Odgovor na šubhe i neznanje

Bilibanija

Rebiul-ewwel 1430. hidžretske

Mart 2009. godine

2
 Izdavač:

El – Tewhid

www.el-tewhid.com

info@el-tewhid.com

Autor:

Grupa autora

Unos teksta:

Grupa autora

Recenzija:

Ebu Muhammed

VAŽNA NAPOMENA!!!

Svako kopiranje i umnožavanje ove knjige ili bilo kojeg njenog dijela bez
odobrenja autora je veoma pohvaljeno i preporučljivo.

3
 Rekao je Uzvišeni Allah u Svojoj Plemenitoj Knjizi:

                 

         

»Nema prisile u vjeru, pravi put se jasno razlikuje od zablude. Pa ko zanevjeruje u

taguta, a povjeruje u Allāha – za najčvršću vezu se prihvatio, kojoj nema kidanja, a
Allah je Svečujući i Sveznajući.«
(El-Beqare; 256)

                

               

                 

  

»Vi imate divan uzor u Ibrahimu i o nima koji su sa njim, kada rekoše svom narodu:
'Mi se odričemo od vas i onoga što obožavate mimo Allaha, ne vjerujemo u vas i
očigledno će između nas biti neprijateljstvo i mržnja, zauvijek, sve dok ne
povjerujete samo u Allaha.' ali nisu riječi Ibrahimove ocu svome; "Ja će se moliti da
ti oprosti, ali te ne mogu od Allaha odbraniti." – Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i
Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti. «
(El-Mumtehane; 4)

Rekao je Allahov Poslanik sall allahu ‘alejhi we sellem:

»Ko kaže LA ILAHE ILLALLAH i učini kufr u sve što se obožava mimo Allāha – sačuvao je
(zaštićen mu je) imetak i život, a obračun će polagati pred Allahom Uzvišenim.«
(Ahmed i Muslim)

4
Uistinu, sva hvala pripada samo Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost
tražimo, i za uputu molimo. Uticemo se Allahu od zla nasih dusa i svih djela koja nam
škode. Koga Allah uputi, nikoga u zabludu odvesti ne može, a koga Allah u zabludu
odvede, niko ga na pravi put uputiti ne može. Svjedočim da nema nikog i ničeg
obožavanja dostojnog osim Allaha, Jednog, Jedinog, koji nema sudruga i svjedočim da
je Muhammed, sallallahu ´ ’alejhi ve sellem, Njegov rob i Njegov poslanik.

            

“O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i umirite samo kao

muslimani!”
(Ali Imran; 103)

               

              

“O ljudi, bojte se Gospodar svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a O njega je i
suprugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se
bojte s imenom čijim jedni druge molite, i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah,
zaista stalno nad vama bdi.”
(En-Nisa; 1)

               

        

“O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela
nagraditi i grijehe vam oprostiti. A onaj Ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude
pokoravao, postići ce ono što bude želio. ”
(El-Ahzab; 70-71)

5
Najistinitiji govor je Allahova knjiga, a najbolja uputa je uputa Muhammeda
sallallahu ´’alejhi ve sellem. Najgore stvari su novo izmišljene, a svaki novotarija je
bid´at, a svaki bid´at je zabluda, a svaka zabluda će biti u vatri.

A potom...

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem: “Islam je započeo sa garibima i

vratit će se na garibe, a blago li se garibima.” (Muslim, br. 146)

Upitali su: “Ko su to garibi, o Resulullah?” - Reče Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem:
“Dobri ljudi koji su manjina u većinskom pokvarenom narodu. Puno je više onih koji im se
suprotstavljaju od onih koji ih podržavaju.” (Ahmed, br. 6650)

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem: “Neprestano će jedna grupacija iz

moga Ummeta biti gornja/pobjedonosna na Istini. Neće im nauditi onaj ko im se bude
suprotstavljao.“ (Muslim, 3/1309)

Rekao je Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu ‘alejhi we sellem: "Ova će vjera

neprestano opstojati i borit će se za nju skupina Muslimana, sve dok ne nastupi Sudnji Dan."
(Muslim)

Od Abdullaha ibn Amra, radiAllahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik,

sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Moj Ummet će se razići na sedamdest i tri skupine. Sve
su u Vatri osim jedne.“ - Rekoše: “Koja je to, Allahov Poslaniče?“ - On, sallallahu ‘alejhi ve
sellem, odgovori: “Ona na čemu sam ja i moji ashabi.“” (Tirmidhi, 264; El-Adžuri, Eš-
Šeri’ah, 23; El-Lalikai, Sunnet, 1/99)

Ibn Kethir rahimehullah, kaže: “To su sljedbenici Sunneta i Zajednice (Džema’ata) koji se
pridržavaju Allahove Knjige i Sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem i onoga
na čemu je bila prva generacija ashaba, a zatim tabi’ina i imama muslimana.“ (Tefsir Ibn
Kethir, 4/333)

Nema sumnje da danas mus limani žive u vremenu gurbeta, oni su manjina, a većina
im se suprotstavlja, i tako će ostati sve dok Allah ne dadne pobjedu muslimanima.
Među onima, koji se svjesno ili nesvjesno, suprostavljaju Allahovom Dinu i Njegovim
robovima muwehhidima se nalazi i Idriz Bilibani. Cilj ovog rada jeste da se ukaže sa
dokazima na neke njegove šubhe, njegovo neznanje i kufrove u koje poziva.

6
 PRVA ŠUBHA:
“TEKFIR MUŠRIKA I TAGUTA KOJI SE PRIPISUJU ISLAMU NIJE
OD OSNOVE VJERE (ASLUD-DINA)”

Bilibani tvrdi da ne opravdava n eznanjem čovjeka koji upadne u vel iki širk i time
poništi Tewhid. Međutim, on to ne radi sa svim jedinkama velikog širka, zbog jednog
ili drugog razloga i na taj na čin se ne odriče od svih taguta i mušrika, jer ne tekfiri
onoga ko dozvoli tehakum bez šubhe prisile i ko ga radi mimo prisile, što je opšte
poznato od njega. Zbog toga kažemo da je istina da se Bilibani ne odriče džinsa –
kategorije – taguta, (iako govori da je promijenio) jer ove jedinke ulaze u kategoriju
taguta i kategoriju mušrika, a između kategorije, vrsta i jedinki u suštini nema razlike,
osim što kod vrsta i jedinki dolazi do ostvarenja postojanja slike kategorije u vanjskoj
realnosti ili postojanju, a kategorija je teoretska slika u « mislima». Zato kažemo da je
pravljenje razlike između kategorije, vrste i jedinki, suprotno razumu, jeziku i šeri’atu.
Primjer za to su kategorije ljudi : crnci, bjelci, žuti, crveni i slično, kao i njihove jedinke,
gdje svaka od njih neminovno ulazi u džins. Onaj koji negira da neka vrsta ili jedinka
ulazi u džins, taj ili nezna šta je džins u pogledu ljudi ili nema mozga -razuma. Kod
njih je problem što oni misle da je moguće napraviti razliku između džinsa, vrsta i
jedinki, a to nije tako osim kada ne znaš stanje jedinke, kao kada ne bi mogao da
ustanoviš da je neka jedinka, od vrste ljudi insan, jer se zamaskirala ili slično.

Bilibani, obzirom da gradi princip tekfira mušrika na «reddul-khaber», kao i el-Maqdisi

i mnogi drugi danas, tekfir mušrika uopšte ne stavlja u aslud-din, dok u pogledu
taguta kaže da je tekfir džinsa taguta od asla, (a prije je smatrao da kufr u taguta
uopšte ne spada u aslud-din) smatrajući svojim razumom da je moguće da ima razlika
između džinsa, vrsta i jedinki. On u tome slijedi Ahmeda el -Khalidija, koji kod opisa
načina činjenja kufra u taguta ubraja i tekfir onih koji ga obožavaju, a to su mušrici, što
ukazuje da on smatra da je i tekfir džinsa mušrika od aslud-dina, međutim Bilibani ga
slijedi u jednom ali ne u drugom i pravi razliku među njima bez dokaza u riječima el -
Khalidija. Tako je po njegovom shvatanju musliman onaj koji vjeruje, obožava samo
Allaha i ne čini mu širk, ali ne zna da je onaj koji obožava nekog drugog mimo Allaha
mušrik, odnosno da nije musliman, ako je od onih koji nisu od sebe mogli odagnati

7
neznanje. Po njemu da je došao neki čovjek Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem i da
mu je rekao : «Allahov Poslaniče, obavezujem se na islam, ali ne znam da onaj koji čini ibadet
nekom drugom mimo Allaha nije muwehhid !». Poslanik s.a.w.s. bi mu po njima rekao :
«Nema veze, ti si opravdan neznanjem i musliman si, iako trenutno ne znaš da onaj koji
obožava druge mimo Allaha, nije od o nih koji obožavaju samo Allaha. » I ovo sve ukazuje
koliko im je lud i kontradiktoran menhedž.

Da se bolje shvati grozota ove novotarije kažemo, ovo naravno obuhvata i kada bi
neko rekao da zna šta je islam i da se obavezuje na njega, ali ne zna da je onaj koji
obožava Lata, ‘Uzata ili Menata, a pripisuje se jezikom islamu, mušrik, od onih koji ne
obožavaju samo Allaha. Po Bilibanijevom pr avilu, Poslanik ‘alejhimusSalatu we
Sellam mora da ga opravda i da mu da opis islama i suštinski i vanjštinski, jer
vjerovanje da onaj koji čini ‘ibadet nekom drugom mimo Allaha, (a pripisuje se
islamu, i nije od onih koji čine ‘ibadet samo Allahu -kod njih) nije od aslud-dina.

Nema sumnje da je pitanje spoznaje mjesta «odricanja od ehluš-širk», od taguta i

mušrika u dini Islamu ogromno pitanje i da onaj koji tekfiri sve tagute i mušrike, ali ne
izbacuje iz islama one koji svjedoče Islam tagutu i mušriku, n e može imati puno
prostora za opravdanje, pogotovo ne kada se bavi traženjem znanja. Dakle, za
Bilibanija i njegove sljedbenike, moguće je biti muwehhid, - (onaj koji obožava samo
Allaha) i smatrati da onaj ko ne obožava samo Allaha, čineći mu širk, biva i pak
obožavaocem samo Allaha. Međutim, Islam nije validan bez odricanja od širka i onih
koji ga počine, smatrali se oni kršćanima, židovima, hinduistima, budistima ili
‘muslimanima’. Mušrik je mušrik zbog svoga velikog širka, pa makar taj i tvrdio da je
musliman-muwehhid. Od gluposti koje proizilaze direktno i blisko iz njihove zablude
jeste, da je onaj koji ne tekfiri kršćana, koji kaže da je Mesih sin Allaha, zbog toga kafir,
ali ako bi ovaj kršćanin « primio islam » a zatim govorio isto za Isa’a ‘alejhisSelam ili
za Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, onda je onaj koji ga ne tekfiri opravdan,
iako se radi o istoj mes’eli u suštini, a šeri’at ovdje nikad neće napraviti razliku. Isto
tako je kod njih u vezi taguta. Ako bi neki kršćanin pozivao u aqidu i nkarnacije ili
sjedinjenja i slično, bio bi kafir i onaj koji ga ne tekfiri, jer ovaj kršćanin kod njih ulazi u
« džins », ali ako bi ovaj kršćanin tagut « primio islam » i isto radio, onaj koji ga ne
tekfiri bio bi musliman, dok se ne poduči, jer ovaj koj i se pripisuje islamu i poziva u
aqidu inkarnacije i sjedinjenja «ne ulazi u džins». Da Allah sačuva od Njegove srdžbe.

8
Muwehhid je onaj koji svjedoči riječi Tewhida - La ilahe illellah, a svjedočenje se ne
smatra svjedočenjem ako nije sa znanjem, ubjeđen jem i djelom. Nasuprot svjedočenju
se nalazi tvrdnja. Onaj ko tvrdi a ne zna, taj nije musliman.

Allah subhannehu we te’ala je rekao :

                

             

«Zar ne vidiš one koji (jez’umune, korjen-z’am, obična tvrdnja) tvrde da vjeruju u
ono što je objavljeno tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, kako žele da im se
pred Tagutom sudi, i ako im je naređeno da u njega ne vjeruju?! A šejtan želi da i h
samo u veliku zabludu navede! »
(En-Nisa; 60)

Dakle, onaj koji tvrdi da je muwehhid, a ne zna Tewhid i ne sprovodi ga, njegova
tvrdnja ga neće spasiti, jer on nije od onih koji to svjedoče sa znanjem, ubjeđenjem i
radom po njemu. Zamisli da neko tvrdi da je doktor, a nezna medicinu. Hoće li mu
tvrdnja na ispitu koristiti pored njegovog neznanja o medicini? Naravno da neće .

