvrstile su re im Sad
ama Huseina, prouzroèiv i smrt stotina tisuæa Iraèana - u tom vremenu ubijeno je vi e ljud
i nego to ih je uz pomoæ tzv. oru ja za masovno uni tenje pobijeno tijekom èitave dosada
povijesti", izjavili su vojni analitièari John i Karl Mueller u èasopisu Foreign Af
fairs 1999.
Trenutaèna nastojanja VVashingtona da opravda napad na Irak kudikamo su manje vjer
odostojna nego u vrijeme kad je predsjednik Bush I. pozdravljao Sadama kao savez
nika i trgovinskog partnera, dugo nakon to je ovaj poèinio svoje najte e zloèine - upor
aba bojnih otrova u kurdistanskom okrugu Halabd a, masakri u al Anfalu i druge. U
to je vrijeme ubojica Sadam, kojemu su VVashing-ton i London pru ali sna nu podr ku, b
io mnogo opasniji nego danas.
to se napada SAD-a na Irak tièe, nitko, pa ni Donald Rumsfeld, nije u stanju realno
procijeniti koliko æe taj rat ko tati i kakve æe sve posljedice izazvati.
Radikalni islamistièki ekstremisti zacijelo se nadaju da æe u napadu na Irak poginut
i mno tvo ljudi i da æe najveæi dio zemlje biti razoren, to æe po njihovu mi ljenju jo vi
veæati broj njihovih sljedbenika spremnih za teroristièke akcije.1 Treba takoðer pretp
ostaviti da oni pozdravljaju Bushovu doktrinu" prema kojoj SAD ima pravo napasti
zemlje koje su potencijalna prijetnja njihovoj sigurnosti, a takvih je zemalja p
raktièki neogranièen broj. Predsjednik je obznanio da se ne mo e pouzdano reæi koliko æe r
tova biti potrebno voditi kako bismo za titili slobodu u na oj domovini". To je isti
na.
Svi nam prijete, opasnosti postoje posvuda, èak i kod kuæe. Bus-hov recept za beskon
aèni rat za Amerikance je kudikamo opasniji od svih na ih navodnih neprijatelja, i t
o zbog razloga koje teroristièke organizacije vrlo dobro razumiju.
Prije dvadeset godina biv i ef izraelske obavje tajne slu be Ye-ho afat Harkabi, koji je
usto istaknuti arabist, iznio je tvrdnju koja jo uvijek stoji. Ponuditi èasno rje enje
Palestincima koje æe po tovati njihovo pravo na samoodreðenje: jedino tako mo e se rije i
ti problem terorizma", rekao je. Kad isu imo moèvaru, neæe vi e biti ni komaraca."
U to vrijeme Izraelu nije prijetila nikakva opasnost od odmazde s okupiranih pod
ruèja i takvo stanje trajalo je sve donedavno. Ali
1 Izra avajuæi uobièajeno gledanje analitièara obavje tajnih slu bi, Michael Scheuer, vi i
litièar zadu en za praæenje traga bin Ladena od 1996., u svojoj knjizi Imperial Hubris
(2004.) pi e da se bin Laden nije mogao nadati nièemu boljem od amerièke invazije na
Irak i okupacije te zemlje, shvativ i je kao amerièki dar". Favvaz Gerges u knjizi [o
urney of the Jihaðist (2006.), znanstvenoj studiji o pokretu d ihada koja vrvi mno tvo
m pojedinosti, istièe da su pripadnici d ihada najo trije osudili teroristièke napade 11
. rujna, jer je to SAD-u dalo priliku da unese razdor izmeðu njih i bin Ladena. Meðu
tim, Bushovo brzo priklanjanje nasilju, a naroèito njegova invazija na Irak, èvrsto
ih je sjedinilo, te su oni sada znatno ozbiljnija teroristièka prijetnja.
Harkabijevo upozorenje bilo je na mjestu, a lekcija koju nam je dao vrijedi i u i
rem, opæenitijem smislu.
Davno prije 11. rujna svakomu je bilo jasno da æe s razvojem suvremene tehnologije
bogati i moæni izgubiti monopol na oru je kojim je moguæe èiniti nasilje i da je masakr
e moguæe oèekivati i na vlastitomu tlu.
Ustrajemo li na stvaranju sve veæeg broja moèvara, bit æe sve vi e komaraca, to æe samo po
eæati moguænost opæeg uni tenja.
Iskoristimo li resurse kojima raspola emo za isu ivanje moèvarnoga tla, sasijeèemo li u
korijenu razloge za kampanje mr nje", ne samo to æemo smanjiti prijetnje s kojima se s
uoèavamo, nego æemo moæi ivjeti u skladu s idealima koje javno ispovijedamo. Odluèimo li
ih uzeti ozbiljno, vidjet æemo da oni nisu nedosti ni.
4. rujna 2002.
Sjedinjene Amerièke Dr ave protiv Iraka: skromni prijedlog
Po rtvovni napori Bushove administracije usmjereni na preuzimanje kontrole nad Ira
kom - pomoæu rata, vojnog puèa ili kako drukèije - rezultirali su najrazlièitijim analiz
ama motiva koji stoje u pozadini tih nastojanja.
Prema jednom tumaèenju, onom iz pera Anatola Lievena, èlana Zaklade Carnegie za meðuna
rodni mir u VVahingtonu D.C., Bus-hova nastojanja ravnaju se prema klasiènoj suvrem
enoj strategiji ugro ene desnièarske oligarhije kojoj je cilj skrenuti masovno nezad
ovoljstvo u vode nacionalizma", koristeæi se pritom strahom od vanjskog neprijatel
ja. Cilj koji Bushova administracija ima pred oèima jest, ka e Lieven, unilateralna d
ominacija svijetom pomoæu apsolutne vojne nadmoæi", zbog èega se velik dio èovjeèanstva ta
ko boji amerièke vlade i zbog èega ono ima tako neprijateljski stav prema njoj, to se
èesto pogre no oznaèuje kao antiamerika-nizam".
Lievenovo tumaèenje moguæe je poduprijeti i moguæe ga je pro iriti ako se osvrnemo na vr
ijeme koje je prethodilo ratobornosti VVashingtona.
Sve od teroristièkih napada 11. rujna republikanci su se teroristièkim prijetnjama s
lu ili kao izlikom za ubrzanje ostvarenja svojih desnièarskih politièkih programa. U v
rijeme izbora za Kongres njihova strategija svodila se na odvraæanje pa nje amerièke j
avnosti od gospodarskih pitanja i na njeno fokusiranje na rat. Nakon to jednom za
poène predsjednièka kampanja, republikancima neæe biti drago poènu li ljudi postavljati
pitanja o svojim mirovinama, svome radnom mjestu, zdravstvenoj skrbi i drugim sl
iènim pitanjima. Umjesto toga, oni æe radije dizati u nebo svoga herojskoga voðu koji
ih je spasio od prijetnje uni tenjem koju im je pripremao njihov moæni neprijatelj i
radije æe se svrstati u redove i mar irati ususret sljedeæoj moænoj i neprijateljskoj s
ili koja nam radi o glavi.
Usto, grozote koje su se dogodile 11. rujna pru ile su SAD-u priliku i poslu ile mu
kao izlika za primjenu davna njih planova o uspostavljanju kontrole nad pregolemim
iraèkim naftnim bogatstvima, najva nijom komponentom resursa u Perzijskom zaljevu k
oje je Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a 1945. opisalo kao golem izvor strate ke
moæi i materijalni dobitak u povijesti svijeta". Nadzor nad izvorima energije osna u
je ekonomsku i vojnu moæ SAD-a, a strate ka moæ" nije ni ta drugo nego poluga za ostvaren
je kontrole nad svijetom.
Prema jednom drugom tumaèenju, administracija vjeruje u ono to govori: Irak je izne
nada postao prijetnja samom na em opstanku, kao i prijetnja svim svojim susjedima.
Stoga moramo neizbje no uèiniti sve kako bi se iraèko oru je za masovno uni tenje i sred-
stva za njegovu proizvodnju uni tili i kako bi se Sadam Husein, to utjelovljeno èudo
vi te, uklonio. I to to prije. Rat moramo zapoèeti jo ove zime (2002./03.). Sljedeæe zim
e bit æe prekasno. Dotad nas oblak u obliku gljive, kojega se savjetnica za nacion
alnu sigurnost Condoleezza Rice toliko boji, mo e progutati.
Pretpostavimo da je to tumaèenje toèno. Ako se vlade zemalja na Bliskom istoku vi e bo
je VVashingtona nego Sadama, a to je vi e nego oèito, to pokazuje da one ne razumiju
dovoljno zbiljski svijet u kojemu ivimo. Osim toga, puka je sluèajnost to predsjedn
ièka kampanja u SAD-u poèinje sljedeæe zime.
Prihvatimo li slu beno tumaèenje, suoèit æemo se s pitanjem koje se nameæe samo po sebi: K
ko mo emo postiæi ciljeve koje smo javno obznanili?" Uzev i u obzir ove pretpostavke,
sasvim je jasno da je administracija, napav i Irak, previdjela vrlo jednostavnu al
ternativu. Za to to ne bi uèinio Iran? Èini se da je taj krajnje jednostavni plan bio
naprosto ignoriran, mo da i zato to bi ga mnogi, dodu e s pravom, smatrali nerazumnim
. Vrlo je, meðutim, intrigantno upitati se za to bi ga mnogi smatrali nerazumnim.
Moj skromni prijedlog, prema tome, glasi: neka Sjedinjene Dr ave potaknu Iran da n
apadne Irak, pru ajuæi pritom, sa sigurne udaljenosti, svu potrebnu logistièku i vojnu
 podr ku Irancima (rakete, bombe, vojne baze itd.). Tako bi jedan krak osovine zla"
u svojstvu amerièkog opunomoæenika napao drugi.
Ovaj prijedlog ima niz prednosti u odnosu na sve druge alternative.
Prvo, Sadam bi bio zbaèen - bio bi zapravo uni ten, zajedno sa svim svojim suradnici
ma. Osim toga, bilo bi uni teno i njegovo
oru je za masovno uni tenje, zajedno s postrojenjima za njegovu proizvodnju.
Drugo, Amerikanci ne bi imali gubitaka. Istina, poginulo bi mno tvo Iraèana i Iranac
a. Ali to nije na a briga. Bushov krug - u kojemu ima mnogo recikliranih reaganova
ca - pru ao je sna nu podr ku Sadamu nakon to je on 1980. napao Iran, zaboraviv i pritom
na golemu cijenu u ljudskim ivotima, i tada i poslije, kad su Iraku uvedene sankc
ije.
Posve je vjerojatno da æe Sadam upotrijebiti kemijsko oru je. Meðutim, sada nje dr avno vo
dstvo pru alo je sna nu podr ku zvijeri u Bagdadu" i kada je on, u vrijeme predsjednika
Reagana, koristio kemijsko oru je protiv Irana i kada je plinom gu io svoj vlastiti
narod", da ponovimo uobièajeni refren: Kurdi, koji su bili njegov vlastiti narod u
smislu u kojemu su Èeroki Indijanci bili narod Andrevva Jacksona.2
Sada nji planeri u VVashingtonu nastavili su pru ati podr ku Zvijeri i nakon stoje ona
poèinila svoje najte e zloèine, opskrbljuju-juæi ga èak opremom za proizvodnju oru ja za m
sovno uni tenje, nuklearnog i biolo kog, sve do invazije na Kuvajt.
Osim toga, Bush I. i Chenev odobrili su Sadamov pokolj nad i-itima u o ujku 1991.,
u interesu stabilnosti", kako je to tada trijezno obja njeno. Podr ku za napad na Kur
de uskratili su mu tek nakon golemog pritiska meðunarodne zajednice i domaæe javnost
i.
2 Kao to se pokazalo, Sadam 2003. nije posjedovao kemijsko oru je. Meðutim, vjerovalo
se da ga posjeduje, zbog èega su amerièki vojnici bili opremljeni za titnom opremom,
u Izraelu su bile poduzete ozbiljne mjere opreza itd.
Treæe, UN neæe biti nikakav problem. Svijetu neæe biti potrebno obja njavati da je UN re
levantan samo onda kad izvr ava naredbe SAD-a, inaèe ne.
Èetvrto, Iran ima kudikamo vi e prava od SAD-a zaratiti s Irakom i upravljati tom ze
mljom nakon Sadamova svrgavanja. Za razliku od Bushove administracije, Iran nika
da nije podr avao ubojicu Sadama i njegov program proizvodnje oru ja za masovno uni te
nje.
Svemu ovome moglo bi se s pravom prigovoriti i reæi da ne mo emo vjerovati iranskome
vodstvu, no taj prigovor vrijedi jo vi e kada je rijeè o onima koji su Sadamu nastav
ili pomagati i nakon to je poèinio svoje naju asnije zloèine.
Osim toga, tako bismo sebi pri tedjeli nepriliku javnog ispovijedanja slijepe vjer
e u na e voðe na naèin koji s pravom ismijavamo u totalitarnim re imima.
Peto, veæina iraèkog stanovni tva bi s mnogo veæim odu evljenjem pozdravila osloboðenje neg
kad bi Irak napali Amerikanci. Ljudi bi klicali od veselja na ulicama Basre i K
arbale, a mi bismo se mogli pridru iti iranskim novinarima u klicanju plemenitosti
i idealima osloboditelja.
esto, Iran mo e krenuti putem uspostave demokracije". Veæina stanovni tva u toj zemlji s
u iiti i Iran bi se, nakon to im omoguæi stanovit utjecaj u vladi koja æe se formirati
nakon Sadamova svrgavanja, susretao s kudikamo manje problema nego Sjedinjene D
r ave.
Sjedinjene Dr ave neæe imati nikakvih pote koæa u nastojanju da osiguraju pristup iraèkoj
nafti, ba kao to amerièke kompanije
mogu veæ sada s lakoæom eksploatirati iranske energetske resurse, pod uvjetom da im
VVashington to dopusti.
Dodu e, moj skromni prijedlog koji ide za tim da Iran oslobodi Irak potpuno je a av.
Njegova jedina dobra strana jest u tome to je on kudikamo razboritiji od planova
koji se trenutaèno provode - ili bi barem bio, kad bi ciljevi to ih amerièka administ
racija javno zastupa imali ikakve veze sa stvarnim ciljevima.
1. studenoga 2002.
Protiv rata u Iraku
Najmoænija dr ava u povijesti obznanila je da namjerava ovladati svijetom pomoæu sile,
neèega u èemu je bez premca. Predsjednik Bush i njegove kohorte oèito vjeruju da su s
redstva prisile u njihovim rukama tako moæna da mogu s prezirom otpisati" svakoga t
ko im se isprijeèi na putu.
Posljedice takve najave mogle bi se pokazati katastrofalnima, kako u Iraku, tako
 i u drugim dijelovima svijeta. Sjedinjene Dr ave mogle bi po njeti vihor teroristièke
odmazde - i pospje iti dolazak nuklearnog Armagedona.
Bush, Chenev, Rumsfeld i kompanija opredijelili su se za imperijalnu ambiciju", k
ako je u broju za rujan/listopad (2002.) èasopisa Foreign Affairs napisao John Ike
nberrv - za unipolarni svijet u kojemu Sjedinjene Amerièke Dr ave neæe imati sebi ravna
takmaca" i u kojemu ni jedna dr ava ni koalicija neæe moæi dovesti u pitanje njenu ulo
gu kao lidera, za titnika i svjetskog policajca". Takva ambicija nesumnjivo podraz
umijeva znatno iru kontrolu
nad resursima i vojnim bazama u Perzijskom zaljevu, kako bi se toj regiji nametn
uo pri eljkivani poredak.
Èak i prije nego to je amerièka administracija poèela udarati u ratne bubnjeve i prijet
iti Iraku moglo se èuti mno tvo upozorenja da æe amerièki avanturizam dovesti do irenja o
ru ja za masovno uni tenje i terora, kako onoga koji ima za cilj odvraæanje od napada,
tako i onoga motiviranoga odmazdom.
U ovome trenutku VVashington pouèava svijet gadnoj i opasnoj lekciji: ako se elite
obraniti od nas, bolje vam je da se ugledate u Sjevernu Koreju i postanete vjero
dostojna vojna sila. Ne uèinite li to, uni tit æemo vas.
Mno tvo razloga tjera nas da povjerujemo da je svrha rata s Irakom, barem djelomic
e, pokazati to nas èeka u buduænosti kad imperij odluèi zadati udarac - premda je termi
n rat", s obzirom na uoèljiv raskorak u vojnoj moæi zaraæenih strana, pone to neprikladan
.
Propaganda koja je poput bujice navalila na nas upozorava nas da æe Sadam, ne zaus
tavimo li mi njega danas, sutra uni titi nas. Kad je Kongres u listopadu pro le godi
ne (2002.) ovlastio predsjednika da zarati s Irakom, obrazlo enje je glasilo da je
cilj rata obraniti nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Dr ava od neprekidne prijetnje
Iraka".
Ipak, ni jedna zemlja u iraèkom susjedstvu ne doimlje se pretjerano zabrinutom zbo
g Sadama, ma koliko mo da mrzila tog ubojicu i tiranina. To se mo da mo e objasniti ti
me to susjedne zemlje znaju da je iraèki narod na rubu opstanka. Irak je postao jed
na od najklimavijih zemalja u regiji. Prema izvje taju Amerièke akademije znanosti i
umjetnosti, iraèka ekonomija je na klimavim nogama,
a izdaci za naoru anje iznose tek dio tro kova to ih u tu svrhu izdvaja Kuvajt, koji
ima deset puta manje stanovni tva.
tovi e, susjedne su zemlje, ukljuèujuæi Iran i Kuvajt, obje napadnute od Iraka, u nekol
iko posljednjih godina nastojale pomoæi Iraku u njegovu ponovnom integriranju u re
giju.
Sadam je tijekom rata s Iranom i nakon njega imao goleme koristi od amerièke podr ke
, sve do napada na Kuvajt. Veæina onih koji su mu tada davali podr ku sada su ponovn
o za kormilom u VVashingtonu. Reagan i prethodna Bushova administracija pru ali su
pomoæ Sadamu, poma uæi mu, meðu ostalim, i u proizvodnji oru ja za masovno uni tenje; èini
su to u vrijeme kad je Sadam bio kudikamo opasniji nego danas i nakon to je veæ poèin
io naj-u asnije zloèine, otrovav i, meðu ostalim, otrovnim plinom tisuæe Kurda.
Okonèanjem Sadamove vladavine bio bi uklonjen te ak teret s leða iraèkog naroda. Moguæe je
s razlogom vjerovati da bi Sadam do ivio sudbinu jednaku Ceausescuovoj i drugih z
loglasnih tirana kojima su SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo pru ali podr ku, kad iraèko dr
u tvo ne bi bilo opusto eno o trim sankcijama koje stanovni tvo prisiljavaju da se u bor
bi za opstanak osloni na Sadama, iako time samo jaèa njega i njegovu kliku.
Sadam je i dalje strahovita prijetnja svima koje mo e dohvatiti. Danas njegova moæ n
e se e dalje od njegova veleposjeda, iako æe agresija SAD-a po svoj prilici potaknut
i novi nara taj terorista koji æe jedva èekati priliku da se osvete i potaknuti Irak d
a krene u teroristièke akcije koje su po nekima veæ na djelu.
Pro le godine (2002.) radna grupa s Garvjem Hartom i VVarre-nom Rudmanom na èelu sas
tavila je izvje taj za Vijeæe za vanjske
odnose kojemu su dali naslov Amerika - i dalje nepripremljena, i dalje u opasnost
i". U njemu autori upozoravaju na opasnost od novih teroristièkih napada koji mogu
biti mnogo opasniji od onoga koji se dogodio 11. rujna, ukljuèujuæi i moguæu upotrebu
oru ja za masovno uni tenje (vveapons of mass destruction - WMD) na teritoriju na e z
emlje, opasnost koja se doimlje to stvarnijom to su izgledi za rat izmeðu SAD-a i Ir
aka veæi".
U ovom trenutku Sadam ima stotinu razloga dr ati pod najstro om kontrolom bilo kakvo
 kemijsko i biolo ko oru je kojim eventualno raspola e. Takvo oru je on ne bi ni za ivu g
lavu dao nekom drugom Osami bin Ladenu na svijetu, buduæi da su takvi ljudi prijet
nja i samome Sadamu, bez obzira na bilo kakvu reakciju koja bi mogla uslijediti,
èak i kad bi postojao samo nagovje taj da bi do takve transakcije moglo doæi. Osim to
ga, jastrebovi u administraciji vrlo dobro znaju da su izgledi da æe Irak upotrije
biti oru je za masovno uni tenje koje eventualno posjeduje - i time riskirati da se
i sam pretvori u zgari te - posve neznatni, osim u sluèaju kad bi bio napadnut i tak
o prisiljen posegnuti za njim kao za posljednjim sredstvom.
U sluèaju napada, meðutim, iraèko dru tvo bi se naprosto uru ilo, ukljuèujuæi i kontrolu na
ilo kakvim oru jem za masovno uni tenje. U tom sluèaju takvo oru je bi, kao to upozorava
struènjak za meðunarodnu sigurnost Daniel Benjamin, moglo lako dospjeti u privatne ru
ke" i biti ponuðeno golemom tr i tu nekonvencionalnog oru ja, na kojemu nije nikakav prob
lem pronaæi kupca". Takav scenarij bio bi zaista nalik noænoj mori", ka e on.3
3 Vi e je nego oèito da se scenarij nalik noænoj mori" veæ dogodio. Irak je doista imao n
aèina proizvesti oru je za masovno uni tenje: pod strogim nadzorom UN-ovih inspektora
koji su
to se sudbine iraèkoga naroda u ratnim uvjetima tièe, nitko ne mo e pouzdano reæi i ta kon
retno u vezi s njom: ni CIA, ni Rumsfeld, ni oni koji za sebe tvrde da su eksper
ti za iraèka pitanja, nitko. U meðuvremenu, meðunarodne humanitarne organizacije pripr
emaju se za najgori moguæi scenarij.
Ugledne zdravstvene organizacije procjenjuju da bi se broj mrtvih mogao popeti n
a vi e stotina tisuæa. Prema povjerljivim dokumentima UN-a, rat bi mogao prouzroèiti hu
manitarnu krizu golemih razmjera" - ukljuèujuæi i moguænost da 30 posto iraèke djece umr
e zbog neuhranjenosti.4
Po svemu sudeæi, Bushova administracija jo uvijek ne uzima ozbiljno upozorenja ove
meðunarodne humanitarne organizacije o moguæim posljedicama napada.
Potencijalne strahote jedan su od mnogih razloga zbog kojih pristojni ljudi ni u
osobnom ivotu, ni u pitanjima koja se odnose na meðunarodnu zajednicu, ne razmi ljaj
u o uporabi nasilja, osim ako za takvo to nemaju vrlo ozbiljne razloge. Dosad se
nitko nije oglasio nièim to bi makar izbliza bilo nalik na kakvo opravdanje.
3. o ujka 2003.
ga demontirali i koji su se morali povuæi nakon to su Sjedinjene Dr ave napale Irak.
Rumsfeld, VVolfovvitz i njihovi suradnici nisu dali upute svojim vojnicima da os
iguraju ta mjesta. UN-ovi inspektori nastavili su svoj posao uz pomoæ satelita, iz
vijestiv i da je vi e od stotinu tih mjesta sustavno opljaèkano, ukljuèujuæi smrtonosne bi
otoksine i preciznu opremu koja se mo e koristiti u proizvodnji raketa i nuklearno
g oru ja. Destinacija nepoznata i o njoj nije ugodno ni razmi ljati.
* Najautoritativnija studija o moguæem broju rtava do danas, pripremljena u suradnj
i s Centrom za meðunarodne studije Massachussettskog instituta za tehnologiju (MIT
), jest Gilbert Burnham et al., The Human Cost of the War in Iraq", objavljena u èa
sopisu Lancel za listopad 2006. Prema njenim procjenama, broj poginulih u moguæim
ekscesima nakon invazije najvjerojatnije æe iznositi 650.000. Osim toga, procjenju
je se da æe biti vi e milijuna izbjeglica te da æe u toj zemlji uslijediti golema raza
ranja i opæa bijeda.
rat se zahuktao
Ako nas povijest ratovanja mo e ièemu nauèiti, to je spoznaja da se ne isplati ni ta pre
dviðati. Najmoænija vojna sila u ljudskoj povijesti napala je kudikamo nemoæniju zemlj
u - Irak - pri èemu je uoèljiv golem nerazmjer u vojnoj moæi izmeðu tih dviju zemalja. P
roæi æe jo neko vrijeme prije nego to æemo biti u stanju makar i samo preliminarno proci
jeniti posljedice toga sukoba. Potrebno je ulo iti sve moguæe napore kako bi teta bil
a to manja i kako bi se Iraèanima pru ila sva potrebna pomoæ u ponovnoj izgradnji njiho
va dru tva, dru tva nakon Sadama - i to na naèin na koji oni ele, a ne kako im diktiraj
u strani vladari.
Ne treba sumnjati u opæeprihvaæeni sud prema kojemu æe rat u Iraku samo poveæati opasnos
t od terora, proizvodnje i moguæe uporabe oru ja za masovno uni tenje, kako onoga nami
jenjenog osveti, tako i onoga namijenjenog odvraæanju od buduæih napada.5
5 Poslijeratne procjene obavje tajnih slu bi otkrivaju da je taj porast bio kudikamo
veæi nego to se pretpostavljalo. Vidi moju knjigu Failed States (2006.), str. 18 i
dalje, kao i povjerljivu procjenu nacionalne obavje tajne slu be o kojoj pod naslov
om ,,Spy Agencies Sav Iraq War
Bushova admrnistracija te i za ostvarenjem svoje imperijalne ambicije u Iraku", zas
tra ujuæi, mo emo s pravom tako reæi, svijet i pretvarajuæi Sjedinjene Dr ave u meðunarodno
ariju. Kreatori sada nje amerièke politike bez skanjivanja istièu da je cilj SAD-a uèvrs
titi amerièku vojnu nadmoæ u svijetu i uèiniti je neospornom. SAD prisvaja sebi pravo,
kad god to za eli, da zapoène predusret-ne ratove - predusretne, ne spreèavajuæe. Ma ka
kva se opravdanja povremeno navodila za pokretanje spreèavajuæeg rata, ona ne vrijed
e za posve drukèiju vrstu predusretnog rata: za sluèaj kad se uoèena ili samo zami ljena
prijetnja eli ukloniti pomoæu sile.
Takva politika otvara put dugotrajnoj borbi izmeðu Sjedinjenih Dr ava i njihovih nep
rijatelja, od kojih je neke stvorilo amerièko nasilje i agresija, i ne samo na Bli
skom istoku. U tom smislu, napadom SAD-a na Irak usli ane su bin Ladenove molitve.
Ulog rata i njegovih posljedica, kad je svijet u pitanju, jedva mo e biti veæi. Jedn
a od moguænosti jest destabilizacija u Pakistanu, koja mo e dovesti do prelaska nukle
arnog oru ja li enog kontrole" u ruke svjetske mre e teroristièkih skupina kojima invazi
ja na Irak i vojna okupacija te zemlje mogu dati novi polet. Druge moguænosti, ni ta
manje sumorne od ove, svakomu je lako doèarati.
Pa ipak, izgledi za ne to povoljniji ishod nisu beznadni - dovoljno je spomenuti s
amo podr ku koju svijet iskazuje rtvama rata, brutalne tiranije i ubojitih sankcija
u Iraku.
VVorsens Terrorism Threat" u New York Timesu od 24. rujna 2006. pi e Mark Mazzetti
. U èasopisu Mother ]ones, u broju za o ujak/travanj 2007. struènjaci za terorizam Pet
er Bergen i Paul Cruickshank raspravljaju o svojoj najnovijoj studiji, pokazujuæi
da je rat u Iraku doveo do zaprepa æujuæeg porasta smrtonosnih d ihadistièkih napada od 70
0 posto, potaknuv i doslovce stotine novih teroristièkih napada u kojima su poginule
tisuæe civila; èak ako i iskljuèimo terorizam u Iraku i Afganistanu, smrtonosni napad
i u preostalome dijelu svijeta poveæali su se za vi e od treæine.
Razlog za kakav-takav optimizam le i u èinjenici da je protivljenje invaziji, prije
nego to je do nje do lo i nakon to je zapoèela, bez presedana u dosada njoj povijesti SA
D-a. Nasuprot tomu, prije toèno èetrdeset jedne godine (sad je o ujak 2003.), u doba k
ada je Kennedvjeva administracija napala Ju ni Vijetnam, prosvjeda gotovo nije ni
bilo. Iako se u meðuvremenu broj amerièkih vojnika u opusto enome Ju nom Vijetnamu popeo
na vi e stotina tisuæa, a SAD pro irio rat i na Sjeverni Vijetnam, prosvjedi tijekom
vi e godina nisu dosegnuli ozbiljniju razinu.
Danas smo svjedoci masovnih, iskrenih i principijelnih anti-ratnih prosvjeda irom
Sjedinjenih Amerièkih Dr ava - i svijeta. Pokret za mir u Iraku ra irio se èak i prije
nego to je novi iraèki rat zapoèeo.
To pokazuje da posljednjih godina sve vi e raste netolerancija prema agresiji i st
rahotama to ih ona izaziva, to je jedna od mnogih sliènih promjena uoèljivih u cijelom
e svijetu. Aktivistièki pokreti posljednjih èetrdeset godina oèito su imali civilizira
juæi efekt.
Jedini naèin na koji Sjedinjene Dr ave danas mogu napasti znatno slabijeg neprijatel
ja jest taj da pokrenu sna nu propagandnu ofenzivu i proglase ga utjelovljenjem zl
a - ili èak prijetnjom samom na em opstanku. Upravo je takav scenarij VVashington sm
islio za Irak.6
6 Kreatori amerièke politike svjesni su toga problema. Prema dokumentu koji je pro
curio iz administracije Busha I. koja je upravo nastupala na du nost, u kojemu se
autori osvræu na prijetnje koje dolaze iz Treæeg svijeta", ,,u sluèajevima kad se SAD s
uoèava s mnogo slabijim neprijateljima" - a jedino protiv njih ima se smisla borit
i - izazov s kojim æemo se susretati neæe biti samo u tome da ih porazimo, nego da ih
porazimo odluèno i brzo". Sve drugo dovelo bi nas u te ku situaciju" i moglo bi potko
pati politièku podr ku" koja je po mi ljenju autora dokumenta tanka. Vidi Maureen Dowd
, Nezv York Times, 2. o ujka 1991.
Unatoè tomu, mirovni aktivisti sada mogu mnogo lak e sprijeèiti novi krug nasilja, a t
o je neobièno va no.
Velik broj protivnika Bushova rata svjestan je da je Irak samo specijalni sluèaj im
perijalnih ambicija", otvoreno najavljenih u rujnu pro le godine (2002.) u dokumen
tu pod nazivom Strategija nacionalne sigurnosti.
Kako bismo bolje sagledali situaciju u kojoj se trenutaèno nalazimo, korisno je za
viriti u nedavnu pro lost. O prirodi prijetnje miru dramatièno se razgovaralo na sas
tanku na vrhu u Havani pro le godine (2002.), u prigodi èetrdesete obljetnice kubans
ke raketne krize, na kojoj su bili nazoèni svi najva niji sudionici iz Kube, Rusije
i Sjedinjenih Amerièkih Dr ava.
Èinjenica da smo kubansku krizu pre ivjeli bila je pravo èudo. Doznali smo da je svije
t od moguæe nuklearne katastrofe spasio kapetan ruske podmornice Vasilij Arhipov,
koji se usprotivio zapovijedi da ispali torpeda s nuklearnim bojnim glavama nako
n to su amerièki razaraèi napali ruske podmornice u blizini Kennedvjeve karantenske" l
inije. Da je Arhipov poslu ao zapovijed, gotovo je sigurno da bi uslijedio nuklear
ni protuudar koji je mogao uni titi sjevernu hemisferu", kao to je upozorio Eisenhov
ver.
Imajuæi u vidu okolnosti u kojima se svijet trenutaèno nalazi, ovo u asno otkriæe do lo je
u dobar èas: raketnu krizu prouzroèio je meðunarodni terorizam koji je imao za cilj sm
ijeniti re im", dva najva nija strategijska koncepta danas. Teroristièki napadi SAD-a
protiv Kube zapoèeli su nedugo nakon Castrova dolaska na vlast, eskalirali su u do
ba Kennedvja i trajali sve do raketne krize i nakon nje.
Ova nova otkriæa jasno nam pokazuju s kakvim su stra nim i neoèekivanim rizicima povez
ani napadi na znatno slabijeg neprijatelja", kojima je cilj smijeniti re im" - rijeè j
e o rizicima koji, nije nimalo pretjerano reæi, osuðuju sve nas na propast.
Unatoè gotovo jednoglasnu protivljenju èitavoga svijeta, Sjedinjene Amerièke Dr ave zapu
tile su se novim i opasnim putem.
Postoje dva naèina na koja VVashington mo e odgovoriti na prijetnje koje su djelomic
e prouzroèene i njegovim vlastitim postupcima i zapanjujuæim proklamacijama.
Jedan od njih jest taj da prijetnje poku a ubla iti obraæajuæi kak-vu-takvu pa nju legitim
nim pritu bama te da napokon odluèi postati civilizirani èlan svjetske zajednice koji
po tuje svjetski poredak i njegove institucije.
Drugi je da proizvede jo strasnija oruða uni tenja i dominacije koja æe mu omoguæiti da s
kr i svaku percipiranu prijetnju, ma kako daleka ona bila, izazivajuæi tako nove i j
o veæe prijetnje.
24. o ujka 2003.
irak kao pokus
Usred kaosa koji sada vlada u Iraku najva nije je odgovoriti na pitanje tko vlada
tom zemljom: Iraèani ili klika iz Crawforda u Texa-su?
Nimalo ne iznenaðuje to vodeæe svjetovne i religijske liènosti koje se protive Sadamu H
useinu ele da Irakom vladaju Iraèani, a da ulogu posrednika preuzmu Ujedinjene naci
je.
Kreatori amerièke politike imaju posve drukèiju koncepciju. Njima je oèito stalo do to
ga da Iraku nametnu poslu nièki re im, nastavljajuæi tako s praksom koju provode i u dru
gim dijelovima regije i, to je najva nije, u regijama koje su veæ èitavo stoljeæe pod ame
rièkom dominacijom: u Srednjoj Americi i u Karibima.
Savjetnik za nacionalnu sigurnost Busha I., Brent Scovvcroft, nedavno je samo po
novio ne to to je svakomu oèito: to æe se dogoditi nakon to u Iraku prvi put raspi emo
e i na njima pobijede radikali? to æemo u tom sluèaju uèiniti? Jasno je da im neæemo dopu
stiti da preuzmu vlast."
Sve dr ave u regiji krajnje su skeptiène u pogledu amerièkih motiva. Od Maroka, preko
Libanona, pa sve do Perzijskog zaljeva, gotovo 95 posto stanovni tva tih zemalja v
jeruje da se rat u Iraku vodi radi kontrole nad arapskom naftom i podjarmljenja P
alestinaca Izraelu", ka e Jusuf Ibrahim u Washington Postu, navodeæi istra ivanje to ga
je naruèio Shiblev Telhami sa Sveuèili ta u Marvlandu.
Ako nas iskustvo mo e ièemu pouèiti, Bushov tim za odnose s javno æu eli u Iraku uspostavi
i neku vrstu formalne demokracije, koja æe trajati sve dok bude ispra njena od bilo
kakva istinskog sadr aja. Te ko je zamisliti da bi VVashington mogao dopustiti bilo
kakav utjecaj iitskoj veæini koja æe vjerojatno inzistirati na islamskom vodstvu i po
ku ati uspostaviti tje nje odnose s Iranom, to je posljednja stvar koju bushisti ele.
Isto je tako te ko zamisliti da æe dopustiti bilo kakav ozbiljniji utjecaj kurdskoj
manjini koja æe po svoj prilici tra iti neku vrstu autonomije unutar federalne struk
ture, koju bi Turska do ivjela kao pravo prokletstvo.
Turska i dalje ostaje glavna baza amerièke moæi - unatoè napetostima nastalima zato to
Turska, po tujuæi volju svojega naroda, nije dopustila amerièkim vojnicima da napadnu
Irak s njezina teritorija.
Postojanje jedne istinski demokratske dr ave na Bliskom istoku, demokracije koja b
i doista funkcionirala, protivi se najva nijemu amerièkom cilju u toj regiji, jaèanju
njezine dominacije.
Bushova je administracija javno obznanila da bi sljedeæi ciljevi mogli biti Sirija
i Iran, a to bi zacijelo pretpostavljalo postojanje sna ne vojne baze u Iraku, to
je jo jedan razlog za to SAD neæe
dopustiti nastanak bilo kakve istinski demokratske dr ave u tom podruèju.
Osim toga, vojne baze u srcu najva nijih svjetskih energetskih resursa imaju oèite i
mplikacije kad je u pitanju uèvr æenje kontrole nad tim resursima, kao i kad je rijeè o
uèvr æenju strate ke moæi i o materijalnom bogatstvu kojim ta regija raspola e.
Rat u Iraku neka je vrsta pokusa kojim se svijetu hoæe jasno poruèiti da Bushova adm
inistracija eli da strategija koju je u rujnu pro le godine (2002.) obznanilo Vijeæe
za nacionalnu sigurnost bude shvaæena krajnje ozbiljno. Poruka koju je Vijeæe za nac
ionalnu sigurnost tom prilikom odaslalo glasila je da Bushova administracija kan
i vladati svijetom pomoæu sile, jedine dimenzije u kojoj je ona bez premca, te da
je to njen trajan cilj uime kojega æe ukloniti svaku potencijalnu prijetnju koja j
oj se isprijeèi na putu. To je sr nedavno najavljene doktrine preventivnog rata.
Prije nego to su zaratile s Irakom, Sjedinjene su se Dr ave osjetile ponukanima pri
siliti svijet da prihvati njihovo stajali te, ali u tome nisu uspjele. Obièno, svije
t podlegne. Uzmite Prvi zaljevski rat. Tada su se Sjedinjene Dr ave poslu ile golemi
m pritiskom ne bi li kako navele Vijeæe sigurnosti da se slo i s njihovim ratnim pla
nom, premda se veæina svijeta tomu protivila. U bilo kojem pravnom sustavu, koji u
zimamo ozbiljno sudovi, koji su prihvaæeni pod prisilom nemaju zakonske moæi. Ali u
meðunarodnim poslovima, kojima upravljaju moæni, sudovi prihvaæeni pod prisilom ne to su
to je sasvim u redu. Tada se to zove diplomacija.
Ujedinjeni narodi sada su u krajnje neizvjesnom polo aju. Sjedinjenim Dr avama mo e pa
sti na pamet da demontiraju svjetsku organizaciju - ili da barem smanje njen utj
ecaj. Ekstremistièka sta-
jali ta sada nje administracije ozbiljna su prijetnja svjetskoj organizaciji, a s nj
om i cijelome meðunarodnom pravu, koje je uz te ke muke kreirano nakon Drugoga svjet
skog rata kao temelj za mirniji svijet.
Naravno, kod kuæe je takoðer va no zadr ati moæ. Ujesen pro le godine (2002.), u sredini ma
data, Bushova administracija bila bi pro la slabo na izborima da su u prvi plan bi
li stavljeni socijalni i ekonomski problemi. Umjesto toga, njoj je po lo za rukom
istaknuti pitanja nacionalne sigurnosti, poput tobo nje prijetnje Iraka SAD-u. Kad
doðe vrijeme predsjednièkim izborima, administracija æe morati pronaæi nekog drugog zma
ja kojega æe morati ubiti.
U meðuvremenu, glavni prioritet amerièkih graðana trebao bi biti nastojanje da Irakom
upravljaju Iraèani i da Sjedinjene Dr ave toj zemlji pru e najveæu moguæu pomoæ koju æe Ira
koristiti po vlastitom nahoðenju, pri èemu je vi e nego vjerojatno da je oni neæe korist
iti onako kako amerièka vlada koristi novac amerièkih poreznih obveznika, subvencion
irajuæi Halliburton i Bechtel.
Drugi na listi prioriteta amerièkih graðana trebao bi biti odgovor na pitanje kako z
austaviti krajnje opasnu politiku najavljenu u Strategiji Vijeæa za nacionalnu sig
urnost, koja se provodi u petrije-vim alicama" Iraka, kako su to slikovito opisali
novinari New York Timesa David Sanger i Steven VVeisman.
Usto, oni bi trebali ulo iti ozbiljne napore da zaustave silno bogaæenje izvjesnih k
rugova prodajom oru ja koje æe, anticipirano na sreæu kao posljedicu rata, pridonijeti
tomu da svijet postane jo groznije i opasnije mjesto za ivot.
Program rada, kao uvijek, zapoèinje tako to najprije moramo poku ati odgovoriti na pi
tanje to se dogaða u svijetu, a zatim mo-
ramo ne to u vezi s tim i uèiniti, kako najbolje znamo i umijemo, a uvjeravam vas da
znamo i umijemo bolje od drugih. Malo tko u svijetu ima privilegije, moæ i slobod
u koje mi imamo - to znaèi da malo tko ima i takvu odgovornost. To bi, uostalom, ak
o mene pitate, trebala biti samo jo jedna u nizu samih po sebi razumljivih istina
.
29. travnja 2003.
"road map" koji nikamo ne vodi
Danas, u vrijeme nastavljanja Izraelsko-palestinskog mirovnog procesa, Izraelci
i dalje podi u barijeru koju oni zovu obrambenim zidom", a Palestinci je nazivaju zi
dom koji odvaja dvije zajednice".7 Predsjednik George W. Bush i premijer Ariel S
haron ne moraju se slagati u pogledu toène lokacije na kojoj bi barijera trebala b
iti podignuta. No da bismo mirovni proces - i barijeru - stavili u kontekst najn
ovijih dogaðaja, va no je znati da Izrael bez odobrenja i podr ke SAD-a mo e uèiniti vrlo
malo. Razboriti Izreaelci to znaju. Izraelski politièki komenator Amir Oren bio je
posve u pravu
7 Meðunarodni sud pravde je 2004. proglasio izraelski zid nelegalnim. Amerièki sudac
Buer-genthal dao je zasebnu izjavu prema kojoj se Èetvrta enevska konvencija, kojo
m se pobjedniku zabranjuje preseljavanje stanovni tva na okupirana podruèja, odnosi
na Zapadnu obalu, zbog èega Izrael, podi uæi zid kojim eli za tititi svoja naselja, ipsof
cto kr i meðunarodno humanitarno pravo" (Meðunarodni sud pravde, 15. rujna 2005.) - tj
. 80-85 posto zida podignutog radi za tite naseljenika u biti ugro ava sigurnost Izr
aela, osim ako se sve Palestince ne protjera iz ilegalno zauzetih podruèja ograðenih
zidom. U svibnju 2006. izraelski premijer je obznanio plan stapanja" kojim se pr
edviða anektiranje podruèja ograðenih zidom. Plan je predviðao da Izrael preuzme podruèja
ograðena zidom, daljnje komadanje palestinskih d epova te njihovo zatvaranje preuzim
anjem Jordanske doline. Bushova administracija pozdravila je plan koji je u zapa
dnim komentarima bio hvaljen kao umjeren" - mo da i previ e umjeren, ustvrdili su zaj
edno SAD i Izrael nakon njihove invazije na Libanon u srpnju 1996.
kad je primijetio da je nadreðeni koga se naziva 'partnerom' amerièka administracija'
'.
U arapskim zemljama, a jednako tako i na drugim mjestima, postoji mno tvo iluzija
o podèinjenosti VVashingtona Izraelu ili nekom domaæem proizraelskom lobiju (koji ni
po to nije sastavljen samo od idova). Mi ljenje prema kojemu Sjedinjene Dr ave dopu taju
Izraelu da maltretira èitavu regiju po mom je shvaæanju potpuno pogre no.8
Politika Izraela u proteklih trideset godina znatno je suzila moguænosti izbora to
j dr avi. S obzirom na put koji je odabrala, ona praktièki nema druge moguænosti nego
da bude amerièka vojna baza i da poslu no izvr ava amerièke zahtjeve.
Moguænosti izbora bile su kudikamo veæe 1971., nakon to je egipatski predsjednik Sada
t ponudio Izraelu mirovni sporazum u zamjenu za izraelsko povlaèenje s egipatskog
teritorija, prihvaæajuæi tako prijedloge UN-ova posrednika Gunnara Jarringa. Izrael
se tada suoèio sa sudbonosnim izborom: mogao je birati izmeðu prihvaæanja mira i integ
racije u regiju, s jedne strane, i ustrajavanja na ekspanziji i konfrontaciji, s
druge, tj. neizbje noj ovisnosti o SAD-u. Izabrao je ovo drugo, ne zbog sigurnost
i, nego zato to se opredijelio za ekspanziju, u to vrijeme u prvom redu na egipat
ski Sinaj, to je neizbje no dovelo do rata 1973., zbog èega su se Izrael i èitav svijet
na li u velikoj opasnosti, buduæi da su se u sukob upetljale velesile. Dr avama je èest
o manje stalo do sigurnosti
8 VVashington je povremeno namjerno poni avao Izrael, a lobi ipak nije reagirao. J
edan takav frapantan primjer, iz 2005., opisan je u knjizi Faileð States, str. 189
. Uri Avneri tvrdi da je SAD svojim naredbama blokirao unaprijed pripremljene iz
raelske planove za rat s Libanonom 2006., priznao je u o ujku 2007. premijer Ehud
Olmert. Avneri, Olmert's Truth", 10. o ujka 2007., vidi http://ww.avnery-news.co.il
/english/. Vidi takoðer bilje ku br. 12 u tekstu naslovljenom Dileme u vezi s dominac
ijom" na str. 70.
nego do nekih drugih ciljeva; u tom pogledu ni Sjedinjene Amerièke Dr ave nisu iznim
ka. Husein Aga, struènjak za Bliski istok na Oxfordskom sveuèili tu, i Robert Mallev,
specijalni pomoænik predsjednika Clintona za arapsko-izraelska pitanja, pro le su go
dine (svibanj 2002.), govoreæi u èasopisu Foreign Affairs o slijepoj ulici u koju su
zapali izraelsko-palestinski pregovori, primijetili da su obrisi rje enja veæ neko v
rijeme u osnovi jasni". Aga i Mallev tom su prilikom iznijeli u èemu se obje stran
e sla u: podjela teritorija prema meðunarodnoj granici, s razmjenom teritorija u omj
eru 1 prema 1. Oni pi u da je put prema (rje enju) od samoga poèetka izmicao svim stran
ama", no premda je ta izjava toèna, ona zavodi u bludnju. Put prema rje enju dvadese
t pet godina blokirale su Sjedinjene Dr ave, a u Izraelu ga i dalje odbacuju èak i e
kstremni mirotvorci.
Izgledi za diplomatsko rje enje tijekom vladavine Busha II. i Sha-rona bivali su s
ve slabiji. Izrael je pro irio program naseljavanja, a SAD ga je u tome nastavio p
odr avati. Prema izraelskoj organizaciji za ljudska prava B'Tselem, izraelska nase
lja sada kontroliraju 42 posto Zapadne obale. Razasuta izmeðu tih naselja le e pales
tinska podruèja koja podsjeæaju na najogavnije re ime iz pro losti, poput re ima apartheid
u Ju noj Africi", izvje tava B'Tselem.9
9 Uzgred reèeno, ove brojke nemaju nikakva znaèenja, jer ne uzimaju u obzir planiran
e granice naselja koje se najèe æe progla avaju dr avnom tajnom, kao ni goleme infrastrukt
urne projekte - superautoceste s vrlo irokim rubovima koje Izraelci grade za sebe
, a kojima je zabranjen pristup Palestincima; izraelske kontrolne rampe i druge
doskoèice koje zagorèu-ju ivot Palestincima itd. Prema sasvim realnim procjenama, Izr
ael pomoæu svojih naselja sada kontrolira oko 70 posto Zapadne obale, no do konaènih
podataka nemoguæe je doæi, buduæi da ni Izrael ni Sjedinjene Dr ave ne ele govoriti o èin
enicama. A urirane podatke o izraelskim naseljima èitatelj æe naæi u izvje taju B'Tselema
ili u Report on Israeli Settlements Zaklade za mir na Bliskom istoku.
to se trenutaènih planova Bushove administracije tièe, o njima mo emo doznati iz dvaju
izvora: jedan od njih je retorika, a drugi su djela. Na retorièkoj razini su Busho
va vizija" palestinske dr ave - kojoj bismo se trebali diviti, premda je nigdje ne
vidimo - i road map", koji je izradio kvartet" koji èine UN, Rusija, EU i Sjedinjene
Dr ave. Meðutim, kvartet" je u road mapu" namjerno ostavio mno tvo nejasnoæa, ukljuèujuæ
najva nije pitanje - pitanje granica. Osim toga, iako je formalno prihvatio road m
ap", Izrael je odmah nakon toga objelodanio èetrnaest rezervi kojima ga je potpuno
li io smisla, i opet uz podr ku Sjedinjenih Dr ava. Prema tome, Izrael i SAD su odmah
pogazili road map" koji se obièno, premda sasvim netoèno, naziva inicijativom Bushov
e administracije.10
10 Vidi Izjavu izraelske vlade o road mapu" i popis od 14 rezervi to ih je dr ava Iz
rael sastavila 9. srpnja 2004.; dokument je izvorno objavljen 25. svibnja 2003.
Kako bi proces mogao zapoèeti i nastaviti se, Izrael je u svojim rezervama od Pale
stinaca zatra io da osiguraju potpuni mir na cijelom podruèju, da njihovi kolski prog
rami budu usmjereni prema miru, da prestanu poticati na sukobe, raspuste Hamas i
druge organizacije, postavljajuæi im jo mno tvo drugih uvjeta, no èak i kad bi oni udo
voljili ovom praktièki nemoguæem zahtjevu, ,,u 'road mapu' ne smije stajati da je Iz
rael du an prestati s nasiljem i poticati na sukobe protiv Palestinaca". To je dov
oljno da zaustavi svaki proces koji ima bilo kakvu sliènost s pravdom. No izraelsk
e rezerve idu èak i dalje od postavljanja ovih nadasve drskih uvjeta. U njima se,
nadalje, tra i da se sveèano izjavi da Izrael ima pravo postojati kao dr ava idova te da
se palestinskim izbjeglicama mora odreæi bilo kakvo pravo na povratak u Dr avu Izra
el." Prema tome, Palestinci ne samo da moraju priznati Izrael kao idovsku dr avu, a
ne kao dr avu njenih graðana, nego moraju javno izjaviti da Izrael ima pravo kr iti t
emeljna demokratska naèela. Usto, od njih se zahtijeva da se slo e s ukidanjem Rezol
ucije UN-a br.194 o pravu na povratak te da napuste nadu èak i u simbolièki povratak
s kojim su se izraelski pregovaraèi slo ili tijekom pregovora u Tabi u sijeènju 2001.
(Prekinuo ih je izraelski premijer Ehud Barak u trenutku kad je izgledalo da æe s
e oni uspje no zavr iti.) Nadalje: Neæe biti uplitanja u pitanja koja se odnose na konaèn
o rje enje. U pitanja o kojima se ne mo e raspravljati spadaju: naselja u Judeji, Sa
mariji i Gazi (iskljuèujuæi naselja èija je izgradnja zamrznuta te nezakonita naselja)
, status palestinske vlasti i njenih institucija u Jeruzalemu, te sva druga pita
nja èiji se sadr aj odnosi na konaèno rje enje... Jedine rezolucije na koje æe se smjeti p
ozivati su Rezolucija br. 242 i Rezolucija br. 338, i to samo kao opæi okvir za bu
duæe pregovore o konaènom rje enju." Prema tome, iskljuèene su sve rezolucije UN-a o pal
estinskim pravima, kao i, naravno, enevske konvencije i meðunarodno pravo opæenito, d
okumenti, dakle, koji se po mi ljenju izraelske vlade (i to samo nje, uz pre utnu po
dr ku
Èinjenièno stanje na terenu", komentira izraelska novinarka Amira Hass, odreðuje - i nas
tavit æe odreðivati - podruèje na koje æe 'road map' biti primijenjen, podruèje na kojemu æ
se uspostaviti entitet poznat pod nazivom 'palestinska dr ava'."
Podi uæi barijeru, kao i drugim svojim postupcima, Izrael - i, indirektno, njegov nad
reðeni nazvan 'partner'" potkopavaju nade u miroljubivo diplomatsko rje enje, i to èin
e namjerno, buduæi da su posljedice njihovih postupaka vi e nego oèite.
