Glasnik 11 2010s

Godište V. • Broj 11 • Međugorje • Studeni 2010.
• Cijena 2,5 KM / 10 kn
Deseta obljetnica smrti

fra Slavka Barbarića
Iz sadržaja Promišljanje
Molitve koje
Poruka za sadašnji trenutak
Ovo vrijeme neka vam
bude vrijeme molitve i
Draga djeco!
obraćenja!
vlč. Adalbert Rebić život uči
Prisjetimo se gradnja katedrala u srednjem
Ovo vrijeme neka vam bude Deseta obljetnica smrti vijeku. Bilo je nepojmljivo ondašnjim
fra Slavka Barbarića načinom gradnje da isti naraštaj doživi
vrijeme molitve. Moj poziv i polaganje temelja i završetak gradnje
Pišu: zdanja. Gradnja se često protezala na
želi vam biti, dječice, poziv fra M. Dragićević, fra P. stoljeća. Ali su ljudi imali viziju. Imali su
Ljubičić, don M. Barbarić, sdb, snove. Imali su svoje projekte. Čovjek
da se odlučite slijediti put fra I. Landeka, fra M. Šakota, je planirao budućnost s Bogom, pravio
s. L. Glavaš, fra M. Knezović i planove s Bogom, računao s Bogom. Tako
obraćenja, zato molite i fra M. Stojić
je i s nama danas: Opstat ćemo samo ako
tražite zagovor svih svetih. budemo molili i vjerovali! I polagali svoje
planove i nade, svoje projekte u Boga. I s
Neka vam oni budu primjer Iz života Crkve Bogom gradili.
Sveci su
veliki dobročinitelji fra Tomislav Pervan
i poticaj i radost prema
Z
čovječanstva aputimo li se u bilo koju katoličku knjižaru, pronaći ćemo
vječnom životu. Hvala vam Benedikt XVI. široku ponudu i mnoštvo molitvenih priručnika, molitve-
nika, uobličenih molitava, meditacija, molitvenih poticaja.
što ste se odazvali momu Ima ih krasnih, lijepih, ima ih lijepih, pjesničkih, duboko-
Meditacija umnih. Katoličkih i nekatoličkih. Je li pak moguće molitvu formuli-
rati? Je li joj moguće dati oblik?
pozivu. Smrt - otkriveni Promatrajući ljude ovdje u Međugorju vidimo da svatko moli na
smisao života svoj način. Svatko ima svoju životnu potrebu, svatko se želi izraziti.
25. listopada 2010. s. Dominika Anić Osobe pješače, hodočaste, dolaze sa svojim mukama, nevoljama, svo-
jim biografijama, tragedijama. Sve su to veliki životni, De profundis -
Iz dubine vapijem k tebi, Gospodine. Gospodine, usliši glas moj! Veli-
ki i životni De profundis! To je Međugorje od samih početaka. Treba
samo promatrati, snimati, gledati te prizore i fotografske snimke, gole
Odjeci u svijetu i bose noge, žuljevite, krvava stopala, crna od asfalta, raspucala. I s njih
Moje uspomene i dragi iščitavati životne križeve, nedaće! Nitko nije ovdje iz obijesti. Svakoga
njegova muka sili na put, uči moliti. I onaj tko je bio daleko od Boga,
doživljaji uz Gospino suoči se sa situacijom kad mu jedino Bog može pomoći! Tu mnogo ne
svetište u Međugorju pomažu lijepe otisnute formulacije, nego krik, vapaj! Bože, Bože moj,
fra Rafael Lipovac zašto si me ostavio? Zašto se ne obazreš na moje molitve?
Dolaze ljudi sa svojim potrebama. Očekuju zadnju slamku spasa.
Pa oni često i ne znaju ima li Boga. Tek tu kroz molitvu nauče, po-
stanu svjesni da je Bog zbiljnost života.
GLASNIK MIRA | Utemeljitelj i nakladnik: Informativni centar MIR Međugorje | Glavni urednik: Krešimir Šego | Lektor i korektor: Dragan Naletilić | Adresa: Glasnik mira, Gospin trg 1, 88266
Međugorje, BiH | Tel.: 00 387 36 650 200; 653 327 | Faks: 00 387 36 651 300 | Služba pretplate: 00 387 36 653 342 | E-mail: glasnikmira@medjugorje.hr | Internet: www.medjugorje.hr
Grafičko oblikovanje: Shift, Mostar | Tisak: Fram-Ziral, Mostar | List je prijavljen kod Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa Hercegovačko-neretvanske županije pod brojem R-05-05-42-
Snimila Lidija Paris
2175-86/06 od 12. siječnja 2006. | Godišnja pretplata (12 brojeva): Hrvatska 120 HRK, BiH 30 KM, europske zemlje 30 €, Švicarska 50 CHF, USA i Kanada 42 €, Južna Amerika 48 €, Australija 51 €
Uplata pretplate: Iz BiH u KM: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke: Unicredit Bank, Žiroračun broj 33 8120 2 20114 5352 | Iz Hrvatske u HRK: Informativni
centar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke: Societe generale – Splitska banka d.d., Broj računa: 2330003-5100201682 | Iz Njemačke u eurima: Informativni centar MIR Međugorje
d.o.o. Čitluk, Gospin trg 1, 88266 Međugorje. Naziv banke: LIGA BANK EG, Kontonummer: 2155044 (za Glasnik mira), BLZ : 75090300 | Iz Švicarske u CHF: Katholische Kroatenmission, Postfach
9057, 8036 Zürich. Naziv banke: UBS AG Zürich – Wiedikon (0270/00), Kontonummer: 805418.40A (za Glasnik mira), IBAN : CH63 0027 0270 8054 1840 A, BIC: UBSWCHZH80A, UBS Postkonto
Nr: 80-2-2 | Iz svih europskih zemalja u eurima: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. Čitluk, Gospin trg 1, 88266 Međugorje. Naziv banke: LIGA BANK EG, Kontonummer: 2155044 (za
Glasnik mira), BLZ : 75090300, BIC: GENODEF1M05, IBAN: DE88750903000002155044 | Za sve valute iz drugih zemalja: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke:
UniCredit Bank, SWIFT: UNCRBA 22, IBAN: BA 39 3380 6048 0281 0221
Studeni 2010. | Broj 11 | Godište V. | 3

Promišljanje Promišljanje
Isus Krist je isklesano Božje lice među Upravo to želi Isus od nas! Želi da nam jasni poziv na odlučnost, ustrajnost! Poziv ta i vremena. Tko će izdržati do kraja, pitaju kalnost je bitno ozdraviteljska, terapeutska, ljujući molitvama. Molitelji su i danas jedi-
nama molitva postane životni stil. Da posta- baciti se u naručaj, u zagrljaj Oca. Odvaži- se učenici, pitamo se i mi. Isus ulijeva pouz- spasenjska, iscjeliteljska. On nas želi iscijeliti, na svjetska velesila! Ne Amerika, ne oni koji
S druge pak strane, naš Bog nije došao ne nešto što svakodnevno prakticiramo. S ti se pred njim istresti svoju dušu. Ohrabri- danje i nadu: Nemajte straha. Vi ste izbrani- učiniti čitavima. Jer samo radikalni put oslo- imaju razorno oružje u ruci, nego oni koji s
među nas ljude u sterilnim rukavicama da čime ustajemo i liježemo, i obrnuto! I što ti se i druge hrabriti! ci Božji. Ne smijete dvojiti u Božju pomoć. bađa i krči budućnost. krunicom u ruci imaju Isusa i Mariju u srcu
bi onda nad ljudima ili u svijetu izveo neka- bi bilo da nema ove slike u evanđeljima? Ne obećava Isus svojima ružičastu bu- Isus ne želi od nas nikakvo polovičnjaš- i na usnama! To nam Marija neprestance go-
kvu operaciju kako to čine liječnici u bolni- Bili bismo siromašniji za sliku – uspored- dućnost, mirne vode i tihu plovidbu morem tvo. Život je tvrda, okrutna i opora borba za Molitelji su i danas jedina vori u Međugorju. Ona moli krunicu s vi-
cama. Ne. Došao je među nas, u našu bijedu bu ili prispodobu – o molitvi. Ništa nije to- ovoga svijeta. Sve se novo rađa kroz nevo- opstanak. I u Isusovo su vrijeme bogataši bi- svjetska velesila diocima u Fatimi, s Bernardicom u Lurdu,
i gubu, upustio se ukoštac sa svakom vrsti liko neznačajno, a da to ne bismo povjerili lju i muku, krv i suze, i Isus ništa ne uljepša- vali bogatiji, siromasi siromašniji. Isus jasno Upravo je minuo mjesec krunice. Suviš- sama oblikuje molitvu učeći vidioce moliti:
bolesti i nevolje, suočio se sa samom smr- Bogu. Ništa nije preteško, a da ne bismo od va. Čekaju njih progoni, uvrjede, saslušava- kaže: Takav je život! Tako se moramo pona- no je nabrajati što je sve molitvama izmolje- „O Isuse moj, oprosti nam naše grijehe, sa-
ti. Takav je naš Bog. Bog u Isusu Kristu. Re- njega smjeli tražiti! Svakidašnje brige, mi- nja, mučeništva, kušnje u vjeri. Sotona ne će šati i pred Bogom. Ne će Bog nikakvih mla- no i isprošeno, što se sve molitvama posti- čuvaj nas od paklenoga ognja i dovedi u raj
kli bismo, nemoguć, neshvatljiv. Ali blizak, sli, ali i teški životni problemi, obitelj, dje- mirovati. Zapravo je sukob počeo Isusovim konja, nego samo onih koji se do kraja u nje- glo u povijesti. Najočitije bijaše za bitke kod sve duše, napose one kojima je najpotrebnije
čovjekoljubac u Isusu Kristu. Isus Krist je ca, alkoholizam, grijeh! Isusova je osoba javnim nastupom i trajat će do kraja svije- ga upuštaju i njemu prepuštaju. Upravo kao Lepanta kad je 1571. Papa pozvao sav kr- Tvoje milosrđe“. Dakle, nitko nije isključen
isklesano Božje lice među nama! Isus nije u sveci. Bog prihvaća samo cjelovitost, ne po- šćanski svijet u srazu s osmanlijskom silom od spasenja i smilovanja.
prvom redu ono što bismo mi ljudi od nje- Isus nas stalno uči kako moramo Bogu pristupati lovičnjaštvo. Ne vrijedi ni pred Isusom ni na molitvu krunice. Pet godina prije te bit- Iza nas je jedno strahovito samoubilač-
ga htjeli učiniti, religijski genij, utemeljitelj pred Bogom: Nešto malo Bogu, nešto i na ke, sjetimo se, bijaše bitka kod Sigeta, gdje ko stoljeće. Započelo krvavo sa svjetskim
kršćanstva, izvanredna osoba, neponovlji- s punim povjerenjem, otvorena srca. On živi iz drugu stranu. Malo u crkvu ali više za pro- je Nikola Šubić Zrinski zaustavio najmoćni- ratom ovdje na našim prostorima, završilo
vi lik, osoba vrijedna našega udivljenja. Sve vod, društvo, lov, disko ili gostionicu. Život jega turskoga sultana Veličanstvenoga u nje- krvavo s još jednim ratom na ovim prosto-
on to jest. Ali je on ponajprije osoba koja povjerenja i govori o povjerenju, ulijeva pouzdanje nije nikakvo malko, ponešto, malo. Ili smo govu pohodu na Beč. Opasnost je prijetila da rima. Tko je od nas vjerovao u onako brzi
je pozivala da ga slijedimo u svemu, da se živi, ili smo mrtvi. Ili smo vjernici, ili nevjer- cijela Europa padne pod tursku vlast. Kršća- slom i kraj komunizma? Ne vjerujem da je
kao on oduševljavamo za Boga i Božje kra- svojima. Ne smijemo sustati vjerovati i povjeravati se. nici. Ili molitelji, ili nemolitelji. Isusova radi- ni su pobijedili nadmoćnu tursku silu zahva- itko slutio da će se ona apokaliptička zvijer
ljevstvo u svijetu, da iza sebe ostavimo sve. i neman onako brzo urušiti u sebe. Prisjeti-
Svima je poručio da, ako žele biti njegovi, mo se da je blagopokojni papa Ivan Pavao
moraju uzeti na sebe križ i slijediti ga. Su- II. proglasio god. 1986. Marijansku godinu,
obličiti se njemu u cjelokupnosti sudbine. dao svijetu svoju encikliku o Mariji Otkupi-
Ne traži od nas nikakve genijalne poteze, teljeva Majka, nakon što je podario Crkvi
nego egzistencijalne, životne odluke. Nije tri enciklike o Presvetom Trojstvu. U svome
to stvar darovitosti, talenta, nego životna apostolskom pismu uoči novoga tisućljeća
odluka, zadaća i poslanje. izričito spominje kako se svi ti događaji oko
Mnogi doživljavaju Boga kao nepravdu. pada željeznoga zastora i komunizma ne
Zašto ja, zašto upravo meni? Zašto je mene mogu povijesno ni racionalno shvatiti bez
snašla ta muka i nevolja? Ta bolest? Tisuće zahvata samoga Neba i Marije. Komuni-
pitanja postavljamo svakodnevno Bogu. Po- zam je nestao s pozornice svijeta bez oruž-
jedinci misle da se život s njima samo poi- ja i ratnoga nasilja. Koliki su samo uporno
grava, da ih sudbina progoni od malih nogu, vapijući molili da konačno stigne pravda
a ne znaju zašto. na ovu zemlju! I domolili su slobodu vjere,
Isus nas stalno uči kako moramo Bogu slobodu da mogu mirno disati i razgovara-
pristupati s punim povjerenjem, otvorena ti. Naraštaji su molili. Mnogi nisu doživje-
srca. On živi iz povjerenja i govori o povjere- li, ostavili su svoje živote u tamnicama i ka-
nju, ulijeva pouzdanje svojima. Ne smijemo zamatima. Ali pravda se dade sustići. Ona
sustati vjerovati i povjeravati se. Moliti, tra- nije nedostižna. Nisu uzalud trpjeli i nosi-
žiti, kucati, biti uporni. Ne zaustavljati se na li svoj križ.
pola puta. Ne biti mlaki! Ne sustani od Boga Nemoguće je imati istodobno sjetvu i že-
tražiti sve, od njega očekivati sve! Svoje pra- tvu. Treba proći vremena da ono što je po-
vo, svoj život, svoju budućnost! Imaj snage i sijano iznikne, sazrije i pretvori se u kruh.
pouzdanja. Prisjetimo se gradnja katedrala u srednje-
mu vijeku. Bilo je nepojmljivo ondašnjim
Isus ništa ne uljepšava načinom gradnje da isti naraštaj doživi i
U evanđelju je Isus podignuo spomenik polaganje temelja i završetak gradnje zda-
onoj udovici koja je tražila svoje pravo kod nja. Gradnja se često protezala na stolje-
nepravedna i bezbožna sudca. Spomenik – ća. Ali su ljudi imali vizije! Imali su snove.
ne kameni ili mramorni, nego od riječi koje Imali svoje projekte. Čovjek je planirao bu-
dolaze iz srca i od srca. Do kraja vremena, dućnost s Bogom, pravio planove s Bogom,
dokle se bude naviještala Radosna vijest, go- računao s Bogom. Tako je i s nama danas:
vorit će se i o onoj siromašnoj udovici pred Opstat ćemo samo ako budemo molili i vje-
nepravednim i bezbožnim sudcem. Ona se rovali! I polagali svoje planove i nade, svoje
nije dala smesti! Nije sumnjala u pravedni is- projekte u Boga. I s Bogom gradili. To je ja-
hod svoje stvari i parnice! Što bi se dogodi- sna poruka i pouka cijele Biblije! Naučimo
lo da je sustala na prvome pokušaju? Ili na- tu lekciju iz Isusovih usta, ali i iz svoga živo-
kon njih nekoliko? Ne, ona je uporno, danju ta i svojih vlastitih potreba! Upravo u ovom
i noću, dosađivala! To je postao sastavni dio mjesecu – studenom – kad se slavi kraj cr-
njezina života! kvene godine i pravi životna inventura.
4 | Glasnik mira | Međugorje Studeni 2010. | Broj 11 | Godište V. | 5

Poruka za sadašnji trenutak Poruka za sadašnji trenutak
ti. Pritom nam Bog obećava svoju pomoć da daruje svoju vlastitu narav: „Time smo obda- Sveci su živi u nebeskoj slavi: „Ja sam Bog
možemo njegove zapovijedi i naredbe u živo- reni dragocjenim, najvećim obećanjima da po Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije
tu slijediti. Po svome Duhu Svetomu omogu- njima postanete zajedničari božanske naravi on Bog mrtvih, nego živih!“ (Mt 22, 32). Oni
ćuje nam „da odjenemo novoga čovjeka, po umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog su i nadalje udovi otajstvenoga Tijela Kristo-
Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine“ požude“ (2 Pt 1, 4). va. Njihovo dioništvo na Tijelu Kristovu u ne-
(Ef 4. 24). Bog nas, dakle, želi promijeniti u na- beskoj je slavi potvrđeno i učvršćeno, jer su
šem duhu, promijeniti naše srce. Prorok Izai- Što je onda obraćenje? mnogi od njih još za zemaljskog života kao
ja jasno ističe potrebu ove promjene: „Tražite Obraćenje znači naš povratak Bogu. A po- udovi mogli biti od Tijela Kristova odijeljeni.
Jahvu dok se može naći, zovite ga dok je bli- vratak Bogu ujedno znači odmak od neče- „Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar.
zu! Neka bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac ga što nas je od Boga odijelilo. A što nas je od Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on si-
naume svoje. Neka se vrati Gospodu, koji će Boga odijelilo? Grijeh! „Ne, nije ruka Jahvina ječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda
mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodu- prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdnulo donese… Ako tko ne ostane u meni, izbace ga
šan u praštanju. ‘Jer misli vaše nisu moje mi- da ne bi čuo, nego su opačine vaše jaz otvori- kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u
sli i puti moji nisu vaši puti,’ riječ je Gospod- le između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice oganj te gore“ (Iv 15, 2. 6).
nja. ‘Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti njegovo zastrli, i on vas više ne sluša“, veli pro- Sveci koji su već stigli u nebesku slavu nisu
moji iznad vaših putova, i misli moje iznad va- rok Izaija (Iz 59, 1-2). Apostol Ivan ovomu još više ugroženi takvim odijeljivanjem od Ti-
ših misli’“ (Iz 55, 6-9). dodaje: „Reknemo li da grijeha nemamo, sami jela Kristova. Oni za nas mole u skladu s če-
Apostol Pavao spominje duhovnu moć sebe varamo i istine nema u nama“ (1 Iv 1, 8). sto ponovljenom zapovijedi u Bibliji, da jed-
koja je na obraćenike u Efezu u njihovu prijaš- Obratiti se Bogu pretpostavlja da smo se ni za druge trebamo moliti. „Braćo, molite i za
Ovo vrijeme neka vam bude

njem življenju utjecala: „I vi bijaste mrtvi zbog odmakli od grijeha. Isus je Pavlu naložio da nas!“ (1 Sol 5, 25). „…i molite jedni za dru-
prijestupa i grijeha u kojima ste nekoć živje- naviješta Radosnu vijest narodima, „kojima te ge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva
li po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zra- šaljem da im otvoriš oči pa se obrate od tame k pravednikova!“ (Jak 5, 16). Molitve svetaca za
ka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vje- nas nisu ništa drugo nego ono što mi naziva-
vrijeme molitve i obraćenja! neposlušnima. Među njima smo i mi nekoć ži-