Pa kako onda da koristi tvrdnja Islama, neznalici o aslu Islama - osnovi Islama, kada
bude polagao ispit u kaburu?

Onaj koji svjedoči riječi La ilahe illellah, taj zna na šta te riječi ukazuju i upućuju, taj
mora da zna šta poništava te riječi i taj mo ra da zna da onaj ko ih poništi nije na istom
Dinu kao on i tu nema šubhe u tekfiru, jer je šubha suprotna ubjeđenju, a bez
ubjeđenja nema ni Tewhida. Zato su učenjaci složni da nema Islama bez odricanja od
širka i mušrika, jer odricanje od mušrika i tagut a spada u « bliske lavazime » tj. stvari
koje neminovno i blisko proizilaze iz šehadeta tewhida, svejedno da li mi rekli da se to
razumije iz samog šehadeta, putem razuma ili se razumije iz drugog teksta i u ovom
kontekstu postoji poznata mes’ela u usulul-fiqhu : «Da li je naređenje nečega, samo po
sebi zabrana suprotnog i naređenje onog što iz njega proizilazi ili ne ?» Primjer za to je pojam
«stajanje». Kada bi neko nekom naredio : «Ustani!» svako ko razumije riječi ustani i
stajanje, razumski može zaključ iti da iz toga proizilazi zabrana sjedenja i da onaj koji

9
sjedi nije onaj koji stoji, jer su to dvije suprotnosti, kao što ova naredba zahtijeva da
uradi sve što iz nje proizila zi da bi se ostvarilo stajanje.

Otuda, onaj ko nezna da mušrik nije muwehhid n ezna tewhid ili ga svjesno ruši. Zato
se kaže da tewhid ima svoje šartove, ruknove, bliske lawazime i muqtedejat, bez kojih
nema islama, jer njihov nestanak ukazuje na nepostojanje Islama. I ovo važi za
teoretsku moždanu sliku ‘džins‘ i njeno ostvarenje u vrstama i jedinkama u vanjskoj
realnosti. Pa s obzirom da tekfir mušrika spada u bliske lawazime zbog svoje veze sa
osnovom tewhida, jer njegov nestanak znači nestanak tewhida, kaže se za odricanje od
mušrika i negaciju Islama njima i tagutima da je to od aslud-dina, iako se radi o
bliskom lazimu, poput mržnje i neprijateljstva prema njima, svejedno bilo to uzeto iz
samog šehadeta ili drugog izvora.

Pojam aslud-din ovdje upotrebljavamo u značenju onoga u čemu nikako nema

opravdanja sa neznanjem, jer se za taj opis veže suština i osnova islama, koji postoji
kada opis postoji i nestaje kada opis nestane. Učenjaci ponekad koriste pojam aslud-
din za stvari u pogledu kojih postoji konsenzus vjerovjesnika, iako u njima ima
opravdanja neznanjem poput zabrane razvr ata i slično. I ovo je vrlo bitno znati, jer su
se mnogi, kao Bilibani npr., spotakli na ovome.

Kaže uvaženi šejh 'AbdurRahmān bin Hasan, rahimehullāh:

''Postoji konsenzus među 'ulemom prijašnjih i potonjih generacija, počevši od ash āba, tabi'īna,
imāma i svih učenjaka ehlis-sunneta da čovjek ne biva muslimanom osim napuštanjem velikog
širka, odricanjem od njega i od onoga ko ga radi, mržnjom prema njima, neprijateljstvom
prema njima shodno mogućnosti i ihlāsom (tj. čistim usmjeravanjem) djela samo Allāhu .''
(Ed-Durerus-Senijje, 8/338, i Fetwe 'ulemme Nedžda, 1/435)

Naši protivnici, poput Bilibanija kažu da se odricanje u ovom konsenzusu ne odnosi

na tekfir. Međutim, osnova odricanja od mušrika i taguta prije svega znači “kidanje
vjerske spone” sa tagutim a i mušricima, na što se nadovezuje mržnja i neprijateljstvo.
Allah je to objasnio u suri el -Kafirun, koja u sebi sadrži odricanje od širka, taguta i
mušrika, a završava se sa “vama vaš din a meni moj Din” . Što znači da nismo na istom
dinu.

10
Otuda su učenjaci Selefa i Khalefa, ubrojali ovu suru u dokaze praktičnog tewhida, i
kada tumače Asl Tewhida, obavezno uz njega spominju odricanje od mušrika, jer
njegov nestanak ukazuje na nestanak Tewhida. Tako da onaj koji kaže da tekfir
mušrika i taguta, koji se pri pisuju Islamu ne spada u aslud-din, upada u kufr i
novotariju.

Sa tekfirom ovdje mislimo na negaciju islama, a ne tekfir kažnjavanja. Štaviše, za

ostvarenje aslud-dina ne uslovljavamo da zna riječ koja se sastoji iz korijena k -f-r, jer
se ona zna putem Objave, već uslovljamo da negira vjersku sponu između sebe i njih.
’’Lekum dinukum we lije din’’ !

I ovim zatvaramo bolesnim srcima vrata poigravanja sa pojmovima. U isto vrijeme

napominjemo da je danas opšte poznato među onim koji se pripisuj u islamu, da se sa
pojmom kafir misli na nemuslimana. Međutim, bolesnici su ostavili muhkem -jasno, i
poništili ga sa mutešabihom -manje jasnim (sumnjivim), poput onih za koje je Allah
rekao da su im srca pokvarena -bolesna.

Allah ‘azze we dželle je rekao:

                

                

                

“On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su
manje jasni. Oni čija su srca pokvarena (bolesna) - željni smutnje i svog tumačenja -
slijede one što su manje jasni. A tumačenje njihovo zna samo Allah. Oni koji su
dobro u nauku upućeni govore: "Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našeg!" -
A samo razumom obdareni shvaćaju’’
(Ali ‘Imran; 7)

11
A šta onda tek da se kaže za one koji ostave muhkem Allahovog Govora, govora
Njegovog Poslanika Muhammeda, sallallahu ‘alejhi we sellem, konsenzus i muhkem
govora starih učenjaka, pa ga sruše sa govorom savremene ‘uleme, među kojima ima
onih koji se nisu odrekli niti širka, niti mušrika, a neki čak ni Taguta ?

Ako su iskreni, zašto nisu tražili u fetwama starih učenjaka šta znači pojam bera’at -
odricanje? Pogledaj, Allah ti se smilovao uputom, šta kaže o odricanju sam šejh
AbdurRahman bin Hasan, rahimehullah.

Šejh ‘Abdur-Rahman b. Hasan, nakon što je spomenuo 4 -ti ajet sure el-Mumtehaneh u
komentaru risale njegovog djeda, šejha Muhammeda bin AbdulWehhaba
rahimehullah, kaže:
„Ovaj ajet obuhvata sve što je spomenuo naš šejh, rah imehullah, od podsticanja na Tewhid, i
negacije širka, i lojalnosti prema sljedbenicima Tewhida, i tekfira onoga ko ga ostavi čineći širk
koji ga ništi, jer ko uradi širk ostavio je Tewhid, jer su njih dvoje dvije suprotnosti koje se
nemogu sastati. Otuda, kad god se pojavi širk nestane Tewhid, a Uzvišeni je rekao o stanju
onih koji čine širk: „I čine Allahu endade (druge ravnim) da bi skretali (pa skreću) sa
Njegovog Puta. Reci: „Naslađuj se malo sa svojim kufrom, bit ćeš sigurno od
stanovnika vatre“ (Ez-Zumer; 8). Allah Uzvišeni ga je protekfirio zbog uzimanja niddova
(drugih ravnim) a oni su partneri (saučesnici) u ‘ibadetu, i ovakvih ajeta je puno. Otuda, on
neće biti muwehhidom osim negacijom širka, odricanjem od njega i tekfirom onoga ko ga uradi“
(Ed-Durerus-Senijje 2/204)

Pogledaj, Allah ti se smilovao uputom, kada šejh kaže: „...Otuda, on neće biti
muwehhidom osim negacijom širka, odricanjem od njega i tekfirom onoga ko ga uradi …“

Zašto nema Islama bez tekfira mušrika? Zato što onaj ko ne tekfiri m ušrike nezna
Tewhid, jer on da zna Tewhid, znao bi da onaj ko nije ostvario Tewhid, nije na istom
dinu kao on, znao bi da onaj koji uradi veliki širk, da je takav ostavio Tewhid, jer su
njih dvoje dvije suprotnosti, koje se ne mogu sastaviti u jednom srcu, znao bi da kada
se pojavi širk, nestane Tewhid i obratno i da nemogu obadvoje nestati a da jednog
nema (ne ostane). Ali pošto on to sve ne zna, on i dalje smatra onog ko ne obožava
samo Allaha, onim koji obožava samo Allaha. A to može biti rezultat samo njegovog
neznanja o riječima Tewhida i onoga na šta one ukazuju.

12
Isto tako, kada se pojavi kufr tada nestane Iman, jer su njih dvoje dvije suprotnosti
koje se nemogu sastaviti u srcu jednog roba, a da jedna od njih ne istjera drugo, njemu
suprotno.

Rekao je Allahov Poslanik, Muhammed sallallahu ‘alejhi we sellem: „Kufr i Iman se

neće nikada sastati u srcu jednog roba“ (En-Nesai)

Veliki učenjak četvrtog sto ljeća, Ebu el-Husejn el-Malti, rahimehullah, je rekao:
“Mu’atezile Bagdada i Basre, i također iz svih pravaca ehlul -Qible su složni da je onaj ko
sumnja u kufr kafira kafir, zato što onaj ko sumnja u kufr nema Imana, jer ne zna da pravi
razliku između Imana i kufra. Dakle, nema razilaženja u Ummetu, bilo kod Mu’atezila ili
drugih, da je onaj ko sumnja u kufr kafira kafir. Ali, Mu’atezile Bagdada su nadodale nešto na
to što nisu uradile Mu’atezile Basre, a to je, onaj ko sumnja u onog ko sumnja u onog ko
sumnja… do beskonačno, svi su kafiri i razlog njihovog kufra je isti kao kod prvog…”
(Et-Tanbih wer-Radd, 40. 41)

U ovoj fetwi se nalazi odgovor ne samo Bilibaniju, nego također i onim ekstremistima
koji su upali u fitnu lančanog tekfira poput Mu’atezila B agdada i nekih savremenih
grupacija.

Rekao je šejh Hamed bin 'Atīq, rahimehullāh:

«Razmisli, Allāh te uputio, o riječima Uzvišenog u mekkanskim sūrama poput: 'Reci: 'O, vi
nevjernici! Ja ne činim 'ibādet onom čemu vi 'ibādet činite', do kraja sure. Pa, je li ti došlo
do srca da mu je Allāh naredio da im se obrati da su oni kāfiri i obavijesti ih da on ne čini
'ibādet onome čemu oni 'ibādet čine, to jest da je čist i odreknut od njihovog dīna, i da ih
obavijesti da oni ne čine 'ibādet onome čemu on 'ibādet čini. To jest da oni nemaju ništa sa
tewhīdom (imaju berā'at od tewhīda). Zbog toga ju je i okončao sa Njegovim riječima: 'Vama
vaš din, nama naš din'. Ovo podrazumijeva njegovo odricanje od njihovog dina i njihov
berā'at-odricanje od njegovog dīna. »
(Ed-Durerus-Senijje, 9/256-259)

Dakle, bera’at ili odricanje, znači odricanje od dina mušrika iz čega neminovno
proizilazi tekfir mušrika (tj. kidanje vjerske spone). Onaj koji čini ‘ibadet samo Allahu i
zna da se ‘ibadet čini samo Njemu, kada vidi nekoga ko čini ‘ibadet drugom mimo

13
Allaha, on zna da takav ne obožava samo Allaha i da njihov din nije isti i to je ono na
što ukazuje Sura el-Kafirun, 6. ajet: «Vama vaš din, nama naš Din .»

Molimo Allaha da podari Džennet šejhu, muwehhidu Hamedu bin ‘Atiqu, koji n ije bio
tekfirovac, kao što to tvrdi brat od Bilibanija koji opravdava mušrike sa neznanjem,
Ebu Qatade el-Falestini. On i neki iz el-Qaide svjesno optužuju učenjake Nedžda da
ponekad pretjeruju!