Izrael svoje pona anje opravdava palestinskim terorom, koji je doista eskalirao, u
kljuèujuæi i napade bomba a samoubojica na izraelske civile tijekom al-Aksa Intifade u
rujnu 2000. Ovdje, meðutim, treba istaknuti da odmazde s tih podruèja, zbog brutaln
e vojne okupacije Izraela, sve donedavno gotovo da nije ni bilo, a zloèini okupaci
jskih snaga i ilegalnih doseljenika nisu nikoga suvi e zabrinjavali.
SAD-a), ne odnose na okupirane teritorije. Nadalje, konaèno stanje koje road map" u
zima u obzir jest ono iz rujna 2000., kada je Izrael zavladao najveæim dijelom Zap
adne obale i kada su Palestinci stjerani u stotine enklava. Amerièka vlada pre utno
je prihvatila izraelske rezerve. Ukratko, VVashington se veæ od samoga poèetka pobri
nuo da road map" bude ni tavan i ispra njen od bilo kakva sadr aja, a time i bilo kakve
vizije" rje enja koje bi podrazumijevalo postojanje dviju dr ava, a koje je, kao i o
bièno, pripisano Georgeu Bushu, to nema veze s èinjenicama.
Prva reakcija veæinskog mi ljenja na amerièko i izraelsko odbacivanje road mapa" pojavi
la se, kako se èini, u knjizi Jimmvja Èartera Palestine: Peace not Apartheid (Simon
and Schuster, 2006.; vidi Dodatak 7). Rijeè je o iznimno va nom otkriæu Carterove knji
ge, o pravoj novini u raspravama koje su se vodile unutar veæinskog mi ljenja, a koj
e je, kako se èini, potpuno ignorirano u reakcijama na njegovu knjigu (koje su vrv
jele pogrdama). Slièno tomu, u oèajnièkom nastojanju da se u Carterovoj knjizi pronaðe n
eka gre ka propustilo se upozoriti na njenu jedinu ozbiljnu pogre ku: Èarter je, naime
, prihvatio uobièajenu doktrinu prema kojoj je izraelski napad na Libanon 1982., u
kojemu je poginulo izmeðu 15 i 20 tisuæa ljudi, a veæi dio zemlje bio razoren, bio odg
ovor na teroristièke napade PLO-a s one strane libanonske granice" (str. 7, 94). S
tvarnost je bila sasvim drukèija - istina o tome ubrzo je izi la na vidjelo. Vidi st
r. 187. Pogre ke su, prema tome, prihvatljive kad se njima podr avaju zloèini SAD-a i
Izraela, ali istina nije prihvatljiva kad se njome potkopava njihovo nastojanje
da izbjegnu odgovornost za neuspjeh svoje diplomacije.
To isto vrijedi i za prve dane Intifade, koja traje i dalje. Prema izraelskim vo
jnim izvorima, tijekom prvog mjeseca Intifade omjer poginulih bio je 20:1 (75 po
ginulih Palestinaca prema èetiri poginula Izraelca), i to u vrijeme dok je otpor b
io ogranièen samo na okupirana podruèja, rijetko prelazeæi granicu, a i tada samo dotl
e dokud èovjek mo e dobaciti kamen. Izraelska javnost poèela se zgra ati tek kad se taj
omjer pribli io odnosu 3 prema 1 - zbog patnji koje se nanose nevinim Izraelcima.
Reakcije na patnje Izraelaca sasvim su na mjestu. Ali je li bilo dolièno ne obazir
ati se na patnje kojima su, prije nego to se ravnote a terora poremetila, a i danas
su, u kudikamo veæoj mjeri bili izlo eni Palestinci - patnje kojima su oni, uz pres
udnu podr ku SAD-a, izlo eni veæ dugi niz godina?
Intifada je ukazala na znaèajne promjene koje se zbivaju unutar izraelske dr ave. U
vremenu o kojemu govorimo autoritet izraelske vojske u zemlji pao je na tako nis
ke grane, da ju je izraelski dopisnik za vojna pitanja Ben Kaspit opisao ne kao d
r avu koja ima vojsku, nego kao vojsku koja ima dr avu"; tj. kao vojsku koja je obièni
prirepak vojne sile koja vlada svijetom, to je primjer bez presedana u dosada njoj
povijesti. Ljudi koji ive u ovoj regiji potpuno su svjesni te èinjenice.
Pa ipak, do pravednog mira moguæe je doæi. U povijesti su poznati mnogi primjeri oko
nèanja naizgled nerje ivih konflikata. Najnoviji primjer u tom je pogledu Sjeverna I
rska; stanje u toj zemlji znatno se pobolj alo u odnosu na ono prije samo deset go
dina.
Drugi primjer je Ju na Afrika. Prije samo nekoliko godina èinilo se da æe rasni sukobi
i silovita represija dovesti ju noafrièko dru tvo do potpunog beznaða i oèaja. Otada je p
ostignut znatan
napredak, iako se ivotni uvjeti veæine stanovni tva, koje je uglavnom crnaèko i osiroma e
no, nisu gotovo nimalo promijenili, a mnogima je i gore nego prije.
Svakodnevne i sve veæe strahote koje se dogaðaju u Izraelu-Pa-lestini ugraðuju svaki d
an novi kamen u zid mr nje, straha i arke elje za osvetom. Meðutim, nikada nije prekas
no za ru enje takvih zidova.
Takvu zadaæu mogu obaviti samo ljudi izlo eni svakodnevnim patnjama koji oèekuju jo gor
e sutra, no u tome im sasvim sigurno mogu pomoæi i oni izvana, ali ne prije nego to
se iskreno suoèe sa svojom vlastitom ulogom i odgovorno æu. Tek tada moæi æe is-kovati ro
d map" koji æe doista ne to znaèiti i tek tada moæi æe s punim pravom zatra iti od svojih v
ada da takvo rje enje primijene u praksi.
18. kolovoza 2003.
11. rujna i "doba terora"
Usred oka prouzroèenog napadima bomba a samoubojica u Bagdadu, Jeruzalemu i Nad afu, ka
o i brojnih drugih strahota to su se dogodile nakon 11. rujna 2001., nije te ko shv
atiti za to mnogi vjeruju da je svijet u ao u novo i zastra ujuæe doba terora", kako je s
voju zbirku eseja nedavno nazvala skupina profesora sa Sveuèili ta Yale. Meðutim, dvij
e godine nakon dogaðaja 11. rujna Sjedinjenim Amerièkim Dr avama tek predstoji suoèavanj
e s korijenima terorizma, njena nastojanja usmjerena su vi e prema ratu nego prema
 miru i one èine sve kako bi poveæale rizik od meðunarodne konfrontacije.
11. rujna svijet je bio okiran i u asnut, oèitujuæi suosjeæanje sa rtvama. Treba, meðutim
iti takoðer svjestan da je velik dio svijeta reagirao rijeèima: Dobro do li u klub." Pr
vi put u povijesti jedna zapadna sila bila je izlo ena strahotama kakve su i predo
bro poznate u drugim dijelovima svijeta.
Bilo kakvo nastojanje da shvatimo dogaðaje nakon 11. rujna trebalo bi zapoèeti ispit
ivanjem amerièke moæi - odgovorom na pita-
nje kako je SAD reagirao na taj dogaðaj i kojim æe putem krenuti
u buduænosti.
Nepunu godinu dana nakon 11. rujna napadnut je Afganistan. Oni koji prihvaæaju tem
eljna moralna naèela morat æe se dobro pomuèiti budu li htjeli dokazati da su Sjedinje
ne Dr ave i Velika Britanija imale pravo bombardirati Afganistance kako bi ih pris
ilile da im izruèe ljude osumnjièene za zvjerstva, kao to je glasilo slu beno obrazlo enj
e u trenutku kad je bombardiranje zapoèelo.11
A potom je, u rujnu 2002., najmoænija dr ava u povijesti èovjeèanstva najavila novu Stra
tegiju nacionalne sigurnosti, izjaviv i kako namjerava za stalno zadr ati polo aj svje
tskog hegemona. Svaki poku aj dovoðenja tog polo aja u pitanje bit æe sprijeèen silom, oni
m u èemu Sjedinjene Amerièke Dr ave nemaju premca.
11 Talibanski re im je od SAD-a zatra io dokaze na kojima temelje svoj zahtjev za iz
ruèenje Osame bin Ladena i njegovih pomoænika. Bushova administracija odbila je poda
strijeti bilo kakve dokaze zato to ih, kako smo poslije vidjeli, nije ni imala. O
sam mjeseci nakon toga ef FBI-a Robert Mueller obavijestio je medije da je FBI ta
da vjerovao" da je urota skovana u Afganistanu, ali da je tehnièki razraðena u Ujedin
jenim Arapskim Emiratima i u Europi. Tri tjedna nakon poèetka bombardiranja promij
enjeno je tumaèenje slu benih razloga za napad: britanski admiral Sir Michael Boyce
rekao je Afganistancima da æe biti izlo eni bombardiranju sve dok ne smijene re im", to
je bio kolski primjer dr avnog terorizma. Bombardiranje su estoko osudili vodeæi proti
vnici talibana u samom Afganistanu, ukljuèujuæi i miljenika SAD-a Abdula Haqa, koji
je preklinjao VVashington da prestane ubijati nedu ne Afganistance samo zato to mu
se svidjelo razmetan' se mi iæima", potkopavajuæi tako njihova nastojanja da talibanski
re im sru e iznutra; s ove vremenske distance ta moguænost doimlje se realnom. Osim t
oga, kao to je pokazalo istra ivanje meðunarodne agencije za ispitivanje javnog mnije
nja Gallup, neslaganje s bombardiranjem izrazio je i najveæi dio svijeta, s tim to
su osude bile jo e æe u sluèajevima kad su cilj bombardiranja bili civili, a tako je bil
o od samoga poèetka. Amerièkoj javnosti nisu bili poznati rezultati ankete. Bombardi
ranje je bilo poduzeto radi izgladnjivanja nekoliko milijuna ljudi i zbog toga s
u ga osudile praktièki sve meðunarodne humanitarne organizacije. Nekoliko mjeseci po
slije vodeæi harvardski struènjak za Afganistan Samina Ahmed je u harvardskom èasopisu
International Security (zima 2001.-02.) napisao da milijunima Afganistanaca prij
eti smrt od gladi zbog prekida dopreme humanitarne pomoæi prouzroèenog amerièkim vojni
m udarima". O moralnoj i intelektualnoj kulturi Zapada dovoljno govori to to je o
va operacija prikazana kao kolski primjer pravednog rata", kao i da nitko nije pos
tavljao nikakva pitanja.
Istodobno se poèelo udarati u ratne bubnjeve, kako bi se stanovni tvo pripremilo za
napad na Irak. Usto, zapoèela je i kampanja za kongresne meðuizbore, koji æe pokazati
je li administracija sposobna izvr iti svoje zahtjevne meðunarodne i domaæe zadaæe.
Posljednji dani 2002., pisao je tada specijalist za vanjskopolitièka pitanja Micha
el Krepon, bili su najopasniji nakon kubanske raketne krize 1962.", koju je Arthu
r Shlesinger s pravom opisao kao najopasniji trenutak u ljudskoj povijesti." Krep
on je bio zabrinut zbog irenja nuklearnog oru ja na Iran, Irak, Sjevernu Koreju i In
dijski potkontinent", nestabilni pojas irenja nuklearnog oru ja koji se prote e od Pjo
ngjanga do Bagdada". Inicijative to ih je 2002.-03. poduzimala Bushova administra
cija samo su poveæale opasnosti unutar i u blizini tog nestabilnog pojasa.
U Strategiji Vijeæa za nacionalnu sigurnost obznanjeno je da Sjedinjene Amerièke Dr av
e - i samo one - imaju pravo povesti ,,pre-dusretni rat": predusretni, ne spreèava
juæi, tj. poslu iti se vojnom silom radi uklanjanja percipirane prijetnje, èak i kad j
e ona izmi ljena ili samo zami ljena. Predusretni rat je, jednostavno reèeno, najte i zloè
n", koji je osuðen u Nurnbergu.
Bushova administracija je od poèetka rujna (2002.) neprekidno upozoravala na opasn
ost koja Sjedinjenim Dr avama prijeti od Sadama Huseina, aludirajuæi pritom na moguæu
Sadamovu povezanost s al-Qaidom i na njegovo sudjelovanje u napadima 11. rujna.
Zahvaljujuæi estokoj propagandi, administracija je od prepla enog stanovni tva uspjela
dobiti podr ku za planirani napad na zemlju, za koju je svatko znao da se nije spo
sobna obraniti, kao i vrijednu nagradu, u samom sredi tu glavnog izvora energije u
svijetu.
U svibnju pro le godine (2003.), nakon tobo njeg zavr etka rata u Iraku, predsjednik B
ush je sletio na palubu nosaèa aviona Abraham Lincoln i obznanio da je pobijedio u
ratu protiv terora [ukloniv i] jednog od al-Qaidinih saveznika".
Ali doæi æe 11. rujna 2003., a tvrdnje o navodnoj povezanosti Sadama i njegova ljuto
g neprijatelja Osame bin Ladena neæe biti potkrijepljene nikakvim vjerodostojnim d
okazima. Jedina veza izmeðu pobjede i terora, kako se èini, sastoji se u tome to je n
apad SAD-a na Irak rezultirao poveæanim brojem al-Qaidinih novaka i jo veæom opasno æu od
terora.
Wall Street Journal je u Bushovoj pa ljivo insceniranoj spektakularnoj priredbi na
nosaèu aviona Abraham Lincoln prepoznao poèetak njegove kampanje za ponovni izbor za
predsjednika 2004." koja æe - Bijela kuæa se tomu nada - biti to je moguæe vi e usmjeren
na teme vezane uz nacionalnu sigurnost." Dopusti li administracija da tijekom i
zborne kampanje prevladaju teme vezane uz domaæu politièku stvarnost, naæi æe se u grdni
m nevoljama.
U meðuvremenu, Osama bin Laden i dalje je na slobodi. A izvor iz kojega je nakon 1
1. rujna potekla prièa o teroristièkim akcijama antraksom i dalje je nepoznat - to je
, s obzirom na to da se pretpostavlja kako je rijeè o domaæem izvoru, mo da èak o federa
lnom laboratoriju za oru je, jo te i neuspjeh. Iraèki arsenali s oru jem za masovno uni te
je zaboravljeni su kao da nikad nisu bili ni spomenuti.
Kad je posrijedi druga godi njica 11. rujna, kao i vrijeme nakon toga, u osnovi mo e
mo birati izmeðu dviju moguænosti. Mo emo mar irati naprijed, uvjereni da æe Svjetski Poli
cajac protjerati sve
zlo iz ovoga svijeta, kako to, plagirajuæi pradavne epove i djeèje prièe, veæ obznanjuju
pisci predsjednikovih govora.
Mo emo, isto tako, doktrinu o najavljenoj novoj i velièanstvenoj eri podvrgnuti ozbi
ljnom ispitivanju i poku ati izvuæi racionalne zakljuèke, to æe nam, mo da, pomoæi da shva
o novu stvarnost koja iskrsava pred na im oèima.
Ratovi o kojima se razmi lja u ratu protiv terora" trajat æe dugo. Te ko je reæi koliko æ
ratova jo morati voditi kako bismo osigurali slobodu u na oj domovini", obznanio j
e pro le godine (2002.) predsjednik. Po teno, nema to. Broj potencijalnih i izmi ljenih
prijetnji praktièki je neogranièen. Osim toga, imamo razloga vjerovati da æe bezakonj
e i nasilje Bushove administracije dovesti do jo ozbiljnijih prijetnji na oj slobod
i.
Trebali bismo, isto tako, biti sposobni uva iti primjedbe to ih je o svemu ovome ne
davno izrekao Ami Avalon, ef izraelske Glavne slu be sigurnosti ( abak, in Bet) izmeðu 1
996. i 2000., koji je primijetio da oni koji pri eljkuju pobjedu" protiv terora, ne
poku avajuæi pritom ukloniti nepravde koje su ga izazvale, pri eljkuju neprekidni rat.
"
Znaèenje ove primjedbe svakomu je jasno.
Svijet zabrinuto i sa strahom promatra to se dogaða u Washin-gtonu. Ne mo e se dovolj
no naglasiti da su ljudi koji su u najboljem polo aju da uklone ta strahovanja upr
avo stanovnici Sjedinjenih Amerièkih Dr ava, koji imaju tu sreæu da mogu vi e od ikoga d
rugoga utjecati na oblikovanje buduænosti, zahvaljujuæi moæi svoje vlastite dr ave te sl
obodama i povlasticama to ih u ivaju, koje su u usporedbi s drugim zemljama doista
velike.
2. rujna 2003.
Sjedinjene Amerièke Dr ave i Ujedinjeni
- narodi
Suoèene s oèitim neuspjehom vojne okupacije Iraka, Sjedinjene Dr ave su od Ujedinjenih
naroda zatra ile da dio tro kova operacije preuzmu na svoja leða.
Vijeæe sigurnosti UN-a jednoglasno je, ali ne i nedvosmisleno, izglasalo Rezolucij
u (Rezoluciju br. 1511) koju su predlo ile Sjedinjene Dr ave i Velika Britanija. Sta
lne èlanice Vijeæa sigurnosti - Kina, Francuska i Rusija - usprotivile su se rezoluc
iji i ne namjeravaju poslati vojnike u Irak, niti novèano poduprijeti operaciju, a
li su, zajedno s Njemaèkom, Pakistanom i drugim dr avama, popustile pod amerièkim prit
iskom, nastojeæi na taj naèin saèuvati simbolièko jedinstvo.
Ozbiljne podjele traju i dalje, osobito s obzirom na pitanje hoæe li i kada æe okupa
tori stvarnu politièku moæ prenijeti na Iraèane.
Podjele u Vijeæu sigurnosti svjedoèe o bahatosti VVashingtona prema meðunarodnoj zajed
nici i prema organizaciji Ujedinjenih naroda, koja traje veæ suvi e dugo.
Rat koji SAD predvodi u Iraku zapoèeo je bez podr ke UN-a. VVashington je djelovao u
skladu sa Strategijom Vijeæa za nacionalnu sigurnost koju je Bushova administraci
ja obznanila pro le godine u rujnu (2002.) i u kojoj se potvrðuje pravo SAD-a na upo
rabu sile, ako je potrebno i unilateralno, protiv percipiranog neprijate-lja.
Svaki put kad Ujedinjeni narodi odbiju biti oruðe za ostvarenje ciljeva SAD-a, VVa
shington im daje otpust. Tako je pro le godine, primjerice, UN-ovo Povjerenstvo za
razoru anje i meðunarodnu sigurnost prihvatilo dvije rezolucije: jednu, kojom se ze
mlje èlanice pozivaju na energiènije mjere protiv militarizacije svemira, i drugu, k
ojom se potvrðuje enevski protokol o zabrani upotrebe bojnih plinova i bakteriolo kog
ratovanja iz 1925. Obje rezolucije usvojene su jednoglasno, uz dva suzdr ana glas
a: onaj Sjedinjenih Dr ava i Izraela. U praksi, suzdr ani glas SAD-a ima znaèenje veta
.
Od 1960-ih naovamo Sjedinjene Dr ave prednjaèe u primjeni prava veta na rezolucije V
ijeæa sigurnosti UN-a, èak i na one meðu njima kojima se dr ave pozivaju da po tuju meðunar
dno pravo. Na drugom je mjestu Velika Britanija. Francuska i Rusija daleko zaost
aju za njima. Ipak, èak i to postignuæe zasjenjeno je time to VVashington, zbog golem
e moæi kojom raspola e, najèe æe uspijeva razvodniti rezolucije koje mu se ne sviðaju, ili
prijeèiti njihovo stavljanje na dnevni red.
Rutinska upotreba prava veta svjetskog ampiona u ovoj disciplini u Sjedinjenim se
Dr avama najèe æe ignorira ili se prikazuje kao neva na, a katkad se èak pozdravlja kao pr
ncipijelan stav VVashingtona koji je izlo en neprekidnim napadima. Ona se nikad ne
tumaèi kao osporavanje legitimiteta i vjerodostojnosti Ujedinje-
nih naroda, premda je vi e nego jasno da je rijeè upravo o tome. Umjesto toga, na ne
spremnost drugih da slijede primjer VVashingtona gleda se kao na problem - kao n
a iskazivanje arogancije kojom se gube prijatelji.
VVashington je u cijeloj raspravi o Iraku u UN-u inzistirao na svojoj povlastici
da djeluje unilateralno. Na konferenciji za tisak odr anoj 6. o ujka (2003.), primj
erice, Bush je ustvrdio kako se postavlja samo jedno pitanje: Da li se iraèki re im p
otpuno i bezuvjetno razoru ao, kako to od njega tra i UN-ova Rezolucija br. 1441, il
i nije?" Pri tome nije ostavio ni najmanje mjesta sumnji da je odgovor na to pit
anje iskljuèivo u rukama SAD-a i nikoga drugoga, a najmanje UN-a. Usto je, odmah n
akon toga, dao svima na znanje da odgovor na to pitanje nije ni najmanje va an, ob
znaniv i da, kad je u pitanju na a sigurnost, nije nam potrebna nièija suglasnost."
UN-ove inspekcije i dugotrajna neodluènost Vijeæa sigurnosti bili su, prema tome, fa
rsa; èak i da je amerièkim zahtjevima udovoljeno, to ne bi ni ta promijenilo. Èak i da s
e Sadam potpuno razoru ao, Sjedinjene Dr ave bi u Iraku instalirale re im po svojem iz
boru; one bi to uèinile èak i da su Sadam i njegova obitelj napustili zemlju, kao to
je predsjednik izjavio na sastanku na vrhu na Azorskom otoèju uoèi invazije.
Nakon to okupacijska vojska nije uspjela pronaæi iraèko oru je za masovno uni tenje, amer
ièka administracija promijenila je stav i odjednom prestala govoriti kako je potpun
o sigurno" da takvo oru je postoji, tvrdeæi da Sjedinjene Dr ave imaju pravo napasti s
vaku zemlju koja ima samo i namjeru proizvesti oru je za masovno uni tenje. Spu tanje
ljestvice na ni u razinu, kad je posrijedi po-
sezanje za silom, najva nija je posljedica sloma javno obznanjenog opravdanja za i
nvaziju.
Najva nije pitanje danas glasi: tko vlada Irakom? Malo tko vjeruje da æe Sjedinjene
Dr ave u Iraku formirati vladu kojoj æe biti dopu teno da bude neovisna. Zato se svjet
sko javno mnijenje svim silama zala e za rje enje kojim bi nadzor nad Irakom preuzeo
UN, a slièno raspolo enje, sudeæi prema istra ivanjima javnog mnijenja, to ih je provela
PIPA (Program on International Policv Atti-tudes) sa Sveuèili ta Marvland, nakon tr
avnja (2003.) prevladava i u SAD-u.
Te ko je prosuditi to o svemu tome misli javno mnijenje u Iraku, ali prema najnovij
im istra ivanjima Gallupa, provedenima 2003., najveæi ugled u toj zemlji meðu svim str
anim dr avnicima ima Chirac, dok su Bush i Blair daleko ispod njega. Francuski pre
dsjednik Chirac bio je najistaknutiji kritièar invazije na Irak.
Unatoè svim promjenama u navoðenju opravdanja i izlika za napad na Irak, jedno naèelo
ostalo je na snazi: Sjedinjene Amerièke Dr ave moraju ostvariti potpun nadzor nad Ir
akom, a naèin na koji æe to postiæi potpuno je neva an - bude li potrebno, i poka e li se
takvo rje enje odr ivim, Sjedinjene Dr ave æe u toj zemlji uspostaviti kvazidemokratski
re im.
Amerièki stav u pogledu Iraka u osnovi je moguæe razabrati iz organizacijske tablice
pod nazivom Civil Administration of Pos-rvvar Iraq" (Civilna uprava u poslijerat
nom Iraku). Tablica sadr ava esnaest kutija, a na svakoj od njih masnim je slovima
ispisano ime i djelokrug odgovornosti svake pojedine osobe koja sudjeluje u proc
esu, zapoèinjuæi s predsjednikovim izaslanikom Paulom Bre-merom na vrhu (koji je odg
ovoran Penatgonu), pa sve do najni ih
razina odgovornosti. Meðu njima æemo naæi i sedmoricu generala; veæina ostalih razni su
du nosnici amerièke vlade. Na samom dnu nalazi se sedamnaesta kutija, velièine otprili
ke jedne treæine ostalih, na kojoj nije ispisano ni jedno ime, ni jedno masno slov
o i ni jedna funkcija. Na njoj su ispisane samo tri rijeèi: savjetnici iraèkih minist
arstava".
Cilj predsjednika Busha u poslijeratnom Iraku jest podijeliti tro kove, ali ne i m
oæ. Gazda u Iraku mora biti VVashington, ne Ujedinjeni narodi, ne iraèki narod.
17. listopada 2003.
Dileme u vezi s dominacijom
U trenutku dok Sjedinjene Amerièke Dr ave poku avaju uspostaviti red u Iraku, uz re im k
oji æe biti podreðen amerièkim interesima, situacija u Sjevernoj Koreji prijeti izbija
njem nove krize.
Sjeverna Koreja najopasniji je èlan tzv. osovine zla. Ali, poput Irana (a za razli
ku od Iraka), ova dr ava ne ispunjava prvi amerièki uvjet da bi postala legitimni ci
lj napada: nije bespomoæna.
Sjeverna Koreja ima moæno sredstvo za odvraæanje napada - to (u vrijeme dok pi em ovaj
tekst) nije nuklearno oru je, nego moæno topni tvo, rasporeðeno irom demilitarizirane zo
ne, èije su cijevi uperene prema glavnom gradu Ju ne Koreje, Seulu, i prema desecima
tisuæa amerièkih vojnika razmje tenih ju no od granice s Ju nom Korejom. Predviðeno je da
e ti vojnici povuku, kako ne bi bili u dometu topni tva, to u Sjevernoj i Ju noj Kore
ji potièe zabrinutost u pogledu namjera SAD-a.
Sjedinjene Dr ave u listopadu 2002. optu ile su Sjevernu Koreju da je u tajnosti zap
oèela program obogaæivanja urana, kr eæi tako sporazum sklopljen 1994. Neposredna opasno
st od izbijanja
nuklearnog rata, koja je uslijedila nakon toga, neke je promatraèe podsjetila na k
ubansku raketnu krizu. Ove je godine (2003.) VVashington nauèio svijet jednoj ru noj
lekciji: elite li se obraniti od nas, slijedite primjer Sjeverne Koreje, tj. pot
rudite se da budete vjerodostojna vojna prijetnja.12
12 Procjenjuje se da je Sjeverna Koreja do 2006. proizvela osam do deset bojnih
nuklearnih glava, nastavljajuæi istodobno prekinute pokuse s dalekometnim raketama
i izvev i nuklearni pokus, koji se pokazao neuspje nim. Takav razvoj situacije moguæe
je takoðer dodati popisu Bushovih postignuæa. Kad je predsjednik Bush do ao na vlast",
pi e Leon Sigal u èasopisu Current Histon/, u broju za studeni 2006., Sjeverna Korej
a obustavila je pokuse s dalekometnim raketama. Imala je plutonija za jednu ili
dvije bombe i sasvim je sigurno da se na tome zaustavila." Sigal, jedan od vodeæih
struènjaka za to podruèje, ponovno je razmotrio tijek dogaðaja i zakljuèio da Sjeverna
Koreja vraæa Sjedinjenim Dr avama milo za drago - suraðujuæi kad god VVashington poka e vo
lju za suradnjom, i uzvraæajuæi jednakom mjerom kad god VVashington ne odr i rijeè - nas
tojeæi na taj naèin okonèati neprijateljstvo." U jednom va nom sluèaju, godine 1993., Sjev
erna Koreja bila je na pragu sklapanja sporazuma s Izraelom, prema kojemu je bil
a spremna obustaviti izvoz raketa na Bliski istok u zamjenu za diplomatsko prizn
anje, èime bi se znatno poveæala sigurnost Izraela. Meðutim, Sjedinjene su Dr ave izvr ile
pritisak na Izrael, zahtijevajuæi da otka e sporazum o raketama", to je on i uèinio; s
obzirom na ovisnost o SAD-u, Izrael je primoran slu ati njegove naredbe. Sjeverna
Koreja uzvratila je milo za drago, izvev i svoj prvi pokus s raketama srednjeg dom
eta. Taj obrazac nastavio se i u vrijeme Clintonova predsjednikovanja. Bushov ag
resivni militarizam imao je predvidljive posljedice, ba kao to je bilo moguæe predvi
djeti i to da æe Rusija, a poslije i Kina, poèeti proizvoditi ofenzivno oru je. Nakon
Bushovih optu bi iz 2002. Sjeverna Koreja nastavila je proizvoditi rakete i nuklea
rno oru je. Naposljetku je Bushova administracija, pod pritiskom azijskih zemalja,
pristala na pregovore koji su u rujnu 2005. doveli do sporazuma kojim se predviða
da æe Sjeverna Koreja obustaviti proizvodnju svih vrsta nuklearnog oru ja i postojeæe
planove za proizvodnju oru ja" te omoguæiti nadzor meðunarodnim inspektorima, u zamjen
u za meðunarodnu pomoæ i jamstvo da SAD neæe napasti tu zemlju; u sporazumu je takoðer s
tajalo da æe dvije strane po tovati suverenitet druge strane, mirno koegzistirati jed
na s drugom te poduzeti potrebne korake za normalizaciju odnosa." Neposredno nak
on toga Bushova je administracija potkopala sporazum, raspustiv i meðunarodni konzor
cij koji se trebao pobrinuti da Sjeverna Koreja dobije obeæani reaktor za laganu v
odu, obnoviv i prijetnje silom i izvr iv i pritisak na banke da zamrznu sjevernokorejs
ke raèune s konvertibilnom valutom, ukljuèujuæi i prihode od legitimne vanjske trgovin
e. (Vidi Sigal; Financial Times, 10. listopada 2006.; profesor Thomas Kim, izvr ni
direktor Korejskog instituta za politiku, www.kpolicy.org.) VVashington je ustv
rdio da se Sjeverna Koreja koristi bankama za krivotvorenja amerièke valute. Vjero
dostojnost tvrdnji Bushove administracije pala je na tako niske grane da je iz t
e tvrdnje nemoguæe izvesti bilo kakav zakljuèak. Konzervativni Frankfurter AUgemeine
Zeitung izvje tava kako je sasvim moguæe da je novac krivotvorila CIA ( Geldfalschung
: Stammen die 'Supemotes' von der CIA?", 6. sijeènja 2007.).
Do veljaèe 2007. pojaèani pritisk na sjevernokorejski re im i nepopustljiva amerièka admi
nistracija, kojoj je bilo stalo do uspjeha u dodirima s jednom od 'osovina zla',
pomogli su
Sjeverna Koreja ne udovoljava jo jednom kriteriju da postane cilj napada SAD-a: r
ijeè je o jednoj od najsiroma nijih i najbjednijih zemalja na svijetu.
Ali Sjeverna Koreja posjeduje geostrate ku va nost zbog koje bi - uspije li SAD neut
ralizirati korejsko sredstvo za odvraæanje napada - mogla postati objekt amerièkog n
apada. Sjeverna Koreja nalazi se u sjeveroistoènoj Aziji, podruèju koje veæ samo po se
bi dovodi u pitanje ostvarenje snova VVashingtona o svjetskoj dominaciji.
Tri globalna ekonomska sredi ta zauzela su borbeni polo aj. To su Sjedinjene Amerièke
Dr ave, Europa i sjeveroistoèna Azija, u novom obliku tripolarnog" svijeta koji se ob
likuje veæ trideset godina.
Nitko se sa Sjedinjenim Dr avama ne mo e mjeriti kad je u pitanju vojna moæ, ali to vr
ijedi samo za tu dimenziju. Unatoè tomu to meðu tim regijama postoje slo ene meðusobne ve
ze i to njihove politièke elite dijele iste interese, one se natjeèu za to veæi komad ko
laèa moæi.
udahnuti ivot procesu koji je dugo bio smatran na smrt bolesnim" (Anna Fiheld, Neg
o-tiators seek right chemistrv to curb N Korea's nuclear ambitions", Financial T
imes, 8. veljaèe 2007.). Toènije reèeno, nepopustljiva amerièka administracija", koja se
poku avala uhvatiti za bilo kakvu slamku uspjeha, pristala se vratiti pregovorima.
Verzija koju je SAD vi e volio glasila je da Christopher Hill, koji je iskazivao
agresivnost i kojega se najvi e citiralo kao izvor, poku ava vratiti proces u stanje
od rujna 2005.", kad su razgovori o provedbi odredaba iz ugovora" (zbog razloga k
oji ni danas nisu jasni), bili prekinuti", nakon èega se Sjeverna Koreja oglu ila o up
ozorenja meðunarodne zajednice i nastavila nuklearne pokuse" (Jim Yardley, Nuclear
Talks On North Korea Set to Resume in Beijing", Nezv York Times, 8. veljaèe 2007.)
. To, meðutim, nije sve. Postignut je sporazum, nalik onomu to ga je VVashington mi
nirao u rujnu 2005. Ujedno, VVashington je priznao da su se njegove optu be iz 200
2. zasnivale na neprovjerenim dokazima. Smatra se da je to priznanje preventivnog
karaktera" i da je do njega do lo zbog bojazni SAD-a da æe optu be VVashingtona, teme
ljene navodno na obavje tajnim podacima, ako meðunarodni inspektori za naoru anje, u s
kladu s novim sporazumom, uðu u Sjevernu Koreju, biti moguæe jo jednom usporediti sa s
tanjem na terenu", te da æe one do ivjeti istu sudbinu kao i optu be protiv Iraka (Dav
id Sanger i VVilliam Broad, U.S. Concedes Uncertainty On Korean Uranium Effort",
Nezv York Times, 1. o ujka 2007.).
Kao to Sigal primjeæuje, iz svega toga mo e se izvuæi korisna pouka: ako se diplomatska
nastojanja provode u dobroj vjeri, ona mogu funkcionirati.
U nedavnoj studiji Radne skupine za odnose izmeðu SAD-a i Koreje - predvoðene Seligo
m S. Harrisonom iz Centra za meðunarodnu politiku u VVashingtonu i Centrom za istoèn
oazijske studije iz Chicaga - raspravlja se o ozbiljnim problemima s kojima se s
uoèavaju sjeveroistoèna Azija i svijet u cjelini.
Sjeveroistoèna Azija trenutaèno je najdinamiènija ekonomska regija u svijetu, koja ost
varuje gotovo 30 posto svjetskog bruto domaæeg proizvoda, kudikamo vi e nego Sjedinj
ene Dr ave (19 posto), i koja raspola e polovicom svjetskih deviznih rezervi. U ovom
e trenutku trgovinska razmjena izmeðu Sjedinjenih Dr ava, s jedne strane, i Europe,
s druge, sa sjeveroistoènom Azijom mnogo je veæa nego trgovinska razmjena izmeðu SAD-a
i Europe.
Sjeveroistoèna Azija obuhvaæa dva glavna industrijska dru tva, Japan i Ju nu Koreju, a K
ina se upravo pretvara u industrijsko dru tvo. Sibir obiluje prirodnim bogatstvima
, ukljuèujuæi i naftu. Zemlje te regije sve vi e meðusobno trguju, povezujuæi se ujedno sa
zemljama jugoistoène Azije u neformalnu asocijaciju koju katkad nazivaju ASEAN pl
us tri: Kina, Japan i Ju na Koreja.
U izgradnji je vi e naftovoda koji povezuju nalazi ta nafte poput Sibira s industrij
skim sredi tima. Posve je prirodno da neki od tih naftovoda, kojima je krajnje odr
edi te Ju na Koreja, prolaze kroz Sjevernu Koreju, a tim smjerom mogla bi se u buduæno
sti protegnuti i Transsibirska eljeznica.
Sjedinjene Amerièke Dr ave imaju podvojen stav u pogledu integracijskih procesa u sj
everoistoènoj Aziji. VVashington se boji da bi regije u kojima su na djelu integra
cijski procesi, poput Europe ili sjeveroistoène Azije, mogle poæi svojim, neovisnim
putem, i postati ono to se u razdoblju hladnog rata nazivalo treæom silom".
Radna skupina za odnose izmeðu SAD-a i Koreje preporuèuje VVashingtonu da poku a iznaæi
diplomatsko rje enje za trenutaènu krizu oko Sjeverne Koreje i nastaviti proces zapoèe
t isprekidano i neujednaèeno jo u Clintonovo vrijeme, kojim bi bila zajamèena sigurno
st Sjevernoj Koreji li enoj nuklearnog naoru anja, promicano pomirenje izmeðu dviju Ko
reja i Sjeverna Koreja potaknuta na ekonomsku suradnju sa susjednim zemljama. Tak
va vrsta meðudjelovanja mogla bi ubrzati ekonomske reforme u Sjevernoj Koreji, to b
i s vremenom dovelo do irenja njene ekonomske moæi, labavljenja totalitarne politièke
kontrole i ubla avanja problema kr enja ljudskih prava."
Takva politika bila bi u skladu s regionalnim konsenzusom. Alternativa - konfron
tacija na naèin Bush-Cheney-Rumsfeldove grandiozne strategije predusretnog rata - m
ogla bi sjeveroistoènu Aziju i Sjedinjene Dr ave odvuæi u ne eljeni rat", mi ljenje je Rad
ne skupine.
Umjerenija politika potaknula bi sjeveroistoènu Aziju, kao to je to bio sluèaj i s Eu
ropom, da poðe svojim, neovisnim putem, to bi Sjedinjenim Dr avama ote alo ustrajavanje
na globalnom poretku u kojemu su drugi du ni po tovati polo aj koji im je odredio SAD
.
U tim meðudjelovanjima od sredi nje je va nosti ovisnost o energiji. Nakon Drugog svje
tskog rata kreatori amerièke politike nastojali su ovladati neprispodobivim izvori
ma energije na Bliskom istoku i pretvoriti ih u polugu za ovladavanje cijelim sv
ijetom. Vodeæi raèuna o tim temeljnim ivotnim èinjenicama, Europa i azijske sile u uspo
nu nastoje svoje resurse uèiniti neovisnima o onome to je istaknuti planer George K
ennan nazvao snagom veta" u
nastojanju SAD-a da zadr i nadzor nad zalihama energije i morskim putovima. U konf
liktima koji se pojavljuju u vezi s Bliskim istokom i srednjom Azijom rijeè je upr
avo o takvim ulozima.
Sjedinjene Amerièke Dr ave dugo su o tro reagirale na uspje no prko enje" zemalja Treæega
jeta poput Kube, koja je poku ala krenuti putem samostalnog razvoja, dajuæi prednost
svojim vlastitim potrebama, a ne onima stranih investitora i planera u VVashing
tonu. Usto, VVashington su uvijek zanimala najva nija industrijska podruèja vodeæih si
la - sada, nakon to u osnovi tripo-larni" karakter svjetskog ekonomskog poretka poèi
nje poprimati posve nove oblike, to zanimanje je veæe nego ikada prije.
Napad na Irak bio je egzemplarna akcija" koja je svijetu trebala pokazati da Bush
ova administracija sasvim ozbiljno shvaæa svoju doktrinu o upotrebi sile po volji
u nastojanju da potvrdi svoju dominaciju u svijetu i obrani je od svake moguæe pri
jetnje, ma kako daleka ona bila. Drugi su zacijelo shvatili pouku.
Povijest nam pokazuje da je nasilje moæno oruðe za uspostavljanje kontrole. Ipak, di
leme skopèane s nastojanjem da se ostvari dominacija u svijetu ne treba podcjenjiv
ati.
26. studenoga 2003.
Sadam Husein
pred sudom
Svatko komu je imalo stalo do ljudskih prava, pravde i po tenja trebao bi se vesel
iti uhiæenju Sadama Huseina i oèekivati da æe se tom èovjeku pravedno suditi pred meðunaro
dnim sudom.13
Optu nica protiv Sadamovih zlodjela obuhvatit æe ne samo njegovo krvoproliæe nad Kurdi
ma i njihovo ubijanje bojnim plinom 1988., nego, to je mnogo va nije, i njegov mask
r nad iitskim pobunjenicima koji su ga 1991., da su po ivjeli, mogli zbaciti s vlas
ti.
13 Sadamu Huseinu je suðeno i on je pogubljen zbog svoje uloge u ubojstvima oko 15
0 ljudi 1982., to je trivijalna kazna usporedimo li je s njegovim vlastitim mjeri
lima. Glavne organizacije za ljudska prava osudile su suðenje, nazvav i ga nepo tenim.
Nitko se u komentarima nije obazirao na znaèenje 1982. u amerièko-iraèkim odnosima. U
vezi s tim, vidi str. 66.
Ako je podr ka SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva Sadamu bila uopæe i spominjana, to se èi
nilo doista rijetko, to se pravdalo argumentom da je Irak vodio rat protiv Irana
, koji je bio puno opasniji neprijatelj. Ta izlika nema nikakvu vrijednost. SAD
i Ujedinjeno Kraljevstvo nastavili su podr avati Sadama, poma uæi mu èak i u proizvodnji
oru ja za masovno uni tenje, i nakon rata s Iranom. Godine 1989. iraèki struènjaci za a
tomsko oru je pozvani su u SAD na usavr avanje. U travnju 1990., èetiri mjeseca prije
Sadamova napada na Kuvajt, skupina senatora, predvoðena republikanskim predsjednièki
m kandidatom 1996., posjetila je Irak prenijev i Sadamu Bushove najbolje elje i uvj
eravajuæi ga kako ga ne trebaju zabrinjavati kritike pojedinih svojeglavih komenta
tora u Sjedinjenim Dr avama. Podr ka se nastavila sve do napada na Kuvajt. Djela Vel
ike Britanije jo su i gora.
U to vrijeme VVashington i njegovi saveznici bili su jednodu ni u ocjeni da iraèki voða
, ma kakvi bili njegovi grijesi, nudi Zapadu i cijeloj regiji veæe nade u stabilno
st svoje zemlje nego oni koji su bili izlo eni njegovoj represiji", izvijestio je
Alan Cowell u Nezv York Timesu. Izraz stabilnost" ifra je za podreðenost interesima
SAD-a. Tako, primjerice, nije bilo nikakva proturjeèja u izjavi liberalnog politièko
g analitièara Jamesa Chacea, biv eg urednika èasopisa Forei-gn Affairs, koji je u Nezv
York Times Magazineu u broju od 22. svibnja 1977. primijetio da su Nixon i Kiss
inger nastojali destabilizirati slobodno izabranu marksistièku vladu u Èileu" zato to s
mo bili odluèni u nastojanju da postignemo stabilnost."
U prosincu pro le godine (2002.) britanski ministar vanjskih poslova Jack Stravv o
bjavio je dosje Sadamovih zloèina poèinjenih u vrijeme dok su ga SAD i Britanci podr a
vali. Podr ka Sadamu nije spomenuta ni u Stravvovu izvje taju, ni u reakciji Washing
tona na taj izvje taj, to dovoljno govori o moralnom po tenju tih dviju zemalja.
U osnovi takva pona anja jest izum koji je duboko ukorijenjen u na oj intelektualnoj
kulturi, a to je doktrina promjene kursa", na koju se u Sjedinjenim Dr avama poziv
aju svake dvije ili tri godine. Sadr aj te doktrine je ovaj: Da, u pro losti smo èinili
neke stvari koje ne valjaju, zato to nismo znali, ili zbog nesmotrenosti. Ali sa
da je sve to iza nas, nemojmo tratiti vrijeme na te dosadne i pljesnive gluposti
."
Ta je doktrina nepo tena i kukavièka, ali je vrlo korisna: ona nas titi od opasnosti
da shvatimo to nam se dogaða pred oèima.
Tako je, primjerice, Bushova administracija isprva tvrdila da s Irakom treba zar
atiti zato to svijet treba spasiti od tiranina koji
proizvodi oru je za masovno uni tenje i koji je povezan s teroristima. Danas u to vi e
nitko ne vjeruje, èak ni pisci Bushovih govora.
Kad se pokazalo da takve tvrdnje nemaju nikakve osnove, odmah je istaknut novi r
azlog: Irak smo napali kako bismo ondje uveli demokraciju, zapravo, kako bismo d
emokratizirali cijeli Bliski istok.
To neprekidno glumljenje elje za izgradnjom demokracije na Bliskom istoku ponekad
se pretvara u ushiæeno pljeskanje. Tako je pro log mjeseca (studeni 2003.), primjer
ice, komentator VJashin-gton Posta David Ignatius okarakterizirao napad na Irak
kao ,,naj-idealistièkiji rat novijega doba" - koji Amerika vodi samo zato da bi u
Irak i u cijelu regiju uvela demokraciju.
Ignatius je bio osobito impresioniran Paulom Wolfowitzom, vrhovnim idealistom Bus
hove administracije", koga je opisao kao istinskog intelektualca koji krvari zbog
opresije [nad arapskim svijetom] i sanja o tome da ga oslobodi".
To nam mo da mo e objasniti VVolfovvitzovu uspje nu karijeru - primjerice, njegovu sna n
u podr ku indonezijskom predsjedniku Suhartu, jednom od najgorih masovnih ubojica
i agresora dvadesetog stoljeæa, u vrijeme kad je Wolfowitz, za Reaganova predsjedn
ikovanja, bio amerièki ambasador u toj zemlji i jedan od Suhartovih najodu evljeniji
h prista a, a to je ostao i poslije.14
14 Wolfowitzovo imenovanje za predsjednika Svjetske banke, godine 2005., popraæeno
je pohvalnim èlancima zbog njegove privr enosti demokraciji i razvitku te zbog njeg
ove borbe protiv korupcije. Pri tome su ignorirana njegova nedjela u kr enju ljuds
kih prava i potkopavanju demokracije u Indoneziji, koja su aktivisti za ljudska
prava u toj zemlji estoko osuðivali, njegova uloga u slomu indonezijske ekonomije,
kao i onodobni izvje taj Transpa-rency Internationala prema kojemu je njegov prija
telj Suharto svjetski prvak u korupciji. Podrobnije o tome u Failed States, str.
133 i dalje.
Kao du nosnik ministarstva vanjskih poslova, odgovoran, u vrijeme Reaganova predsj
ednikovanja, za istoènu Aziju i pacifièke zemlje, Wolfowitz je prednjaèio u podr ci dikt
atorima ubojicama kao to su ju nokorejski predsjednik Chun i filipinski predsjednik
Marcos.
Sve to uopæe nije va no, jer je na snazi pogodna doktrina o promjeni kursa. Prema to
me, da, svakako, Wolfowitzovo srce krvari za rtvama ugnjetavanja - a kad se poka e
da je stvarnost drukèija, odgovor glasi: pustite nas na miru s tim starim i dosadn
im glupostima o kojima ne elimo ni èuti.
Ovom prilikom prisjeæamo se jo jednog novijeg primjera Wol-fovvitzove ljubavi prema
demokraciji. Turski je parlament, uzev i ozbiljno gotovo jednoglasno protivljenje
turskog stanovni tva ratu u Iraku, odbio dopustiti upotrebu svojih vojnih baza am
erièkim vojnicima za napade na Irak, to je razbjesnilo VVashington.
Pri tome je najekstremniji stav zauzeo Wolfowitz. On se okomio na tursku vojsku
zato to nije intervenirala i ukinula reèenu odluku, zatra iv i od nje da se isprièa SAD-u
zbog tog zlodjela. Turska je poslu ala glas svoga naroda - nije slu ala naredbe iz
Cravvforda u Texasu.
Najnovije poglavlje u tom je smislu VVolfovvitzov poziv vladama da s Irakom potp
i u sporazum o izda noj pomoæi u obnovi pod nazivom Determination and Findings" ( Odluènos
i zateèena situacija"). Poziv nije upuæen zemljama èije su se vlade usudile zauzeti i
sti stav kao veæina njihova stanovni tva. Wolfowitz se pritom poziva na interese sigu
rnosti" koji, dakako, ne postoje, premda je te ko ne primijetiti njegovu instinkti
vnu mr nju prema demokraciji - zajedno s èinjenicom da æe se Halliburton i Bechtel
sada moæi slobodno natjecati" s blistavim demokracijama kao to su Uzbekistan i Solom
onsko Otoèje, a ne s vodeæim mdustrijskim dru tvima.
Za buduænost je vrlo indikativno i va no da je oèiti prezir VVashingtona prema demokra
ciji pratio zbor laskavaca koji su uporno tvrdili da amerièka vlada èezne za uvoðenjem
demokracije u tu zemlju. Sposobnost da se za takvo to dobije jo i nagrada doista
je zavidno postignuæe, te ko ostvarivo èak i u nekoj totalitarnoj dr avi.
Iraèanima je donekle poznato pona anje osvajaèa i pora enih.
Britanci su stvorili Irak zbog svog vlastitog interesa. U vrijeme kad su vladali
tim dijelom svijeta oni su raspravljali o tome kako uspostaviti ne to to su oni na
zivali arapskim fasadama - nemoæne i popustljive vlade, po moguænosti parlamentarne,
koje æe trajati toliko dugo dok njima budu vladali Britanci.
Tko mo e oèekivati da æe Sjedinjene Amerièke Dr ave ikad dopustiti postojanje neke neovisn
e iraèke vlade? Osobito sada, nakon to je VVashington pridr ao sebi pravo da u toj ze
mlji, koja se nalazi usred podruèja s najveæom proizvodnjom nafte na svijetu, uspost
avi niz stalnih vojnih baza, i nakon to joj je nametnuo ekonomski re im na koji ne
bi pristala ni jedna suverena zemlja, stavljajuæi njenu sudbinu u ruke zapadnih ko
rporacija.
Èak i najo trije i najsramotnije mjere u povijesti uvijek su pratile izjave o plemen
itim namjerama - a jednako tako i retorika o darivanju slobode i neovisnosti.
elimo li biti po teni prema sebi i prema istini, ne preostaje nam drugo nego navest
i zapa anje Thomasa Jeffersona o svijetu kakav je bio u njegovo vrijeme: Ne vjeruje
mo ni ta vi e Bonapar-
teovim tvrdnjama kako se on bori za slobodnu plovidbu svjetskim morima, nego tvr
dnjama Velike Britanije kako se ona bori za slobodu èovjeèanstva. I Bonaparte i Veli
ka Britanija imaju jedan te isti cilj: osvojiti to vi e moæi, bogatstva i resursa koj
ima raspola u druge nacije."
15. prosinca 2003.
Sadam Husein i dr avni zloèini
Dugotrajno i neiskreno dru enje Sadama Huseina i Zapada tjera nas da se upitamo ka
kva je sve pitanja moguæe oèekivati na suðenju Sadamu i tko se sve mo e naæi u nebranu gro
15
U po tenom suðenju Sadamu (koje je praktièki nezamislivo) zastupnik obrane mogao bi s
pravom za svjedoke pozvati Colina Povvella, Dicka Chenevja, Donalda Rumsfelda, B
usha I. i druge visoke du nosnike Reaganove i Bushove administracije koji su tom d
iktatoru pru ali znaèajnu podr ku èak i u vrijeme kad je poèinio najte a zlodjela.
U po tenom suðenju trebalo bi biti prihvaæeno barem temeljno moralno naèelo, naèelo univer
zalnosti: ista mjerila trebalo bi primijeniti na tu itelje i na optu ene. Posezanje
za presedanom na suðenjima za ratne zloèine moralno je upitno. Èak i na suðenju u
15 Kao to smo veæ spomenuli, suðenje Sadamu ogranièeno je na njegove zloèine iz 1982. koj
i su, prema Sadamovim mjerilima, opsegom vrlo skromni, èime je onemoguæeno da na pov
r inu ispliva sramotna uloga SAD-a, Velike Britanije i drugih dr ava u podr ci njegovi
m zloèinima - pa èak i znaèenje godine 1982. u odnosima izmeðu SAD-a i Iraka.
1
teovim tvrdnjama kako se on bori za slobodnu plovidbu svjetskim morima, nego tvr
dnjama Velike Britanije kako se ona bori za slobodu èovjeèanstva. I Bonaparte i Veli
ka Britanija imaju jedan te isti cilj: osvojiti to vi e moæi, bogatstva i resursa koj
ima raspola u druge nacije."
15. prosinca 2003.
Sadam Husein i dr avni zloèini
Dugotrajno i neiskreno dru enje Sadama Huseina i Zapada tjera nas da se upitamo ka
kva je sve pitanja moguæe oèekivati na suðenju Sadamu i tko se sve mo e naæi u nebranu gro
15
U po tenom suðenju Sadamu (koje je praktièki nezamislivo) zastupnik obrane mogao bi s
pravom za svjedoke pozvati Colina Povvella, Dicka Chenevja, Donalda Rumsfelda, B
usha I. i druge visoke du nosnike Reaganove i Bushove administracije koji su tom d
iktatoru pru ali znaèajnu podr ku èak i u vrijeme kad je poèinio najte a zlodjela.
