UNIVERZITET U ISTOČNOM SARAJEVU

SAOBRAĆAJNI FAKULTET
DOBOJ

Tema:
OTPORNICI, TEMPERATURNA ZAVISNOST
Seminarski rad iz elektronike

Student: Ćurić Emanuela

.

1
Otpornik
Otpornik (engl. resistor) je dvopolna, pasivna elektronička komponenta koja
pruža otpor struji, pri čemu je odnos između jačine struje i napona između priključaka u
skladu s Omovim zakonom. Karakteristična veličina otpornika je električni otpor koji je
jednak naponu na otporniku podijeljenom sa strujom koja protiče kroz otpornik. Otpornik se
koristi kao element električnih mreža i elektroničkih sklopova.

Oznake otpornika u električnim shemama: gore evropski i IEC (International Electrotechnical

Commission) simbol,

dole američki (ANSI- American National Standards Institute) simbol.

Oznaka prema standardu IEC

Oznaka prema standardu ANSI

Primjena

 Otpornik se uopšteno koristi za stvaranje poznatog naponsko-strujnog odnosa u

električnim krugovima. Ako je struja u krugu poznata, tada se otpornik koristi za
stvaranje poznate razlike potencijala proporcionalne toj struji. Obrnuto, ukoliko je
poznata razlika potencijala između dvije tačke u krugu, tada se otpornik može koristiti za
stvaranje poznate struje proporcionalne toj razlici potencijala.

 Ograničavanje struje. Postavljanjem otpornika u seriju s nekom drugom

komponentom, struja kroz tu komponentu se ograničava na poznatu i dozvoljenu
vrijednost.

2
 Prigušivač (atenuator) je mreža dva ili više otpornika (djelilo napona) koji služe za
smanjenje napona signala.

 Linijski terminator je otpornik na kraju prenosne linije, konstruisan kao

završna impendansa (otpor čija vrijednost otpora odgovara otporu ostatka kruga na koji je
spojen) i time minimizira refleksiju signala.

Omov zakon 

Odnos između napona, otpora i struje kroz element dan je jednostavnom formulom poznatom
pod nazivom Omov zakon:

gdje je U napon na elementu u voltima (u Americi V), I je struja kroz element u amperima,
i R je otpor u omima. Ako su U i I linearno povezani -- ako je R konstantan -- na određenom
području vrijednosti, kažemo da je materijal na tom području omski. Savršeni otpornik ima
fiksnu vrijednost otpora na svim frekvencijama i amplitudama napona ili struje.

Supravodljivi materijali na vrlo niskim temperaturama imaju otpor jednak nuli. Izolatori (kao
što su zrak, dijamant, ili ostali nevodljivi materijali) mogu imati ekstremno (ali ne
beskonačno) visok otpor, koji se može probiti i tako dozvoliti veliki tok struje u skladu s
dovoljno velikim naponom.

Serijski i paralelni spoj 

Otpornici u paralelnom spoju imaju istu razliku potencijala (napon) na svojim izvodima. Za
izračunavanje ukupnog ekvivalentnog otpora (Req):

3
Zapis paralelnog spoja se u jednadžbama može prikazati kao dvije vertikalne linije || (isto kao
u geometriji), čime se pojednostavljuje jednačina.
Za dva otpornika:

Struja kroz otpornike spojene u seriju ostaje ista, ali napon na pojedinom otporniku može biti
različit. Suma razlika potencijala (napon) jednaka je ukupnom naponu. Određivanje ukupnog
otpora:

Otpornička mreža, kombinacija paralela i serija, se ponekad može rastaviti na manje dijelove
koji su ili paralele ili serije. Na primjer,

Otpor provodnika 

Za izračunavanje otpora vodiča ili nekog drugog elementa čiji otpor želimo izračunati
možemo koristiti sljedeći izraz:

gdje je R20 otpor na 20 °C, ρ specifični električni otpor, l dužina vodiča i A površina

poprečnog presjeka vodiča.

4
Disipacija snage 

Snaga disipirana (potrošena) na otporniku jednaka je naponu na otporniku pomnoženom sa

strujom kroz otpornik:

Sva tri izraza su ekvivalentna, zadnja dva su izvedena iz prvog korištenjem Omovog zakona.

Ukupan iznos oslobođene toplinske energije je integral snage po vremenu:

Ukoliko prosječna disipirana snaga premaši klasu snage otpornika najprije dolazi do
odstupanja otpora u odnosu na nominalnu vrijednost, a kasnije i do uništenja (pregaranja)
zbog pregrijavanja.