Ono što je za nas novo je, da se aktivirala jedna grupacija , koja postoji već duže, a vođa
im je izvjesni el-Mes’arijj, koji otvoreno kažu da je šejh Muhammed b. ‘Abdul -Vehhab,
rahimehullah, bio tekfirovac i uz njega spominju šejha Ebu Merjema, Allah ga
sačuvao, kao i el-Maqdisija, iako kažu da je el -Maqdisi promjenio neke stavove iz
prošlosti. Brane Osmansku državu i kaljaju čast šejha Muhammeda rahimehullah, kao
i učenjaka tewhida. Sve to radi mržnje prema Saudijskoj državi, koja je bez sumnje
zaslužila mržnju i tekfir, krijući se u isto vrijeme iza lojalnosti pr ema « mudžahidima »
i njihovim vođama, Bin Ladenu i Zawahiriju, optužujući šejha Ebu Merjema kao i el -
Maqdisija da u ime Saudijske države planski ili nesvjesno rade protiv džihada na
Allahovom putu, kao što je to ‘navodno’ radio šejh Muhammed rahimehullah. Mimo
ovih stvari zna se da grupa el -Mes’arija nije na ‘aqidi ehlus -sunneta i džema’ata u
mnogim temeljima, već na ‘aqidi eš’arija.

Takođe i el-Maqdisi sada, obzirom da se okrenuo od istine i traganja za njom, se mora

zaposliti sa neznalicama Mes’arijevaca , koji ne znaju ni za obraz ni za čast, a kamoli za
vjerski način argumentiranja i analize. A što se tiče Bilibanija, on nas smatra
haridžijama, samo radi toga što slijedimo Vjeru svih Poslanika ‘alejhimu salatu we
sellamu edžme’in, smatrajući da je pretje rivanje tekfiriti mušrike koji se pripisuju
islamu, a upali su u jasan veliki širk iz neznanja.

Ebu Qatadeh je u knjizi «Dž’unetul-mutajjebin» uporedio neke momke koji su tekfirili

talibane, sa haridžijama i ako su ti momci zaista u nekim stvarima bili dža hili i malo
su pretjerivali, pa mu je el -Maqdisi u predgovoru knjige skrenuo pažnju da nije
ispravno za njih reći da su haridžije, jer nemaju ništa od temelja haridžija. A ovo što
nam radi Bilibani, Nusret, Hisen Ademi i drugi je vrhunac dhuluma, džehla i laži.
Nazivaju nas haridžijama zbog Vjere Allaha. Molimo Allaha da olakša bratu Ebu
Muhammedu da uskoro napiše kratak odgovor na optužbu da smo haridžije ili neo -
haridžije, iako između ovog dvoga ne postoji nikakva razlika, mimo vremenske.

14
Zar im nije poznat mezheb Muhammeda ibnil -Hasan Eš-Šejbanija, rahimehullah,
poznatog ‘alima i učenika Ebu Hanife, rahimehullah, koji tekfiri mukreha -prisiljenog
u vanjštini, što je očita greška? I pored toga ga niko nije nazvao haridžijom, mada je on
preči po Bilibanijevoj logici, jer tekfiri pored opisa koji je prepreka tekfira bez sumnje. I
dan danas, niko od njih se ne osvrće na ovo i nastavljaju sa svojim dhulumom. A da ne
govorimo o tome da su se učenjaci razišli u pitanju tekfira u mnogim mes’elama.
Primjer za to je i ostavljanje nekog od ruknova islama, nakon dva šehadeta i oni koji ne
tekfire nisu rekli onima koji tekfire da su haridžije, jer tekfire muslimane. Kao što su se
razišli u drugim pitanjima, mimo ruknova islama u kojima se takođe nisu proglašavali
haridžijama.

Bilibani i ljudi poput njega se danas slažu sa nama da netekfirenje mušrika izvodi iz
dini Islama, s time što oni u tom opravdavaju neznanjem a mi ne i često se kod
kategorije određenih osoba, oko kojih se razilazimo radi o ljudima koji nemaju ni kako
opravdanja u neznanju, ali uprkos tome što je mimo ostalih dimenzija mes’ele, razlaz
između nas i njih samo vezan za jednu od prepreka tekfira pojedinca, oni nas nazivaju
haridžijama ili neo-haridžijama !

I kada bi rekli da smo mi npr. pogriješili u ovoj mes’eli, veliki džehl bi bio kada bi nas
nazvali haridžijama, jer šejhul -islam Ibn Tejmijjeh, rahimehullah, spominje jednu
grupu učenjaka hanbelijske pravne škole, koji su pogriješili pa su tekfirili uopšteno u
svim novotarijama i to naziva greškom i sramotom za hanbelijsku pravnu školu, ali ih
nije nazvao haridžijama, jer nemaju temelj haridžija, već su pogriješili u sužavanju
vrata opravdanja neznanjem i te’vilom. A šta tek reći za ove koji nas nazivaju
haridžijama na pravdi Allaha, a mnogi od njih t o rade iz haseda-zavisti i inata !

Allahu naš Tebi se žalimo i molimo Te da nam izliječiš srca od dhuluma kojeg nam
nanose i da nas uzdigneš sa istinom iznad njih i da nam daruješ snagu (broj, ponos)
nad njima, Amin !

Evo još jedna fetwa šejha Hameda bin ‘Atiqa rahimehullah, koja jasno ukazuje da
tekfir mušrika koji se pripisuju Islamu, spada u Aslud-din i da bez toga nema Islama,
jer su fetwe Ulemme Nedžda bile izdate u vezi mušrika koji su se pripisivali Islamu i u
tome nisu uzimali u obzir mnoštvo širko va i mukeffirata kao što kažu džahili, već opis
obožavanja nekog drugog mimo Allaha, tj. veliki širk, iako se fetve često tiču naroda
koji ima pri sebi veći broj uzroka tekfira.

15
Rekao je šejh Hamed bin ‘Atiq, rahimehullah:
«Zaista ima nešto veliko u ajetu : « Odričemo se vas, i onog što obožavate mimo
Allaha ». Allah je dao prednost odricanju od mušrika nad odricanjem njihovih idola, zbog toga
što je prvo bitnije od drugog. Jer je moguće da se čovjek odrekne idola, ali ne i onih koji ih
obožavaju, i takav nije izvršio svoju obavezu. Međutim, ako se neko odrekne mušrika, takav se
automatski-direktno odrekao i njihovih idola koji su obožavani. Kao što stoji u ajetu :
«Odričem se vas i onog što (čemu) dovite mimo Allaha » (Sura Merjem; 48). Allah je
dao prednost odricanju mušrika nad odricanjem od njihovih idola. Također u ajetu : «I kada se
odrekao njih i onoga što obožavaju mimo Allaha » (Sura Merjem ; 49). Također ajet u
kojem stoji : «I kada se odreknete njih i onoga što obožavaju… » (Sura El-Kehf; 16).
Moraš da se pripaziš ovoga, jer ovo otvara vrata odricanja od Allahovih neprijatelja, jer koliko
je onih, i ako ne čine širk, ne odriču se od mušrika! Zbog toga takav nije musliman, jer je
napustio Vjeru svih Allahovih Poslanika .»
(Medžmu et-Tewhid, 175-176.)

Upitan je šejh 'Abdullāh bin 'AbdulLatīf, rahimehullāh:

''...o onome koji ne tekfīri državu (tj. tursku državu) i koji ih huška (navodi) protiv muslimana,
odabira njihov wilājet (vlast -zaštitu) i da mu je džihād uz njih obaveza. I o drugome, koji ne
misli tako, već da su država i oni koji je huškaju nasilnici i od njih nije dozvoljeno osim ono što
je dozvoljeno od nasilnika, i da je plijen koji se uzme od beduina harām ?''

Pa je odgovorio:
''Ko ne zna za kufr države i ne pravi razliku između njih i nasi lnika među muslimanima – nije
spoznao značenje 'Lā ilāhe illellāh.' A ako, uz to, bude vjerovao da je država muslimanska – pa
to je žešće i veće. I to je sumnja u kufr onoga koji je zanevjerovao u Allāha i koji Mu je širk
učinio. A ko ih nahuška (navuče) i pomogne protiv muslimana bilo kojim vidom pomoći – onda
je to jasan riddet.''
(Fetwe 'ulemme Nedžda, 3/64)

Ova se fetva nalazi u Ed-Durerus-Senijjeh, pod naslovom: “Propis onoga koji ne sudi
Allahovim zakonom”, a propis o onom koji sumnja u njegov kufr se jasno razumije iz
fetve.

16
Pogledaj, Allah ti se smilovao uputom, kada šejh kaže: “Ko ne zna za kufr države..., nije
spoznao značenje La ilahe illellah..., i to je sumnja u kufr onoga koji je zanevjerovao u Allaha i
koji Mu je širk učinio.”

Jasno se vidi u ovoj fetwi, da onaj ko upadne u takvu sumnju nije spoznao La ilahe
illellah i da nije musliman, zato što ne zna da pravi razliku između Tewhida i širka i to
ga neminovno vodi da sumnja u kufr onoga koji sebi pripiše neko pravo koje pripada
samo Allahu, kao što je propisivanje zakona u ovom slučaju. Turska država je već
davno prije toga, (između ostalog) bila uvela mnoge laičke zakone, kao što je
zamijenila mnoge vjerske propise novotarijama, a pitanje proširenosti različitih vidova
širka u njoj je poznato muwehhidima i na kraju je kritikovala vjeru muwehhida i slala
vojsku na njih.

Međutim, šejh Abdullah bin ‘AbdulLatif je ‘tekfirovac’ za Bilibanijevu “ulemmu”

poput Ebu Muhammeda el -Maqdisijja, Ebu Qatade i Bin Ladena, koji su rekli za ovu
fetwu da je ekstremna.

Zašto se Bilibani krije iza ‘Ulemme Nedžda i zašto ne kaže za njih isto ono što su rekla
njegova braća, umjesto da priča kako mi ne razumijemo i kako smo pogrešno
protumačili i shvatili fetwe ‘Ulemme Nedžda?

Allah je objavio suru el-Kafirun, suru odricanja od širka, taguta i mušrika. U istoj suri
se nalazi obožavanje samo Allaha. Dakle, u toj maloj suri se nalazi i negacija i potvrda
Šehadeta, La ilahe-illellah. Negacija širka u ‘ibadetu Allahu, negacija Islama onima koji
čine širk Allahu i potvrda da je ‘ibadet samo za Allaha. I to se jasno vidi kroz Allahov
Govor kada kaže Subhannehu we te’ala:

        

    

“Reci (o Muhammede) O vi nevjernici,
Ja ne obožavam (nisam obožavaoc) onoga što vi obožavate…
Vama vaš Din, a meni moj Din”
(El-Kafirun; 1-2 i 6)

17
Prenosi Esma bint Ebu Bekr, Allah bio zadovoljan s njima oboma: «Vidjela sam Zejda
bin ‘Amra bin Nufejla, kada je rekao stojeći okrenut leđima prema Ka’bi : «O Qurejšijje! Tako
mi Allaha, nijedan od vas nije na Vjeri Ibrahima, osim mene» » (Buhari)

Qurejšijje su tvrdile da su na Vjeri Ibrahima, ‘alejhi sellam, (samo radi obreda

Hadždža) to jest da su muwehhidi, međutim, njihova tvrdnja, uz njihovo neznanje
Tewhida nije ih spasila imena i propisa mušrika. Zejd bin ‘Amr bin Nufejl je znao
svojom fitrom šta je Tewhid i činio je ‘ibadet samo Allahu, što ga neminovno vodi, ili
iz čega proizilazi njegovo svjedočenje, da oni koji ne čine ‘ibadet samo Allahu nisu
muwehhidi.

Bilibani i njegova braća kažu : «Tekfir mušrika koji se pripisuju Islamu proizilazi (‘Lazim’)
iz Aslud-dina, ali ne spada neminovno u Aslud-din»!!!

Međutim, on i njegova braća ne prave razliku između bliskih lazima i onih koji to
nisu, poput veze između stajanja i sjedenja. Ako je tekfir mušrika samo lazim, koji nije
usko vezan za ruknove tewhida i bez kojeg može opstati osnova tewhida, zašto iz
aslud-dina ne izbaci mržnju i neprijateljstvo prema mušricima, jer su i njih dvoje od
lawazim, tj. stvari koje proizilaze iz osnove tewhida ?! A tekfir mušrika je preči od
mržnje i neprijateljstva, jer se njih dvoje nadovezuju na tekfir, zbog čega je Allah i
počeo sa odricanjem od mušrika a zatim spo menuo mržnju i neprijateljstvo.

Po konsenzusu svih razumnih, nestanak bliskih lazima, ukazuje na nestanak osnove,

(melzuma) i tu imamo fetvu šejha AbdulLatifa b. AbdurRahmana kada objašnjava da
nema tewhida bez neprijateljstva prema mušricima, ali da postoji razlika između
osnove neprijateljstva i ispoljavan ja neprijateljstva.

Upitan je šejh 'AbdulLatif b. 'Abdur -Rahman rahimehullah, o osobi koja se nalazi pod
vlašću mušrika i koja je naučila tewhid i radi po njemu, ali im se ne suprotstavlja,
(neprijateljuje) niti je napustila njihovu zemlju?