U po tenom suðenju trebalo bi biti prihvaæeno barem temeljno moralno naèelo, naèelo univer
zalnosti: ista mjerila trebalo bi primijeniti na tu itelje i na optu ene. Posezanje
za presedanom na suðenjima za ratne zloèine moralno je upitno. Èak i na suðenju u
15 Kao to smo veæ spomenuli, suðenje Sadamu ogranièeno je na njegove zloèine iz 1982. koj
i su, prema Sadamovim mjerilima, opsegom vrlo skromni, èime je onemoguæeno da na pov
r inu ispliva sramotna uloga SAD-a, Velike Britanije i drugih dr ava u podr ci njegovi
m zloèinima - pa èak i znaèenje godine 1982. u odnosima izmeðu SAD-a i Iraka.
1
Niirnbergu, najmanje manjkavom od svih takvih suðenja (na kojemu je, uzgred budi r
eèeno, suðeno najopakijoj skupini gangstera koje æe ikad biti moguæe okupiti na jednome
mjestu), operativna definicija zloèina" temeljila se na neèemu to su Nijemci uèinili, a
Saveznici nisu.
Husein æe, poput Milo eviæa, poku ati zbuniti Zapad prièajuæi o podr ci Zapada njegovu re
ro losti - to je pravno irelevantno, ali mo e acnuti Jacquesa Chiraca i Donalda Rumsfe
lda", napisao je nedavno u Boston Globeu Gary J. Bass, profesor na Prince-tonsko
m sveuèili tu i autor knjige Stay the Hand of Vengeance: The Politics ofWar Crimes T
ribunals (2000.).
eli li se doista po teno suditi Sadamu, od kljuène je va nosti istaknuti da je VVashing
ton, kao to mno tvo kongresnih i drugih dokumenata to pokazuje, 1980-ih sklopio nep
rirodan i potencijalno tetan sporazum sa Sadamom. Izlika je u poèetku glasila da je
Irak zaustavio Iran - to ga je Irak napao uz amerièku podr ku - ali podr ka se nastavi
la jo dugo nakon okonèanja rata.
Sada isti oni koji su sklopili sporazum sa Sadamom izvode Sadama pred sud.
Rumsfeld je kao Reaganov specijalni izaslanik za Bliski istok posjetio Irak 1983
. i 1984. nastojeæi postiæi to èvr æe odnose sa Sadamom (u isto vrijeme kad je amerièka ad
istracija kritizirala Irak zbog upotrebe kemijskog oru ja).
Povvell je od prosinca 1987. do sijeènja 1989. bio savjetnik za nacionalnu sigurno
st Busha I., a nekoliko mjeseci poslije postao je ef Zdru enog sto era amerièke vojske.
Chenev je bio ministar obrane u vladi Busha I. Povvell i Chenev su, prema tome,
bili na polo ajima na kojima su se donosile najva nije odluke u vrijeme
Sadamovih naju asnijih zloèina, napose masakra nad Kurdima i njihova trovanja bojnim
 otrovima 1988., kao i slamanja iitske pobune 1991. kojom bi, da je uspjela, bio
zbaèen s vlasti.
Danas, pod Bushom II., Povvell, Chenev i ostali neprekidno upiru prstom u spomen
uta zlodjela, poku avajuæi opravdati lupanje po vragu - to s pravom èine, iako u cijelo
j prièi nedostaje kljuèni element - tada nja podr ka SAD-a Sadamu.
U listopadu 1989. Bush I. izdao je direktivu o nacionalnoj sigurnosti u kojoj je
obznanio da æe normalni odnosi izmeðu Sjedinjenih Amerièkih Dr ava i Iraka pridonijeti n
a im dugoroènim interesima i promicati stabilnost u Perzijskom zaljevu i na Bliskom
istoku."
Sjedinjene Dr ave ponudile su Sadamu pomoæ u hrani koja je njegovu re imu bila neophod
na nakon to je uni tio kurdsku poljoprivredu, ali takoðer i razvijenu tehnologiju te
biolo ke agense koji se mogu primijeniti u proizvodnji oru ja za masovno uni tenje.
Nakon to je Sadam izi ao iz zadanog okvira i u kolovozu 1990. napao Kuvajt, politik
a SAD-a i njene izlike neprekidno su se mijenjale, ali jedna stvar ostala je ist
a: iraèki narod ne smije obna ati vlast u vlastitoj zemlji.
Godine 1990. Ujedinjeni narodi Iraku su nametnuli ekonomske sankcije koje su ugl
avnom provodile Sjedinjene Dr ave i Velika Britanija. Te sankcije, koje su se nast
avile i u Clintonovo vrijeme i u vrijeme Busha II., naj alosnije su naslijeðe amerièke
politike prema Iraku.
Ni jedan zapadnjak ne poznaje Irak bolje od Denisa Hallidava i Hansa von Sponeck
a, dvojice uspje nih UN-ovih koordinatora za
dostavu humanitarne pomoæi Iraku u razdoblju 1997.-2000. Obojica su dali ostavke u
znak prosvjeda protiv sankcija koje je Hallidav nazvao genocidnima". Hallidav, v
on Sponeck i drugi godinama su isticali da su sankcije desetkovale iraèko stanovni t
vo, ojaèav i Sadama i njegovu kliku i uèiniv i Iraèane jo ovisnijima o tiraninu.
Podr avali smo [Sadamov re im], onemoguæiv i time bilo kakve promjene", izjavio je Hallid
av 2002. Kad bi Iraèani imali nadzor nad svojim gospodarstvom, kad bi im se vratili
njihovi ivoti, i kad bi mogli ponovno ivjeti svojim tradicionalnim naèinom ivota, vj
erujem da bi se pobrinuli da imaju onakav oblik vlasti kakav doista ele, kakav po
njihovu mi ljenju odgovara njihovoj zemlji."16
Neovisno o tome hoæe li se na suðenju Sadamu dopustiti izno enje istine o svemu tome,
pitanje tko æe u buduænosti biti ef u Iraku ostaje i dalje kljuèno i u ovom trenutku ok
o njega se vode naj e æe rasprave.
Bez obzira na ovo kljuèno pitanje, oni koji su bili zabrinuti zbog iraèke tragedije
imali su pred oèima tri cilja: (1) zbaciti tiraniju, (2) ukinuti sankcije koje su
pogaðale ljude, a ne vladare, i (3) saèuvati barem privid svjetskog poretka.
16 O zastra ujuæim posljedicama sankcija, kao i o glavnoj ulozi SAD-a i Ujedinjenog
Kraljevstva u okrutnom ka njavanju iraèkog stanovni tva vidi u Hans von Sponeck, A Dif
ferent KM oj War:The UN Sanctions Regime in lraq (2006.). Von Sponeck je 2006. d
ao ostavku na polo aj direktora programa Nafta za hranu, smatrajuæi ga kr enjem konven
cije o genocidu. Kao to smo veæ napomenuli, njegov prethodnik Denis Hallidav, takoðer
istaknuti diplomat, dao je ostavku zbog istog razloga. Clintonova administracij
a blokirala je njihova nastojanja da o pravom stanju stvari obavijeste Vijeæe sigu
rnosti. Kao to je objasnio glasnogovornik amerièke vlade James Rubin, taj èovjek u Bag
dadu plaæen je da radi, a ne da govori." Isti stav zauzeli su i amerièki mediji. Hal
lidav i von Sponeck znali su o Iraku vi e od bilo kojeg drugog zapadnjaka. Usprkos
tomu - ili mo da upravo zbog toga - u godinama koje su prethodile invaziji njihov
glas nije se smio èuti u vodeæim amerièkim medijima.
Kad je rijeè o prvim dvama ciljevima, meðu pristojnim ljudima ne bi trebalo biti raz
mimoila enja: njihovo ostvarenje obradovalo bi svakoga, naroèito one koji su prosvje
dovali zbog amerièke podr ke Sadamu i poslije se protivili uvoðenju ubojitih sankcija.
Stoga se oni mogu radovati bez opasnosti da æe ih netko proglasiti licemjerima.
Drugi cilj bilo je nedvojbeno moguæe postiæi, a moguæe i prvi, bez straha da bi se tim
e onemoguæilo postizanje treæega.
Bushova administracija otvoreno je izjavila da namjerava demontirati gotovo sve t
o je jo preostalo od svjetskog poretka i vladati svijetom pomoæu sile. Napav i Irak,
pokazala je da misli ozbiljno.
Namjere amerièke administracije prouzroèile su strah, a èesto i mr nju prema SAD-u dilje
m svijeta, a jednako tako i oèaj meðu onima koje zabrinjavaju moguæe posljedice odluke
da i dalje budu sukrivci za bezobzirnu amerièku politiku agresije. Rijeè je, razumi
je se, o izboru koji je uvelike u rukama amerièkih graðana.
22. sijeènja 2004.
. zid kao oru je
Vlade se gotovo instinktivno pozivaju na potrebu oèuvanja vlastite sigurnosti kad
god poduzimaju neku prijepornu akciju, premda je najèe æe rijeè o obiènoj izlici. Stoga je
uvijek potrebno biti na oprezu. Izvanredan primjer za to je takozvani obrambeni
zid to ga Izrael podi e oko svojih naselja, o èemu danas zapoèinje rasprava pred Meðunar
odnim sudom pravde u Haagu.17
Malo komu pada na pamet dovesti u pitanje pravo Izraela da za titi svoje graðane od
teroristièkih napada, poput onoga koji se dogodio juèer, pa èak i da podigne obrambeni
zid, kad bi to bio prikladan naèin. Jasno je, takoðer, gdje bi se takav zid trebao
nalaziti kad bi doista bila rijeè o brizi za sigurnost izraelskih graðana: on bi se
trebao nalaziti unutar Izraela, tj. unutar meðunarodno priz-
17 O brutalnim posljedicama izgradnje zida za palestinsko stanovni tvo vidi, medu
ostalim studijama, Under the Guise ofSecurity: Routing the Separation Barrier to
Enable the Expansion of Israeli Settlements in the Vlest Bank (B'Tselem, prosin
ac 2005.). Podizanje zida drsko je kr enje meðunarodnog prava i odluke Svjetskog sud
a, ali Izrael ga nastavlja i dalje neometano podizati zahvaljujuæi podr ci SAD-a s p
redsjednikom Bushom na èelu, koji je dao slu beni pristanak za njegovu gradnju, umje
sto da se s tim, kao i prije, samo pre utno slo i. Vidi takoðer Sara Roy, The Palestini
an State: Division and Despair", Current History, sijeèanj 2004.
natih granica, i trebao bi pratiti Zelenu crtu povuèenu nakon rata 1948.^19. U tom
sluèaju prilaz zidu bio bi zabranjen u mjeri u kojoj vlade to ele: vojnici bi obav
ljali ophodnju s obje strane zida koji bi bio miniran i neprobojan. Takav zid ja
mèio bi apsolutnu sigurnost, ne bi bilo razloga za prosvjede meðunarodne javnosti i
ne bi se kr ilo meðunarodno pravo.
Neki su ispravno razumjeli ovu primjedbu. U isto vrijeme dok Velika Britanija po
dr ava protivljenje SAD-a raspravi pred Meðunarodnim sudom pravde u Haagu, njen mini
star vanjskih poslova Jack Stravv napisao je da je zid protuzakonit". Jedan drugi
du nosnik istog tog ministarstva, koji je osobno pregledao obrambeni zid", izjavio
je da bi se on trebao nalaziti na Zelenoj crti ili èak s izraelske strane crte". I
stra no povjerenstvo britanskog Parlamenta takoðer je pozvalo Izrael da zid podigne
na izraelskom teritoriju, osudiv i postavljanje ove barijere kao dio smi ljene strate
gije Izraela kojom se stanovni tvo eli natjerati na poslu nost".
Podizanjem ovoga zida Palestincima se zapravo otima njihova zemlja. Njime se tak
oðer - kao to izraelski sociolog Baruch Kim-merling opisuje politicidni" rat Izraela
protiv Palestinaca - eli palestinske zajednice pretvoriti u tamnice u usporedbi
s kojima bismo bantustane u Ju noj Africi mogli slobodno nazvati simbolima slobode
, suverenosti i samoodreðenja.
Èak i prije nego to je gradnja barijere poèela, Ujedinjeni narodi procijenili su da j
e nakon izgradnje izraelskih barijera, infrastrukturnih projekata i naselja nast
alo pedeset meðusobno nepovezanih palestinskih d epova na Zapadnoj obali. Nakon to su
se obrisi zida poèeli nazirati, Svjetska banka procijenila je da æe se izgradnjom z
ida izolirati 250.000 do 300.000 Palestinaca, to je vi e od 10
posto stanovni tva, te da æe tako Izrael anektirati gotovo 10 posto teritorija na Za
padnoj obali. A kad je vlada Ariela Sharona napokon objavila prijedlog svoga zem
ljovida, svima je postalo jasno da æe zid podijeliti Zapadnu obalu na esnaest izoli
ranih enklava ogranièenih na samo 42 posto zemlje na Zapadnoj obali, za koju je g.
Sharon, prema analizi izvje taja UN-a to ju je izradila harvardska ekspertica za B
liski istok Sara Roy, jednom rekao da bi se mogla ustupiti palestinskoj dr avi.
Podizanjem zida Izrael je pokazao da svojata neka od najplodnijih podruèja na Zapa
dnoj obali. to je najva nije, Izrael je njime pro irio kontrolu nad izvorima pitke vo
de kojima Izrael i njegovi doseljenici mogu raspolagati po volji, dok autohtono
stanovni tvo najèe æe nema èak ni vode za piæe.
Palestinci koji ive u procijepu izmeðu zida i Zelene crte moæi æe se obratiti molbom iz
raelskoj dr avi da im dopusti ivjeti u vlastitim domovima; Izraelci imaju automatsk
o pravo koristiti se tom zemljom. Skrivati se iza potrebe za sigurno æu i prividno ne
utralnog birokratskog jezika vojnièkih zapovijedi znaèi otvoriti vrata izgonu", napi
sala je izraelska novinarka Amira Hass u dnevniku Haaretz. Kap po kap, tako da ni
tko ne vidi, ne u tolikim brojevima da to meðunarodna javnost mo e primijetiti i da
javno mnijenje do ivi ok." Isto vrijedi i za svakodnevno ubijanje, teror, svakovrsn
e brutalnosti i poni avanja u proteklih trideset i pet godina grube okupacije, dok
su zemlja i resursi kojima ona raspola e predani naseljenicima namaimjenima obiln
im subvencijama, zahvaljujuæi
milostivom blagajniku u inozemstvu, premda ne i uz podr ku amerièkog stanovni tva.18
Izrael æe po svoj prilici na okupiranu Zapadnu obalu preseliti onih 7500 naseljeni
ka koje je ovog mjeseca (veljaèa 2004.) obeæao ukloniti iz pojasa Gaze. Ti Izraelci
sada u ivaju blagodati prostrane zemlje i svje e pitke vode, dok milijun Palestinaca
jedva pre ivljava, jer su njihove oskudne zalihe vode praktièno neupotrebljive. Poj
as Gaze je kavez, a kako je grad Rafah na jugu izlo en sustavnom razaranju, mo e se
lako dogoditi da tamo njem stanovni tvu, koje je veæ odrezano od mora, bude onemoguæen i
bilo kakav kontakt s Egiptom.
Nazvati to izraelskom politikom znaèi zavesti ljude u bludnju. Rijeè je o amerièko-izr
aelskoj politici koju omoguæuje neprekidna amerièka vojna, ekonomska, diplomatska te
ni ta manje ideolo ka podr ka koja se jasno ogleda u naèinu na koji o tamo njim dogaðajima
izvje tavaju mediji i kako ih percipira na a intelektualna elita.
To napose vrijedi za vrijeme nakon 1971., kada je Izrael, uz podr ku VVashingtona,
odbacio mirovnu ponudu Egipta, odluèiv i se radije za ekspanziju nego za sigurnost.
Godine 1976. SAD je ulo io veto na rezoluciju Vijeæa sigurnosti kojom su dvije dr ave
bile pozvane da izravnaju meðusobne nesuglasice i postignu sporazum u skladu s pr
evladavajuæim meðunarodnim konsenzusom.
18 Golema veæina amerièkog stanovni tva smatra da bi pomoæ trebalo ukinuti i jednom i dr
ugom partneru, Izraelu i Palestincima, koji odbijaju sudjelovati u pregovorima z
a politièko rje enje u smislu meðunarodno postignutoga konsenzusa. To znaèi kresanje pom
oæi Izraelu, premda je malo tko svjestan te èinjenice. Ankete se jedva i spominju i
o tome se uopæe ne raspravlja. Vi e o tome u Hegemonija ili opstanak (Hegemony or Su
rvival), str. 168-169.
Taj sporazum danas ima podr ku veæine Amerikanaca i moguæe ga je odmah primijeniti, sa
mo kad bi VVashington to elio.
Rasprava pred Meðunarodnim sudom pravde u Haagu okonèat æe se, u najboljem sluèaju, dono e
njem sudske odluke prema kojoj je izgradnja zida nelegalna, ali ona neæe znaèiti ni ta
vi e od dobronamjernog savjeta. Ona neæe ni ta promijeniti. Bilo kakvi izgledi za pol
itièko rje enje - koje bi ljudima u toj regiji omoguæilo pristojan ivot - ovise o Sjedi
njenim Dr avama.
23. veljaèe 2004.
Sjedinjene Amerièke Dr ave: teroristièko utoèi te
Svaki predsjednik koji dr i do sebe poznat je po nekoj doktrini. Kljuèno naèelo doktri
ne Busha II., koje je predsjednik obznanio odmah nakon napada 11. rujna, glasi:
Sjedinjene Amerièke Dr ave moraju osloboditi svijet od zla".
Odgovornost se posebno ogleda u ratu protiv terorizma, iz èega je moguæe izvuæi logièan
zakljuèak da je svaka zemlja koja pru a skloni te teroristima i sama teroristièka te da
s njom treba tako i postupati.
Postavimo jedno primjereno i posve jednostavno pitanje: kakve bi posljedice izaz
valo kad bismo Bushovu doktrinu shvatili ozbiljno i kad bismo prema dr avama koje
pru aju skloni te teroristima doista postupali kao s teroristièkim dr avama, tj. kad bis
mo ih napali i izlo ili bombardiranju?
Sjedinjene Amerièke Dr ave su veæ dugo utoèi te ljudima koji su zbog svojih nedjela dospje
li u policijske fototeke i koje s punim pravom mo emo nazvati teroristima. Prisutn
ost takvih ljudi u na oj zemlji potkopava naèela koja SAD javno proklamira.
1
S tim u vezi potrebno se sjetiti sluèaja kubanske petorke, petorice kubanskih dr avl
jana koji su 2001. osuðeni u Miamiju kao èlanovi pijunskog lanca. Èitanje njihove albe oè
kuje se 10. o ujka (2004.) u Miamiju.19
Da bismo potpuno razumjeli ovaj sluèaj, koji je doveo do prosvjeda diljem svijeta,
osvrnimo se nakratko na prljavu povijest ame-rièko-kubanskih odnosa (ostavljajuæi p
o strani problem poraznog i desetljeæima dugog amerièkog embarga protiv Kube i njeno
g kr enja rezolucija Opæe skup tine UN-a, u èemu je SAD praktièki izoliran).
Sjedinjene Dr ave zapoèele su opse nijim i manje opse nim teroristièkim napadima protiv Ku
be daleke 1959., ukljuèujuæi i napad u Zaljevu svinja, bizarnim urotama kojima je ci
lj bio ubiti Castra, kao i nizom ozbiljnijih napada na Kubi i na Kubance u inoze
mstvu. U vrijeme predsjednika Kennedvja operacijama je upravljao Robert Kennedv,
èiji je prioritet bio unijeti strah i grozu" na Kubu, prema rijeèima njegova biograf
a, povjesnièara i Kennedvjeva savjetnika Arthura Schlesingera. Kennedv je terorist
ièke operacije nastavio i nakon raketne krize, obustavio ih je Lvndon Johnson, a p
onovno ih je uveo Nixon.
Potkraj 1970-ih vlada je prestala izravno sudjelovati u tim napadima - barem slu b
eno.
Bush I. je 1989. pomilovao Orlanda Boscha, jednog od najzlo-glasnijih protukastr
ovskih terorista, optu enoga kao mozak" koji je stajao iza podmetanja bombe u kuban
ski zrakoplov 1976., kad je poginulo sedamdeset troje ljudi. Bush je ukinuo odlu
ku mi-
" Nakon krajnje zakuèaste zakonske procedure, odluka suda oèekuje se u o ujku 2007., a
alba slijedi.
nistarstva pravosuða kojom je Boschu uskraæen azil, zakljuèiv i: Sigurnost ove zemlje ovi
si o njenoj sposobnosti da poka e vjerodostojnost u poticanju drugih zemalja da us
krate pomoæ i utoèi te teroristima èiji cilj postajemo suvi e èesto."
Uvidjev i da se Sjedinjene Dr ave spremaju pru iti utoèi te protukastrovskim teroristima,
kubanski agenti infiltrirali su se u protukubansku teroristièku mre u. Amerièka vlada
je 1998. poslala u Havanu visoke du nosnike FBI-a, gdje su im stavljene na uvid ti
suæe dokumenata i stotine videokazeta o teroristièkim akcijama to su ih organizirale
protukastrovske æelije na Floridi.
FBI je reagirao tako to je uhitio ljude koji su im dali tu informaciju, ukljuèujuæi i
skupinu poznatu pod nazivom Kubanske petorke.
Nakon uhiæenja u Miamiju je uslijedio pravi pravcati montirani proces. Petorka je
osuðena, pri èemu su tri èlana skupine osuðena na do ivotnu robiju (zbog pijuna e; voða sk
, Gerardo Hernandez, takoðer je osuðen na do ivotnu robiju, zbog poku aja ubojstva).
U meðuvremenu, ljudi koje FBI i ministarstvo pravosuða SAD-a smatraju opasnim terori
stima ive mirnim ivotom u Sjedinjenim Dr avama i nastavljaju kovati zloèinaèke planove.2
0
Na popisu terorista s prebivali tem u SAD-u nalazi se i ime Em-manuela Constanta s
Haitija, voðe jedne od paravojnih postrojbi iz vremena Duvaliera, poznatog pod na
dimkom Toto. Constant je
20 Jedan od zloglasnih meðunarodnih terorista, Luis Posada Carriles (koga, meðu osta
lim, smatraju Boschovim sukrivcem za postavljanje bombe u kubanski zrakoplov), u a
o je u SAD ilegalno 2005. i sad mu se zbog toga sudi. Zahtjevi za ekstradiciju k
oje su SAD-u uputili Venezuela (za postavljanje bombe) i Kuba (za postavljanje b
ombe i druge zloèine) odbijeni su. Meksiko i neke druge zemlje odbili su prihvatit
i Boscha. Ministarstvo pravde SAD-a odbija ga proglasiti teroristom, ostavljajuæi
ga u djelokrugu Useljenièkog ureda. U veljaèi 2007. federalni sudac odbio je njegovu
molbu za pu tanje na slobodu do rasprave uz jamèevinu, te mu predstoji deportacija.
osnivaè FRAPH-a (Front for Advancement of Progress in Haiti -Fronta za promicanje
napretka na Haitiju), paravojne skupine koja je poèetkom 1990-ih, pod vojnom hunto
m koja je zbacila predsjednika Aristidea, provodila dr avni teror. Prema posljednj
im informacijama, Constant je ivio u predgraðu New Yorka, Cjueensu.
Sjedinjene Dr ave odbacile su zahtjev Haitija za Constantovim izruèenjem. Razlog je,
prema opæem uvjerenju, bojazan SAD-a da bi Constant, u sluèaju da bude izruèen, mogao
otkriti veze izmeðu VVashingtona i haitske vojne hunte koja je ubila izmeðu 4000 i
5000 Haiæana, u èemu je Constantova paravojna skupina odigrala glavnu ulogu.
Meðu gangsterima koji predvode sada nji vojni puè na Haitiju ima vi e voða FRAPH-a.
Kuba je veæ dugo trn u oku SAD-a, vi e od ijedne druge zemlje u tom dijelu svijeta.
U jednom deklasificiranom dokumentu ministarstva vanjskih poslova SAD-a iz 1964.
Castro se progla ava nepodno ljivom prijetnjom jer uspje no prkosi SAD-u i negira na u u
kupnu politiku koju prema toj hemisferi vodimo veæ gotovo stoljeæe i pol", buduæi da,
prema Monroeovoj doktrini, SAD neæe tolerirati nikakvu prijetnju svojoj dominaciji
u tom dijelu svijeta.
Slièan problem uspje nog prko enja interesima SAD-a trenutaèno je Venezuela. Tako smo u
uvodniku èasopisa Wall Steet Journal nedavno mogli proèitati ove rijeèi: Fidel Castro j
e kljuènog dobroèinitelja i nasljednika politike potkopavanja amerièkih interesa u Lat
inskoj Americi prona ao u venezuelanskom predsjedniku Hugu Chavezu."
Pro log mjeseca (veljaèa 2004.) Venezuela je od Sjedinjenih Dr ava zatra ila izruèenje dvo
jice biv ih vojnih èasnika koji tra e
azil u SAD-u. Ta dvojica sudjelovala su u vojnom puèu èiji su voðe, prije nego to su zb
aèeni opæenarodnim ustankom, raspustili parlament, Vrhovni sud i ostale demokratske
institucije - sve to uz podr ku VVashingtona kojemu se dugo klicalo zbog njegove p
rivr enosti promicanju demokracije", iako je povremeno bio i kritiziran zbog pretje
rane gorljivosti.
Ovdje je va no primijetiti da je venezuelska vlada po tovala presudu Vrhovnoga suda
kojim se zabranjuje progon voða dr avnog udara. Spomenuta dvojica èasnika poslije su s
udjelovali u teroristièkoj akciji postavljanja bombi i pobjegla u Miami.
Bijes zbog prko enja SAD-u duboko je ukorijenjen u amerièkoj povijesti. Thomas Jeffe
rson svojedobno je o tro osudio Francusku zbog prkosnog stava" to ga je iskazala zad
r av i New Orleans za kojim je on èeznuo. Jefferson je tom prilikom upozorio da je kara
kter Francuske u vjeènom neskladu s na im karakterom, koji je, premda miroljubiv i èez
ne za bogatstvom, uzvi en."
Prko enje Francuske [tra i od nas] da se zdru imo s britanskom flotom i njenim narodom"
, savjetovao je Jefferson, osporiv i na taj naèin svoje prija nje stavove kojima je Fr
ancuskoj izrazio zahvalnost zbog njezina kljuènog doprinosa u oslobaðanju kolonija o
d britanske vladavine.
Zahvaljujuæi borbi Haitija za slobodu, kojoj nitko nije pomogao, nego je ona nai la
na gotovo sveopæe protivljenje, prko enje Francuske nije bilo duga vijeka. Meðutim, i
tada, kao i sada, naèela prema kojima se ljudi ravnaju i dalje su na snazi, jer je
jedino uz njihovu pomoæ moguæe razlikovati prijatelja od neprijatelja.
5. o ujka 2004.
Opasna vremena: amerièko-iraèki rat . i nakon njega
Ma koji da im je uzrok, èudovi ne eksplozije bombi u Madridu odjekuju jo sna nije i bol
nije uoèi prve godi njice napada na Irak predvoðenog SAD-om, koji se opisuje kao reakc
ija na teroristièki napad na SAD 11. rujna.
Godinu dana nakon poèetka rata protiv Iraka predviðanja mnogih analitièara pokazala su
se toènima, osobito kad je rijeè o posljedicama zatvorenoga kruga u kojemu nasilje
izaziva novo nasilje.
Rat protiv Iraka predvoðen SAD-om poduzet je unatoè rasprostranjenoj svijesti da mo e
dovesti do irenja oru ja za masovno uni tenje i terora, opasnosti koje je Bushova adm
inistracija oèito smatrala beznaèajnima u usporedbi s izgledima za uspostavu kontrol
e nad Irakom i njegovim neprispodobivim energetskim resursima, afirmirajuæi na taj
naèin naèelo preventivnog" rata i ojaèav i svoj utjecaj na domaæoj sceni.
Rusija je, reagirajuæi na ubrzanu amerièku militarizaciju zapoèetu davno prije 11. ruj
na, znatno poveæala svoje ofenzivne vojne snage, dok drugi, koji sebe vide kao pot
encijalni cilj moguæeg napada, pose u za sredstvima koja su im dostupna: za terorom
kao
sredstvom osvete ili odvraæanja od napada, te nastojanjima usmjerenima na proizvod
nju oru ja za masovno uni tenje, u primjeru Irana i Sjeverne Koreje.
Uz Madrid, teroristièke akcije nakon 11. rujna zaredale su posvuda po svijetu: u B
agdadu, na Baliju, u Casablanci, Istanbulu, D akarti, Jeruzalemu, Mombasi, Moskvi
i Rijadu. Prije ili poslije, teror i oru je za masovno uni tenje naæi æe se u istim ruka
ma, a posljedice toga bit æe straviène.
Ozbiljni analitièari odbacuju tvrdnje o tobo njoj povezanosti Iraka s al-Qaidom - do
sad nije pronaðen ni jedan vjerodostojan dokaz koji bi potkrijepio takve tvrdnje.
U ovom je trenutku, meðutim, posve jasno da je Irak prvi put postao teroristièko sklo
ni te", kao to je u eseju objavljenom u New York Timesu, nakon postavljanja bombe u
glavnom sto eru UN-a u Bagdadu u kolovozu pro le godine (2003.), napisala Jessica S
tern, specijalistica za terorizam na Harvardskom sveuèili tu.
Preventivni rat" obièan je eufemizam za agresiju. Upravo je ta doktrina, a ne samo
njena primjena u Iraku, potaknula masovne prosvjede protiv invazije bez presedan
a (slièni prosvjedi predviðeni su za 20. o ujka [2004.] diljem svijeta). Ova i sliène re
akcije nesumnjivo æe ote ati posezanje za tom doktrinom u buduænosti.
Istraga to ju je provelo povjerenstvo predvoðeno Davidom Kavom, kao i nemoguænost da
se doka u tvrdnje o postojanju iraèkog oru ja za masovno uni tenje, razotkrili su svu kr
hkost Sa-damove moæi posljednjih nekoliko godina. Njeni rezultati dali su novu te in
u mi ljenju onih zapadnjaka koji bolje od svih drugih poznaju Irak - UN-ovih koord
inatora za dostavu humanitarne pomoæi Iraku Denisu Hallidavu i Hansu van Sponecku
- koji tvrde
da bi Sadama najvjerojatnije bili zbacili sami Iraèani da sankcije nisu pogodile i
raèko civilno stanovni tvo.
Prema pro logodi njem (2003.) istra ivanju javnog mnijenja, Amerikanci su smatrali da
politièku i ekonomsku odgovornost za poslijeratnu obnovu Iraka trebaju preuzeti Uj
edinjeni narodi, a ne Sjedinjene Dr ave.
Imajuæi u vidu amerièku moæ i resurse, ukidanje sankcija i uklanjanje tiranina, kao i
izostanak znaèajnije podr ke otporu izvana, neuspjela amerièka okupacija Iraka svakoga
je iznenadila.
Bushova administracija je, zahvaljujuæi djelomice neuspjehu okupacije, reterirala
i posegnula za pomoæi UN-a. Ostaje, meðutim, i dalje otvoreno pitanje hoæe li SAD dopu
stiti Iraku da postane ne to vi e od dr ave ovisne o SAD-u.
Prema rijeèima Robina VVrighta, objavljenima u VVashington Postu u sijeènju (2004.),
VVashington u Iraku ekipira dosad najveæu diplomatsku misiju na svijetu, sastavlj
enu od oko 3000 osoba, to pokazuje da æe preno enje suvereniteta na Iraèane biti ogranièe
na dosega. Taj zakljuèak potkrepljuje i amerièko inzistiranje na pravu da u Iraku za
dr i vojne baze i trupe, kao i upute amerièkog prokonzula Paula Bremera koji tra i da
iraèko gospodarstvo bude otvoreno preuzimanju stranaca, to je uvjet na koji ne bi p
ristala ni jedna suverena dr ava. Naravno, gubitak kontrole nad gospodarstvom znat
no smanjuje politièki suverenitet, a jednako tako i izglede za uspje an gospodarski
razvoj - barem toliko nam je poznato iz ekonomske historije.
Uporni zahtjevi Iraèana za demokracijom i za stvarnim, a ne samo nominalnim suvere
nitetom primorali su SAD da odustane od nastojanja da nametne vladu koju bi VVas
hington potpuno kon-
trolirao, pri èemu èak ni veæ poodmakli posao na izradi formalnog ustava nije u stanju
privesti ovaj konflikt kraju.
Prema ispitivanju javnog mnijenja to ga je u prosincu (2003.) proveo PIPA/Knowled
ge Netvvork, amerièko stanovni tvo pru a vrlo skromnu podr ku vladinim nastojanjima za s
na nom i neprekidnom vojnom i diplomatskom prisutno æu u Iraku. Rasprostranjena zabrin
utost amerièkog stanovni tva zbog rata i okupacije zacijelo je povezana s dvojbama u
pogledu praviènosti politike koju provodi Bushova administracija.
Do prekretnice bi moglo doæi u vrijeme amerièkih predsjednièkih izbora. Politièki spekta
r u SAD-u prilièno je uzak i ljudi znaju da se rezultati amerièkih izbora najèe æe kupuju.
Johna Kerrvja s pravom nazivaju malim Bushom. Ipak, izbor izmeðu dviju struja ono
ga to se obièno naziva strankom krupnoga kapitala ponekad mo e biti va an. To se pokaza
lo na izborima 2000., a mo e se pokazati i na ovim izborima.
To vrijedi i kad su posrijedi pitanja koja zanimaju domaæu javnost i kad je rijeè o
meðunarodnim pitanjima. Ljudima oko Busha jako je stalo do toga da poni te postignuæa
do kojih je dovela borba irokih narodnih slojeva u proteklom stoljeæu. Kratak popis
amerièkih prioriteta obuhvaæa pobolj anje zdravstvene skrbi, sigurnost na radnome mje
stu i progresivno oporezivanje. Izgledi da æemo dobiti vladu koja æe slu iti interesim
a naroda gotovo su neznatni.
Poèetak rata u Iraku uèinio je svijet jo nesigurnijim mjestom. Amerikanci æe se na pred
stojeæim izborima naæi na raskri ju. S obzirom na golemu moæ SAD-a, neznatne razlike mog
u dovesti do bitnih pomaka s dalekose nim posljedicama.
18. o ujka 2004.
irak:
korijeni otpora
Mnogo prije ponovnog izbijanja borbi u Iraku, prema procjenama amerièkih obavje tajn
ih slu bi, najveæim neprijateljem VVashingtona u Iraku sljedeæih mjeseci mogla bi se po
kazati ogorèenost obiènih Iraèana koji se sve vi e protive amerièkoj vojnoj okupaciji", iz
vijestili su Douglas Jehl i David E. Sanger u Nezv York Timesu u rujnu (2003.)-
Nesposobnost da se shvate korijeni toga neprijateljstva (a ne samo oru ani otpor k
oji puni naslovnice i TV-snimke) dovest æe do jo veæega krvoproliæa i pat pozicije iz k
oje æemo se te ko izvuæi.
Èak ako kljuèno pitanje zloèinaèke invazije i ostavimo po strani, svakomu je jasno da do
dugotrajnog i estokog sukoba, ukljuèujuæi i njegove jezive manifestacije u Falud i i n
a drugim mjestima, ne bi do lo da okupacija predvoðena SAD-om nije bila tako arogant
na, da iza nje nije stajalo strahovito neznanje i da nije bila izvedena krajnje
nekompetentno. Osvajaèi koji ele prenijeti istinski suverenitet na Iraèane, to oni tra e
, izabrali bi drukèiji put.
Bushova administracija je, paradirajuæi najraznovrsnijim izlikama za invaziju na I
rak, obznanila da je pred oèima imala viziju demokratske revolucije diljem arapsko
g svijeta. U isto vrijeme, ona je upadljivo izbjegavala spomenuti najvjerojatnij
i razlog za invaziju - uspostavu neosvojivih vojnih baza u dr avi podlo noj SAD-u ko
ja se nalazi usred najva nijih izvora energije na svijetu.
Iraèani ne izbjegavaju to kljuèno pitanje. U ispitivanju javnoga mnijenja agencije G
allup u Bagdadu, èiji su rezultati objavljeni u listopadu (2003.), na pitanje za to
su Sjedinjene Dr ave napale Irak, 1 posto ispitanika odgovorio je da su one to uèini
le zato to u Iraku ele uspostaviti demokraciju, 5 posto anketiranih odgovorilo je
da je SAD htio pomoæi Iraèanima, dok je veæina ostalih smatrala da je razlog za napad
ovladavanje iraèkim izvorima energije i preustroj Bliskog istoka u korist SAD-a.
Indikativni su rezultati jo jednog ispitivanja javnoga mnijenja u Iraku, onoga to
ga je u toj zemlji provela agencija Oxford Research International, èiji su razulta
ti objavljeni u prosincu (2003.). Na pitanje to je Iraku u ovome trenutku najpotr
ebnije, vi e od 70 posto ispitanika odgovorilo je da je to demokracija", 10 posto j
e odgovorilo da je Iraku najpotrebnija Privremena koalicijska vlada (Coalition P
rovisional Authoritv - CPA), a 15 posto je odgovorilo da im je najpotrebnije Iraèk
o privremeno upravljaèko vijeæe. Pod demokracijom" Iraèani su podrazumijevali demokraci
ju, a ne tek nominalni suverenitet koji im Bushova administracija namjerava dati
.
Opæenito, prema istra ivanju, ljudi nemaju nikakvog povjerenja ni u snage SAD-a/Ujedi
njenog Kraljevstva (79 posto) ni u CPA
(73 posto). Ljubimca Pentagona Ahmeda Chalabija podr ao je zanemariv broj ispitani
ka.
Sukob izmeðu SAD-a i Iraka bio je posebno uoèljiv na proslavi prve godi njice invazije
. Paul VVolfovvitz i njegovo osoblje u Pentagonu istaknuli su da oni daju prednos
t stabilnoj i dugotrajnoj nazoènosti amerièkih vojnika u tom podruèju te relativno nej
akoj iraèkoj vojsci kao najboljem naèinu njegovanja demokracije", napisao je Stephen
Glain u Boston Globeu. To nije demokracija, na naèin kako Iraèani razumiju znaèenje t
oga termina, a tako ga zacijelo ne bi razumjeli ni Amerikanci da kojim sluèajem ive
pod stranom okupacijom.
Invazija ne bi imala ba nikakvoga smisla da nije omoguæila instaliranje trajnih voj
nih baza u dr avi podlo noj interesima SAD-a. Moguæe je da se u èitav proces ukljuèe i Uje
dinjeni narodi, ali VVashington od svjetske organizacije tra i da prihvati buduæu iraèk
u vladu koja æe imati samo nominalni suverenitet i dvojbeni legitimitet, na èiji æe po
ziv okupacijska vojska i dalje ostati u toj zemlji", komentirao je Financial Tim
es u sijeènju (2004.).
Osim to ispravno razumiju pitanja koja se tièu vojne kontrole, Iraèani takoðer ispravno
razumiju dublji smisao mjera kojima je cilj smanjiti gospodarsku suverenost nji
hove zemlje, ukljuèujuæi i èitav niz zapovijedi èiji je smisao efikasno amerièko preuziman
je iraèke industrije i bankarskog sustava.
Ne treba nikoga iznenaditi to iraèki poslovni ljudi osuðuju takve amerièke planove, ist
ièuæi da æe oni uni titi domaæu industriju.
to se iraèkih radnika tièe, sindikalni aktivist David Bacon izvje tava da je okupacijsk
a vojska provalila u njihove sindikalne prostorije i uhitila njihove sindikalne
voðe, te da provodi Sadamo-
ve proturadnièke zakone, dajuæi koncesije amerièkim tvrtkama koje su se posebno istakn
ule u borbi protiv sindikata!
Ogorèenost Iraèana i neuspjeh vojne okupacije prisilili su VVashington da donekle re
terira u odnosu na ekstremne mjere to ih je kanio poduzeti.
Prijedlozi koji su i li za tim da se iraèko gospodarstvo sasvim otvori i tako postan
e plijenom stranih tvrtki nisu obuhvatili naftnu industriju. Zacijelo je prevlad
ala ocjena da bi takvo to bilo krajnje besramno. Kako god bilo, Iraèani ne moraju èit
ati Wall Street Journal da otkriju kako detaljno poznavanje stupnja do kojega je
uni tena iraèka naftna industrija", zahvaljujuæi unosnim ugovorima koje su Halliburton
u priskrbili amerièki porezni obveznici, mo e na kraju pomoæi ovom gigantu u ovladavanj
u sredi njim dijelom energetskih postrojenja u toj zemlji, zajedno s drugim od dr av
e potpomognutim multinacionalnim korporacijama."
Ostaje da se vidi hoæe li Iraèane biti moguæe prisiliti da prihvate nominalni suvrenit
et koji im pod najrazlièitijim ustavnim fikcijama" nudi okupacijska sila. Privilegi
ranim zapadnjacima kudikamo je va nije jedno drugo pitanje: hoæe li oni, s obzirom n
a sna no protivljenje Iraèana, dopustiti svojim vladama da njeguju demokraciju" u int
eresu uskih sektora moæi kojima te vlade slu e?
13. travnja 2004.
Naèela za
V
povlaèenje snaga . iz izraela-palestine
Izraelsko-palestinski sukob i dalje je glavni uzrok kaosa i ljudskih patnji na B
liskom istoku. Ipak, postoji naèin da se iziðe iz slijepe ulice.
Kratkoroèno gledajuæi, jedino moguæe i minimalno pristojno rje enje ovog sukoba moguæe je
postiæi po tujuæi dugotrajni konsenzus meðunarodne zajednice koji predviða postojanje dvij
u dr ava podijeljenih meðunarodno priznatom granicom (Zelena linija), uz manja usklaðe
nja na koja pristaju obje strane.
U ovome trenutku podizanje izraelskih naselja i infrastrukturni projekti, koje S
AD podr avaju, mijenjaju znaèenje izraza manja" (usklaðenja). Ipak, sada je na stolu ne
koliko programa koji predviðaju postojanje dviju dr ava, meðu kojima najistaknutije mj
esto zauzima enevski sporazum, to ga je u prosincu (2003.) predstavila skupina izr
aelskih i palestinskih pregovaraèa koja je djelovala izvan slu benih kanala.
enevski sporazum predviða detaljan program zamjene zemlje za zemlju u omjeru 1 prem
a 1 te neke druge aspekte rje enja i
sasvim je blizu onom najboljem to je moguæe postiæi na kratki rok - i to bi se moglo p
ostiæi kad bi amerièka vlada taj program podr ala. Realpolitika je takva da Izrael mor
a prihvatiti to mu ova velesila naredi.
Bushov i Sharonov plan za povlaèenje" u osnovi je ekspanzi-onistièko-integracijski pl
an. Upravo u èasu kad se Sharon zala e za neki oblik povlaèenja iz pojasa Gaze, Izrael
se sprema ulo iti desetke milijuna dolara u naselja na Zapadnoj obali", navodi izj
avu izraelskog ministra financija Benjamina Netanvahua reporter Neiv York Timesa
James Bennet. Prema drugim izvje tajima, to se odnosi èak i na podruèja na palestinsk
oj strani nelegalnog zida odvajanja."
Ovakvo rje enje protivi se road mapu" koji je Bush prihvatio i koji predviða zaustavl
janje svih aktivnosti u naseljima".
Ma koliko bilo va no kao prekretnica, okonèanje izraelske okupacije u pojasu Gaze izi
skuje odgovarajuæe promjene u politici prema Zapadnoj obali kako bi se realizirale
njegove prednosti", pi e Geoffrev Aronson iz Zaklade za mir na Bliskom istoku sa
sjedi tem u VVashingtonu. Zaklada je upravo objavila mapu izraelskih planova za Za
padnu obalu, na kojoj se vidi mno tvo palestinskih enklava odijeljenih zidovima ko
je prizivlju u sjeæanje najgore znaèajke ju noafrièkih bantustana kojima se provodila po
litika apartheida, istièe Meron Benvenisti u listu Haaretz.
Pitanje koje se sada postavlja glasi: jesu li izraelske i palestinske zajednice
na okupiranim podruèjima u toj mjeri isprepletene da ih je praktièki nemoguæe razdvoji
ti? Pro le godine (2003.) u studenome, meðutim, biv i voðe in Beta, izraelske Slu be za op
sigurnost, slo ili su se da se Izrael mo e i treba potpuno povuæi iz
pojasa Gaze. Na Zapadnoj obali, 85 do 90 posto naseljenika oti lo bi s obiènom od tetom
", no postoji mo da oko 10 posto naseljenika ,,s kojima æemo se morati sukobiti" bud
emo li ih htjeli preseliti odande - to, po mi ljenju voða in Beta, nije ozbiljan probl
em.
enevski sporazum temelji se na sliènim pretpostavkama, i one se doimaju realistiènima
.
Usput budi reèeno, posve je toèno da ni jedan ni drugi prijedlog ne uva ava golemu ner
avnote u u vojnoj i ekonomskoj moæi Izraela i eventualne palestinske dr ave, kao ni ne
ka druga va na pitanja.
Gledajuæi na du i rok, moguæi su i drugi aran mani, nakon to ove dvije zemlje razviju ne t
zdravije meðusobne odnose. Jedna od ranijih ideja bila je ideja o dvonacionalnoj
federaciji. Takvu dvonacionalnu dr avu u Izraelu-Palestini bilo je moguæe osnovati i
zmeðu 1967. i 1973. Tih je godina takoðer bilo moguæe postiæi cjelovit mirovni sporazum
izmeðu Izraela i arapskih dr ava; tovi e, Egipat je 1971. iznio takav prijedlog mirovno
g sporazuma, a nakon njega to je uèinio i Jordan. Prilika za potpisivanje takva mi
rovnog sporazuma izgubljena je 1973.
Pozitivno ozraèje promijenio je rat 1973., kao i promjene u mi ljenju Palestinaca i
u arapskom svijetu opæenito, a jednako tako i unutar meðunarodne zajednice koja je o
djednom poèela pokazivati vi e sluha za nacionalna prava Palestinaca, tako da je o ivo
tvorena Rezolucija br. 242 Vijeæa sigurnosti UN-a kojoj su, meðutim, dodane odredbe
o osnivanju palestinske dr ave na okupiranim podruèjima koja je Izrael trebao napust
iti. Meðutim, posljednjih trideset godina Sjedinjene Dr ave neprekidno i jednostrano
blokiraju primjenu te rezolucije.
Posljedice takva stanja ogledaju se u neprekidnim ratovima i razaranjima, surovo
j vojnoj okupaciji, otimanju zemlje i prirodnih resursa, otporu i, naposljetku, i
renju nasilja, uzajamne mr nje i nepovjerenja. Takve posljedice nije moguæe izbjeæi te
k pukim eljama.
Napredak iziskuje spremnost na kompromis kod svih strana. to je pravedan kompromi
s? Do svima prihvatljive formule doæi æemo ako shvatimo da treba prihvatiti svaki ko
mpromis koji je bolji od neke druge alternative i koji mo e dovesti do boljitka.
Sharonovo rje enje koje predviða postojanje dviju dr ava" i prema kojemu bi Palestinci
bili zatvoreni u svojevrstan kavez u pojasu Gaze i u kantone na podruèju koje obuh
vaæa otprilike polovicu teritorija Zapadne obale, ne udovoljava tom kriteriju. enev
ski sporazum gotovo potpuno zadovoljava taj kriterij i zato ga po mojem mi ljenju
treba prihvatiti, barem kao osnovu za izraelsko--palestinske pregovore.
Jedan od najte ih problema jest pravo Palestinaca na povratak. Palestinske izbjegl
ice, naravno, nisu voljne odreæi se toga prava, ali u svijetu u kojemu ivimo - ne u
nekom zami ljenom svijetu o kojemu mo emo raspravljati na seminarima - oni æe to prav
o unutar dr ave Izrael moæi iskoristiti u krajnje ogranièenom opsegu. U svakom sluèaju,
nedolièno je pru ati varave nade ljudima izlo enima bijedi i represiji. Umjesto toga,
trebalo bi ulo iti konstruktivne napore kako bi se njihove patnje ubla ile i kako bi
se rije ili njihovi stvarni problemi.
Rje enje koje podrazumijeva postojanje dviju dr ava i s kojim se sla e najveæi dio meðunar
odne zajednice veæ sada je prihvatljivo najveæem dijelu Izaelaca. Takvo rje enje prihv
aæaju èak i ekstremni
jastrebovi koji su toliko zabrinuti zbog demografskog problema" - problema koji s
e oèituje u tome to u idovskoj dr avi" ivi suvi e mnogo ne idova - da èak iznose (skand
prijedlog prema kojemu bi podruèja gusto naseljena arapskim stanovni tvom unutar dr a
ve Izrael trebalo prepustiti novoj palestinskoj dr avi.
Rje enje koje podrazumijeva postojanje dviju dr ava prihvaæa i veæina Amerikanaca. Stoga
nije uopæe nezamislivo da æe amerièka vlada, zahvaljujuæi pritisku aktivista i raznih o
rganizacija u SAD-u, biti naposljetku primorana prikloniti se stavu meðunarodne za
jednice, pri èemu bi takvo rje enje po svoj prilici prihvatio i Izrael.
Èak i bez amerièkog pritiska, ovakvu rje enju sklona je i veæina Izraelaca - èiji stavovi
uvelike ovise o naèinu kako su formulirana pitanja u ispitivanjima javnog mnijenja
. Promjena u stavu VVashingtona mnogo bi znaèila. Biv i voðe in Beta i izraelski mirovn
i pokreti (Gu alom i drugi) vjeruju da bi izraelska javnost prihvatila takav rezul
tat.
Meðutim, nas zapravo i ne zanimaju nagaðanja o tome. Nas u prvom redu zanima kako us
kladiti politiku amerièke vlade sa stavom veæine zemalja svijeta i, kako se èini, veæeg
dijela amerièke javnosti.
10. svibnja 2004.
Tko i kako treba upravljati svijetom?
Pro log mjeseca (svibanj 2003.) navr ila se godina dana od izjave predsjednika Busha
o pobjedi u Iraku pod nazivom Misija izvr ena".
Invaziju na Irak pokrenula je Bushova doktrina, nova imperijalna grandiozna strat
egija", kako ju je nazvao èasopis Foreign Affa-irs, u kojoj je obznanjeno da se Sj
edinjene Dr ave spremaju vladati svijetom na neodreðeno vrijeme te da æe skr iti svaki o
tpor toj dominaciji.
Ostavljajuæi po strani zbivanja na terenu, mo da je korisno usredotoèiti se na pitanje
kako je do lo do toga da je politika koja je stajala iza invazije na Irak i njego
ve okupacije uèinila svijet mnogo opasnijim mjestom, pri èemu su poveæane prijetnje te
rorizmom samo jedan od elemenata novonastale situacije.
Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a nedavno je priznalo da je njegova tvrdnja iz
travnja (2004.), prema kojoj je terorizam u opadanju - a koja je te i te sada nje Bus
hove predsjednièke kampanje
- bila li ena svake osnove. U revidiranu izvje taju priznaje se da se broj incidenata
 i rtava znatno poveæao."
Najva niji cilj ljudi koji planiraju vladinu politiku nije bio borba protiv terori
zma, nego uspostava amerièkih vojnih baza u dr avi koja æe biti podlo na SAD-u i koja se
nalazi u sredi tu najva nijih energetskih resursa na svijetu, to æe joj omoguæiti da nad
jaèa svoje takmace. Zbignievv Brzezinski pi e da amerièka uloga glede sigurnosti u toj
regiji - obiènim i svakomu razumljivim jezikom reèeno, njihova vojna dominacija - pr
u a Sjedinjenim Dr avama posrednu ali politièki presudnu prednost u odnosu na gospodar
stva europskih i azijskih zemalja koja su takoðer ovisna o izvozu energije iz te r
egije" (The National Interesi, zima 2003./2004.).
Kao to Brzezinski vrlo dobro zna, najva niji problem dominacije SAD-a nad svijetom
jest u tome to Europa i Azija (pogotovo njen ekonomski dinamièni sjeveroistoèni dio)
mogu krenuti svojim vlastitim, neovisnim putem. Zato kontrola nad Perzijskim zal
jevom i srednjom Azijom postaje va nija nego ikad dosad; analitièari predviðaju da æe go
lema uloga Perzijskog zaljeva u proizvodnji svjetske energije i dalje rasti. Pod
r ka SAD-a i Ujedinjena Kraljevstva Turkmenistanu, Uzbekistanu i drugim diktatorsk
im re imima u srednjoj Aziji, kao i nadmudrivanje kojim æe koridorom naftovodi prola
ziti i tko æe nadgledati njihovu gradnju, dio su iste velike igre" koja ponovno zap
oèinje.