vjeli u požudama tijela svoga, udovoljavajući
prohtjevima tijela i ćudi, te po naravi bijasmo
djeca gnjeva kao i drugi“ (Ef 2, 1-3).
ri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu
među posvećenima“ (Dj 26, 18). Ove Kristove
riječi ocrtavaju proces obraćenja: svaki obra-
ćenik mora napustiti Sotonin put i poći Bož-
mo „zagovor svetaca“. Misle li oni koji niječu
zagovor svetaca da oni za nas u nebeskoj slavi
ne mole? Ta i mi, u skladu s biblijskom zapovi-
jedi, molimo jedni za druge. Kad bi te molitve
I ovaj put nam Gospa upućuje svoju uobičajenu poruku: obratite se, iskoriste svoje
Isus Krist došao je upravo zato k nama da jim putem. Obraćenje, stoga, uključuje i opra- bile beskorisne i neučinkovite, zašto bi nam ih
vrijeme kao vrijeme molitve, tražite zagovor svetih i neka vam oni budu poticaj i radost nas izvuče iz tog stanja: „Ne treba zdravima li- štanje grijeha. Evo što je Petar mislio kad je onda Biblija višestruko preporučala? Zašto je
prema vječnome životu. ječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pra- svoje sunarodnjake zvao na obraćenje: „Po- rečeno: „Vidi li tko brata svojega gdje čini gri-
vednike, nego grješnike!“ (Mk 2, 17). Biblija kajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši jeh koji nije na smrt, neka ište i dat će mu život
V
vlč. Adalbert Rebić tumači kako nas Bog može duhovno izlije- pa od Gospodina dođu vremena rashlade…“ – onima koji čine grijeh što nije na smrt. Ima
rijeme je stvarnost koja je svakom obnavlja što je prohujalo“ (Prop 3, 15). I sve nas poziva: „Bdijte i molite da ne padnete u čiti i izmijeniti naš nutarnji stav, to jest našu (Dj 3, 19). Obraćenici se pokajanjem odvraća- grijeh što je na smrt; za nj ne velim da moli“
čovjeku jednako na raspolaganju. ima, po njemu, „svoje doba i svaki posao pod napast!“ (Mt 26, 41). Pavao nas pak poziva da narav. Osim toga, Biblija nam objavljuje kako ju od grijeha i postaju službenici živoga Boga. (1 Iv 5, 16)?!
Svatko ima sedam dana u tjednu na nebom svoje vrijeme: vrijeme rađanja i vrije- molimo i da stalno molimo: „Bez prestanka se smo mi ljudi ranije bili pod utjecajem i vlašću Upravo to želi postići Gospa, Isusova Maj- Moliti za druge znači ljubiti ih, znači stvarati
raspolaganju, svakomu dan traje 24 me umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupa- molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas vo- Kneza ovoga svijeta i kako smo na kraju pro- ka, i od svih nas. Poslušajmo je! Isplati se! zajedništvo i dioništvo u istom i jedinom Tijelu
sata, svakomu sat traje 60 minuta. Vrijeme je nja posađenog… Vrijeme plača i vrijeme smi- lja Božja u Kristu Isusu“ (1 Sol 5, 17). cesa obraćenja postali baštinici vječnoga živo- Molite i tražite zagovor svih Svetih. Neka Kristovu. Ulaskom u nebesku slavu, ovo zajed-
dar Božji i treba ga što je moguće bolje isko- jeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja… ta kao djeca Božja. vam oni budu primjer i poticaj i radost prema ništvo nije prekinuto nego se ondje potvrđu-
ristiti. Vremenom treba razumno raspolagati. Vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grlje- Slijediti put obraćenja Daljnji bitan činilac je nedostatak Duha vječnom životu! je, jača i ukorjenjuje. Tako se molitve umnaža-
Kažu, vrijeme je novac. Rekao bih, vrijeme je nje… Vrijeme šutnje i vrijeme govorenja. Vri- Gospa želi „da se odlučimo slijediti put Svetoga kao dio naše ljudske naravi. Bez tog Sveci su s nama udovi Kristova uskrsloga ju: oni mole za nas, mi molimo za njih. Sveci, a
više nego novac. Vrijeme je vrjednije nego no- jeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i obraćenja“. Uostalom, Isus nas već u svom na- Duha ne možemo shvatiti Božju spoznaju niti Tijela. Svi mi njemu pripadamo. „A vi ste tijelo osobito Blažena Djevica, stalno za nas pred Bo-
vac. Vrijeme je vrjednije od svih dragulja i bi- vrijeme mira... Znam da nije druge sreće čo- stupnom govoru, prema Markovu evanđelju, svoje misli i osjećaje potpuno uskladiti s nje- Kristovo i, pojedinačno, udovi“ (1 Kor 12, 27). gom posreduju, mole i zagovaraju nas. A sve-
sera. Vrijeme život znači. Drago kamenje, dra- vjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega poziva na obraćenje: „Ispunilo se vrijeme, pri- govom voljom. „Jer tko od ljudi zna što je u „…tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kri- ci uživaju posebno povjerenje u Boga i njihove
gulje i bisere može se s vremenom steći, ali života“ (Prop 3, 1-13). bližilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vje- čovjeku osim duha čovječjega u njemu? Tako stu, a pojedinci udovi jedan drugomu“ (Rim molitve imaju silnu snagu i moć za nas. „Mno-
protraćeno vrijeme ne može se više niti biseri- Nažalost, danas mnogi gube vrijeme troše- rujte evanđelju!“ (Mk 1, 15). i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Bož- 12, 5). „…i govorite istinu jedan drugomu jer go može žarka molitva pravednikova!“ (Jak 5,
ma kupiti. Vrijeme treba iskoristiti za molitvu, ći ga na različite gluposti, besmislice… Ubija- Što to znači obratiti se? Nisu sva obraćenja jega. A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego udovi smo jedni drugima“ (Ef 4, 25). Isto su 16). Točno je tako sam Bog Abimeleku rekao
za dobra djela. Svaki čovjek može u svakom ju vrijeme, kako se veli, umjesto da ga iskoriste od Boga nadahnuta. Ideolozi raznih struja ta- Duha koji je od Boga da znamo čime nas je tako kao mi i sveci dionici i udovi Kristova Ti- za Abrahama: „Sada vrati čovjeku ženu njego-
trenutku izvršiti više obveza. Samo onaj čovjek za korisne stvari. kođer pozivaju na obraćenje. Ljudi su se u 20. obdario Bog“ (1 Kor 2, 11-12). jela. Ovo dioništvo ili članstvo na Tijelu Kri- vu; prorok je on; molit će se za tebe da osta-
koji vremenu daje pravu mjeru i pravi smisao Gospa nam poručuje: „Ovo vrijeme neka stoljeću obraćali i na komunizam i na nacizam Naši nam roditelji mogu posredovati vri- stovu ne prestaje smrću, u času kad se zemalj- neš na životu“ (Post 20, 7). Prorok Samuel reče
živi u pravom smislu riječi, živi korisno. Zna- vam bude vrijeme molitve!“ Vrijeme moli- i na razne druge ideologije koje su zaluđiva- jedne pouke i načela, ali samo nam naš nebe- sko tijelo od duše rastaje. Naprotiv, ono vrijedi svome narodu: „A od mene neka je daleko da
nje, koje je ključ sadašnjem i budućem životu, tve najbolje je iskorišteno vrijeme jer je iskori- le osobito mlade ljude. Pokušati druge obrati- ski Otac može dati moć da se možemo odu- i dalje i vječno se produbljuje. „Tako dakle zgriješim Jahvi prestajući moliti za vas i upu-
može se steći samo optimalnim korištenjem šteno za vječnost, za Boga, za zagrljaj Božji. U ti može u nekih značiti bližnjima pomoći da prijeti zlom utjecaju društva i stvarno postati više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađa- ćivati vas na dobar i pošten put“ (1 Sam 12,
vremena. Djela učenih ljudi i dobrih obrtnika tom je smislu „Časoslov“ najbolja molitva jer pronađu smisao svojega života. A tko to može gospodar svojih sklonosti i osjećaja. Obraće- ni ste svetih i ukućani Božji nazidani na teme- 23). Takvih bismo biblijskih tekstova mogli još
plod su optimalnog korištenja vremena. ona, moljena u određeno doba dana, posve- odlučiti koji je svjetonazor ispravan, koji je na- nje je čudo za koje je potrebno izravno Božje lju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam mnogo nabrojiti. Zaključimo tekstom iz posla-
ćuje vrijeme: čitanje Svetoga pisma ujutro ili čin življenja dobar? Jedini Bog, Stvoritelj svih sudjelovanje u našem životu. Proces obraćenja Krist Isus. U njemu je sva građevina povezana nice Hebrejima koji svjedoči da nas sveci moli-
Vrijeme molitve poslije podne, jutarnja, časovi, večernja, pove- stvari, svijeta i čovjeka! Jedino Stvoritelj čovje- uvodi Bog tako da nam otvara smisao za razu- i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i tvama obogaćuju: „Zato i mi, okruženi tolikim
Vrijeme je milost. Nije uzalud na crkvenim černja. Ona nije više povlastica samo klerika, ku može dati obvezujući odgovor na pitanje mijevanje Svetoga pisma. Kao sljedeći korak, vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu“ (Ef 2, oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i gri-
tornjevima postavljena ura koja nas podsjeća redovnika i redovnica nego svega naroda Bož- o smislu života. On je stvorio čovjeka na svo- on nam omogućuje promjenu u našem po- 20-22). „…obznanivši nam otajstvo svoje vo- jeh koji nas sapinje te postojano trčimo u bor-
da je vrijeme Božji dar i da ga trebamo valja- jega. Zato se i zove „Časoslov naroda Božjega“. ju sliku i priliku i dao mu zapovijedi i zakone našanju ako samo pozitivno odgovaramo na lje po dobrohotnom naumu svojem što ga pri- bu koja je pred nama!“ (Heb 12, 1).
no iskoristiti, podsjeća nas da je život kratak Pozivajući nas na posvećivanje vremena koje treba slijediti. njegovo djelovanje u našem životu i slijedimo je u njemu zasnova da se provede punina vre- Na taj oblak svjedoka kojim smo okruženi i
a smrt stalna. Biblijski Mudrac poručuje: „Što molitvom, Gospa u tome slijedi primjer svo- Bog nas želi obratiti. On nam daje „recep- njegovo duhovno vodstvo. Novo usmjerenje mena: uglaviti u Kristu sve – na nebesima i na koji za nas mole misli Gospa kad nam prepo-
biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo; a Bog ga Sina i njegova učenika svetoga Pavla. Isus te“, zapovijedi i naredbe, po kojima valja živje- u našem življenju znači, dapače, da nam Bog zemlji“ (Ef 1, 10). ruča da molimo i tražimo zagovor svetih.

Deseta obljetnica smrti fra Slavka Barbarića Deseta obljetnica smrti fra Slavka Barbarića
Fra Slavko Barbarić

dok je bio u Mostaru svaki je slobodni trenu- za svoje neumorno svećeničko, duhovno, ka-
tak posvećivao radu s hodočasnicima u Me- ritativno, rodoljubno, čovjekoljubno i bogo-
đugorju. ljubno djelovanje.
Da ga zaštiti od komunističkog progo- Ukratko iznosim njegovu spisateljsku dje-
– život i djelo na, uprava Provincije premješta ga službeno

u Međugorje gdje ostaje do rujna 1985. godi-
ne. I tu smeta službenim strukturama, te ga se
latnost, koju je on iz svoga životnog djelova-
nja stavio na papir.
1. On agresivnom i surovom komuniz-
Fra Slavko Barbarić umro je 24. studenoga 2000. u 15.30, između opet službeno premješta, ovaj put u Blagaj za mu suprotstavlja Kristov križ ljubavi i žrtve za
13. i 14. postaje Križnoga puta na Križevcu. Njegovo srce, koje je župnog vikara gdje formalno ostaje od 1985. čovjeka. Crvena zvijezda pade, a križ ostade.
do rujna 1988. godine. Tijelom i na papiru je Penjući se bezbroj puta uz Križevac i razma-
nesebično ljubilo potrebite, prestalo je kucati u 54-oj godini fra u Blagaju, ali duhom i srcem, a onda i tijelom, trajući Kristovu muku, akumulirao je tajnu
Slavkova života nakon što je predmolio Križni put. No, njegovo i nadalje u Međugorju u službi mnogobrojnih Božje patnje za nas, te je iz svojih razmatra-
iznimno djelo ostalo je živjeti u župi kojoj je darovao osamnaest hodočasnika i svih potrebitih ljudi. nja napisao Put križa. S Isusom i Marijom
godina života, među hodočasnicima koji hode stazama kojima je Od 1988. do 1991. pomoćnik je meštra no- uz Golgotu prema uskrsnuću. Preveden je
fra Slavko prošao nebrojeno puta, vodeći ih, s Marijom, njezinu Sinu vaka na Humcu gdje ujedno obnaša i službu na preko dvadeset jezika i postao molitvenik
Isusu. Sve što je započeo i utemeljio, nastavilo je snažno živjeti pa župnog vikara. No i u to vrijeme najviše je u milijunima, ne samo kad se penju na Križe-
nimalo ne začuđuje što kod njegova groba na Kovačici, danomice, Međugorju među hodočasnicima, ali, zani- vac, nego i kod kuće.
mljivo, uvijek je stizao obaviti svoje dužnosti 2. Hladnom racionalizmu, koji se uvu-
mole i oni koji ga za života nisu upoznali, ali jesu upoznali njegovo na Humcu. kao i u strukturu teološkog studija i potisnuo
djelo, ponajprije brojne knjige koje svjedoče ljubav prema Gospi i Početkom rata u Bosni i Hercegovini, kada duhovnost, suprotstavlja fra Slavko teologi-
Kristu. većina starijih fratara kao prognanici odlaze ju srca. Sam mi je pričao kako ga je potresao
U trenutcima nevjerice, kad je bolna vijest o fra Slavkovoj smrti u Tučepe, pojavio se problem ispovjednika u grafit na jednoj crkvi u Njemačkoj: Probudi
munjevito obišla svijet, Kraljica Mira u svojoj je redovitoj poruci od Međugorju. Na usmeno odobrenje tadašnjeg se ti, hladna Crkvo! U susretu s mnogim lju-
25. studenog kazala i riječi koje su ublažile boli srdaca: „Radujem provincijala, pok. fra Drage Tolja, fra Slavko dima koji su bili uvjerenja da ih Crkva ne ra-
se s vama i želim vam reći da se vaš brat Slavko rodio za nebo i da preseljava u Međugorje i ostaje sve do svoje zumije, čitave ne prihvaća, nema osjećaja za
smrti, koja ga je zatekla u petak u 15.30 sati, njih, on je kao svećenik te Crkve i djelom i
zagovara za vas.“ 24. studenoga 2000., nakon obavljene moli- pisanom riječju pokazao da Crkva ima srce.
Tekstovi koje objavljujemo samo su mali znak zahvalnosti za sve što tve Križnog puta na povratku između 13. i 14. Tako piše knjige: Slavite Misu srcem, U školi
je neumorno činio kako bi Gospina poruka došla do svakoga srca, a postaje na Križevcu. ljubavi, Klanjajte se srcem mome Sinu, Sli-
tekst koji slijedi pročitan je na simpoziju organiziranom u okviru 7. Tko se krije iza ovih šturih osobnih po- jedi me srcem, Molite zajedno radosna srca.
dana fra Didaka Buntića u Gradnićima, održanom 8. listopada. dataka čovjeka koštunjava izgleda i tanjuš- I ove su knjige prevedene na preko dvade-
na stasa, kakvog smo ga poznavali? set jezika i prodane u milijunima primjeraka.
fra Mate Dragićević Bulldozer Božji, i to ona jedanaestica, sli- 3. Grubom konzumizmu, koji je razvio
Ž
kovito govoreći. Kao takav vidio je brda iza- čitavu znanost kako u čovjeku probuditi po-
ivimo vrlo užurbanim stilom života. 1968. na Neđarićima u Sarajevu, a završio i di- zova za svoj posao: agresivni komunizam, trebe za nečim što mu uopće nije potrebno,
Događaji jure jedni za drugima i sva- plomirao u Schwazu (Tirol, Austrija). hladni racionalizam, grubi konzumizam, be- s namjerom da samo troši, te u tom trošenju
ka novina otiđe brzo u zaborav. Na- Svečane redovničke zavjete položio je na skrupulozni hedonizam, zavodljivi relativi- i sebe potroši, fra Slavko suprotstavlja pisanu
žalost, to je slučaj i s nama ljudima. La Verni (Italija) 17. rujna 1971., na blagdan zam, bezglavi neoliberalizam, religiozni in- riječ u knjizi Postite srcem. Putem posta do
Stoga pozdravljam ideju našega fra Marinka Rana sv. Franje, koje je Franjo od Gospodina diferentizam, nasrtljivi sekularizam i bezbroj jednostavnosti života, ali zadovoljnog živo-
Šakote da večeras posvetimo ovo vrijeme evo- dobio upravo na La Verni. drugih „izama“ u ovom takozvanom moder- ta. Održao je bezbroj seminara posta i moli-
ciranju uspomena na našega suvremenog ve- Za svećenika je zaređen u Reutteu u Au- nom, odnosno postmodernom svijetu. Svi tve za ljude različitih jezika, kultura i duhov-
likana, pok. fra Slavka Barbarića, koji se 24. striji 19. prosinca 1971. godine. Nakon ređe- ti „izmi“ su, naime, u ime čovjeka, ali zapra- nih profila. Za vrijeme seminara, nakon što bi
studenoga 2000., dakle prije 10 godina, iz ove nja pastoralno djeluje u Frohnleitenu (Austri- vo razaraju čovjeka. Kroz njih čovjek posta- sa sudionicima uronio u duboku meditativnu
preselio u vječnu domovinu. ja), odakle pohađa teološki fakultet u Grazu i je samo potrošni materijal za nečije interese. molitvu, i tako ih disponirao za post o kruhu i
Meni je dodijeljeno da ukratko opišem 1973. magistrira iz pastoralne teologije. U ko- Dići svoj glas protiv njih i ići u konfrontaci- vodi, znao je smireno nekoliko puta ponoviti:
njegov život i djelo. Pristupam ovome činu s lovozu iste godine dolazi za kapelana u Čaplji- ju s njima kao pojedinac, značilo bi već una- Kruh pijemo, a vodu jedemo! To znači: po-
punim poštovanjem, pijetetom i zahvalnošću nu, gdje djeluje pet godina, a onda odlazi na prijed prihvatiti neuspjeh. No fra Slavko nije laganim žvakanjem posvijestiti sebi Božji te-
prema pok. fra Slavku, ali i s osjećajem nedo- postdiplomski studij u Freiburg gdje je 1982. bio takav. On je znao gdje i koje će gorivo na- meljni dar hrane u kruhu i vodi. To je u sudio-
raslosti da progovorim o osobi našega velikog postigao doktorat iz područja religiozne pe- točiti, što daje pravu snagu za jedan neviđe- nicima izmamljivalo zahvalnost prema Bogu
fratra, molitelja, duhovnog pisca, humanitar- dagogije i titulu psihoterapeuta. Od 1982. do ni angažman. za te darove, iz čega proizlazi zadovoljstvo s
ca, ljubitelja malenih i potrebitih. rujna 1984. djelovao je u Mostaru kao vjero- To gorivo je njegovo duboko uvjerenje: malim i oslobađajuća skromnost.
učitelj studenata i vrlo se zamjerio komuni- Isus je moj Bog, njemu se klanjam, za nje- 4. Beskrupuloznom hedonizmu, koji po-
Životopis stima, koji su u njemu vidjeli veliku opasnost ga živim, on je moje sve! Moja snaga, moja tiče na uživanje i iživljavanje i tako doprino-
Fra Slavko Barbarić rođen je 11. ožujka 0za sebe i svoju ideologiju. Ote im mladež. Za pomoć. Samo njemu služim! Ali stalno pod si razaranju ljudskog dostojanstva (droga, al-
1946. u obitelji Marka i Luce r. Stojić u Dra- mlade je organizirao, uz redoviti vjeronauk, okriljem i vodstvom nebeske Majke Mari- koholizam, seksualna razvratnost), fra Slavko
gićini, župa Čerin. Osnovnu školu završio je duhovne vježbe i obnove čas u Mostaru, čas u je: Per Mariam ad Jesum! Po Mariji k Isusu! suprotstavlja pisanu riječ Daj mi svoje ranje-
u Čerinu, a klasičnu gimnaziju u Dubrovni- Bijelom Polju kod časnih sestara. Komunisti U svojim svakidašnjim molitvama na Brdu no srce i Biseri ranjena srca. Činjenica je da
ku. Kao kandidat Hercegovačke franjevačke su škripali zubima, pratili svaku njegovu riječ ukazanja i Križevcu, nebrojenim klanjanjima čovjek koji se upusti u hedonizam na kraju
provincije oblači franjevački habit 14. srpnja i čekali trenutak da ga blokiraju u radu. Presvetom oltarskom sakramentu i Kristovu postane krhotina i razorena osoba, izranje-
1965. i stupa u novicijat. Filozofsko-teološ- Zbog poznavanja glavnih europskih jezika križu, razmišljanjima o Božjoj riječi i Gospi-
ki studij započeo je u Visokom, nastavio god. i neizmjerne ljubavi prema majci Božjoj, još nim porukama, stjecao je božansku mudrost Nastavak na 14. str.

Neumorni i uzorni
ga kao Franjo. Jednostavno, on se prepustio Fra Slavko je bio izuzetno
Bogu i dopustio mu da on u njemu i preko
njega izvodi svoja divna djela. Iako je Franjo velika i blažena duša, miljenik
fratar i blažena duša