18
Pa je odgovorio:
''Ovo pitanje je rezultiralo iz nerazumnosti i nemanja predstave o samoj stvari, i onoga što se
želi sa tewhidom i radom po njemu, jer je nezamislivo da je naučio tewhid i da radi po njemu a
ne neprijateljuje sa mušricima, a za onog koji ne neprijate ljuje sa njima se ne kaže da je naučio
tewhid i da radi po njemu. Dakle pitanje je kontradiktorno, a ključ znanja je ispravno
postavljeno pitanje. Mislim da si htio pitati o onome koji nije ispoljio neprijateljstvo niti se
odvojio od njih, jer nije isto p itanje ispoljavanje neprijateljstva i pitanje postojanja
neprijateljstva. U prvom se opravdava kod postojanja nemoći i straha zbog Njegovih riječi:
„Osim kada ih se bojite“ – Sura Alu 'Imran 28 – A što se tiče drugog, ono je neophodno jer
ulazi u kufr u taguta, i između njega i ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku postoji
potpuna uzročna uzajmna povezanost, koja se ne odvaja od mu'mina...“
(Do kraja fetve, koja se nalazi u Ed -Durerus-Senijje 8/359)

Kažemo: Kao što iz ljubavi prema Allahu, Njegovom Po slaniku, ‘alejhimusSalatu we

Sellam i dini Islamu, neminovno proizilazi neprijateljstvo prema tagutima, mušricima
i putevima suprotnim Islamu, isto tako iz spoznaje suštine Islama i da je musliman
onaj pri kome se ostvario temelj dini Islama, proizilazi sp oznaja širka i tekfir mušrika,
koji rade suprotno osnovi tj. temelju dini Islama. Zašto onda pravite razliku između
neprijateljstva i mržnje sa jedne strane i tekfira, koji je njihova osnova?!

Međutim, Bilibani ne zna ni šta je Asl, ni šta je razlika izme đu bliskih lavazima i
drugih tj. daljnih. Za njega i njegovu braću, Asl može opstati bez bliskog ‘Lazima’ a to
je katastrofalna greška, čija je osnova stavljanje bliskog lazima u obične ili daleke a u
ovoj mes’eli, one koji se ne znaju osim putem Objave.

On ne shvata da nestanak bliskog lazima ukazuje na nestanak asla tj. melzuma. Tako
iz mržnje i neprijateljstva prema širku i tagutijjetu nastaje mržnja i neprijateljstvo
prema tagutima i mušricima zbog širka i tagutijjeta. Kao što iz ljubavi prema Allahu
Uzvišenom, Poslaniku sallallahu ‘alejhi we sellem i islamu nastaje mržnja prema širku,
tagutima i mušricima itd. A kada nestane bliski lazim to je dokaz za nestanak
melzuma. Zato kažu učenjaci, da ljubav prema Islamu nije validna osim sa mržnjom
prema širku. Također, ljubav prema Allahu nije ispravna osim sa mržnjom prema
tagutima, jer je ‘ibadet vrhunac (maksimalna) ljubav sa vrhuncem (maksimalnom)
poniznosti.

19
Rekao je šejhul-Islam ibn Tejmijje, rahimehullah :
«Asl Imana se nalazi u srcu. A što se tiče dj ela, ona su ono što proizilazi (‘Lazim’) iz Imana .»
(Medžmu el-Fetawa, 7/198)

Džins djela je rukn imana i kada nestane džins to je dokaz za nestanak srčanog imana,
ali u djelima ima onih čiji nestanak ili počinjenje ne znače nestanak imana, kao što ima
onih čije počinjenje ili ostavljanje znači, nestanak osnove imana i to se sve vraća
šeri’atu. I ovdje bi imali primjer kada jedna te ista stvar, sa različitih aspekata može
biti nazvana lazimom i ruknom. Tj. džins djela je lazim srčanog imana sa aspekta ono g
što proizilazi iz srčanog imana, ali je u isto vrijeme i rukn u suštini imana, sa aspekta
suštine imana.

Eh, neka nam sad kaže Bilibani, može li opstati Iman bez (džinsa) djela? Ako kaže da
može, onda je on Murdžija od ekstremnih Džehmija. Bilibani, don esi dokaz da Asl-
Osnova Tewhida može opstati bez (bliskog) ‘Lazima’ koji je tekfir mušrika (ili mržnja i
neprijateljstvo, a tekfir je preči i osnova je svega). Donesi barem jednu fetwu od bilo
kojeg Selefa da onaj ko ne tekfiri mušrike, (priznajući da oni rade jasan veliki širk sa
svojih htijenjem) zna Tewhid i da je pravi muwehhid.

O ajetima i hadithima da ne govorimo. Nećeš naći nijedan jasan govor od Selefa niti
Khalefa iz kojeg se jasno razumije da je musliman, onaj koji pripisuje Islam osobi za
koju zna da čini jasni, veliki širk. Kako možeš da porediš tekfir mušrika sa
ostavljanjem Namaza, a da se ne postidiš i ne pobojiš Allaha? Mnogi su učenjaci koji
ne tekfire ostavljača Namaza, (dok se ne ispune određeni uslovi i nestanu prepreke
tekfira) a hajde nađi barem jednog učenjaka Selefa - prvih ispravnih prethodnika ili
khalefa - potonjih, koji kaže da je onaj ko ne tekfiri mušrike, musliman?

Nakon priznanja da je ogromna razlika između pitanja namaza i pitanja negacije

tewhida mušricima, koje se veže za širk, a neispravnost širka se zaključuje i zna fitrom
i namaz mu nije identičan u tome, jer se ne zna fitrom, već Objavom. Tako svaki
čovjek zdrave fitre zna da je neispravno voljeti i poniziti se stvorenju, onako kako se
voli Allah i kako se Njemu pokora va i pred Njima ponizan biva, ali ne znaju jedinke
‘ibadeta kojim Allah želi da bude obožavan, niti Mu to smiju pripisati bez znanja.

20
Namaz je dalji lazim i haqq šehadeta, dok se tekfir mušrika blisko i neodvojivo i
neminovno veže za spoznaju Tewhida. I u tome je razlika. Ako je tewhid moguće
dokučiti fitrom, ušta nema sumnje, isto tako je moguće dokučiti njegov bliski lazim.
Dok su pitanja namaza i sličnih propisa u kategoriji stvari koje fitra ne može dokučiti i
koje se ne znaju osim putem poslanstva.

Govoreći o ekstremnoj sekti sufijja Bin ‘Arabija, kaže šejhul -Islam ibn Tejmijje,
rahimehullah :
«Njihov kufr je još veći od kufra kršćana koji kažu da je Allah sin Merjeme… i onaj ko sumnja
u njihov kufr, nakon što mu bude poznato šta govore, i nakon znan ja šta je Islam, takav je kafir
na isti način kao što je kafir onaj ko sumnja u kufr židova, kršćana, i mušrika… »
(Medžmu el-Fetawa, 2/368)

Neki su ljudi, koji svrstavaju tekfir taguta kršćana i židova u aslud-din, a tekfir taguta
koji se pripisuju Islamu ne smatraju takvim, ovim riječima Ibn Tejmijje pokušali
dokazati tu svoju tvrdnju, jer Ibn Tejmijje kaže : “…nakon što mu bude poznato šta
govore, i nakon znanja šta je Islam …,” tj. prvo mora da sazna njihovo stanje i to je ‘ilmul -
hal a zatim dokaz iz šeri’ata za njihov tekfir a to je ‘ilmul -hukm tj. znanje o vjerskom
hukmu onoga koji govori, što oni govore.

Iz ovoga zaključuju da je onaj koji zna stanje mušrika, a ne zna njegov vjerski hukm,
(propis) a ovdje govorimo o mušriku koji se pripisuje islamu, opravdan i da se ne
tekfiri zbog netekfirenja mušrika, sve dok se ne upozna sa šeri’atskim tekstom koji
tekfiri počinioca djela kojeg čini dotični mušrik ili izgovarača određenih riječi, a zatim
ga odbije ili porekne, ili odbije da mu se pokori itd., nako n čega upada u vrstu kufra
odbijanja, poricanja, oholosti itd. Pa je za njih u tome dokaz za razliku između
kršćana, židova i onih koji se pripisuju posebnom Islamu i to pripisuju šejhul -Islamu.
Prema njihovom shvatanju zaključujemo, da se tekfir taguta i mušrika koji se pripisuju
Islamu, gradi na spoznaji teksta a tekfir onoga koji ne tekfiri njih na poricanju ili
odbijanju teksta, dok se tekfir taguta židova i kršćana ne gradi na tome, jer on ulazi u
asl kufra u taguta i prema njima onaj koji ne tekfiri t agute židova i kršćana nema
opravdanja u bilo kojem mjestu ili vremenu i tekfir njemu sličnih, kao što vidimo da
ne ovisi od poricanja ili odbijanja šeri’atskih tekstova, jer za to ne uslovljavaju njihovo
poznavanje, već tekfire svejedno znao ih on il i ne.

21
Dakle, razlog tekfira jednog je princip reddul -khaber tj. odbijanja teksta, a razlog
tekfira onoga koji ne tekfiri tagute i mušrike židova i kršćana je da nije učinio kufr u
taguta i to što je to «valjda dokaz da ne zna tewhid, jer da zna tewhid protekfir io bi
ih». Pa prave razliku između dvije iste slike bez šeri’atskog dokaza, čije je postojanje
nemoguće, jer ovdje šeri’at ne pravi razliku.

A mi im na to kažemo; da po tom metodu shvatanja riječi Ibn Tejmijjeh, iz istog citata

može biti shvaćeno, da se tekfir taguta i mušrika kršćana i židova gradi na principu
reddul-khaber tj. spoznaji vjerskog teksta, koji ih tekfiri i da nije dozvoljeno tekfiriti
onoga koji ne tekfiri takve, osim nakon uspostave argumenta. Jer je Ibn Tejmijje
uporedio tekfir onih koji ne tekfire ibn arabijjevce i židove, kršćane i mušrike bez
knjige, rekavši: « …takav je kafir na isti način kao što je kafir onaj ko sumnja u kufr židova,
kršćana, i mušrika. » Obrati pažnju na riječi «na isti način»!

Tj. kao što mora da zna stanje ibn arabijjevaca i vjerski dokaz koji ih tekfiri, mora da
zna i stanje taguta i mušrika židova i kršćana i ostalih mušrika, kao i dokaz koji ih
tekfiri, jer je Ibn Tejmijjeh rekao : «na isti način».

A ako siromasi kažu da je tekfir njih opšte poznata stvar, ka žemo im da to nije
neminovno i da je moguće da postoje mjesta i vremena u kojima narod ne zna tekstove
kojima se tekfire taguti i mušrici židova, kršćana i ostalih vrsta mušrika. Pa da osoba
ostavi širk, smatra ga neispravnim i da obožava samo Allaha, ali ne negira vjersku
sponu između sebe i spomenutih!!!

Otuda oni razlog kufra onoga koji ne tekfiri mušrike i tagute moraju obrazložiti istim
uzrokom i opisom, jer ovo što rade je ogromno neznanje. Zato ili će se držati našeg
mezheba i reći da je tekfir tag uta i mušrika, suština kufra u taguta i da je nemoguće da
ima razlika između teoretske moždane slike i njene vezanosti za vrste i jedinke, ili će
preuzeti mezheb onih, koji stvar apsolutno u svim slikama svode na princip reddul -
khaber, kao el-Maqdisi i Nasir el-Fahd, koliko nam je poznato, pa da ne prave razliku
između vrsta taguta i mušrika.

U protivnom upašće u kontradiktornost u koju je upao Ahmed el -Khalidi, od kojeg su

prepisali samo jedan dio, koji je njima odgovorao. A ako se ne stidiš radi šta hoće š!

22
U kontekstu rješavanja problematike u riječima Ibn Tejmijje rahimehullah, mi između
ostalih odgovora njima kažemo, da se tekfir u riječima Ibn Tejmijje mora shvatiti u
smislu tekfira kazne, jer je to osnova u njegovom govoru, kada spominje tekfir ili b ilo
koji drugi razlog, i to zna svako koji je «pratio» njegov govor. A pravilo je da kada se
upozna običaj neke osobe u korištenju određenih pojmova, određeno značenje postaje
osnovnim značenjem, koje se želi određenim riječima i ne smije se napustiti osim uz
indiciju, koja može biti i kontekst govora, koja se premješta iz osnove u drugo. Zato,
onaj koji pravi razliku između tekfira onih koji se pripisuju islamu i drugih, pa kaže
tekfir jednih je asl a tekfir drugih nije, kao što smo rekli, upada u pravu
kontradiktornost. On mora prihvatiti naš mezheb ili izjednačiti između tekfira onih
koji se pripisuju islamu i drugih, pa da kaže nijedan nije od asla, jer se grade na
principu «spoznaje teksta tj. reddul -khaber». Utičemo se Allahu svakog zla i Njegove
srdžbe, Amin !