U meðuvremenu, u zapadnim se komentarima neprekidno ritualno ponavlja tvrdnja da j
e cilj napada bio predsjednikova vizija" o uspostavi demokracije u Iraku.
Nasuprot tomu, prema rezultatima zapadnih anketa u Bagdadu, tu viziju" - koju je
Bush proklamirao u svojem programu
za slobodu" u studenome 2003., dobrano nakon to se slu beno opravdanje za invaziju
pokazalo potpuno proma enim - odbacuju gotovo svi, te se opæenito uzima da je motiv
VVashingtona bio preuzimanje kontrole nad iraèkim resursima i preustroj Bliskog is
toka u skladu s amerièkim interesima. Nije nimalo neobièno to oni na koje se ide bati
nom kudikamo bolje razumiju svijet u kojemu ive.
Postoji i mno tvo drugih dokaza da je terorizam za VVashington neva no pitanje u usp
oredbi s njegovim nastojanjem da osigura kontrolu nad Bliskim istokom. Upravo pr
ije mjesec dana (svibanj 2004.) Bushova je administracija nametnula ekonomske sa
nkcije Siriji, provodeæi tako Zakon o odgovornosti Sirije i Zakon o vraæanju suveren
iteta Libanonu, koje je Kongres usvojio u prosincu 2003. - èime u biti SAD objavlj
uju Siriji rat ako ta dr ava ne poslu a amerièke naredbe.
Sirija je i dalje na amerièkom slu benom popisu dr ava koje podupiru terorizam, unatoè p
riznanju amerièke vlade da Sirija veæ dugi niz godina ne podupire terorizam te da op
skrbljuje VVashington va nim obavje tajnim podacima o djelovanju al-Qaide i drugih r
adikalnih islamistièkih skupina, kao to u broju za proljeæe (2004.) èasopisa Middle Eas
t Policy pi e Stephen Zunes. Na taj su naèin Sjedinjene Dr ave li ile sebe usluga tog va n
og obavje tajnog izvora, dajuæi prednost postizanju va nijeg cilja - uspostavi re ima ko
ji æe udovoljiti zahtjevima SAD-a i Izraela.
Spomenut æu samo jo jedan primjer koji jasno govori o amerièkim prioritetima koji, meðu
tim, amerièkoj javnosti nisu dovoljno poznati: Ministarstvo finacija SAD-a ima Dir
ekciju za kontrolu strane imovine (Office of Foreign Assets Control - OFAC), koj
a ima za-
daæu istra ivati sumnjive financijske transfere, to je kljuèna komponenta rata protiv te
rora". U toj agenciji radi 120 uposlenika. Prije nekoliko mjeseci (o ujak 2004.) O
FAC je izvijestio Kongres da su krajem pro le godine (2003.) èetvorica slu benika - sa
mo èetvorica - pratila tragove financija Osame bin Ladena i Sadama Huse-ina, dok j
e gotovo dva tuceta slu benika provodilo embargo nametnut Kubi. Tom je prilikom OF
AC takoðer izvijestio Kongres da taj raskorak izmeðu istra ivanja i ka njavanja traje jo
od 1990.
Za to Ministarstvo financija SAD-a ula e znatno veæe napore u nastojanje da zadavi Kub
u nego u rat protiv terora? Sjedinjene Dr ave ne mogu podnijeti ni samu pomisao da
im neka zemlja prkosi i to je na listi prioriteta kudikamo va nije od rata protiv
terora.
U nastojanju da postignu dominaciju zemlje se mogu uspje no koristiti nasiljem, al
i cijena koju za to treba platiti suvi e je velika. Osim toga, nasilje mo e uroditi
jo veæim nasiljem. Ipak, poticanje na teror nije najzlokobniji svje i primjer.
Rusija je u veljaèi (2004.) izvela svoju najveæu vojnu vje bu u dva desetljeæa, razmeæuæi s
najnovijim i visokousavr enim oru jem za masovno uni tenje. Ruski politièki i vojni voðe
time su jasno stavili na znanje SAD-u da je povratak utrci u naoru anju neposredan
odgovor na akcije i planove Bushove administracije - napose na razvijanje taktièk
og nuklearnog oru ja, tzv. probijaèa bunkera. Kao to struènjaci za strategiju na objema
stranama vrlo dobro znaju, tim oru jem moguæe je napasti bunkere skrivene u planina
ma u kojima Rusi èuvaju svoje nuklearne arsenale.
Sada je moguæe oèekivati da æe se nuklearno oru je, poput krugova na vodi, pro iriti i na
druge zemlje. Rusi i Kinezi, reagirajuæi na postupak SAD-a, razvijaju strate ko naor
u anje, Indija æe rea-
girati na kineske akcije, Pakistan na indijske, i tko zna gdje je kraj svemu tom
e?
U meðuvremenu Irak napreduje prema neèemu to obièno nazivamo suvereno æu. Prijenos suvere
eta traje i dalje", glasi naslov èlanka to ga je nedavno u London Daily Telegraphu
objavio Anton La Guardia. Autor u posljednjem odlomku ka e da je jedan vi i britanski
du nosnik èitavu stvar izrazio vrlo obzirno: 'Iraèka vlada bit æe potpuno suverena, ali
u praksi neæe vr iti sve svoje suverene funkcije'." Na ovo bi Lord Curzon mudro kim
nuo glavom.
Uporno odbijanje Iraèana da prihvate uvrije ene ustavne fikcije" primoralo je VVashin
gton na postupno popu tanje, pri èemu mu je donekle pomogla i druga supersila", kako
je Patrick Tyler iz Nezv York Timesa nazvao svjetsko javno mnijenje nakon masovn
ih demonstracija sredinom veljaèe 2003., to je bilo prvi put u povijesti da je do m
asovnih prosvjeda protiv rata do lo prije nego to je on slu beno poèeo. To mijenja stva
r.
Da je, primjerice, do problema do kojih je nedavno do lo u Fa-lud i do lo 1960-ih, oni
bi bili rije eni pomoæu bombardera B-52 i operacija na terenu, koje bi iza sebe ost
avile mno tvo le eva.
Danas je dru tvo ne to civiliziranije i nije spremno tolerirati takve mjere kao nekoæ,
pod uvjetom da rtve imaju barem malo prostora koji bi im omoguæio da uèine ne to to æe i
donijeti istinsku neovisnost. Moguæe je èak da poticaji nalik ovima prisile Bushovu
administraciju da napusti svoje imperijalne ambicije u pogledu Iraka.
17. lipnja 2004.
john negroponte: od Srednje Amerike do Iraka
Jedno od moralnih naèela koja se razumiju sama po sebi i o kojima ne bi trebalo bi
ti spora jest naèelo univerzalnosti: mjerila koja primjenjujemo na druge trebala b
i va iti i za nas - tovi e, ona bi, kad smo mi u pitanju, trebala biti jo stro a.
Dr ave, mogu li to neka njeno èiniti, najèe æe pokazuju prezir prema samorazumljivim moraln
m naèelima i progla avaju se iznimkom u odnosu na naèelo univerzalnosti. Mi to èinimo ne
prekidno. Primjera da je tomu tako imamo svaki dan.
Tako je pro log mjeseca (2004.), primjerice, John Negroponte otputovao u Irak, pre
dvodeæi dosad najveæu diplomatsku misiju na svijetu koja ima zadaæu prenijeti suvereni
tet na Iraèane te na taj naèin, barem smo tako sveèano obavije teni, izvr iti Bushovu mesi
ansku misiju" - donijeti demokraciju na Bliski istok i u èitav svijet.
Negroponte je svoj zanat izuèio kao ambasador SAD-a u Hondurasu 1980-ih, u vrijeme
kada su, pod Reaganom, svoju karijeru zapoèinjali mnogi sada nji du nosnici amerièke vl
ade, ba u vrije-
me kad je u Srednjoj Americi i na Bliskom istoku zapoèinjao prvi rat protiv terori
zma.
U travnju (2004.) novinarka Wall Street Journala Carla Anne Rob-bins napisala je
èlanak o Negroponteovu imenovanju u Iraku, nas-loviv i ga Suvremeni prokonzul". Negr
oponte je u Hondurasu bio poznat pod nazivom 'prokonzul', to je bio naslov koji su
u kolonijalnim vremenima dobivali moæni upravitelji nekog podruèja". On je u Hondur
asu bio na èelu druge po velièini ambasade u Latinskoj Americi, u kojoj je u to vrij
eme djelovala najveæa ispostava CIA-e na svijetu - no prevario bi se svatko tko bi
pomislio da je to bilo zato to je Honduras bio sredi te svjetske moæi.
Robbins je u svom èlanku rekla da su aktivisti za ljudska prava kritizirali Negrop
ontea zbog prikrivanja zloupotreba hondura ke vojske" - to je obièni eufemizam za dr avn
i teror na irokoj osnovi - nastojeæi na taj naèin osigurati priljev amerièke pomoæi" ovoj
va noj zemlji, koja je u to vrijeme slu ila kao baza za tajni rat koji je predsjednik
Reagan vodio protiv sandinistièke vlade u Nikaragvi". Tajni rat pokrenut je nakon
to su vlast u Nikaragvi preuzeli sandinistièki revolucionari. VVashington je tada
javno izrazio bojazan da bi ta srednjoamerièka dr avica mogla postati nova Kuba. Neg
roponte je imao zadaæu nadgledati baze u kojima se uvje bavala teroristièka plaæenièka voj
ska - kontrasi - koja je zatim naoru avana i slana u Nikaragvu sa zadaæom da zbaci s
andiniste s vlasti.
Nikaragva je 1984. reagirala na naèin prikladan dr avi koja po tuje zakon, podigav i tu bu
protiv Sjedinjenih Dr ava pred Meðunarodnim sudom pravde u Haagu. Sud je donio odlu
ku prema kojoj je SAD du an prekinuti nezakonitu primjenu sile" - laièki
reèeno, meðunarodni terorizam - protiv Nikaragve i platiti toj dr avi golemu od tetu. No
VVashington se nije obazirao na presudu suda u Haagu, a zatim je ulo io veto na d
vije rezolucije Vijeæa sigurnosti UN-a kojima je presuda bila potvrðena i kojima su
dr ave svijeta bile pozvane da po tuju meðunarodno pravo.
Razlog zbog kojega su SAD ignorirale odluku suda objasnio je pravni savjetnik Mi
nistarstva vanjskih poslova SAD-a Abraham D. Sofaer. Buduæi da ne mo emo raèunati s tim
da æe veæina svijeta dijeliti na e stavove", moramo sami odluèiti" kako æemo postupati i
oji predmeti ,,u osnovi spadaju u jurisdikciju Sjedinjenih Dr ava, na naèin kako to
odrede same Sjedinjene Dr ave" - u ovom sluèaju predmet je bio teroristièki napad na N
ikaragvu koji je sud u Haagu osudio.
Nepo tivanje presude suda i prezir VVashingtona prema meðunarodnoj zajednici relevan
tni su za trenutaèno stanje u Iraku.
Teroristièki rat u Nikaragvi ostavio je za sobom korumpiranu formalnu demokraciju
ovisnu o SAD-u, a cijenu koja je za to plaæena nemoguæe je izraèunati. Prema nekim pro
cjenama, u sukobima u toj zemlji poginuli su deseci tisuæa civila - razmjerno kudik
amo vi e od svih Amerikanaca poginulih u amerièkom graðanskom ratu i u svim ratovima u
dvadesetom stoljeæu zajedno", pi e Tho-mas Carothers, vodeæi povjesnièar promicanja demo
kracije" u Latinskoj Americi.
Carothers pi e s motri ta upuæene osobe i struènjaka, buduæi da je za Reaganova predsjedni
kovanja, u vrijeme programa za poticanje demokracije" u Srednjoj Americi, bio zap
oslen u Ministarstvu vanjskih poslova SAD-a. Planovi za poticanje demokracije" iz
Reaganove ere bili su iskreni", vjeruje on, premda istodob-
no i neuspje ni", jer je VVashington tolerirao samo ogranièene demokratske promjene ko
je su odobrene na najvi oj razini vlasti i koje nisu remetile tradicionalne strukt
ure moæi s kojima su Sjedinjene Dr ave bile dugo u savezni tvu."
Rijeè je o predobro poznatom povijesnom refrenu u nastojanjima za ostvarenjem vizi
je demokracije koji Iraèani oèito dobro razumiju, èak i onda kad ga mi ne elimo razumje
ti.
Danas je Nikaragva druga po redu najsiroma nija zemlja u hemisferi (ispred Haitija
, glavnog cilja amerièke intervencije u dvadesetom stoljeæu, dok je Nikaragva drugi
po redu najva niji cilj). Oko 60 posto nikaragvanske djece mlaðe od dvije godine bol
uje od anemije prouzroèene pothranjeno æu - da spomenemo samo jedan sablasni podatak k
ojemu se klièe i koji se progla ava pobjedom demokracije.
Bushova administracija tvrdi da u Irak eli uvesti demokraciju, koristeæi se pritom
uslugama iskusnog du nosnika koji se u tom poslu veæ dokazao u Srednjoj Americi.
Tijekom ispitivanja podobnosti Negropontea, meðunarodni teroristièki ratni pohod na
Nikaragvu je, zahvaljujuæi zacijelo na oj izuzetosti od obveze po tivanja naèela univerz
alnosti, spomenut samo usput i nije mu se pridavalo posebno znaèenje.
Nekoliko dana nakon Negroponteova imenovanja, Honduras je povukao svoj maleni vo
jni kontingent iz Iraka. Mo da je posrijedi obièna koincidencija, ali je isto tako m
oguæe da se Hondura ani sjeæaju neèega iz vremena kad je u toj zemlji boravio Negroponte
, to bismo mi radije zaboravili.
28. srpnja 2004.
BILJE KA
U veljaèi 2005. predsjednik je Negropontea imenovao prvim direktorom nacionalne ob
avje tajne slu be. Reakcija na imenovanje jednog od vodeæih teroristièkih zapovjednika n
a polo aj protuteroristièkog cara gotovo da nije ni bilo. S obzirom na golemu sliènost
izmeðu slu benih definicija terorizma" i protuterorizma", to mo da i ima nekog smisla.
izgradnja demokracije mora zapoèeti u vlastitoj zemlji.
Amerièka predsjednièka kampanja koja je upravo u tijeku upuæuje na ozbiljan nedostatak
demokracije u najmoænijoj dr avi svijeta.
Amerikanci mogu birati izmeðu kandidata glavnih stranaka koji su roðeni u blagostanj
u i kojima je zajamèena politièka moæ, koji su pohaðali isto elitno sveuèili te, upisali se
u isto tajno dru tvo koje svoje èlanove pouèava stilu i pona anju vladara, i koji su spo
sobni sudjelovati u predsjednièkoj utrci samo zato to ih financira krupni kapital -
ilustrirajuæi na taj naèin èinjenicu, a takvih je ilustracija bezbroj, da je Americi,
poznatoj po avanturama tobo nje izgradnje demokracije" diljem svijeta, prijeko pot
rebna obnova demokratskih procesa kod kuæe.
Uzmite samo zdravstvenu skrb, najva niji unutarnji problem. Tro kovi u zdravstvu, ko
je je uglavnom u privatnim rukama, penju se zaprepa æujuæom brzinom i veæ sada su mnogo
veæi nego u drugim dru tvima s kojima se mo emo usporeðivati, a rezultati su relativno m
r avi. Ankete redovito pokazuju da je veæina Amerikanaca sklona nekoj vrsti nacional
nog zdravstvenog osiguranja. Kad
je o izgledima za takvo to rijeè, meðutim, najèe æe se ka e da je to politièki nemoguæe",
dostaje politièka podr ka". Nacionalnom zdravstvenom osiguranju protive se financijs
ke institucije i farmaceutska industrija. Imajuæi u vidu uru avanje demokratske kult
ure, nije va no to amerièko stanovni tvo doista eli.
Sjedinjene Dr ave najveæi meðunarodni problem vide u Iraku. Kad su panjolski glasaèi od s
voje vlade zatra ili da povuèe svoje vojnike iz Iraka dok ih se ne stavi pod jurisdi
kciju UN-a, optu ivali su ih da popu taju teroristima". Kratko vrijeme nakon invazije
tako je u osnovi mislila i veæina Amerikanaca. Razlika je u tome to ljudi u panjols
koj poznaju raspolo enje javnosti i to im je to pitanje va no kad izlaze na izbore.
Prema projektu pod nazivom Vanishing Voter Project, izraðenom na Visokoj koli za up
ravljanje John F. Kennedv, amerièki biraèi su razoèarani. Tijekom predsjednièke kampanje
2000., ka e direktor projekta Thomas Patterson, osjeæaj bespomoænosti kod Amerikanaca
dosegnuo je zabrinjavajuæe visoku razinu", o èemu dovoljno svjedoèi podatak da je na p
itanje: Kakav je, po va em mi ljenju, utjecaj ljudi poput vas na ono to radi amerièka vl
ada?" èak 53 posto ispitanika odgovorilo sasvim mali" ili nikakav". Isti odgovor na
to pitanje postavljeno trideset godina prije dalo je 41 posto ispitanika.
To nezadovoljstvo sasvim je razumljivo, pokazuje istra ivanje, s obzirom da veæina b
iraèa smatra da su politièari spremni obeæati bilo to kako bi bili izabrani te da bogat
i prinosnici imaju suvi e velik utjecaj.
Prema projektu, èini se da je 2004. na kocki i ne to drugo i da je zanimanje javnost
i za izbore veæe, ali siroma niji graðani i pripad-
nici radnièke klase, kojima se èini da nisu dovoljno zastupljeni, i dalje pokazuju n
ezainteresiranost. Kada je rijeè o odazivu na izbore, jaz izmeðu 25 posto najbogatiji
h i 25 posto najsiroma nijih najveæi je meðu svim zapadnim demokracijama i sve se vi e p
rodubljuje", pi e Patterson.
Duh na eg politièkog sustava pospje uje uvjerenje da je politika neva na, jer reklame i
mediji nisu usredotoèeni na probleme", nego na kvalitete" kao to su stil, osobnost i
ostale sporednosti kandidata. Politièke stranke izrodile su se u markenti ke sustave
za plasiranje kandidata.
Dramatiènu suprotnost tomu nalazimo u Brazilu, drugoj zemlji po velièini u hemisferi
, u kojoj su 2002. odr ani pravi demokratski izbori. Tamo nji biraèi su se organizirah
i za predsjednika izabrali Luiza Inacija Lulu da Silvu, pripadnika siroma ne radn
ièke klase koja je u toj zemlji veæina. Njegovom predsjednièkom kampanjom sru ene su kud
ikamo veæe barijere od onih u Sjedinjenim Dr avama: represivna dr ava, goleme socijaln
e razlike i koncentracija bogatstva i medijske moæi te ekstremno neprijateljstvo m
eðunarodnoga kapitala i njegovih institucija.
Pobjedu Lule da Silve na svojim su leðima iznijeli naj iri slojevi stanovni tva koji n
e èekaju da proðu èetiri godine i da doðu izbori, kako bi stvari pogurali naprijed, nego
djeluju svakodnevno i organizirano meðu naj irim slojevima, zala uæi se za najsvrsishod
nija rje enja na lokalnoj razini, ureðujuæi lokalnu upravu i samoupravu i rje avajuæi goruæ
politièka pitanja.
U Sjedinjenim Dr avama Zeleni su zaokupljeni pitanjem kako na dulji rok razviti al
ternativu sada njem izbornom sustavu i uèiniti ga to sliènijim onom u zemljama u kojima
demokracija bolje
fiinkcionira nego kod nas. Ali Zeleni nemaju podr ku poslovnih krugova koja je neo
phodna za sudjelovanje u amerièkim izborima, nalikujuæi tako èovjeku koji poku ava ruèno p
roizvesti automobil u svojoj kuæi, ali se zbog nedostatka resursa ne mo e natjecati
s General Motorsom.
Ralph Nader poslu io se (umjetnim) izbornim blje tavilom i potaknuo va na pitanja koja
neæete naæi na dnevnom redu ni jedne va nije stranke. Ali njega smatraju jednim od on
ih koji, premda sam nesposoban pobijediti u politièkom nadmetanju, ometa druge i k
ojim se Bush koristi kao paravanom ( to uopæe nije njegova namjera), to diskreditira
i njega i izvrsne organizacije koje je utemeljio.
Neovisno o ostalim predsjednièkim kandidatima, trenutaèna je stvarnost takva da imam
o dva suprotstavljena kandidata: jedan od njih je Bush, a drugi Kerry. Zasad Bus
h ima znatnu prednost pred Kerrvjem, zahvaljujuæi prije svega golemim donacijama k
ojima ga obasipaju superbogati pojedinci i poslovni krugovi, kao i zvjezdanom us
pjehu to ga je postigao u razaranju naprednog zakonodavstva u èije su stvaranje gen
eracije Amerikanaca godinama ulagale silan trud. Bush æe po svoj prilici pobijedit
i, ako se ne mobiliziraju naj iri slojevi dru tva koji jedini mogu dovesti u pitanje
njegovu golemu i najèe æe presudnu prednost.
Ostanu li i dalje na vlasti, ljudi koji okru uju Busha vjerojatno æe prouzroèiti ozbil
jnu, ako ne i nepopravljivu tetu. Izgledi da æemo dobiti vladu koja æe slu iti interesi
ma obiènog èovjeka time bi bili svedeni na nulu.
Oni koji nastoje obnoviti Bushov program, poruèuju ljudima ovo: Nas nije briga hoæete
li imati bolju zdravstvenu njegu, niti
hoæete li biti u stanju pomoæi svojoj ostarjeloj majci; nije nas briga hoæe li va a djec
a ivjeti u nezagaðenom okoli u, niti hoæemo li ivjeti u svijetu u kojemu æemo izbjeæi uni
e kao posljedicu nasilja to ga potièe dru ina Bush-Cheney, Wolfowitz i ostala dru ina;
itd., itd."
Razumnim ljudima, kao i potencijalnim rtvama u domovini i izvan nje, neobièno je va n
a obnova demokratske kulture u SAD-u i njeno funkcioniranje. To takoðer vrijedi i
za mnogo u e pitanje koje æe se pred nas postaviti u studenome (2004.) kad iziðemo na
izbore.
30. kolovoza 2004.
iskapèanje amerièke . demokracije
Predsjednièka utrka u Sjedinjenim Dr avama, u kojoj su se strasti veæ toliko razbuktal
e da je moguæe govoriti o histeriji, jedva da odra ava zdrave demokratske porive.
Amerikance potièu da iziðu na izbore, ali ne i da na smisleniji naèin sudjeluju u poli
tièkom ivotu svoje zemlje. U osnovi, izbori su samo jo jedan u nizu naèina kojim se st
anovni tvo stavlja na marginu dru tvenih zbivanja. Svake èetiri godine pokreæe se golema
propagandna kampanja kako bi se ljudi usredotoèili na ove personalizirane spektak
ularne priredbe i kako bi pomislili: To je prava politika." Ali to nije politika.
To je samo jedan njen dio.
Stanovni tvo se svjesno iskljuèuje iz politièkog ivota, i to nije nimalo sluèajno. Ula u s
golemi napori kako bi se ljudima na taj naèin oduzelo pravo glasa. Golemo sudjelo
vanje naj irih dru tvenih slojeva u kreiranju demokracije 1960-ih upla ilo je povla tene
i moæne i oni su pokrenuli estoku protukampanju koja je poprimila najrazlièitije obl
ike. Tako je i danas.
Bush i Kerrrv mogu se natjecati za polo aj predsjednika SAD-a zato to ih financiraj
u slièni centri tajne moæi. Obojica kandidata svjesni su toga da je smisao izbora u
zaobila enju pravih problema. Obojicu je stvorila propagandna industrija koja javn
ost nastoji zadr ati izvan izbornog procesa. Njihova je zadaæa usredotoèiti pa nju javno
sti na kandidatove kvalitete", ne na politiku. Doimlje li se on kao voða? Je li sim
patièan momak? Biraèi se na kraju izja njavaju za predod bu, ne za platformu.
Industrija koja svakih nekoliko godina iznosi kandidate na tr i te ima zadaæu prodati
potrep tine. Svatko tko je ikad ukljuèio televizor svjestan je da veliki biznis ula e
goleme napore u nastojanju da potkopa tr i ta apstraktne teorije na kojima obavije ten
i kupci donose racionalne odluke. Reklama ne prenosi informaciju, kao to bi to èini
la u tr i nom sustavu; ona se oslanja na obmanjivanje i iluzije i èini sve kako bi od
ljudi uèinila neupuæene kupce i natjerala ih na dono enje iracionalnih odluka. Iste me
tode koriste se i u potkopavanju demokracije: izborno tijelo nastoji se zadr ati n
eupuæenim i obmanuti.
Agencija za ispitivanje javnog mnijenja Gallup pro log je mjeseca (rujan 2004.) meðu
Amerikancima provela anketu u kojoj je ispitanicima, meðu ostalim, bilo postavlje
no i pitanje za to glasuju za Busha, odnosno za Kerrvja. Izmeðu mno tva ponuðenih odgovo
ra samo 6 posto Bushovih i 13 posto Kerrvjevih glasaèa odgovorilo je da to èini zbog
kandidatova programa/ideja/platforme/ciljeva." Sada napokon vidite èemu politièki su
stav daje prednost. O problemima koji ljude najvi e ti te u javnoj raspravi nema ni
rijeèi.
Apsurd o kojemu govorimo najbolje ilustrira najnoviji izvje taj agencije Chicago C
ouncil on Foreign Relations koja redovito prati stavove Amerikanaca o meðunarodnim
pitanjima.
Golema veæina Amerikanaca daje prednost djelovanju SAD-a unutar Ujedinjenih naroda,
èak i kad ta meðunarodna organizacija zastupa politiku koja se Sjedinjenim Dr avama n
e sviða." Veæina Amerikanaca takoðer vjeruje da bi zemlje trebale imati pravo zaratiti
s nekom dr avom neovisno o tome to druge zemlje misle o tome samo onda kad imaju ne
pobitne dokaze da ih se ta dr ava sprema napasti", odbacujuæi tako konsenzus postign
ut izmeðu dviju vodeæih stranaka u pogledu preventivnog rata."
Kad je o Iraku rijeè, ankete agencije Program on International Policv Attitudes po
kazuju da veæina Amerikanaca smatra da glavnu ulogu u rekonstrukciji i politièkoj tr
anziciji u toj zemlji treba prepustiti Ujedinjenim narodima. panjolskim biraèima om
oguæeno je da glasuju o tome u o ujku ove godine (2004.).
Ovdje je va no istaknuti da su Amerikanci, kad su posrijedi stavovi o ovim i sliènim
pitanjima (primjerice o Meðunarodnom kaznenom sudu ili o Protokolu iz Kvota) prak
tièki osamljeni: oni o njima vrlo rijetko èuju u govorima politièara za vrijeme kampan
je i vjerojatno ih smatraju osebujnima. U isto vrijeme, aktivizam koji te i promje
nama u dru tvu mo da je veæi nego ikada dosad. Ali oni koji te e promjenama nisu dovoljn
o organizirani. Nitko ne zna to se dogaða na drugom kraju grada.
Pogledajte, nasuprot tomu, kr æane fundamentaliste. Pat Rober-tson je poèetkom ovoga m
jeseca (listopad 2004.) u Jeruzalemu izjavio da æe osnovati treæu stranku ako se Bus
h i republikanci poènu kolebati u podr ci Izraelu. Rijeè je o ozbiljnoj prijetnji, bud
uæi da bi
on mogao mobilizirati desetke milijuna evangelièkih kr æana koji su veæ sada, zahvaljujuæi
upornom radu na brojnim pitanjima tijekom vi e desetljeæa, kao i tomu to imaju svoje
kandidate na svim razinama, od kolskog odbora do predsjednika, znaèajna politièka sn
aga.
Bilo bi pretjerano reæi da u predsjednièkoj utrci ne postoji stanovit stupanj aktivi
zma usmjerenog prema rje avanju va nih dru tvenih problema. Tijekom nominacijskih izbo
ra, prije zahuktavanja izbornog procesa, kandidati mogu potaknuti raspravu o raz
nim pitanjima i pridonijeti organiziranju iroke podr ke njihovu rje avanju, te na taj
naèin u odreðenoj mjeri utjecati na tijek kampanje. Nakon nominacijskih izbora izja
ve same po sebi znatnije ne utjeèu na kampanju ako iza njih ne stoji izvanredna or
ganizacija.
Pred onima koji politiku ele usmjeriti u progresivnom smjeru - najèe æe u suglasju s mi l
jenjem veæine - stoji hitna zadaæa: prikupiti to veæi broj prista a i ojaèati u toj mjeri
a ih centri moæi vi e neæe moæi ignorirati. Snage koje se zala u za promjene, a koje se re
grutiraju iz naj irih slojeva stanovni tva i koje su uzdrmale dru tvo do temelja, obuh
vaæaju radnièke pokrete, pokrete za promicanje graðanskih prava, mirovne pokrete, enske
pokrete i druge, u èije je profiliranje potrebno ulo iti mnogo truda i zanosa, mnog
o predanosti i zalaganja na svim razinama, svakoga dana, a ne samo jednom u èetiri
godine.
Ali mi ne mo emo ignorirati izbore koji su pred nama. Trebali bismo shvatiti da je
jedna od dviju grupa koje se u ovom trenutku natjeèu u borbi za vlast ekstremistièk
a i opasna, te da je ona dosad prouzroèila mno tvo nevolja, a mo e ih prouzroèiti jo i mn
ogo vi e.
Buduæi da me èesto pitaju, odgovaram: moj je stav isti kao i 2000. Ako ste neodluèni,
poku ajte zadr ati najgore momke izvan igre. Ako ste koliko-toliko sigurni za koga æet
e glasovati, uèinite onako kako mislite da je najbolje. Pri tome je potrebno uzeti
u obzir mno tvo stvari.
Bush i njegova administracija javno su rekli da namjeravaju razoriti i uni titi sv
e ono to je dobro u zakonodavstvu i socijalnoj skrbi, a to imamo zahvaljujuæi borbi
naj irih slojeva stanovni tva tijekom posljednjega stoljeæa. Kad je o meðunarodnim odnos
ima rijeè, oni se zala u za dominaciju nad èitavim svijetom pomoæu vojne sile, ukljuèujuæi
i vlasni tvo nad svemirom", kako bi mogli i odozgora pratiti to se zbiva na Zemlji
i kako bi mogli prvi udariti.
Na izborima nam, prema tome, valja donijeti razumnu odluku. Meðutim, kad je u pita
nju politièka akcija, to je od drugotne va nosti. Na a glavna zadaæa jest oblikovati ist
inski demokratsku kulturu koja brzo reagira, a napori to ih u tom pogledu moramo
poduzeti èekaju nas i prije spektakularnih izbornih priredbi, i nakon njih, ma kak
av bio njihov ishod.
27. listopada 2004.
"Ml" SMO DOBRI
U raspravama o meðunarodnim odnosima temeljno naèelo glasi: Mi smo dobri" - pri èemu on
o mi" znaèi vladu, u skladu s totalitarnim naèelom prema kojemu su dr ava i narod jedno
. Mi" smo dobronamjerni, mi" te imo za mirom i pravdom, premda nam se u praksi mogu
potkrasti i neke pogre ke. Nas" ometaju hulje koji se ne mogu izdignuti do na e uzvi en
e razine.
Dogaðaji koji su se zbivali proteklih nekoliko tjedana - ukljuèujuæi izbore u SAD-u, n
apad na Falud u i promjene u kabinetu predsjednika Busha - èine ovo operativno naèelo
jo dramatiènijim, i na neposrednoj, praktiènoj razini poveæavaju opasnost od rata i ter
orizma.
Militaristièka politika VVashingtona je vrlo opasna i mo e nas odvesti u konaènu propas
t", pi u strategijski analitièari John D. Steinbruner i Nancy Gallagher u ljetnom br
oju Daedalusa, èasopisa Amerièke akademije znanosti i umjetnosti koji nije sklon pre
tjerivanjima. Autori izra avaju nadu da se ovoj opasnosti mogu suprotstaviti mirol
jubive zemlje predvoðene Kinom. Stvari oèito
stoje vrlo lo e kad su upuæeni komentatori primorani zakljuèiti da mir ovisi o Kini. K
ritika stanja u kojemu se nalazi amerièka demokracija sadr ana u ovom stavu ne mo e bi
ti e æa i gorèa.
Èak i bez obzira na doslovne prijetnje opstanku ljudskog roda, oèito je da ne to treba
hitno uèiniti. Prema jednoj studiji objavljenoj u èasopisu Lancet, koji predvodi sk
upina istra ivaèa sa Sveuèili ta Johns Hopkins, napad na Irak predvoðen SAD-om u o ujku (20
3.) prouzroèio je, izravno ili posredno, smrt oko 100.000 civila.21
VVashington i London primili su ovu procjenu s rezervom. U skladu s tim, kad se
ova studija spominje u tekstu otisnutom sitnim slovima, o njoj se govori kao o ko
ntroverznoj studiji".
U ovu brojku nisu uraèunate najnovije rtve u Falud i. Napad je zapoèeo nakon to su ameriè
i i iraèki vojnici osvojili Opæu bolnicu u Falud i za koju su èasnici, prema pisanju Nez
v York Timesa, rekli da je bila propagandno oru je militanata... jer su iz nje nepr
ekidno dolazili izvje taji o civilnim rtvama". U jednom drugom èlanku u istom listu p
isalo je da su pacijenti i bolnièki zaposlenici istjerani iz soba te da im je reèeno
da sjednu ili legnu na pod, dok su im vojnici vezivali ruke na leðima".
Napadom na bolnicu grubo su prekr ene enevske konvencije koje su najvi i zakon u zeml
ji i koje su temelj humanitarnog prava. Zakon o ratnim zloèinima iz 1996. (izglasa
o gaje Kongres s republikanskom veæinom) predviða smrtnu kaznu za zapovjednike odgov
orne za ozbiljno kr enje" enevskih konvencija.
Zakon o ratnim zloèinima izglasan je nakon to je za ministra unutarnjih poslova ime
novan savjetnik Bijele kuæe Alberto Gonza-les. Gonzales je u sijeènju 2002. u memora
ndumu predsjedniku o
!1 O najnovijim procjenama broja civilnih rtava vidi bilje ku 4, str. 41.
novim mjerama u ratu protiv terorizma" savjetovao Bushu izigravanje enevskih konve
ncija - èime bi se znatno smanjila opasnost od ka njivih progona u zemlji na temelju
Zakona o ratnim zloèinima."22
Bushovi ljudi ponose se nepo tivanjem meðunarodnog prava. Condoleezza Rice, koju je
Bush imenovao dr avnom tajnicom, izlo ila je svoje stavove u èasopisu Foreign Affairs
u broju za sijeèanj 2000., u kojemu je osudila refleksno pozivanje... na ideje meðuna
rodnog prava i njegove norme, kao i uvjerenje da je potpora mnogih dr ava - ili, j
o bolje, institucija poput Ujedinjenih naroda - bitna za legitimnu upotrebu sile.
"
Sada je napokon potpuno jasno to Bushovi planeri ele, ali ono to mo emo oèekivati ovisi
o okolnostima, ukljuèujuæi i one koje sami stvaramo. To ukljuèuje stvaranje - djelomi
ce i ponovno o ivljavanje - demokratske kulture koja je sposobna funkcionirati, ku
lture u kojoj javnost sudjeluje u planiranju na smislen naèin i u kojoj æemo morati
prihvatiti temeljno moralno naèelo koje ka e da smo mjerila koja primjenjujemo na dr
uge du ni najprije primijeniti na same sebe.
24. studenoga 2004.
22 Zakon o vojnim komisijama iz 2006. pru a imunitet du nosnicima Bushove administra
cije u odnosu na Zakon o ratnim zloèinima, to je samo jo jedna u nizu osobitosti zac
ijelo najsramotnijeg zakona u amerièkoj povijesti.
Imperijalno predsjednikovanje i njegove posljedice
Dogaðaji koji se zbivaju u Sjedinjenim Dr avama imaju golem utjecaj na ostatak svije
ta - i obrnuto. Meðunarodni dogaðaji ogranièavaju moguænosti èak i najmoænijih dr ava svije
Usto, oni utjeèu i na domaæu, tj. na amerièku komponentu druge supersile", kako je New
York Times nazvao svjetsko javno mnijenje nakon masovnih prosvjeda prije napada
na Irak.
Za razliku od njih, do ozbiljnih prosvjeda protiv rata u Vijetnamu, koji je zapoèe
o 1962. i bio brutalan i barbarski od samoga poèetka, u Americi je do lo tek nakon v
i e godina. Svijet se otada promijenio - kao gotovo uvijek, ne zbog dobrohotnosti
politièara, nego zbog borbe naj irih slojeva stanovni tva koja, istina, uvijek kasni,
ali se na kraju ipak poka e efikasnom.
Svijet danas izgleda stravièno, no ipak mnogo bolje nego to je izgledao juèer, jer je
danas manje spreman tolerirati agresiju, ali i zbog mno tva drugih stvari koje ob
ièno uzimamo zdravo za gotovo. Ne bismo smjeli zaboraviti lekcije kojima su nas te
promjene nauèile.
Nimalo ne iznenaðuje to sustavi moæi, usporedo s civiliziranjem stanovni tva, nastoje to
je moguæe vi e zauzdati tu golemu zvijer" (kako je Alexander Hamilton nazvao narod).
Ta golema zvijer zaista je zastra ujuæa.
Poimanje vrhovne vlasti predsjednika, kako ju shvaæa Bushova administracija, u toj
je mjeri pretjerano da izaziva kritike, dosad nezabilje ene, èak i najozbiljnijih i
najuglednijih èasopisa. Amerièka administracija se nakon 11. rujna pona a kao da su u
stavna i druga naèela suspendirana, pi e Stanford Levinson, profesor prava na Sveuèili t
u u Texasu u èasopisu Amerièke akademije znanosti i umjetnosti Daedalus, u broju za
ljeto (2004.).
Opravdanje koje se pritom navodi, koje glasi: u ratu je sve moguæe", mo emo opisati r
ijeèima: Ne postoji naèelo koje je moguæe primijeniti na kaos."
Kao to Levinson istièe, te je rijeèi izgovorio Karl Schmidt, vodeæi njemaèki filozof prav
a u doba nacistièke Njemaèke, koga Levinson opisuje kao pravu sivu eminenciju Bushove
administracije". Amerièka administracija je, poslu av i savjet biv eg savjetnika Bijele
kuæe (a sada ministra unutarnjih poslova) Alberta Gonzalesa, artikulirala stajali te
o predsjednièkom autoritetu koje se gotovo nimalo ne razlikuje od moæi koju je Schm
idt bio spreman dati svom Fuhreru", pi e Levinson.
Rijeèi poput ovih rijetko slu amo iz samoga sredi ta establi -menta.
Ovakvo shvaæanje, prema kojemu predsjednik ima carske ovlasti, nalazi se u samoj o
snovi djelovanja administracije. Invaziju Iraka ispoèetka se poku avalo opravdati ka
o èin tzv. preduhitrujuæe samoobrane. Napadom na Irak prekr ena su naèela Nurnber kog
suda za ratne zloèine koja su poslu ila kao osnova za Povelju Ujedinjenih naroda, pr
ema kojoj je zapoèinjanje agresivnog rata najgori meðunarodni zloèin, koji se od drugih
ratnih zloèina razlikuje samo po tome to u sebi sadr i akumulirano zlo cjeline" - ot
uda ratni zloèini u Falud i i Abu Graibu, otuda zloèini do kojih je doveo ustanak, otu
da dvostruko veæi broj pothranjene djece nakon invazije (koji je dosegnuo razinu B
urundija i mnogo je veæi nego na Haitiju ili u Ugandi), kao i sve ostale grozote.
U proljeæe pro le godine (2004.), nakon to je izvije æeno da su pravnici amerièkog Ministr
stva pravde poku ali dokazati da predsjednik mo e odobriti muèenje, dekan pravnog faku
lteta Sveuèili ta Yale Harold Koh je za Financial Times izjavio: Reæi da predsjednik im
a ustavnu moæ dopustiti muèenje, isto je kao da ka ete da predsjednik ima ustavno prav
o dopustiti genocid."
Predsjednikovi pravni savjetnici i novi ministar unutarnjih poslova neæe imati pot
e koæa u dokazivanju da predsjednik doista ima to pravo - ako mu druga supersila dop
usti da to pravo primijeni.23
Amerièka administracija trudi se iznaæi naèin kako bi svoje visoke du nosnike oslobodila
svake odgovornosti. Nepovrediva dok-
23 Clintonova administracija uspje no se pozvala na to pravo kad je sebe iskljuèila
iz sudskog postupka koji je Jugoslavija pokrenula protiv NATO-a. Jugoslavija se
pozivala na Konvenciju o genocidu, no Clintonova administracija je pred sudom do
kazivala da su Sjedinjene Amerièke Dr ave, ratificirajuæi Konvenciju (nakon èetrdeset go
dina), dodale rezervu prema kojoj se ona ne odnosi na SAD sve dotle dok Kongres
tako ne odluèi. Meðunarodni sud pravde s pravom je prihvatio taj argument, dopustiv i
na taj naèin Sjedinjenim Dr avama da se povuku iz sudskog postupka. To to Sjedinjene D
r ave same sebi daju imunitet nije nikakva novost - to je veæ odavno rutina. SAD rij
etko ratificira konvencije o ljudskim pravima, a jednako tako i druge konvencije
, a kad to i uèini, najèe æe - mo da i uvijek - tvrdi da se one na njega ne odnose. Kad je
rijeè o Konvenciji o muèenju", primjeæuje Levinson, SAD ju je prihvatio tek nakon to ju
je Senat prepravio kako bi je, kako on to ka e, samo verbalno uèinio pogodnijom za
ispitanika". Primjera takva eksplicitnog samoiskljuèenja u odnosu na meðunarodno pra
vo ima vi e.
trina samoimunizacije bit æe - to je vi e nego sigurno - primijenjena i na suðenju Sad
amu Huseinu (u Iraku æe veæ sljedeæeg tjedna biti podignute optu nice protiv biv ih èlanova
njegove vlade, a vjerojatno i protiv samoga Sadama). Kad predsjednik Bush, premi
jer Tony Blair i ostale velièine u vladi i medijima lamentiraju nad Sadamovim u asni
m zloèinima, oni uvijek hrabro ispu taju rijeèi: ,,s na om pomoæi, zato to nas nije bilo b
iga".
Ula u se golemi napori kako bi se tribunal doimao neovisnim, no koji bi u biti bio
pod nadzorom SAD-a, èime bi se izbjeglo dovoðenje u pitanje uloge Sjedinjenih Dr ava i
drugih zapadnih sila koje su prije podr avale Sadamov re im", izjavio je za Le Mond
e Diplomatiaue (sijeèanj 2004.) profesor na DePaul Universitvju i ekspert za iraèki
pravni sustav Cherif Bassiouni. Cijela stvar doimlje se poput osvete pobjednika."
To i sami znamo.
Kako je najbolje reagirati na ovakvu situaciju? Stanovnici Sjedinjenih Dr ava ba tin
e goleme povlastice i slobode kakve je te ko naæi u bilo kojoj drugoj zemlji, a jedn
ako tako i u pro losti. U ovom trenutku suoèeni smo s izborom: mo emo se odreæi toga nas
lijeða i krenuti lak im putem, putem pesimizma, i reæi: sve je beznadno, di em ruke od s
vega.
A mo emo, isto tako, iskoristiti to naslijeðe i unaprijediti demokratsku kulturu u k
ojoj æe javnost igrati odreðenu ulogu u kreiranju postupaka vlasti, ne samo u politi
ci, nego i u najva nijnim gospodarskim pitanjima.
Ovdje se ne radi ni o kakvu radikalizmu. Ideje o kojima govorim jasno je, primje
rice, atrikulirao vodeæi amerièki socijalni filozof dvadesetog stoljeæa John Dewey, ko
ji je istaknuo da æe politika, ne
zamijeni li se industrijski feudalizam" industrijskom demokracijom", ostati i dalj
e sjena koju veliki biznis baca na dru tvo."
Dewey je svoje zakljuèke izvlaèio iz dugotrajne tradicije mi ljenja i djelovanja koja
su se postupno i samostalno razvijala u kulturi radnièke klase jo od samih poèetaka a
merièke industrijske revolucije, tamo negdje blizu Bostona. Ideje o kojima govorim
ostaju i dalje ispod povr ine, a mogle bi postati ivi dio na ega dru tva, na e kulture i
na ih institucija. No kao to je to bilo i u drugim pobjedama u borbi za pravdu i s
lobodu tijekom mnogih stoljeæa, ni ta se neæe dogoditi samo po sebi, bez na eg sudjelova
nja. Jedna od lekcija kojima nas je povijest, kako ona davna, tako i suvremena,
morala nauèiti jest da se prava ne daju; za njih se valja izboriti.
22. prosinca 2004.
Iraèki debakl i meðunarodni
poredak.
Malo je koje pitanje danas toliko va no kao to je pitanje opravdanosti uporabe sile
, osobito nakon to smo se nagledali krvavih prizora ljudskih patnji u Iraku. Osim
to su prouzroèile golem broj ljudskih rtava, SAD su napadom na Irak i okupacijom te
zemlje prekr ile krhki meðunarodni sporazum, ozakonjen nakon strahota Drugoga svjet
skog rata, kojim se pribjegavanje sili u meðunarodnim odnosima stavilo izvan zakon
a. Kr enje meðunarodnog sporazuma, kao i uspon terorizma, primorali su Ujedinjene na
rode da poku aju jo jednom odgovoriti na pitanje pod kojim je uvjetima opravdana up
oraba sile. Pozadinu ove rasprave èini sve te a situacija u Iraku.
Kad god vlade pribjegavaju uporabi sile, one se redovito poku avaju opravdati izja
vama o plemenitosti njihovih namjera. Tako je i u sluèaju Iraka. S obzirom na to d
a su sve druge slu bene izlike do ivjele neuspjeh, VVashington je naposljetku poèeo tv
rditi da je njegova misija u toj zemlji uspostaviti demokraciju, nakon èega æe u njo
j, a zatim i u cijeloj regiji, biti moguæe provesti reforme. Ima-
juæi u vidu èinjenicu da su na i voðe svoju viziju uvoðenja demokracije u Irak obznanili t
ek nakon sloma slu benih izlika, potrebno je doista imati vjeru koja pokreæe brda i
povjerovati da oni zaista vjeruju onome to govore.
Kao to iraèki izbori pokazuju, Sjedinjene Dr ave veæ su sada primorane dopustiti uvoðenje
nekih od formalnih mehanizama demokracije u Iraku, to je samo po sebi dobro, no
praktièki je nezamislivo da æe SAD u toj zemlji dopustiti istinsku demokraciju i zaj
amèiti suverena prava Iraèanima bez sna nog i iroko zasnovanog pritiska amerièkih i iraèki
graðana.
Poku ajmo zamisliti kakva bi mogla biti politika suverenog i neovisnog Iraka. S ob
zirom na to to su veæina Iraèana iiti, Irak bi mogao nastaviti razvijati relativno pri
jateljske odnose s Iranom. To bi, sa svoje strane, moglo potaknuti veæinski iitska
podruèja u susjednoj Saudijskoj Arabiji da se pridru e neformalnoj regiji sa iitskom
veæinom - koja obuhvaæa dvije treæine svjetskih rezervi ugljikovodika.
Amerièka politika je od Drugog svjetskog rata naovamo obilje ena nastojanjem da ovla
da tim resursima, s tim to je ta politika danas, u vrijeme nastajanja tripolarnog
svijeta, kao i opasnosti da Europa i Azija krenu putem veæe neovisnosti o Sjedinj
enim Dr avama, jo izra enija. Èvrsta kontrola nad slavinom omoguæuje irenje amerièkog utj
ja na azijsku i europsku ekonomiju, kao to je u èasopisu National Interest (zima 20
03./2004.) primijetio Zbignievv Brzezinski, ponoviv i jo jednom dobro poznata naèela.
Osim toga, neovisni Irak mogao bi se s vremenom ponovno naoru ati, pa èak i razviti
oru je za masovno uni tenje, kako bi to lak e pari-
rao svom glavnom neprijatelju u regiji, Izraelu, kojega podr avaju SAD.
Ne treba oèekivati da æe Sjedinjene Dr ave sjediti prekri enih ruku i mirno promatrati t
akav razvoj dogaðaja. Reakcija SAD-a bit æe po svoj prilici posljedica politike koja
je zadala jo jedan u nizu ozbiljnih udaraca konsenzusu postignutom nakon Drugog
svjetskog rata u pogledu uporabe sile.
Povelja Ujedinjenih naroda zapoèinje rijeèima kojima se izra ava odluènost dr ava potpisni
ca da buduæe generacije spase od pokore rata koji je veæ dvaput tijekom na ega ivota pro
uzroèio neizrecive patnje èovjeèanstvu" i koji je u to vrijeme, kao to su svi sudionici
znali, prijetio posvema njim uni tenjem - no oni su takoðer znali da to ne smiju spom
enuti. Rijeèi atomskim" ili nuklearnim" [uni tenjem] neæemo pronaæi u Povelji UN-a.
U to vrijeme agresivni rat smatrao se najgorim meðunarodnim zloèinom. Konsenzus je i
dalje na snazi, barem u formalnom smislu. Nitko ga eksplicitno ne odbacuje. To,
meðutim, ne znaèi da ga mnogi ne ignoriraju.
Do slu benog opoziva konsenzusa do lo je razmjerno nedavno, tijekom 1990-ih, nakon to
su Sjedinjene Dr ave sebi i formalno prisvojile slobodu pribjegavanja sili, neovi
sno o tome jesu li prije toga napadnute ili ne. Clintonova doktrina glasila je d
a Sjedinjene Dr ave pridr avaju sebi pravo poslu iti se vojnom silom, unilateralno, kad
je to potrebno", kako bi obranile svoje vitalne interese poput nesmetanog pristu
pa najva nijim tr i tima, zalihama energije i strate kim resursima", kao to to stoji u iz
vje taju Penatgona Kongresu 1997. Bushova administracija uèvr æuje i pro iruje svoj stav p
rema kojemu Sjedinjene Dr ave imaju pravo unilateralno pribjeæi sili kad god to za ele
.
Opravdanje za ovaj arogantan stav se e duboko u amerièku povijest. Svjetonazor o koj
emu je rijeè temelji se, kao to u svojoj knjizi John Quincy Adams and American Glob
al Empire pi e povjesnièar VVilliam Earl VVeeks, na pretpostavci o jedinstvenoj moral
noj kreposti Sjedinjenih Dr ava, na tvrdnji da je njena misija otkupiti svijet" ire
njem njenih proklamiranih ideala i 'amerièkog naèina ivota', kao i uvjerenju da joj je
takvu sudbinu namijenio sam Bog." Takav teolo ki okvir suzuje politièka pitanja na
izbor izmeðu Dobra i Zla, potkopavajuæi na taj naèin bilo kakvu argumentiranu raspravu
i otklanjajuæi opasnost od demokracije.
Pro le godine (2004.) u studenome UN je na poziv glavnog tajnika Kofija Annana org
anizirao panel-diskusiju o legitimnosti uporabe sile u kojoj je sudjelovao velik
broj visokih du nosnika svjetske organizacije. Tom prilikom sudionici su vi e puta
ponovili Povelju UN-a: sili se, ako ju nije odobrilo Vijeæe sigurnosti, smije prib
jeæi jedino u sluèaju oru anog napada neke druge zemlje.
VVashingtonu ne pada na pamet prihvatiti ideju prema kojoj su Sjedinjene Dr ave du n
e pridr avati se ovog naèela - to bi trebalo zabrinuti sve nas koji u ivamo povlastice
i slobodu te u nama potaknuti osjeæaj odgovornosti.
Struènjak za meðunarodno pravo Michael Byers u svojoj novoj knjizi War ham: Understa
nding International Lazu and Armed Conflict (2005.) postavlja pitanje kako mo emo
pre ivjeti napetosti koje vladaju izmeðu veæine èovjeèanstva, koje i dalje eli odr iv pra
ustav, i supersile koja, kako se èini, za to nimalo ne haje." To je jedno od onih
pitanja koja ne smijemo olako ignorirati.
1. veljaèe 2005.