davno živio, prije 800 godina, i danas je suvre- i ljubitelj Gospin. Krasile su ga
men. Znao je to dobro fra Slavko i zato je zai-
sta živio redovnički = franjevački, poput sve- sve krjeposti: ljubav i dobrota,
toga Franje. skromnost i poniznost,
Ovih dana, točnije 24. studenoga u 15.30 sati, navršava se Kao što je Franjo nalazio nadahnuća u
pobožnost i pravednost,
10 godina kako je fra Slavko zaklopio svoje blažene oči osobi Isusa Krista, tako je i fra Slavko. Fra-
njo je cvao pun radosne ljubavi prema Bogu. potpuna predanost Bogu
i preselio se u vječnost. Sa zahvalnošću ga se sjećamo i Uspio je pronaći svoju sreću i životnu radost
svakoga dana mislimo na njega. Teško nam je još uvijek u Spasitelju Isusu. Zovemo ga svecem rado- i posvemašnja vjernost u
shvatiti i prihvatiti da je njegovo dobro i milosrdno srce sti. Fra Slavko je znao da je tajna istinske ra- svemu. Srce mu bijaše čisto
dosti u onome: žrtvovati se i darivati, razda-
prestalo kucati. Bilo je to nakon završene pobožnosti ti sve druge izvore ljudskih radosti, užitaka, poput bistrog izvora. Tako je
Križnoga puta, kojega je svakoga petka – ako je bio sebičnih zadovoljstava kako bismo postigli bio pravi uzor kršćanskoga
u Međugorju – predvodio na Križevcu za župljane i „ono jedino potrebno“, kako bismo poput Pa-
vla bili svima sve, da bismo što više njih pri- života – dubokog pouzdanja
hodočasnike. Osjetio je bolove. Sjeo je na kamen, ubrzo dobili za Krista. Koje li sreće za onoga tko ot- i povjerenja u Boga. Lako
legao na zemlju, izgubio svijest i dušu predao Gospodinu, krije tu tajnu.
Zato je fra Slavko bio osvjedočeni i neu- je komunicirao s ljudima.
kojemu je tako neumorno 54 godine služio.
morni navjestitelj Radosne vijesti = Kristova Izgarao je od brige i skrbi za
fra Petar Ljubičić Evanđelja. Izgarao je od želje da svi ljudi čuju
N
poruku spasenja. Vrlo ga je bolio nemar i ne- osobe u potrebi. Tko god ga
e trebamo se čuditi da je fra Slav- fratar. Meni se odmah oteo uzdah, da nije fra više tako. Molim te, poslušaj me. Ostani ov- na sebe, na svoje zdravlje, na bolesti, nikad se haj prema Bogu i Gospi, našoj nebeskoj Maj- je poznavao i s njim koju riječ
ko završio svoj ovozemaljski ži- Slavko. Fra Stipe me pogledao i upitao, otku- dje namjesto mene, a ja ću poći u Međugor- nije tužio na bilo što da ga opterećuje, a ipak je ci. Neumorno je radio držeći seminare posta
vot za vrijeme Križnoga puta na da ti to saznanje. je. Lijepo se odmori, zaslužio si to. Istina je, ja bio krhka zdravlja, napose kad bi došle zime, i molitve, duhovne vježbe i obnove. Vodio je progovorio, odmah ga je i
Križevcu. On je dobro znao, i to Onda se obojica prisjetismo kako nas je ne poznam toliko jezika koliko ti, znam da te gripe, razne upale, što se negativno odražava- posebne godišnje susrete za svećenike i mla- zavolio.
uvijek zanosno propovijedao, da je Isus prvi fra Slavko točno dva mjeseca prije svoje smr- ne mogu posve zamijeniti, ali pokušat ću. Ako lo na njegov imunološki sustav. Od pustih po- de, u provincijskoj kući „Domus pacis”.
posve svjesno i radosno prihvatio križ. I od ti posjetio u Blankenauu. Fra Slavko je svake me ne poslušaš, ti ćeš ili zviznuti (= izgubiti slova koje je preuzeo, koji su ga danomice is- Prokrstario je svijetom šireći Gospinu po-
tada je križ postao izvorom spasenja. On je jeseni imao misijsko putovanje po europskim pamet) ili u diku nebesku poći.“ crpljivali, nije znao pronaći za sebe odmora i ruku mira i pomirenja. Bio je duša i srce po-
znamen i jamstvo našega spasenja. Zar ima zemljama. Zvale su ga različite molitvene sku- On je samo odmahnuo rukom i rekao da ja tako je, noseći svoj križ, križ Međugorja već kreta mira koji se u Međugorju rodio prije 29 časnicima. To je prva odlika blaženih i sve-
strašnijeg znaka od znaka križa? Opet, zar pine. Posjećivao je i Gospina svetišta i u njima uvijek tako govorim. Činjenica je da se moje dvadesetu godinu, donio ga na svoj i naš Kri- i pol godina. Nije se bojao žrtve. I zato se žr- tih duša.
ima slađeg znaka od ovoga znaka? Ljudska držao duhovnu obnovu. Upravo se bio vratio malo proročanstvo ispunilo. Moram priznati ževac i ondje podno Gospodinova križa osta- tvovao do kraja. Imao je veliko srce za sve, po- Kad god je imao vremena, rado je pisao.
ga je okrutnost izmislila. Svi grijesi svijeta, i iz Belgije i imao molitveni susret u prostranoj da nisam bio potpuno svjestan onoga trenut- vio svoj križ, da bi bio proslavljen u vječnosti. sebice za siromašne, ugrožene i mlade. Želio je i na taj način pomoći svima. Pisao je
naši grijesi, skovali su ga i istesali. Isus ga je franjevačkoj crkvi u Fuldi, samo 15 km daleko ka kad sam to izgovorio, da će to biti istina. Ovaj se njegov Križevac, na koji se redo- Nitko nije znao tako voljeti djecu kao fra jednostavno, razumljivo i poučno. Njegove su
prihvatio da za nas umre na njemu. Tako ga od nas. Bio sam nazočan na slavlju i bio svje- Poznajem fra Slavka još iz sjemenišnih vito uspinjao, po svakakvu vremenu, zajedno Slavko. I maleni su voljeli njega: uvijek su oko knjige prevedene na dvadesetak jezika i tiska-
je učinio žrtvenikom ljubavi koja oživljuje, dokom svega onoga što se događalo u crkvi dana. U Međugorju smo proveli zajedno više s hodočasnicima, da bi tu podno križa ima- njega bili i on ih je uvijek na neki način znao ne u preko 20 milijuna primjeraka diljem svi-
preporađa, oslobađa, liječi i spašava... U križ prepunoj vjernika, štovatelja Kraljice Mira. od deset godina. Pisati o fra Slavku znači pi- li iskustvo Tabora, pretvorio u njegov Tabor: oko sebe okupiti – baš kao i Isus! Njegova psi- jeta. Objavljivao je članke u različitim revija-
je Zemlja ulila svu svoju patnju i grijeh, a Poslije molitvenoga susreta navratio je kod sati o izuzetno velikoj i nesvakidašnjoj oso- Kalvarija i Tabor, Križevac i Tabor pretopili hoterapeutska izobrazba i odgoj omogućili su ma i časopisima.
Nebo svu svoju ljubav i milost. Fra Slavko je nas na kavu. Razgovarajući o svemu, a ponaj- bi. Bio je dalekovidan, uporan, velikodušan, su se u fra Slavka u ono što je bila Kalvarija mu rad s ovisnicima o drogama u zajednici Zahvaljujemo Bogu što smo ga imali, po-
shvatio svu vrijednost križa i ono blago koje više o onome što se događa u Međugorju, gle- duhovan. Tješio je žalosne, krijepio umorne, za Isusa prema Ivanovu Evanđelju: Konačna „Cenacolo“ koju je utemeljila s. Elvira i to poznavali i s njim živjeli! Iako je tako brzo prošlo
se u njemu krije. On je objeručke prihvatio dajući fra Slavka kako je umoran i iscrpljen, rado ispovijedao i pomagao svima. Neumo- proslava Sina Božjega. Kad budem uzdignut, glavito u njihovoj kući u Međugorju „Campo deset godina kako je iznenada otišao od nas,
svoj križ i strpljivo ga nosio. Tako je mogao i rekao sam mu: „Fra Slavko, žao mi te je, ti si ran je bio u govoru. Po nekoliko sati na ra- sve ću privući k sebi... Oče, proslavio si ime della Vita“. on nije umro, on živi zapravo po svemu ono-
drugima otvarati oči duha da bi shvatili da se na izmaku svojih snaga. Ti radiš previše, ne- zličitim jezicima držao je u napetosti stotine i moje... Križ kao konačna pobjeda, križ kome Zbog velikih stradanja u ratu utemeljio je me što je radio. On se preselio u vječni stan
samo po križu i muci ide ususret slavi, uskr- maš uopće odmora. Tvoje krhko i umorno stotine hodočasnika. bijaše predznak Tabor. Gospodine, dobro i vodio ustanovu za odgoj i skrb Majčino selo da se odmori nakon teškoga i mukotrpnoga
snuću i proslavi. tijelo ne može sve te napore izdržati. Nemoj Fra Slavko je bio fratar koji nije znao za nam je ovdje biti... u kojoj se nalaze djeca siročad, djeca iz razo- ovozemaljskoga putovanja. On nas sve čeka u
Ne smijemo se otimati križu i križevima umor, predah, odmor. Neumoran i predan u I Slavko je ostao ondje, podno onoga za- renih obitelji, djevojake-majke, te nezbrinute blaženoj vječnosti zajedno s Kraljicom Mira i
koji nas prate u životu! Potrebno je samo mo- radu, nikad nije lijegao prije ponoći. Malo je vjetnoga križa, na Križevcu, noseći križeve osobe. svim svetima, anđelima i našim dragim po-
liti za snagu da prihvatimo svaki križ koji nam spavao. Jedino je znao malo predahnuti i za- svoje, nebrojenih hodočasnika, križeve Me- Pomoć dobročinitelja iz cijeloga svijeta kojnima.
providnost pošalje.
Netko je dobro napisao da stati kad bi ga jača gripa ili prehlada uhvatila. đugorja, križeve svoga naroda, Crkve i ove trudio se usmjeriti i u dva fonda: „Fond dje- Dragi fra Slavko, Ti si dobro znao da za
je fra Slavko mnogo molio Nije bilo dana, a da se nije penjao na jedno od Provincije. Preminuo je kao i njegov Gospo- ci poginulih branitelja u Domovinskom ratu“ vjernika i živjeti i umirati znači vjerovati, tj.
Golema snaga u krhkom tijelu svetih brda – Brdo ukazanja ili Križevac. Po- din. Ne na postelji ni u krevetu, ne okružen i „Fond prijatelji talenata“ – za pomoć mla- da osvjedočeni vjernik živi i umire vjerujući
Iznenadni, neočekivani fra Slavkov odla-
i postio, a Gospu je ljubio nekad bih ga pitao, pa zašto tako rano ustaješ braćom ili najmilijima, nego pod križem, na dim studentima. svome Spasitelju. Za Tebe je završeno vrijeme
zak za sve nas, a pogotovo za hodočasnike, djetinjom ljubavlju. To je i penješ se uz brda. Odgovorio bi, da ne može hladnom kamenu hercegovačkome. Koliko Bio je osoba žarke i usrdne molitve. Prvo Križa, a nastupilo je vrijeme slave.
koji su ga poznavali diljem svijeta, bio je veli- bez toga. To mu je davalo snage za cijeli dan. ima u toj smrti simbolike?“ mjesto i sav prostor u njegovu srcu i životu U koga si tako čvrsto vjerovao, i koga si či-
ki šok. Mene je osobno ta tužna vijest zatekla
zapravo bila i srž njegova Postao je ovisan o tome. imao je božanski Spasitelj Isus Krist. Njemu tava života naviještao, sada Ga gledaš.
u Njemačkoj. Upravo sam se vraćao iz župe u života: molitvom i postom Lijepo i potresno je o fra Slavku rekao ta- Duša i srce pokreta mira je ponizni i poniženi Krist bio sve. On je že- U koga si se posve uzdao i drugima srcem i
kojoj sam djelovao u kuću u kojoj smo zajed- dašnji provincijal fra Tomislav Pervan u pri- Fra Slavka je oduševljavao lik sv. Franje – lio biti poznat samo po njemu i priznat samo dušom pomagao, Njega sada posjeduješ.
no stanovali. Subrat fra Stipe mi tužnim gla-
ljudske duše dovoditi Bogu po godi sprovoda: „Fra Slavko je imao srce koje sveca za kojega su govorili da je nanovo oži- kod njega. Zato se spremno odricao sve- Koga si žarko ljubio i za koga si danomice
som govori da je u Međugorju umro jedan Mariji, Kraljici Mira. se razdavalo, do kraja. I nije imao kada misliti vjeli Krist. Nitko nije tako volio Isusa i slijedio ga i nepodijeljena srca služio Bogu i hodo- živio, ljubiš Ga sada ljubavlju vječnom!

Fra Slavkov se hod nije zaustavio

Silno obazriv. Svaki susret s njime bio je za Svaka ljepota i svaka kad je sa svojom ekipom iz Cenacola poho-
mene blagoslov, priželjkivao sam da susreti dio ne samo Katolički školski centar „Don
budu češći, ali život je određivao drugačije. dobrota zbiva se jedino Bosco“ nego i druge škole u središnjoj Bo-
Dok godine promiču, zadivljeno i još sni, svjedočeći teška lutanja i iskustva ovi-
Don Mirko Barbarić, salezijanac, djetinjstvo je proživio s fra Slavkom. Prijateljstvo iz toga više zahvalno sve dublje proničem i čuvam u odnosima. Oni ih čine snika. U popodnevnim satima predaha od
razdoblja nastavljeno je i poslije, unatoč tomu što su ih životni putovi vodili različitim sve svijetle tragove njegova boravka, njego- susreta s mladima, s djecom i roditeljima,
smjerovima. O tom prijateljstvu don Mirko piše u povodu desete obljetnice fra Slavkove va prolaska kroz moj život. Čuvam ih sa za- mogućima, uzbiljuju ih, kojih je taj dan bilo pet, našli smo se sami
hvalnošću i brižljivošću. Pogotovo kad je prodahnjuju. Odnosi i na balkonu našeg Centra kad mi je povjerio
smrti. moja duša katkada ispitivala tlo pred so- da ima zdravstvenih tegoba. Molio me da,
don Mirko Barbarić, sdb bom prije nego li će zakoraknuti. Da ne bi okolnosti koje zbližavaju i kad dođem u Hercegovinu, zajedno odemo
zakoraknula u krivo, u prazno i bez spoti- kod jednog liječnika kojeg sam osobno po-
canja, bez zastajkivanja – da proslijedi dalje dijele ljude ugasnu, mnogi znavao i u kojega je on imao povjerenja. Ni-
na putu zvanja. A on je uvijek bio ne jedan smo uspjeli taj dogovor ostvariti. Smrt je bila
nego više koraka – naprijed. On je duboko odu da se nikada više ne brža. I danas mi je žao zbog toga.
znao osjetiti i neprimjetni treptaj duše dru- Od tada su protekle godine. Na njego-
goga i mnogih njezinih znanih i neznanih
vrate. No, čovjek se nikada vu se grobu ne gase svijeće. One neprestano
dubina. I dozvati pozornost čovjekove duše ne može odijeliti od gore. I danju i noću i uvečer kad se zamrači
i probuditi je, osnažiti svu čovječnost za- i kad se upale okolne svjetiljke. U to sam se
pretanu u oklijevanja, mlakosti, nedoumice onoga, od onih koji su ušli osvjedočio i nedavno, malo prije ponoći, u
i nedosljednosti. U susretima s njime rađao danima „Mladifesta“ koji je on inicirao. Svi-
se posve novi svijet. I sačuva li čovjek ova- u njegovo srce. jeće spokojno gore na hladnom grobu, koji
kve ljude u srcu, ono biva prostranije. Po- nije ugasio fra Slavkovu toplinu. Uz grob za-
staje snažnije i životnije. teknem uvijek molitvene duše – stoje ili kle-
Zar nisu mnogi iskusili, i ja među njima: Pristupao je ljudima. Radovao se susretima. če – prigibaju se plamenovima svijeća kako
kad je on govorio nije se moglo spavati. Nje- Ponajviše, jer je ljudima htio naviještati po- bi im pridodali još koji plamen ljubavi, prigi-
gove riječi pogađale su u srce, budile od sna. ruku koja će ih odvesti do istinskog života, baju se kako bi im se i sami pridodali.
Osjećaš da je on iznutra slobodan i slobodan zauzimao se za njih, sa svom gorljivošću. Znam i osjećam, vjerujem i nadam se,
reći što osjeća. U ljudima koji u sebe sumnja- Ima ljudi poput fra Slavka – osloniti dragi fra Slavko, u onaj dan kad i ja uđem u
ju budio je novo povjerenje, vjeru koja daje se na njih znači – ponekad – preživjeti. To Svjetlo istinsko, i kad ne budem gledao kroz
postojanost. Njegov bezazleni smijeh nije mnogi priznaju, a i ja među njima. Oni su zrcalo, u zagonetki, već licem u lice, bit ćeš
ostavljao mjesta zabrinutosti, a kamoli poti- ispunjenje svijeta, istina o svijetu kakav bi ondje gdje se sreću zemnici i nebesnici. Ići
štenosti. Njegove riječi, njegov život bili su mogao biti. Ruke tople, pouzdane… Osje- ćeš ususret vedar, kakav si bio i na zemlji,
mi uvijek pouzdana pouka, koja mi je poma- ćaš zahvalnost Svevišnjem zbog takvih, zbog raširenih ruku, kojima si tolike velikodušno
gala da idem sigurna koraka. toga što ima onih koji mogu i imaju što do- sretao i pomagao. I tvoj osmijeh bit će onaj
U
dati ovoj zemlji i ovom čovjeku. I nije mo- osmijeh od nekada, drukčijeg ga ne mogu
meni u mojem životu žive mno- Dok koračam Međugorjem, rodnom šanj? A da i ne spominjem put do škole, do Pouzdanost i odanost – vrijednosti guće zaboraviti vrijednosti, niti ljude koji su zamisliti. Tvoje će biće žariti ljubavlju kao
gi dobri ljudi. Dolazili su i prido- Dragićinom…, osjećam njegov korak, nje- Čerina, i hladovinu ispod drinjina na Karad- koje su ga odlikovale oblikovali čovjeka kroz dane koji su minuli. što je i uvijek žarilo. Poći ćemo zajedno la-
lazili, i pridolaze kroza sav moj govu blizinu. Njegov se hod nije zaustavio. žinovcu, gdje smo uzimali daha za „uzastra- A jedno od dragocjenih dobara koje čo- Zaborav ne može biti prirodno stanje duše ganim korakom, tek će nam nedostajati
život, prepoznavao sam ih kao Hodao je uz nas, hodao je s nama. I danas nu“ i gdje smo zadaće dorađivali i ponavlja- vjek na svom putu rasta i samoostvarenja (srca). U prirodi je duše da vjernošću svome Knežijansko dvorište, Čapljina, Dragićina,
blagoslov neba. Dotjecali su i sada dotječu ga prepoznajem/o po otisku koji je ostao iza li školsko gradivo. Zajedno sa „stojićanima“. može iskusiti jest prijateljstvo. Od fra Slav- hodu, da svojim antenama sabire. I uzdiže. Mostar, Međugorje… gdje smo se sretali,
i osjećam da je Gospodin ispisivao i ispisu- njega. Ostalo je ono što je dušom upisano u Pa mi smo imali iste učitelje, iste fratre koji- ka se moglo učiti otajstvo prijateljstva. I po- Pamti. U ponekima koji nas pohode, prepo- kao da prolazimo našim zemnim putovi-
je moj život njihovom ljubavlju, naše živote moju dušu. Prisutnost njegove životne svje- ma smo ministrirali. I to još na latinskom je- vjerenja. Pokazivao se odan i pouzdan. To zna proroke. Prepoznamo ih po tome što bez ma, putovima naše duše. Tada će – sve što
svojom ljubavlju. Toliko je dobrih ljudi koji tlosti nije ni danas iščeznula. Ni ne će, niti ziku! Učili plivati u „lokvi“, na „Smokinovcu“ su vrijednosti koje su ga odlikovale. Njegova posebna truda uoče naše potrebe, naše sklo- smo bili i što jesmo, obasjavati lice Onoga
su prošli i prolaze mojim životnim stazama. može! Ona prebiva uz mene, u meni. i poljskim bunarima. Skrivajući se od roditelja sposobnost za prijateljstvo i povjerenje oči- nosti, naše ranjivosti i žeđ. Najskrovitija vra- koji je imao Srce ljubavi. Znam i osjećam,
Za mnoge jasno pamtim kada, kako, gdje A tko bi prelistao životne stranice zajedno koji su strjepili nad našim plivačkim „pothva- tovala je zrelost čovjeka koji vodi u istinsku ta naših duša za njih nisu bila tajna. Oni kat- u onaj dan iskusit ću da su zemlja i nebo
smo se upoznali i susretali. Kako su iskrsli ispisane? Tim više što odsjevi njegova uzdi- tima“ u problematičnim „bazenima“. Nije ni ljepotu druženja. Iz njega je zračila sigur- kada posjeduju čak ključeve naših vrata koje prostor istog Srca, Božanskog Srca. Živjeti
očima moje duše. I zaista, Bog nas svedne- gnuća na Križevcu rađaju nova nadahnuća! čudo, jer bilo je i takvih gdje smo jedni druge nost i blagost, ali kad je trebalo i odlučnost. smo mi zametnuli. Pa zar je u fra Slavku teš- nam je zajedno. Koje li sreće kada se Božja
vice blagoslivlja po ljudima! Dobrotom svo- Godine koje prolaze, a zapravo ne prolaze jer spašavali iz kritičnih situacija. Sve su to misli Mnogi su mu se povjeravali, ne samo u isko prepoznati proroka dosjetljivosti ljubavi i djeca sjedine u zajedništvu i pođu u susret
jom prožima naše dane, sve što jesmo, i što su u isto vrijeme i Prošlost i Sadašnjost i Bu- koje zrcale i danas moju dušu. povijedi. Ono što je rekao odisalo je mudro- strpljivosti, proroka vedrine i blagosti, pro- Bogu ljubavi! Ocu po Imenu Njegova Sina
smjeramo biti; strpljivo natapa zemlju naših dućnost! Pa zar nije fra Slavko dao svom vre- Svaka ljepota i svaka dobrota zbiva se je- šću i širinom. Bio je s onu stranu svake uske roka zauzetosti, ustrajnosti za potrebe bli- Isusa, kad nas Očeva ljubav, Duh Sveti pre-
susretanja, naših nadanja. Uistinu, mnogo menu i prostoru „ime i pečat koji ne dotra- dino u odnosima. Oni ih čine mogućima, dogmatike. U miru sa sobom i svojim živo- žnjih, proroka koji je umio naš život izrica- obrazi u Sinu Isusu! Nama zemnicima va-
sam dobrih, plemenitih, velikodušnih ljudi javaju“? uzbiljuju ih, prodahnjuju. Odnosi i okolnosti tom, ukorijenjen u Bogu, i u Gospinoj ško- ti kao proroštva!!! lja se već ovdje, sada, radovati novom rođe-
u životu susreo, mnogo dobra s njima i pre- koje zbližavaju i dijele ljude ugasnu, mnogi li, iskusio je tolike visine i dubine čovještva i nju. Zar ne?
ko njih iskusio. Jedan od njih je – pogađate – Imali smo iste učitelje i fratre kojima odu da se nikada više ne vrate. No, čovjek se na sebi i na drugima. Poticao je životni mar i Na njegovu se grobu ne gase svijeće I zaključit ću. BLAGOSLOVLJENI BILI
i fra Slavko Barbarić. smo ministrirali nikada ne može odijeliti od onoga, od onih žar. Probleme je znao nazivati njihovim ime- A najmudrije čime me je fra Slavko ob- DOBRI LJUDI, BLAGOSLOVLJEN BOG
Neka je blagoslovljen Bog koji nam je, koji A tko bi nabrojio sjećanja vezana za mje- koji su ušli u njegovo srce. A ima li što bolje nima. I kad je govorio istinu, to nije bilo lju- dario jest povjerenje. S njime sam mogao KOJI VAS JE U ŽIVOT POZVAO. I NA
mi je darovao fra Slavka. Koji je toliko postao sta gdje su naša dječja stopala, bosa i razigra- nego li u svojoj duši, u imenima svojih – a tu tito i zajedljivo, iz njegovih se riječi čula mu- podijeliti bilo koje osobno pitanje… U pri- PUT MOJ POSLAO. BLAGOSLOVLJEN
dio moga bića da je mogao biti tako i toliko na, ostavila svoje zapise? U Drinima iznad je fra Slavko uvijek meni živ – prepozna- drost koja poznaje okus života. Vjerovao je jateljstvo spada povjerenje i iskrenost, da se BOG KOJI NAM I PO FRA SLAVKU –
blizu koliko je mojoj duši u pojedinim trenut- sela, gdje smo se igrali skrivača, na ulici gdje ti svoju dušu? Kako živo pamtim da je svaki svom unutarnjem glasu više nego glasovi- drugomu kaže sve ono što je na srcu. I sam KOJI PRED NAMA IZNENADA ODE NA
cima bilo potrebno. Pamtim taj blagoslov koji smo igrali mašice i klisa ili „škole“, ili po Kuli- njegov korak i u mislima i u prostoru i u vre- ma koji su ga ponekad izvana nadglasavali. je znao otvoriti svoje ljudsko srce. Učinio KRIŽEVCU – PORUČUJE DA JE „NAŠ
još traje, spominjem ga se sa zahvalnošću. ni, vršinama kamo smo ekipno išli kupiti šu- menu i u govoru bio promišljen i odmjeren. Jednom riječju, volio je ljude, volio je Krista. je to nekoliko mjeseci prije smrti, u Žepču, SVRŠETAK VEĆI OD POČETKA“!