Dakle, tekfir u riječima Ibn Tejmijje rahimehullah, se može protumačiti kao tekfir
kufrom, koji za sobom povlači kaznu.

Kaže šejh Muhammed ibn AbdulWehhab, rahimehullāh:

''Ako bi se neki munāfik raspravljao (dokazivao) time što je ājet objavljen u vezi kāfira, vi mu
recite: 'Da li je iko od učenih, prvih i zadnjih, rekao da ti ājeti ne obuhvataju one koji urade isto
od muslimana? Ko je to rekao prije tebe?' Također mu reci te: 'To je odbijanje idžmā'a ummeta,
jer je njihovo argumentiranje ājetima spuštenim zbog nevjernika u pogledu onih koji se
pripisuju islāmu i isto urade, više nego što ga je moguće spomenuti.''
(Ed-Durerus-Senijje, 10/58, 59)

Dakle, onaj ko pravi razlik u između Stipe koji nije osunećen i koji čini veliki širk
Allahu, i Muje koji je osunećen i koji čini veliki širk Allahu, takav se suprostavlja
idžma’au Ummeta, to jest konsenzusu Ummeta!

Rekao je šejh AbdulLatif ibn AbdurRahman, rahimehullah:

“Najveći uvjet namaza i imameta je Islam, znanje Islama i praksa istog. Onaj ko tekfiri
mušrike, ko ih mrzi, taj obožava samo Allaha i ne čini mu širk. Takav je najbolji Imam, i onaj
koji najviše zaslužuje da bude Imam, zbog toga što je tekfir počinioca velikog širka i ta’atila
(negacija Imena i Svojstava), najveća obaveza kufra u Taguta ”
(Ed-Durerus-Senijje, 12/264)

23
Pogledaj, Allah ti se smilovao uputom, kako šejh stavlja na isti stepen tekfir mu’atilleh
(negatora Imena i Svojstava od džehmija) i tekfir mušrika, i ka že da je upravo tekfir
takvih, najveća obaveza kufra u Taguta. A u fetvi se bez sumnje govori o mušricima i
mu’atillah koji se pripisuju Islamu.

Uzmi primjer čovjeka, koji se zove Mustafa, izgovara Šehadet, i kaže: «Ja sam Bog-
zakonodavac, meni se pokora vajte!»

S obzirom da se Mustafa pripisuje Islamu, Bilibani i njegova braća vjeruju i smatraju,

da osoba koja ne tekfiri Mustafu, biva pravi muwehhid koji zna da je Tewhid
obožavanje samo Allaha Jedinog, zato što se Mustafa pripisuje islamu a on ne zna
šeri’atski tekst koji zbog tih riječi tekfiri «one koji se pripisuju islamu».

Međutim, ako bi iste ove riječi rekao Stipe koji se pripisuje kršćanstvu, svaki onaj koji
ga ne tekfiri, bi bio kafir zato što nije učinio kufr u «džins» taguta , iako isti taj možda
ne zna šeri’atski tekst koji tekfiri zbog tih riječi « one koji se pripisuju kršćanstvu » ili
uopšte ne zna tekstove koji tekfire kršćane. Zamisli!

Ako zaista žele da naprave razliku između vrsta tagutijjeta i velikih širkova, pa da
zbog nekih tekfire a zbog nekih ne tekfire, neka nam to objasne sa dokazima iz Objave
a ne sa svojim šubhama, razumom, strastima i iskidanim govorom ulemme, uz to što
ga trgaju iz konteksta. Ako kažu da je tekfir onoga koji za sebe kaže, da je Bog i
Zakonodavac opšte poznato kod svih ljudi, pitamo ih da li je moguće da nekad bude
nepoznat propis za ovakvu osobu, pogotovo kada onaj koji ne tekfiri kaže da je djelo
kufr, a onaj koji to radi možda nije kafir, ako je to uradio iz šale ili zato što je džahil i
slično, iako zna da mu je djelo veliki kufr i vrhunac tagutijjeta?

Zato, oni koji prave razliku između vrsta taguta i jedinki, ne grade to samo na činjenici
da je hukm uzroka njihovog tekfira nepoznat u dotičnoj sredini, pa da vjeruju da je
suđenje laičkim zakonima mali kufr , već spominju i šubhu opravdanja neznanjem -
džehlom, pogrešnim tumačenjem -te’vilom i slično, uz vjerovanje da je njihovo djelo
veliki kufr. Nema sumnje da je ovo jedna od najopasnijih zabluda ovog vremena, da
nas Allah od nje sačuva!

24
Kako je moguće da čovjek koji ‘zna’ Tewhid i da čuje za nekog ko se postavio na
stepen božanstva (propisujući zakone stvorenjima ili sudeći njima), pa da sumnja i da
se koleba, jesu li njegov i tagutov din isti? Nema sumnje da taj čovjek nezna Tewhid,
jer da on zaista obožava samo Allaha, znao bi da onaj ko se uzdigao na stepen
božanstva ne obožava samo Allaha i da njegov din nije Tewhid -obožavanje samo
Allaha i izdvajanje Allaha u ‘ibadetima -naredbama, koje samo On subhannehu we
te’ala zaslužuje.

Šejh Muhammed b. AbdulWehhab kaže:

"Značenje nevjerovanja u taguta, podrazumijeva odricanje od svega onoga što se obožava,
mimo Allaha, u pogledu džinna, čovjeka, drveta, kamena i sličnog. Da svjedočiš da je to kufr,
zabluda, da ga mrziš makar on bio tvoj otac ili brat. A onaj ko kaže: 'Ja ne obožavam nikoga
osim Allaha, ali se neću suprostaviti uglednicima (es-sadeh) niti kupolama nad kaburovima
(turbetima)', i sličnom tome. Ovaj negira 'La ilahe illellah', i on nije uznevjerovao (učinio
kufr) u taguta."
(Medžmuatu resail vel mesail nedždijje, 4/33–34)

Šejh Muhammed b. AbdulWehhab kaže:

‘’Vjera islam neće biti valjana osim sa odricanjem od taguta i njihovog proglašavanja kafirima.
Kao što je Uzvišeni rekao: '...Pa, ko učini kufr u tāgūta, a vjeruje u Allāha – za najčvršću
se vezu prihvatio...' (El-Beqare; 256)’’
(Ed-Durerus-Senijje, 10/53)

Šejh Muhammed b. AbdulWehhab kaže:

"Tako vam Allaha, braćo držite se osnove vaše vjere, njegovog početka pa do kraja, repa i glave,
a to je šehadet 'La ilahe illellah'. Upoznajte se sa njegovim zna čenjem. Volite one koji mu
pripadaju, smatrajte ih svojom braćom, makar bili od vas udaljeni. Tagute proglasite
nevjernicima, mrzite one koji ih vole. Ili se raspravljaju radi njih. Ili one koji ih ne žele
proglasiti nevjernicima. Ili da kaže: 'Allah me ni je obavezao da se njima bavim'. On je o Allahu
iznio laž i izmišljotinu. Naprotiv, Allah ga je obavezao da se njima pozabavi, naredio mu je
nevjerstvo u njih, odricanje od njih, makar bili njegova braća ili djeca. Tako vam Allaha, držite
se osnove vaše vjere ne bi li ste se susreli sa vašim Gospodarem ne pripisujući mu ništa od
širka. Allahu usmrti nas muslimanima i spoj nas sa dobrima."
(Ed-Durerus-Senijje, 2 / 119 – 120)

25
Kaže šejh Muhammed bin 'AbdulWehhab, rahimehullāh:
''Pošto ste to saznali, (znajte) d a su ti tāgūti u koje ljudi vjeruju, od stanovnika Hardža i
drugih, poznati po tome i kod posebnih (užem krugu) i običnih (uopšteno poznatih) i da oni to
traže i to ljudima naređuju. Svi su oni k āfiri, otpadnici od islāma. A ko se raspravlja u njihovu
korist, ili poriče onim koji ih tekfīre, ili tvrdi da to njihovo djelo, iako je neispravno, ne izvodi ih
u kufr – najmanje (stanje) ovog raspravljača je da je fāsik, čiji se rukopis ne prihvata, niti
svjedočenje, niti se klanja iza njega. Naprotiv, nije isprav an dīni islām, osim odricanjem od
njih i njihovim tekfīrom, kao što je rekao Allāh, Uzvišeni: '...Pa, ko učini kufr u tāgūta, a
vjeruje u Allāha – za najčvršću se vezu prihvatio...' (El -Beqara; 256.)''
(Ed-Durerus-Senijje, 10/53)

Nakon ovih jasnih fetwi š ejha Muhammeda, rahimehullah, Bilibani kaže da mi ne

razumijemo govor šejha i da šejh ne tekfiri one koji ne tekfire tagute argumentirajući
sa riječima: «…najmanje (stanje) ovog raspravljača je da je fāsik, čiji se rukopis ne prihvata,
niti svjedočenje, niti se klanja iza njega.»

Zaista je žalostan primjer onog koji ‘šunja’ po mutešabihu kako bi srušio muhkem.
Zašto Bilibani ne uzme muhkem govora šejha Muhammeda, rahimehullah, kako iz
prethodnih fetwi, tako isto iz ove fetwe, kad kaže : « Naprotiv, nije ispravan dīni islām,
osim odricanjem od njih i njihovim tekfīrom, kao što je rekao Allāh, Uzvišeni: '...Pa, ko učini
kufr u tāgūta, a vjeruje u Allāha – za najčvršću se vezu prihvatio...' (El -Beqara; 256)»?

Kako odgovoriti na riječi šejha Muhammeda rahimehu llah, gdje kaže : « ...ili smatra da
njihovo djelo, iako je batil, njih ne izvodi iz islama ...» što znači da ovdje govori o osobi koja
to djelo ne smatra velikim kufrom ?

Jedan od odgovora na ovo jeste, da je šejh sam sebe dopunio rekavši ; «naprotiv» na
arapskom «bel» koja je ovdje došla u funkciji (idraba) i čiji je cilj da poništi prethodno
rečeno i to zna i najslabiji učenik arapskog jezika i Islamskih nauka. Ili, da je na
početku šejh otvorio vrata opravdanja zbog greške u « tahqiqul-menat » tj.
utvrđivanju opisa, velikog širka u djelima tih ljudi, tj. da dotične osobe koje ne tekfire
te ljude, nisu u tim djelima vidjeli tj. prepoznale veliki širk, zato što su djela bila
dvosmislena u njihovim očima, pa su ih smatrali malim širkom, novotarijom ili slič no,
poput činjenja ‘ibadeta Allahu na qaburovima a ne mrtvacu, što je novotarija sa
primjesom širka.

26
Međutim, s obzirom da je njihovo stanje bilo opšte poznato, šejh se poslije odlučio, da
ne mogu biti opravdani nepoznavanjem stanja i greškom u njegovom u stanovljavanju,
iako su pogriješili u « tahqiqul-menat «, pa ih je zbog toga protekfirio, a ne zbog toga
što smatraju veliki širk-malim širkom, nakon što im se menat -stanje velikog širka jasno
ukazao. Iz čega razumijemo da je bezobrazno iz ove fetve vaditi propis onoga koji
kaže za veliki širk, da je to mali širk, nakon što mu je menat -stanje velikog širka postao
jasan, pa da je musliman. Jer kao što nema opravdanja, onaj koji smatra da je džins
velikog širka, mali širk, isto tako nema opravdanja onaj koji smatra neke vrste i
jedinke velikog širka, malim širkom, jer takav ne zna Islam, niti Tewhid, niti širk, i ne
može ostvariti značenje « vama vaš din a meni moj din ». Ovo naravno kada se radi o
stvari koja je veliki širk po konsenzusu muslimana. Međutim, u mes’elama u kojima
postoji razilaženje među Selefima i Khalefima, a što je najveći dokaz da postoji ono u
pogledu čega nema razilaženja i što je predmet idžma’a, ne tekfirimo mukhalifa -
suprostavljača, niti oni tekfire druge.