"Promicanje demokracije" na bliskom istoku
Tzv. promicanje demokracije pretvorilo se u glavnu temu najavljene amerièke politi
ke na Bliskom istoku.
Projekt promicanja demokracije ima svoju pozadinu. U posthlad-noratovskom razdob
lju uoèljiva je nagla ena linija kontinuiteta", pi e Thomas Carothers, ravnatelj Progra
ma za demokraciju i vladavinu prava Zaklade Carnegie za meðunarodni mir u svojoj n
ovoj knjizi Critical Mission: Essays on Democracy Promotion (2004.).
U sluèajevima kad se demokracija uklapa u amerièke sigurnosne i ekonomske interese S
jedinjene Dr ave promièu demokraciju, zakljuèuje Carothers. U sluèajevima kad se pak demo
kracija kosi s drugim kljuènim interesima, SAD demokraciju prikazuju kao ne to neva no
, ili je èak ignoriraju."
Carothers je 1980-ih bio zaposlen u Reaganovu Ministarstvu vanjskih poslova, sud
jelujuæi u projektima jaèanja demokracije" u Latinskoj Americi i napisav i povijest tih
projekata, do av i pritom do identiènih zakljuèaka. Sliène akcije i pretenzije provodile
su se i prije i karakteristiène su i za neke druge vlade koje su htjele dominirati
svijetom.
Nagla ena linija kontinuiteta, kao i te nja za to veæom moæi koja taj kontinuitet podr ava
utjeèe i na najnovije dogaðaje na Bliskom istoku, ukazujuæi na bit poze o promicanju d
emokracije."
Kontinuitet o kojemu je rijeè ilustrira i imenovanje Johna Negropontea prvim direk
torom nacionalne obavje tajne slu be. Raspon du nosti to ih je Negroponte tijekom svoje
karijere obavljao se e od Hondurasa, gdje je nadgledao rat teroristièkih kontrasa p
rotiv Nikaragve, pa sve do Iraka, gdje je, kao Bushov ambasador, kratko vrijeme
predvodio jo jedno u nizu uvje bavanja tobo njeg razvijanja demokracije - stekav i tako
zavidno iskustvo koje mu mo e pomoæi u ratu protiv terora i promicanju demokracije.
Da je kojim sluèajem iv, Orvvell ne bi znao bi li se smijao ili plakao.
Izbori koji su 2005. odr ani u Iraku bili su uspje ni i vrijedni svake hvale. Meðutim,
o najva nijem uspjehu tih izbora izvje tava se posve marginalno: Sjedinjene Dr ave bi
le su napokon primorane dopustiti izbore. To je tek prava pobjeda; do nje nisu d
oveli oni koji bacaju bombe, nego nenasilan otpor naroda, kako onih sekularnog u
smjerenja, tako i islamista, kojima je veliki ajatolah Ah al-Sistani simbol.
Unatoè tomu to su SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo odugovlaèili s raspisivanjem izbora, S
istani je zahtijevao da se oni odr e to prije, svjedoèeæi tako o odluènosti naj irih sloje
a iraèkog dru tva da se domognu slobode i neovisnosti te stanovitog stupnja demokrat
skih prava. Nenasilni otpor trajao je sve dok Sjedinjene Dr ave (i Ujedinjeno Kral
jevstvo, koje je poslu no kaskalo za njima) nisu shvatili da nemaju druge moguænosti
nego dopustiti izbore. Doktri-
narna ma inerija je zatim ubacila u petu brzinu i izbore predstavila kao inicijati
vu SAD-a.
U skladu s nagla enom linijom kontinuiteta" i njegovih institucionalnih korijena, m
o emo predvidjeti da VVashington neæe lako pristati ni na kakav politièki ishod kojemu
se protivi, napose ne u tako va noj regiji svijeta.
Iraèani su izi li na izbore nadajuæi se prestanku okupacije. Prema rezultatima predizb
ornih anketa provedenih u Iraku u sijeènju (2005.), o kojima su u Nezv York Timesu
izvijestili analitièari Brookin-gs Institutiona, 69 posto iita i 82 posto sunita b
ilo je sklono ,,sko-rom amerièkom povlaèenju". Meðutim, Blair, Rice i drugi jasno su r
ekli da odbacuju bilo kakav utvrðeni ritam povlaèenja - to zapravo znaèi da ga ostavlja
ju za neku neodreðenu buduænost - sve dok okupacijske vojske ne izvr e svoju misiju", t
j. dok u tu zemlju ne uvedu demokraciju, prisiljavajuæi izabranu vladu da udovolji
amerièkim zahtjevima, sve u skladu s nagla enom linijom kontinuiteta".
Ubrzavanje povlaèenja amerièkih i britanskih vojnika ne ovisi samo o Iraèanima, nego i
o spremnosti amerièkih i britanskih biraèa da svoje vlade prisile na prihvaæanje iraèko
g suvereniteta.
Usporedo s takvim razvojem dogaðaja u Iraku, Sjedinjene Dr ave nastavljaju svoje mil
itantno dr anje prema Iranu. Neovisno o tome jesu li toène ili ne, vijesti o razmje ta
nju specijalnih snaga SAD-a na iranskom teritoriju koje su nedavno procurile u j
avnost samo æe doliti jo vi e ulja na vatru.
Istinska opasnost sadr ana je u tome to je SAD tijekom nekoliko posljednjih godina
u Izrael poslao vi e od sto najsuvremenijih bombardera, èime je jasno nagovijestio m
oguænost bombardiranja
Irana. Rijeè je o pobolj anoj verziji vojnih zrakoplova kojima su se Izraelci korist
ili u napadu na iraèki nuklearni reaktor 1981., potak-nuv i, usput budi reèeno, Sadama
Huseina da ubrza svoj nuklearni program, o èemu postoje dokazi.
O razlozima zveckanja oru jem mo e se samo nagaðati, no ono mo e imati samo dva cilja: p
otaknuti iransko vodstvo na jo e æu represiju, to bi izazvalo jo veæi otpor irokih slo
naroda; i odvratiti amerièke rivale u Europi i Aziji od nakane da poduzmu bilo kak
vu diplomatsku i ekonomsku inicijativu prema Iranu. Neke europske zemlje koje se
pla e amerièke odmazde odustale su od ulaganja u Iran zbog nepopustljiva stajali ta S
AD-a prema Iranu, pi e Matthevv Karnitschnig u Wall Street Journalu.
Jedan drugi dogaðaj kojemu se klièe kao trijumfu promicanja demokracije jest prekid
vatre koji su potpisali Sharon i Abbas. Vijesti o tom sporazumu zaista su dobrod
o le: bolje je da se ljudi ne ubijaju nego da se ubijaju, pa bilo to i sasvim priv
remeno. Obratite, meðutim, pa nju na uvjete pod kojima je postignut sporazum o preki
du vatre. Jedini bitan element to ga taj sporazum sadr ava jest da palestinski otpo
r, makar se radilo i o okupacijskoj vojsci, mora smjesta prestati.
Amerièko-izraelske jastrebove ni ta ne mo e tako obradovati kao savr eni mir koji im omo
guæuje da i dalje neometano otimaju dragocjenu zemlju i resurse na Zapadnoj obali
i poduzimaju krupne infrastrukturne projekte, u nastojanju da preostale palestin
ske teritorije razbiju u kantone nesposobne za ivot.
Pljaèkanje i pusto enje to ga Izrael uz amerièku podr ku provodi na okupiranim teritoriji
ma veæ je godinama najva niji uzrok sukoba, ali u sporazumu o prekidu vatre o tome n
ema ni rijeèi.
Abbasova vlada prihvatila je sporazum - mo da zbog toga to je to najbolje to mo e uèinit
i sve dotle dok Izrael i Sjedinjene Dr ave odbacuju bilo kakvo politièko rje enje, mog
ao bi netko reæi. Na ovome mjestu mogli bismo dodati da æe SAD biti nepopustljive sv
e dok im amerièki graðani budu to dopu tali.
Kad je rijeè o sporazumu, volio bih da mogu biti optimistièan i skakati od veselja z
bog svake male ali indikativne promjene, no zasad za takvo to ne vidim ozbiljna r
azloga.
Kad je o VVashingtonu rijeè, doista postoji, kao to Carothers sa aljenjem istièe, nagl
a ena linija kontinuiteta: demokracija i vladavina prava prihvatljivi su tek onda
i samo onda kad slu e slu benoj amerièkoj strategiji i njenim ekonomskim ciljevima. Su
deæi pak prema anketama, stav amerièke javnosti glede Iraka i izraelsko-pa-lestinski
h odnosa kosi se s politikom vlade. Prema tome, postavlja se pitanje ne bi li bi
lo bolje kad bi se s promicanjem demokracije zapoèelo u samim Sjedinjenim Dr avama.
2. o ujka 2005.
Ljudska prava su univerzalna
Tijekom proteklih nekoliko godina moralna filozofija i spoznajna znanost prouèaval
e su ono to se èini najdubljim moralnim dokuèi-vanjem i to je po svoj prilici sam teme
lj moralnih sudova.
Prouèavanja o kojima je rijeè usredotoèena su na izmi ljene primjere koji nam èesto otkriv
aju iznenaðujuæe sliènosti u sudovima izmeðu razlièitih kultura, kako kod djece, tako i ko
d odraslih. Radi ilustracije, uzet æu jedan primjer iz stvarnog ivota koji æe nas dov
esti do pitanja o univerzalnoj vrijednosti ljudskih prava.
Godine 1991. Lavvrence Summers, koji je za predsjednika Clin-tona bio ministar f
inancija, a sada je dekan Harvardskoga sveuèili ta, bio je glavni ekonomist Svjetske
banke. Summers je u jednom internom memorandumu izlo io mi ljenje prema kojemu bi S
vjetska banka trebala potaknuti preseljenje tzv. prljavih industrija u siroma nije
zemlje.
Razlog je vidio u tome to izraèunavanje tro kova utjecaja zagaðenja èovjekova okoli a na
govo zdravlje ovisi o zaradi ostvarenoj od poveæane ra irenosti bolesti i smrtnosti"
, napisao
je Summers: S tog stajali ta, dana kolièina utjecaja zagaðenja na èovjekovo zdravlje treb
a uslijediti u zemlji s najni im tro kovima koja je ujedno i zemlja s najni im nadnica
ma. Smatram da je ekonomska logika koja stoji iza odlaganja toksiènog otpada u zem
ljama s najni im nadnicama besprijekorna i da se s tom èinjenicom moramo suoèiti."
Summers je tom prilikom takoðer istaknuo da je moralne ili socijalne obzire", koji
se iznose protiv takvih prijedloga, moguæe obrnuti i iskoristiti vi e ili manje efika
sno protiv svakog Bankina prijedloga koji te i liberalizaciji."
Nakon to je sadr aj memoranduma procurio u javnost, do lo je do estokih reakcija, meðu k
ojima je najtipiènija bila ona brazilskog ministra za za titu okoli a Josea Lutzenberg
era koji je Sum-mersu napisao: Va e razmi ljanje je savr eno logièno, ali je potpuno sulu
do." Oni koji se sla u s Lutzenbergerovim zakljuèkom suoèeni su s jasnom i neobièno va nom
zadaæom. Ako savr eno logièna tvrdnja dovodi do potpuno suludog zakljuèka, tada je prob
lem u premisama, naroèito u odbacivanju moralnih ili socijalnih obzira". Nakon ove
slijedi druga zadaæa, ako je Summers u pravu kad ka e da se takav korak mo e upotrijeb
iti protiv svih prijedloga Svjetske banke koji te e liberalizaciji - a ta zadaæa je p
rimijeniti VVashingtonski konsenzus." Zakljuèak koji iz ovoga slijedi u toj je mjer
i bjelodan da ga nije potrebno ni izreæi. Na ovome je mjestu mo da zanimljivo primij
etiti da ovo razmi ljanje, koje nije ni ta drugo nego elementarna logika, veæinsko mi lj
enje niti odbacuje, niti ga prihvaæa, nego ga jednostavno ignorira.
Suvremeni standard, kad je o ovim pitanjima rijeè, predstavlja Opæa deklaracija o lj
udskim pravima koju je Opæa skup tina Ujedinjenih naroda usvojila 1948.
U èlanku 25 ove deklaracije stoji da svatko ima pravo na ivotni standard koji odgova
ra zdravlju i dobrobiti njega i njegove obitelji, koji ukljuèuje hranu, odjeæu, stan
, medicinsku skrb, neophodne socijalne usluge te pravo na sigurnost u sluèaju neza
poslenosti, bolesti, nesposobnosti, udovi tva, starosti ili kojeg drugog razloga n
a koji ne mo e utjecati."
Te odredbe gotovo su identiènim rijeèima potvrðene u konvencijama Opæe skup tine i u meðuna
odnim ugovorima o pravu na razvoj".
Nema nikakve sumnje da se tom formulacijom univerzalnih ljudskih prava odbacuje
nepogre iva logika glavnog ekonomista Svjetske banke kao duboko nemoralna, ako ne
i suluda - to je zapravo i bila opæa prosudba.
Ovdje elim istaknuti rijeè praktièki". Zapadna kultura osuðuje neke nacije govoreæi o nji
a da su sklone relativizmu", a to su one nacije koje selektivno tumaèe Opæu deklaraci
ju. Sustavno se, meðutim, ignorira èinjenica da je zemlja koja je najvi e sklona relat
ivizmu ujedno i najmoænija dr ava na svijetu, ona koja je sebe oznaèila kao predvodite
lja prosvijeæenih dr ava".
Prije mjesec dana (o ujak 2005.) Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a objavilo je s
voj godi nji izvje taj o ljudskim pravima. Promicanje ljudskih prava nije samo jedan
u nizu elemenata na e vanjske politike; ono je temelj na e politike i predmet na e naj
veæe skrbi", izjavila je Paula Dobrianskv, dr avna podtajnica za demokraciju i opæa sv
jetska pitanja.
Paula Dobrianskv bila je zamjenica pomoænika dr avnog tajnika za ljudska prava i hum
anitarna pitanja u administraciji Reagana i Busha I. i u tom je svojstvu nastoja
la skr iti ono to je nazvala mitom" prema kojemu su 'ekonomska i socijalna prava' dio
ljudskih prava". Taj stav bio je èesto ponavljan i on le i u osnovi vladina veta na
pravo na razvitak" i njenog upornog odbijanja da prihvati konvencije o ljudskim
pravima.
Dakako, amerièka vlada mo e odbaciti odredbe Opæe deklaracije o ljudskim pravima. Amer
ièko stanovni tvo, meðutim, tomu se protivi. Da je tomu tako, pokazuje i reakcija javn
osti na nedavni prijedlog federalnog bud eta na koji se osvrnula agencija Program
on International Policv Attitudes sa Sveuèili ta u Marvlandu.
Javnost zahtijeva radikalno kresanje tro kova za vojsku, poveæanje izdataka za obraz
ovanje, medicinska istra ivanja, prekvalifikaciju, oèuvanje ljudskog okoli a, izvore o
bnovljive energije i druge socijalne programe, kao i za veæe izdvajanje za UN i za
ekonomsku i humanitarnu pomoæ zemljama u nevolji, te veæe poreze za bogate, koje je
Bush skresao. Sve u svemu, kad je posrijedi bud et, javnost je protiv vladinih od
luka.
Meðunarodna javnost s pravom je zabrinuta zbog sve veæeg trgovinskog i proraèunskog de
ficita SAD-a. U bliskoj vezi s tim problemom jest i problem rastuæeg demokratskog
deficita, ne samo kad je rijeè o Sjedinjenim Dr avama, nego i o Zapadu opæenito.
Postoji stotinu razloga zbog kojih bogatstvo i moæ pri eljkuju da javnost bude isklj
uèena iz procesa dono enja politièkih odluka i njihove primjene - to je takoðer ne to to
nas trebalo zabrinuti, neovisno o tome to je to pitanje povezano s univerzalno æu lju
dskih prava.
Nedavno je pro lo dvadeset pet godina od ubojstva nadbiskupa Oscara Romera u El Sa
lvadoru, poznatom kao glasu onih koji nemaju glasa", kao i petnaest godina od ubo
jstva estorice vodeæih latinskoamerièkih isusovaca i intelektualaca, takoðer u El Salva
doru.
Ta dva dogaðaja oblikovala su jedno stravièno desetljeæe u Srednjoj Americi, ono izmeðu
1980. i 1990. Romera i isusovaèke intelektualce ubile su sigurnosne snage koje je
naoru ao i obuèio VVashington. Meðu odgovornima za ubojstva nalazi se i jedan broj oso
ba koje zauzimaju vodeæe polo aje u sada njoj administraciji, kao i njihovih mentora.
Nadbiskup je ubijen nedugo nakon to je predsjedniku Èarteru napisao pismo, moleæi ga
da ne alje pomoæ vojnoj hunti u El Salvadoru koja æe pojaèati represiju protiv narodnih
organizacija koje nastoje za tititi svoja temeljna ljudska prava". Nakon toga dr avn
i teror je eskalirao, uvijek uz podr ku SAD-a i uz pre utni pristanak Zapada i njego
vu sukrivnju.
Sliène strahote dogaðaju se i u ovom trenutku, a njih èine vojne snage koje je naoru ao
i obuèio VVashington, i opet uz podr ku zapadnih saveznika: primjerice u Kolumbiji,
zemlji koja je veæ dugi niz godina predvodnica u kr enju ljudskih prava u tom dijelu
svijeta i koja je cijelo vrijeme primala najveæu vojnu pomoæ od SAD-a, to i opet pok
azuje da je na djelu jo jedna istaknuta linija kontinuiteta", o èemu svjedoèi mno tvo do
kaza.
Kolumbija je pro le godine, kako se èini, zadr ala rekord u ubijanju radnièkih aktivista
, ubiv i ih vi e nego sve druge zemlje zajedno. Vojska je u veljaèi (2005.) u jednom g
radiæu, koji je tijekom Graðanskog rata u Kolumbiji sebe proglasio mirovnom zajedni-
com", masakrirala osmero ljudi, meðu ostalima i gradskog naèelnika i troje djece.
Ove prividno nepovezane primjere spominjem samo zato kako bih sve one kojih se o
vo tièe podsjetio da mi ne dr imo samo predavanja o nekim apstraktnim naèelima, niti r
aspravljamo o dalekim kulturama koje ne razumijemo. Govorimo o samima sebi i o m
oralnim i intelektualnim vrijednostima privilegiranih zajednica u kojima ivimo. A
ko nam se, kad pogledamo u ogledalo, ne sviða ono to u njemu vidimo, imamo na raspo
laganju stotinu moguænosti da ne to u vezi s tim napravimo.
7. travnja 2005.
dr Strangelove
. i doba terora"
Sljedeæeg tjedna odr ava se konferencija UN-a na kojoj æe se 180 dr ava potpisnica osvrn
uti na Sporazum o zabrani irenja nuklearnog oru ja (Nuclear Non-Proliferation Treat
v - NPT), za koji se obièno vjeruje da pru a jedinu nadu da æe èovjeèanstvo izbjeæi katastr
fu nuklearnog rata.
NPT nije se nikad doimao klimavijim, niti se njegova buduænost èinila neizvjesnijom",
pi e u broju za ovaj mjesec (travanj 2005.) èasopisa Current History Thomas Graham,
biv i posebni predstavnik SAD-a za kontrolu naoru anja, zabranu irenja nuklearnog or
u ja i razoru anje te autor knjige Common Sense on Wea-pons ofMass Destruction (2004
.).
Ako se u sljedeæim tjednima sporazum izjalovi, upozorava Graham, nuklearna noæna mora
" mo e se pretvoriti u stvarnost.
Poput drugih analitièara, Graham vrlo dobro zna da je glavna prijetnja NPT-u polit
ika amerièke vlade, iako dio odgovornosti pripada i drugim zemljama koje posjeduju
nuklearno oru je.
Ovim sporazumom nuklearne sile sveèano su se obvezale da æe u dobroj vjeri" poduzeti
sve potrebne napore u cilju uklanjanja nuklearnog oru ja, kako je to stajalo u klj
uènom èlanku sporazuma, èlanku VI. Te obveze nije se pridr avala ni jedna zemlja, a SAD
su oti le èak i dalje, obznaniv i da odustaju od te kljuène odredbe NPT-a; tovi e, SAD tre
utno nastoje proizvesti i neke nove vrste nuklearnog oru ja.
NPT se zasnivao i na privr enosti nekolicini naknadnih sporazuma: na Obuhvatnom sp
orazumu o zabrani nuklearnih pokusa, koji je republikanska veæina u Senatu odbacil
a 1999. i za koji je predsjednik George W. Bush izjavio da vi e nije na dnevnom re
du; na Sporazumu o zabrani balistièkih projektila, koji je Bush opozvao; te, to je
mo da najva nije, na Sporazumu o provjerljivom smanjenju fisijskih tvari koji je, ka
o to Graham pi e, imao za cilj uklanjanje opasnosti da se veæ postojeæim tvarima za izgr
adnju nuklearnih bombi pridodaju nove".
Povjerenstvo UN-a za razoru anje je u studenome pro le godine (2004.) izglasalo spor
azum sa 147 glasova za i 1 glasom protiv. Sjedinjene Dr ave su, glasujuæi protiv, u
biti ulo ile veto na Rezoluciju. Tako sada imamo ne to bolji uvid u pogledu odgovora
na pitanje na koje mjesto na listi prioriteta vladini planeri stavljaju pre ivlja
vanje ljudske vrste.
Ne to ranije Bushova je administracija poslala svoga èelnog èovjeka, Johna Boltona, u
Europu sa zadaæom da tamo nje vlade izvijesti o tome da su dugogodi nji pregovori o za
brani biolo kog oru ja zavr eni, buduæi da nisu bili ,,u najboljem interesu Sjedinjenih
Dr ava", èime se poveæala opasnost od terora biolo kim oru jem.
Ta reèenica posve je u skladu s Boltonovim iskrenim stavom: Kad Sjedinjene Dr ave pre
dnjaèe u neèemu, UN æe se tomu prikloniti. Kad ne to odgovara na im interesima, mi æemo to
uèiniti. Kad ne odgovara, neæemo."
Ni ta nije prirodnije nego za amerièkog ambasadora u Ujedinjenim narodima imenovati
Johna Boltona; njegovim imenovanjem SAD su svjesno uvrijedile Europu i cijeli sv
ijet.
S obzirom na trenutaènu politiku SAD-a, nuklearni sukob napokon je postao neizbje an"
, upozorava u sijeèanjskom broju (2005.) èasopisa Britanskoga kraljevskog instituta
za meðunarodne odnose International Affairs biv i planer NATO-a Michael McGvvi-re. U
usporedbi s globalnim zatopljenjem, tro kovi uklanjanja nuklearnog oru ja bili bi b
eznaèajni", pi e McGvvire. Meðutim, katastrofalne posljedice svjetskog nuklearnog rata
kudikamo bi nadma ile posljedice sve veæih klimatskih promjena, jer bi efekti bili t
renutaèni i ne bi ih bilo moguæe ubla iti. Ironija situacije u kojoj ivimo sastoji se u
tome to je uklanjanje opasnosti od svjetskog nuklearnog rata u na oj moæi, dok je kl
imatske promjene nemoguæe izbjeæi."
S ove strane Atlantika McGvvireova upozorenja odjekuju u rijeèima Sama Nunna, biv eg
demokratskog senatora i predsjednika senatskog povjerenstva za oru ane snage, naj
istaknutije liènosti u pregovorima za kontrolu naoru anja i smanjenje opasnosti od i
zbijanja nuklearnog rata. Izgledi da se kao posljedica sluèajnosti, gre ke ili izosta
nka odobrenja dogodi nuklearni napad sve su veæi", napisao je Nunn u Financial Tim
esu u broju za prosinac (2004.). Politièke odluke zbog kojih opstanak Sjedinjenih D
r ava ovisi o preciznosti ruskih sustava upozoravanja, njihovu zapovjedni tvu
i kontroli... doveo je do toga da smo danas izlo eni nepotrebnoj opasnosti od sveo
pæeg rata za koji æemo sami biti krivi."
Pozadinu Nunnovih primjedbi èini intenzivna ekspanzija amerièkih vojnih programa koj
ima se remeti strate ka ravnote a, zbog èega se Rusija mo e naæi ponukana da, ,,u sluèaju d
bude upozorena na pribli avanje napada, lansira rakete i prije nego to provjeri je
li upozorenje toèno. Opasnost za takvo to je utoliko veæa", dodaje on, to je ruska pro
turaketna radarska mre a u vrlo zapu tenom stanju, to samo poveæava vjerojatnost la nog u
pozorenja o pribli avanju raketa."
U vezi s tim nameæe se pitanje opasnosti da nuklearno oru je dopadne aka teroristièkim
skupinama; ta opasnost je utoliko veæa to je Rusija, u nastojanju da se za titi od am
erièkog napada, prisiljena zadr ati vlastite nuklearne arsenale porazbacane diljem t
e goleme zemlje, zbog èega se nuklearno oru je mora èesto prevoziti. Zbog neprekidnog p
revo enja nuklearno oru je izlo eno je opasnosti od kvarenja i kraðe, jer je njegovo tra
nsportiranje Ahilo-va peta za tite nuklearnog oru ja", pi e Bruce Blair, predsjednik C
entra za obrambene obavijesti sa sjedi tem u VVashingtonu i biv i èasnik za lansiranje
raketa Minuteman. Blair upozorava na visok stupanj vjerojatnosti da se tog oru ja,
buduæi da se ono neprekidno prevozi amo-tamo izmeðu polo aja na kojima je predviðeno nj
egovo razmje tanje i tvornica u kojima se proizvodi, domognu teroristi."
Ta opasnost nije ogranièena samo na Rusiju, upozorava on. Problemi s kojima se, ka
d je posrijedi proturaketna radarska mre a i njena kontrola, susreæu Pakistan, Indij
a i druge nuklearne sile jo su ozbiljniji, a kako te zemlje od lansiranja njihovi
h nuklearnih
projektila dijeli samo korak, one æe biti sve izlo enije teroristièkim prijetnjama", p
i e Blair. Sve to, zakljuèuje on, pokazuje da smo suoèeni s nesreæom koja samo to se nije
dogodila."
Dr avni teror i drugi oblici prijetnji, kao i prijetnje uporabom sile, doveli su s
vijet do samog ruba nuklearnog uni tenja. Ujedinjeni narodi postupili bi mudro kad
bi ozbiljno uzeli poziv koji su Ber-trand Russell i Albert Einstein uputili èovjeèa
nstvu prije pedeset godina: Evo, prema tome, problema s kojim vas elimo upoznati,
problema ozbiljnog, zastra ujuæeg i neizbje nog: hoæemo li okonèati postojanje ljudske ras
e, ili æe se èovjeèanstvo odreæi rata?"
28. travnja 2005.
Socijalno osiguranje nije u krizi
U raspravi o socijalnom osiguranju Bushovi agenti za reklamu su, barem kratkoroèno
gledajuæi, veæ odnijeli nekoliko pobjeda.
Bush i zamjenik efa osoblja Bijele kuæe Karl Rove uspjeli su uvjeriti veæinu amerièkog
stanovni tva, ukljuèujuæi i vi e od dvije treæine studenata, da u sektoru socijalnog osigu
ranja postoji ozbiljan problem, to otvara vrata moguænosti razmatranja vladina prog
rama kojim bi se javni mirovinski sustav zamijenio privatnim osiguranjem. Javnos
t je upla ena, ba kao i onda kad ju je upla io Sadam Husein i njegovo oru je za masovno
uni tenje. Pritisak na politièare raste sve vi e upravo u trenutku kad se kongresni v
ode nadaju da æe do sljedeæeg mjeseca (lipanj 2005.) izraditi nacrt Zakona o socijal
nom osiguranju.
Radi boljeg uvida na ovom je mjestu mo da potrebno primijetiti da je na sustav soci
jalnog osiguranja, prema najnovijem izvje taju Organizacije za ekonomsku suradnju
i razvoj, jedan od najnepo-voljnijih sustava javnih mirovina meðu razvijenim zemlj
ama.
Bushova administracija eli reformirati" sustav socijalnog osiguranja - tj. eli ga l
ikvidirati. estoka i sveobuhvatna propagandna kampanja koju vode vlada i mediji i
zmislila je fiskalnu krizu" koja je u najveæoj moguæoj mjeri imaginarna. Ako u daleko
j buduænosti ipak iskrsne neki problem, njega æe biti moguæe rije iti posve trivijalnim
mjerama, kao to je podizanje granice regresivnog poreza na zaposlenike.
Slu bena prièa glasi da æe generacija roðena nakon Drugog svjetskog rata strahovito opte
retiti sustav socijalnog osiguranja, buduæi da æe doæi do smanjenja broja zaposlenih u
odnosu na starije stanovni tvo, to je istina. Ali to se pripadnicima te generacije
dogodilo kad je omjer iznosio nula prema dvadeset? Zar se zaposleni nisu brinuli
o njima? Osim toga, dru tvo je tada bilo znatno siroma nije.
Demografija je 1960-ih prouzroèila problem, a ne krizu. Problem porasta broja stan
ovni tva bio je rije en velikim porastom izdataka za kole i druge ustanove za djecu.
Taj problem nije bio nerje iv kad je omjer izmeðu stanovni tva roðenog nakon Drugog svje
tskog rata i radnog stanovni tva bio nula prema dvadeset; za to bi onda taj problem
bio nerje iv sada kada je omjer sedamdeset prema devedeset?
Jedina brojka koja je relevantna jest ono to nazivamo omjerom ovisnosti radnog pr
ema ukupnom stanovni tvu. Taj omjer je svoju najni u toèku dosegnuo 1965. Prema podaci
ma Uprave za socijalno osiguranje, on tu toèku neæe dosegnuti prije 2080. Projekcije
u tako daleku buduænost nemaju nikava smisla.
Osim toga, za rje enje bilo kojega fiskalnog problema koji mo e iskrsnuti u skrbi za
starije pripadnike ove generacije veæ je plaæeno,
poveæanjem poreza na zaposlenike uvedenim 1983. koje je upravo zbog toga i uvedeno
. Nadalje, u vrijeme kad umre posljednji èovjek iz te generacije, dru tvo æe biti kudi
kamo bogatije, jer æe radnici proizvoditi mnogo vi e bogatstva nego sada.
Drugim rijeèima, kriza o kojoj je rijeè veæ sada je iza nas. Bilo koji problem koji na
s eventualno èeka u buduænosti bit æe moguæe rije iti usklaðivanjem.
U meðuvremenu, na pomolu je prava fiskalna kriza na jednom drugom podruèju, na podruèj
u medicinske skrbi: Sjedinjene Dr ave imaju jedan od najneefikasnijih sustava medi
cinske skrbi meðu industrijskim zemljama, u kojemu su tro kovi po glavi stanovnika k
udikamo veæi nego u drugim sliènim zemljama, a ni ta bolje nije ni kad je rijeè o rezult
atima lijeèenja. Sustav je privatiziran, to je samo jedan od razloga njegove neefik
asnosti, a administrativni tro kovi mnogo su veæi nego u Medicareu (opæe socijalno osi
guranje) ili javnom zdravstvu u drugim zemljama, to je samo jedan u nizu ozbiljni
h nedostataka svojstvenih privatiziranoj medicinskoj skrbi.
Ali reforma" zdravstvenog sustava uopæe nije na dnevnom redu. Tako se suoèavamo s oèiti
m paradoksom: prava i vrlo ozbiljna fiskalna kriza nije uopæe kriza, ali to to ne p
ostoji kriza iziskuje drastiène mjere kako bi se potkopao jedan sasvim zdrav i efi
kasan sustav.
Racionalni promatraèi nesumnjivo æe poku ati pronaæi razlike izmeðu sustava socijalnog osi
guranja i sustava zdravstvene skrbi koje bi nam mogle objasniti taj paradoks.
Neki od razloga za postojanje tog paradoksa uoèljivi su veæ na prvi pogled. Ne mo ete
nastojati dobiti zdravstveni sustav pod
kontrolom osiguravajuæih dru tava i farmaceutskih kompanija. Taj sustav je za tiæen i ta
kav æe ostati èak i kad bude uzrokovao goleme financijske probleme (da ne spominjem
cijenu u ljudskim ivotima), sve dok ga ne podr i industrija ili dok se u ovu prepir
ku ne ubaci neki drugi jaki sektor - ili, jo bolje, dok formalne demokratske inst
itucije ne poènu funkcionirati dovoljno dobro da javno mnijenje mo e postati èimbenik
u oblikovanju politike.
Drugi je razlog u tome to bogatima nije stalo do socijalnog osiguranja, iako je o
n od presudne va nosti radnicima, siroma nima i njihovim obiteljima te nesposobnima.
A kako je rijeè o vladinu programu, njegovi administrativni tro kovi tako su niski
da on ni ta ne nudi financijskim institucijama. On koristi samo temeljnom stanovni tv
u", ne zbiljskim graðanima", ako nam je dopu teno poslu iti se jetkim izrazima Thorstei
na Veblena.
Na medicinski sustav, meðutim, funkcionira izvanredno kad je rijeè o ljudima koji ne to
znaèe. Zdravstvena skrb je efikasno ra-cionirana bogatstvom, a golemi profiti otj
eèu u privatne d epove, zahvaljujuæi menad erskoj praksi koja je prilagoðena profitu, a ne
zdravlju ljudi. Temeljno stanovni tvo neka se lijeèi slu ajuæi predavanja o odgovornost
i.
Amerièki Kongres nedavno je usvojio reformu steèajnih zakona koja jo vi e ste e konopac o
ko vrata temeljnog stanovni tva. Oko polovica bankrotstava u SAD-u posljedica je i
spostavljanja lijeènièkih raèuna.
Javno mnijenje i slu bena politika i opet su u sukobu. Kao i u pro losti, veæina Ameri
kanaca sklona je opæem zdravstvenom osiguranju. Dovoljno je navesti samo jedan od
mno tva primjera: u jednoj anketi VVashington Posta i TV-postaje ABC News iz 2003.
80
posto ispitanika izjavilo je da je opæa zdravstvena skrb va nija od kresanja poreza".
Bez obzira na ta razmi ljanja, sustav socijalnog osiguranja temelji se na jednom v
rlo opasnom naèelu, prema kojemu biste se vi trebali brinuti o tome da li neka za
rad nesposobna udovica na drugom kraju grada gladuje. Oni koji ele reformirati" su
stav socijalnog osiguranja ele da se usredotoèite na pronala enje najboljeg oblika vl
astite potro nje i da budete poslu ni. Briga za druge i preuzimanje odgovornosti zaj
ednice za zdravlje i odlazak u mirovinu na svoja leda - hm - to podriva same tem
elje dru tva.
29. svibnja 2005.
Tajni prioriteti ¦ u iraèkom ratu
Predsjednik Bush je u govoru odr anom 28. lipnja (2005.) ustvrdio da je invazija n
a Irak poduzeta kao dio globalnog rata protiv terorizma", predvoðenog Sjedinjenim D
r avama. U stvarnosti, kao to se moglo i oèekivati, invazija je znatno poveæala opasnos
t od terorizma.
Slu bene izjave o amerièkim motivima za rat u Iraku od samoga poèetka karakteriziraju
poluistine, dezinformacije i skrivanje istine o pravim prioritetima administraci
je. Najnovija otkriæa o ratu u Iraku, u koji su SAD u le navrat-nanos, istièu se jo o tri
je usred kaosa koji bjesni u toj zemlji, prijeteæi cijeloj regiji i èitavu svijetu.
Sjedinjene Dr ave i Ujedinjeno Kraljevstvo izjavili su 2002. da imaju pravo napast
i Irak zato to ta zemlja proizvodi oru je za masovno uni tenje. Bush, premijer Blair
i njihovi ortaci èesto su isticali da je to jedino pitanje". Osim toga, to je bila
jedina osnova na kojoj je Bush uspio ishoditi odobrenje Kongresa za uporabu sile
.
Odgovor na jedino pitanje" stigao je nedugo nakon poèetka invazije i administracija
ga je priznala preko volje: oru je za ma-
sovno uni tenje ne postoji. Ne prestajuæi ni nakon toga bubnjati u ratne bubnjeve, v
lada i mediji poèeli su izmi ljati nove izlike i opravdanja za ulazak u rat.
Amerikanci ne vole o sebi misliti kao o agresorima, ali u Iraku se ipak dogodila
gruba agresija", zakljuèio je u svojoj knjizi Hood-ivinked John Prados, analitièar s
lu be nacionalne sigurnosti i obavje tajnih slu bi 2004., nakon to je pa ljivo prouèio sve
dostupne dokumente. Bushov plan koji je imao za cilj uvjeriti Ameriku i svijet da
je rat s Irakom neophodan" Prados opisuje kao kolski primjer be èa æa vlade buduæi da je
ada bila prisiljena davati potpuno neistinite javne izjave i neèuveno manipulirati
obavje tajnim slu bama."
Memorandum iz Downing Streeta, objavljen 1. svibnja (2005.) u londonskom Sundau
Timesu, kao i neki drugi odnedavno dostupni povjerljivi dokumenti, pro irili su li
stu prijevara.
Memorandum je nastao tijekom sastanka Blairova ratnog kabineta 23. srpnja 2002.,
kad je ef vanjskog odjela britanske obavje tajne slu be Sir Richard Dearlove iznio s
ada veæ èuvenu tvrdnju prema kojoj su obavje tajni podaci i èinjenice na timavani kako bi
e to bolje uklopili u politiku" zapoèinjanja rata protiv Iraka.
U memorandumu se takoðer nalazi tvrdnja britanskog ministra obrane Geoffa Hoona pr
ema kojoj je SAD veæ 'poveæao aktivnosti' u nastojanju da se izvr i pritisak na re im."
Britanski novinar Michael Smith, koji je objelodanio prièu o memorandumu, u svojim
je kasnijim èlancima op irno pisao o njegovu sadr aju i o kontekstu unutar kojega je
nastao. Poveæane aktivnosti" obuhvaæale su, oèito, i zraène napade koalicijskih snaga koj
i su imali za cilj isprovocirati Irak da uèini ne to to bi se,
i i
kako to stoji u memorandumu, moglo prikazati kao casus belli". Vojni avioni zapoèel
i su bombardirati podruèja u ju nom Iraku u svibnju 2002. - prema izjavi britanske v
lade, na Irak je u tom mjesecu baèeno 10 tona bombi. Aktivnosti" su se naroèito poveæal
e potkraj kolovoza ( u rujnu je baèeno ukupno 54,6 tona bombi).
Drugim rijeèima, Bush i Blair nisu zapoèeli svoj rat u o ujku 2003., kako su svi vjerov
ali, nego u kolovozu 2002., est tjedana prije nego to je Kongres odobrio vojnu akc
iju protiv Iraka", pi e Smith.
Bombardiranje je predstavljeno kao obrambena akcija koja je imala za cilj za titit
i avione koalicijskih snaga u zoni zabrane letenja. Irak je prosvjedovao u Ujedi
njenim narodima, ali nije pao u zamku odmazde.24
Napad na Irak bio je amerièkim i britanskim planerima kudikamo va niji od rata protiv
terorizma". To je moguæe zakljuèiti iz izvje taja njihovih vlastitih obavje tajnih agen
cija. Prema povjerljivom izvje taju Nacionalnog obavje tajnog vijeæa (National Intelli
-gence Council - NIC), centra obavje tajne zajednice za strategijsko planiranje, V
ijeæe je uoèi saveznièke invazije predviðalo da æe invazija na Irak predvoðena SAD-om pove
podr ku politièkom islamu i prouzroèiti duboke podjele u iraèkom dru tvu koje je i inaèe sk
ono meðusobnim sukobima", napisali su Douglas Jehl i David E. Sanger u Nezv York T
imesu u rujnu pro le godine (2004.).
U prosincu 2004., izvijestio je Jehl nekoliko tjedana poslije, NIC je upozorio d
a rat u Iraku i drugi moguæi sukobi u buduænosti mogu pru iti priliku jednoj novoj vrst
i terorista za privlaèenje svje-
24 Vi e o ilegalnosti zona zabrane letenja i njihovim sablasnim posljedicama za ci
vile u prvim godinama rata vidi u von Sponeck, A Different Kind of War (2006.).
ih novaka, pronala enje novih terena za uvje bavanje njihovih akcija, te ovladavanje
tehnièkim vje tinama i stranim jezicima - terorista kojima je terorizam 'zanimanje'
i kojima je nasilje cilj sam po sebi."
To to su glavni planeri spremni izvrgnuti svijet opasnosti od irenja terorizma ne
znaèi, dakako, da oni pri eljkuju irenje terorizma. Prije æe biti da takva opasnost nij
e na vrhu njihove liste prioriteta te da oni imaju neke druge ciljeve, poput ovl
adavanja najva nijim izvorima energije na svijetu.
Ako Sjedinjene Dr ave uspiju zadr ati kontrolu nad Irakom koji raspola e drugim po red
u najveæim rezervama nafte na svijetu i koji se nalazi u samom sredi tu najveæih svjet
skih zaliha energije, to æe znaèajno poveæati njihovu strategijsku moæ i utjecaj nad nji
hovim glavnim takmacima u tripolarnom svijetu koji se oblikuje veæ tridesetak godi
na: nad Sjevernom Amerikom, koja je pod dominacijom SAD-a, Europom, te sjeverois
toènom Azijom koja ima vrlo razvijene veze s gospodarstvima ju ne i jugoistoène Azije.
Rijeè je, nesumnjivo, o posve racionalnoj raèunici, dakako, uz pretpostavku da opsta
nak ljudske vrste nije naroèito va an u usporedbi s kratkoroènom moæi i bogatstvom. Nije
to ni ta novo. Povijest je puna takvih primjera. Danas, kad je svijet prepun nukl
earnog oru ja, razlika je samo u tome to je ulog u igri mnogo veæi.
1. srpnja 2005.
Naslijeðe Hiro ime ¦ i dana nji teror
Godi njica bacanja atomske bombe na Hiro imu i Nagasaki, koju ovoga mjeseca obilje ava
mo, izaziva u svakome od nas mraène misli, ali jednako tako potièe i usrdnu nadu da
se takav u as neæe vi e nikada ponoviti. Tijekom proteklih ezdeset godina bombardiranje
tih dvaju gradova salijetalo je poput sablasti ma tu cijeloga svijeta, ali ne u t
oj mjeri da bi sprijeèilo nastanak i irenje kudikamo smrtonosnijih oru ja za masovno
uni tenje.
Zabrinutost koja se s tim u vezi pojavljuje i o kojoj se u struènoj literaturi mno
go raspravljalo i prije 11. rujna vezana je uz strepnje da bi nuklearno oru je mog
lo prije ili poslije pasti u ruke teroristièkih skupina.
Nedavno postavljanje bombi u Londonu (srpanj 2005.) samo je jo jedan u nizu dokaz
a da zaèarani krug nasilja i protunasilja mo e nepredviðeno eskalirati i poprimiti kud
ikamo straviènije razmjere od onih u Hiro imi i Nagasakiju.
Vladajuæa sila svijeta prisvaja sebi pravo zapoèeti rat s kim hoæe i kad hoæe, pozivajuæi
se pritom na doktrinu preduhitrujuæe sa-
moobrane", kojom mo e pokriti sve to joj se svidi. Sredstva uni tenja moraju biti neo
granièena.
Vojni izdaci SAD-a pribli ni su izdacima svih drugih zemalja svijeta zajedno, a pr
odaja oru ja trideset osam sjevernoamerièkih kompanija (jedna od njih je u Kanadi) i
znosi vi e od 60 posto ukupne prodaje oru ja u svijetu (koja je od 2002. porasla za
25 posto).
Ne mo e se reæi da nije bilo poku aja da se ojaèa tanka nit o kojoj visi opstanak èovjeèans
va. Najva niji od njih olièen je u Sporazumu o zabrani irenja nuklearnog oru ja (Nuclea
r Non-Prolifera-tion Treatv - NPT) koji je stupio na snagu 1970. Ujedinjeni naro
di organiziraju svakih pet godina konferenciju na kojoj se raspravlja o tome u k
ojoj mjeri se dr ave potpisnice pridr avaju Sporazuma, a posljednja takva konferenci
ja odr ana je u svibnju (2005.).
NPT-u prijeti kolaps, ponajprije zato to nuklearne sile ne ispunjavaju obvezu, pr
edviðenu èlankom VI., da u dobroj vjeri" poduzmu napore u cilju uklanjanja nuklearnog
oru ja. Sjedinjene Dr ave prednjaèe u nepo tivanju obveza iz èlanka VI. Mohamed El Barade
i, direktor Meðunarodne agencije za atomsku energiju, istièe da oklijevanje jedne str
ane u ispunjavanju njenih obveza pothranjuje oklijevanje kod drugih".
Biv i predsjednik Jimmy Èarter o tro je kritizirao Sjedinjene Dr ave kao glavnoga krivca
za podrivanje NPT-a. Iako amerièki voðe tvrde da ele za tititi svijet od opasnosti iren
ja nuklearnog oru ja na Irak, Libiju, Iran i Sjevernu Koreju, oni ne samo to su odu
stali od postojeæih Sporazumom predviðenih ogranièenja, nego brane svoje planove za te
stiranje i proizvodnju novih vrsta oru ja, ukljuèujuæi antibalistièke projektile, projek
tile za uni tavanje podzemnih skloni ta te mo da jo neke male" bombe. Osim toga, oni su
prekr ili zadanu rijeè i sada postoji opasnost da budu prva zemlja koja æe upotrijebit
i nuklearno oru je protiv neke druge zemlje koja ne posjeduje nuklearno oru je.
Konac je veæ vi e puta pucao u godinama nakon Hiro ime. Najpoznatiji sluèaj je kubanska
raketna kriza u listopadu 1962., najopasniji trenutak u ljudskoj povijesti", kao t
o je na retrospektivnoj konferenciji u Havani u listopadu 2002. izjavio povjesnièa
r i biv i Kennedvjev savjetnik Arthur Schlesinger.
Svijet se pribli io rubu nuklearne katastrofe", prisjeæa se Kennedvjev ministar obran
e Robert McNamara, koji je takoðer prisustvovao konferenciji. U èasopisu Foreign Pol
icu u broju za svibanj-li-panj (2005.), on ponovno upozorava na opasnost od skora n
je apokalipse".
McNamara smatra sada nju amerièku nuklearnu politiku" nemoralnom, ilegalnom, u vojnom
pogledu nepotrebnom i krajnje opasnom", jer ona donosi neprihvatljive rizike, ka
ko za na u, tako i za druge zemlje", rizik od sluèajnog ili nesmotrenog nuklearnog na
pada", koji je neprihvatljivo visok", kao i od teroristièkog nuklearnog napada. McN
amara prihvaæa mi ljenje Clintonova ministra obrane VVilliama Perrvja, prema kojemu
je vjerojatnost da æe tijekom sljedeæeg desetljeæa doæi do nuklearnog napada na ciljeve u
SAD-u veæa od 50 posto."
Slièno mi ljenje èesto iznose i istaknuti strategijski analitièari. Specijalist za meðunar
odne odnose na Harvardskom sveuèili tu Graham Allison u svojoj knjizi Nuclear Terror
ism (2004.) istièe da unutar nacionalne sigurnosne zajednice" (kojoj je i sam pripa
dao) prevladava mi ljenje" prema kojemu je napad prljavom bombom neizbje an", a napad
nuklearnim oru jem vi e nego vjero-
jatan, ako se tvari podobne za fisiju - njihov najva niji sastojak - ne povuku i n
e spreme na sigurno. Allison se u knjizi osvræe i na djelomièan uspjeh takvih nastoj
anja poèetkom 1990-ih i poslije, potaknutih inicijativama dvojice senatora, Sama N
unna i Richarda Lugara, kao i na zastoje, prisutne veæ od prvih dana Bushove admin
istracije, prouzroèene, kako bi to senator Joseph Biden rekao, ideolo kim idiotizmom"
.
VVashington je programe o zabrani irenja nuklearnog oru ja stavio na stranu i svu s
voju energiju i resurse posvetio uvlaèenju zemlje u rat, poslu iv i se pri tome prijev
arom, a zatim je poku ao iziæi na kraj s katastrofom u Iraku za koju je sam odgovora
n. Prijetnja nasiljem i njegova upotreba rezultira irenjem nuklearnog oru ja, ni ta m
anje nego terorizam onih koji odlaze u d ihad.
U jednom osvrtu na rat protiv terora" skupine visokih du nosnika, dvije godine nako
n invazije na Irak, autori su se usredotoèili na problem pojave nove generacije ter
orista, kolovane posljednjih godina u Iraku", pi e Su an B. Glaser u VVashington Post
u. Najvi i du nosnici amerièke vlade nastoje predvidjeti ono to je jedan od njih nazvao
'laganim pritjecanjem' stotina ili tisuæa u Iraku obuèenih d ihadista natrag u njihove
domovine irom Bliskog istoka i Zapadne Europe. 'Rijeè je o jo jednoj nepoznanici u
jo jednoj jednad bi', izjavio je biv i visoki du nosnik Bushove administracije. 'Ako ne
znate tko su oni u Iraku, kako æete ih locirati u Istanbulu ili Londonu?'"
Amerièki struènjak za terorizam Peter Bergen pi e u Boston Glo-beu da je predsjednik u
pravu kad ka e da je Irak najva nija fronta u ratu protiv terorizma, ali to je front
a koju smo mi otvorili".
Nedugo nakon postavljanja bombi u Londonu Chatham House, odbor za vanjske poslov
e britanskog premijera objavio je studiju èiji autori izvlaèe nedvosmislen zakljuèak -
koji vlada s indignacijom odbacuje - prema kojemu je Ujedinjeno Kraljevstvo izlo e
no posebnoj opasnosti, zato to je najbli i savjetnik SAD-a, zato to je razmjestilo s
voje vojnike u Afganistanu i Iraku sa zadaæom ru enja tamo njih talibanskih re ima... te
zato stoje suputnik na stra njem sjedalu amerièkog motocikla".
Te ko je realno procijeniti kolika je opasnost od skora nje apokalipse, ali nema nik
akve sumnje da je ona suvi e velika da bi itko razuman mogao o njoj smireno razmi lj
ati. I dok nagaðanje o stupnju vjerojatnosti skora nje katastrofe nema nikakva smisl
a, reagiranje na opasnost od ponavljanja Hiro ime ima itekako smisla. Reakcija jav
nosti prijeko nam je potrebna i s njom ne treba oklijevati, naroèito u Sjedinjenim
Dr avama, buduæi da je VVashington, u nastojanju da svoju vojnu dominaciju, dosad n
ezabilje enu u povijesti, nametne cijelom svijetu, kao i politikom agresivnog mili
tarizma, koju provodi rijeèju i djelom, gurajuæi na taj naèin èovjeèanstvo u propast, glav
ni krivac za njegovu sve br u trku prema opæoj katastrofi.
2. kolovoza 2005.
11. rujna i doktrina o dobrim namjerama
Èovjekove postupke nije lako razumjeti. Ponekad je to te e nego prirodnim znanostima
. Majka Priroda nema uvijek spremne odgovore na na a pitanja, no ona barem ne post
avlja zapreke na emu razumijevanju.
Kad je u pitanju èovjek, neophodno je otkriti i sru iti zapreke to ih na em razumijevan
ju postavljaju doktrine èiji se tvorci koriste svim raspolo ivim sredstvima koja su
prirodna posljedica koncentracije moæi. To se ponekad iskreno priznaje, kao to je t
o uèinio harvardski profesor Samuel Huntington, koji se, u vrijeme kad je Reaganov
a administracija preuzimala du nost i zapoèinjala hladni rat, potrudio objasniti nam
u èemu se 1981. sastojala sovjetska prijetnja SAD-u. Trebate prikazati [intervenci
ju ili neku drugu vojnu akciju] tako da ona stvori pogre an dojam da se borite pro
tiv Sovjetskog Saveza", napisao je. Sjedinjene Dr ave to èine jo od nastanka Trumanove
doktrine."
Nastojeæi to lak e plasirati svoju robu na tr i te, tvorci doktrina prikazuju svoga nepri
jatelja kao utjelovljenog ðavla. Takav opis
ponekad je toèan, no ðavlovi zloèini rijetko su kad razlog pozivanja na radikalne mjer
e protiv onih koji ometaju njihove planove.
Najnoviji primjer je Sadam Husein - èovjek koji se uopæe ne mo e braniti, ali o kojemu
se govori kao o u asnoj opasnosti za na opstanak, povezuju ga s napadima 11. rujna
i tvrde da nas se sprema ponovno napasti.