“Dat ću ti svoje misto na groblju”

Nastavak s 9. str. Ako je sv. Franjo Ksaverski na Dalekom
istoku kao misionar krstio preko 40.000 ljudi,
no srce, ali i teška rana za ljude oko sebe, po- Naš pok. fra Slavko to isto pok. fra Slavko pokazao je put do Boga mili-
sebno za članove obitelji. Fra Slavko u knjizi junima ljudi.
Daj mi svoje ranjeno srce pokazuje put izlaska je bio u ovom takozvanom Bio je velik, Međugorski župnik fra Ivan Landeka po naravi svoje službe bio je dugogodišnji suradnik
iz takvog pakla. To je put k otvorenom srcu bogatom industrijskom - jer je bio nenadmašivi dobročinitelj po- fra Slavka Barbarića. U kratkom prisjećanju ocrtava njegove odlike čovjeka, svećenika i
Isusovu, koje oprašta i ozdravlja. Sve čini da trebnih – od male djece siročadi, preko bo- fratra, koji uvijek bijaše u službi Gospine poruke.
pomogne takvim ljudima, pa suutemeljuje svijetu. Stavio se na stranu lesnih, ovisnika i siromašnih, do starih i ne-
međugorsku kuću zajednice za ovisnike Ce- moćnih. fra Ivan Landeka
pogaženih i malenih i
F
nacolo i utemeljuje zajednicu Milosrdni otac, Bio je velik,
Majčino selo za djecu iz razrušenih obitelji, bio javni prosvjed protiv - jer je bio simpatično jednostavne franje- ra Slavkova iznenadna smrt bila je, s vremena na vrijeme zadirkuje fra Zorana:
odnosno utočište za maltretirane žene Majka vačke duše, stila i ponašanja, u prvi mah, ne samo deprimirajuća te kako je sad sve spremno za njegovu smrt,
Krispina. Pri tome su mu bile od velike po- nepravde koja se nanosi - jer je, poput sv. Franje, volio sva stvorenja istina. Ona je umnožila brige koje te kako ima ukopište, te kako ćemo upriliči-
moći naše drage školske sestre franjevke Her- nemoćnima i žrtvama i majku Zemlju; svjesni ekolog našega vreme- bi se mogle pretočiti u pitanje: „A ti njegov pokop. Između njih dvojice bilo je
cegovačke provincije. na s geslom: Više cvijeća, manje smeća. tko će sada, kad fra Slavka više nema…?“ mnogo šaljivih i zabavnih „okršaja“. Fra Zo-
5. Zavodljivom relativizmu, koji je postao visokog standarda. Bio je veliki rodoljub, svjestan u kakvoj smo Kad sam se vjerom pomirio da se „fra Slav- ran nije ostajao dužan. Nakon takvog jednog
pošast našega vremena, a koji tvrdi da nema za nas Hrvate nepravednoj državi te je tražio ko rodio za nebo“, kako stoji u Gospinoj po- „okršaja“ fra Zoran je kazao: „Tko zna tko će
apsolutne istine, nema ničeg nedodirljivog, protstavlja pisanu riječ Međugorje – svjetsko način kako financijski poduprijeti talentirane ruci, osjećajno sam još bio gladan valjane prije, ja ili ti? I da znaš, dat ću ti svoje mi-
nema ničeg svetog, tako ni čovjek nije apso- duhovno središte. Upravo milijuni hodoča- studente, koji bi po završetku studija svoje zna- utjehe. sto na groblju!“ Tako je fra Slavko dobio svoj
lutna vrjednota, a upitno je ima li Boga, fra snika, koji se iz Europe i čitavoga svijeta sli- nje investirali u svoj narod kako bi mogao osta- Dugo sam, svaki put kad bih s Humca grob i fra Zoran ispunio obećanje.
Slavko nudi svoje knjige Razgovori i Susre- jevaju u Međugorje, glasan su i jasan protest ti i opstati. Zato osniva fond Prijatelji talenata. došao u Međugorje, gledao odakle će se po-
ti i iskustva u Međugorju (svjetski namjer- protiv negiranja božanskog i kršćanskog u Bio je velik, javiti, ponešto usputno upitati i proći. I jer Ljubav prema vidiocima
nici naši sugovornici). U njima ljudi različite Europi i svijetu. Sekularizam je ružno zavara- - jer je bio doktor teologije, ali ne one papir- se nije pojavljivao ni s jedne strane u žu- Fra Slavko je posebnom pažnjom i ljubav-
provenijencije, koji su tražili istinu i našli je u vanje čovjeka. Bez Boga, bez duhovnosti, čo- nate, racionalističke, nego doktor teologije srca, pnom dvorištu odakle sam ga očekivao, sve lju volio vidioce. Brinuo se o njima, pratio
Isusu Kristu, dižu svoj glas protiv zablude re- vjek srlja u propast. a taj doktorat postigao je u Gospinoj školi u Me- su me više zaokupljale neke njegove odlike. kako odrastaju, kako se žene i udaju i posta-
lativizma i manipuliranja ljudima. Jasno i gla- Sve što je napisao, fra Slavko je napisao đugorju. Tu svoju teologiju srca izricao je i pisa- Dugo smo surađivali i zajedno radili pa su ju roditelji. Brinuo se da imaju uređen du-
sno svjedoče: Isus je put, istina i život. Čovje- iz svoga osobnog iskustva, svoje uronjenosti nom i izgovorenom riječju, ito tako da slušate- mi neki sitni događaji počeli otkrivati nje- hovni život i da ih se, koliko je bilo mogu-
kov život je svetinja i njegovo dostojanstvo od u Boga, iz svoje franjevačke mistike. Franjo lji i čitatelji nisu mogli ostati ravnodušna srca. govu osobnost i dušu, a ranije mi gotovo će, zaštiti od nasrtljivaca. Ali znao se na njih
začeća do prirodne smrti ne smije se stavlja- ga je oduševljavao. Franjo maleni, ali najveći Bio je velik, ništa nisu govorili. Ti sitni događaji poče- i naljutiti. Jednom je prigodom iskazao, bo-
ti u pitanje. među velikima… bogat svojim radikalnim si- - jer je trokut, kojeg je Gospa u Međugorju li su mi, dio po dio, malo po malo, otkriva- lje rečeno ponovio, svoje nestrpljenje s ne-
6. Bezglavom neoliberalizmu, koji apsolu- romaštvom, bio je nadahnuće pokojnom fra zacrtala s krakovima koji povezuju Brdo uka- ti njegovu osobu, njegovo ljudstvo, njegovo kim njihovim ponašanjima ovako: „Da je fra
tizira ljudsku slobodu, bez etike koja će upozo- Slavku: Ništa za sebe zadržati, sve razdati, biti zanja, Križevac i crkvu, uvijek ponovno crtao franjevaštvo, njegovu jednostavnost i nepo- Slavko mogao birati vidioce, ni jedno od vas
ravati da sloboda nije raditi što hoću, nego ono poput Pavla svima sve, samo da neke za Krista i osvježavao, hodom, molitvom i riječju i taj srednost. ne bi uzeo.“ No nitko ih, i danas valja kaza-
što je dobro, a što bi onda uključivalo posto- pridobije. Imao je tako rekuć uvijek „šuplje“ trokut prenosio u srca ljudi. Na Brdu ukazanja ti, nije poznavao u duši kao fra Slavko i stoga
janje objektivnih vrjednota koje čovjeka tran- džepove, dijelio je desno i lijevo, nije pitao tko Gospa nas poziva na spoznaju samog sebe; u Nadarenost i neumoran rad je mogao dozirati ukore, ohrabrenja, pohva-
scendiraju, fra Slavko suprotstavlja svoju dok- je i što je tko. Bio je utjelovljena ljubav za čo- molitvi Križnog puta na Križevcu na odlaga- Fra Slavko je posjedovao temeljnu kr- le. Što je kad trebalo.
torsku tezu Obraćenje i religijska pedagogija. vjeka i Boga. Htio je biti zraka svjetla u noći nje svega što je u nama negativno i grješno, a u šćansku i franjevačku ljudskost i to je bilo Fra Slavko je pokazivao i nestrpljenje. S
Nema prave slobode, osim u Isusu Kristu. On ovoga svijeta. Bio je jednostavno velik. crkvi nas upućuje na sakramente ozdravljenja plodno tlo za duboku duhovnost i teološku njim su željeli razgovarati i od njega tražiti
nas za slobodu oslobodi. Jedino onda kad je Ono što je Majka Terezija bila na relaciji i duhovnog osvježenja: sv. ispovijed i sv. Misu. zrelost. To, pak, znači da se morao hrvati, da savjet mnogi ljudi u svojim nedoumicama,
čovjek potpuno u Bogu, tada je potpuno slobo- industrijski-bogati i treći svijet, to je fra Slav- Fra Slavko je bio neumoran u ucrtavanju je morao odmjeriti snage s ljudskim slabosti- problemima i nejasnoćama. On bi vrlo brzo
dan, tek tada je, zapravo, čovjek, tj. slika Božja. ko bio u ovom takozvanom industrijskom ovog trokuta u srca hodočasnika. ma, nedostatcima, krhkošću stečene nutar- prepoznao jesu li problemi i nevolje stvarni
Zato je za čovjeka nužan stalni proces obraće- bogatom svijetu. Majka Terezija bila je javni Ali velikan koji je gore ne smije sići dolje, nje sigurnosti i stabilnosti. ili izmišljeni. Za one koji su dolazili k nje-
nja Bogu, na što i Gospa u Međugorju poziva. prosvjed protiv nepravde u svijetu u kojem 20 nego dalje mora ići gore. I tako se to s našim I dugo, kao u izlog svijeta postavljen, dje- mu s izmišljenim problemima znao je kaza-
7. Religioznom indiferentizmu, kojeg posto pučanstva ovoga planeta u svojim ru- fra Slavkom dogodilo. Dok se penjao na Kri- lovao je u Međugorju: potpuno zauzet za ti, nikad ne očitujući ime osobe: „Stavio sam
duhovno ne zanima, zanima ga samo materi- kama drži 80 posto kapitala, a 80 posto siro- ževac moleći Križni put Gospodinov, popeo Božju stvar i krajnje vjeran Gospinoj ško- Neumoran za Boga i Božje mu ‘bombicu’ u džep. Dok dođe do kuće ek-
jalno i misli da je u tome sva sigurnost života, mašnog svijeta raspolaže s 20 posto kapitala. se i na vrh svoje Kalvarije i onda ga je Gospo- li vjere. I makar svemu tome predan, nije se Fra Slavka se ne bi smjelo stilizirati u ne- splodirat će.“
fra Slavko suprotstavlja svoju knjigu Poruka Majka Terezija potpuno se stavila na stranu din digao sebi. mogao othrvati da ne pokaže i svoje granice kakva nedostižna sveca. On to od nas ne
za sadašnji trenutak. Čovjek nije samo tije- siromaha i bila je žestoki prigovor savjesti bo- Uvjeren sam da je Gospa, kojoj je bio tako i ljudske ograničenosti. očekuje. A, istina je da je bio poseban u ne- Milijunima hodočasnika utro je put
lo materijalno, on je duh i duša. Neka jedna gatih zemalja. odan, rekla: Dobro došao, sine moj, u okri- Fra Slavko je imao mnoštvo odlika: imao umornosti za Boga i Božje. U danima nakon prema Isusu i Mariji
od ovih dimenzija zakržlja i nije nahranjena, Naš pok. fra Slavko to isto je bio u ovom lje Oca i Majke i hvala ti što si se odazvao je humora, kreativnosti, ponešto sarkaz- smrti do pokopa pojavile su se i kružile ide- Fra Slavko se brinuo da za svoga živo-
čovjek nije u skladu sa samim sobom. Duh se takozvanom bogatom industrijskom svijetu. momu pozivu! ma, topline i odrješitosti. Govorio je izrav- je gdje ga pokopati: u Majčinu selu, na pro- ta jednom nesvakidašnjem događaju i Bož-
ne može hraniti materijalnim nego duhov- Stavio se na stranu pogaženih i malenih i bio Oporuka fra Slavkova je velika i prevelika. no i nije se libio ući u rasprave i sukoblja- storu stare župne crkve. Bile su to ideje ljudi jem zahvatu, Gospinim ukazanjima, dadne
nim, dakle Bogom. Čovjek je po svojoj naravi javni prosvjed protiv nepravde koja se nano- Iz nje izlazi naša obveza, da zajednički nasta- vanja. No, obračuni nisu bili njegov način i hodočasnika koji su ga voljeli i dobrona- ozbiljan smjer. Danas, deset godina od nje-
homo religiosus – religiozno biće. si nemoćnima i žrtvama visokog standarda. vimo tamo gdje je fra Slavko stao. rješavanja različitih problema. Bio je u sta- mjerno mislili. Oni, vjerojatno, nisu znali da gove smrti, vidimo kako je dobro prosuđi-
8. Nasrtljivi sekularizam u Europi ne do- Neustrašivi i samoprijegorni borac! Božji vi- Što to konkretno znači? nju prihvatiti ishode i protiv svoje volje. Bio fra Slavko ima osigurano pogrebno mjesto vao stvari, kako se ispravljao i kako je mili-
pušta da se istina glasno i jasno rekne i napiše, tez – velikan. Odgovor imamo u jednoj Gospinoj poru- je rijetko marljiv čovjek. Nadarenost je u na groblju Kovačica. O tome postoji priča. junima hodočasnika u župi Međugorje utro
a ta istina jest ova: Europa svu svoju kultur- I, da sažmem: ci: „Dječice, danas sam vam blizu i blagosliv- njegovom neumornom radu našla dostoj- Kad je, još živući, fra Zoran Ostojić izrazio put prema spoznaji Isusa Krista i veličini Isu-
nu i duhovnu baštinu crpi iz kršćanskih kori- Fra Slavko je velik, ljam svakog od vas svojim majčinskim blago- na suradnika. Njegova upornost nekada je želju da se pokopa u Međugorju i predložio sove majke Marije. Svojom riječju i spisima,
jena. Tu istinu sekularizam ne želi čuti, i zani- - jer je bio neumorni molitelj, slovom da imate snage i ljubavi za sve ljude sličila tvrdoglavosti. I kad se činio takvim, da se uredi i malo proširi grob fra Križana svojim životom i trudom hodočasnicima je
mljivo, širi se poput vatre – juri i već se njegov - jer je bio neustrašivi navjestitelj Božje ri- koje susrećete u svom zemaljskom životu i da nije bio goropadan, nepristupačan, nego Galića i kad je to prihvaćeno i počelo se ra- ostavio udžbenike za molitvu, post, klanja-
zamah i kod nas osjeća. Njemu fra Slavko su- ječi i Gospinih poruka po čitavome svijetu. možete davati Božju ljubav.“ drag. diti, fra Slavku je to bio dobar „materijal“ da nje i djela milosrđa.

Otkad sam počeo Umio je doći među ljude,

bude tvoj kolac uz koji ćeš uvijek biti prive- će ispunio i završio. Sada ja trebam nastavi- rio i radio. Ovo „uskladiti“ ne odnosi se na
zan! Moraš početi odrastati! Moraš se oslo- ti i ići njegovim putom. Dosta je on i meni i sklad radi vanjštine, posebno ne radi ljudi
bađati! Moraš očvrsnuti! On je tri života mnogima bio potpora. Odsada ja trebam biti i ljudskih normi ponašanja, nego na uskla- biti s njima, ali i napustiti
upoznavati fra
proživio! Zar ti sve to što je učinio još uvijek potpora drugima. đenost njegove osobe (nutrine i vanjštine)
nije dovoljno?“ A zašto je fra Slavko nadahnuće? Zašto je s istinom i s dobrom, s onim što je isprav- ih kad treba. Od ljudi
Taj nutarnji ukor (zašto si sebičan?) otri- uzor u duhovnosti? no, što treba biti i što se treba reći. Kod nje-
jeznio me je tako da sam pustio fra Slavka i Mnogo je razloga, ali navest ću one koje ga nije bilo ili-ili, nego i-i. Niti je samo mo- nije bio ni distanciran
Slavka, mnogo sam prihvatio njegovu smrt. Otada mi je postao
bliži nego prije. Postao je uzor i nadahnuće
na mom duhovnom putu. I do tada je on bio
smatram najvažnijima.
Mnogo je radio na sebi

lio niti samo radio, nego i jedno i drugo.
U svemu tome ništa pretjerano, ali i ništa
premalo. Uspijevao je biti tamo gdje treba
niti preblizu njima. Volio
je ljude i želio svakomu
lakše razumijevao
moj učitelj, ali otada s velikom razlikom. U Po meni, fra Slavka je u prvom redu kra- i onoliko koliko treba. Znao je stvari i lju-
tom sam trenutku shvatio da trebam učiti od sila savršenost mjere, doziranost u svemu. de staviti na mjesto gdje pripadaju. Imao je
njega kako bih i sam mogao biti učitelj dru- Ne želim time reći da je bio bez pogrješke, mjeru za vrijeme komu i koliko komu pri- dobro, ali uvijek svakomu
gima. On je svoje učinio. On je svoje zada- nego da je umio uskladiti sve što je govo- pada. Umio je doći među ljude, biti s nji-
Krista i evanđelje ma, ali i napustiti ih kad treba. Od ljudi nije

bio ni distanciran niti preblizu njima. Vo-
lio je ljude i želio svakomu dobro, ali uvi-
dajući potpunu slobodu.
Kad je prije deset godina umro fra Slavko Barbarić, osjećao jek svakomu dajući potpunu slobodu. Pun jednost. Istine radi, moram reći da sam do
sam veliku bol i prazninu u nutrini. Bio sam vrlo žalostan, ljubavi, ali bez pretjerane sentimentalnosti. 1995. i ja bio jedan od takvih. Zbilja, njego-
I blag i po potrebi grub. Svakomu na uslu- va prejednostavna figura, riječi i sve što je či-
jer sam ga mnogo volio. Tih dana plakao sam ne samo ja zi, a opet ničiji, potpuno slobodan. Poma- nio, dotada me nisu nimalo privlačile. No,
nego svi dobronamjerni ljudi, a posebno mnogi prijatelji gao je, ali ne da se o tome „trubi“. Imao je spomenute godine, kad sam se nalazio u kri-
Međugorja. Možda će se netko začuditi što ovo kažem, svoje mišljenje, ali ga nikomu nije nametao. zi (pred đakonsko ređenje), jedna me osoba
O ukusima i različitim mišljenjima nije dis- uputila upravo fra Slavku. Prvi susret s njim,
ali mislim da je i priroda tih dana pokazivala svoju žalost. kutirao. Bio je ozbiljan, ali je znao i za šalu. u župnoj crkvi u Međugorju, s desne strane
Naime, kad je fra Slavko umro i kad je pokopan, tmurni Spreman svakoga saslušati, ali i prekinuti, pokraj ispovjedaonice, odmah mi je otvo-
oblaci, teški poput olova, bili su se spustili nad Međugorje, pomažući osobi da s nebitnih i nepotreb- rio oči i natjerao me da iz ruku ispustim svo-
nih priča prijeđe na bit stvari. Onima koji ju sliku o fra Slavku i upoznam pravog fra
znakovito govoreći o boli i tjeskobi koja se bila spustila u su tražili savjet, davao je samo smjer, nika- Slavka. Kad me ugledao, nasmijao se i zagr-
naše duše. da gotova rješenja, ostavljajući im prosto- lio me. Kad razmišljam o Milosrdnom Ocu
ra da sami razmišljaju i sami dođu do rje- o kojemu Isus govori, odmah mi pred oči
fra Marinko Šakota šenja. Posvuda nazočan, ali nigdje ga se nije dođe ta scena. Iako sam u traženju izlaza iz
I
primjećivalo. Vodio je molitvene programe svoje „magle“ i „noći“ možda bio načinio i
z nutrine mi je naviralo pitanje: zašto je Samo su tako bili prisiljeni iz svojih ruku is- (krunicu, klanjanja, seminare…), ali nitko neke pogrješne korake, a za što je on sigurno
fra Slavko umro? Ostao sam bez učitelja pustiti „svoga Isusa“, svoje predodžbe o nje- nije dobio dojam da je on tu bitan. Mnogo znao, u njega nije bilo nijednog pitanja, a ka-
i prijatelja. Komu ću se odsad moći pomu, kako bi im Duh Sveti pomogao shvatiti je molio i postio, ali nikad o tome nije govo- moli osude ili prijekora. Slutio sam da mu u
vjeriti? Neka bol, povezana sa strahom i prihvatiti Isusa Krista. Isus je morao umri- rio niti dao da se govori. Bio je skroman, ali tom trenutku ništa drugo nije bilo bitno doli
i svojevrsnim beznađem, kao teret optereća- jeti ne samo na križu i uskrsnuti ne samo iz ne lažno. Nije se nametao, ali ni skrivao. Ni- to da se raduje što me vidi, što sam tu. Taj
vala je moje srce i ispunjala ga tminom. Ni- groba, nego i u srcima svojih učenika kako bi kad nije stavljao sebe u prvi plan nego uvi- njegov pristup, tako jednostavan, ali tako sr-
sam bio ljut na Boga, jer sam kao svećenik počeli živjeti po njegovoj volji. jek programe, sadržaje. Kad je govorio ili dačan, pun ljubavi, ali opet bez mnogo rije-
shvaćao da se mora i umrijeti, ali sam se bo- Ti Ivanovi redci poput svjetla pali su na pisao, uvijek je to činio s ciljem da se ne mi- či (mudrovanja) i neke pretjerane sentimen-
jao kako dalje. Kako ću dalje ja i, još teže pi- fra Slavkovu smrt i na njegov nenadani od- sli na autora nego da riječ dopre do čitatelja talnosti (sve nekako zdravo, u pravoj mjeri),
tanje – kako će dalje Međugorje? lazak. Shvatio sam: fra Slavko je od nas mo- i slušatelja. Nije volio formalnosti, posebno učinio je na mene duboki dojam. U trenutku
rao otići kako bi k nama mogao doći. I nje- ako su kružile oko nebitnog ili bile jalove, sam spoznao da sam na pravoj adresi i da se
Unutarnja pitanja gov odlazak i naše spoznavanje dogodili su ali sve što je radio, pa bilo i vrlo neznatno, u tom čovjeku krije nešto posebno.
Jednom, otprilike godinu dana nakon fra se iznenada. Kao što nas je nenadano napu- činio je s mnogo ljubavi i dostojanstva. Sva- Od tada pa do smrti nastojao sam ot-
Slavkove smrti, stvari su mi se, kao u vodi stio, tako smo mi iznenada, vrlo brzo shvatili koga je primao za suradnika, ali je mogao i krivati tu fra Slavkovu posebnost. I shvatio
zamućenoj nakon ubačenog kamena, ipak tko je on zapravo bio i što je sve činio. Dok je bez ikoga. Svakomu je davao prigodu, uz ri- sam da je poseban upravo stoga što ne živi
počele bistriti. Naime, dok sam čitao šesna- bio živ, mnogi su ga gledali, ali ga nisu vidje- zik da bude i izigran. Radije je trpio u sebi za sebe. Čitav svoj život darivao je drugima.
esto poglavlje Ivanova Evanđelja, pozornost li. Tek nakon njegove smrti, mnogima su se nego da drugi trpe zbog njega. Mnogo je i Svrha svega što je činio u razvijanju svojih
su mi privukle Isusove riječi učenicima uoči otvorile oči i zapanjili su se: pa među nama neprestano radio na sebi i rastao, ali uvijek talenata (sazrijevanje osobnosti, razvijeni
njegova odlaska k Ocu: „… bolje je za vas je bio velikan! Među nama je bio svet čovjek! u tajnosti. duhovni život, učenje jezika, dodatni studi-
da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj ne će Ja sam ga gledao, s njim pričao, a nisam ga ji…) bila je vlastito osposobljavanje kako bi
doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k prepoznao! Čitav svoj život darivao je drugima što više i što kvalitetnije mogao biti na uslu-
vama“ (Iv 16, 7). Shvatio sam: Isus je najpri- Iz današnje perspektive njegov život i njezi i od pomoći drugima. Moram priznati: ot-
je morao otići od učenika, da bi k njima do- Uzor i nadahnuće na mom gova osoba čine nam se ponekad kao san, kad sam počeo upoznavati fra Slavka, mno-
šao. Morao je nestati ispred njihovih tjele- duhovnom putu kao nestvarni. Zapravo, u nekom smislu to go sam lakše razumijevao Krista i evanđelje.
snih očiju i njihova načina gledanja kako bi Bilo mi je jasno da još uvijek nisam bio i jest istina; mnogi od nas živjeli su s njim – Zbilja, boljeg prijevoda i tumačenja evanđe-
ga nakon toga mogli vidjeti iz drukčije per- prihvatio fra Slavkovu smrt. A jedna misao, ali kao sanjajući. lja nigdje nisam pronašao.
spektive. Taj je rastanak za učenike bio pra- zapravo ukor, zaprepastila me: „Zašto si se- Spomenuo sam da fra Slavka mnogi lju- Prošlo je deset godina od fra Slavkove
vo umiranje, doživljaj boli, ali i nužan čin. bičan? Ti bi htio da fra Slavko vječno živi i da di za njegova života nisu prepoznali kao vri- smrti. Koliko nam još treba da ga shvatimo?