Kao što smo odgovorili na pro blematiku u govoru šejha Muhammeda rahimehullah,
odgovaramo na isti način i na nejasnoću i dvosmislenost u riječima šejha Sulejmana b.
Sehmana, koje takođe navlače na svoju njivu, tumačeći ih kako im paše, a ne u svjetlu
pravila naučne argumentacije i vrać anja njih muhkemu govora šejha Sulejmana b.
Sehmana, lično. U ovom kontekstu sjećamo se fetve Ibn ‘Aqila koju prenosi Ibnul -
Qajjim, rahmetullah ‘alejhim, gdje govori o obožavaocima qaburova, koji su radili
određene radnje na grobovima, kada Ibn ‘Aqil kaže : «Oni su kod mene nevjernici».
Zašto kaže «kod mene»? Zato što je njemu njihovo stanje postalo jasno i tako ga je
protumačio ili vidi da više nemaju opravdanja zbog novotarija koje su uveli, jer je
svaka novotarija propisivanje zakona mimo Allaha. I ne mo ra značiti da je drugima
stanje tih osoba bilo jasno kao i njemu i da će se složiti sa njim u njihovom tekfiru. I u
toj situaciji će Ibn ‘Aqil opravdati one koji ih ne tekfire, ne zbog toga što ‘alim ima
opravdanja u netekfirenju mušrika, čije mu je stanje jasno, zato što se pripisuje islamu,
pa postoji šubha u pogledu njihovog tekfira, već zbog toga što polazi od toga da su
pogriješili u analizi njihovog stanja i nisu uvidjeli uzroke tekfira koje je uvidio Ibn
‘Aqil lično i to je greška u « tahqiqul-menat », i onaj koji ih ne tekfiri je musliman, ako
vjeruje da je mušrik mušrik makar bio džahil neznanjem, kojeg od sebe nije mogao
odagnati, svejedno pripisivao se islamu ili ne.

27
Put iskrenih je put onih koji tumače mutešabih -nejasno u svjetlu muhkema -jasnog, a
ne onih koji ruše muhkem sa mutešabihom i koji su opisani u Allahovoj Knjizi, kao oni
pokvarenih srca. Allah ‘azze we dželle je rekao:

                

                

                

“On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su
manje jasni. Oni čija su srca pokvarena - željni smutnje i svog tumačenja - slijede
one što su manje jasni. A tumač enje njihovo zna samo Allah...’’
(Ali ‘Imran; 7)

28
 DRUGA ŠUBHA:
“TRAŽENJE RJEŠAVANJA SPOROVA OD TAGUTA PUTEM
TAGUTSKOG HUKMA, NE RUŠI ASLUD -DIN”

“TEHAKUM – RJEŠAVANJE SPORA NIJE OD OSNOVE VJERE

(ASLUD-DINA)”

Bilibani tvrdi, da je uzimanje lažnog božanstva-taguta, za sudiju u riješavanju sporova

veliki kufr koji izvodi čovjeka iz Vjere, tek nakon uspostave argumenta, (samo što neće
da kažu koliko im traje uspostava argumenta i kad se uspostavio argument!). On zna
da ako prizna da je to djelo veliki Širk, morao bi protekfiriti mnogu svoju braću, koja
su ili odobrila obožavanje taguta hukma, radi televizora, poput Ebu Basira, ili one koji
slijepo slijede ’’ulemmu’’, koja im je odobrila pripisivanje Allahu druga. Međutim,
Bilibani nije ni svjestan da nekada veliki kufr ništi Aslud-din, na isti način kao što je
slučaj sa velikim Širkom, mimo toga što uzimanje taguta za sudiju u riješavanju
sporova jeste veliki Širk i Iman u taguta a ne veliki kufr kako on to kaže. Dakle, nema
mu izlaza u mijenjaju imena ili krivenju iza «velikog kufra»!

Neki ljudi, poput Bilibanija i Nusreta misle da razilaženje učenjaka u pogledu

pojmova kufr i širk, da li su oni različiti ili su sinonimi, ima uticaja na ovu mes’elu, pa
kažu : ‘‘tekfir mušrika džahila je m ezheb onih koji prave razliku između širka i kufra, a mi to
ne radimo, pa ne moramo da kažemo za mušrika džahila da je mušrik a nije kafir, jer mi
vjerujemo da su širk i kufr jedno te isto, i da nema tekfira os im nakon uspostave argumenta’’.

Ovo je bez sumnje ogroman džehl i potvora na Islam i fitna za Allahove robove. To
zbog toga što je razlaz u spomenutoj mes’eli u potpunosti terminološkog karaktera i
na njega se ne nadovezuje bilo kakvo razilaženje u praksi i propisima, već se samo
odražava na termine i pojmove, a to se ogleda posebno u mes’elama koje su veliki
kufr, a koje su van okvira aslud-dina, koje oni koji ne prave razliku između širka i
kufra, nazivaju kako velikim kufrom tako i velikim širkom. Otuda oni kažu, da je

29
vjerovanje da je Qur’an stvoren veliki širk i veliki kufr. Isto tako i negaciju viđenja
Allaha u Džennetu i ostale mes’ele, koje se tiču muslimanskih sekti od novotaraca i
sljedbenika strasti. Međutim, činjenica da su to nazvali velikim širkom ih nije navela
na to, da onoga koji ne te kfiri u njima prije uspostave argumenta, što je istina, nazovu
kafirom, jer se nije odrekao od mušrika. Zato što oni ne gledaju u ime, već u suštinu, a
suština je da se tekfiri onaj koji ne tekfiri osobe koje svojim htijenjem čine ibadet
nekom drugom mimo Allaha, iako su džahili. Isto tako sva se ulemma slaže da je onaj
koji čini ibadet nekom drugom mimo Allaha, mušrik i kafir. I oni koji prave razliku
između širka i kufra i oni koji kažu da su to samo sinonimi. Oni koji prave razliku
kažu, svaki mušrik je kafir, jer je širk jedna od vrsta kufra, a kufr može biti poslije
poslanice i ima ga više vrsta a obuhvata ga pojam «mukhalefetur -risaleh» tj.
suprotstavljanje poslanici, a može biti i suprotstavljanje tewhidu, u kojeg poziva fitra
na kojoj smo stvoreni, i to je značenje kufra prije poslanice.

Oni koji kažu da su sinonimi, svakako će reći da je takav i mušrik i kafir, bez sumnje,
samo što će, kao što smo rekli i u mes’elama muslimanskih sekti, veliki kufr nazivati
velikim širkom, ali prema njima neće post upiti kao što postupaju prema onima koji
čine ibadet nekom drugom mimo Allaha, niti su tako postupili prema onima koji ih ne
tekfire, ne dao Allah subhannehu we te’ala.

I upravo zbog nepoznavanja ove mes’ele Bilibani i Nusret pokušavaju da nađu izlaz u
njoj, ne osjećajući u šta su se uvalili. I zato on može nazvati tehakum velikim kufrom, a
ne velikim širkom, što niko od učenjaka nije uradio, ni oni koji prave razliku, niti oni
koji kažu da su sinonimi, ali ako pogriješi u suštini pa takvom pripiše Islam i opravda
ga neznanjem, ili onoga koji se nije odrekao od njega, on time dokazuje da ne zna
Islam Poslanika ‘alejhimusSelam, niti zna Tewhid. I njegova namazanost i
iskobeljavanje iz šake istine mu neće ništa pomoći.

Isto tako je negacija Sudnjeg Dana i p roživljenja, veliki kufr a nije veliki širk, psovanje
Allaha i vjere je veliki kufr a ne veliki širk, u direktnom smislu, negacija svih imena i
svojstava je veliki kufr a ne veliki širk u direktnom smislu, iako oni ovdje tekfire ne
opravdavajući neznanjem, iako ovo ne nazivaju velikim širkom, zašto onda ne tekfiri
u spomenutom pitanju, pod izgovorom da je to veliki kufr a ne veliki širk?

30
On je na ovu glupost, najverovatnije naletio u jednom od arapskih foruma, gdje su se
neki džahili od arapa usudili da obuku odjelo učenih i da govore o vjeri i da
diskredituju šejha Ebu Merjema, Allah ga sačuvao. Pa je vrlo moguće da je Bilibani na
to nabasao tamo, ili mu je neko dao.

I na kraju napominjemo, da se mnoge spomenute stvari koje smo prije svega nazvali
velikim kufrom, mogu naći unutar mes’ela velikog širka u Tewhidu i da je razlog
tome to što se one nazivaju velikim širkom i to putem onoga što proizilazi iz njih, a to
je pokornost i slijeđenje šejtana, strasti ili bilo kog drugog u njima, a to je veliki širk.
Otuda, nije problem ako se raziđemo u terminima već je problem ako se raziđemo u
praksi i suštini, pogotovo u ovim mes’elama.

Sa riječima «direktno» mislimo na ono što se na arapskom kaže «mutabaqah», a sa

riječima «što iz nečega proizilazi» na ono što s e na arapskom kaže «luzumen» ili
«iltizamen». Molimo Allaha da ih uputi sve na pravi put, i ovim ne želimo da
rasrdimo nikog niti da ga napadamo privatno, jer bi to isto uzrujalo naše duše i srca.
Nema sumnje da zdrava fitra na kojoj se čovjek rađa potvrđu je da je Allah Stvoritelj i
Gospodar svega, stoga se sve zbiva i dešava sa Njegovom Voljom i Određenjem. On je
Silni, Onaj koji sve zna, sve čuje i sve vidi.

Nema sumnje također, da zdrava fitra na kojoj se čovjek rađa potvrđuje da nas naš
Stvoritelj i Gospodar nije stvorio uzalud i da ovaj život ima neku svrhu, jer je On
Mudri, a Njegova Mudrost je potpuna. Ova činjenica upućuje čovjeka da prizna
svojom fitrom, da nakon smrti dolazi proživljenje i suđenje, a nakon suđenja dolazi
nagrada ili kazna.

Allah neće ljudima suditi prema njihovim zakonima koji se suprotstavljaju jedan
drugim, pa da jednog zbog istog nagradi a drugog zbog istog kazni, samo zbog toga
što je to tako u njihovim zakonima. Da Allah sačuva od zablude! Već će ljudima na
Sudnjem Danu suditi Svojim zakonom. Ako stvorenja ne znaju detalje Njegovog
zakona, ali znaju Njegov Tewhid, njihova obaveza je da putem idžtihada, a na osnovu
onoga što su spoznali od Allahovog Tewhida, Njegovih osobina i djela, dođu do
detaljnih propisa, poput qadije mus limana koji ne zna detaljne propise i pokušava da
ih izvadi iz onoga što već zna, bilo putem qijasa ili nekim drugim putem. Dakle,
čovjek ne smije nikada izaći iz osnove pokornosti i potčinjenosti samo Allahu

31
subhannehu we te‘ala. I ne smije učiniti izvoro m svog zakona nešto drugo mimo
Njega i Njegove Objave, ili fitre na kojoj nas je On subhannehu we te’ala, stvorio.
Gospodar je Onaj koji se voli, Kojem se pokorava, od Kojeg se boji i Kojem se nada.
Zato su učenjaci rekli da nema potpunog straha bez vjero vanja u proživljenje i
suđenje. A onaj ko se Allaha ne boji, takav zaista nije vjernik.

Dakle, fitra ukazuje da je Allah Jedini Stvoritelj i Jedini Sudija. Stoga, stvaranje i
suđenje, kao i propisivanje zakona pripada samo Njemu i On u tome nema sudruga.
Onaj ko Allahu pripiše druga u stvaranju, suđenju ili u propisivanju zakona, što
proizilazi iz činjenice da je On Jedini Sudija, takav biva mušrikom.

Allah subhannehu we te’ala kaže :

          

«Samo On stvara i upravlja! Uzvišen nek a je Allah, Gospodar svjetova!»

(El-A’raf; 54)

U ovom ajetu Allah spaja stvaranje i suđenje, i obavještava ljude da to pripada samo
Njemu!

Allah ‘azze we dželle kaže :

     

«On ne uzima nikoga u odlukama (presudama -hukmihi) Svojim kao ortaka»

(El-Kehf; 26)

U ovom ajetu Allah obavještava ljude da nije nikoga Sebi pripisao kao druga u
suđenju, On je Jedini Bog, a tako isto i Jedini Sudija.

32
Uzvišeni Allah kaže:

                 

            

«O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i nadležnim između

vas! A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u
Allaha i drugi svijet! To je bolje i posljedice su ljepše!»
(En-Nisa; 59)

Pogledaj, Allah ti se smilovao uputom, kako Allah naređuje onima koji vjeruju u
Njega i u Sudnji Dan, da uzmu samo Njega i Ono što je On subhannehu we te’ala
spustio-objavio, za Sudiju u riješavanju sporova.

Nema sumnje, da čovjek koji vjeruje da je Allah Stvoritelj svega i da je Allah Jedini
Sudija, automatski zna da propisivanje zakona pripada samo Njemu Uzvišenom i da
je ono što On propiše Haqq i Pravda, a ono što propiše neko mimo Njega je batil -
neispravno i nepravda. Stoga nas Allah obavještava u ovom ajetu, da oni koj i ne
uzimaju Allaha za Sudiju u riješavanju sporova, da su oni od onih koji ne vjeruju u
Sudnji Dan, ne vjeruju da je Allah Jedini Sudija Kome pripada propisivanje zakona, ili
vjeruju ali prkose, poput šejtana, džinna i ljudi.