Godine 1982. Reaganova administracija skinula je Sadamov Irak s popisa zemalja k
oje podr avaju terorizam i nakon toga moglo je poèeti slanje vojne i svake druge pom
oæi tom tiraninu i ubojici. Pomoæ se nastavila i nakon Sadamovih najte ih zloèina i okonèa
nja rata s Iranom, a obuhvaæala je i proizvodnju oru ja za masovno uni tenje. Sve to s
uvi e je dobro poznato i dio je pre utnog sporazuma prema kojemu 'nije oportuno' spom
injati ba tu èinjenicu", ako nam je dopu teno poslu iti se Orvvellovim izrazom.
Pogre an dojam potrebno je stvoriti ne samo kad su posrijedi na e sada nje Velike Soton
e", nego i kad je u pitanju na a plemenitost, u kojoj se nitko ne mo e mjeriti s nam
a. Napose, agresiju i teror potrebno je prikazati kao samoobranu i privr enost ins
pira-tivnim vizijama.
Japanski car Hirohito je, obraæajuæi se svome narodu u kolovozu 1945., u sveèanoj izja
vi rekao: Objavili smo rat Americi i Britaniji zato to smo eljeli oèuvati Japan i sta
bilizirati istoènu Aziju; ni nakraj pameti nije nam bilo naru iti suverenitet bilo k
oje druge zemlje, niti smo imali ikakvih teritorijalnih pretenzija prema bilo ko
me."
Meðunarodna povijest zloèina prepuna je ovakvih i sliènih opravdanja, ukljuèujuæi i ona na
jbe èasnija. Martin Heidegger je, pi uæi 1935., u doba kad su se nad Njemaèkom nadvijali m
raèni
oblaci nacizma, izjavio da se Njemaèka sada mora pobrinuti da ukloni opasnost koja
svijetu prijeti potonuæem u mrak" te da se ta njena zadaæa ne smije zadr ati na njenim
granicama, veæ mora iæi i preko njih. Uz pomoæ svoje nove duhovne energije", obnovljen
e pod nacistièkom vladavinom, Njemaèka je napokon sposobna preuzeti svoju povijesnu m
isiju" i spasiti svijet od ravnodu nih masa" u drugim zemljama, poglavito u Americi
i Rusiji, koje ele uni titi" svijet.
Èak i najinteligentniji pojedinci, èiji su moral i po tenje neupitni, podlije u patolo kim
porivima. U vrijeme kad je Velika Britanija èinila svoje najte e zloèine u Indiji i K
ini, John Stuart Mili, kojemu su oni bili poznati, napisao je svoj klasièni esej o
potrebi humanitarne intervencije, potièuæi Britaniju da energièno intervenira - iako æe
tu intervenciju zaostali Europljani, koji ne shvaæaju da je Engleska novost u svij
etu", da je to nacija koja djeluje iskljuèivo u korist drugih", plaæajuæi nesebièno cijen
u uspostave mira i pravde svijetu, smatrati sramotnom".
Èini se da je svatko sposoban podleæi samoobmani o vlastitoj praviènosti, koja nam daj
e pravo na izuzetost od obveza to ih imaju drugi. Sjedinjene Dr ave neprekidno istièu
svoju privr enost uspostavi demokracije i neovisnosti u izmuèenom svijetu.
Uobièajena prièa uèenih krugova i medija glasi da vanjska politika SAD-a oscilira izmeðu
dviju neprekidno suprotstavljenih tendencija. Jednu od njih nazivaju wilsonovsk
im idealizmom, koji se zasniva na plemenitim namjerama. Drugu nazivaju trijeznim
realizmom koji ka e da moramo shvatiti da na e dobre namjere imaju ogranièenja. To su
, navodno, jedine dvije alternative.
Neovisno o tome o kakvoj je operativnoj retorici rijeè, potreban je visok stupanj
samozatajnosti da bi se zaba urila istina u zapa anju povjesnièara Arna Mavera, prema
kojemu Amerika nakon 1947. prednjaèi pred ostalim zemljama u provoðenju dr avnog terora
" i drugih akcija tipiènih za 'odmetnute dr ave'", nanoseæi golemu tetu drugima, uvijek
ime demokracije, slobode i pravde."
Neovisni nacionalizam Sjedinjene Dr ave oduvijek smatraju svojim neprijateljem, os
obito u obliku opasnosti da se on pretvori u virus" koji mo e pro iriti zarazu, ako n
am je dopu teno poslu iti se Kissingerovom aluzijom na uspostavu demokratskog socija
lizma u Èileu nakon to je 1970. za predsjednika u toj zemlji izabran Salvador Allen
de. Virus je, prema tome, trebalo iskorijeniti, to je i uèinjeno, 11. rujna 1973.,
na dan koji se obièno naziva prvim 11-im rujna" u Latinskoj Americi.
Toga su dana vojnici Augusta Pinocheta, nakon vi egodi njih subverzivnih akcija SAD-
a, napali palaèu èileanskoga predsjednika. Allende je poginuo - poèiniv i samoubojstvo -
ne eleæi popustiti pred napadom koji je uni tio najstariju i naj ivahniju demokraciju
u Latinskoj Americi, a Pinochet je u Èileu uspostavio brutalni vojni re im. Prema sl
u benim procjenama, prvi 11. rujna ostavio je za sobom 3200 rtava, no njihov stvarn
i broj smatra se dvostruko veæim. U odnosu na broj stanovni tva, to je isto kao kad
bi u Sjedinjenim Dr avama poginulo izmeðu 50.000 i 100.000 ljudi. Novije procjene go
vore o 30.000 rtava straviènih muèenja; to je isto kao kad bi muèenju bilo podvrgnuto 7
00.000 Amerikanaca.
VVashington je pru ao sna nu podr ku Pinochetovu re imu i njegova uloga u diktatorovu poèe
tnom trijumfu nije zanemariva.
Nedugo nakon toga Pinochet je latinskoamerièke vojne diktature kojima su SAD pru ale
podr ku ujedinio u meðunarodnu mre u teroristièkih dr ava pod nazivom Operacija Kondor",
oja ja irila strah i trepet uzdu i poprijeko Latinske Amerike.
Ovo je samo jedan od mno tva sliènih primjera promicanja demokracije" u ovoj hemisfer
i i na drugim toèkama svijeta.
Sada nas uvjerovaju da je misija SAD-a uvesti demokraciju u Afganistan i Irak.
Muslimani ne 'mrze na u slobodu', nego mrze na u politiku", stoji kao zakljuèak u izvje t
aju to ga je u rujnu pro le godine (2004.) izradio Defense Science Board (DSB), sav
jetodavno tijelo Pentagona, pri èemu autori dodaju da kadgod amerièka javna diplomaci
ja prièa o uvoðenju demokracije u islamska dru tva, ona (ta dru tva) takve prièe vide kao
golo i sebièno licemjerje." Prema muslimanskom viðenju, nastavlja se dalje u izvje taj
u, amerièka okupacija Afganistana i Iraka nije dovela do demokracije u tim zemljama
, nego do jo veæeg kaosa i jo nepodno ljivijih ljudskih patnji."
David Gardner, citirajuæi Izvje taj DSB-a u èlanku objavljenom u Financial Timesu u sr
pnju (2005.), primjeæuje: Veæina Arapa vjeruje da je Osama bin Laden, a ne George W.
Bush, prekinuo status quo, (buduæi da) poslije napada 11. rujna Zapad i o njemu ov
isni arapski despotski re imi ne mogu vi e ignorirati politièku situaciju koja je iznj
edrila slijepu srd bu protiv njih" - to je mo da i preoptimistièna ocjena.
Ne treba nas èuditi to se Sjedinjene Dr ave pona aju kao i druge moæne sile, biv e i sada
, koje tite strate ke i ekonomske
interese vladajuæih slojeva i to se pritom slu e kiæenim govorom o svojoj iznimnoj priv
r enosti najvi im vrijednostima.
S obzirom na katastrofalnu situaciju u Iraku, koja poprima sve veæe razmjere, nekr
itièkom vjerom u dobre namjere VVashingtona samo æemo odgoditi prijeko potrebne prom
jene u na em pristupu i na oj politici.
30. kolovoza 2005.
bushova administracija u vrijeme uragana
katrina"
U vrijeme dok se ljudi koji su pre ivjeli uragan Katrina" poku avaju nekako vratiti n
ormalnom ivotu, biva sve jasnije da je toj tragediji prethodila dugo pripremana o
luja pogre ne i nepromi ljene politike i pogre no odabranih prioriteta.
U jednom izvje taju iz vremena prije 11. rujna Federalna agencija za iznenadne opa
snosti (Federal Emergencv Management Agen-cy - FEMA) upozorila je na moguænost da
New Orleans pogodi uragan, jedna od triju moguæih katastrofa koje æe zadesiti Sjedin
jene Dr ave. Druge dvije bile su teroristièki napad na New York i potres u San Franc
iscu.
New Orleans postao je najva niji prioritet FEMA-e u sijeènju (2005.), nakon to se rav
natelj Agencije (koji je u meðuvremenu oti ao s tog polo aja), Michael Brown, vratio i
z Azije, gdje je obi ao podruèja pogoðena tsunamijima. Od svih katastrofa o kojima smo
razgovarali najvi e nas je zanimala moguæa katastrofa u New Orleansu", izjavio je u
Nezv York Timesu biv i du nosnik FEMA-e Eric L. Tolbert. Bili smo opsjednuti New Orle
ansom zbog opasnos-
ti kojoj je taj grad izlo en." Godinu dana prije nego to je uragan Katrina" pogodio
New Orleans, FEMA je izvela uspje nu vje bu, simulirajuæi udar uragana, ali FEMA-in ra
zraðeni plan akcija predviðenih za sluèaj da uragan udari na taj grad nije primijenjen
.
Odreðenu ulogu u ovom neuspjehu odigrao je i rat. Vojnici Nacionalne garde koji su
poslani u Irak ponijeli su sobom mno tvo neophodne opreme, ukljuèujuæi i desetke vozil
a prijeko potrebnih u uvjetima navale plimnog vala, najsuvremenije vojne d ipove,
kamione-cisterne za dovoz goriva i generatore neophodne u sluèaju da kakva veæa prir
odna katastrofa pogodi zemlju", izvijestio je VVall Street Journal. Jedan vi i vojn
i du nosnik izjavio je da oru ane snage nisu bile sklone anga irati Èetvrtu brigadu Dese
te planinske divizije stacionirane u Fort Polku, jer se ta jedinica, koja broji
nekoliko tisuæa vojnika, upravo priprema za odlazak u Afganistan."
Opasnost od prirodne katastrofe poveæalo je birokratsko muljanje". Biv i du nosnici FEM
A-e izjavili su za Chicago Tribune da je ta agencija, nakon to je pod predsjednik
om Georgeom W. Bus-hom priklopljena Ministarstvu domovinske sigurnosti, efikasno
marginalizirana"; njeni resursi su smanjeni, u njoj se namno ila birokracija, nast
upio je odljev mozgova", jer su demoralizirani namje tenici poèeli napu tati agenciju,
a na najodgovornija mjesta dolazili su Bushovi politièki pajda i koji su bili potpun
o nesposobni. FEMA, nekoæ prvorazredna federalna agencija", danas vi e nije u polo aju
ni da bude dosadni savjetodavac", izjavio je za Financial Times Eric Holdeman, ra
vnatelj kriznog sto era u King Countvju u dr avi VVashington. Ona se pretvorila u puk
i dodatak Ministarstva domovinske sigurnosti."
Bush je, srezav i 2004. fondove za za titu od elementarnih nepogoda, primorao vojnu
in enjeriju da drastièno smanji pripreme za obranu od poplava, ukljuèujuæi i neophodno j
aèanje nasipa uz rijeku koji su titili New Orleans. Bushovim proraèunom za 2005. pred
viðeno je jo jedno znatno smanjenje tro kova - to je inaèe specijalnost Bushova odabiran
ja trenutka, predlo iv i radikalno smanjenje tro kova za sigurnost javnog prijevoza, i
to ba uoèi postavljanja bombi u sustav javnog prijevoza u Londonu u srpnju 2005.
Jedan od va nih èimbenika u toj pravoj pravcatoj oluji bila je i nebriga za ljudski
okoli . Moèvarno tlo smanjuje moæ uragana i olujnih valova, no prema mi ljenju eksperta
za vode Sandre Postel, objavljenom u Christian Science Monitoru, neposredno prije
udara 'Katrine' moèvarnog tla je nestalo", dijelom i zbog toga to je Bushova admin
istracija 2003. prekinula s politikom izdvajanja dovoljno velike kolièine sredstav
a za moèvarna podruèja zapoèetom u vrijeme administracije Busha starijeg."
Broj ljudskih rtava nemoguæe je procijeniti, naroèito kad je rijeè o najsiroma nijim graða
ima ovog podruèja, no podatak da stopa siroma tva u New Orleansu iznosi 28 posto - d
vostruko vi e nego u drugim dijelovima zemlje - govori dovoljno sama za sebe. U vr
ijeme Bushove administracije stopa siroma tva u Sjedinjenim Dr avama se poveæala, a so
cijalna politika prema siroma nima jo je vi e zao trena. Posljedice su bile takve da su
èak i desno orijentirani mediji bili zgranuti razmjerima pusto enja siroma nih èetvrti,
naseljenih uglavnom crncima i Latinoamerikancima.
U vrijeme kad su mediji donosili muène prizore ljudske bijede, na zadnjim stranica
ma istih tih medija moglo se proèitati kako re-
publikanski voðe ne ale truda u nastojanju da olak aju polo aj stanovni tva u uraganom po
oðenom podruèju, donoseæi irok spektar konzervativnih privrednih i socijalnih mjera", i
zvijestio je Wall Street Journal.
Te mjere, èiji je glavni smisao stjecanje politièkih poena, ukljuèuju poni tenje uredbi
kojima se ureðuju prosjeène nadnice to ih plaæaju dr avna tijela i davanje vauèera raselje
oj djeci - to je samo jo jedan u nizu podmuklih udaraca javnom kolstvu. Njima se ta
koðer ukidaju ogranièenja u pogledu za tite ljudskog okoli a, kao i porez na nekretnine
umrlih u olujom pogoðenim dr avama - to je odista silna blagodat za stanovni tvo koje b
je i iz sirotinjskih èetvrti New Orleansa - dajuæi opæenito jo jednom svima na znanje da
cinizam ne poznaje granice.
Briga za potrebe gradova i komunalije u naj irem znaèenju te rijeèi izgubila se u popl
avi. Jaèanje dominacije nad svijetom i koncentracija bogatstva i moæi kod kuæe kudikam
o su va niji od brige za ugro ene.
Slike ljudskih patnji u Iraku, kao i onih prouzroèenih uraganom Katrina", jedva da
su mogle ivlje opisati posljedice takve politike.
30. rujna 2005.
"Svrhoviti nacrt" i njegove posljedice
Predsjednik Bush sklon je tomu da nastavnici kolsku djecu pouèavaju i teoriji evolu
cije i teoriji svrhovitog nacrta", kako bi ljudi uopæe mogli shvatiti o èemu se zapra
vo raspravlja.
Zagovornici teorije svrhovitog nacrta smatraju da je svemir previ e slo en da bi mog
ao nastati bez poticaja sile koja je moænija od evolucije ili prirodnog odabira. O
ni pak koji tu teoriju omalova avaju smatraju da je svrhoviti nacrt isto to i kreac
ionizam - doslovno tumaèenje Knjige postanka - prozirna ili naprosto isprazna krin
ka, koja nije ni ta zanimljivija od iskaza ne razumijem", kojim se znanost oduvijek
slu ila dok nije poèela razumijevati svijet i èovjeka. Jasno je, prema tome, da tu ni
je moguæa nikakva rasprava."
Nauèavanje da su svemir i sve to je u njemu nastali evolucijom nikad nije bilo popu
larno u Sjedinjenim Dr avama. Sad je odjednom nastao èitav jedan pokret koji se zala e
za promicanje nauka o svrhovitom nacrtu u kolama. Problem je izbio na povr inu u s
udskoj dvorani u gradu Doveru u Pennsylvaniji, u kojemu kolski odbor tra i da se na
uk o svrhovitom nacrtu pouèava na satovima
biologije - a roditelji koji ne zaboravljaju da je Crkva prema amerièkom ustavu ra
stavljena od dr ave digli su tu bu protiv kolskog odbora.
Ako doista ele biti nepristrani, pisci predsjednikovih govora trebali bi ozbiljno
uzeti predsjednika kad mu u usta stavljaju izjavu prema kojoj bi kole trebale bi
ti nepristrane i li ene predrasuda te da bi djecu trebale upoznati sa svim stajali t
ima. Dosad, meðutim, kolski programi jo nisu obuhvatili jedno sasvim razumljivo gled
anje na ovu stvar, ono o zloæudnom nacrtu.
Za razliku od svrhovitog nacrta, koji nije moguæe potkrijepiti ni jednim jedinim d
okazom, zloæudni nacrt moguæe je potkrijepiti mno tvom empirijskih dokaza koji su po n
ekim kriterijima mnogo uvjerljiviji nego kad je rijeè o Darvvinovoj teoriji: pomoæu
dokaza o okrutnosti svijeta u kojemu ivimo.
Kako god bilo, pozadinu aktualne polemike o tome koja je teorija toèna - ona koja
zagovara evoluciju ili ona koja se zala e za svrhoviti nacrt - tvori rasprostranje
no odbacivanje znanosti, pojava koja ima duboke korijene u amerièkoj povijesti i k
oja se posljednjih èetvrt stoljeæa cinièno iskori tava radi stjecanja politièkih poena.
Prièa o svrhovitom nacrtu potièe nas da postavimo pitanje je U inteligentno ne obazi
rati se na znanstvene dokaze kad je u pitanju ne to to je od najveæe va nosti za naciju
i za èitav svijet - primjerice, globalno zatopljenje.
Nekom staromodnom konzervativcu nije nimalo te ko vjerovati prosvjetiteljskim idea
lima - racionalnosti, kritièkoj analizi, slobodi govora, slobodi istra ivanja - i on
bi te ideale nastojao prilagoditi suvremenom svijetu. Kao djeca Prosvjetiteljst
va, èlanovi ustavotvorne skup tine SAD-a iz 1787. borili su se za te ideale,
potrudiv i se donijeti ustav koji je usvojio vjerske slobode, ali i odvojiti Crkvu
od dr ave. Unatoè povremenom mesijanizmu njenih voða, Sjedinjene Dr ave nisu teokratsko
dru tvo.
Danas, neprijateljski stav Bushove administracije prema znanstvenom istra ivanju o
pasnost je za èitavo èovjeèanstvo. Katastrofa kojoj smo svjedoci u pogledu za tite ljuds
kog okoli a, neovisno o tome mislite li da se svijet razvija od vremena Knjige pos
tanka ili veæ eonima, suvi e je ozbiljna da bismo je smjeli ignorirati.
Tijekom priprema za sastanak na vrhu zemalja skupine G8 ovoga ljeta (2005.), zna
nstvene akademije zemalja èlanica te skupine (ukljuèujuæi i amerièku Nacionalnu akademij
u znanosti), kojima su se pridru ile i one iz Kine, Indije i Brazila, pozvale su v
oðe bogatih zemalja da poduzmu urnu akciju kako bi sprijeèili globalno zatopljenje. Zn
anstveno razumijevanje klimatskih promjena sada je dovoljno potkrijepljeno da op
ravdava urno djelovanje", stoji u njihovoj izjavi. Od najveæe je va nosti da sve dr ave
odrede potkrijepljeno obrazlo en tro ak, kako bi pridonijele znaèajnom i dugoroènom sman
jenju emisije staklenièkih plinova."
Financial Times je u svom uvodnom èlanku prihvatio ovaj imperativni zov", usput pri
mijetiv i: Postoji, meðutim, jedan nepopus-tljivac koji na alost stanuje u Bijeloj kuæi,
gdje... George W. Bush... ustrajava u tvrdnji da o toj pojavi, koja je doslovce
iz temelja promijenila svijet u kojemu ivimo, jo uvijek ne znamo dovoljno."
Odbacivanje znanstvenih dokaza u stvarima koje se tièu opstanka ljudske vrste, u s
kladu s Bushovim znanstvenim prosudbama, veæ odavno je rutina. Nekoliko mjeseci pr
ije, na sastanku Amerièkog udru enja za napredak znanosti odr anom 2005., vodeæi amerièki
struènjaci za klimatske promjene objavili su dosad najuv-
jerljivije dokaze" da je za globalno zatopljenje odgovorna ljudska aktivnost, ka
ko to navodi Financial Times. Prema njihovim predviðanjima, prijete nam goleme kli
matske promjene, ukljuèujuæi znatno smanjenje zaliha vode u podruèjima ovisnim o rijek
ama koje dobivaju vodu od topljenja snijega i gleèera.
Drugi istaknuti istra ivaèi, koji su takoðer sudjelovali u radu te sjednice, podastrli
su dokaze prema kojima topljenje gleèera na Arktiku i Grenlandu uzrokuje promjene
u salinitetu mora, zbog èega se mo e zatvoriti sklop oceanskih struja pomoæu kojih Gol
fska struja prenosi toplinu iz tropskih do polarnih podruèja." Te promjene mogu do
vesti do znatnog pada temperature u sjevernoj Europi.
Poput izjave nacionalnih znanstvenih akademija na sastanku na vrhu zemalja skupi
ne G8, objavljivanje dosad najuvjerljivijih dokaza" u Sjedinjenim Dr avama jedva da
je i spomenuto, unatoè tomu to se tih dana obraæala prilièna pa nja primjeni Protokola i
z Kvota, koji najva nija od svih vlada nije potpisala.
Ovdje je neobièno va no istaknuti rijeè vlada". Uobièajeni izvje taji prema kojima su Sjed
njene Dr ave usamljene u odbacivanju Protokola iz Kvota toèni su samo u mjeri u kojo
j izraz Sjedinjene Dr ave" iskljuèuje njihovo stanovni tvo koje pru a sna nu podr ku spora
u iz Kvota (73 posto, prema ispitivanju javnog mnijenja agencije Program on Inte
rnational Policv Attitudes iz srpnja [2005.]).
Èini se da je nespremnost da se prizna, jo manje da se poku a rije iti problem klimatsk
ih promjena, koji je iskljuèivo znanstvene naravi, moguæe opisati samo rijeèima zloæudan
nacrt". Na taj se
naèin moralna jasnoæa" Bushove administracije prote e i na njen non alantan stav prema su
dbini na ih unuka.
2. studenoga 2005.
Ju na Amerika . na prijelomnici
Kako Venezuela grije domove Amerikanaca u Massachussettsu", glasi zajednièka reklam
a venezuelanske naftne kompanije u dr avnom vlasni tvu PDVSA i njene podru nice CITGO
sa sjedi tem u Teksasu, objavljena nedavno preko cijele stranice u glavnim amerièkim
listovima. Reklama govori o programu prodaje lo -ulja siroma nim obiteljima uz popu
st u Bostonu, Ju nom Bronxu i na drugim mjestima u Sjedinjenim Dr avama, koji je pot
aknuo vene-zuelanski predsjenik Hugo Chavez - to je nesumnjivo jedna od ironiènijih
gesta koja se ikad dogodila u dijalogu izmeðu Sjevera i Juga.
Stvar ima pozadinu. Posao je sklopljen nakon to je skupina amerièkih senatora posla
la pismo devetorim naftnim kompanijama s molbom da dio svog najnovijeg rekordnog
profita doniraju siroma nim stanovnicima, koji ne mogu podmiriti raèune za grijanje
. Od svih devet kompanija reagirala je samo CITGO.
U Sjedinjenim Dr avama komentari su bili u najboljem sluèaju krti i uglavnom su se sv
odili na tvrdnju da je Chavez, koji je Bus-
hovu administraciju optu io da poku ava svrgnuti njegovu vladu, bio motiviran politièk
im ciljevima - za razliku od, primjerice, èisto humanitarnih programa amerièke Agenc
ije za meðunarodni razvoj.
Chavezovo lo -ulje jedan je od mnogih latinskoamerièkih izazova upuæenih planerima gra
ndiozne stategije u VVashingtonu. Buèni prosvjedi koji su predsjednika Busha prati
li na njegovu putovanju na sastanak na vrhu efova zemalja obiju Amerika u Argenti
ni pro log mjeseca (studeni 2005.) sjajno ilustriraju ovu dilemu.
SAD gubi kontrolu nad èitavom hemisferom, od Venezuele do Argentine, s tim to su u
gotovo svim tim zemljama na vlasti vlade lijevog centra. VVashingtonu jedva pola
zi za rukom obuzdati èak i Srednju Ameriku, koja jo uvijek trpi nepo eljne posljedice
Reaga-nova rata protiv terora".
Domaæe stanovni tvo u zemljama Ju ne Amerike postaje sve aktivnije i utjecajnije, naroèi
to u velikim proizvoðaèima energije Boliviji i Ekvadoru, gdje se iroke mase protive p
roizvodnji nafte i plina, ili tra e da proizvodnja bude pod kontrolom domaæih kompan
ija. U nekim zemljama stanovni tvo u svojim zahtjevima ide èak tako daleko da tra i da
se u Ju noj Americi uspostavi indijanski narod".
U meðuvremenu, meðu pojedinim zemljama na djelu je sve izra enija ekonomska integracij
a, koja pridonosi dokidanju svojevrsne izolacije u kojoj te zemlje ive jo od doba p
anjolskih osvajanja. Osim toga, uspostavljaju se sve tje nji ekonomski i drugi odn
osi izmeðu zemalja Juga, u èemu prednjaèe vodeæe sile (Brazil, Ju na Afrika, Indija). Lati
nska Amerika kao cjelina razvija sve tje nje trgovaèke i druge odnose s Europskom un
ijom i Kinom, prem-
da su u tom procesu uoèljivi i povremeni zastoji, ali oni æe se s vremenom po svoj p
rilici ukloniti, a razmjena pro iriti, napose kad je rijeè o najveæim izvoznicima siro
vina poput Brazila i Èilea. Od svih latinskoamerièkih zemalja Venezuela uspostavlja
najtje nje odnose s Kinom, nastojeæi izvesti to veæe kolièine nafte u tu zemlju i tako sm
anjiti ovisnost o neprijateljskoj amerièkoj vladi.
Najveæi problem u regiji VVashington vidi u Venezueli, koja podmiruje gotovo 15 po
sto amerièkih potreba za naftom. Predsjednik Hugo Chavez, koji je na taj polo aj iza
bran 1998., pokazuje elju za onom vrstom neovisnosti koju Sjedinjene Dr ave do ivljav
aju kao prko enje - kao to je to sluèaj i s njegovim saveznikom Fidelom Castrom. VVas
hington je 2002. prihvatio Bushovu viziju demokracije, pru ajuæi potporu vojnom puèu k
ojim je nakratko zbaèena Chavezova vlada. Meðutim, nakon to se puèu usprotivila cijela
Latinska Amerika i nakon to je puèistièki re im uz pomoæ opæenarodnog ustanka zbaèen s vla
, Bushova administracija bila je prisiljena popustiti.
VVashington je sve zabrinutiji i zbog toga to Kuba i Venezuela uspostavljaju sve
tje nje meðusobne odnose. Zajednièki kuban-sko-venezuelanski projekti takoðer znatno utj
eèu i na karipske dr ave u kojima kubanski lijeènici, u sklopu programa pod nazivom Op
eracija èudo, pru aju zdravstvenu njegu stanovni tvu koje se prije takvoj pomoæi nije mo
glo nadati, a èitav projekt financira Venezuela.
Unatoè estokom neprijateljstvu medija, Chavez je vi e puta pobjeðivao na izborima i ref
erendumima koje su nadgledali meðu-
narodni promatraèi. Izabrana vlada s Hugom Chavezom kao predsjednikom ima sve sna ni
ju podr ku.25
Nadaleko poznati dopisnik Irish Timesa iz Latinske Amerike Hugh O'Shaughnessv ob
ja njava nam za to je tomu tako:
U Venezueli, zemlji u kojoj naftna industrija veæ desetljeæima proizvodi elitu super
bogata a, èetvrtina stanovni tva ispod 15 godina gladuje, a 60 posto stanovni tva iznad
59 godina nema nikakvih prihoda. Pravo na socijalno osiguranje u iva manje od peti
ne stanovni tva. Kad je u pitanju sirotinja koja èini veæinu stanovni tva u bogatom ali
duboko podijeljenom dru tvu koje praktièki ne funkcionira, medicinska skrb poèela je k
oliko-toliko normalno funkcionirati tek sada, nakon to je za predsjednika izabran
Chavez. S obzirom na to da se uspeo na vlast zahvaljujuæi demokratskim
25 Prema rezultatima ugledne èileanske agencije za ispitivanje javnog mnijenja Lat
inoba-ræmetro iz prosinca 2006., Venezuela je zauzimala drugo mjesto odmah iza Uru
gvaja po pozitivnoj ocjeni razvitka demokracije u zemlji, izboru demokracije kao
najboljeg oblika vladavine i po ocjeni veæine stanovni tva da su izbori najefikasni
ji naèin mijenjanja stvari. S obzirom na to da je golema veæina stanovni tva ocijenila
da vlada radi za dobrobit svih, a ne samo nekolicine moænih grupa, zauzela je prv
o mjesto; takoðer i s obzirom na ocjenu ekonomske situacije u zemlji, izgleda za b
uduænost i vladine ekonomske politike. Venezuela je bila jedna od pet zemalja u ko
jima veæina stanovni tva smatra da su izbori bili po teni. Ispitivanje javnog mnijenja
u amerièkim medijima spomenuto je u trenutku kad je predsjednik Bush otputovao u
Latinsku Ameriku, nakon to je ,,u politici VVashingtona prema Latinskoj Americi d
o lo do znaèajnog zaokreta koji ima za cilj neutralizirati prijetnju koju predstavlj
a venezuelanski predsjednik Hugo Chavez (Larry Rohter, Bush to Set out Shift in A
genda on Latin Trip", Nezv York Times, 6. o ujka 2007.). Pri tome, èini se, nije uoèen
o znaèenje èinjenice da Bush eli neutralizirati Chaveza" tako to opona a njegovu retorik
(premda ne i njegove programe, osim to ponekad pokazuje spremnost udijeliti milo
stinju). Ali ispitivanje javnog mnijenja napokon je ipak spomenuto, i to u vezi
s nalazom istog ispitivanja javnog mnijenja prema kojemu je Chavezov ugled izvan
zemlje jednako nizak kao i Bushov (John McKinnon and Matt Moffett, Bush Poised t
o Counter Chavez", Wall Street Journal, 25. o ujka 2007., i Sara Miller-Lana and M
ark Rice-Oxley, Chavez's Oil Largesse VVinning Fans Abroad", Christian Science Mo
nitor, 5. o ujka 2007.). To su jedina dva primjera u kojima je spomenuto ispitivan
je javnog mnijenja o kojemu govorimo, barem koliko sam ja mogao vidjeti u amerièko
m tisku koji inaèe redovito opona a i pojaèava retoriku VVashingtona o zatiranju demok
racije u Venezueli. Sve to, meðutim, jedva dose e razinu neprekidne i histeriène propa
gande protiv Chaveza u prevladavajuæe desnim medijima u najveæem dijelu Latinske Ame
rike, to je nesumnjivo zanimljiva tema koju bi trebalo pomnije istra iti.
izborima i da je tek poèeo transformirati zdravstvo i sustav socijalne skrbi koji
su zanemarivali potrebe najveæeg dijela stanovni tva, napredak je prilièno spor. Ipak,
on je osjetan...
Venezuela se uskoro sprema pristupiti MERCOSUR-u, vodeæem trgovaèkom bloku u Ju noj Am
erici. MERCOSUR, koji veæ okuplja zemlje poput Argentine, Brazila, Paragvaja i Uru
gvaja, alternativa je takozvanom Sveamerièkom sporazumu o slobodnoj trgovini koji
podr avaju Sjedinjene Dr ave.
Kao i drugdje u svijetu, sporna toèka i u ovoj regiji jesu alternativni socijalni
i ekonomski modeli. U tom dijelu svijeta razvijaju se golemi opæenarodni pokreti b
ez presedana koji nastoje pro iriti i ojaèati transgraniène integracijske procese, ne
zadr avajuæi se samo na ekonomskim programima, nego obuhvaæajuæi ljudska prava, brigu za
ljudski okoli , kulturnu neovisnost te tje nje kontakte s drugim narodima. Te pokre
te nazivaju antiglobalizacijskima" - to je doista apsurdno - buduæi da oni daju pred
nost globaliza-ciji usmjerenoj prema interesima obiènih ljudi, a ne investitora i
financijskih institucija.
Sjedinjene Dr ave ne susreæu se s problemima samo u Ju noj, nego i u Sjevernoj hemisfe
ri. Nije nimalo èudno to se VVashington nada da æe se u buduænosti moæi vi e osloniti na n
ftne resurse Kanade, Venezuele i drugih zemalja te tako izbjeæi ovisnost o nafti s
Bliskog istoka. Meðutim, odnosi izmeðu Kanade i SAD-a napetiji su i ratoborniji" neg
o ikad dosad, zahvaljujuæi, meðu ostalim, odbijanju Washingtona da prihvati odluke N
AFTA-e koje su u prilog Kanadi. Kao to Joel Brinklev pi e u Nezv York Timesu, to je
jedan od razloga to Kanada nastoji uspostaviti to tje nje odnose s Kinom, [a] neki d
u nosnici idu èak tako daleko da ka u kako æe Ka-
nada znatan dio svoje trgovine, napose kad je rijeè o nafti, umjesto prema Sjedinj
enim Dr avama, usmjeriti prema Kini."
VVashington pokazuje doista rijedak talent kad je posrijedi sposobnost zamjeranj
a drugim zemljama kad se uspio zamjeriti èak i Kanadi.
Svojom politikom prema Latinskoj Americi Sjedinjene Dr ave sve se vi e izoliraju od
toga kontinenta. O tome svjedoèi nedavni primjer: Opæa skup tina Ujedinjenih naroda veæ èe
trnaestu godinu zaredom glasuje protiv embarga koji je VVashington nametnuo Kubi
. Ove godine omjer glasova bio je 182 prema 4, protiv rezolucije glasovale su sa
mo èetiri zemlje: Sjedinjene Dr ave, Izrael, Mar- alski otoci i Palau. Mikronezija je
bila suzdr ana. To znaèi da je omjer zapravo bio 182 prema l.26
5. prosinca 2005.
U prosincu 2006. omjer je bio 183 prema 4. Protiv rezolucije bile su iste one èeti
ri zemlje.
Skriveno znaèenje . iraèkih izbora
Predsjednik Bush je pro lomjeseène (prosinac 2005.) izbore u Iraku nazvao znaèajnom pre
kretnicom u kretanju prema demokraciji". Oni doista jesu prekretnica, ali ne tak
va da bi joj se VVashington trebao veseliti.
Ne obaziruæi se na uobièajene sveèane izjave politièkih voda o dobrim namjerama, osvrnim
o se nakratko na povijest. U vrijeme kad su Bush i britanski premijer Tony Blair
napali Irak, izlika koju su njih dvojica neprekidno ponavljali glasila je da po
stoji jedino pitanje": hoæe li Irak uni titi svoje oru je za masovno uni tenje? Nije pro l
ni nekoliko mjeseci, a na to jedino pitanje" dan je pogre an odgovor. Zatim je, od
mah nakon toga, pravi razlog za invaziju na Irak postala Bushova mesijanska vizij
a" uspostavljanja demokracije u Iraku i na Bliskom istoku.
Èak i bez obzira na tempiranje, iroka lepeza prista a demokratizacije suoèena je s èinjen
icom da su Sjedinjene Dr ave nastojale na svaki moguæi naèin sprijeèiti izbore u Iraku.
Izbori u sijeènju pro le godine (2005.) odr ani su zbog masovnog nenasilnog otpo-
ra stanovni tva koji amerièki vojnici nisu bili sposobni sprijeèiti. Malo kompetentnih
promatraèa neæe se slo iti s urednicima Fina-cial Timesa koji su u o ujku pro le godine (
2005.) napisali da su [izbori] odr ani zato to je na njima inzistirao veliki ajatola
h Ali Sistani, ulo iv i veto na tri plana okupacijskih vlasti, predvoðenih SAD-om, koj
i su imali za cilj staviti ih ad acta ili razvodniti ih".
Izbori, ako ih ozbiljno uzmete, znaèe da pridajete stanovitu pa nju zahtjevima stano
vni tva. Kljuèno pitanje koje je napadaèka vojska du na sebi postaviti glasi: ele li oni
na u prisutnost?
Raspola emo sa sasvim dovoljno informacija koje nam omoguæuju odgovor na to pitanje.
Jedan od va nih izvora informacija jest ispitivanje javnog mnijenja to su ga u kol
ovozu pro le godine (2005.) za potrebe britanskog Ministarstva obrane proveli istr
a ivaèi jednog iraèkog sveuèili ta, èiji su rezultati procurili u britanski tisak. Prema to
ispitivanju, 82 posto stanovni tva izrazito se protivi" prisutnosti koalicijskih v
ojnika, a manje od 1 posto vjeruje da su oni zaslu ni za bilo kakav napredak u pog
ledu sigurnosti u zemlji.
Analitièari agencije Brookings Institution u VVashingtonu izvje tavaju da je u stude
nome (2005.) 80 posto Iraèana bilo sklono brzom povlaèenju amerièkih vojnika". S tim re
zultatima sla u se i drugi izvori.27
27 Prema ispitivanju javnog mnijenja koje su sredinom 2006. proveli Ministarstvo
vanjskih poslova SAD-a i agencija Program on International Policv Attitudes, dv
ije treæine Bagdaða-na eli da amerièki vojnici odmah napuste zemlju, a golema veæina stan
ovni tva sklona je njihovu povlaèenju u roku od godinu dana ili manje. Osamdeset pos
to njih misli da se nasilje poveæalo zbog prisutnosti amerièkih vojnika, a 60 posto
smatra napade na amerièke vojnike legitimnima. Te brojke mnogo su veæe u arapskome d
ijelu Iraka, u kojemu je razmje ten najveæi broj amerièkih vojnika. Usto, brojke su u
neprekidnom usponu.
Buduæi da stanovni to to eli, koalicijske snage trebale bi se povuæi, umjesto to se oèajn
om uporno æu trude uspostaviti re im ovisan o SAD-u, koji æe koalicijske snage moæi dr ati
od kontrolom.
Meðutim, Bush i Blair neprekidno odbijaju izraditi raspored povlaèenja, ogranièavajuæi s
e na povremena simbolièna povlaèenja nakon to im poðe za rukom ostvariti svoje ciljeve.
Jasno je za to Sjedinjene Dr ave ne mogu tolerirati suveren, vi e ili manje demokratsk
i Irak. Meðutim, to pitanje nije moguæe postaviti zato to je ono u sukobu s jednom na
dasve afirmiranom doktrinom: od nas se oèekuje da povjerujemo da bi Sjedinjene Dr av
e bile napale Irak i da je ta dr ava bila samo otok u Indijskom oceanu i da je nje
n glavni izvozni proizvod, umjesto nafte, bio ukiseljeno povræe.
Svakomu tko nije potpuno odan stranaèkoj stezi otprve je jasno da æe Sjedinjene Dr ave
uspostavom kontrole nad Irakom enorm-no ojaèati svoju moæ nad svjetskim energetskim
resursima i na taj naèin ovladati polugom za uspostavljanje kontrole nad cijelim
svijetom.
Pretpostavite da Irak postane suverena i demokratska zemlja. Poku ajte, nadalje, z
amisliti kakvu bi politiku ta zemlja vodila da se to dogodi. iitsko stanovni tvo na
jugu zemlje, gdje se nalaze najveæa nalazi ta iraèke nafte, steklo bi dominantan utje
caj. Ono bi bilo sklono uspostavi prijateljskih odnosa sa iitskim Iranom. Njihovi
odnosi veæ sada su vrlo bliski. Brigada Badr, sastavljena od paravojnih jedinica
koje uglavnom kontroliraju jug zemlje, obuèavana je u Iranu. Utjecajni klerici tak
oðer imaju dugogodi nje odnose s Iranom, ukljuèujuæi ajatolaha Sistanija koji je ondje o
drastao.
Usto, privremena vlada, u kojoj prevladavaju iiti, veæ sada poèinje uspostavljati eko
nomske, a mo da i vojne odnose s Iranom.
Nadalje, odmah preko granice, u Saudijskoj Arabiji, stanuje uglavnom iitsko stano
vni tvo koje je izlo eno estokoj represiji re ima. Bilo kakav razvoj dogaðaja koji bi vod
io prema neovisnosti Iraka rezultirao bi po svoj prilici pojaèanim zahtjevima tamo n
jeg stanovni tva za izvjesnim stupnjem autonomije i pravde. Osim toga, to je podruèj
e u kojemu se nalaze najveæe rezerve saudijske nafte.
Sve to imalo bi za posljedicu labav iitski savez koji bi se sastojao od Iraka, Ir
ana te dijelova Saudijske Arabije u kojima se nalaze najveæa nalazi ta nafte, koji b
i bio neovisan o VVashingtonu i dr ao pod kontrolom golema podruèja s najva nijim svje
tskim rezervama nafte.
Prilièno je vjerojatno da bi se takav blok zemalja mogao povesti za primjerom Iran
a i, zajedno s Kinom i Indijom, poraditi na va nijim energetskim projektima.
U takvu sluèaju Iran bi odustao od Zapadne Europe, jer bi mogao s pravom pretposta
viti da ona neæe biti voljna djelovati neovisno o Sjedinjenim Dr avama. Kinu je, meðut
im, nemoguæe zapla i-ti. Upravo to je razlog to se Sjedinjene Dr ave toliko pla e Kine.
Kina veæ sada uspostavlja vojne i ekonomske odnose s Iranom - pa èak i sa Saudijskom
Arabijom. Postoji azijska koordinatna mre a koja je izgraðena radi za tite energije,
a osnovu joj èine Kina i Rusija, no u tu mre u mogle bi se takoðer integrirati zemlje
poput Indije, Koreje i drugih. Zaputi li se u tom smjeru i Iran, on bi mogao pos
tati sto er te moæne mre e.
Takav razvoj dogaðaja, koji bi obuhvatio suvereni Irak, a mo da èak i najva nije saudijs
ke energetske resurse, bio bi prava noæna mora za Washington.
Osim toga, u Iraku ponovno jaèa radnièki pokret, a to je vrlo znaèajno. VVashington us
trajava na potrebi da Sadamovi kruti anti-radnièki zakoni ostanu i dalje na snazi,
ali radnièki pokret i dalje jaèa, unatoè tim zakonima i krajnje nepovoljnim uvjetima.
Radnièke aktiviste ubijaju. Nitko ne zna tko ih ubija: mo da to èine pobunjenici, mo da
biv i èlanovi partije Baas, mo da netko drugi. No oni ne odustaju. Oni su jedna od na
jva nijih poluga demokratizacije koja ima duboke korijene u iraèkoj povijesti i koja
mo e ponovno o ivjeti, na u as okupacijskih vojnika, dabome.
Kljuèno je pitanje kako æe na sve to reagirati ljudi na Zapadu. Hoæemo li biti na stra
ni okupacijskih vojnika koji nastoje sprijeèiti demokratske procese i onemoguæiti Ir
aèane u stjecanju suvereniteta? Ih æemo biti na strani iraèkog naroda?
4. sijeènja 2006.
Pobjeda hamasa i "promicanje demokracije"
Pobjeda Hamasa na izborima sluti na zlo, ali je, na alost, posve razumljiva u svje
tlu najnovijeg razvitka dogaðaja.
Hamas mo emo s pravom opisati kao radikalnu i ekstremistièku organizaciju koja se sl
u i nasiljem te kao prijetnju miru i pravednom politièkom rje enju. Korisno je, meðutim,
prisjetiti se da Hamas po mnogoèemu va nom nije ni izbliza tako ekstremistièki kao SA
D i Izrael. Hamas, na primjer, izjavljuje da æe pristati na dugotrajno primirje i
priznati meðunarodno priznatu granicu prije lipnja 1967. te da je spreman prihvati
ti pregovore o politièkom rje enju. Ta ideja potpuno je tuða Sjedinjenim Dr avama i Izra
elu, koje ne pristaju na bilo kakva ogranièenja u pogledu upotrebe nasilja, odbija
ju pregovore i ustrajavaju u stavu da bilo kakvo politièko rje enje mora ukljuèiti izr
aelsko preuzimanje znaèajnih dijelova Zapadne obale (i, mo da, zaboravljene Golanske
visoravni).
Hamas je na izborima pobijedio iz dva razloga: zahvaljujuæi opiranju vojnoj okupac
iji, te na av i oslonac u masama i slu enju si-
rotinji - programom i praktiènim djelovanjem koji svugdje donose glasove.
Bushova administracija, meðutim, smatra pobjedu Hamasa jo jednom u nizu prepreka sv
ojoj politici koèenja demokracije, slu beno nazvanoj promicanjem demokracije" u prevl
adajuæem politièkom novogovoru".
Stav Washingtona prema izborima u Palestini bio je uvijek dosljedan. Izbori su b
ili stavljeni na led sve dok nije umro Jaser Araf at, jer se uzimalo zdravo za g
otovo da bi on na njima sigurno pobijedio. Jasno je da se izbori ne smiju dopust
iti ako na njima mo e pobijediti pogre an kandidat. Arafatova smrt pozdravljena je k
ao prilika za ostvarenje Bushove vizije" demokratske palestinske dr ave - blijedog
i maglovitog odraza meðunarodnoga konsenzusa
0 rje enju koje bi ukljuèivalo postojanje dviju dr ava, koje Sjedinjene Dr ave blokiraju
veæ trideset godina.
Steven Erlanger, pi uæi u New York Timesu neposredno nakon Arafatove smrti èlanak pod
naslovom Hoping Democracv Can Replace a Palestinian Icon", zapoèinje obja njenjem da æe
razdoblje nakon Arafatove smrti biti najnoviji test najva nijeg amerièkog èlanka vjere
prema kojemu izbori daju legitimitet èak i najkrhkijim institucijama".
U posljednjem odlomku njegova èlanka èitamo: Meðutim, kad je rijeè o Palestincima, ovaj p
aradoks je vi eslojan. Bushova administracija u pro losti se opirala raspisivanju no
vih palestinskih nacionalnih izbora. Smatralo se da æe izbori uljep ati Arafatovu sl
iku
1 priskrbiti mu vjerodostojniji mandat, te pridonijeti kredibilitetu i autoritet
u Hamasa."
Ukratko, najva niji èlanak vjere" glasi da su izbori u redu sve dok na njima pobjeðuje
na kandidat.
Pandan tom problemu vidjeli smo nedavno. VVashington i London su zbog masovnog i
nenasilnog otpora iraèkog stanovni tva bili primorani dopustiti raspisivanje izbora
koje su dugo blokirali slu eæi se najrazlièitijim spletkama. Kasnija nastojanja, koja
su smjerala potkopavanju ne eljenih izbora davanjem znaèajne prednosti najdra emu kan
didatu administracije i u utkavanjem neovisnih medija, takoðer su se pokazala neuspj
e nima.
VVashington je istu taktiku primijenio i na izborima u Palestini. Pro log mjeseca
(sijeèanj 2006.) VVashington Post je objavio da je amerièka Agencija za meðunarodni ra
zvoj postala nevidljivi prijenosnik" koji nastoji poveæati popularnost palestinske
vlade uoèi presudnih izbora, u kojima se vladajuæa stranka suoèava s ozbiljnim izazovom
olièenom u radikalnoj islamistièkoj skupini Hamas". A New York Times je izvijestio:
Sjedinjene Dr ave potro ile su oko 1,9 milijuna dolara (godi nje izdvajaju 400 milijun
a dolara) nastojeæi pomoæi Palestincima u realizaciji tuceta brzih projekata prije i
zbora ovoga tjedna; uèinile su to nastojeæi popraviti sliku vlada-juæeg Fataha meðu biraèi
ma i ojaèati njegov polo aj, kako bi se na izborima mogao to bolje nositi s militantn
om frakcijom Hamas."
Kao i obièno, amerièki konzulat u Istoènom Jeruzalemu poku ao je uvjeriti tisak kako su
skrivena nastojanja da se pomogne Fata-hu imala jedan jedini cilj: ojaèati demokrat
ske institucije i pru iti podr ku demokratskim akterima, a ne samo Fatahu."
U Sjedinjenim Dr avama, kao i u bilo kojoj drugoj zapadnoj zemlji, èak i sam poku aj o
vakva ili slièna upletanja strane dr ave u izborni proces doveo bi kandidata u beziz
lazan polo aj, ali dubo-
ko ukorijenjeni imperijalni mentalitet daje legitimitet takvim rutinskim mjerama
podrivanja izbornog procesa i na drugim mjestima. Meðutim, poku aj je i ovaj put pr
opao.
Amerièka i izraelska vlada sada su prisiljene prilagoditi svoje pona anje ako ele iziæi
na kraj s radikalnom islamistièkom strankom èije pona anje, kad je posrijedi uobièajeno
odbacivanje meðunarodnoga konsenzusa, postaje (iako ne potpuno) sve vi e nalik njih
ovome, ako Hamas doista ozbiljno kani prihvatiti primirje i priznati granice pri
je 1967.
Formalna privr enost Hamasa cilju uni tenja Izraela" stavlja ovaj pokret u isti red s
a Sjedmjenim Dr avama i Izraelom, dr avama koje su se formalno zavjetovale da na ovo
m podruèju ne mo e postojati jo jedna palestinska dr ava" (uz Jordan) sve dok oni [Pales
tinci] ne ubla e ekstremni stav i ne prestanu odbacivati primirje i dok ne pristan
u na dr avièicu" sklepanu od fragmenata koji preostanu nakon to Izrael uzme sve to mu s
e svidi u Palestini.
Da bismo bolje razumjeli o èemu je ovdje rijeè, poku ajte zamisliti obratnu situaciju
- da Hamas dopusti Izraelu da ostane u ra trkanim kantonima nesposobnima za samost
alan ivot i praktièki odvojenima jedan od drugoga i od siæu nog dijela Jeruzalema, dok
Palestina podi e golema naselja i pristupa gradnji infrastrukturnih projekata u ci
lju preuzimanja plodne zemlje i resursa, kao i, praktièki, onemoguæavanja kretanja I
zraelcima, pa èak i ambulantnim kolima. I poku ajte, k tomu> zamisliti da Hamas pris
tane te ra trkane dijelove nazivati dr avom".
Kad bi netko predlo io takav osiroma eni oblik dr avnosti", bili bismo s pravom u asnuti
i zacijelo bismo upozorili kako je tu
rijeè o obnovi nacizma te zatra ili da se protiv Hamasa podigne tu ba pred Svjetskim s
udom, jer potièe na genocid i kr i Konvenciju o genocidu. No takav prijedlog stavio
bi Hamas u isti polo aj u kojemu se nalaze Sjedinjene Dr ave i Izrael.
9. veljaèe 2006.
BILJE KA
Nekoliko dana nakon objavljivanja ovog èlanka, politièka elita SAD-a (kojoj se pridr
u ila i europska politièka elita) na dramatièan su naèin oèitovale svoju instinktivnu mr nj
prema demokraciji (ako ona nije onakva kakvu oni ele - to je i opet uoèljiva linija
kontinuiteta" o kojoj govori Thomas Carothers). Amerièka politièka elita odluèila je p
ru iti potporu Izraelu u njegovoj namjeri da najstro e kazni Palestince koji su pogre n
o glasovali" na slobodnim izborima. Kao i obièno, elita nije uspjela otkriti to to
toèno podrazumijeva. Vi e o tome u Gilbert Achar, Noam Chomskv* and Stephen Shalom,
Perilous Poiver (2006.).
Azija, Srednja i ju na amerika i vladajuæa . supersila
Moguænost da Europa i Azija krenu putem veæe neovisnosti brine amerièke planere jo od z
avr etka Drugoga svjetskog rata. Nakon to su se odnedavno poèeli nazirati obrisi tripo
larnoga svjetskog poretka", koji tvore Europa, Sjeverna Amerika i Azija, njihova
zabrinutost sve vi e raste.
Latinska Amerika postaje iz dana u dan sve neovisnija. Azija i Srednja i Ju na Ame
rika jaèaju meðusobne veze, dok vladajuæa su-persila, ta crna vrana, satire samu sebe
u zloj sreæi Bliskog istoka.
Regionalno integriranje u Aziji i Latinskoj Americi pretvara se u najva niji probl
em koji, iz perspektive VVashingtona, nagovije ta nastajanje jednog novog svijeta
koji se opire amerièkim interesima i nad kojim SAD postupno gube kontrolu. Dakako,
odluèujuæi èimbenik i prijeporna toèka i dalje su izvori energije, neovisno o tome o ko
jem je podruèju u svijetu rijeè.