javili obrisi ostvarenja, njegova odluč- prijateljstva, i roditelji iz samoga mjesta
nost dobivala je veliku snagu. Ali on s posebnim su osjećajem gledali na dje-
je dobre namjere i ideje dijelio s dru- cu iz Gospina sela i davali im podršku.
gima, posebno s onima koji su imali u Odgojiteljice ovoga vrtića i danas
srcu osluh za najpotrebnije. I zaista, uz se živo sjećaju kako je fra Slavko po-
veliku podršku dobrih ljudi iz bližega i mno pratio i cijenio njihov rad s dje-
daljega svijeta koji su prepoznali u tom com. Spomenut će rado Slavkovu do-
naumu ostvarenje Isusovih riječi „tko sjetljivost za svaku od njih. Sa svojih
ne primi ovo malo dijete mene ne pri- čestih putovanja nerijetko bi im dono-
ma“, sagradio je nekoliko kuća za svu tu sio neku sitnicu kao znak da je na njih
djecu. Zajedno sa sestrama franjevka- mislio. Neke od njih i danas čuvaju te
ma mostarske provincije djeca su zapo- male „bisere“.
čela jedan novi život u tim kućama. I Svakako, fra Slavko živi u zajednica-
brat Slavko silno je želio da Majka, Kra- ma momaka i žena s raznim poteško-
ljica Mira, nad njima bdije, da to zapra- ćama i ovisnostima. Naglašavao je da je
vo bude oaza njezine posebne ljuba- Gospa Majka svih i da svakomu pruža
vi, da to bude njezino selo, da to bude, svoju ljubav i da u Gospinu selu – Majči-
kako ga je i prozvao, Majčino selo. nom selu treba biti mjesta za sve. Uz nje-
Djeca su živo u svakom trenutku govo svesrdno zalaganje i podršku do-
osjećala brata Slavka. Istinite su njiho- brih ljudi da se stvore uvjeti za njihov
ve riječi koje su izgovorili na ispraćaju život, te zajednice i danas imaju širom
pokraj njegova odra: „Hvala, fra Slav- otvorena vrata onima koji traže pomoć.
ko, što si imao zamisao osnovati Majči- Oni koji su se družili s fra Slavkom
no selo, hvala jer se nisi bojao prihvatiti dobro znaju da je u njegovu okružju
nas tako različite. Hvala jer si nas učio svatko dobro došao. Pa bilo to dijete,
hrabrosti u životu dajući nam na Pod- bio to mladić i djevojka sa svojim ne-
brdu da predmolimo desetke dok smo snalaženjima, ili ona starica koja sa šta-
još molitve sricali. Hvala ti, jer smo i mi pom hodi, bolesnik koji traži lijek duši i
vidjeli da igračke imaju boje, da je Nu- tijelu… i svatko se dobro osjećao. Imao
tella slatka i da je za klackalicu potreb- si dojam da si samo ti važan, da si ti je-
no dvoje. Hvala, što smo i mi za prvu dini kojega on sluša, premda si okružen
pričest s drugom djecom u bijele halji- drugima. On ti je svojim osmijehom,
ne obući se mogli. Hvala što si nas nau- svojim spontanim pogledom, dodirom
Pogled mu je k vrhuncima težio

čio kako se Gospa voli i Bog moli, hva- ruke po tvom ramenu dao do znanja
la jer smo unatoč svemu i mi otkrili što da te vidi i čuje. Tako se vješto, u pravi
znači riječ ljubav. I kao što je bio dovo- čas, znao ubaciti u tvoj razgovor i reći
ljan trenutak smrtni da nam te ugra- ti ono što ti baš tada treba. Kada je tre-
Što to čovjeka k vrhuncima vuče da im odoljeti ne može, znali su se poneki zapitati dok je bi, tako je malo bilo potrebno da spo- balo nekoga upozoriti nije se ustruča-
fra Slavko svakodnevno hitio prema brdu Gospinih ukazanja ili na brdo Križevac. Na tim znamo tvoju ljubav i žrtvu. Znamo od vao, ali njegova opomena, upozorenje
brdima, na uzvisini, u osami, moglo ga se redovito vidjeti… Tihim koracima s krunicom u sada, svaki papirić bačen pokraj puta, ili ukor bio je prožet ljubavlju i uvijek
svaka naša loša ocjena, svaki naš ne- s objašnjenjem. I sam je često primao
ruci, sa zrakama tek probuđenog sunca započinjao je novi dan. To mu je, očito, otvaralo posluh teti bit će uvrjeda njima. Zato ukore, kad je trebalo i kad za to uisti-
pogled na nove obzore jer je znao govoriti: ljudi koji prespavaju rane jutarnje sate ne ovim nadgrobnim slovom ispisujemo nu nije bilo nikakva razloga. Ali redo-
znaju kako sunce izlazi. On je dobro znao kako sunce izlazi. Njegova je budnost u svemu zavjet vjernosti tvojoj riječi i tvome dje- vito je ostajao postojan, uravnotežen, u
Snimila Schwanhild Heintschel-Heinegg

lu.“ Tako, maleni iz Majčina sela koji su svakoj situaciji tražeći oslon na Majku,
bila vidljiva. Osluškivao je riječi našega Gospodina koji ljudima nije dopuštao da ih živjeli s fra Slavkom. Uistinu, veliki su dragu Gospu. On je bio njezino oruđe,
obuzme pospanost: „Bdijte i molite da ne padnete u napast“. ljudi oni koji imaju srce za maloga čo- plamen njezinih poruka i ljubavi pre-
vjeka, za najmanjega među nama. Ka- ma ovom svijetu. U ove dane jedan čo-
s. Lidija Glavaš kav bi svijet bio da ih nema takvih. vjek, koji je fra Slavka poznavao, reče
N
U srcu Majčina sela, uz ove kuće mi o njemu samo dvije rečenice: „Slav-
jegove su misli nosile dubine srca jom subraćom u župnoj crkvi. Vraćao nam Djeca – fra Slavkova posebna briga smjestio je fra Slavko i dječji vrtić „Sve- ko je bio Međugorje. Živio je sve ono
koje često nisu bile jasne i prije misli na Zdenac svetosti ponavljajući rije- Ah, kako je tek odsjaj njegove nutrine ta Mala Terezija“, koji je od počet- što je govorio o Gospinim porukama:
hvatljive ni onima koji su misli- či svoga Učitelja: „Uzmite i jedite od ovoga obasjavao djecu koja su izgubila roditeljski ka okupljao oko 150 mališana ovoga post, molitvu, obraćenje.“ Uostalom,
li da ga poznaju. A on se vraćao svi… Uzmite i pijte… ovo je kalež moje krvi zagrljaj! Njihove žalosne oči i izgubljeni ko- mjesta. Bila je to jedna velika građevi- to će isto, deset godina poslije njegove
umiven, ozaren jutarnjom rosom i osnažen novoga i vječnog saveza…“ Gozbenom sto- raci duboko su potresali njegovo srce. Jedno- na dječjeg prijateljstva i ljubavi za sve. smrti, reći i brojni hodočasnici koji su
u pothvatima koji su se nazirali na „cvijet- lu redovito su nazočili i oni koji su pred njim stavno mu nisu dali mira. Počeo je razmišlja- Znao je brat Slavko da za djecu nema se duhovno s njim susretali. I dok da-
njaku“ ovoga kraja. Razumijevali smo da izlijevali svoje noćne more zbog raznih ovi- ti kako ih skupiti pod siguran krov gdje će granica, da se ona osjećaju zajedno do- nas razmišljam o fra Slavkovu životu i
je na brdima u molitvi dobivao odgovore i snosti, a on smiren, nasmijan, pun duha, sta- im se uz neizmjeran trud pomoći da se po- bro, da ona koja dolaze iz toplog ro- djelovanju, naviru mi Apostolove rije-
upute na svoja pitanja i duboka razmišljanja. jao je među njima i upućivao ih u dan koji je novno začuju njihovi veseli glasovi, njihova diteljskog doma unose toplinu u srca či na njegovu odlasku prema vječnosti:
Odmah poslije „umivanja“ na brdima pred njima. Tako bijaše redovito poslije ju- razigranost i smijeh. Fra Slavko je bio čovjek onih koja, nažalost, ne naslanjaju svo- „Dobar sam boj bio, trku završio, vje-
molitve u radosti je slavio svetu Misu sa svo- tarnje svete Mise. razmišljanja, premišljanja i kad bi mu se po- ju glavu na majčine grudi. Gradila su se ru sačuvao.“

Listopad u slici
Iz života Crkve Iz života Crkve
Kateheza pape Benedikta xvi. na općoj audijenciji U samostanu svetog Damjana Klara je na herojski način Aleksandra IV. da je svega dvije godine
Srijeda, 15. rujna 2010. nakon njezine smrti, 1255., proglasi sve-
provodila u djelo krjeposti po kojima bi svaki vjernik tom, napisavši uz tu prigodu pohvalu u
Sveci su veliki dobročinitelji trebao biti prepoznatljiv: poniznost, duh pobožnosti i

buli kanonizacije u kojoj čitamo: „Kako
je samo živa snaga toga svjetla i kako
samo snažno taj svijetli izvor blješti! Do-
čovječanstva pokore, ljubav.
govorim ovdje o jednostavnoj ljubavi, jer nju koji su „ostavivši sve zbog Krista, pobjegli od
ista, to je svjetlo bilo zatvoreno u skrovi-
tosti života u klauzuri a izvana je zrači-
lo silnom snagom; skutrilo se u prostoru
skromnog samostana, a izvana se širilo ko-
Draga braćo i sestre, jedna od najomiljenijih svetica nedvojbeno jest Klara Asiška, koja moramo gajiti prema svim ljudima; govorim svijeta. Nazivaju se manja braća i manje se- liko je širok svijet. Klara je šutjela, ali se
je živjela u 13. stoljeću, te je suvremenica svetoga Franje. Njezino nam svjedočanstvo o duhovnom prijateljstvu, u kojem dvije, tri stre i gospodin papa i kardinali ih veoma cije- glas o njoj snažno pronosio.“ Upravo tako,
pokazuje koliko Crkva duguje hrabrim i vjerom bogatim ženama, kadrima dati presudni ili više osoba razmjenjuju pobožnosti, duhovne… Žene… borave zajedno u raznim hospi- dragi prijatelji: sveci mijenjaju svijet na-
ne osjećaje te postaju uistinu jedan duh.“ cijama nedaleko od grada. Ništa ne primaju, bolje, trajno ga preobražavaju, unoseći u
poticaj za obnovu Crkve. Nakon što je provela nekoliko mjese- nego žive od rada vlastitih ruku. I silno su nj energije koje samo ljubav nadahnuta
T
ci u drugim monaškim zajednicama, odu- ožalošćene i uznemirene, jer ih i svećenici i evanđeljem može pobuditi. Sveci su veli-
ko je bila Klara Asiška? Da bismo posjeduje ostajete djevicom. Njegova je sna- Bogu susretnu, one crpe iz uzajamnog prija- pirući se pritiscima svoje obitelji koji isprva laici časte a to nikako ne žele.“ ki dobrotvori čovječanstva.
odgovorili na to pitanje, posjedu- ga snažnija, njegova velikodušnost uzvišeni- teljstva veoma snažan poticaj kročiti putem nisu odobravali njezin izbor, Klara se s pr- Jakov iz Vitryja oštroumno je shvatio Duhovnost svete Klare, sažetak nje-
jemo sigurne izvore: ne samo stare ja, njegov izgled najljepši, ljubav najmilija i savršenstva. Prijateljstvo je jedan od najple- vim družicama trajno smjestila u crkvi sve- značajnu crtu franjevačke duhovnosti na zina plana svetosti, sadržan je u četvrto-
životopise, poput onoga Tome Če- svaka milost ugodnija. Sada ste se već stisnu- menitijih i najuzvišenijih ljudskih osjeća- tog Damjana gdje su manja braća uredila za koju je Klara bila veoma osjetljiva: radikal- me pismu svetoj Janji Praškoj. Sveta Klara
lanskoga, nego također i dokumente iz pro- li u njegov zagrljaj, koji je uresio vaše grudi ja koje božanska milost pročišćava i preo- njih mali samostan. U tom je samostanu ži- nost siromaštva združena s potpunim po- u njemu koristi sliku zrcala koja je bila ve-
cesa za proglašenje svetim koje je pokrenuo dragocjenim kamenjem… i okrunio vas zlat- bražava. Poput svetog Franje i svete Klare, i vjela više od četrdeset godina, sve do svo- uzdanjem u Božju providnost. Zbog toga oma raširena u srednjem vijeku, a potječe
papa svega nekoliko mjeseci nakon Klarine nom krunom u koju je urezan znak svetosti.“ druge je svece, kao na primjer svetog Franju je smrti, 1253. godine. Do nas je stigao opis je razloga ona djelovala odlučno, zadobiv- iz otačkoga doba, te poziva svoju prijatelji-
smrti i koji sadrži svjedočanstva onih koji su Klara je, poglavito na početku svojega Saleškog i svetu Ivanu Francescu de Chan- iz prve ruke o tome kako su živjele te žene ši od pape Grgura IX. ili, vjerojatno, već od cu iz Praga da se ogleda u tome zrcalu sa-
dugo živjeli uz nju. vjerskog iskustva, imala u Franji Asiškom tal, vezalo duboko prijateljstvo na njihovu tih godina, na početku franjevačkog pokre- pape Inocenta III., takozvani Privilegium vršenstva svake krjeposti koje je sâm Gos-
Klara je rođena 1193. i pripadala je aristo- ne samo učitelja čije je učenje trebalo slije- putu prema kršćanskom savršenstvu. Upra- ta. Riječ je o izvješću flamanskog biskupa Ja- Paupertatis. Na temelju njega, Klara i njezi- podin. Ona piše: „Sretna je doista ona kojoj
kratskoj i bogatoj obitelji. Odrekla se plem- diti, već također prijatelja i brata. Prijatelj- vo je sveti Franjo Saleški ostavio zapisano: kova iz Vitryja sastavljenom za njegova bone družice iz svetoga Damjana nisu mogle je dano uživati to sveto zajedništvo, kako bi
stva i bogatstva kako bi živjela u poniznosti stvo između to dvoje svetaca predstavlja ve- „Lijepo je moći ljubiti na zemlji kao što se lju- ravka u posjetu Italiji, koji s neskrivenim posjedovati nikakvo materijalno vlasništvo. iz dubine svoga srca prionula uz Krista, uz
i siromaštvu, prihvaćajući oblik života koji oma lijep i važan vidik. Naime, kada se dvije bi na nebu i naučiti voljeti se na ovome svije- divljenjem piše kako je pronašao veliki broj Riječ je o doista izvanrednoj iznimci u tada onoga čijoj se ljepoti dive bez prestanka sve
je predlagao Franjo Asiški. Premda su njezi- čiste duše u kojima plamti ista ljubav prema tu kako ćemo to činiti vječno na drugom. Ne muškaraca i žena, svih društvenih staleža važećem kanonskom pravu i crkvene vla- blažene nebeske čete. Njegova ljubav raspa-
ni roditelji, u skladu s tadašnjim običajima, sti toga doba dopustile su to cijeneći plodo- ljuje plamen u srcu, promatranje njegova
planirali brak s nekom istaknutom lično- ve evanđeoske svetosti koje su prepoznali u lika krijepi duh, njegova dobrota siti, njego-
šću, Klara je u 18. godini odvažnim činom načinu života kojim su živjele Klara i nje- va ljupkost ispunjava, njegov spomen blista
nadahnuta dubokom željom slijediti Kri- zine sestre. To pokazuje da ni u srednjem ugodnim sjajem, od njegova mirisa mrtvi
sta i divljenjem Franji, napustila svoj očin- vijeku uloga žena nije bila sporedna, nego ponovno ustaju na život a njegovo proma-
ski dom i, u pratnji svoje prijateljice, Bone iz značajna. U vezi s tim, korisno je podsje- tranje u slavi učinit će blaženim sve građa-
Guelfuccia, potajno otišla manjoj braći koja titi kako je Klara bila prva žena u povije- ne nebeskog Jeruzalema. A budući da je on
su boravila u crkvici Porcijunkuli. Bila je sti Crkve koja je sastavila pisano Pravilo odsjaj slave, sjaj vječnoga svjetla i zrcalo bez
Cvjetnica navečer 1211. godine. U dirljivom života, predano na odobrenje Papi, s ci- mrlje, svakoga dana gledaj to zrcalo, kraljice
ozračju obavljena je veoma simbolična ge- ljem da se karizma svetog Franje sačuva u zaručnice Isusa Krista, i u njemu neprestano
sta: dok su njegovi drugovi držali u rukama svim ženskim zajednicama koje su se u veli- istražuj svoje lice, kako bi se mogla tako ure-
zapaljene baklje, Franjo joj je odrezao kosu i kom broju osnivale u njezino doba i koje su siti i izvana i iznutra… U tome zrcalu blista-
Klara je obukla pokornički habit od grubog se htjele nadahnjivati na Franjinom i Klari- ju blaženo siromaštvo, sveta poniznost i ne-
sukna. Od toga je trenutka postala Kristo- nom primjeru. izreciva ljubav.“
va, ponizna i siromašna, djevica zaručnica U samostanu svetog Damjana Klara je Zahvalni Bogu koji nam daje svece koji
i Njemu se potpuno posvetila. Poput Klare na herojski način provodila u djelo krje- progovaraju našemu srcu i pružaju nam
i njezinih družica, bezbrojne je žene tijekom posti po kojima bi svaki vjernik trebao biti primjer kršćanskog života kojeg treba na-
povijesti očarala ljubav prema Kristu koji, u prepoznatljiv: poniznost, duh pobožnosti i sljedovati, želim zaključiti istim riječi-
ljepoti svoje božanske osobe, ispunjava njiho- pokore, ljubav. Premda je bila poglavarica, ma blagoslova koje je sveta Klara sastavi-
vo srce. A čitava Crkva, posredstvom mistič- ona je htjela služiti bolesne osobe, ne bježe- la za svoje susestre i koje i danas klarise,
nog zaručničkog poziva posvećenih djevicâ, ći ni od najnižih poslova: ljubav, naime, po- koje svojom molitvom i svojim djelima vrše
poprima onaj izgled kakav će zauvijek ima- bjeđuje svaki otpor i onaj koji ljubi sve žrtve dragocjenu ulogu u Crkvi, čuvaju s veli-
ti: lijepa i čista Kristova zaručnica. čini s radošću. Njezina vjera u stvarnu pri- kim strahopoštovanjem. Iz tih izraza izbija
U jednom od četiri pisma koje je Klara sutnost Euharistije bila je toliko velika da se, sva nježnost njezina duhovnog majčinstva:
poslala svetoj Janji Praškoj, kćeri češkoga u dva navrata, dogodilo čudo. Samo izlaga- „Blagoslivljam vas u svojem životu i nakon
kralja, koja je htjela poći njezinim stopama, njem Presvetog sakramenta, udaljila je sara- moje smrti, kako mogu i više no što mogu,
govori o Kristu, svojem ljubljenom zaruč- censke krvoločne vojnike koji su se spremali svim blagoslovima kojima je Otac milosr-
niku i pritom se služi tipičnim zaručničkim napasti samostan svetog Damjana i razori- đa blagoslovio i blagoslovit će na nebu i na
izrazima, koji mogu začuditi, ali koji dira- ti grad Asiz. zemlji sinove i kćeri, i kojima duhovni otac
ju u srce: „Kada ga ljubite, čisti ste, kada ga I ti događaji, kao i druga čuda, na koje i majka blagoslivljaju i blagoslivljat će svo-
dotaknete još ste čišći, kada dopustite da vas se čuva uspomena, potaknuli su papu je duhovne sinove i kćeri. Amen.“

Vijesti, najave, obavijesti Vijesti, najave, obavijesti
11. međunarodni seminar za bračne parove Djelatnici i korisnici Centra za Obljetnica
N
a 11. međunarodnom semina-
rehabilitaciju „Fra Ante Sekelez“ smrti fra Slavka
ru za bračne parove u Međugor- iz Vrlike boravili u Međugorju Barbarića
T D
ju o temi ’’Ljubav ne traži svoje’’,
na kojem je predavač bio fra Ante rideset i dva korisnika i šesnaest nastojanje da štićenici usvoje barem jedno- ana 24. studenoga navršava
Vučković iz Splita, sudjelovalo je 160 sudio- djelatnika Centra za rehabilitaciju stavna znanja, vještine i navike, da se ospo- se deset godina od smrti fra
nika iz 8 zemalja. Seminar je započeo u srije- „Fra Ante Sekelez“ iz Vrlike bora- sobe za što samostalniji život, odnosno da se Slavka Barbarića, svećenika
du 29. rujna, a završio u subotu 2. listopada vili su 29. rujna 2010. u Međugor- unaprijedi samostalnost korisnika. Franjo koji je neumorno širio Gospi-
svetom Misom u 13 sati. Obilježen je pre- ju. Posjetili su Brdo ukazanja te sudjelova- Koštroman, voditelj Odjela rehabilitacije u nu poruku. Pamtimo ga po mnogim ve-
davanjima, razgovorima, klanjanjem Isusu u li na sv. Misi koju je predslavio međugorski Centru, ovom je prilikom kazao: „Za nas je likim djelima, a ponajviše po tome što je
Presvetom oltarskom sakramentu te sudje- župnik fra Petar Vlašić. On im je nakon Mise to jedno pozitivno i lijepo iskustvo. Trudimo uvijek nalazio vremena i riječ utjehe za
lovanjem u molitveno-liturgijskom progra- darovao krunice i svete slike. I ove smo go- se svake godine dovesti nove korisnike. Me- brata čovjekaº.
mu. Između ostalih, susreli smo bračni par dine susreli drage prijatelje Međugorja koji, đugorje pruža duhovnu obnovu, mir, spo- Toga dana molit ćemo Križni put na
Anabelu i Roberta Matejovića iz Slovačke. unatoč brojnim poteškoćama, odišu tolikom koj kako za nas radnike, tako i za našu djecu. Križevcu, na kojemu je fra Slavko umro,
Dvadeset su godina u braku, imaju 3 sina, radošću koja nas uvijek iznova iznenadi. Ovo mi je jedno od dražih marijanskih svete slaviti sv. Misu u 18 sati u župnoj crkvi.
žive u Košicama. Robert je novinar i izda- Centar za rehabilitaciju „Fra Ante Sekelez“ tišta, preporučio bih svakomu da dođe, da
vač srednjoeuropskog časopisa, cijeli se ži- ustanova je socijalne skrbi čiji su korisnici vidi, jer Bog pomaže.“
Foto Đani
vot bavi novinarstvom. Anabela je učiteljica, osobe s teškoćama u razvoju. Glavni je cilj Dragana Dugandžić
kaže kako je došla u Međugorje jer je osjeća-
la potrebu objasniti, dobiti sliku o njihovom
braku i o odnosu s Bogom. ‘’Što se tiče semi-
nara, prvi sam put ovamo došla prije tri go- gorje mi puno znači, ovdje je puno ljubavi, Ante. Međugorje je za mene najmirnije mje-
dine. Želim naučiti što znači oprostiti i liječi- mira, pokore’’, dodaje Anabela. Robert kaže: sto na svijetu koje sam mogao posjetiti, daje
ti bolest u srcu koju sam imala. Molim se za ‘’Bili smo na prvim predavanjima u srijedu, mi puno inspiracije i žive vjere.’’
sve ljude, da Gospa pomogne svima. Među- impresioniran sam onime što je rekao fra
Listopad u Međugorju
O
d početka listopada, mjeseca koji Latvije, Vijetnama i Slovačke. Osobito broj- duhovnu pratnju trojice svećenika, te sudje-
je na poseban način posvećen ne skupine hodočasnika bile su iz Hrvatske lovali na večernjem molitveno-liturgijskome
Gospi, u Međugorje su pristizale - iz više istarskih gradova, Koprivnice, Bje- programu. Među hodočasnicima iz Kanade
mnoge hodočasničke skupine sa lovara, Zagreba, Belog Manastira, Dubrov- našla se i gospođa Yolande Guerette, koja je
svih strana svijeta. Ured informacija zabilje- nika, Zadra, Krapine, Knina i Karlovca. Iz donijela medicinsku dokumentaciju o svom
žio je skupine iz Austrije, Švicarske, Mađar- Karlovca je stiglo 248 hodočasnika, a među fizičkom ozdravljenju u Međugorju. Gospo-
ske, Njemačke, Engleske, Irske, Češke, Itali- njima i Mirjana Granić, osnivačica udruge đa Yolande je nakon ozdravljenja pokrenula
je, Brazila, Francuske, Portugala, Sjedinjenih za promicanje vrijednosti i poštovanja dara misiju po kojoj se nebrojeno mnoštvo ljudi
Američkih Država, Poljske, Australije, Sal- života ‘’Gabrijel’’. Došli su na ovo hodoča- u Kanadi i SAD-u posvetilo Bezgrješnome
vadora, Argentine, Meksika, Egipta, Belgije, šće, na izvor i mjesto molitve, zahvaliti Kra- Srcu Marijinu. Novinari Radiopostaje „Mir“
Nizozemske, Rumunjske, Koreje, Kanade, ljici Mira. Po kišnome vremenu, u subotu 16. Međugorje na hodočašću su susreli i tali-
Slovenije, Španjolske, Kolumbije, Ukrajine, listopada, uspeli su se na brdo Križevac uz janskoga kapucina Fiorenza Mastroianija,
koji od početka prati događanja u Međugor-
ju. Kao novinar, ovdje je 1995. godine sni- Hodočašće invalida iz Zagreba
S
mio dokumentarni film. Jedno je vrijeme bio
ravnatelj radija ‘’Tabor’’, u biskupiji Napulj, ve su češća organizirana hodočašća invalida u
a već 29 godina radi na televizijskoj postaji Međugorje. Tako je Zaklada “Čujem, vjerujem,
‘’TV 21’’. Osobno je posvjedočio: „Mogu ka- vidim” iz Zagreba, koju vodi Mirko Hrkać, 22.
zati da živim od Međugorja. Uvijek mislim listopada organizirala trodnevno hodočašće za
na Gospu i međugorska ukazanja.“ dvadeset trojicu invalida. Uz molitveni program u cr-
kvi, hodočasnici su molili Krunicu na Podbrdu i Križ-
ni put na Križevcu.
Statistike za rujan “Naravno da se bez pomoći ne bismo mogli popeti na
brda, pa stoga zahvaljujemo prijateljima i rodbini koji su
2010. s nama hodočastili i bili nam pratnja. Zahvaljujemo svi-
Broj podijeljenih sv. pričesti: 195.000 ma onima u Međugorju koji su nas lijepo primili i izdvo-
Broj svećenika koncelebranata: 5020 jili vrijeme za nas”, kazao je organizator hodočašća Mirko
(167 dnevno) Hrkać. Rekao nam je da je ovo njihovo drugo hodočašće
te da će uskoro opet doći, s još većom skupinom.