Također je moguće da ne znaj u da je Allah Jedini Sudija i da Sud pripada samo

Njemu, ali u tome nemaju opravdanja, jer je ta mes’ela -mes’ela Tewhida i onoga na što
upućuje zdrava fitra, koja nije bila uprljana od strane šejtana, džinna i ljudi.

Rekao je Ibn Kethir, rahimehullah, u vezi prethodnog ajeta:

«Ovo je dokaz da onaj ko rješava svoje sporove sa nečim drugim mimo Qur’ana i Sunneta, i ne
uzima ih za izvor, nije vjernik u Allaha i u Sudnji Dan .»

33
Rekao je također Ibn Kethir, rahimehullah:
«Uzvišeni Allāh prekorijeva one koji s u napustili Allāhov hukm (su đenje), koji obuhvata sve
što je dobro i koji zabranjuje sve što je zlo, i koji su otišli drugome mimo toga od mišljenja i
strasti i terminologija koje su proizvedene od strane ljudi, bez osnove u Allāhovom šerī'atu.
Kao što su ljudi predislamskog neznanja (džahilijjeta), koji su sudili prema zabludi i neznanju,
koji su oni uveli svojim pretpostavkama i strastima. Slično tome, Tatari su sudili u skladu sa
kraljevski orijentisanom politikom koja je bila uzeta od njihovog kralja Dž ingis Kāna koji je za
njih izmislio el-Jāsiq, što je naziv za knjigu sastavljenu od propisa koje je on uzeo od nekoliko
zakonodavstava od Židova i kršćana i Islamskog Milleta (Vjere) i drugih mimo njih. A u njemu
su također i nekoliko propisa koje je on uz eo iz svojih sopstvenih strasti i prohtjeva, tako je to
postalo slijeđeno zakonodavstvo među njegovim sljedbenicima, koje su oni stavili ispred hukma
(sūda) Allāha i sunneta Njegovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem. Stoga, ko god ovo
učini, onda je on kāfir protiv koga se wādžib (obavezno) boriti sve dok se ne vrati hukmu Allāha
i Njegovog Poslanika, tako da on ne sudi po drugome ni po pitanju velike ni po pitanju male
stvari. Najuzvišeniji je rekao: ''Zar oni traže sūd džāhilijeta?'' ''A ko je bol ji sudija od
Allāha za narod koji čvrsto vjeruje?'' (El -Ma’ida; 50) -Drugim riječima, ko je pravedniji
od Allāha u Njegovom vladanju (hukmu) za onoga ko razumije da je Allāh najmudriji od
sudija i milostiviji prema svojim stvorenjima nego što je majka prem a svom maloljetnom
djetetu. Zaista Allāh Uzvišeni je poznavalac svih stvari, moćan nad svim stvarima, pravedan
nad svim stvarima.»
(Tefsīr Ibn Kethīr, 2. tom, 67. str.)

Napuštanje (Ostavljanje hukma može biti nevjerničko a može biti mali kufr)
Allahovog hukma se može desiti na dva načina :

 Prvi način jeste da ga ostavi iz oholosti. Svaki čovjek koji ne sudi sa onim što je
Allah objavio iz oholosti je poput Iblisa, jer oholost kvari potvrdu Šehadeta -
illellah i to je veliki kufr koji izvodi čovjeka iz Vjere i poništava Aslud-din.

 Drugi način napuštanja Allahovog hukma se dešava kada čovjek propisuje

zakon mimo Allaha, stavljajući sebe na stepen lažnog božanstva, to jest taguta,
sudi tagutskim sudem ili traži presudu iz njega.

34
Allah ‘azze we dželle kaže :

     

«On ne uzima nikoga u odlukama (presudama -hukmihi) Svojim kao ortaka»

(El-Kehf; 26)

Šejh Ibn Kethir, rahimehullah, govori o ljudima koji su živjeli prije dolaska Islama i
propisivali zakone na osnovu mišljenja, pr etpostavki, strasti i neznanja, ne uzimajući u
obzir Allaha, to jest propisivajući zakon neovisno od Allaha, mimo Njega, i kaže o
njima da su kafiri na osnovu samog djela, bez obzira šta se nalazi u srcu, jer kaže :
«Stoga, ko god ovo učini, onda je on kāf ir…»
Svjedočim da je Ibn Kethir, rahimehullah, rekao Haqq, jer da ljudi vjeruju u Sudnji
Dan, (na kojem neće biti sudije mimo Allaha i na kome se neće suditi osim sa
Njegovim zakonima, koje je objavljivao ljudima i džinnima putem poslanika
‘alejhimusSelam) znali bi da je Allah Jedini Sudija iz čega proizilazi da je On Jedini,
kome pripada propisivanje zakona i da je samo Njegov Zakon Haqq a da su svi ostali
zakoni batil.

Allah subhannehu we te’ala kaže :

                 

«On je Allah, drugog boga osim Njega nema ; Njemu neka je hvala i na ovom i na
onom svijetu ! Samo On sudi i Njemu ćete se vratiti!»
(El-Qasas; 70)

Allah azze we dželle kaže:

                

«A u čemu god se vi razišli, presuda (hukm) za to u Allaha je! To vam je, eto, Allah,
Gospodar moj - u Njega se ja uzdam i Njemu se obraćam»
(Eš-Šura; 10)

35
Allah ‘azze we dželle kaže:

              

          

«Zašto da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu
potanko? A oni kojima smo Mi dali knjigu dobro znaju da Qur’an objavljuje
Gospodar tvoj s istinom, zato ti ne sumnjaj nikako!»
(El-An’am; 114)

Allah subhannehu we te’ala kaže:

                 

«To vam je zato što niste vjerovali kad se pozivalo Allahu Jedinom, a vjerovali ste
ako bi Mu se neko drugi smatrao jednakim! Presuda (hukm) pripada jedino Allahu,
Uzvišenom i Velikom»
(El-Mu’min; 12)

Allah subhannehu we te’ala kaže:

                

             

«Zar ne vidiš one koji smatraju da vjeruju u ono što je objavljeno tebi i u ono što je
objavljeno prije tebe, žele da im se pred tagutom sudi, a naređeno im je da ne
vjeruju u njega? A šejtan želi da ih u daleku zabludu odvede »
(En-Nisa; 60)

36
Kaže Sulejman bin 'Abdullah, rahimehullah:
''U spomenutom ajetu je dokaz da je ostavljanje parničenja pred tagutom (a to je svaki sud
mimo Qur'ana i Sunneta) od strogih obaveza, te da onaj koji se pred tagutom sudi nije
mu'min, štaviše nije ni musliman uopšte .''
(Tejsirul-'Azizil-Hamid, 419. str.)

S obzirom da je Allah Jedini Sudija i da Sud pripada samo Njemu, svak i čovjek koji
sebi pripiše pravo na propisivanje zakona ili sprovede to u djelo (sudi sa tim
zakonima) makar bio ubjeđen da je to batil, takav čovjek biva tagut, lažno božanstvo
koje se uzdiglo na stepen koji pripada samo Allahu subhannehu we te'ala.

Također, s obzirom da je Allah Jedini Sudija i da Sud pripada samo Njemu, onda je
samo Njegov Zakon i ono što je On propisao -Islam, a svaki drugi zakon je tagut.
Dakle, tagut na kojeg se misli u ovom ajetu, kao što kažu Islamski učenjaci među
kojima su šejh Sulejman bin Abdullah i šejh Ibn Kethir, Allah im se smilovao, jeste
svaki zakon koji nije bio propisan od strane Allaha, Gospodara ljudi i džinna. Pa kako
da čovjek bude muwehhid a u isto vrijeme uzima taguta za sudiju u riješavanju
sporova? Zar ovo nije jasan Iman u taguta i jasan Širk koji poništava Tewhid?

Rekao je šejh AbdurRahman ibn Hasan, rahimehullah: ''...Zato što je parničenje pred
tagutom – iman u njega.'' (Fethul-Medžid, 345. str.)

Bilibani kaže, kao što i mi kažemo, da nema Islama bez kufra u taguta i Imana u
Allaha, to jest negacije i potvrde. Neka nam sada kaže da li ima Islama sa Imanom u
taguta? Jeli muwehhid onaj ko vjeruje u taguta!? Iman u taguta i Iman u Allaha se
nemogu spojiti kod jednog roba, jer su njih dvoje dvije suprotnosti koje se ne mogu
sastati. Otuda, kad god se pojavi Iman u taguta, nestane Iman u Allaha.

Šejhovi Džemalud-Din el-Kasim, Sulejman ibn Abdullah, i AbdulLatif ibn

AbdurRahman, Allah im se smilovao, su izdali fetwu o otpadništvu i rekli :
''Nema nikakve sumnje da s vaka osoba koja traži presudu kod nekoga ili nečega drugo, mimo
presude Allaha, i Njegova Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, je počinila nevjerstvo u
Allaha, azze we dželle, a povjerovala u taguta.''
(Kitabu hukmul-murted)

37
Ibnul-Qajjim, rahimehullah, je rekao:
''Svaki onaj ko daje prednost nečemu drugom i to uzima umjesto Allaha i Njegova Poslanika,
sallallahu ‘alejhi we sellem, za sudiju, taj je sigurno tražio presudu taguta, a bilo mu je
naređeno da se odrekne, to jest da porekne sve što se obožava i slijedi, (čemu se pokorava u
kufru) mimo Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem! Ova osoba nemože nikad
poreći taguta (učiniti kufr u taguta), dok ne bude sve presude, kod Allaha Svemoćnog,
Uzvišenog tražila.''
(Er-Risalah et-Tabukija li-ibnil Qajjim el Dževzi, strana 133)

Davanje prednosti se dešava ne samo srcem, nego također jezikom i djelom, pogotavo
kada je u pitanju veliki širk, kao što je slučaj sa ovom mes’elom. To se jasno vidi kada
šejh, rahimehullah, upotrebljava glagol ‘uzi ma’ koji ukazuje na samo djelo, bez
srčanog ubjeđenja.
Čovjek koji izgubi nešto od imetka, pa uzme taguta za sudiju u riješavanju sporova, on
radi sve što je moguće kako bi mu taj imetak bio vraćen. Braća od Bilibanija kažu da je
to vraćanje svojih prava, pa kako god mu dali ime, suština ostaje ista -čini se veliki širk
i kufr Allahu. Zato ćeš da ga vidiš kako uzima advokata koji će da ga brani i zastupa
tagutom, to jest zakonom koji je propisao Iblis. Ovo njegovo djelo, bez prisile, jeste
potpun dokaz da je on zadovoljan tim djelom, koje je tehakum pred tagutom, iako
možda mrzi zakon taguta, kao što je rekao šejh Ibn Tejimijje, rahimehullah, da svaki
čovjek koji počini kufr, mimo prisile biva od onih koji su otvorili svoje srce kufru.
Kako da se sastavi u njegovom srcu mržnja prema djelu tehakuma pred tagutom i
tehakum pred njim, koji je stopostotni dokaz zadovoljsta sa tim djelom? To znači
zadovoljstvo sa traženjem presude od taguta, i ako ne mora značiti zadovoljstvo sa
samim zakonom. Jer, ko radi neko djel o kufra, bez prisile i kaže da s time nije
zadovoljan, niko mu to neće vjerovati osim džehmije. I ovakav u stvari, iako mrzi
zakon taguta, što nije dovoljno, u stvari više voli dunjaluk nego što voli Allaha, pa je
njegovo božanstvo u suštini, imetak zbog k ojeg je Allahu učinio širk.

Rekao je Ibnul-Qajjim, rahimehullah:

''A što se tiče zadovoljstva sa Njegovim vjerovjesnikom kao Poslanikom: to u sebi sadrži
pokornost (povođenje, potčinjenost), potpunu predanost njemu.., pa da ne uzima uputu osim iz
njegovih riječi, i da se ne sudi (parniči, traži sud, zakon) osim pred njim, da nakon njega ne
uzima drugog za sudiju, i da nikako ne bude zadovaljan sa presudom nekog drugog…’’
(Medaridžus-salikin, 2/172-173)

38
Dakle, čovjek koji je zadovoljan sa sudom taguta ili traženjem presude kod taguta, nije
od onih koji su zadovoljni sa Muhammedom, sallallahu ‘alejhi we sellem, kao
Poslanikom. To je slučaj munafiqa ili lažova koji tvrde da svjedoče La ilahe illellah, pa
ih vidiš da ono što izgovara njihov jezik, to poništava ju svojim riječima i djelima, jer ne
znaju šta svjedoče, zato što je takvo svjedočenje batil -neispravno, lažno.