Kinu, za razliku od Europe, nije moguæe zastra iti, i to je glavni razlog za to se VVa
shington toliko boji Kine. SAD je pred dilemom: koraci koji bi mogli dovesti do
konfrontacije s tom zemljom onemo-
guæeni su zbog oslanjanja amerièkoga krupnog kapitala na Kinu kao platformu za izvoz
roba i sve veæe tr i te, kao i zbog kineskih financijskih rezervi koje su po nekima r
avne japanskima.
Nakon posjeta saudijskoga kralja Abdulaha Pekingu u sijeènju (2006.), oèekuje se da æe
Kina i Saudijska Arabija potpisati memorandum o meðusobnom razumijevanju u kojemu
æe se te dvije zemlje zalo iti za poveæanje suradnje i ulaganja u naftnu industriju i
industriju prirodnog plina", pi e Wall Street Journal.
Velik dio iranske nafte veæ sada odlazi u Kinu, a Kina opskrbljuje Iran raznim vrs
tama oru ja, koje obje zemlje smatraju sredstvom za odvraæanje moguæeg amerièkog napada.
Indija je takoðer suoèena s izborom. Ona mo e odluèiti da bude ovisna o SAD-u, a mo e se,
isto tako, prikloniti neovisnom bloku azijskih zemalja koji upravo nastaje, vezu
juæi se sve vi e uz proizvoðaèe nafte na Bliskom istoku. Siddarth Varadarjan, zamjenik g
lavnog urednika lista Hindu, primjeæuje: Ako elimo da 21. stoljeæe bude 'stoljeæe Azije'
, pasivnost Azije u energetskom sektoru mora prestati."
Suradnja izmeðu Indije i Kine od kljuène je va nosti. Sporazum potpisan u Pekingu u si
jeènju (2006.) pripravio je put Indiji i Kini za suradnju ne samo na podruèju tehnolo
gije, nego i u iskori tavanju i proizvodnji ugljikovodika; takva vrsta partnerstva
mogla bi naposljetku dovesti do promjena u temeljnim jednad bama koje se odnose n
a naftni sektor i na sektor prirodnog plina", istièe Varadarjan.
Drugi korak, o kojemu se veæ neko vrijeme razmi lja jest azijsko tr i te naftom koja bi
se plaæala eurima. Utjecaj to bi ga takvo
tr i te imalo na meðunarodni financijski sustav i na ravnote u globalne moæi mogao bi biti
znatan.
Ne trebamo se èuditi to je predsjednik Bush nedavno otputovao u Indiju, kojom prili
kom je tu zemlju nastojao zadr ati u oboru, ponudiv i joj kao mamac suradnju u kori te
nju nuklearne energije i druge poticaje.28
2818. prosinca 2006. predsjednik Bush je, dobiv i prethodno suglasnost najveæeg dije
la kon-gresnika, potpisao Zakon o suradnji SAD-a i Indije u miroljubivom kori tenj
u atomske energije. U skladu s veæ ustaljenom praksom, koja je nakon Reagana i Gin
gricha postala rutinska, nazivi zakona izglasanih u Kongresu nalik su onima u Or
vvellovim romanima. U tom pogledu, ni naziv tog zakona nije iznimka. Njegova tem
eljna znaèajka sadr ana je u tome to se njime Indiji odobrava proizvodnja nuklearnog
oru ja, èime se prekoraèuju granice predviðene Sporazumom o zabrani irenja nuklearnog oru
a. Uz ostale nagrade, Indiji se tim zakonom nudi pomoæ u programima proizvodnje nu
klearnog oru ja. Bushova inicijativa bila je (kao i obièno) jednostrana, istièe struènja
k za atomsko oru je Gary Milhollin; o njemu nisu obavije tene meðunarodne institucije
(Nuclear Suppliers Group, Missile Techno-logy Control Regime), ustanovljene radi
zaustavljanja irenja nuklearnog oru ja i njegove isporuke, niti je on usklaðen s nji
hovim propisima. Sporazumom izmeðu SAD-a i Indije kr i se glavno naèelo obaju re ima": naè
lo da oni vrijede bez obzira na dr avu". VVashington je pozvao i druge zemlje èlanice
da postupe na isti naèin", primjeæuje Milhollin, savjetujuæi im, po svoj prilici, da s
klope jednostrane poslove s Iranom ili Pakistanom", ili s nekom drugom zemljom po
svom izboru. Nove inicijative VVashingtona koje imaju za cilj potkopavanje bari
jera protiv nuklearnog rata, dodaje on, mogu ubrzati dan kad æe nuklearna eksplozij
a uni titi neki amerièki grad". Na taj naèin, kao to je priznala dr avna tajnica Rice, el
elo se olak ati izvoz amerièkim tvrtkama. Glavni cilj, sugerira Milhollin, bio je pr
odati vojne zrakoplove Indiji. Poruka glasi: nadzor nad izvozom nuklearnog oru ja S
jedinjenim Dr avama manje je va an od novca" - tj. od profita velikih amerièkih korpor
acija (Current His-tory, studeni 2006). Nedugo nakon toga izvije æeno je da se Indij
a i Kina pripremaju staviti svoj potpis na slièan sporazum koji æe Indiji omoguæiti pri
stup najsuvremenijoj nuklearnoj tehnologiji koja joj je prije bila nedostupna".
Taj sporazum omoguæio bi Indiji ekvidistancu u odnosu na SAD i Kinu", obja njava jeda
n indijski du nosnik, dok Kinezi smatraju da bi on mogao pomoæi razvoju rusko-indijs
ko-kineske suradnje, koja bi bila protute a amerièkoj globalnoj ekonomiji (Jehangir
Pocha, China and India on verge of nuclear deal", Boston Globe, 20. studenoga 200
6.). U meðuvremenu, indijski premijer Manmohan Sing je pred Parlamentom izjavio da
vrljanje amerièkih inspektora po na im nuklearnim postrojenjima ne dolazi u obzir", a
ministar vanjskih poslova Pranab Mukerjee dodao je da ni jednom strancu neæemo dop
ustiti nadzor nad na im strate kim programima, niti da se upleæe u njih", podrazumijev
ajuæi pod time proizvodnju nuklearnog oru ja i njegovo testiranje (Pallava Bagla, Ind
o-U.S. Nuclear Pact in Jeopardy", Science, 22. prosinca 2006.). Na ozbiljnost ti
h poteza upozorava Michael Krepon, suosnivaè Centra Henry J. Stimson i vodeæi struènja
k za uklanjanje opasnosti od nuklearnog rata. Nakon to je SAD omoguæio Indiji da bud
e pod bla im re imom nuklearnog nadzora", pi e on, moguæno æu da doðu do nuklearnog oru ja
se okoristiti i druge zemlje." Jednostrana odluka Sjedinje-
U meðuvremenu, u Latinskoj Americi, od Venezuele na sjeveru do Argentine na jugu k
ontinenta, prevladavaju vlade lijevog centra. Domaæe stanovni tvo u tim zemljama pos
taje sve aktivnije i utjecajnije, naroèito u Boliviji i Ekvadoru, gdje tra i da proi
zvodnja nafte i plina bude u rukama domaæe industrije, a u nekim sluèajevima potpuno
se protivi proizvodnji tih energenata. Mno tvo ljudi u tim zemljama jamaèno ne vidi
nikakva razloga za to bi njihov ivot, njihovo dru tvo i njihova kultura bili prekinu
ti ili uni teni samo zato da bi stanovnici New Yorka mogli sjediti u svojim skupoc
jenim d ipovima i psovati zbog zakrèenja prometa.
Venezuela je kao vodeæi izvoznik nafte u hemisferi uspostavila najtje nje odnose s K
inom i namjerava poveæati izvoz u tu zemlju u sklopu nastojanja da smanji ovisnost
o amerièkoj vladi koja prema njoj pokazuje otvoreno neprijateljstvo.
Venezuela se pridru ila ju noamerièkoj carinskoj uniji MER-COSUR, povukav i tako potez k
oji je argentinski predsjednik Nestor Kirchner nazvao prekretnicom" u razvoju ovo
g trgovaèkog bloka, dok ga brazilski predsjednik Luiz Inacio da Silva naziva novim
poglavljem u na oj integraciji".
Osim to Argentinu opskrbljuje naftom, Venezuela je otkupila gotovo treæinu argentin
skog duga, nastalog 2005., to je jo jedan
nih Dr ava da Indiju izuzmu od obveze pridr avanja globalnih pravila u trgovini nukl
earnim oru jem je bez presedana"; ako se drugi glavni potencijalni profiteri koji saèi
njavaju skupinu pod nazivom Nuclear Suppliers Group - pet stalnih èlanica Vijeæa sig
urnosti - povedu za amerièkim primjerom" i stave profit ispred zabrane irenja nuklea
rnog oru ja", re im zabrane irenja nuklearnog oru ja do ivjet æe jo jedan ozbiljan udarac
dnostavno reèeno, kad prestane nadzor nad izvozom nuklearnog oru ja, prestat æe postoj
ati i NPT", zakljuèuje on. Vi i du nosnici u Bushovoj administraciji sporazum sklopljen
izmeðu SAD-a i Indije vide kao znaèajan dio naslijeða Bushove administracije", primjeæu
je Krepon. Na alost, sasvim je moguæe da su u pravu." Krepon, The Nuclear Flock", Bull
etin of the Atomic Scientists, o ujak/travanj 2007.
korak u nastojanju èitave regije da se oslobodi kontrole Meðunarodnog monetarnog fon
da nakon dva desetljeæa katastrofalne podlo nosti pravilima to su ih nametnule meðunaro
dne financijske institucije u kojima odluèujuæu rijeè imaju Sjedinjene Dr ave.
Izborom Eva Moralesa za prvog domorodaèkog predsjednika u povijesti Bolivije, u pr
osincu 2005., uèinjen je jo jedan va an korak u irenju integracijskih procesa u Latins
koj Americi. Nedugo nakon izbora za predsjednika, Morales je s Venezuelom sklopi
o niz sporazuma o proizvodnji energije. Prema pisanju Financial Timesa, oèekuje se
da æe ti sporazumi poduprijeti predstojeæe radikalne reforme u gospodarstvu i energe
tskom sektoru Bolivije", s njenim golemim naftnim rezervama, drugima po velièini u
Ju noj Americi iza Venezuele.
Kubansko-venezuelanski odnosi postaju sve tje nji, pri èemu se obje zemlje oslanjaju
na svoje komparativne prednosti. Venezuela opskrbljuje Kubu jeftinom naftom, a
Kuba zauzvrat organizira programe opismenjavanja i zdravstvene skrbi, aljuæi u tu z
emlju tisuæe visokokvalificiranih struènjaka, uèitelja i lijeènika koji djeluju u najsir
oma nijim i najzapu tenijim podruèjima, nastavljajuæi tako praksu zapoèetu u drugim zemlja
ma Treæega svijeta.
Kubanskoj medicinskoj pomoæi vesele se i u drugim krajevima svijeta. Pakistan je u
listopadu pro le godine (2005.) pogodio razorni potres, prouzroèiv i jednu od najstra n
ijih tregedija posljednjih godina. Uz golem danak u ljudskim ivotima, potres je z
a sobom ostavio nepoznat broj pre ivjelih, bez skloni ta, hrane i medicinske pomoæi, u
uvjetima nemilosrdne zime.
Kuba je u Pakistan poslala najveæi kontingent lijeènika i pomoænog medicinskog osoblja"
, plativ i pritom sve tro kove (jamaèno
je èitav projekt financirala Venezuela), pi e John Cherian u indijskom listu Frontli
ne, citirajuæi pritom vodeæi pakistanski dnevnik Daivn. Pakistanski predsjednik Perv
ez Musharraf izrazio je duboku zahvalnost" Fidelu Castru na golemoj odva nosti i suo
sjeæanju" kubanskih medicinskih timova - u kojima je, sudeæi prema izvje tajima, bilo
vi e od 1000 kvalificiranih lijeènika i ostalog pomoænog medicinskog osoblja, meðu kojim
a je bilo i 44 posto ena i koji su, zatekav i se, nakon povlaèenja zapadnih humanitar
aca, u njima potpuno stranoj kulturi", nastavili izvr avati svoje zadaæe u udaljenim
planinskim selima, iveæi u atorima, dok je vani stezao mraz".
Sve jaèi i sve brojniji pokreti irokih slojeva stanovni tva, koji se razvijaju ponajp
rije u zemljama Juga i u kojima sve vi e sudjeluju i bogate industrijske zemlje, t
vore osnovu za sve uèestalije zahtjeve naj irih slojeva stanovni tva za to veæom neovisno
kao i za pru anjem neophodne pomoæi mno tvima u nevolji.
7. o ujka 2006.
Teorija
"pravednog rata" i stvarni svijet
Potaknuta invazijama i izlikama kojima na e vrijeme obiluje, rasprava o pravednom r
atu" do ivljava renesansu, podjednako meðu struènjacima i meðu kreatorima politike.
U meðuvremenu, mnogo od onoga to se dogaða u zbiljskom svijetu preèesto potkrepljuje Tu
kididovu maksimu prema kojoj moæni èine ono to mogu, dok nejaki podnose ono to moraju",
to nije samo nepravedno, nego je, s obzirom na fazu u kojoj se ljudska civilizac
ija trenutaèno nalazi, i opasnost za sam opstanak ljudske vrste. S obzirom pak na
svoju primjenu, suvremena obnova teorije pravednog rata sjajno se uklapa u spome
nutu maksimu.
Michael VValzer u svojim hvaljenim razmi ljanjima o pravednom ratu opisuje invazij
u na Afganistan kao trijumf teorije pravednog rata", stavljajuæi je uz bok Kosovu k
ao primjeru pravednog rata". Pri tome on ne poku ava dokazati svoju tvrdnju, nego j
e samo iznosi. U ta dva sluèaja, kao uostalom i u cijeloj knjizi, njegova argument
acija oslanja se uglavnom na premise poput èini mi se potpuno opravdanim", vjerujem"
, ili nedvojbeno".
Pri tome se autor uopæe ne obazire na èinjenice, pa ni na one koje naprosto bodu oèi.
Uzmite, primjerice, Afganistan. U trenutku kada su, u listopadu 2001., bombe poèel
e plju tati po toj zemlji, predsjednik Bush upozorio je Afganistance da æe bombardir
anje trajati sve dok Afganistan ne izruèi osobe koje su Sjedinjene Dr ave osumnjièile
za terorizam.
Ovdje je neobièno va na rijeè osumnjièile". Osam mjeseci poslije ef FBI-a Robert S. Muell
r III. izjavio je urednicima i reporterima VVashington Posta da, nakon to je podu
zeta zacijelo najintenzivnija potjera za nekim èovjekom u povijesti, mi mislimo da
su 'mozgovi' [nakon napada 11. rujna] bili u Afganistanu, na najvi im polo ajima u r
ukovodstvu al-Qaide. Urotnici i ostali - oni koji su glavni - sastali su se u Nj
emaèkoj, a mo da i negdje drugdje."
Ono to je jo uvijek bilo nedovoljno jasno u lipnju 2002. nije moglo biti sasvim ja
sno ni u studenome pro le godine, premda je malo tko odmah posumnjao da je to isti
na. Nisam ni ja, jer kakva je korist od sumnje, ali nagaðanje i dokazi dvije su po
sve razlièite stvari. Po teno je, èini se, reæi da nas okolnosti vezane uz bombardiranje
Afganistanaca - a ovo to pi em njih se jedva tièe - potièu da postavimo pitanje je li
bombardiranje bilo oèit primjer pravednog rata".
To podjednako vrijedi i za bombardiranje Srbije 1999., o èemu se op irno raspravljal
o na nekim drugim mjestima. Odreðenije govoreæi, nije sporno da ubijanja i protjeriv
anje stanovni tva na irokoj osnovi nisu bila razlog bombardiranju, kao to se to èesto
tvrdi, nego su ona nastupila kao posljedica bombardiranja, tovi e kao
posljedica s kojom se unaprijed raèunalo, nasuprot uobièajenom izvrtanju istine u me
dijima, a ponekad i u struènim krugovima.29
VValzerove optu be - ne argumenti - usmjerene su protiv neimenovanih ciljeva (bez
obzira na neutemeljene klevete protiv Edvvarda Saida i Richarda Falka) - primjer
ice protiv studenata koji su pacifisti". VValzer pri tome dodaje da njihov pacifiz
am ne vrijedi kao argument", jer misli da je nasilje ponekad legitimno.
Mo emo se slo iti s tvrdnjom da je nasilje ponekad legitimno (osobno se sla em s njom)
, ali sintagmu ja mislim" te ko je nazvati pravim argumentom kad je rijeè o sluèajevima
koji se dogaðaju u stvarnom svijetu o kojima on raspravlja. Na alost, takvo to nije
uopæe atipièno kad je posrijedi pribjegavanje teoriji pravednog rata" kojom se poku ava
opravdati pribjegavanje VVashingtona sili.30
Pozivajuæi se na pravedni rat", borbu protiv terorizma, ili na neki drugi razlog, S
jedinjene Dr ave nastoje uèiniti sebe iznimkom
29 Vidi moju knjigu The New Generation Drtnvs the hine (2000.) u kojoj navodim o
p iran pregled zapadne dokumentacije (u meðuvremenu a uriran), kao i knjige Hegemonija
ili opstanak (Hegemony or Survival) te Failed States. Najvi i du nosnici Clintonove
administracije sada su napokon priznali da glavni razlog bombardiranja nije bio
bijeg Albanaca s Kosova" - o èemu su veæ tada nedvojbeno svjedoèili mnogi dokumenti -
nego odbijanje Jugoslavije da se pridru i irim trendovima politièke i ekonomske reform
e", to je samo kodno ime za neoliberalne programe VVashingtona. John Norris, Coll
ision Course (2005.).
Predgovor Norrisovoj knjizi Collision Course napisao je njegov nadreðeni, Strobe T
albott, zamjenik ministra vanjskih poslova u Clintonovoj administraciji, koji je
bio posebno zadu en za planove u vezi s ratom. Talbott pi e da æe, zahvaljujuæi Johnu No
rrisu", oni koji se zanimaju za rat na Kosovu sada znati...kako su tada nji dogaðaji
izgledali onima (ja bih dodao, na najvi oj razini) meðu nama koji su u njima sudjelo
vali te to smo o njima mislili."
U vezi s Afganistanom vidi moj èlanak 11. rujna i 'doba terora'", bilje ka 11, str. 6
0.
30 O raspravi o doprinosu filozofkinje morala Jean Belke Elshtain vidi u Hegemon
ija ili opstanak (Hegemony or Survival), pogl. 8.; vi e o tome vidi u pro irenom izd
anju knjige objavljenom na interneru.
u odnosu na temeljna naèela svjetskog poretka èijem su formuliranju i ozakonjenju i
same dale golem doprinos.
Nakon Drugog svjetskog rata stupilo je na snagu novo meðunarodno pravo. Njegove od
redbe o pravilima ratovanja kodificirane su u Povelji UN-a, enevskim konvencijama
i Nurnber kim naèelima, a prihvatila ih je i Opæa skup tina UN-a. Poveljom UN-a zabranj
uje se prijetnja silom i njena uporaba ako je nije odobrilo Vijeæe sigurnosti UN-a
, te ako nije posrijedi obrana od oru anog napada, regulirana èlankom 51., kojim se
dopu ta uporaba sile do odluke Vijeæa sigurnosti.
God. 2004., tijekom rasprave u okviru UN-a u kojoj je, meðu ostalima, sudjelovao i
savjetnik za nacionalnu sigurnost Brent Scovvcroft, zakljuèeno je da smisao èlanka
51., kako se on razumije od samog poèetka, nije potrebno ni pro irivati ni ogranièavat
i...
U svijetu u kojemu se mnoge dr ave tu e na potencijalne prijetnje drugih dr ava, opasn
ost za svjetski poredak i za naèelo zabrane intervencije na kojoj se ono i dalje z
asniva suvi e je velika da bi se jednostrana preventivna akcija, kao ne to razlièito o
d kolektivno prihvaæene akcije, prihvatila kao zakonita. Dopustiti takvu akciju je
dnoj zemlji znaèilo bi dopustiti je svim ostalim zemljama.
Prema Strategiji Vijeæa za nacionalnu sigurnost iz rujna 2002., koja se u o ujku (20
06.) neprekidno ponavljala, Sjedinjene Dr ave imaju pravo poduzeti ne to to one naziv
aju ratom kojemu je cilj preduhitriti protivnika", to nipo to ne znaèi da je ovdje rij
eè o ratu kojim se eli preduhitriti protivnika, nego je rijeè o preventivnom ratu" koj
im se izravno kr i Povelja UN-a. Obiènim i svakomu razumljivim jezikom reèeno, rijeè je
o pravu na agresiju.
Pojam agresije nedvosmisleno je definirao sudac Vrhovnog suda SAD-a Robert Jacks
on, glavni tu itelj Sjedinjenih Dr ava na suðenju nacistièkim zloèincima u Nurnbergu. Istu
definiciju naæi æemo i u jednoj autoritativnoj rezoluciji Opæe sku tine UN-a. Zemlja agr
esor", predlo io je tada Jackson sudu, jest ona zemlja koja prva zapoèinje akcije ka
o to su invazija njenih oru anih snaga na teritorij neke druge zemlje, neovisno o to
me je li joj prethodno objavila rat ili ne."
Nema nikave sumnje da se ta definicija odnosi na invaziju Iraka.
Na ovome je mjestu primjereno navesti rijeèi suca Jacksona to ih je izgovorio na suðe
nju u Nurnbergu: Ako su izvjesni postupci kojima se kr e ugovori zloèini, oni su zloèin
i neovisno o tome jesu li ih poèinile Sjedinjene Dr ave ili Njemaèka; nismo spremni po
staviti naèelo o zloèinaèkom pona anju i primijeniti ga na druge ako nismo spremni primi
jeniti ga i na same sebe." Ili, na jednom drugom mjestu: Ne smijemo nikad zaborav
iti da su djela zbog kojih sudimo ovim optu enicima djela zbog kojih æe povijest sut
ra suditi nama. Dopustiti da kale s otrovom mimoiðe ove optu enike znaèi primjeri ga sv
ojim vlastitim ustima."
Za na e politièko vodstvo, privr enost tim naèelima - kao i privr enost vladavini prava opæ
nito - krajnje je ozbiljna prijetnja. Toènije reèeno, ona bi to bila pod uvjetom da
se itko usudi prkositi jedinoj okrutnoj velesili èije vodstvo namjerava oblikovati
svijet u skladu sa svojom vlastitom nasilnièkom filozofijom", kako je u lipnju pro l
e godine (2005.) u vodeæem izraelskom dnevniku Ha-aretz VVashington opisao vojnopo
litièki dopisnik toga lista Reuven Pedatzur.
Potrebno je imati na umu nekoliko jednostavnih istina. Prva od njih glasi da se
postupci ocjenjuju s obzirom na posljedice koje je moguæe unaprijed predvidjeti. D
ruga je naèelo univerzalnosti; naèela koja primjenjujemo na druge du ni smo primijenit
i i na sebe.
Bez obzira na to to je rijeè o banalnim istinama, ova naèela ugraðena su u same temelje
teorije pravednog rata, barem one njene inaèice koja zaslu uje da bude uzeta ozbilj
no. Na alost, ne i one koju zagovaraju istaknuti odvjetnici.
5. svibnja 2006.
DEAKTIVIRANJE IRANSKE NUKLEARNE PRIJETNJE
Ni ta nije va nije od zaustavljanja irenja nuklearnog oru ja i mjera za njegovo uklanja
nje. Ako to ne uèinimo, suoèit æemo se vrlo vjerojatno s nemilim posljedicama, mo da èak i
sa zavr etkom jedinog eksperimenta to ga je biologija izvela s vi im oblikom intelig
encije. Premda kriza prijeti nesagledivim posljedicama, postoji naèin da se ona uèin
i bezopasnom.
Po svemu sudeæi, iranski nuklearni program uskoro æe do ivjeti slom. Prije 1979., dok
je u toj zemlji na vlasti bio iranski ah, VVashington je pru ao sna nu potporu iransk
im nuklearnim programima.
Danas se vrlo èesto mo e èuti tvrdnja da Iranu ne treba nuklearna energija te da on zb
og toga zacijelo tajno radi na proizvodnji nuklearnog oru ja. Kad je posrijedi jeda
n od najveæih proizvoðaèa nafte poput Irana, proizvoditi nuklearnu energiju znaèi postup
ati neekonomièno s resursima", izjavio je Henry Kissinger pro le godine (2005.) u VV
ashington Postu.
Prije trideset godina, meðutim, dok je bio ministar vanjskih poslova u vladi preds
jednika Geralda R. Forda, Kissinger je smatrao da æe nuklerarna energija pomoæi sve v
eæim potrebama iranskog gospodarstva i preostale naftne rezerve osloboditi za izvo
z ili za njihovo kori tenje u petrokemijskoj industriji".
Pro le godine (2005.) Dafna Linzer iz VVashington Posta upitala je Kissingera za to
je promijenio mi ljenje o toj stvari. Kissinger je odgovorio simpatièno i iskreno ka
o i uvijek: Iran je tada bio na saveznik" - to, prevedeno, znaèi da mu je bila potreb
na nuklearna energija.
Godine 1976. Fordova administracija prihvatila je iranske planove o izgradnji moæne
nuklearne industrije, no istovremeno je svim silama nastojala sklopiti s tom ze
mljom posao vrijedan vi e milijardi dolara, koji je Teheranu trebao omoguæiti kontro
lu nad golemim kolièinama plutonija i obogaæenog urana i tako ga osposobiti za proiz
vodnju nuklearne bombe", napisala je Linzer. Najva niji planeri administracije Bus
ha II. koji sada osuðuju te programe - Dick Chenev, Donald Rumsfeld i Paul Wolfowi
tz - u to vrijeme nalazili su se na kljuènim polo ajima u sustavu nacionalne sigurno
sti.
Irancima, naravno, ne pada na pamet baciti svoju povijest na smetli te, ukljuèujuæi i
ovo poglavlje svoje povijesti, kao to je to spreman uèiniti Zapad. Osim toga, oni z
naju da su Sjedinjene Dr ave i njihovi saveznici vi e od pedeset godina kinjili Iran
ce, jo tamo od vremena kada su vojnim puèem, iza kojega su stajali SAD i Ujedinjeno
Kraljevstvo, zbaèeni parlamentarni re im i instaliran ah koji je vladao eljeznom ruko
m sve dok se narod nije digao na ustanak i protjerao ga iz zemlje 1979.; za njeg
ove vladavine zvjerski su
kr ena ljudska prava, no mediji su o tome dugo utjeli, reagirav i ogorèeno tek nakon to
je tiranija kojoj su SAD pru ale potporu zbaèena.31
Zatim je Reaganova administracija podr ala Sadamovu invaziju na Iran, pru ajuæi mu voj
nu i svaku drugu pomoæ u ubijanju stotina tisuæa Iranaca (zajedno s iraèkim Kurdima).
Zatim je predsjednik Clinton nametnuo o tre sankcije Iranu, a nakon toga uslijedil
a je Bushova prijetnja napadom na tu zemlju - èime je ozbiljno prekr ena Povelja UN-
a.
Pro loga mjeseca (svibanj 2006.) Bushova administracija uvjetno je pristala pridru i
ti se europskim saveznicima u izravnim razgovorima s Iranom; no odbila je povuæi p
rijetnju napadom, èineæi na taj naèin praktièki besmislenom svaku ponudu do koje mo e doæi
ijekom pregovora i zaprijetiv i, u biti, toj zemlji oru jem. Kad je rijeè o namjerama
Washingtona, najnovija povijest nudi nam jo vi e razloga za skepticizam.
Prema rijeèima Flvnta Leveretta, visokog du nosnika u Busho-vu Vijeæu za nacionalnu si
gurnost, reformistièka vlada Muhameda Hatamija je u svibnju 2003. ponudila razraðen d
nevni red diplomatskog procesa koji je imao za cilj razrije iti, na obuhvatnoj osn
ovi, sve razlike izmeðu Sjedinjenih Dr ava i Irana." U taj dnevni red bilo je ukljuèen
o oru je za masovno uni tenje, rje enje izra-elsko-palestinskog sukoba na osnovi postoj
anja dviju dr ava, buduænost libanonskog Hezbollaha te suradnja s agencijom UN-a za
nuklearnu za titu", izvijestio je pro log mjeseca (svibanj 2006.) Fi-
3' Vidi VVilliam A. Dorman and Mansour Frahnag, The U.S. Press and Iran (1987.).
Radi stjecanja to boljeg uvida i upoznavanja ireg konteksta tada njih zbivanja vidi
Necessary lllu-sions, Appendbc V.3.
nancial Times. Bushova administracija taj je prijedlog otklonila, pri-govoriv i us
put vicarskom diplomatu to ga je uopæe iznio.32
Godinu dana poslije Europska unija i Iran sklopili su sporazum: Iran æe odustati o
d obogaæivanja urana, a Europa æe zauzvrat jamèiti da Sjedinjene Dr ave i Izrael neæe napa
sti Iran. Oèito pod amerièkim pritiskom, Europa se povukla, a Iran je nastavio s pro
cesom obogaæivanja urana.33
Kao i u sluèaju ponuda iz 2003., a i nekih drugih, postoji samo jedan naèin na koji
je moguæe provjeriti ozbiljnost iranskih inicijativa: podupri ih i promatraj to æe se
dalje zbivati. Iz svega to smo dosad mogli vidjeti mo emo zakljuèiti samo to da se S
AD i njegovi saveznici boje da bi iranske inicijative mogle biti ozbiljne.
Iranski nuklearni programi, koliko je poznato, pripadaju njegovu pravu predviðenom
èlankom IV. Sporazuma o zabrani irenja nuklearnog oru ja, kojim se dr avama koje ne po
sjeduju nuklearno oru je omoguæuje proizvodnja goriva za nuklearnu energiju. Bushova
administracija tvrdi da je èlanak IV. potrebno ojaèati, i ja osobno mislim da to im
a smisla.
U vrijeme kad je, 1970., NPT stupio na snagu, postojao je golem jaz izmeðu proizvo
dnje goriva za nuklearnu energiju i za nuklearno oru je. Napredak tehnologije u meðu
vremenu je suzio taj jaz. Meðutim, bilo kakva revizija èlanka IV. trebala bi osigura
ti nesmetan pristup nuklearnoj energiji u nevojne svrhe, u skladu s poèetnim NPT-o
vim sporazumom izmeðu zemalja koje su sebe
32 Vi e detalja o tome u Glenn Kessler, 2003 Memo Says Iranian Leaders Backed Talks
", Washington Post, 14. veljaèe 2007. Tekst iranskog prijedloga koji potvrðuje takve
 izvje taje moguæe je proèitati na web siteu Washington Posta.
33 Vidi Selig Harrison, It is time to put security issues on the table vvith Iran
", Financial Times, 18. sijeènja 2006.
proglasile nuldearnim silama i zemalja koje ne raspola u nuklearnim oru jem.
Godine 2003. direktor Meðunarodne agencije za atomsku energiju Muhamed El Baradei
u tom je cilju iznio razuman prijedlog: da ukupna proizvodnja i prerada tvari ko
je se mogu koristiti u svrhu proizvodnje nuklearnog oru ja budu pod meðunarodnim nad
zorom, s tim to se buduæim legitimnim korisnicima mora osigurati pristup zalihama".
Prema njegovu prijedlogu, bio bi to prvi korak prema potpunoj primjeni rezoluci
je UN-a iz 1993. kojom je zatra eno potpisivanje Sporazuma o obustavi proizvodnje
fisijskih tvari (Fissile Material Cutoff Treatv - FISSBAN). Sve dotle dok se nek
i takav ili slièan prijedlog ne usvoji, izgledi za dugoroèan opstanak ljudske vrste
neæe biti sjajni.
El Baradeijev prijedlog dosad je, prema mojim saznanjima, prihvatila samo jedna
dr ava: Iran, u veljaèi (2006.), u intervjuu s glavnim iranskim nuklearnim pregovaraèe
m Alijem Larijanijem.34
I opet, postoji samo jedan naèin da se provjeri misli li Iran ozbiljno: podupri ga
i promatraj to æe se dalje zbivati. Ili barem izvijesti o tome i na taj naèin izvr i p
ritisak na VVashington da ustanovi misli U Iran ozbiljno ili ne.
Bushova administracija odbija verificirati FISSBAN i u tome ostaje usamljena, ka
o i uvijek. Povjerenstvo UN-a za razoru anje je u studenome 2004. nadmoænom veæinom iz
glasalo zakljuèak o provjerljivom FISSBAN-u. Omjer glasova bio je 147 prema 1 (Sje
dinjene Dr ave), dok su dvije zemlje bile suzdr ane: Izrael i Velika
34 Vidi Larijani, intervju na francuskom radiju, 6. veljaèe 2006. Priopæenje za tisa
k, Government of Iran, 17. veljaèe 2006. Vidi takoðer Gareth Smyth et al., Iran raise
s hopes of nuclear settlement", Financial Times, 12. veljaèe 2007.
Britanija. Tijekom rasprave britanski ambasador izjavio je da Velika Britanija p
ru a potporu Sporazumu, ali da ne mo e glasovati za nj zato to ova verzija unosi podje
lu u meðunarodnu zajednicu": 147 prema 1. Prioriteti Blairove vlade jasni su kao d
an.
Pro le godine (2005.) o tom Sporazumu glasovala je Opæa skup tina UN-a u potpunom sast
avu. Omjer glasova bio je 179 prema 2, pri èemu su Izrael i Velika Britanija opet
bili suzdr ani. Sjedinjenim Dr avama pridru io se Palau.
Postoje naèini za ubla avanje, mo da i za okonèanje, ovakvih i sliènih kriza.35 Prvi je ta
j da SAD i Izrael opozovu krajnje vjerodostojne prijetnje Iranu kojima se tu dr av
u praktièki potièe na proizvodnju nuklearnog oru ja kao sredstva za odvraæanje (i koje s
u, ako to nekomu ne to znaèi, ozbiljno kr enje Povelje UN-a).
Drugi korak bio bi taj da se pridru e ostalom dijelu svijeta i verificiraju FISSBA
N, a jednako tako i El Baradeijev prijedlog ili ne to slièno njemu.
Treæi korak bio bi da se sve dr ave poènu pridr avati èlanka IV. Sporazuma o zabrani irenj
nuklearnog oru ja, koji dr ave koje posjeduju nuklearno oru je obvezuje da u dobroj vj
eri" poduzmu sve potrebne napore kako bi se nuklearno oru je uklonilo, to je, prema
odluci Svjetskog suda, njihova zakonska obveza. Ni jedna
35 Prvo veæe istra ivanje javnog mnijenja u vezi s tim (PIPA, veljaèa 2007.) otkriva n
am da bi, da su SAD i Iran kojim sluèajem istinski demokratske dr ave u kojima javno
mnijenje utjeèe na politiku, va na pitanja bilo moguæe brzo rije iti. Prema toj studiji
, Iranci i Amerikanci uglavnom se sla u ,,u gotovo svim va nim pitanjima koja se odn
ose na irenje nuklearnog oru ja": napose se sla u u pogledu prava Irana na proizvodnj
u nuklearne energije, ali ne i nuklearnog oru ja, uklanjanje svih vrsta nuklearnog
oru ja, te na uspostavu zone zabrane nuklearnog oru ja na Bliskom istoku koja bi ukl
juèivala i islamske zemlje i Izrael." VVashington glatko odbija ove prijedloge, uz
sna nu republikansko-demokratsku potporu. Rijeè je o jo jednom u nizu primjera golem
og jaza izmeðu javnog mnijenja i javne politike. U vezi s tim, vidi Failed States
i Benjamin Page (u suradnji s Marshallom Boutonom), The Foreign Polici/ Disconne
ct (2006). Ovo odvajanje" vrijedi za kljuèna pitanja unutarnje politike SAD-a.
dr ava na svijetu koja posjeduje nuklearno oru je ne postupa u skladu s tom obvezom,
a Sjedinjene Dr ave prednjaèe u njezinu kr enju.
Èak i samo koraci u tom smjeru ubla ili bi predstojeæu krizu s Iranom. Nadasve je va no
uzeti ozbiljno rijeèi Muhameda El Bara-deija: Ova situacija ne mo e se rije iti oru jem.
Takvo to je nezamislivo. Jedino trajno rje enje jest ono do kojega se dolazi pregov
orima." A do njega je moguæe doæi.
15. lipnja 2006.
LIBANON VIÐEN KROZ CILJNIK BOMBARDERA
U Libanonu je i dalje na snazi krhko primirje - jedan u nizu prekida vatre izmeðu
Izraela i njegovih neprijatelja tijekom vi e desetljeæa u krugu koji se kao po nekom
pravilu uvijek iznova vraæa ratovanju, krvoproliæima i ljudskoj bijedi.
Poku ajmo opisati trenutaènu krizu onakvom kakva ona doista jest: posrijedi je amerièk
o-izraelska agresija na Libanon, pri èemu napadaèi cinièno tvrde da je akcija legitimn
a. U pozadini, kao to je to u pro losti uvijek bilo, stoji izraelsko-palestinski su
kob.
Nije ovo prvi put da Izrael napada Libanon s izlikom o tobo njoj prijetnji Libanon
a Izraelu. Ovaj put izlika je potpuno nevjerodostojna. To vrijedi i za najznaèajni
je napade to ih je Izrael uz amerièku potporu poduzeo protiv Libanona 1982. U izvje t
ajima i komentarima amerièkih medija invazija se najèe æe opisuje kao reakcija na palest
inski teror, raketiranje Galileje i tomu slièno. Rijeè je o obiènoj izmi ljotini. Palest
inska oslobodilaèka organizacija (PLO) strogo se pridr avala prekida vatre do kojega
je do lo na inicijativu SAD-a, unatoè uèestalim i èesto smrtonosnim izraelskim napadima
na Libanon koji su bili poduzimani u nastojanju da se izazove neka akcija koja b
i poslu ila kao izlika za planiranu invaziju. Libanon je reagirao samo dvaput, i t
o prilièno neuvjerljivo, i obje te reakcije bile su shvaæene kao puko upozorenje. Za
tim je Izrael, poslu iv- i se izmi ljenom izlikom i uz potporu Reaganove administracij
e, napao Libanon u lipnju 1982. Napad u kojemu je poginulo izmeðu 15.000 i 20.000
ljudi i koji je iza sebe ostavio najveæi dio zemlje u ru evinama najvi i vojni i polit
ièki krugovi u Izraelu opisali su kao rat za Zapadnu obalu. On je bio poduzet u na
stojanju da se napokon okonèaju zahtjevi Palestinske oslobodilaèke organizacije za d
iplomatskim rje enjem koji su odavno poèeli uzrujavati Izrael.
Unatoè tomu to se okolnosti u kojima je do lo do invazije u srpnju (2006.) uvelike ra
zlikuju od onih iz 1982., najnovija invazija izvedena je po sliènom obrascu. U ovo
m sluèaju, kao izlika navedeno je zarobljavanje dvojice izraelskih vojnika u napad
u Hezbollaha na izraelski teritorij. Najo trije kritike to su ih na raèun razorne ame
rièko-izraelske invazije uputile zapadne zemlje svodile su se na tvrdnju da je inv
azija neprimjerena". Rijeè je, meðutim, o èistom cinizmu. Izrael veæ desetljeæima kidnapir
i ubija civile u Libanonu i na puèini, Libanonce i Palestince, i dr i ih dugo u Izr
aelu, katkad kao taoce, katkad u tajnim izbama za muèenje poput Logora 1391.36
Ovaj put nitko nije pozivao na napad na Izrael. Isto tako, nitko nije pozivao na
napad na Sjedinjene Dr ave, u kojem sluèaju bi takve akcije bile opravdane.
36 U vezi sa zatvorima vidi Aviv Lavie, Inside Israel's secret prison", Haaretz,
22. kolovoza 2003.; Jonathan Cook, Facilitv 1391: Israel's Guantanamo", Le Monde
diplomatiaue, studeni 2003., te Chris McGreal, Facilitv 1391: Israel's secret pri
son", Guardian (UK), 14. studenoga 2003.
Isto vrijedi i za irenje napada na Gazu nakon zarobljavanja desetnika Gilada alita
25. lipnja 2006. Sjedinjene Dr ave i njeni saveznici izjavili su da su duboko pot
reseni tim u asnim zloèinom i, s uobièajenim rezervama o njegovoj mo ebitnoj neprimjeren
osti, pru ili potporu divljaèkoj reakciji Izraela - primjerice, razaranju elektriène c
entrale, zbog èega je tamo nje stanovni tvo ostalo bez elektriène struje, vode i kanaliz
acije; redovitim noænim zvuènim udarima koji uzrokuju probijanje zvuènog zida i kojima
se zastra uju libanonska djeca; naglom porastu broja ubijenih civila; i jo mnogoèemu
drugome, zbog èega tu dr avu vi e nije moguæe razlikovati od teroristièke organizacije",
uduæi da svoju bespomoænu rtvu pretvara u sparu eni, uni teni vrt, umotan u tugu i patnje
"37
Ovaj put prijetvornost reakcije bila je uoèljivija nego inaèe. Dan prije toga, 24. l
ipnja 2006., Izrael je oteo dvojicu civila u Gazi, braæu Muammar, to je kudikamo te i
zloèin od zarobljavanja vojnika, i odveo ih u Izrael, kr eæi tako enevske konvencije.
Njih dvojica nestali su u izraelskim zatvorima, u kojima Izrael dr i blizu 1000 lj
udi protiv kojih jo nije podignuta optu nica, to znaèi da su kidnapirani. Zapad nije r
eagirao na to izraelsko kidnapiranje. tovi e, ono je jedva i spomenuto.
Kako prekinuti ovaj zaèarani krug? Temeljni obrisi za rje enje izraelsko-palestinsko
g sukoba svima su poznati i veæ trideset godina podr ava ih konsenzus naj ire meðunarodn
e zajednice: rje e-
37 Gideon Levy, Haaretz, 2. srpnja, 18. kolovoza 2006. B'Tselem, Act of Vengeanc
e: Israel's Bombing of the Gaza Povver Plant and its Effects (rujan 2006.). To j
e, naravno, samo do sr i ogoljeni primjer.
nje na bazi postojanja dviju dr ava, uz priznavanje meðunarodne granice i eventualne
uzajamne i manje prilagodbe.
Arapske dr ave 2002. formalno su prihvatile taj prijedlog, a davno prije prihvatil
i su ga i Palestinci. Voða Hezbollaha Sajed Hasan Nasrallah jasno je rekao da, iak
o Hezbollah nije osobito sklon takvu rje enju, on ga neæe dovoditi u pitanje. Iransk
i vrhovni voða", ajatolah Hamnei, nedavno je potvrdio da Iran takoðer podr ava to rje enj
e. Hamas je jasno stavio do znanja da je takoðer spreman za pregovore o rje enju na
toj osnovi.
Sjedinjene Dr ave i Izrael i dalje opstruiraju politièko rje enje, kao to su to, uz kra
tkotrajne i neva ne iznimke, èinili svih ovih trideset godina. Odbijanje je ne to èemu m
o emo biti skloni kod kuæe, ali rtve ne smiju u ivati taj luksuz.
SAD i Izrael ne odbacuju rje enje samo na rijeèima, nego, to je mnogo va nije, i na dje
lu. Izrael, uz potporu SAD-a, sustavno provodi svoj program aneksije, komadanja
sve skuèenijih palestinskih teritorija i oduzimanja Palestincima onoga to im je jo p
reostalo, preuzimajuæi Jordansku dolinu - provodeæi na taj naèin program konvergencije"
koji se u Sjedinjenim Dr avama, zaèuðujuæe, naziva hrabrim povlaèenjem".
Posljedica je toga da su Palestinci kao nacija suoèeni s uni tenjem. Najznaèajniju pot
poru Palestincima daje Hezbollah, koji je nastao kao reakcija na invaziju 1982.
Hezbollah je stekao znatan ugled predvodeæi nastojanja da se Izrael prisili na pov
laèenje iz Libanona 2000. Usto, Hezbollah je, poput nekih drugih islamistièkih pokre
ta, ukljuèujuæi Hamas, zadobio potporu irokih masa, poma uæi sirotinji u njenim socijalni
m potrebama.
Zbog toga izraelski i amerièki planeri smatraju da je Hezbollah potrebno oslabiti
ili uni titi - ba kao to je PLO morao biti silom uklonjen iz Libanona 1982. Hezbolla
h je, meðutim, toliko srastao s libanonskim dru tvom da ga je nemoguæe iskorijeniti a
da se pritom ne uni ti i najveæi dio Libanona - otuda tako estok napad na libanonsko
stanovni tvo i na njegovu infrastrukturu.
U skladu s veæ poznatim obrascem, agresija ima za posljedicu sve veæu potporu Hezbol
lahu, ne samo u arapskom i muslimanskom svijetu, nego i unutar samoga Libanona.
Pro loga mjeseca (srpanj 2006.) ispitivanje javnog mnijenja otkrilo je da 87 posto
Libanonaca podr ava otpor Hezbollaha invaziji, ukljuèujuæi 80 posto kr æana i Druza. Suni
tskim i iitskim vjerskim voðama u izjavi kojom se osuðuje agresija" i pozdravlja otpor,
predvoðen uglavnom Hezbollahom", pridru io se èak i kardinal Mar Nasrallah Boutros Sf
eir, patrijarh maronitskih katolika i duhovni voða prozapadno orijentiranoga dijel
a libanonskog stanovni tva. Prema ispitivanjima javnog mnijenja, 90 posto Libanona
ca smatra Sjedinjene Dr ave sukrivcem za ratne zloèine Izraela protiv libanonskog nar
oda".
Amal Saad-Ghorayeb, vodeæi libanonski struènjak za Hezbollah, primjeæuje da su ovi rezu
ltati jo znaèajniji kad se usporede s rezultatima sliènog istra ivanja provedenog prije
samo nekoliko mjeseci, prema kojima je samo 58 posto Libanonaca vjerovalo da He
zbollah ima pravo ostati naoru an, pa, prema tome, i nastaviti s otporom."
Dinamika je poznata. Rami G. Khouri, urednik libanonskog lista Daily Star, pi e da
su Libanonci i Palestinci na uporne i sve nemilosrdnije napade Izraela na cjelok
upno civilno stanovni tvo
reagirali tako to su stvorili paralelna ili alternativna vodstva koja ih mogu za ti
titi i opskrbiti najnu nijim potrep tinama kao to su voda i struja."
Ustraju li Sjedinjene Dr ave i Izrael u uni tavanju svih nada Palestinaca u ostvaren
je njihovih nacionalnih prava i razaranju Libanona, ove i sliène snage bit æe jo jaèe i
ekstremnije.
U sada njoj krizi èak je i kralj Saudijske Arabije Abdulah, najstariji (i najva niji)
saveznik Washingtona u cijeloj regiji, bio prisiljen reæi: Odbaci li se mirovna opc
ija zbog arogancije Izraela, preos-taje samo ratna opcija, s tim to nitko ne zna
kakve æe posljedice zadesiti èitavu regiju, ukljuèujuæi i ratove i sukobe koji neæe nikoga
po tedjeti, èak ni one koje njihova vojna moæ dovodi u isku enje da se igraju vatrom."
Nije nikakva tajna da je VVashington pridonio uni tenju sekularnog arapskog nacion
alizma i stvaranju Hezbollaha i Hamasa, ba kao to je nasilje SAD-a pospje ilo uspon
ekstremistièkog islamskog fundamentalizma i d ihadistièkog terorizma. Posljednja avant
ura zacijelo æe stvoriti nove nara taje ogorèenih i ljutitih d i-hadista, ba kao to je to
uèinila invazija na Irak.
Izraelski pisac Uri Avnerv primijetio je da ef izraelskog zdru enog sto era Dan Halut
z, koji je prije bio zapovjednik ratnog zrakoplovstva, gleda svijet ispod sebe kr
oz ciljnik bombardera". Isto vrijedi i za trokut Rumsfeld-Cheney-Rice, kao i za
druge najva nije planere Bushove administracije. Kao to povijest pokazuje, takvo gl
edanje na svijet nije nimalo neuobièajeno kad je rijeè o onima koji raspola u sredstvi
ma kojima mogu èiniti nasilje.
Saad-Ghorayeb opisuje trenutaèno nasilje u apokaliptièkim razmjerima", upozoravajuæi da
æe, ostavi li amerièko-izraelska
kampanja iza sebe situaciju u kojoj æe iitska zajednica kipjeti od ogorèenosti na Izra
el, Sjedinjene Dr ave i vladu koju do ivljava kao izdajnièku, nastati pravi pakao."
Najva nije pitanje - sukob izmeðu Izraela i Palestinaca - moguæe je rije iti uz pomoæ dipl
omacije, pod uvjetom da Sjedinjene Dr ave i Izrael prestanu odbacivati miroljubivo
rje enje. Druge istaknute probleme u regiji moguæe je takoðer rije iti uz pomoæ pregovora
i diplomacije. Uspjeh takvih pregovora nije moguæe zajamèiti. Sigurni smo, meðutim, d
a æe gledanje na svijet kroz ciljnik bombardera donijeti samo jo vi e bijede i patnji
, mo da èak i u apokalipnèkim razmjerima".
24. kolovoza 2006.
Latinska Amerika progla ava svoju . neovisnost
Pet stoljeæa nakon europskih osvajanja Ju na Amerika ponovno postaje neovisna. Velik
dio ovoga dijela svijeta, od Venezuele do Argentine, ustaje i zbacuje sa svojih
leða naslijeðe stranog gospodstva to su joj ga namrla prethodna stoljeæa te okrutne i
pogubne dru tvene formule èijem su nastanku pridonijela.
Mehanizmi imperijalne vlasti - nasilje i ekonomski ratovi, jo uvijek ive u sjeæanju
Latinoamerikanaca - nisu vi e tako djelotvorni i svjedoèe o kretanju prema neovisnos
ti. VVashington je odjednom primoran tolerirati vlade protiv kojih je u pro losti
poduzimao intervenciju ih mjere odmazde.
Uzdu i poprijeko kontinenta raðaju se ivahni opæenarodni pokreti koji te e istinskoj dem
okraciji. Domaæe stanovni tvo, koje kao da ponovno otkriva svoje pretkolumbovsko nas
lijeðe, postaje djelatan i utjecajan èimbenik, osobito u Boliviji i Ekvadoru.
Ovakav razvoj situacije djelomice je posljedica pojave koju struènjaci i agencije
za ispitivanje javnog mnijenja u Latinskoj Americi zapa aju veæ nekoliko godina: usp
oredo s procesom u kojemu
izabrane vlade postaju u formalnom smislu sve demokratskije, graðani sve èe æe izra avaju
nezadovoljstvo naèinom na koji demokracija funkcionira, kao i nedostatak povjerenja
" u demokratske institucije. Oni nastoje uspostaviti demokratski sustav koji æe se
temeljiti na participaciji naj irih slojeva stanovni tva, a ne na vladavini elita i
li neke strane sile.
Uvjerljivo obja njenje za opadanje povjerenja u postojeæe demokratske institucije po
nudio je argentinski politolog Atilio Boron, koji je primijetio da novi val demo
kratizacije u Latinskoj Americi koincidira s ekonomskim reformama", koje su namet
nute izvana i koje onemoguæuju efikasno funkcioniranje demokracije: rijeè je o neoli
beralnom ,,washingtonskom konsenzusu" koji u svim svojim pojedinostima podriva d
emokraciju i koji je doveo do ekonomske katastrofe i u Latinskoj Americi i u dru
gim dijelovima svijeta koji su rigorozno slijedili nametnuta pravila.
Pojmovi demokracije i razvitka nerazdvojivo su povezani u vi e nego u jednom smisl
u. Kao prvo, imaju zajednièkog neprijatelja, olièenog u gubitku suvereniteta. U svij
etu nacija-dr ava gubitak suvereniteta nu no povlaèi za sobom slabljenje demokracije i
smanjenu sposobnost provoðenja socijalne i ekonomske politike. To opet, sa svoje
strane, teti razvoju, o èemu svjedoèe stoljeæa ekonomske povijesti.
Povijest nas isto tako uèi da gubitak suvereniteta dovodi do nametanja liberalizac
ije, u interesu onih, razumije se, koji imaju moæ nametnuti taj socijalni i ekonom
ski re im. Posljednjih nekoliko godina taj nametnuti re im najèe æe se naziva neoliberaliz
om". Meðutim, taj termin ne odgovara stvarnosti: socioekonomski re-
im o kojemu je rijeè nije ni nov ni liberalan, barem u smislu kako ga je shvaæala kla
sièna liberalna misao.
Povjerenje u institucije u Sjedinjenim Dr avama takoðer neprekidno opada, za to posto
je opravdani razlozi. Nastao je golem jaz izmeðu javnog mnijenja i javne politike,
o kojemu se vrlo rijetko govori, iako su ljudi svjesni da se o njihovim politièki
m stavovima ne vodi raèuna.