Idealni otpornik 

SI jedinica električnog otpora je om (Ω). Komponenta ima otpor od 1 oma ako napon od
1 volt na krajevima elementa rezultira strujom od 1 ampera, koji je ekvivalent toku od
1 kulona električnog naboja (približno 6.241506 × 1018elektrona) u sekundi. Često se koriste i
višekratnici kiloom (1 kΩ = 1000 oma) i megaom (1 MΩ = milijun oma).

Kod idealnog otpornika otpor ostaje konstantan bez obzira na dovedeni napon ili protečenu
struju kroz element ili brzinu promjene struje. Iako stvarni otpornici ne mogu postići ovaj
zahtjev, oni su projektovani da imaju male varijacije u električnom otporu kada su podvrgnuti
tim promjenama, ili promjenama temperature ili ostalim faktorima iz okoline.

Neidealne karakteristike 

Otpornik ima najveći radni napon i struju iznad koje se otpor može promijeniti (u nekom
slučajevima i drastično) ili otpornik može biti fizički oštećen (na primjer može biti pregrijan
ili može pregoriti). Čak ni jednostavan element kao otpornik nema jednaka svojstva u bilo
kojim uslovima neograničeno vrijeme. Otpor zavisi od: napona, struje, temperature,
vlažnosti, itd. Kod čistih metala (bakar, aluminij, zlato, srebro, itd) otpor raste s porastom
temperature. Kod nekih legura otpro se ne mijenja s temperaturom. Otpor ugljena, čak i pada

5
kada ga zagrijavamo. Iako je promjena otpora u odnosu na promjenu temperature vrlo
nelinearna, možemo je aproksimirati sledećim izrazom:

; gdje je T0=20°C

Kako je već spomenuto, neki materijali kao ugljen, smanjuju otpor s porastom temperature.
Čak i staklo, koje je pri normalnom rasponu temperatura poznato kao jako dobar izolator, na
temperaturi taljenja postaje takoreći supervodljivo. Neki opet, kao manganin i konstantan,
zadržavaju približno isti otpor u razumnom rasponu temperatura, pa se koriste za posebne
namjene u tehnici. Neke materije postaju supervodljive kod jako niskih temperatura,
drastično smanjujući električni otpor. Poluvodiči zagrijavanjem smanjuju otpor u zapornom
smjeru, pa njihovo pregrijavanje može ugroziti funkcioniranje elektroničkih uređaja.

Specifični otpor Temperaturni

Materijal
koeficijent α (1/K)
ρ (Ωmm2/m)

Aluminij
- lijevan 0,04 0,0036
- mekan 0,028 0,00403
- tvrdo vučen 0,029 0,0041
Bakar
- mekan 0,0175 0,00392
- tvrdo vučen 0,0178 0,00392
Bronca
- aluminijeva 0,13 - 0,29
0,0006 - 0,001
- kositrena 0,0278
Cekas 1,12 0,00014
Cekas I 0,97 0,00052
Cekas II 1,08 0,00008
Cink 0,06 0,004
Čelik 0,1 - 0,25 0,0045 - 0,0055
- lim 0,13 0,0045
- dinamo-lim 0,27 - 0,67 -
- žica 0,17 0,0052
- lijev 0,142 -
Kantal 0,5 0,00003
Kositar 0,12 0,0045
Magnezij 0,043 0,0041
Manganin 0,43 0,0041
Mjed
- lijevana 0,071 -
- vučena 0,07 - 0,08 0,0013 - 0,0019
Nikelin 0,42 0,00023
Nikal 0,069 0,006
Novo srebro 0,38 0,00007
Olovo 0,06 0,0039
Platina 0,11 0,0031
Silimun, lijevani 0,059 0,004
Srebro 0,0165 0,0038
Volfram 0,055 0,0048

6
 Zlato 0,023 0,004
Željezo, elekrolitsko 0,12 0,0065
Živa 0,958 0,00099

Tablica specifičnih otpora i temperaturnih koeficijenata pri 20˚C

Temperaturni koeficijent otpora TCR(engl. temperature coefficient of resistance), možemo
još izraziti i ovako:

Iako se s TCR izražava temperaturna zavisnost otpornika, brojčano ne odgovara a i

predstavlja osjetljivost izraza za otpor u kojem se nalazi i a. To se vidi i iz jedinice ppm/°C1.