Uzvišeni Allah kaže:

           

''Sud pripada samo Allahu, a On je naredio da ne činite 'ibadet nikom osim

Njemu.'' (Jusuf; 40)

U ovom ajetu Uzvišeni Allah, spaja Tewhidur -Rububijjeh (Allahova Jednoća u

Gospodarstvu) i Tewhidul -Uluhijjeh (Allahova Jednoća u ‘ibadetu -božanstvu).

Kada Allah subhannehu we te’ala kaže : „Sud pripada samo Allahu...“ – to znači da
kao što je On Jedini Gospodar, On je Jedini i Sudija. Poznato je da nije dovoljno da
čovjek potvrdi Allahovu Jednoću u Gospodarstvu, ako mu čini širk u 'ibadetu, kao što
je bio slučaj sa Qurejšijjama. Stoga je neophodno, kako bi Is lam bio validan, da čovjek
nakon što potvrdi Tewhidur -Rububijjeh, također učini Allaha Jednim u 'ibadetu -
obožavanju, tako što će samo Njemu 'ibadet činiti i svjedočiti da oni koji ne čine 'ibadet
samo Allahu, nisu od muwehhida. Zato Allah kaže: „... a On je naredio da ne činite
'ibadet nikom osim Njemu .''

Stoga, ako čovjek prizna da je Allah Jedini Sudija, pa uzme nakon toga za sudiju u
rješavanju sporova taguta, takav biva mušrikom koji je počinio Allahu širk u
Uluhijjetu. Dakle, ovaj čovjek je upao u veli ki Širk, a ne samo u veliki kufr, kako to
kaže Bilibani. Kako nije upoznat da i 'Ali el -Khudajr i drugi, nazivaju tehakum ve likim
širkom u svojim knjigama?

Kaže šejh Sa'di, rahimehullah:

''Onaj ko se bude parničio pred nečim drugim mimo Allaha i Poslanika , uzeo je to za svoga
gospodara i tako se sudio pred tagutom .''
(Qawlu Sedid 'ala Kitabit-Tewhid)

39
Neka nam sad kaže Bilibani kakav je hukm -sud, (propis) čovjeka koji uzme za
gospodara nekog drugog mimo Allaha? Mušrik i kafir, ili kafir nakon uspostave
argumenta, a musliman prije? I da li je uzimanje drugog za gospodara mimo Allaha
veliki širk ili ne? Odgovor je elhamdulillah jasan.

Nema sumnje, da je traženje presude 'ibadet i kada taj 'ibadet bude upućen nekom
drugom mimo Allahu, onda čovjek biva mušriko m, jer između širka u 'ibadetu i širka
u sudu, nema nikakve razlike.

Rekao je šejh eš-Šenqiti, rahimehullah:

„Širk Allahu u Njegovom Sudu (hukmu) i širk Njemu u ‘ibadetu; oboje su istog značenja,
među njima apsulutno nikakve razlike nema. Tako je onaj koj i slijedi neko uređenje (nizam)
mimo Allahovog nizama i zakon mimo Allahovog Zakona poput onoga koji čini ‘ibadet
kipovima i sedždu idolima. Među njima nema nikakve razlike u bilo kojem pogledu i obojica su
mušrici u Allaha.“
(Adwa ‘ul Bejan, 7/162, i Naw aqidul-Iman, 297 strana)

Rekao je Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu ‘alejhi we sellem :

''Allahu, Tebi sam se predao, u Tebe sam povjerovao, na Tebe sam se oslonio, Tebi se vraćam, u
Tvoje ime se raspravljam, pred Tobom se sudim (parničim) , oprosti mi ono što je bilo i što će
biti, ono što tajno ili javno učinih, ti si moj Bog, nema boga osim Tebe .''
(Buhari)

Kaže imam Ibnul-Qajjim rahimehullah, u komentaru ovog haditha:

''...pa je spomenuo približavanje Allahu, hvaleći Ga i slaveći, priznavajući Mu 'ibadet, a zatim
je zatražio oprost.'' (El-Medaridž es-Salikin, 32/1)

Dakle, Ibnul-Qajjim rahimehullah, spominje tri stvari iz ove dove, kako bi se približio
Allahu: Hvaljenje Njega Uzvišenog, slavljenje i priznavanje 'ibadeta samo Njemu a to
je oslanjanje na Njega, vraćanje Njemu, odricanje radi Njega i parničenje pred
Njegovim Sudom, a zatim traženje oprosta.

U ovom hadithu se nalazi dokaz da je parničenje pred Allahovim Sudom, 'ibadet i da

onog momenta kada taj 'ibadet bude upućen nekom drugom mimo A llaha od strane
čovjeka, taj čovjek biva mušrikom.

40
Međutim, mnogi savremeni učenjaci su odobrili ovaj veliki širk. Neki u prinudi, neki
radi televizora, poput Ebu Basira, a n eki čak i bez prinude (darure).

Pogledaj šta je rekao šejh Sulejman ibn Sehman ra himehullah, kada je bio upitan o
suđenju pred tagutom:
''Drugo stanovište: «... Nakon što si spoznao da je tehakum (parničenje) pred tagutom kufr,
znaj da je Allah u Svojoj Knjizi spomenuo da je kufr gori od ubistva, pa je rekao: ''A smutnja je
veća od ubistva'' - A na drugom mjestu kaže: ''A fitna je gora od ubistva'' - Smutnja (fitna) u
ovim riječima znači kufr, pa kada bi zaratili seljaci i građani i tako svi izginuli – blaže je nego
da na zemlji postave taguta, koji bi sudio suprotno Allahovom Zakonu, a kojeg je Allah po
Svome Poslaniku, sallallahu ‘alejhi we sellem, poslao.»
Treće stanovište je da kažemo: Ako je parničenje pred tagutom kufr, a znamo da je predmet
parnice dunjalučki, pa kako ti može biti dozvoljeno da učiniš kufr radi toga? … Pa, kada bi ti
sav dunjaluk otišao – nije ti dozvoljeno suditi se pred tagutom radi toga. Kada bi bio prinuđen,
a dobio bi pravo izbora; ili da se sudiš pred tagutom ili da izgubiš sav dunjaluk – bilo bi ti
obaveza da odbaciš imetak i nije ti dozvoljeno suđenje pred tagutom''
(Ed-Durerus-Senijje, 10/510)

Allah subhannehu we te’ala kaže:

               

   

“Ne,tako Mi Gospodara tvoga, oni neće vjerovati dok za sudiju u sporovima

međusobnim tebe ne prihvate, a potom u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete za
ono što si odredio i dok se sasvim ne pokore -predaju!"
(En-Nisa; 65)

Rekao je šejh Ibnul-Qajjim rahimehullah, u komenta ru ovog ajeta :

«Allah se zakleo da neće biti vjernici sve dok ne uzmu za sudiju Njegovog Poslanika, sallallahu
‘alejhi we sellem, i dok ne budu osjećali tjeskobe u svojim srcima prema presudi, i dok se sasvim
ne pokore njegovoj presudi. Ovo je pravo zado voljstvo sa presudom. Dakle, traženje presude je
od Islama, ne osjećanje tjeskobe je od Imana, a totalna pokornost je od Ihsana »
(El Medaridž es-Salikin, 2/201)

41
Dakle, samo djelo uzimanja taguta za sudiju u rješavanju sporova poništava Islam, jer
se radi o velikom širku i Imanu u taguta.

Rekao je Ibnu Kethir, rahimehullah :

«Pa ko god ostavi mudri šerī'at koji je objavljen Muhammedu sinu Abdullāhovom, pečatu
vjerovjesnika, i ode drugom derogiranom zakonu po presudu – on postaje kāfir. Pa šta onda reći
za onoga koji ide el-Jāsiqu za presudu i njemu daje prednost (nad šeri'atom Muhammeda,
sallallāhu ‘alejhi we sellem)? Ko god ovo učini – postaje kāfir po konsenzusu muslimana.»
(El-Bidaje wen-Nihaje, 13/128)

Ako želite malo više o ovome da pročitate, savj etujemo vam knjigu od našeg brata Ebu
Muhammeda, «Odgovor na šubhu poturenu Ibn Kethiru» . Savjetujemo vam također da
preslušate njegovih 39 predavanja, na temu tehakum u kojima će te naći definiciju i
suštinu tehakuma i odgovor na mnoge šubhe, vezane za tu mes’elu.

Da im olakšamo stvar kažemo im jednostavno, jasno i glasno, Allah je uopšteno

protekfirio svakog mutehakima pred tagutom, pa neka nam oni koji neke opravdavaju
neznanjem donesu kategorički šeri’atski dokaz o tome i stvar će biti riješena, a
paukove mreže i neznanja i lične vesvese ne prihvatamo. Pravilo je da tekst ostaje u
svojoj uopštenosti i neograničenosti dok ne dođe specifičan tekst ili ograničavajući, pa
bujrum spomenite ga !

I na kraju kažemo, zabrana tehakuma pred tagutom, itekako ula zi u aslud-din. I to je

ono što je jasno u govoru učenih. Čak i u govoru onih iza kojih se kriju Bilibani, Nusret
i drugi, koji kažu da to nije od aslud-dina, argumentirajući to sa šubhom kufr dune
kufr.

42
Čak i ‘Abdullah el-Qarni u knjizi « Dawabitut-tekfir » to jasno kaže, a to je mnogima
poznata knjiga. Kaže el-Qarni, govoreći o dvojici Židova, koji su posvjedočili šehadet,
ali ne sa namjerom obavezivanja sebe na pokornost samo šeri’atu Poslanika
‘alejhisSalatu we selam:
''Pogledaj u njihovo potvrđiv anje istinitosti Resula, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njihov
šehadet da je on vjerovjesnik. Ali, s obzirom da nisu prihvatili njegovo slijeđenje i iltizam
(pridržavanje) zakona s kojim je došao, Resul sallallahu ‘alejhi ve sellem im nije presudio da su
muslimani. Naprotiv, oni su ostali na svom osnovnom (starom) kufru, što upućuje da je
neophodno za ostvarenje aslud-dina uz uvjerenje da je Allahov din -haqq, da se on prihvati
(qabul), zadovoljstvo sa njim i tehakum jedino pred njim ...''
(Dawabut-tekfir, str. 48)

Ovo je citat jasan u svom značenju, a knjiga Qarnija se na više mjesta bavi ovim
pitanjem.

Međutim, Bilibani, Nusret i njima slični, kada vide da učenjaci pogriješe i dozvole
tehakum mimo prisile, misle da to znači da tehakum kod njih nije od aslud-dina, što
nije neminovno iz njihovih riječi, kao što vidimo u riječima Qarnija, koji ga smatra od
aslud-dina, a dozvoljava ga u darurih, da Allah sačuva.

Oni tačno znaju, da ako priznaju da je tehakum od aslud-dina, kao i neke stvari za
koje itekako znaju da su u zabludi u njima, moraju priznati da je haqq sve ono što mi
kažemo i da oni moraju zastupati isto, a zatim se odreći mnogih njihovih ''ljubavnika'',
zbog kojih su se odlučili da promijene din i rizikuju da im dođe smrt u takvom halu.
Da Allah sačuva od ''sefeha'' koji sljeduje svakog ko nije n a vjeri Ibrahima
'alejhisSelam.

Više o ovoj temi će biti u knjizi, koju je sa Allahovom pomoći spremio naš brat Ebu
Muhammed, Allah ga sačuvao, a koju je napisao na arapskom još prije nekoliko
mjeseci.

Što se tiče prve šubhe, tekfir mušrika i taguta koji se pripisuju Islamu, naš brat Ebu
Muhammed će napisati jedno djelo samo na tu temu, u kojem će donijeti mnogo više
dokaza i argumenata od nas. Molimo Allaha da ga pomogne u tome i da ga pomogne
u svakom pogledu, amin.

43
Utičemo se Allahu od zla naše duše i molimo Ga da uputi sve na pravi put i da nas
učini od iskrenih, onih koji se ne svete radi sebe i da nas ne učini od onih koji se svete
radi sebe a misle da se svete radi Allaha. Allahumme Amin!

Sa Allahovom dozvolom i pomoći završen je odgovor Bilibaniju. Postoje još mnogi

dokazi protiv njega, ali se nadamo, inša’Allah, da će ovo biti dovoljno, onima koji su
razumom obdareni.

Molimo Allaha da primi od nas, da oprosti naše grijehe i da nas usmrti samo ka o
muslimane! Amin!

Molimo Allaha Svemogućeg da obilato nagradi našeg brata Ebu Muhammeda koji
nam je pregledao ovaj redd -odgovor i ukazao na neke stvari. Da ga Allah sačuva
svakoga zla i da ga pomogne protiv onih koji se suprostavlj aju Allahovom dinu-vjeri
Islamu ! Allahumme amin!

Naša poslednja dowa glasi:

      

„Neka je Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova!“

(Junus; 10

44