Pouèno je usporediti nedavne predsjednièke izbore u najbogatijoj zemlji svijeta i u
najsiroma nijoj zemlji Ju ne Amerike - Boliviji.
Kao to smo veæ primijetili, amerièki biraèi su u studenome 2004. birali izmeðu dvojice ka
ndidata iz vi ih, privilegiranih slojeva dru tva. Njihovi programi bili su vrlo slièni
i usklaðeni s potrebama njihova primarnog biraèkog tijela: njihovom potrebom za bog
atstvom i privilegijama. Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da su obje stranke
u najva nijim pitanjima smje tene poprilièno desno u odnosu na veæinu stanovni tva, to po
ebno vrijedi za Bus-hovu administraciju. Djelomice i zbog tih razloga, va na pitan
ja skinuta su s dnevnog reda izborne promid be. Vrlo malom broju biraèa bili su pozn
ati stavovi kandidata o tim pitanjima. Kandidate naprosto upakiraju i prodaju ih
kao zubnu pastu, automobile ili pomodne opijate, i to iste one industrijske gra
ne koje poku avaju obmanuti i prevariti kupce.
Kao suprotnost tomu razmotrimo sluèaj Bolivije i izbore na kojima je u prosincu pr
o le godine (2005.) pobijedio Evo Morales. Biraèima su bila poznata pitanja koja su
se postavljala u predsjednièkoj kampanji; bila su to ozbiljna i neobièno va na pitanja
poput prelaska prirodnog plina i drugih resursa u ruke domaæe industrije,
to naj iri slojevi stanovni tva sna no podupiru. Prava starosjedilaca, prava ena, pravo
nesmetanog posjedovanja zemlje i pravo na vodu - sva ta prava dospjela su na dne
vni red politike, uz jo mnoga druga presudna pitanja koja su se na la u ari tu zaniman
ja naj irih slojeva stanovni tva. Stanovni tvo je za predsjednika izabralo èovjeka iz vl
astitih redova, ne nekoga tko predstavlja uzak sloj privilegiranih. Ono je na zb
iljski naèin, a ne samo mehanièki, sudjelovalo u izborima.
Ova usporedba, a ona nije jedina koju je moguæe navesti, potièe nas da postavimo nek
a pitanja o tome gdje su potrebni programi promicanja demokracije".
S obzirom na ovakav razvoj situacije, Latinska Amerika mogla bi uskoro iziæi na kr
aj s nekima od svojih najozbiljnijih unutarnjih problema. Taj kontinent je na zl
u glasu po lakomosti svojih bogata kih klasa i po tome to su one li ene bilo kakva sm
isla za socijalnu odgovornost.
U tom pogledu indikativna su komparativna prouèavanja ekonomskog razvoja u Latinsk
oj Americi i u Istoènoj Aziji. Latinska Amerika pribli ila se zemljama s najvi im stup
njem dru tvene nejednakosti, dok Istoèna Azija pripada zemljama s najni im stupnjem dr
u tvene nejednakosti. Isto vrijedi i za odgoj i obrazovanje, zdravstvenu skrb te s
ocijalnu skrb opæenito. U latinskoamerièkom uvozu prevagu imaju robe koje slu e zadovo
ljavanju apetita bogatih; u Istoènoj Aziji dominantnu ulogu u uvozu ima ulaganje u
proizvodnju. Bijeg kapitala iz Latinske Amerike pribli io se visini ukupnoga duga
- sugerirajuæi time naèin na koji se ovo podruèje mo e osloboditi tog prete kog tereta. U
Istoènoj Aziji, pak, odlijevanje kapitala je pod strogim nadzorom.
Nadalje, gospodarstva latmskoamerièkih zemalja otvorenija su stranim ulaganjima ne
go azijska. Prema nalazima UN-ove Konferencije o trgovini i razvitku (Conference
on Trade and Develop-ment - UNCTAD), od 1950-ih naovamo strane multinacionalne
kompanije imaju kudikamo veæi nadzor nad industrijskom proizvodnjom u Latinskoj Am
erici, nego u uspje nim gospodarstvima Istoène Azije. Prema nalazima Svjetske banke,
strana ulaganja i privatizacija imaju tendenciju istisnuti dotok drugih vrsta k
apitala u Latinsku Ameriku, èime kontrola i profit prelaze u ruke mozemnih èimbenika
, to u Istoènoj Aziji nije sluèaj.
U meðuvremenu, novi socioekonomski programi u Latinskoj Americi idu obrnutim smjer
om u odnosu na procese naslijeðene jo iz doba panjolskih osvajanja - kad su latinsko
amerièke elite i gospodarstva tih zemalja bili tijesno povezani s imperijalnim sil
ama, ali ne i meðusobno.
Samo po sebi se razumije da se VVashington mr ti na ove promjene, i to zbog razlog
a koji oduvijek zabrinjavaju amerièku administraciju: Sjedinjene Dr ave oèekivale su d
a æe se moæi osloniti na Latinsku Ameriku kao na pouzdan izvor resursa, nadajuæi se no
vim tr i tima i moguænostima ulaganja. A, kao to su planeri u Washingtonu oduvijek isti
cah, ako se ova regija otme na oj kontroli, kako æe Sjedinjene Dr ave iziæi na kraj s ne
posluhom na drugim toèkama svijeta?
6. rujna 2006.
Srednja i Ju na Amerika moraju odabrati od dvoga.
Ovoga mjeseca poklopili su se jedna smrt i jedno roðenje koji su oznaèili golemu pro
mjenu za Latinsku Ameriku, pa i za èitav svijet.
Biv i èileanski diktator Augusto Pinochet umro je upravo u trenutku kad su lideri ju n
oamerièkih nacija zavr avali dvodnevni susret na vrhu u Cochabambi u Boliviji s boli
vijskim predsjednikom Evom Moralesom kao domaæinom, susret na kojemu su sudionici
i teme o kojima se razgovaralo bili antiteza Pinochetu i njegovoj eri neonacistièk
ih dr ava s moænim slu bama nacionalne sigurnosti - koje je podr avao, a ponekad i insta
lirao gospodar hemisfere - kojima se, od Argentine pa sve do Srednje Amerike, vl
adalo pomoæu terora, muèenja i svakovrsnog divlja tva.
U Deklaraciji iz Cochabambe predsjednici i njihovi izaslanici iz dvanaest dr ava s
lo ili su se da æe razmotriti ideju o stvaranju zajednice nalik Europskoj uniji koja
bi obuhvaæala sve zemlje na kontinentu.
Deklaracija oznaèava novu etapu u najnovijim nastojanjima usmjerenima prema integr
aciji Ju ne Amerike, 500 godina nakon eu-
Nadalje, gospodarstva latinskoamerièkih zemalja otvorenija su stranim ulaganjima n
ego azijska. Prema nalazima UN-ove Konferencije o trgovini i razvitku (Conferenc
e on Trade and Develop-ment - UNCTAD), od 1950-ih naovamo strane multinacionalne
kompanije imaju kudikamo veæi nadzor nad industrijskom proizvodnjom u Latinskoj A
merici, nego u uspje nim gospodarstvima Istoène Azije. Prema nalazima Svjetske banke
, strana ulaganja i privatizacija imaju tendenciju istisnuti dotok drugih vrsta
kapitala u Latinsku Ameriku, èime kontrola i profit prelaze u ruke mozemnih èimbenik
a, to u Istoènoj Aziji nije sluèaj.
U meðuvremenu, novi socioekonomski programi u Latinskoj Americi idu obrnutim smjer
om u odnosu na procese naslijeðene jo iz doba panjolskih osvajanja - kad su latinsko
amerièke elite i gospodarstva tih zemalja bili tijesno povezani s imperijalnim sil
ama, ali ne i meðusobno.
Samo po sebi se razumije da se VVashington mr ti na ove promjene, i to zbog razlog
a koji oduvijek zabrinjavaju amerièku administraciju: Sjedinjene Dr ave oèekivale su d
a æe se moæi osloniti na Latinsku Ameriku kao na pouzdan izvor resursa, nadajuæi se no
vim tr i tima i moguænostima ulaganja. A, kao to su planeri u Washingtonu oduvijek isti
cali, ako se ova regija otme na oj kontroli, kako æe Sjedinjene Dr ave iziæi na kraj s n
eposluhom na drugim toèkama svijeta?
6. rujna 2006.
Srednja i Ju na Amerika moraju odabrati od dvoga.
Ovoga mjeseca poklopili su se jedna smrt i jedno roðenje koji su oznaèili golemu pro
mjenu za Latinsku Ameriku, pa i za èitav svijet.
Biv i èileanski diktator Augusto Pinochet umro je upravo u trenutku kad su lideri ju n
oamerièkih nacija zavr avali dvodnevni susret na vrhu u Cochabambi u Boliviji s boli
vijskim predsjednikom Evom Moralesom kao domaæinom, susret na kojemu su sudionici
i teme o kojima se razgovaralo bili antiteza Pinochetu i njegovoj eri neonacistièk
ih dr ava s moænim slu bama nacionalne sigurnosti - koje je podr avao, a ponekad i insta
lirao gospodar hemisfere - kojima se, od Argentine pa sve do Srednje Amerike, vl
adalo pomoæu terora, muèenja i svakovrsnog divlja tva.
U Deklaraciji iz Cochabambe predsjednici i njihovi izaslanici iz dvanaest dr ava s
lo ili su se da æe razmotriti ideju o stvaranju zajednice nalik Europskoj uniji koja
bi obuhvaæala sve zemlje na kontinentu.
Deklaracija oznaèava novu etapu u najnovijim nastojanjima usmjerenima prema integr
aciji Ju ne Amerike, 500 godina nakon eu-
ropskih osvajanja. Ovaj potkontinent, od Venezuele na sjeveru do Argentine na ju
gu, mo e svijetu poslu iti kao primjer odluènog raskida s naslijeðem imperija i terora i
stvaranja jedne nove i drukèije buduænosti.
Sjedinjene su Dr ave dugo dominirale ovom regijom slu eæi se dvjema glavnim metodama:
nasiljem i davljenjem tamo njih gospodarstava. Opæenito se mo e reæi da je naèin funkcioni
ranja meðunarodne zajednice vrlo slièan funkcioniranju mafije. Kum ne voli kad mu ne
tko stane na put, èak ni kad je u pitanju sitni trgovac - to Latinoamerikanci vrlo
dobro znaju.
Prija nja nastojanja za stjecanjem neovisnosti bila su sprijeèena, dijelom zahvaljuj
uæi i nedovoljnoj regionalnoj suradnji. Kad takva suradnja ne postoji, s prijetnja
ma se lako izlazi na kraj - onemoguæuju se jedna po jedna.
Za Sjedinjene Dr ave pravi neprijatelj uvijek je bio nacionalizam koji te i neovisno
sti, naroèito ako prijeti da svojim primjerom zarazi i druge", ako nam je ovdje dop
u teno poslu iti se Kissingerovim opisom demokratskog socijalizma u Èileu - koji je od
infekcije izlijeèen 11. rujna 1973., na naèin kako smo opisali u prethodnom tekstu.
Meðu liderima u Cochabambi bila je i èileanska predsjednica Michelle Bachelet. Kao i
Allende, ona je takoðer socijalist i lijeènik. Usto je i biv a prognanica i politièka z
atvorenica. Njezin otac bio je general koji je nakon muèenja ubijen u zatvoru.
U Cochabambi su Morales i venezuelanski predsjednik Hugo Chavez proslavili stavl
janje svoga potpisa na zajednièki poslovni pothvat, projekt za odvajanje plina u B
oliviji. Takva vrsta suradnje jaèa ulogu regije kao va nog èimbenika u proizvodnji svj
etske
energije. Venezuela je jedina èlanica OPECA iz Latinske Amerike, s najveæim rezervam
a nafte izvan Bliskog istoka. Chavez se zanosi vizijom Petroamerike, integrirano
g energetskog sustava kakav Kina poku ava potaknuti u Aziji.
Novi ekvadorski predsjednik Rafael Correa predlo io je otvaranje trgovaèkih putova k
oji bi kopnenim i rijeènim putem spajali amazonske pra ume u Brazilu i ekvadorsku pa
cifièku obalu, kao svojevrstan pandan Panamskom kanalu. Razmi lja se i o projektu po
d nazivom Telesur, kojim bi se razbio medijski monopol zapadnih zemalja i koji t
akoðer mnogo obeæava. Brazilski predsjednik Lula da Silva pozvao je latinskoamerièke l
idere da nadiðu meðusobne razlike uvjetovane povije æu i ujedine kontinent, ma koliko te k
a ta zadaæa bila.
Integracija je preduvjet istinske neovisnosti. Kolonijalna povijest koja optereæuj
e ovaj kontinent i u kojoj su sudjelovale panjolska, Engleska, druge europske sil
e i Sjedinjene Dr ave, nije samo unijela razdor meðu ju noamerièke zemlje, nego je za so
bom ostavila o tre podjele unutar samih tih zemalja, stvoriv i nepremostiv jaz izmeðu
malobrojne i bogate elite i goleme veæine osiroma enog stanovni tva.
Korelacija s rasnom pripadno æu vrlo je bliska. Pripadnici bogate elite bih su u pra
vilu bijelci, Europljani i pozapadnjaèeni pripadnici domaæeg stanovni tva, dok su siro
ma ni uvijek bili domoroci, Indijanci, crnci i ljudi mije anog podrijetla. Uglavnom
su bjelaèke elite vrlo rijetko uspostavljale bilo kakve veze s ostalim zemljama u
regiji. One se bile orijentirane prema Zapadu, ne prema vlastitim dru tvima na Jug
u.
Zbog tih novih i neoèekivanih kretanja u Ju noj Americi SAD je primoran prilagoðavati
svoju politiku prema tamo njim zemljama. Vlade koje trenutaèno u ivaju podr ku SAD-a - p
oput Brazila pod Lula da Silvom - u pro losti bi bile zacijelo zbaèene, kao to je u v
ojnom udaru 1964., uz podr ku Sjedinjenih Dr ava, zbaèen brazilski predsjednik Joao Go
ulart.
Glavni instrument ekonomskog nadzora nad ju noamerièkim zemljama proteklih godina bi
o je Meðunarodni monetarni fond, koji je u biti ogranak amerièkog Ministarstva finan
cija. Argentina je bila posvojèe MMF-a - sve do sloma njezina gospodarstva 2001. A
rgentina se oporavila, ali tako to je kr ila pravila MMF-a, odbijajuæi vratiti dugove
i otkupljujuæi preostali dio duga - dijelom i uz pomoæ Venezuele, zahvaljujuæi jednom
drugom obliku meðusobne suradnje.
Na svoj naèin, u istom smjeru krenuo je i Brazil, nastojeæi se osloboditi pritiska M
MF-a. Bolivija je dvadeset pet godina poput poslu nog ðaka slu ala diktate MMF-a i zav
r ila s dohotkom po glavi stanovnika manjim nego kad je zapoèela. Sada se i Bolivija
oslobaða MMF-a - a u njezinim nastojanjima takoðer joj poma e Venezuela.
Sjedinjene Dr ave su u Ju noj Americi bile primorane pomiriti se s centristièko-ljevièar
skim vladama, pre av i na razlikovanje izmeðu dobrih i lo ih momaka. Predsjednik Brazila
Lula je dobar, a Chavez i Morales su lo i momci.
Ipak, to se tièe slu bene linije VVashingtona, potrebno je uoèiti neke finese. Na primj
er, èinjenicu da je Lula, nakon to je u listopadu (2006.) drugi put izabran za pred
sjednika, odmah odletio u Ca-racas pru iti podr ku Chavezu u predsjednièkoj kampanji.
Usto,
Lula je sveèano otvorio most preko rijele Orinoco koji je izgradio Brazil, a razgo
varao je i o nekim drugim zajednièkim projektima.
Ovoga mjeseca (prosinac 2006.) na polugodi njem sastanku ju -noamerièkoga trgovinskog
bloka MERCOSUR u Brazilu nastavljeni su razgovori o ju noamerièkom jedinstvu; tom pr
ilikom Lula je inaugurirao MERCOSUR-ov parlament - jo jedan u nizu ohrabrujuæih zna
kova koji svjedoèe o oslobaðanju od demona pro losti.
Barijere koje ometaju dvovrsnu integraciju - onu izmeðu pojedinih zemalja i onu un
utar njih - zastra ujuæe su, ali koraci koji se poduzimaju obeæavaju, pri èemu uloga din
amiènih i masovnih svenarodnih pokreta koji udaraju temelje istinskoj demokraciji
i neophodnim dru tvenim promjenama nije nimalo zanemariva.
29. prosinca 2006.
TO JE NA KOCKI .U IRAKU?
Neke od najva nijih informacija o Iraku na Zapadu se ignoriraju ili pre uæuju. Ne uzme
li se ta èinjenica u obzir, prijedlozi o buduæoj politici SAD-a u Iraku neæe biti ute
meljeni ni moralno ni strategijski.
Tako je, primjerice, jedan od najmanje zamijeæenih novijih medijskih prikaza dogaðaj
a u toj napaæenoj zemlji bio ujedno i jedan od onih koji unose najvi e svjetla u zbi
vanja u Iraku: rijeè je o ispitivanju javnog mnijenja u Bagdadu, Anbaru i Nad afu gl
ede invazije i njenih posljedica. Oko 90 posto Iraèana smatra da je situacija u zem
lji bila bolja prije invazije predvoðene SAD-om nego danas", izvijestio je United
Press International o tom ispitivanju to ga je u studenome 2006. proveo Iraèki cent
ar za istra ivanje i strategijske studije sa sjedi tem u Bagdadu. Gotovo polovica isp
itanika bila je sklona trenutaènom povlaèenju amerièkih vojnika", izvijestio je bejrut
ski list Daily Star. Dodatnih 20 posto ispitanika bilo je sklono povlaèenju u faza
ma, koje po njihovu mi ljenju treba zapoèeti odmah. (Prema ispitivanju javnog mnijen
ja Ministarstva vanjskih
poslova SAD-a, koje se takoðer ignorira, dvije treæine Bagdaðana tra i trenutaèno povlaèenj
amerièkih vojnika.)
Opæenito govoreæi, meðutim, kreatori politike ne smatraju javno mnijenje u Iraku, Sjed
injenim Dr avama i u drugim zemljama relevantnim, osim ako ono ne prijeti ometanje
m njihovih politièkih prioriteta. To samo pokazuje da politièki planeri i njihovi po
magaèi - uobièajena pratnja uzvi ene gromoglasne retorike koja se razmeæe odano æu demokrac
ji i mesijanskoj misiji koja slu i njenom promicanju - preziru demokraciju.
Prema ispitivanjima javnog mnijenja u SAD-u, veæina Amerikanaca protivi se ratu u
Iraku, no na njih se gotovo nitko ne obazire i njihovi rezultati su vrlo rijetko
zastupljeni u planiranju politike, pa èak i u kritikama koje se upuæuju na raèun tih
planova. Jedna od najzanimljivijih novijih kritika jest izvje taj skupine nazvane
Baker-Hamilton Iraq Study Group, po opæem sudu vrijednog kritièkog korektiva politik
e administracije Georgea W. Busha, koja je izvje taj smjesta odbacila i predala ga
zaboravu. Uoèljiva znaèajka izvje taja jest nedostatak zanimanja za volju iraèkog narod
a. U njemu se navode rezultati ispitivanja javnog mnijenja meðu Iraèani-ma, ali samo
s obzirom na sigurnost amerièkih vojnika. Implicitna pretpostavka, uoèljiva u izvje t
aju, svodi se na mi ljenje da bi amerièku politiku u Iraku trebalo voditi tako da on
a udovolji interesima amerièke vlade, a ne Iraèana, kao, uostalom, ni Amerikanaca, èij
i se interesi takoðer ignoriraju.
Autori izvje taja ne analiziraju o kojim je interesima rijeè, niti za to su Sjedinjene
Dr ave poduzele invaziju, niti za to se one pla e suverenog i vi e ili manje demokratsk
og Iraka, iako se odgovori na ta pitanja nameæu sami po sebi. Pravi razlog amerièke
invazije
sadr an je u èinjenici da Irak posjeduje druge najveæe rezerve nafte na svijetu i da j
e njena eksploatacija vrlo jeftina, kao i u èinjenici da se ta zemlja nalazi usred
najbogatijih izvora ugljikovodika na svijetu. Problem nije u pristupu tim resur
sima, nego u kontroli nad njima (i u profitu to ga iz njihova eksploatiranja oèekuj
u odgovarajuæe kompanije). Kao to je potpredsjednik Dick Chenev primijetio u svibnj
u pro le godine (2006.), kontrola nad energetskim resursima je oruðe za zastra ivanje i
li ucjenjivanje" - tj. kad su oni u rukama nekoga drugoga.
Duboko skrivena u studiji nalazi se preporuka, koja je, uostalom, sasvim oèekivana
, da se kompanijama dopusti kontrola nad iraèkim energetskim resursima, to u osnovi
znaèi kontrolu amerièkih i britanskih tvrtki. Profinjenijim rijeèima studije reèeno, Sje
dinjene Dr ave trebale bi pomoæi iraèkim voðama u reorganizaciji dr avne naftne industrije
kao komercijalne djelatnosti, kako bi se poveæala njena efikasnost, transparentno
st i odgovornost".
Zbog svoje sustavne nespremnosti da ozbiljno raspravi o tim goruæim pitanjima, Stu
dy Group nije sposobna suoèiti se sa stvarno æu amerièkih politièkih prioriteta, usprkos k
atastrofalnim posljedicama invazije, o èemu je veæ bilo rijeèi.
U sredi tu zanimanja Baker-Hamiltonove grupe nalazi se povlaèenje amerièkih snaga iz I
raka: odreðenije reèeno, njihovo nesudjelovanje u otvorenim okr ajima, premda su prije
dlozi popraæeni mno tvom ogranièenja i izlika. U izvje taju je moguæe pronaæi i nekoliko ri
eèi upuæenih predsjedniku, kojima ga se poziva da javno izjavi kako vojska Sjedinjen
ih Dr ava ne namjerava trajno ostati u Iraku; izostao je, meðutim, poziv predsjednik
u da zaustavi izgrad-
nju vojnih baza, pa treba oèekivati da Iraèani neæe ozbiljno uzeti tu izjavu.
Izgleda da se u tom izvje taju (pre utno) pretpostavlja da bi logistika kao glavni o
slonac suvremene vojske trebala ostati pod nadzorom SAD-a, te da bi borbene jedi
nice trebale djelovati kao za titna snaga" - to ukljuèuje i za titu amerièkih borbenih po
trojbi pripojenih iraèkim jedinicama - i sve to u zemlji u kojoj 60 posto stanovni t
va, a jo i vi e u arapskom dijelu gdje su te snage razmje tene, smatra te jedinice le
gitimnim ciljevima.
Isto tako, u izvje taju se ne raspravlja o èinjenici da æe SAD, naravno, zadr ati potpun
i nadzor nad iraèkim zraènim prostorom, zbog èega SAD mo e zapasti u isku enje da pribjegn
e taktici kojom se nakon povlaèenja svojih vojnika slu io u posljednjim fazama ratov
a u Indokini, to je zlokobna moguænost o kojoj raspravljaju dvojica vodeæih struènjaka
za Kambod u, Tavlor Owen i Ben Kiernan (direktor Projekta o genocidu na Sveuèili tu Ya
le), u iznimno va nom èlanku pod naslovom Bombs over Cambodia", u kanadskom èasopisu Wa
lrus, u listopadu 2006. Poznato je da je amerièka vojska, smanjujuæi broj svojih voj
nika u Ju nom Vijetnamu, istodobno pojaèala nemilosrdno bombardiranje, naroèito sjever
nog Laosa i Kambod e. Meðutim, ova dvojica autora donose zapanjujuæe i posve nove info
rmacije o razmjerima i posljedicama tog bombardiranja. Najnoviji podaci pokazuju
da je bombardiranje Kambod e bilo pet puta e æe od onoga o kojemu je bilo izvje æivano,
znaèi da je na kambod anska sela baèeno kudikamo vi e bombi nego u svim napadima zdru enih
saveznièkih snaga tijekom Drugoga svjetskog rata. Novija povijesna graða uvelike os
porava ranije procjene o utjecaju bombardiranja na kambod an-
sko stanovni tvo. Prema rijeèima te dvojice autora, broj civilnih rtava u Kambod i gurnu
o je razgnjevljeno stanovni tvo u ruke pobunjenièkog pokreta koji do poèetka bombardir
anja nije u ivao veæu podr ku, potaknuv i... brz uspon Crvenih Kmera, te, naposljetku, k
ambod anski genocid". Nbconove naredbe za napad bombama Henry Kissinger je prenio
rijeèima: na sve to leti, na sve to se mièe" - odaslav i tako jedan od najotvorenijih po
iva na genocid kojemu je te ko naæi para u arhivima bilo koje dr ave. O Kissingerovim
naredbama progovorio je i Nezv York Times (Eliza-beth Becker, Kissinger Tapes Des
cribe Crises, VVar and Stark Pho-tos of Abuse", 27. svibnja 2004.), ne izazvav i p
ritom nikakvu zam-jetniju reakciju. Naknadna stravièna otkriæa takoðer su doèekana utnjom
. Izostanak bilo kakve reakcije jo je jedno svjedoèanstvo brige za Kambod ance onoga
dijela Zapada koji je zlurado iskori tavao njihovo nastojanje da ostvare osobnu ko
rist sudjelovanjem u vlasti dok su Crveni Kmeri èinili zvjerstva, ne sugerirajuæi ni
na koji naèin to bi bilo potrebno uèiniti da se ona sprijeèe - za razliku od njihove r
eakcije na sliène masakre za koje smo u prvom redu bili odgovorni mi sami i koje s
mo, da smo htjeli, mogli okonèati.38
U svjetlu ovih novih presedana, nije moguæe olako odbaciti Ovvenovu i Kiernanovu z
abrinutost u pogledu buduæeg razvitka dogaðaja u Iraku.
Neki promatraèi se boje da povlaèenje amerièkih vojnika mo e dovesti do estokoga graðansko
rata koji bi potpuno opusto io zemlju. to se posljedica povlaèenja amerièkih vojnika t
ièe, mi ima-
38 Osvrt na ovu prljavu epizodu intelektualne povijesti, kao i na mnoge druge sl
iène njoj, èitatelj mo e naæi u Edward Herman i Noam Chomskv, Manufacturing Consent (198
8., a urirano 2002.) i u navedenim izvorima, naroèito u na oj knjizi u dva dijela Poli
tièni Economy of Human Rights (1979.).
mo pravo na svoje vlastite prosudbe, koje nisu ni ta manje utemeljene i dvojbene o
d onih to ih donose amerièke obavje tajne slu be. One, meðutim, nisu va ne. Va no je to o
u tome misle Iraèani. Ili, jo bolje, njihovo mi ljene trebalo bi biti va no.
Ako se uvijek isti rezultati mnogobrojnih ispitivanja javnog mnijenja smatraju n
edovoljnima, o povlaèenju amerièkih vojnika moguæe je raspisati referendum pod meðunarod
nim nadzorom, èime bi se smanjila moguænost prisile okupacijskih snaga i njihovih po
dlo nika na domaæe stanovni tvo.
Za razliku od Baker-Hamiltonova izvje taja (kao i iraèkog i amerièkog javnog mnijenja)
, VVashington planira poveæati broj svojih vojnika u Iraku. Tek nekoliko vojnih an
alitièara i struènjaka za Bliski istok procjenjuje da æe takva taktika uspjeti, no vi e
je nego jasno da to ionako nije kljuèno pitanje, ako se slo imo da jedino va no pitanj
e glasi: mo e li SAD ostvariti svoje ciljeve agresijom. Nije uputno podcjenjivati
djelotvornost dugogodi njeg cilja amerièke vanjske politike, koji se ogleda u nastoj
anju da se zadr i kontrola nad presudnim resursima u tom dijelu svijeta. Okupacijs
ka vojska nije spremna tolerirati istinsku suverenost Iraka, ali ni ona ni susje
dne dr ave ne mogu tolerirati daljnje pogor anje stanja u Iraku, kao ni potencijalni
rat u regiji koji mo e uslijediti nakon toga.
30. sijeènja 2007.
Hladni rat izmeðu VVashingtona i Teherana
Iran i Sirija jedine su dvije dr ave na energijom bogatom Bliskom istoku koje se n
isu podredile temeljnim zahtjevima VVashingtona. Zbog toga su obje progla ene nepr
ijateljima SAD-a, pri èemu je Iran mnogo znaèajniji.
Tijekom Hladnog rata pribjegavanje uporabi sile redovito se pravdalo kao reakcij
a na poguban utjecaj glavnog neprijatelja, najèe æe uz neutemeljene isprike. Nikoga ne
iznenaðuje to se, usporedo s Bushovim slanjem novih vojnika u Irak, javljaju prièe o
mije anju Irana u unutarnje stvari Iraka - zemlje koja je, s obzirom na pre utnu pr
etpostavku da Washington vlada svijetom, inaèe slobodna od bilo kakvoga stranog ut
jecaja.
U hladnoratovskom mentalitetu, koji prevladava u VVashingtonu, Teheran se smatra
najopasnijim u tzv. iitskom polumjesecu koji se prote e od Irana do Hezbollaha u L
ibanonu, prolazeæi kroz ju ni Irak, naseljen uglavnom iitima, i Siriju. I opet, nimal
o iznenaðujuæe, usporedo sa slanjem novih vojnika u Irak i eskalacijom pri-
jetnji i optu aba protiv Irana, SAD je nevoljko pristao sudjelovati na konferencij
i regionalnih sila èiji je dnevni red ogranièen na Irak - jo preciznije, na postizanj
e amerièkih ciljeva u Iraku.
Po svoj prilici, taj minimalni ustupak diplomaciji ima za cilj ubla iti sve veæi str
ah i srd bu izazvanu pojaèanom agresivno æu VVashingtona koji je svoje snage razmjestio
tako da mogu napasti Iran i neprestano provocirati i prijetiti.
Glavni cilj Sjedinjenih Dr ava bio je i ostao djelotvorni nadzor nad neprispodobiv
im energetskim resursima Bliskog istoka. Pristup tim resursima od drugome je va no
sti. Nakon to se brodski tankovi napune naftom, brod mo e krenuti u bilo kojem smje
ru. Nadzor se razumijeva kao oruðe dominacije nad èitavim svijetom.
Utjecaj Irana na polumjesec" ugro ava nadzor SAD-a nad svijetom. Geografija je htje
la da najva niji naftni resursi budu u podruèjima Bliskog istoka, nastanjenima uglav
nom iitima: u ju nom Iraku i susjednim regijama Saudijske Arabije i Irana, u kojima
se takoðer nalaze najva nije rezerve prirodnog plina. Naju asnija noæna mora Washington
a je labavi iitski savez koji ima nadzor nad glavninom svjetske nafte i koji je n
eovisan o Sjedinjenim Dr avama.
Takav blok zemalja, ako do njega doðe, mogao bi se pridru iti Azijskoj za tiæenoj energe
tskoj mre i i angajskoj organizaciji za suradnju (Shanghai Cooperation Organization
- SCO), sa sjedi tem u Kini. Oèekuje se da æe Iran, koji veæ sada ima status promatraèa u
toj organizaciji, uskoro postati punopravni èlan SCO-a. Hong-kon ki list South Chin
a Morning Post u lipnju 2006. izvijestio je da je iranski predsjednik Mahmud Ahma
dined ad zaokupio pa nju
sudionika godi njeg sastanka angajske organizacije za suradnju (SCO-a), pozvav i èlanic
e te skupine da se ujedine protiv drugih zemalja, buduæi da se njegova zemlja suoèav
a s kritikama zbog svojeg nuklearnog programa". U meðuvremenu je pokret nesvrstani
h potvrdio neotuðivo pravo" Irana da nastavi s takvim programima, dok je SCO (koji
obuhvaæa zemlje srednje Azije) pozvao Sjedinjene Dr ave da odrede posljednji rok za p
ovlaèenje svojih vojnih instalacija iz svih zemalja èlanica".39
Ako Bushovi planeri udovolje njegovu zahtjevu, oni æe ozbiljno ugroziti polo aj SAD-
a kao svjetske velesile.
Teheran je najvi e uvrijedio VVashington neposluhom jo iz doba zbacivanja iranskoga
aha 1979., kao i talaèkom krizom u amerièkoj ambasadi. Mraèna uloga koju je SAD odigra
o u Iranu prethodnih godina izbrisana je iz povijesti. VVashington je u znak odm
azde za neposluh Irana ubrzo okrenuo ploèu i podr ao Sada-movu agresiju na Iran koja
je prouzroèila stotine tisuæa mrtvih i pretvorila tu zemlju u ru evine. Nakon toga us
lijedile su smrtonosne sankcije, da bi Bush, napokon, odbacio iranske diplomatsk
e napore i priklonio se politici uèestalih prijetnji i izravnog napada.
Izrael je pro le godine (2006.) u lipnju napao Libanon, to je peta po redu invazija
nakon 1978. Kao i prije, podr ka SAD-a agresiji pokazala se presudnom, nakon podr
obnijeg ispitivanja izlike za agresiju pokazale su se potpuno neuvjerljivima, a
posljedice za libanonski narod bile su katastrofalne. Kao jedan od razloga za
39 Vidi M.K. Bhadrakumar, China, Russia welcome Iran into the fold", Asia Times,
!8. travnja 2006. Bili Savadove, President of Iran calls for unity against west",
South China Morning Post, 16. lipnja 2006.; Non-aligned nations back Iran's nucl
ear program", Japan Economic Newswire, 30. svibnja 2006.; Edward Cody, Iran Seeks
Aid in Asia In Resisting the West", VVashington Post, 15. lipnja 2006.
amerièko-izraelski napad istaknuto je da bi se Hezbollah mogao poslu iti svojim rake
tama kao sredstvom za odvraæanje moguæeg amerièko-izraelskog napada na Iran.
Unatoè zveckanju oru jem, izgledi da æe Bushova administracija napasti Iran po mom mi lj
enju vrlo su mali. Svijet se tomu protivi. Sedamdeset pet posto Amerikanaca sklo
no je diplomatskom rje enju, a ne vojnim prijetnjama Iranu, a kao to smo veæ primijet
ili, Amerikanci i Iranci uglavnom se sla u u pogledu nuklearnog oru ja. Prema ispiti
vanjima javnog mnijenja agencije Terror Free Tomorrovv, unatoè dubokom i povijesno
uvjetovanom neprijateljstvu izmeðu perzijsko- iitskog stanovni tva u Iranu i prete no su
nitskog stanovni tva njegovih arapskih, turskih i pakistanskih susjeda, koji se od
njih etnièki razlikuju, visok postotak stanovni tva u tim zemljama skloniji je prih
vatiti Iran s nuklearnim oru jem nego bilo kakvu amerièku vojnu akciju". Osim toga, èi
ni se da se vojni i obavje tajni krugovi u SAD-u takoðer protive napadu.
Iran se nije u stanju obraniti od amerièkog napada, ali mo e odgovoriti na druge naèin
e, meðu ostalim i poticanjem na jo veæe pusto enje u Iraku. Neki upozoravaju na jo veæe o
asnosti, poput uva enoga britanskog vojnog povjesnièara Corellija Barnetta, koji pi e
da bi napad na Iran mogao prouzroèiti Treæi svjetski rat".
Katastrofalne posljedice upletanja Bushove administracije uoèljive su gotovo posvu
da gdje je ona djelovala, od New Orleansa nakon uragana Katrina" do Iraka. U oèajnièk
om nastojanju da spasi to se spasiti da, Bushova administracija mogla bi se upust
iti u rizike koji bi za sobom ostavili jo veæu katastrofu.
U meðuvremenu, VVashington nastoji destabilizirati Iran iznutra.40 Iran je u etnièko
m pogledu neobièno ispremije an; veæina stanovni tva nije perzijskog podrijetla. Uoèljive
su secesionistièke tendencije, koje VVashington po svoj prilici nastoji potaknuti,
primjerice u Kuzestanu u Perzijskom zaljevu u kojemu su koncentrirane najveæe rez
erve iranske nafte, pri èemu treba istaknuti da je rijeè o regiji naseljenoj uglavno
m arapskim, a ne perzijskim stanovni tvom.
Sve uèestalije prijetnje prisiljavaju i druge da se pridru e SAD-u u njegovu nastoja
nju da ekonomski uni ti Iran, pri èemu je moguæe predvidjeti da æe takva nastojanja na p
osebno plodno tlo naiæi u Europi. Druga predvidljiva posljedica, po svoj prilici c
iljana, jest potaknuti iransko vodstvo na jo veæu krutost i represiju prema opozici
ji, raspirivanjem nereda i otpora, potkopavajuæi na taj naèin napore hrabrih iranski
h reformatora koji se estoko protive taktici Washingtona. Usto, neophodno je demo
nizirati iransko vodstvo. Na Zapadu svaka od nepromi ljenih izjava iranskoga preds
jednika Mahmuda Ahmadined ada, koje se najèe æe dvosmisleno prevode, dobiva golem public
itet. Kao to je, meðutim, vrlo dobro poznato, Ahmadined ad nema nadzor nad vanjskom p
olitikom Irana, jer je ona u rukama njegova pretpostavljenog, velikog voðe ajatola
ha Alija Hamneija.
U amerièkim medijima uoèljiva je tendencija ignoriranja Ham-neijevih izjava, naroèito
ako su one pomirljive. Tako se, primjerice, nadugo i na iroko izvje tava o njegovoj
izjavi da Izrael ne bi trebao postojati kao dr ava - dok se, s druge strane, uti o
njegovoj izja-
40 Vidi, meðu ostalim, VVilliam Lowther and Colin Freeman, US funds terror groups t
o sow chaos in Iran", Sunday Telegravh, 25. veljaèe 2007.
vi da Iran dijeli mi ljenje arapskih zemalja o najva nijem islam-sko-arapskom problem
u, pitanju Palestine", to bi trebalo znaèiti da Iran prihvaæa stav Arapske lige: potp
una normalizacija odnosa s Izraelom u smislu meðunarodnoga konsenzusa o rje enju koj
e podrazumijeva postojanje dviju dr ava, a kojemu se SAD i Izrael i dalje protive,
gotovo same.41
Amerièka invazija na Irak potaknula je Iran na proizvodnju nuklearnog oru ja kao sre
dstva za odvraæanje. Izraelski vojni povjesnièar Martin van Creveld pi e da bi Iraèani bi
li ludi da nakon amerièke invazije na Irak nisu poku ali proizvesti nuklearno oru je".
Poruka te invazije glasila je, jasno i glasno, da æe SAD napasti po volji bilo ko
ga, èim primijeti da se cilj napada nije sposoban braniti. Sada je Iran okru en amer
ièkim vojnicima u Afganistanu, Iraku, Turskoj i u Perzijskom zaljevu, a u njegovoj
najneposrednijoj blizini nalazi se Pakistan koji posjeduje nuklearno oru je, te n
apose Izrael, koji je zahvaljujuæi potpori SAD-a postao regionalna sila.
Kao to smo veæ istaknuli, VVashington je odbacio iranska nastojanja da se o nerije en
im problemima povedu pregovori, a sporazum izmeðu Irana i EU-a oèito je potkopan odb
ijanjem VVashingtona da povuèe svoje prijetnje napadom. Iskreno zanimanje za spreèav
anje proizvodnje nuklearnog oru ja u Iranu - kao i sve veæih ratnih napetosti u regi
ji - navelo bi VVashington da prihvati sporazum s EU-om, pristane na sadr ajne pre
govore i pridru i se ostalima u nastojanju za integracijom Irana u meðunarodni ekono
mski
41 U vezi s Hamneijevom izjavom vidi Leader Attends Memorial Ceremonv Marking the
17* Departure Anniversarv of Imam Khomeini", 4. lipnja 2006. http://www.khamnei
.ir/ ENNews/detail.jsp?id=20060604A.
sustav, u skladu s raspolo enjem javnog mnijenja u Sjedinjenim Dr avama, Iranu, susj
ednim dr avama i u cijelome svijetu.
5. o ujka 2007.
Nenadma na velikodu nost
moæi.
Izazovna je zadaæa odabrati nekoliko tema iz golemog raspona radova i ivota Edwarda
Saida. Zadr at æu se na samo dvijema meðu njima: na kulturi imperija i na odgovornost
i intelektualaca, ili onih koje nazivamo intelektualcima", ako imaju tu povlastic
u i ako raspola u resursima za ulazak u javnu arenu.
Izraz odgovornost intelektualaca" prikriva presudno va nu dvosmislenost: njime se z
amuæuje distinkcija izmeðu treba da" i jest". U smislu treba da", njihova odgovornost t
rebala bi biti jednaka onoj svakog èasnog ljudskog biæa, ako ne i veæa: povlastica pru a
prigodu za djelovanje, a prigoda za djelovanje je moralna obveza.
S pravom osuðujemo poslu ne intelektualce u brutalnim i nasilnièkim re imima zbog njihov
a konformizma i servilnosti koju iskazuju vlastodr cima". Ovaj izraz posudio sam od
Hansa Mor-genhtaua, utemeljitelja teorije relacija.
Morgenthau, meðutim, nije aludirao na komesare totalitarnog neprijatelja, nego na
zapadne intelektualce èiji je zloèin kudikamo
te i, s obzirom na to da se oni ne mogu pravdati strahom, nego iskljuèivo kukavièlukom
i podèinjavanjem moæi. On je opisivao ono to jest", a ne ono to treba" biti.
Povijest intelektualaca pi u intelektualci i stoga ne iznenaðuje to se oni opisuju ka
o branitelji prava i pravde, kao oni koji brane najvi e vrijednosti i koji se sa z
adivljujuæom hrabro æu i po tenjem suprotstavljaju moæi i zlu. Pa ipak, povijest ocrtava i
ntelektualce sasvim drukèije.
Obrazac konformizma i servilnosti" pronalazimo veæ u najranijoj zabilje enoj povijest
i. Bio je to èovjek koji je kvario atensku mlade " prièajuæi joj o la nim bogovima" i koj
e za kaznu ispio kukutu, ne oni koji su se klanjali pravim bogovima koje je prop
isivala vladajuæa doktrina. Velik dio Biblije posveæen je ljudima koji su osuðivali dr a
vne zloèine i njene nemoralne postupke. Te ljude nazivamo prorocima", dvosmislenim
prijevodom rijeèi posve nejasna znaèenja. Suvremenim jezikom reèeno, bili su to intelek
tualci disidenti". Nije potrebno govoriti kako je vlast postupala prema njima: s
konèali su bijedno, kao i uvijek kad su u pitanju disidenti.
U doba proroka postojali su takoðer i intelektualci koji su bili vrlo cijenjeni: b
ili su to dvorski laskavci. Evanðelja upozoravaju na la ne proroke koji se uljaju popu
t vukova u janjeæoj ko i. Prepoznat æete ih po njihovim djelima".
Dogme kojima se potvrðuje uzvi enost dr ava i njihove moæi gotovo su neopovrgljive, unat
oè njihovim povremenim pogre kama i neuspjesima koje kritièari osuðuju. Prevladavajuæu ist
inu izrazio je prije dva stoljeæa amerièki predsjednik John Adams: Moæ uvijek sebe vidi
kao nenadma nu velikodu nost i irokogrudnost koja je nedostupna razumu slaba nih." To
je najdublji korijen spoja
divlja tva i uvjerenja o vlastitoj pravednosti koji inficira imperijalni mentalite
t - i, u izvjesnoj mjeri, sve strukture vlasti i gospodstva.
Ovdje mo emo dodati da intelektualne elite redovito duboko tuju nenadma nu velikodu nos
t i irokogrudnost moæi dr ave, dodajuæi da upravo one trebaju dr ati poluge kontrole, ili
barem biti blizu njih.
Uobièajen izraz ovog prevladavajuæeg shvaæanja oèituje se u postojanju dviju vrsta intel
ektualaca: prvi su intelektualci tehnokrati èije je djelovanje usmjereno prema poli
tici" - to su odgovorni, razboriti i konstruktivni intelektualci - a drugi su int
elektualci koji zagovaraju vrijednosti", zlokobna skupina koja prijeti demokraci
ji, buduæi da obezvreðuju dr avno vodstvo, kritiziraju vlast i razoblièuju priznate insti
tucije."
Naveo sam rijeèi iz jedne studije koju je 1975. izradila Trilate-ralna komisija -
skupina sastavljena od nekolicine liberalnih inter-nacionalista iz Sjedinjenih D
r ava, Europe i Japana. Kao poticaj poslu ilo im je razmi ljanje o krizi demokracije" k
oja se pojavila 1960-ih, u vrijeme kad su dotad pasivni i bezvoljni dijelovi dru t
va, nazvani posebni interesi", nastojali uæi u politièku arenu kako bi promicali svoj
e interese.
Takve neprimjerene inicijative dovele su do neèega to se u ovoj studiji naziva krizo
m demokracije", u kojoj je normalno funkcioniranje dr ave bilo ugro eno pretjeranom d
emokracijom". Da bi se ova kriza prevladala, posebne interese potrebno je vratit
i njihovoj pravoj funkciji, to znaèi da oni moraju biti samo pasivni promatraèi, kako
bi intelektualci tehnokrati i intelektualci koji zagovaraju vrijednosti" mogli n
a konstruktivan naèin izvr iti svoju zadaæu.
Meðu remetilaèke posebne interese ubrajaju se ene, mladi, stariji, radnici, farmeri,
manjine, veæine - ukratko, èitavo stanovni tvo. Samo jedan posebni interes ne spominje
se u studiji: interes velikih korporacija. Ali u tome ima neke logike. Velike k
orporacije zastupaju nacionalne interese" i svakomu bi trebalo biti kristalno jas
no da dr avna vlast titi nacionalne interese.
Na e doba bitno je obilje eno reakcijama na ovu opasnu civilizi-rajuæu i demokratizira
juæu tendenciju.
Oni koji ele znati to nas èeka u buduænosti trebaju pomno razmisliti o naèelima koja veæ
ugo pro imaju odluke i postupke najmoænijih sila u dana njem svijetu, u prvom redu Sje
dinjenih Dr ava.
Premda je samo jedna od triju najistaknutijih gospodarskih velesila, SAD nadma uje
sve ostale velesile u povijesti svojom vojnom moæi koja se sve br e iri, pri èemu se o
pæenito mo e osloniti na podr ku Europe i Japana, druge po snazi industrijske velesile
.
Postoji jasna doktrina kad su posrijedi opæi obrisi vanjske politike SAD-a. Ona pr
evladava u zapadnom novinarstvu i meðu veæinom struènjaka, pa èak i meðu kritièarima njene
olitike. Njena glavna tema je amerièka posebnost": rijeè je o tezi prema kojoj se Sje
dinjene Dr ave razlikuju od svih velesila u pro losti i sada njosti, buduæi da one imaju
transcendentnu svrhu": uspostaviti jednakost u slobodi u Americi", pa èak i u cijel
om svijetu, buduæi da popri te na kojemu Sjedinjene Dr ave moraju braniti i promicati o
vaj svoj cilj obuhvaæa èitav svijet".
Ova verzija teze koju sam upravo iznio posebno je zanimljiva zbog njezina izvora
, a to je Hans Morgenthau. Ovaj citat, meðutim, potjeèe iz Kennedvjeve ere, iz vreme
na prije nego to je Vijetnam-
ski rat dosegnuo razinu najgoreg divlja tva. Navedeni citat je iz 1970., kad je on
poèeo razmi ljati ne to kritiènije. Pobornici stava o amerièkoj posebnosti" bili su najin
eligentniji i najpo teniji ljudi svoga vremena. Razmotrimo naèas klasièni esej Johna S
tuarta Mil-la pod naslovom Nekoliko rijeèi o neintervenciji."
Mili je postavio pitanje treba li se Engleska upletati u ovaj na-karadni svijet
ili se treba baviti svojim poslom i pustiti barbare da i dalje èine divlja tva. Njeg
ov zakljuèak, iznijansiran i slo en, bio je da je Engleska du na upletati se u stvari
ovoga svijeta, iako æe zbog toga biti izlo ena klevetama" i grdnjama Europljana koji æe
u njenom upletanju tra iti niske motive", buduæi da oni nisu sposobni shvatiti da je
Engleska novost u svijetu", anðeoska sila koja ne tra i ni ta za sebe i djeluje samo u
korist drugih. Iako Engleska samozatajno podnosi cijenu upletanja, ona ima jedn
ak udio u koristi od svojega rada kao i drugi.
Tezu o posebnosti pronaæi æemo posvuda po svijetu. Da je D in-gis-kan kojim sluèajem ost
avio za sobom kakve zapise, vjerujem da bismo u njima na li ne to slièno.
To operativno naèelo potkrepljuje èitava dosada nja povijest: politika je usklaðena s ja
vno iskazanim idealima u mjeri u kojoj je usklaðena s interesima. Izraz interesi" n
e odnosi se na interese stanovni tva, nego na nacionalne interese" - na interese sr
edi ta moæi koja vladaju dru tvom.
Lavvrence Jacob i Benjamin Page u svojem èlanku pod naslovom ,,Who Influences U.S.
Foreign Policv?", objavljenom pro le godine (2005.) u èasopisu American Political S
cience Revieiv, istièu da najveæi utjecaj imaju tvrtke koje su usmjerene na ulaganja
u inozemstvo", premda je prisutan i sekundarni efekt eksperata"
na koje, istièu oni, tvrtke mogu takoðer utjecati." Javno mnijenje, nasuprot tomu, i
ma malen ili beznaèajan utjecaj na vladine du nosnike".
Uzaludno je tra iti dokaze natprosjeènog razumijevanja i sposobnosti kod onih koji i
maju va an utjecaj na politiku, bez obzira na to to oni tite vlastite interese.
Nenadma na velikodu nost moæi prelazi dr avne granice i obuhvaæa sva podruèja ivota, od ob
lji do meðunarodnih poslova. Sve u svemu, svaka vlast i gospodstvo podlo ni su te kom
bremenu samodokazivanja. Ona ne ovjerovljuje sama sebe. Kad nije sposobna podnij
eti taj teret, kao to to èesto biva, treba je ogoliti. To je ideja vodilja anarhist
ièkih pokreta od njihovih modernih zaèe-taka, koji su preuzeli veæinu naèela klasiènog lib
eralizma.
Jedna od najpozitivnijih pojava u Europi, uz nadila enje nacionalnih razlika i pov
eæanje transparentnosti odluèivanja u Europskoj uniji, po mom je mi ljenju smanjenje m
oæi dr ave, uz o ivljavanje tradicionalnih kultura i narjeèja te stanovit stupanj region
alne autonomije. Zbog svega toga neki predviðaju da æe Europa u buduænosti biti Europa
regija te da æe moæ dr ave biti znatno decentralizirana.
Uspostaviti istinsku ravnote u izmeðu pripadnosti jednoj dr avi i zajednièkog cilja, s j
edne strane, i komunalne autonomije i kulturalne raznolikosti, s druge, nije jed
nostavno, a pitanja demokratskog nadzora nad institucijama prote u se i na ostale
sfere ivota. Ova pitanja trebala bi biti visoko na popisu prioriteta ljudi koji s
e odbijaju klanjati u sveti tu nenadma ne velikodu nosti i irokogrudnosti moæi, ljudi koj
i nastoje spasiti svijet od razornih sila koje prijete opstanku èovjeèanstva i koji
vjeruju da je moguæe zamisliti
jedan civiliziraniji svijet, tovi e, koji vjeruju da je takav svijet doista moguæ.
13. srpnja 2006.
BILJE KA
Ova kolumna preraðeno je predavanje koje sam u svibnju 2006. odr ao na Bejrutskom sv
euèili tu u znak sjeæanja na Edvvarda Saida. Cjelovit tekst predavanja objavljen je u
Inside Lebanon: ]ourney to a Shattered Land zvith Noam Chomsky (2007.).
Bilje ka o autoru
NOAM CHOMSKY (1928.) je svjetski poznat politièki aktivist i publicist. Chomskv je
kljuèna intelektualna figura amerièke ljevice, a èlan je i Amerièke akademije znanosti
i umjetnosti (American Academv of Arts and Sciences). Autor je vi e od 50 knjiga s
podruèja lingvistike, psihologije, filozofije, sociologije i politike, meðu kojima
su najpoznatije: Sintaktièke strukture (Syntactic Struc-tures), Gramatika i um (La
nguage and Mind), Kobno trojstvo: Sjedinjene Dr ave, Izrael i Palestinci (The Fate
ful Triangle: The United States, Is-rael and the Palestinians), Stari i novi svj
etski poretci (World Orders Old and New), Moæ i teror (Poiver and Tenor), Hegemoni
ja ili opstanak (Hegemony or Survival) itd.
KNJI NICA ZELINA