Vrste otpornika

Imamo tri vrste otpornika i to:

 stalni
 promjenljivi
 nelinearni

Stalni otpornici

Stalni otpornici se, prema tehnologiji izrade, mogu podijeliti na:

 žičane otpornike, koji se izrađuju od žica na temelju slitina bakar-nikal ili nikal-krom,
su tijela oblika keramičkog štapića ili cijevi, koja je nosač žice. Na krajevima se
izvode ušice ili izvodi. Izrađuju se za vrijednosti otpora 1 W - 100 kW. Temperatura
površine može biti oko 300 °C ili oko 450 °C uz posebnu glazuru. Karakteristike su
im mali šum i velika induktivnost, ako nisu posebno namotani;

 ugljično kompozitne otpornike, koji izgledaju kao štapići, a napravljeni su od

ugljičnog praha i organskog veziva, na površini im je izolacijski sloj, a izvode se na

1
Jedinica ppm (engl. parts per million) označava osjetljivost u djelovima manjim od postotaka po jedinici. U ovom slučaju 1 ppm/°C znači
da se otpor promjeni za jedan dio miliona po svakom °C temperature na kojem se nalazi.

7
 krajevima otpornog tijela. Promjera su 2 - 5 mm. Tipične su tolerancije ± 20%.
Tipični TCR je u rasponu od -500 do -2000 ppm/°C. Ima dobar impulsni odziv. U
praksi se zamjenjuju sa (slojnim) film otpornicima;

 film (slojne) otpornike, koji su keramička tijela cilindričnog oblika, pokrivena s

filmom otpornog materijala. Izvodi se zavaruju. Napravljeni su od spiralnog žlijeba
koji se uvezuje brušenjem ili laserom. Izolacija i zaštita izvode se organskom
presvlakom. Film se može sastojati od ugljika, metala, cermeta ili površinsko
postavljenih elemenata. Otpornici s ugljičnim filmom su za opštu primjenu. Nastaju
taloženjem ugljikovodika na štapić u odsustvu kisika. Otpornost materijala jako varira
ovisno o omjeru amorfnog ugljika i onečišćenja u filmu. Izrađuju se za iznose otpora
od 1 W do 10 MW, TCR od -400 ppm/°C do -2000 ppm/°C te snagu disipacije oko 0,25
W. Duljine su oko 3 mm, promjera 1,3 mm. Upotreba većih otpornika ovakovog tipa
sa snagom disipacije do 2W je zanemariva. Otpornici s metalnim filmom primjenjuju
se za male vrijednosti otpora, a film se izrađuje od kombinacije spojeva nikla i
fosfora. TCR im je manji od ± 50 ppm/°C. Većina slitina za manje vrijednosti otpora
izrađena je od nikal-kroma ili bakar-nikla, a za veće vrijednosti otpora koriste se
silikati. Za otpornike s velikim snagama disipacije koriste se posebne slitine ili metal-
oksidni film, karakteristika TCR < ±200 ppm/°C, dobre stabilnosti dok se ne prijeđe
temperatura oko 175 °C (300 °C za neke posebne slitine) i tolerancija ± 5%. Cermet
ili metalna glazura je kompozitni keramički materijal. Velike vrijednosti je otpora i
podnosi velike napone. Područje otpora je od 100 kW do 100 MW, TCR je ± 200
ppm/°C, ali je moguće uz posebnu narudžbu izraditi i bolje, od ± 25 ppm/°C.
Karakteristika im je dobra stabilnost i mali šum. Površinsko postavljeni elementi
nastaju kad se na supstrat (pravougli komad keramike, obično alumijskog oksida)
postavi kontakt taloženjem duž dva ruba. Otporni film postavlja se iznad i između
kontakata tehnikom debelog filma. Otpornik se dobija laserskim podešavanjem.
Zaštitni se sloj postavlja iznad otpornog filma. Standardni SMD otpornici imaju
tolerancije ± 5%, TCR 200 ppm/°C (moguće ± 1% TCR ± 50 ppm/°C).

Prepoznavanje otpornika 

Većina cilindričnih otpornika ima uzorak obojanih crta za označavanje otpora. SMD
otpornici imaju numerički uzorak. Kućišta su obično smeđa, plava, ili zelena, iako se
povremeno mogu naći i boje kao tamnocrvena i tamnosiva.