Vijesti, najave, obavijesti Lectio divina – S Marijom kroz Bibliju
Rastanak
Što god radite, zdušno činite,
„Svi za jednog, jedan za sve“! Ako je netko i posrnuo, obranu i napad te se dotakli mira koji je svijetlio u na-
susjed ga je podigao, ako je netko bio žedan, dali su mu šim opranim očima i dodavao im Gospinu ljepotu! Neka
T
eško... Čudno... Čudno je više toga. Čudno je da se piti, baš kako bi se svi trebali ponašati u svakodnevnom samo potraje, kao i želja da se opet što prije okupimo,
životu… Izvlačili smo jedni druge iz gliba, a ne gurali u „svi za jednog, jedan za sve“, pa gdje god išli, bitno je da
kao Gospodinu, a ne ljudima

o hodočašću piše od kraja, jer rastanak je kraj ho-
dočašća, ako mislimo samo na fizički rastanak: od- nj, kako to činimo kad smo bez duha i kad ne želimo vije Kraljica Mira, Pobjednica zlih duhova, Kraljica Anđela,
vajanje hodočasnika od grupe... A ni to nije lako. djeti tuđu muku, suze i pad. „Svi za jednog, jedan za sve“. Kraljica Krunice, naša Gospa s nama i u ime Isusovo hra-
Vratili smo se danas, na Dan Gospodnji, s hodoča- Tako je to bilo na ovom križnom putu u osvit subotnjeg bro naprijed s krunicom u ruci!
šća Kraljici Mira u Međugorju. Nas 250 ljudi s 250 ćudi, dana, 16. listopada 2010. a i na cijelom hodočašću. Mirjana Granić Međugorski vidioci tvrde da je u jednom ukazanju Gospa plačući rekla: „Zaboravili ste
200-tinjak različitih profesija, milijun različitih misli, iz Suze i smijeh, tuga i radost, kiša i sunce, i na kraju
desetak župa, a „svi za jednog, jedan za sve“ – tako bih duga za savez između Boga i čovjeka... Neka zaista tako Bibliju“! Listajmo zajedno Stari i Novi zavjet kako bismo upoznali Oca, Sina i Duha Svetoga.
opisala ovo hodočašće zahvale i preporuke Kraljici Mira i bude.
N
Stigli smo doma oko ponoći s nedjelje na ponedjeljak Lidija Paris
za biblijsko bdjenje u našoj župi Sv. Trojstva i predstojeće
biblijsko bdjenje u župi Srca Isusova. nakon posjeta sinjskom svetištu, ohrabreni mnogobroj- a kakve asocijacije nadolazimo pri
Bili smo kod Kraljice Mira, zahvalili joj, strpljivo izmo- nim susretima i molitvom Sinjskoj Gospi. spomenu riječi rad ili posao? Če-
lili Križni put, posebno napisan za našu županiju i grad Kod autobusa – nikako se rastati, jer se jedna Gos- sto su to negativni pojmovi: trud,
Karlovac... Dobro smo se pomučili po velikoj kiši i crve- pa nastanila u svima nama i našim razilaženjem kao da muka, napor, loša plaća, dosa-
nom blatu Bijakovića. Vjerojatno smo izmamili Gospin se gubi i dio Gospe, koja nas je sve spojila. Kao da ostav- da, iskorištavanje, podmetanje, zavist, mob-
osmijeh dok je nadzirala kolonu svojih blatnih Karlovča- ljamo Gospinu ljepotu u svakom pojedinom hodočasni- bing, nepravda… Sve su to posljedice grijeha.
na. Gazili smo neumorno nekoliko sati, predvođeni tro- ku, jer potpuno smo svjesni njezine ljepote, radosti i mira U početku, kao što je Bog stvarao iz ljubavi i
jicom naših dobrih pastira. Nosili smo križ naše župe iz- u svakome od nas. Nastanila se! Okrijepila nas umorne u radosti te sve učinio vrlo dobro i uživao u
mjenjujući se na postajama, moleći i pjevajući. Neopisiva od stvaranja, od borbi sa životom i samima sobom! Na onome što je stvorio, tako je i čovjek trebao
se milost slijevala s kišom. trenutak smo u Međugorju zaustavili tu vječnu borbu, biti kreativan, inventivan, raditi samo dobro i
sve dobro raditi, i u svojem radu naći radost i
zadovoljstvo. Čovjekova sumnjičavost dove-
Vijesti iz Majčina sela (tekst i fotografije Paula Tomić) la je do pada, nakon kojega sve biva izopače-
no, pa i ljudski rad. Čovjek radi u trudu i zno-
Susret za osobe s posebnim potrebama Blagoslov stabla i ju lica svojega (Post 3,17.19).
Ljudski rad nije sam sebi cilj, nego je sred-
S
dječjeg vrtića stvo za više ciljeve. Ako ga tako shvaćamo,
N
usret za osobe s posebnim potre- smatra da su ovakvi susreti važni za svjedo- približujemo se prvobitnom Božjem naumu.
bama, odnosno za članove među- čenje zajedništva te se nada da bi mogli pre- a dan početka devetnice Primjer takvoga rada nalazimo kod svetoga slova. Vi ne molite!“ tvrdi poruka (25. pro- nju spasenja, za Boga i njegovo Kraljevstvo,
narodnog pokreta „Vjera i Svje- rasti u međunarodni susret za osobe s poseb- sv. Maloj Tereziji, 22. rujna Pavla. Da bi bio neovisan u svojem poslanju sinca 2008.). Bez molitve rad je zamoran, te da što više duša upozna Isusa i njegovu lju-
tlo“ održan je u Majčinom selu, u nim potrebama. 2010., Dječji vrtić „Sv. Mala propovijedanja, radio je svojim rukama: pra- iscrpljujući i u krajnjoj konzekvenci čak i ne- bav (31. listopada 1985.; 25. veljače 1993.; 25.
subotu 25. rujna, unatoč kiši koja je cije- Terezija“ započeo je s radom vio je šatore (Dj 18,3). „Patimo se radeći svo- plodan. Zato nam Gospa kaže neka ne bje- svibnja 1996.; 25. kolovoza 2000.; 25. velja-
li dan padala. Susret je organizirala s. Rasti- i ušao s blagoslovom u novu pedagošku jim rukama“, piše Korinćanima (1 Kor 4,12). žimo od molitve pod izlikom da treba raditi če 2002.; 25. svibnja 2008.). Upravo to govo-
slava Ralbovsky, voditeljica Doma duhov- godinu. Za tu priliku, ravnatelj fra Sve- „Ničiji kruh nismo badava jeli, nego smo u (25. siječnja 1999.). Ona razumije da napo- ri nam i Isus.
ne pomoći sestara sv. Križa u Đakovu, koji tozar Kraljević sabrao je sve djelatnike trudu i naporu noću i danju radili da ne bi- ran rad na njivama iscrpljuje ljude, i upra- Isus je odrastao u obrtničkoj obitelji kao
već od 1997. duhovno prati hodočašća oso- i djecu vrtića, sve radnike i hodočasni- smo opteretili koga od vas“, kaže Solunjanima vo zato poziva na molitvu koja daje odmora drvodjeljin sin (Mt 13,55). I sam je radio kao
ba s posebnim potrebama u Međugorje. ke koji su se tu zatekli. Zazvao je Božji (1 Sol 2,9; 2 Sol 3,8). Pavao iz iskustva govo- (30. svibnja 1985.). U svom radu treba staviti drvodjelja (Mk 6,3), ali u svojem propovije-
Oko 14 sati započelo je druženje, zatim je blagoslov na izvršene radove, na dobro- ri o praktičnim vidovima radničkoga života i Boga na prvo mjesto (25. prosinca 1987.) pa danju začudo ne spominje rad koji proizvo-
slavljena sv. Misa. Nakon sv. Mise djeca su činitelje koji su to omogućili te na no- kaže: „Onomu tko radi ne računa se plaća kao će Bog preko nas djelovati (25. srpnja 1985.; di prolazne vrijednosti, nego se usredotoču-
upriličila igrokaz “Lazar i bogataš’’, što je iza- vozasađeni okoliš. Posebno je zahvalio milost, nego kao dug“ (Rim 4,4), ali isto tako 6. ožujka 1986.). Svoj posao treba raditi odje na unutarnji, duhovni rad koji za cilj ima
zvalo oduševljenje nazočnih. S. Rastislava svim radnicima i svim tetama vrtića koji poziva na pravednost: „Tko neće da radi, neka govorno: „Svaki će odgovarati po svojoj mje- vječnost. Nešto slično nalazimo kod Pavla:
su, posebno zadnjih dana, zdušno radi- i ne jede!“ (2 Sol 3,10). Pavao se ne brine što će ri“, kaže Gospa (8. svibnja 1986.). Nešto slič- „Ljubljeni moji… sa strahom i trepetom ra-
mu ljudi reći. Njegove su oči usmjerene pre-
XI. susret dječjih domova li kako bi vrtić bio spreman za otvara- no kaže i knjiga Otkrivenja: „Naplatit ću dite oko svoga spasenja!“ (Fil 2,12). Kada Isu-
O
nje. Na kraju molitve blagoslova, djeca ma Kristu. „Što god radite, zdušno činite, kao svakom po njegovu djelu!“ (Otk 22,12). Gos- sa u Kafarnaumu pitaju: „Što nam je činiti
d 8. do 10. listopada 2010. odr- go mjesto. Na karaokama je nastupio Kristi- su izlila blagoslovljenu vodu na pripre- Gospodinu, a ne ljudima“ (Kol 3,23). pa nas poziva raditi na svojim srcima kao što da bismo radili djela Božja?“, on im odgova-
žani su XI. susreti dječjih do- jan. Program je bio ispunjen druženjem i za- mljeno stablo ispred vrtića i svi su bili U Gospinim porukama, riječi kao rad, po- radimo na njivama (25. travnja 1985.; 17. li- ra: „Radite za hranu koja ostaje za život vječ-
mova iz BiH. Ovaj put do- bavom, a isto tako i obrazovnim sadržajima i pozvani da ga vlastitim grumenom ze- sao, raditi, djelovati spominju se tridesetak stopada 1985.). Poziva nas da radimo na sebi, ni… Djelo je Božje da vjerujete…“ (Iv 6,27-
maćin je bilo SOS Dječje svi su se vratili zadovoljni. mlje utvrde. puta, i u njima nalazimo Pavlov realizam i na svojem osobnom obraćenju (21. stude- 28). Isus je došao dovršiti djelo onoga koji
selo Gračanica, a sudjelovalo je dvana- nadnaravnu motivaciju. Gospine poruke po- nog 1985.; 25. rujna 1998.; 25. travnja 2000.; ga je poslao, a to je spasenje i otkupljenje čo-
zivaju na rad oplemenjen molitvom, usmje- 25. veljače 2002.; 25. kolovoza 2009.; 25. ruj- vjeka (Iv 4,34; 5,36). U konačnici, duhovni je
est ustanova. Iz Majčina sela sudjelova-
ren prema Bogu, sukladno prvobitnom Bož- na 2009.). Poziva nas na rad u Crkvi, ne ri- smisao ljudskoga rada imati udjela u Božjem
la je delegacija od petero djece uz pratnju jem naumu: „Molite i radite tako da vaše srce
socijalne radnice Barbare Vištice. Na revi- ječima, ne mislima, nego primjerom. Poziva stvaralaštvu, u stvaranju novoga neba i nove
žudi za Bogom Stvoriteljem koji je pravi od- nas da radimo na spasenju svijeta, na šire- zemlje.
jalnom programu otvorenja susreta nastupi- mor vaše duše i vašeg tijela“ (25. srpnja 2008.).
li su Marijan i Samirana svirajući na klaviru. Prva poruka u kojoj se spominje po-
U sportskim aktivnostima sljedećeg dana, sao i rad, a koja datira iz srpnja 1984., pozi- Ovi tekstovi žele biti poticaj na čitanje Knjige nad knjigama. Bit će vam od istinske du-
naši su dječaci sudjelovali u nogometnoj eki- va nas s molitvom obavljati svoj posao, i tada hovne koristi samo ako budete prigrlili Bibliju i uronili u odlomke koji su ovdje navede-
pi Doma “Rada Vranješević” iz Banja Luke, će Bog blagosloviti naš rad (5. srpnja 1984.). ni, ako budete tražili dublje i dalje, i ako budete provodili mnogo, mnogo više vremena s
Andreja je s ekipom djevojčica iz Sela Mira Bez Božjega blagoslova ne možemo obavlja- Biblijom nego s ovim skromnim predloškom koji držite u ruci. Božja je riječ živa i djelo-
Turija igrala odbojku i osvojila ekipno dru- ti svoje poslove (10. travnja 1986.; 25. svibnja tvorna (Heb 4,12). Ako se izložimo njezinu djelovanju, ona u sebi, sama po sebi, ima sna-
2001.). „Trčite, radite, skupljate, a bez blago- gu mijenjati nas.

Meditacija Meditacija
Smrt – otkriveni smisao života

U susret smrti živeći nja na naše pokojne. Trebamo mu dopustiti običajen način, nekako ulazeći u bit njezi-
Poznati židovski mislilac i utemeljitelj da postoji u nama, da nam se nametne i da ne neminovnosti. I tada je bivao oslobađan
psihološke egzistencijalne analize i logote- pokušamo naći odgovor u sebi samima. straha. Jer strah od smrti paralizira život.
rapije, Viktor Frankl, koji je dobar dio svo- Ako ne odgovor a onda barem neka nam Tražio je Frankl viši smisao samoj smr-
Koliko god pokušali ne misliti o smrti i odlasku s ovoga svijeta, smrt nas prati poput sjene ga života proveo u koncentracijskom logoru ostane pitanje kao izazov. Ima li moj ljud- ti. Nije dao da ona bude najsnažniji izraz
i pogađa svakog čovjeka bez razlike. Od smrti se ne možemo zaštititi. Ali se možemo s te je danomice gledao u oči smrti mnogih ski život smisla? I što mogu učiniti da pro- ljudskoga straha.
njom sprijateljiti. Možemo od nje učiti o životu i njegovu smislu. Tada će misao o smrti ljudi iščekujući i svoju vlastitu, pokušao je nađem taj smisao? Tek ako život shvatimo kao put ka smr-
pronaći odgovor na ovo teško pitanje. Od Frankl nije o ovom pitanju razmišljao ti, on dobiva jednu novu, punu dimenzi-
postati naš partner na putu. Ne će nas plašiti nego voditi. A to je egzistencijalno bitna njega baštinimo dragocjena iskustva o smi- samo teorijski, nikako iz razonode i dosa- ju. Postaje svjesniji, zdraviji, potpuniji. A
razlika. slu života, o Bogu podsvijesti, o patnjama de, niti tek među dokonim prijateljima da to je teško. Postati svjestan da naša ljudska
koje nam donosi besmisao... Frankl je po- „ubiju“ vrijeme, već se sa stvarnošću smr- konačnost daje smisao našem životu i na-
s. Dominika Anić kušao proniknuti u pitanje kojeg se mno- ti družio svakodnevno, u logoru, na rubu šoj beskonačnosti, zvuči gotovo nemoguće.
M
gi plaše: Daje li ili oduzima smrt smisao čo- ljudskoga besmisla i zla, i to toliko inten- Povjerovati u činjenicu da se naš „ljudski
jesec studeni svake nas go- nje učiti o životu i njegovu smislu. Tada će sada nego i za ono poslije, kad prijeđemo vjekovu životu? zivno da mu se više nije mogla niti prijete- život smrću samo mijenja a ne oduzima“,
dine vraća u stvarnost smr- misao o smrti postati naš partner na putu. na „drugu obalu“, u ono o čemu ništa ne Franklovo pitanje toliko je bitno za sva- ći isceriti s komentarom da je on sljedeći. možemo samo u svjetlu vjere i predanja. Ne
ti ili možda preranog odlaska Ne će nas plašiti nego voditi. A to je egzi- znamo ali naslućujemo i vjerujemo da će se koga od nas da ga naprosto ne smijemo za- On je u susret smrti išao živeći, razmišlja- umovanjem, mudrovanjem ili znanstvenim
nama dragih i bliskih ljudi. stencijalno bitna razlika. Ne samo za ovo život naš nastaviti, da ćemo opet BITI. obići, makar samo i u ovom mjesecu sjeća- jući o njoj, kušajući joj se približiti na neu- istraživanjima. Frankl je to učio živeći. I mi
Vraća nas k nama samima i u nama budi možemo isto. Naš je život naša velika šansa
neka bitna životna pitanja. Pohod groblji- da naučimo umirati.
ma i sjećanje na pokojne, koji su završi-
li svoje ovozemaljsko putovanje, nužno nas Zatvaranje životne knjige
suočava s neizbježnom a i bolnom činjeni- Kao što ne možemo po dužini neke knji-
com da ćemo i mi jednoga dana napusti- ge ili po broju njezinih stranica zaključivati
ti ovaj svijet i poći u nepoznato. To „nepo- o kvaliteti njezina sadržaja, tako isto duži-
znato“ nas u isto vrijeme plaši i zove. Svaki na nečijeg života nije mjera njegove kvalite-
posjet groblju u nama probudi pitanja: Je te, njegove smislenosti. Kao što neku knjigu
li smrt konačan kraj? Ima li išta poslije? Ili procjenjujemo po njezinu sadržajnom bo-
ako smo vjernici: Kakav je taj drugi, vječ- gatstvu, tako i život pojedinog čovjeka pro-
ni život? cjenjujemo ne po broju njegovih godina i
dana nego po kvaliteti koju je živio. Svaki se
Potisnuta činjenica čovjek u životu nalazi kao pred maturalnim
Suvremena civilizacija snažno se trudi ispitom. Manje je bitno je li neki maturalni
potisnuti činjenicu smrti i pitanja koja ona ispit dovršen (tek tako), a više da bude viso-
neizbježno potiče. Svaki nas dan zaplju- ke vrijednosti. Kao što svaki kandidat treba
sne silnim crnim kronikama, kako bi što biti spreman da će znak zvona označiti kraj
je moguće više banalizirala činjenicu smr- vremena koje mu stoji na raspolaganju, isto
ti i ljudskog odlaska i time je učinila dije- tako svaki čovjek treba biti svjestan da će
lom svakidašnjice koja ne zaslužuje poseb- jednom i za njega pozvoniti zvono koje će
nu pozornost. Pa tako jučerašnju strašnu označiti kraj životnoga tkanja. Knjiga živo-
vijest ili tragediju zamijeni današnja i tako ta se zatvara i u njoj ostaje pohranjen samo
ukrug. Više se pozornosti predaje odbače- sadržaj. Ništa se više ne će moći dodati niti
nim psićima nego ubijenom čovjeku. A da oduzeti već zapisanom.
ne govorimo o samoćama, umiranju i smr- Život od nas očekuje da na sebe preuz-
ti starijih i bolesnih koji su danas udaljeni i memo svoju ljudsku konačnost i svjesno se
izolirani od drugih. Usprkos svemu ovome, pomirimo s krajem ovozemaljskog života.
usprkos svem trudu oko potiskivanja činje- Nikako nije dobro isključivati smrt iz živo-
nica, umiranje i smrt ostaju zagonetka s ko- ta, jer mu ona svejedno posve pripada. Svi
jom se svatko od nas kad-tad mora suočiti. sadržaji našega života svoju vrijednost do-
Sretan je onaj tko smrt doživljava kao bivaju po tom da li preživljavaju suočeni s
prirodni završetak života. I kad govorimo o licem smrti. Ima neko znanje ispod svje-
smrti, mi zapravo govorimo o životu, o nje- snog znanja, slutnja... da preživljava samo
govu smislu i našem ljudskom poslanju u ono što je dobro, pošteno i iz ljubavi uči-
ovozemaljskom hodu. Kad bismo sebi ovu njeno. Za kršćane smrt nije pad u ništavilo,
istinu više puta posvijestili, zasigurno bi nego prijelaz, most do susreta licem u Lice.
naš ljudski život na zemlji bio znatno kvali- Zato život treba gledati iz perspektive po-
Snimio Luka Rupčić

tetniji i ispunjen vrjednotama. sljednjega mosta, s njegove zadnje grani-
Koliko god pokušali ne misliti o smrti i ce, iz perspektive smrti kao susreta s Licem
odlasku s ovoga svijeta, smrt nas prati po- koje tražimo čitava života. U toj perspekti-
put sjene i pogađa svakog čovjeka bez ra- vi naš će život biti smislen ako kroz to Lice
zlike. Od smrti se ne možemo zaštititi. Ali posljednjeg dana gledamo sva lica na na-
se možemo s njom sprijateljiti. Možemo od šem životnom putu.