4 tračni cilindrični otpornici 

8
Identifikacija s 4 pruge u boji je najčešće korišteni način kodiranja vrijednosti na svim
otpornicima. Sastoji se od četiri trake u boji koje su obojane oko tijela otpornika. Shema je
jednostavna: Prva dva broja su prve dvije značajnije znamenke vrijednosti otpornika, treća je
množitelj, i četvrta je vrijednost tolerancije. Svaka boja odgovara određenom broju, kao što je
prikazano u donjoj tablici. Tolerancije za ovakve otpornike su 2%, 5% ili 10%.

Tablica standardnih EIA(Electronic Industries Alliance) kodova boja po EIA-RS-279 glasi:

1. 2. 3. 4. traka Temperaturni
Boja
traka traka traka(Množitelj) (tolerancija) koeficijent
Crna 0 0 ×100    
Smeđa 1 1 ×101 ±1% (F) 100 ppm
Crvena 2 2 ×102 ±2% (G) 50 ppm
Narančasta 3 3 ×103   15 ppm
Žuta 4 4 ×104   25 ppm
Zelena 5 5 ×105 ±0.5% (D)  
Plava 6 6 ×106 ±0.25% (C)  10ppm
Ljubičasta 7 7 ×107 ±0.1% (B)  5ppm
Siva 8 8 ×108 ±0.05% (A)  
Bijela 9 9 ×109    1ppm
Zlatna     ×0.1 ±5% (J)  
Srebrna     ×0.01 ±10% (K)  
Bez boje       ±20% (M)  

Otpornici imaju konkretne vrijednosti, koje su određene njihovim tolerancijama. Te se

vrijednosti ponavljaju za svaki eksponent; 6.8, 68, 680, itd. Ovo je korisno zbog toga što će
znamenke, ustvari prve dvije ili tri pruge, uvijek biti ista kombinacija boja, što ih čini
jednostavnijima za raspoznavanje.

Standardni otpornici se proizvode u vrijednostima od nekoliko milioma do nekoliko gigaoma;

samo je određeno područje vrijednosti, koje zovemo povlaštene vrijednosti, dostupno. U
praksi, diskretna komponenta koju kupujemo kao otpornik nije, kao što je prethodno rečeno,
savršen otpornik. Otpornici se često označavaju s njihovim tolerancijama (maksimalna
očekivana varijanca od označene vrijednosti). Kod označavanja otpornika bojama zadnja
desna traka označava toleranciju:

srebrna 10%
zlatna 5%

9
 crvena 2%
smeđa 1%.
Mogu se naći i otpornici s manjim tolerancijama koje zovemo precizni otpornci.

5-tračni cilindrični otpornici 

5-tračna identifikacija se koristi kod otpornika s manjim tolerancijama (1%, 0.5%, 0.25% i
0.1%), za zapisivanje dodatne znamenke. Prve tri trake predstavljaju značajnije znamenke,
četvrta je množitelj, a peta je tolerancija. 5-tračni standard označavanja tolerancija otpornika
se rjeđe može naći, uglavnom na starijim ili specijalnim otpornicima. Mogu se prepoznati
koristeći standardne boje za tolerancije 4-tračnih otpornika. U tom slučaju 5. traka predstavlja
temperaturni koeficijent.

SMD otpornici 

SMD otpornik od 2 MΩ

SMD (engl. Surface Mount Device) otpornici imaju ispisane numeričke vrijednosti na isti
način kao kod cilindričnih otpornika. SMD otpornici sa standardnim tolerancijama se
označavaju s troznamenkastim kodom, u kojem prve dvije znamenke predstavljaju prve dvije
značajnije znamenke vrijednosti, dok je treća znamenka potencija broja 10 (odnosno
množitelj). Na primjer,472 predstavlja 47 (prve dvije znamenke) pomnoženo s deset na
potenciju 2 (treća znamenka), tj. 47 × 102 = 47 × 100 = 4700 Ω = 4,7 kΩ. Precizni SMD
otpornici se označavaju s četveroznamenkastim kodom u kojem su prve tri znamenke ujedno
i prve tri značajnije znamenke vrijednosti, a četvrta znamenka je potencija broja 10.

Prema području radne temperature razlikujemo komercijalnu, industrijsku i vojnu klasu

komponenata.

 Komercijalna klasa: 0 °C to 70 °C
 Industrijska klasa: -25°C to 85°C
 Vojna klasa: -25 °C to 125 °C

10
11