Franjevačka mariološka misao i pobožnost Franjevačka mariološka misao i pobožnost
Klarisa Camilla P
apa Benedikt XVI. proglasio je ne- ti. Budući da je sama mnogo vremena pro-
davno (17. listopada 2010.) še- vela u podnožju križa Isusova moleći, pred
stero novih svetaca i svetica, a očima joj je često Marija koja je stajala pod
Battista da Varano
među njima je i klarisa Camil- križem. U svom molitvenom zanosu, piše:
la Battista da Varano (1458. – 1524.). „Tvoje suze koje umiju lice, pobožna Majko,
Crtice svoga života sama je ispisala u auto- dok gledate lice preslatkoga vašega Sina i du-
biografskom spisu znamenitog naslova Du- boke rane koje promatrate, čine vaš plač gla-
Sam joj je Gospodin dao osjetiti bol svoga srca u vrijeme hovni život. Taj spis vodio je fra Dominik iz snim; dragi život vašega dragoga Sina gleda-
njegove muke i smrti, a to će ostati temeljna crta svih Leonesse, franjevac kojem Camilla zahvalju- te; dok ga vidite mrtva, zovete ga, a on se ne
je početak svoga puta svetosti. Dogodilo se to odziva, jer mrtav je…“ (Le Opere Spirituali,
njezinih kasnijih razmatranja i spisa. Godine 1484., zajedno u Camerinu za vrijeme propovijedi Velikoga str. 326.).
s osam drugih sestara, prelazi u novi samostan klarisa u petka u godini 1466. ili 1468., kad je ova dje- Mnogo je još molitava posvećenih Mari-
Camerino, gdje doživljava mnogostrukost iskustva darova vojčica, potaknuta riječima propovjednika, jinoj boli sjedinjenoj s mukama Sina, a sve,
zavjetovala pustiti svakoga petka barem jed- opet, protkano dubokim mističnim iskustvi-
Duha: prosvjetljenja, ekstaze, blaženo gledanje anđela i nu suzu radi Kristove muke. U početku je to ma. Ono što čini okosnicu većine zapisanih
svetaca. izgledala olaka zabava i igra djevojčice. Što- molitava Mariji duboko je povjerenje da će
više, u srcu je tada bivalo mnogo više mje- ona sama u Marijinoj blizini i uz Marijin za-
fra Miljenko Šteko sta za zabavu nego li za pobožnost. No, s vre- govor biti zaliječena od osobnih rana koje je
menom se sve počinje mijenjati. Suza će se Očinska kuća Camille Battiste da Varano grijeh u njoj izazvao. Ona poput svetoga Fra-
sve više i više pretvarati u molitvu. Molitva nje želi sjedinjenje s Isusom, u isto vrijeme
će prerastati u meditaciju. A onda post pet- svjesna grješnosti ljudskoga bića, treba po-
kom i izbjegavanje svakoga grijeha i negativ-
Ona poput svetoga Franje želi sjedinjenje s Isusom, u moć one koja je bez grijeha prošla ovim svi-
nosti. Iako je, kako sama svjedoči, tada sve isto vrijeme svjesna grješnosti ljudskoga bića, treba jetom. Ona je časti, njoj se moli i s njom želi
ove čine pobožnosti vršila u strahu od pakla, slaviti Boga.
malo po malo, događa se nutarnja preobraz- pomoć one koja je bez grijeha prošla ovim svijetom.
ba. U osamnaestoj godini osjeća redovnički
poziv, ali ga odbija jer joj – kako piše – srce Ona je časti, njoj se moli i s njom želi slaviti Boga.
nije slobodno. Zna da za taj poziv mora ima-
ti potpunu slobodu srca samo za Boga. Iako
poziv u početku odbija, nastavlja život mo- življenih psihofizičkih nutarnjih borbi, pada Proći će ona još mnoge nevolje zemalj-
litve u kojoj osjeća poseban mir. No događa svaka njezina obrana pred Božjim zovom. ske i nerazumijevanja ljudska. Promijeniti
se jedan petak u kojem, nakon snažno pro- Odlučuje se toga petka posve, bez pridrža- nekoliko prebivališta izgrađujući s ljubavlju
ja, darovati Kristu. Od tog trenutka počinju i sestrinske odnose, sve do 31. svibnja 1524.,
njezini nesvakidašnji mistični doživljaji, ali i kad će svoju mističnu dušu predati Kristu –
progoni od najbližih, povrh svega očevi pro- komu se već od rane mladosti potpuno pre-
Mnogo je još molitava goni. Dvije i pol godine tortura, kućnih pri- dala.
tvora i drugih neopisivih progona. Upravo Među spisima, glede naše teme, nalazimo
posvećenih Marijinoj boli u ovome vremenu ona proživljava i blizinu mnoge molitve i meditacije upućene Blaže-
Kristova srca. Vidi svoje ime upisano na Kri- noj Djevici Mariji. Jedan od tih spisa nosi
sjedinjenoj s mukama stovu srcu: „Ego te diligo Camillam“ (Vita naziv Preghiere alla Vergine - Molitve Djevi-
spirituale, XII). Klarisama će, napokon, pri- ci, drugi Novena – Devetnica, te treći Sonetto
Sina, a sve, opet, protkano stupiti 14. studenoga 1481. u samostanu Ur- alla Vergine – Sonet Djevici. Sadržaj molitava
bino i uzeti ime sestra Battista - Krstiteljka. zorno pokazuje kako ona vidi Mariju. U jed-
dubokim mističnim Već u tom vremenu, nastat će njezin prvi noj od njih, zazivajući Mariju, poput rijeke
spis o Isusu. Naime, sam joj je Gospodin s mnoštvom pritoka, ona, između ostaloga,
iskustvima. Ono što čini dao osjetiti bol svoga srca u vrijeme njegove nabraja: „Djevice djevica, Marijo, majko sve
okosnicu većine zapisanih muke i smrti, a to će ostati temeljna crta svih milosti i milosrđa, ti najbolja, kraljice neba
njezinih kasnijih razmatranja i spisa. Slije- i zemlje, milošću ispunjena, kćerkice Bož-
molitava Mariji duboko di godine 1484. njezin prelazak, zajedno s ja, majko Isusa Krista, zaručnice Duha Sve-
osam drugih sestara, u novi samostan klari- toga, kraljice anđela; vladarice neba, zvijez-
je povjerenje da će ona sa u Camerino. Upravo ovdje ona doživljava do mora, gospodarice svijeta, slavo svetaca,
mnogostrukost iskustva darova Duha: pro- radosti savršenih kršćana, časti žena, rado-
sama u Marijinoj blizini svjetljenja, ekstaze, blaženo gledanje anđela šću muževa, prostore Duha Svetoga, cvije-
i svetaca. Punih pet godina Battista je njego- te djeva, savjetnice udovica, nado grješni-
i uz Marijin zagovor biti vala pobožnost klečeći u podnožju velikoga ka, izvorište milosrđa, cesto spasa, vrata raja,
križa Gospodinova. Osobitom su znakovi- stepenište neba, stupe svijeta, sržište svakog
zaliječena od osobnih tošću opisana njezina iskustva Božje šutnje savršenstva i dobrote.“ (Le Opere Spirituali,
koje je proživljavala u vremenu od 1488. do str. 369.)
rana koje je grijeh u njoj 1493. U tom vremenu kušnje mogla je osjeti- Uz ovakve molitvene zazive, Camilla će
ti ono što je Gospodin Isus osjećao u Getse- ponajviše tekstova posvetiti Marijinoj patnji
izazvao. manskome vrtu – samoću i ostavljenost. koja je sjedinjena s Isusovom mukom i smr-

Odjeci u svijetu Odjeci u svijetu
Moje uspomene i Držim još, da bi bilo

konkretno i prihvatljivo,
dragi doživljaji uz s obzirom na naše

društvene i političke
Gospino svetište u okolnosti, razvijati, uza sve
Međugorju dosadašnje pobožnosti

Marijine u Međugorju i
Pred kraj prošloga ljeta u Međugorje je, po sedmi pobožnosti Bl. Dj. Marije
put, hodočastio fra Rafael Lipovac, član Franjevačke
provincije Bosne Srebrene, koji je 1980. postao prvi kao zaštitnice prognanika i
bosanski franjevac misionar u Africi. Gostujući u studiju izbjeglica, imajući na umu
Radiopostaje „Mir“ Međugorje, obećao nam je poslati svoja
sjećanja na dolaske u našu župu, što je i učinio u tekstu koji okolnosti njezina života,
slijedi.
tj. nenalaženje konaka u
fra Rafael Lipovac
Betlehemu pri rođenju
U
kazanja su počela u lipnju 1981. smo bili još jedanput na Misi u Međugorju, a Isusovu, bijeg u Egipat i
godine. Bio sam tada u Africi, navečer smo se vratili kući u Banjaluku.
u Obali Bjelokosti, kao misio- Drugi dolazak. God. 1984., dolazeći iz siromaštvo pri povratku
nar. Za ukazanja su se zanimali i Afrike na odmor u domovinu, susreo sam
Snimila Ana Marija Prskalo

članovi Amnesty Internationala iz Francu- u Parizu vlč. René Laurentina i prisustvo- iz Egipta u Nazaret. A
ske, koji su radili u Abidjanu, glavnom gra- vao jednom sastanku na kojem je ovaj gla-
du Obale Bjelokosti, gdje sam djelovao. Bu- soviri mariolog hodočasnike upoznavao s takvih je nevolja naš narod
dući da sam se s njima poznavao, odmah ukazanjima u Međugorju. On se tada ujed-
su me stali ispitivati što se to događa. Pri- no spremao doći s nekoliko liječnika u Me- mnogo proživio i prepatio i
čao sam im koliko sam tada o tome znao. đugorje da postave na vidioce neke moder-
A kad je međugorski župnik fra Jozo Zovko ne aparate, da vide što vidioci doživljavaju još pati.
zbog Gospinih ukazanja zatvoren, članovi za vrijeme ukazanja. I oni su to učinili 9. i
Amnesty Internationala smatrali su da tre- 10. lipnja 1984. godine.1 Šef te ekipe bio je
baju reagirati, jer se ne može njega okrivlji- dr. Henri Joyeux iz Montpeliera.
vati i sudski progoniti. Sukladno tomu, po- Vlč. Laurentin tada me je zamolio da koncelebrirao iza štoka sakristijskih vrata u Francuskoj. Zrakoplovom smo sletje- Šesti dolazak. Godine 2005. pošao sam gorskoj. Nisam siguran da bih još koji put
slali su molbu sudu u Mostaru za njegovo pratim ovu ekipu liječnika i da im budem koja vode iz sakristije prema oltaru. Doista, li u Split. Iz Splita sam produžio u Sućuraj na odmor i našao se u Zagrebu. U to je vri- tamo stigao i pomogao svećenicima u ispo-
puštanje iz zatvora. U tome sam s njima su- tumač na francuskom jeziku. Poslije uka- policija je tih dana više puta dolazila u Žu- i odatle hodočastio na jedan dan u Među- jeme fra Gabrijel Mioč pošao iz Zagreba u vijedanju. Već mi je 86. godina. Dijaman-
rađivao i preveo tekst s francuskog na hr- zanja i snimanja aparatima, vidioci su, s li- pni ured i stalno pitala je li on došao. gorje, odakle sam ponio još kamenja s Brda Hercegovinu svojim kolima i mene pove- tnu Misu proslavio sam 2009. godine. I ovaj
vatski. Molbu smo poslali 5. studenog 1981. ječnicima i sa mnom, još ostali u Župnom I još, da spomenem ovo. U ono vrijeme, ukazanja u Afriku, za afričke špilje. zao do Tomislavgrada, u samostan u ko- sam put, tijekom tri tjedna, ispovijedao
godine. Dvije žene, suradnice Amnesty In- uredu gdje su im postavljana razna pitanja. kad je Gospa dvjema djevojčicama u selu Četvrti dolazak. Godine 1988. također jem djeluje. Koji dan poslije dovezao me i skoro svaki dan po tri, tri i pol sata. Sâm
ternationala, koje su mi mnogo pomogle, Vlč. René nije smio tome prisustvovati jer počela govoriti u srcu i preko njih upući- sam došao u Međugorje, kao i svaki put kad u Međugorje. Tada sam prebivao i spavao u sam obavio svoju hodočasničku ispovijed.
bile su katolkinje Francuskinje Suzanne i ga je tražila policija. On je, ipak, kriomice, vati svoje poruke, ja sam, koliko se sjećam, dođem na odmor iz misija. Sve je bilo uobi- zgradi „Domus pacis“. Tu sam bio sam, bez Osjećao sam da mi je ovo posljednje ho-
Jannette Perrin. Tekst molbe upućene sudu prerušen u civila, bio prisutan u sporednoj također dva puta bio prevoditelj u razgovo- čajeno, mnogo ispovijedanja i upoznavanja drugih stanara i hodočasnika. Idući tamo i dočašće. Zahvalan sam Bogu i Gospi, svim
u Mostaru objavio sam u svojoj knjizi Pre- sakristiji pokraj crkvenog prezbiterija gdje ru vlč. Laurentina i tih djevojčica. Koliko s mnogim hodočasnicima. natrag do crkve, upoznao sam obitelji Jer- svećenicima suradnicima i posebno herce-
piska iz afričkih misija. su se tada događala Gospina ukazanja i gdje se sjećam, tada sam spavao kod neke obite- Peti dolazak. Godine 1990. opet sam u ković, Buntić i Vasilj. S njima sam se spri- govačkim fratrima i narodu, za sve lijepe
su liječnici pratili vidioce s postavljenim lji Šego. Povrh svega, tom sam zgodom bio Međugorju. Opet sve uobičajeno: svakod- jateljio i dopisivao te im slao svoje knjige, doživljaje i milosti koje sam uživao uz me-
Moji dolasci u Međugorje aparatima na njihovim glavama. Dapače, na Brdu ukazanja i ponio nešto kamenja s nevno sam ispovijedao na francuskom, ta- koje sam napisao o misijama. Oni su mi za- đugorsko svetište.
Prvi dolazak. Već 1982. došao sam na ho- ovaj put, kad je vlč. René pošao u Međugor- Brda u Afriku da ga ugradim kao spomen lijanskom i hrvatskom jeziku. Kako prije, uzvrat, kao uspomenu, darivali razne na-
dočašće Gospi Međugorskoj s rodbinom iz je, policija je na granici sa Slovenijom one- na međugorska ukazanja u afričke špilje tako i tada, ponovno sam se upoznavao s božne predmete. Bilješka:
Banjaluke. Nas petero uputili smo se vlasti- mogućila njegov ulazak u Jugoslaviju. On koje sam tamo pravio. U Africi sam, naime, hodočasnicima iz Tahitija (s Tihog oceana), Sedmi dolazak. Godine 2010. Ovo moje 1
O svemu ovome usporedi knjigu „Liječničke i
tim vozilom u Međugorje. Tada je komuni- se vratio u Francusku, povezao se sa spo- bio napravio 22 špilje Gospe Lurdske. koji su se isticali svojom šarenom odjećom hodočašće u Međugorje smatrao sam jubi- zdravstvene studije o ukazanju u Međugorju“, str.
stička policija pratila svaki dolazak u Među- menutim liječnicima i s njima, u njihovom Treći dolazak. Godine 1986., dolazeći iz i s njima sam ostao u pismenoj vezi tijekom larnim, jer se ponavlja već sedmi puta. Broj 34.-37. i 77. Znam da su ovi Francuzi, liječnici, o sve-
gorje pa smo odmah nakon sv. Mise u crkvi vozilu, došao nekim drugim putem. Ali se Afrike na odmor, stigao sam u Pariz. Iz Pa- nekoliko godina. Ovaj put sam za vrijeme 7 biblijski je broj, s mnogim svojim svetim mu tome pisali po francuskim javnim glasilima, ali
sv. Jakova otišli u Vitinu, u rodnu kuću č. s. toliko skrivao po dolasku da nije smio ni za riza sam krenuo u domovinu s nekim hr- hodočašća stanovao i spavao u Župnom značenjima. Meni je ovaj put bio kao broj suzdržljivo, ni mene nisu nigdje spominjali, da ne bi
Ignacije Bebek, i tamo prenoćili. Sutradan vrijeme Mise izaći do oltara, nego je Misu vatskim radnicima i obiteljima koje rade uredu u Čitluku. završetka mojih hodočašća Gospi Među- bilo kakvih neugodnosti.

Poticaji Poticaji
„To je onaj što je po brdin oda“ IZ UPUTA SVETOGA

VINCENCIJA
Nedavno sam u posuškoj gimnaziji mladima podijelio papirić na kojem je pisalo: Tko je LERINSKOGA,
bio fra Slavko Barbarić i što znate o njemu? Razumije se, odgovora je bilo raznolikih. Oko
60 posto mladih znalo je barem nešto o njemu vezujući ga uz Međugorje, Majčino selo, PREZBITERA (+ oko 450.)
Z
Cenacolo, itd. Na jednome od papirića bijaše napisan odgovor kako je fra Slavko „onaj što ar u Crkvi Kristovoj ne će biti nikakva
je po brdin oda“. To bijaše, po mojoj prosudbi, najprikladniji odgovor od svih dobivenih. napretka vjerskoga života? I te kako
će biti, i to veoma velikog.
fra Mario Knezović Tko bi naime mogao biti tako za-
U
vidan ljudima, tko tako protivan Bogu, da bi
svakom slučaju, bijaše dobro te- kvalitete i učinak. Je li to, možda, pokazatelj Vraćam se na onaj odgovor koji govori o pokušavao spriječiti napredak? No, neka to
stirati naše mlade o poznavanju nekakvoga kompleksa manje vrijednosti koji fra Slavku koji je po brdima hodao. Mnogi bude uistinu napredak, a ne promjena vjere.
naših duhovnih velikana koji su nam se tijekom povijesti nametao kao način će reći kako je to bilo njegovo radno mjesto. Napredak je naime u tome da se stvar onakva
svojim djelima ostavili duboke života podređenih gdje se uvijek upirao po- Hod na Brdo ukazanja i Križevac, i to svako kakva jest obogati, a promjena u tome da se
tragove vjere. Istini za volju, nisam bio baš gled u nekakve „spasitelje“ iz tuđine? Oči- jutro kad bi se zora budila, hod je fra Slavko- nešto iz nečega u nešto drugo preobrazi.
miran na činjenicu da 40 posto naših mladih to da je u dobroj mjeri tomu tako. Tako se ve poniznosti u blizinu Božje uzvišenosti. U Potrebno je dakle da raste, te mnogo i sil-
ne zna ništa o fra Slavku. Zašto je to tako? ovdje oživotvoruje ona Isusova: „Zaista, ka- šutnji i molitvi osluškivao je govor Neba i nano napreduje, kako kod pojedinaca tako i kod
Gdje su uzroci toga? žem vam, nijedan prorok nije dobro došao u pojen tim vrelom, kroz nadahnuća je mogao svih zajedno, kako kod jednoga čovjeka tako
Odgovore je teško svesti pod jedan na- svom zavičaju“ (Lk 4, 24). činiti djela ljubavi i milosrđa. Tako je fra Slav- i kod cijele Crkve, u svako doba i u sve vije-
zivnik. No, nameće mi se razmišljati da je to Što nam je poduzeti? Svakako ne treba ko najbolje demantirao česte isprike i izgo- ke: umnost, znanje, mudrost, ali sve to u svo-
jemu redu, u istoj naime istini, u istom smislu
zato što, općenito kao nacija, ne znamo cije- pribjegavati prezentacijsko-promidžbenim vore kako nemamo vremena za molitvu. Fra
i istom shvaćanju.
niti velikane svoga roda i što, svjesno ili ne- trikovima kako bi se od nekoga ili nečega Slavko je najprije nalazio vrijeme za molitvu, Neka se vjerski život duša ugleda u život tje-
svjesno, prešućujemo prave uzore a govori- stvarala slika koja nema stvarnih temelja. U i njegov samački hod na brda nije bilo razba- lesa. Premda se ona kroz godine umnažaju i
mo o raznim idolima iz tuđine. Zašto je ta konkretnom slučaju, pokojni fra Slavko zazi- civanje vremena niti bijeg od ljudi i stvarno- razvijaju, ipak ostaju ista kao što su bila. Mno-
navada prešućivanja „naših“ a uzdizanja u rao bi od svakoga takva pokušaja i pristupa. sti. Naprotiv, on se upravo tu pripremao ući go toga stoji između cvjetne mladosti i zrele
zvijezde „tuđih“ velikana na sceni, teško je On je svojim krjeposnim životom, svojom u brojne tužne ljudske sudbine. Čovjek koji je starosti; no ipak su isti starci koji su bili i mla-
odgovoriti bez dubinske raščlambe ozračja, ljubavlju koje je dotjecalo svima, svojim slu- dnevno služio više od šesnaest sati nalazio je dići; premda se mijenja položaj i stanje svako-

duhovnog sklopa i sustava u kojima smo ži- ženjem, svojim predanjem u Gospinu apo- vrijeme za molitvu jer je znao da svi ti sati, koga pojedinoga čovjeka, ipak narav ostaje jedna
vjeli i živimo. Ne treba nam ići daleko kako stolatu povezanim uz Međugorje, bio hoda- liko god se razdali i rastrgali, ne će biti plodo- te ista, i jedna te ista osoba.
bismo potvrdili čudnu činjenicu da se u po- juća ikona izvornoga pastira naših dana. Kao nosni bez Božjega vodstva koje svime uprav- Maleni su udovi dojenčadi, veliki mladi-
četcima više cijeni onoga tko je došao iz tuđi- takav zapisan je u srca mnogih koje je tješio, lja. Zato je on poruka poći na brda, u osamu, ća, no ipak su to isti udovi. Koliko zglobova
ne, nego onoga tko je poniknuo u našoj bli- primao, davao im mogućnost, pridizao ih iz sam sa sobom i u šutnji puniti srce, koje će ima dijete, toliko ih ima i odrastao čovjek. I
zini. Tako ćemo, primjerice, i na sportskim pada i gurao ih naprijed. Na nama je samo to onda djelima progovoriti ljudima našega vre- ako ima nešto što se tek u zrelo doba razvija,
borilištima više poštovanja iskazati i prilika istaknuti, i to ne zbog fra Slavka, nego zbog mena. Stoga, slijediti njegov primjer najbolji
Bože, Oče svemogući

to je već nekako bilo posijano u sjemenu. Ni-
dati igraču koji je odnekud došao, nego ono- naših nadahnuća koja moramo crpiti iz nje- je način da se otrgne od zaborava takav jedan šta nova ne nastaje poslije u staraca što već pri-
mu tko je tu poniknuo, bez obzira na njihove gova primjera. duhovi velikan iz našega dvorišta. je nije bilo nekako skriveno u djece.
Stoga nema sumnje da je ispravno i zakoni-
to pravilo napredovanja, da je postojan i naj- fra Slavko Barbarić
ljepši poredak rasta ako vazda one dijelove
B
i oblike kod odraslih tka vrijeme koje je kod
djece unaprijed oblikovala Stvoriteljeva mu- ože, Oče svemogući, zahvaljujemo Ti mo živjeti radosno u ljubavi i miru sa svim
drost. što si nam poslao svoga Sina Isusa ljudima. Oslobodi nas grijeha i svih poslje-
Kad bi ljudski rod tijekom vremena popri- s kojim je došlo novo vrijeme i što dica grijeha, koje nosimo u svojoj duši kao
mio neki sebi tuđi lik, ili bi mu se povećao ili si u njemu pobijedio staro i grješ- pojedinci i kao narodi i koji nam smetaju da
umanjio broj udova, nužno bi cijelo tijelo pro- no i otvorio nam put iz staroga u novi svi- se otvorimo novom vremenu. Iscijeli rane u
palo ili se iznakazilo, ili posve oslabjelo. Isto jet. Hvala Ti što nam šalješ Mariju, novu kojima se začinje zlo, grijeh, sukobi, ratovi,
tako i istine kršćanske vjere slijede taj zakon ženu koja sa svojim Sinom pobjeđuje sotonu nepravde i nasilja. Neka Tvoja ljubav, Oče,
usavršavanja te se s godinama učvršćuju, s vre- i njegovo kraljevstvo tame, laži, nasilja i ne- kao jutarnja rosa osvježi naša srca i duše, da
menom šire i rastom postaju uzvišenije. pravde. S njom Te, Oče dobri, molimo u ime mognemo uvijek i na svakom mjestu biti ra-
Naši su predci od davnine na ovaj crkveni Tvoga sina Isusa za mir u našim srcima, obi- dosni svjedoci novoga svijeta i učini nas di-
usjev posijali sjeme pšenice vjere. Bilo bi ne- teljima, Crkvi i svijetu; obnovi nas snagom onicima svojega vječnog kraljevstva, kad će
pravedno i neprikladno da mi, njihovi potom- svojega Duha, obnovi naše obitelji i obnovi zlo i grijeh i konačno smrt biti pobijeđeni
ci, namjesto prave istine pšenice beremo pod- Crkvu da ona uzmogne izvršiti svoju zada- i kad ćeš sve obnoviti po svome Sinu Isusu
metnutu zabludu kukolja.
Naprotiv, ispravno je i dosljedno – ukoliko ću u ovome svijetu. Molimo Te, Oče, neka Kristu, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu
se prvo i posljednje jedno drugom ne protive – dođe kraljevstvo Tvoje, neka nastupi novo Duha Svetoga.
da od rasta pšenične uredbe i mi žanjemo plod doba po Tvome Sinu Isusu Kristu. Prika- S tobom, Kraljice Mira, odlučujemo se
pšenične vjere, pa budući da se nešto iz onih zujemo Ti s Marijom svoje molitve i posto- biti ljudi mira. Pomozi nam, da budemo
početaka sjemena tijekom vremena razvilo, da ve, da nas oslobodiš zla i zloga, da mogne- vjerni. Tako neka bude.
se sada raduje i poljepšava.
Hodočasničke staze Hodočasničke staze
Chateauneuf de Galaure (Francuska)

ja. Iako je imala ukazanje, nije ozdravila, na-
protiv, njezina se bolest pogoršala pa je bila Svećenici koji su joj dolazili u posjet bili su uvjereni
prisiljena pozvati župnika da joj podijeli sa-
krament bolesničkog pomazanja i popudbi-
da Bog govori po njoj. Molitve koje je desetljećima
Dana 25. ožujka 1921., na Blagovijest, Martina sestra Alice probudila se zbog neke velike nu. Brzo se oporavila, mogla je sjesti i ho-
buke i primijetila da je soba obavijena neobičnim sjajem; ubrzo je svjetla nestalo, a Marta, dati s pomoću štaka. Čak joj je uspjelo poći
svečano i ustrajno u nutrini srca upućivala Bogu bile
koja je spavala u istoj sobi, rekla je da joj se ukazala Blažena Djevica Marija, Majka Božja. na neko hodočašće i kad je saznala za sve- su posredničke u spasenju bližnjih, a njezine mistične
tost Terezije iz Lisieuxa (proglašena blaže-
fra Karlo Lovrić nom 1923., a svetom 1925. godine) izrazi- ekstaze, borba sa sotonom i njezin silazak u carstvo
la je želju da bude karmelićanka. No njezino
B
zdravlje, koje se pogoršavalo, nije joj dopu- mrtvih, opisani su u njezinim bilježnicama (koje je sama
lažena Djevica Marija često se uka- Bolest 25. ožujka 1921., na Blagovijest, njezina se- stilo poći u samostan. Jednom je u nekoj sta-
zivala Marti Robin (1902. – 1981.). U svibnju 1918. Marta se počela tužiti na stra Alice probudila se zbog neke velike buke roj knjizi pročitala rečenicu: „Tražiš radost, pisala ili diktirala).
U njezinoj dvadesetoj godini Martu teške bolove u glavi i jednoga se dana nakon i primijetila da je soba bila obavijena neobič- mir i ugodan život, ali se moraš pripraviti na
je napala čudna bolest koja je iza- toga onesvijestila u kuhinji. Doživjela je jednim sjajem; ubrzo je svjetla nestalo a Marta, patnje. Treba se sve dati Bogu“. Iz ovoga je
zvala progresivnu paralizu. U dvadesetše- nu vrstu paralize, koju je pratila duboka pos- koja je spavala u istoj sobi, rekla je da joj se izvukla pouku za budući život kao svjetiljku:
stoj bila je potpuno nepokretna i prikovana panost. Ova patnja trajala je tri godine. Dana ukazala Blažena Djevica Marija, Majka Bož- trpljenje kao smisao života. Dana 15. listo-
za krevet i, k tome, uopće nije mogla uzima- pada papa Pio XI. proglasio je svetom Tere-
ti hranu pa je pedeset godina živjela bez hra- ziju iz Lisieuxa. Istog je dana Marta Robin
ne i spavanja. Bila je stigmatizirana i na nje- definitivno posvetila svoj život Bogu: njezi-
zin poticaj nastalo je djelo „Ognjište ljubavi“ na unutarnja pobožnost u potpunom prepu-
(Foyer de la charité), koje se vrlo brzo pro- štanju Bogu njezine volje i njezina djelova-
širilo po cijelome svijetu. Kardinal Daniélou nja. Godinu dana poslije njezine unutarnje
za nju je rekao: „Najpoznatija osoba našega posvete, zdravlje joj se ponovno pogoršalo i
stoljeća nije Ivan XXIII. niti general Charles opet je tražila župnika da joj podijeli sakra-
de Gaulle nego Marta Robin“. ment bolesničkog pomazanja.
Prijašnji događaji Ukazanja sv. Terezije iz Lisieuxa

Marta Robin rodila se u jugozapadnom Marta je, gubeći svijest, kroz tri tjedna u
dijelu Francuske, Drome se zove to pod- jednoj vrsti napuštenosti. U takvom stanju
ručje. Biskup Marchand, u koncelebraciji s dubokog sna tri puta joj se ukazuje Terezi-
dvjesto svećenika, slavio je Misu zadušnicu ja iz Lisieuxa i govori joj da ne će umrijeti,
u prigodi pokopa stigmatizirane Marte. U čak će djelomično i ozdraviti jer će treba-
pogrebnoj ceremoniji sudjelovale su mnoge ti izvršiti jedno poslanje koje će se proširiti
osobe, mnoge od njih obratiše se na kršćan- po cijelom svijetu. Marta se probudila i vra-
sku vjeru zahvaljujući toj znamenitoj misti- tila joj se svijest koja se povremeno gubila.
čarki. Ipak, 25. ožujka 1928. ostala je nepokretna
Marta se kao posljednje od šestero djece i više nije mogla uzimati hranu te je živjela
rodila 13. ožujka 1902. godine. Krštena je 5. samo od Euharistije. Roditelji su bili očajni
travnja u Saint-Bonnet de Galaureu. Godi- jer Marta više nije mogla ni spavati. I liječni-
nu poslije preboljela je tifus koji je harao u ci su bili nemoćni. Nisu mogli otkriti uzrok živi u biblijskim događanjima, u Svetoj ze- se naviještanju Evanđelja. Njihovo je glavno
onom kraju. Otada je bila uvijek vrlo osjet- ovih simptoma i pitali su se kako nije umrla. mlji, i sudjeluje u Isusovu životu. Stigmati- poslanje animiranje duhovnih vježba.
ljiva i boležljiva, ali i vesela i živahna duha. Drugog veljače 1929. i njezine su ruke para- zirana se predstavlja po primjeru kako je Marta potanko govori lionskom svećeniku
Sama je primila prvu pričest 1912. godine, lizirane i otada je naučila pisati ustima. Isus pripravio svoju Majku na svoju Muku. koje su Gospine želje. Otac Finet propovijeda,
jer je na dan prve pričesti u župi ležala bole- Marta Robin živi u jednoj majušnoj sobi, u Marta Robin moli i ispašta. Nova organizaci-
sna u krevetu. Stigme (rane) osamljenom selu, ali se od 1930. priprema ja i dvoje utemeljitelja nisu pošteđeni đavolskih
Marta je od najranije dobi ljubila Boga; Marta je svoju bolest živjela kao zadaću na svjetsko djelo koje će postati glasovito; o nasrtaja. Ipak, Božja snaga je nadvladala i insti-
uvijek je molila u krevetu i često je govorila ispaštanja i kao svoje zvanje: raspeta s Kri- tome govori svaki dan više i više po zapovi- tucija je priznata sa svim duhovnim počastima.
obraćajući se Majci Božjoj. Ovako se izrazi- stom sudjelovala je u njegovom poslanju ot- jedi Presvete Djevice, Majke Božje. Uporno Biskup Pic de Valence posvećuje novu zgradu
la: „Često sam recitirala molitve na čast Bla- kupljenja. Od 1930. obnavljala je doista sva- moli lionskog svećenika, o. Fineta, da uteme- Foyera (Ognjišta). Mistična povezanost Mar-
ženoj Djevici Mariji koje sam našla u jednoj koga petka Muku Kristovu i iz nje je primila lji Ognjište ljubavi (Foyer), odnosno, udru- te Robin s Majkom Božjom bila je velika, što
velikoj djedovoj knjizi. Kad sam išla na tržni- Marta je svoju bolest živjela kao zadaću ispaštanja i stigme (rane). Svećenici koji su joj dolazi- ženje po uzoru prvih kršćanskih zajednica, je potvrđeno čudesnim ozdravljenjima. Mar-
cu na selo uvijek sam imala sa sobom kruni- li u posjet bili su uvjereni da Bog govori po kuće za laike i kršćanske škole za djevojke. ta se obraćala više puta na dan Blaženoj Dje-
cu u džepu i molila putom.“ Poslije završene kao svoje zvanje: raspeta s Kristom sudjelovala je u njoj. Molitve koje je desetljećima svečano i Prvi Foyer nastao je u Chateauneufu de Ga- vici Mariji, posebice posljednjih godina svoga
škole Marta je, kao seoska djevojka, počela ustrajno u nutrini srca upućivala Bogu bile laureu; brzo će nastati drugih 59 i zatim će zemaljskog života, da traži milost i ozdravlje-
raditi na polju, što je jako voljela. No kori- njegovom poslanju otkupljenja. Od 1930. obnavljala je su posredničke u spasenju bližnjih, a nje- nastati nova središta u Francuskoj i cijelome nje za druge osobe. Gospina ukazanja da utješe
stila je vrijeme i za molitvu. Premda se, na zine mistične ekstaze, borba sa sotonom i svijetu. Ognjišta ljubavi su zajednice kršte- i vode Božju sluškinju bila su dosta brojna. Na
prvi pogled, ponašala poput drugih djevoja- doista svakoga petka Muku Kristovu i iz nje je primila njezin silazak u carstvo mrtvih, opisani su nih muškaraca i žena koji pripadaju Katolič- Sve svete god. 1980. bolovi Božje sluškinje bili
ka, iznutra se osjećala povezanija s Isusom i u njezinim bilježnicama (koje je sama pi- koj Crkvi. Stavljaju na raspolaganje zajed- su nepodnošljivi, i to je bio predznak njezina
njegovom Majkom Marijom. stigme (rane). sala ili diktirala). Kao i Tereza Neumann iz nici sva svoja materijalna i duhovna dobra. svršetka na ovoj zemlji. Stigmatizirana Marta
Konnersreutha, i Ana Katarina Emmerick Sa svećenikom, ocem Ognjišta, posvećuju Robin umire 6. veljače 1981. godine.

Tjedni molitveni program
(P)ogledi iz suvremenosti – zimski raspored (od Mise na Križevcu do 1. svibnja)
i u župi Međugorje. A onda dođe i nesretni

rat. Bojovnici dobro znaju što je fra Slavko za
njih činio. I taman kad je izgledalo da se prili-
ke smiruju, Bog fra Slavka pozva k sebi. Tamo
gore na Križevcu, poslije Križnog puta. Poko-
paše ga uz fra Križana Galića, također umrlog
u župi Međugorje, ali nasilnom smrću. Nu, ni
na jedan ni na drugi život nije stavljena toč-
ka. Hodili su svijetom u nebo zagledani i to je
ono što im ne da potonuti u razarajuću pro- O međugorskim događajima
laznost. te odjecima u svijetu i u Crkvi
Ovaj kraj hrvatske domovine uistinu je čitajte u Glasniku mira,
uvijek davao ljude jaka duha. Možda je to mjesečniku
zbog patnje koje je bilo napretek, ne bih u to Informativnog centra MIR
ulazio, neka Bog na to odgovori. Zahvaljuju-
ći njima, međutim, pobjeda je uvijek bila na Međugorje.
vidiku. Prisjetimo se samo Drugoga svjet-
skog rata. Komunisti poubijaše mnoštvo ne- Surađujte u Glasniku mira.
vina puka i među njima fra Križana i još 65 Podijelite svoje dojmove i
hercegovačkih franjevaca. S jedne strane mr- iskustva.
žnja, s druge molitva. Fra Križana je raznijela
bomba dok je molio časoslov. Izgledalo je da Uredništvo:
su pobijeđeni i svi njihovi s njima. Komuni- Glasnik mira, Gospin trg 1,
U nebo zagledani
zam, međutim, otkliza u prošlost crna obra- 88266 Međugorje, BiH
Tel.: 00 387 36 653 327
za, a njihovi likovi zasvijetliše punim sjajem. Faks: 00 387 36 651 300
Ne bih se opet miješao u Božje poslove, ali zar E-mail: kreso.sego@medjugorje.hr
njihova žrtva ne bi mogao biti jedan od razlo-
I taman kad je izgledalo da se prilike smiruju, Bog fra Slavka ga zbog čega se Kraljica Mira ukaza upravo
pozva k sebi. Tamo gore na Križevcu, poslije Križnog puta. u ovim našim krajevima? Voli ona svoj puk i Preporučite drugima Glasnik mira.
Pokopaše ga uz fra Križana Galića, također umrlog u župi voli ona svoje fratre, pa kako da zaboravi nji- Darujte im godišnju pretplatu.
hovu žrtvu?! Pretplatite se na Glasnik mira.
Međugorje, ali nasilnom smrću. Nu, ni na jedan ni na drugi Počivaju fra Slavko i fra Križan u istom
život nije stavljena točka. Hodili su svijetom u nebo zagleda- grobu čekajući uskrsnuće. Dotle mi prebire- Služba pretplate:
Tel.: 00 387 36 653 342
ni i to je ono što im ne da potonuti u razarajuću prolaznost. mo po onome što su nam ostavili. Fra Križa- E-mail: lidija_paris@medjugorje.hr
nove misli i djela trebat će još puno istraži-
Miljenko Stojić vati da bismo ih iznijeli na svjetlo dana, jer
P
komunisti su branili i misliti o žrtvama koje
očetkom osamdesetih godina proš- dilište. Kraljica ga je Mira otvorila prije toli- su uzrokovali, a kamo li govoriti. Priča s fra
log stoljeća u župi Međugorje vla- ko godina i još ga ne zatvara. Već je mnogo Slavkom je drukčija. Imao je čast živjeti u
dala je prava idila. Događaji su tekli posla napravljeno, ali ga ima još. Išlo bi malo ova vremena kad se ukazala sloboda, makar
uobičajenim tijekom. A danas je sve brže da se ponekad ne događa kao u onoj sta- se nad njom nadvijali tamni oblaci. Uz zapi-
drukčije. Žurba na sve strane, pred našim je roj priči. Što se danju sagradi, to se noću po- se u srcima mnogih hodočasnika ostavio je
očima zapravo veliko gradilište. ruši. Ali, život je takav, ne treba kukati, nego i mnogo njih na papiru. Knjige su mu pre-
Ovako nekako moglo bi započeti novinsko spoznati kako stvari teku i zaputiti se pravim vedene na mnoge jezike i tiskane u golemoj
izvješće koje bi nas htjelo uvesti u događanja smjerom. nakladi. Naša prodana, u oba smisla te rije-
kroz minulih tridesetak godina. Prekratko da Fra Slavko Barbarić očito je prozreo što či, javna glasila o tome uredno šute. Progo-
bi nam nešto posebno reklo, a dovoljno dugo se događa pa je svoje dane darovao Kralji- varaju tek ona koja su zaista neovisna. Nije
da bi privuklo našu pozornost. Naravno da ci Mira. Naravno da to nije morao. Mogao ništa čudno. Prisjećam se tako prvih trenu-
poglavito mislim na one koji malo rjeđe ova- je prekrižiti ruke na leđima pa se u zgodnom taka nakon njegove smrti. Držao sam da je
mo zalaze. Ipak, ima tu i za nas dosta stvari. trenutku priključiti da bi se i on mogao potpi- dostojno da hrvatski puk o tome bude obavi-
Mislim da bismo se trebali upitati jesmo li i sati pod dovršeno. Hvala Bogu, njemu to nije ješten. Tek „teškim vezama“ uspio sam pro-
sami djelatnici na tom gradilištu ili najobični- bilo svojstveno. Zasukao je rukave i krenuo gurati da u središnjem Dnevniku o njemu
ji gledatelji, oni s rukama na leđima i viškom graditi. A najprije je krenuo od sebe. Udubio bude nekoliko riječi, istina pri kraju, ali bo-
riječi na usnama? Mislim ovo ozbiljno. Nije se u molitvu da bi spoznao kamo i kako ga to lje išta nego ništa. No, zato je Radiopostaja
valjda nekomu palo na pamet da govorim o Bog šalje. Nakon toga sve je bilo lakše. Pro- „Mir“ Međugorje osvjetlala obraz. Mnogi su
zgradama? Taman posla. One govore same za povijedao je puku Božjem, ispovijedao, počeo prenosili njezine valove tih dana u čast čo-
sebe, ružno, lijepo, kako se komu svidi i kako poput sv. Pavla obilaziti po svijetu. Uspjeh nije vjeka koji je ne samo na njoj surađivao, nego
su napravljene. Ne ćemo sad u tu problemati- izostao. Raspršeni poklonici Kraljice Mira i zadužio hrvatski puk i katolike diljem svi-
ku i razglabati treba li ih toliko, takvih, s tim počeli su se više međusobno povezivati. Stva- jeta. Neka mu tijelo počiva u miru Božjem u
vlasnicima... Priča je to za poslije. Idemo mi raju se i molitvene skupine, razvija se karita- hrvatskoj zemlji, u nebo zagledano, kao i ti-
na ono što bismo mogli nazvati duhovno gra- tivni rad, kako po tom bijelom svijetu tako jelo fra Križana Galića i mnogih drugih.


Glasnik 11 2010s

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Glasnik 11 2010s

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Godište V. • Broj 11 • Međugorje • Studeni 2010.

Deseta obljetnica smrti

Studeni 2010. | Broj 11 | Godište V. | 3

4 | Glasnik mira | Međugorje Studeni 2010. | Broj 11 | Godište V. | 5

Ovo vrijeme neka vam bude

vrijeme molitve i obraćenja! neposlušnima. Među njima smo i mi nekoć ži-

6 | Glasnik mira | Međugorje Studeni 2010. | Broj 11 | Godište V. | 7

Fra Slavko Barbarić

– život i djelo na, uprava Provincije premješta ga službeno

8 | Glasnik mira | Međugorje Studeni 2010. | Broj 11 | Godište V. | 9

fratar i blažena duša

10 | Glasnik mira | Međugorje Studeni 2010. | Broj 11 | Godište V. | 11

Fra Slavkov se hod nije zaustavio

12 | Glasnik mira | Međugorje Studeni 2010. | Broj 11 | Godište V. | 13

“Dat ću ti svoje misto na groblju”

14 | Glasnik mira | Međugorje Studeni 2010. | Broj 11 | Godište V. | 15

Otkad sam počeo Umio je doći među ljude,

Mnogo je radio na sebi

Krista i evanđelje ma, ali i napustiti ih kad treba. Od ljudi nije

16 | Glasnik mira | Međugorje Studeni 2010. | Broj 11 | Godište V. | 17

Pogled mu je k vrhuncima težio

Snimila Schwanhild Heintschel-Heinegg

18 | Glasnik mira | Međugorje Studeni 2010. | Broj 11 | Godište V. | 19

Sveci su veliki dobročinitelji trebao biti prepoznatljiv: poniznost, duh pobožnosti i

čovječanstva pokore, ljubav.

22 | Glasnik mira | Međugorje Studeni 2010. | Broj 11 | Godište V. | 23

11. međunarodni seminar za bračne parove Djelatnici i korisnici Centra za Obljetnica

24 | Glasnik mira | Međugorje Studeni 2010. | Broj 11 | Godište V. | 25

kao Gospodinu, a ne ljudima

26 | Glasnik mira | Međugorje Studeni 2010. | Broj 11 | Godište V. | 27

Smrt – otkriveni smisao života

Snimio Luka Rupčić

28 | Glasnik mira | Međugorje Studeni 2010. | Broj 11 | Godište V. | 29

30 | Glasnik mira | Međugorje Studeni 2010. | Broj 11 | Godište V. | 31

Moje uspomene i Držim još, da bi bilo

dragi doživljaji uz s obzirom na naše

Međugorju dosadašnje pobožnosti

Snimila Ana Marija Prskalo

32 | Glasnik mira | Međugorje Studeni 2010. | Broj 11 | Godište V. | 33

„To je onaj što je po brdin oda“ IZ UPUTA SVETOGA

Snimila Lidija Paris

Bože, Oče svemogući

Chateauneuf de Galaure (Francuska)

Prijašnji događaji Ukazanja sv. Terezije iz Lisieuxa

36 | Glasnik mira | Međugorje Studeni 2010. | Broj 11 | Godište V. | 37

i u župi Međugorje. A onda dođe i nesretni

38 | Glasnik mira | Međugorje Studeni 2010. | Broj 11 | Godište V. | 39

You might also like