Sociologija 2. godina – Klasične sociološke teorije I (kod prof.

Rade Kalanj)

FRANCUSKA SOCIOLOŠKA ŠKOLA (Cvjetičanin, Supek)

Francuskom sociološkom školom naziva se grupa sociologa koja se okupila oko

Durkheima i Socioloških godišnjaka. Oni su se uspjeli izboriti da se sociologiji
meñu društvenim znanostima prizna status fundamentalne sociološke znanosti.
Zahvaljujući njima, sociologija u Francuskoj dobiva onaj akademski i znanstveni
status koji je u Njemačkoj držala filozofija. Danas ih se takoñer naziva
durkheimovcima.

1. SOCIOLOŠKI GODIŠNJACI
Uloga sociologije je da sa svog stajališta utvrdi ono što je zajedničko i bitno
društvenom ponašanju čovjeka – metodom usporeñivanja i znanstvenom indukcijom.
Da bi sociologija to mogla bilo je potrebno okupiti mnoge specijaliste za pojedine
društvene znanosti koji će prihvatiti pozitivnu metodu sociološke analize. Durkheimu
se činilo da bi se to najbolje mogla uraditi ekipa okupljena u nekom časopisu.
1893. godine osigurali su rubriku pod naslovom Sociološki godišnjak u već
postojućem časopisu Revija za metafiziku i moral (na poticaj Bouglea). Cilj
socioloških godišnjaka bio je da sociolozi djeluju kao zajednički tim na zajedničkom
zadatku prema načelu podjele rada.
1899. godine pojavio se prvi broj Sociološkoga godišnjaka. Duša godišnjaka bio je
Marcel Mauss koji je intenzivno s Durkheimom radio na izdavanjima godišnjaka, zato
nije ni izdao niti jednu vlastitu knjigu. Ono što je grupu u njenom zadatku povezivalo
bili su upravo društveni i akademski otpori konstruiranju znanstvene sociologije.
Većina suradnika završila je školu Ecole Superieure (Viša škola za nastavnike).
Intelektualne veze bile su snažnije od osobnih dodira – nisu se redovito sastajali.
Najužu jezgru Socioloških godišnjaka sačinjavali su Mauss, Hubert, Bougle, Simiand,
Lapie, Halbwachs, Davy, Fauconnet i Richard.
Marcel Mauss (1872 – 1950) bio je Durkheimov nećak i život je posvetio promicanju
njegove sociologije. Specijalizirao se za religijske datosti, surañivao je na
Dukheimovim Samoubojstvima. Njegovo njaznačajnije djelo je Ogled o daru jer se
ovdje pojavljuje njegov pojam totalne društvene zajednice – taj je pojam ušao u
modernu sociologije kao temeljna kategorija jer povezuje sociologiju sa drugim
društvenim znanostima, ali takoñer i s antopološkom problematikom odnosa
pojedinca i društva. U nastavničkoj karijeri došao je do najvišeg zvanja na College de

Sociološka skriptarnica – E-mail: soc.skripte@gmail.com 1

 Sociologija 2. godina – Klasične sociološke teorije I (kod prof. Rade Kalanj)

France, gdje je predavala samo znanstvena elita. Prvi svjetski rat prekinuo je
izdavanje Socioloških godišnjaka. Nakon rata ta se suradnja više nije ponovila u
istom obliku.

2. INSTITUCIONALIZACIJA SOCIOLOGIJE
Da bi se sociologija probila na sveučilišta u Francuskoj bilo je nužno slomiti
društvenopolitičke i akademske otpore, jer su i jedni i drugi odlučivali o prosvjetnoj
politici. Durkheimovci su isticali da su za društvenu integraciju osobito važne
«posredničke organizacije», kao što su sindikati, pa su se njima osjećali najbliži.
U prilog jačanju utjecaja Durkheimovske sociologije išlo je samo jačanje socijalizma i
radničkog pokreta, nego doskora i vodeće snage u Trećoj Republici, neoliberalne
radikalne i radikalsocijalističke stranke. Član Durkheimovske grupe, a i član radikalne
stranke – Celestin Bougle bio je njezin najistaknutiji propagator jer je zahvaljujući
svojem sjajnom govorničkom daru u doba izmeñu dva rata bio najpopularniji filozof i
sociolog.
Celestin Bougle (1870 – 1940) završio je elitnu Ecole normale superieure kao prvi
po rangu pa je kao takav dobio stipendiju za Njemačku. Svoju prvu recenziju uprio je
dosta kritički protiv Durkheima, no taj stav mu nije smetao da bude jedan od
najznačajnijih propagatora nove sociologije, njegove znanastvene orijentacije i
metodologije. Nije pridavao religiji isti značaj kao Durkheim i njegovi suradnici;
protivio se Durkheimu u četiri pravca.
Afirmaciji sociologije u akademskom svijetu doprinijela je konkurencija izmeñu
filozofskih i pravnih fakulteta. Pravni fakulteti u Francuskoj tradicionalno su se
smatrali glavnim nosiocima pravnih i društvenih znanosti koje se bave strukturom
društva i sociologijom. No Durkheimovci su dobili katedre na fakultetima te je njihova
sociologija postala dominantna teorija u društvenim znanostima u Francuskoj.
Njihova najznačajnija područja bile su sociologija religije i sociologija prava.
Durkheimovci su dali jedan novi pogled na sociologiju – povezali su nov način
njezine metode, njezin tematski cilj i odnos sociologije prema drugim egzaktnim
znanostima unutar društvenih znanosti.

3. TOTALNE DRUŠTVENE ČINJENICE

Totalna društvena činjenica je trodimenzionalna – sociološka, historijska i fizio-
psihološka dimenzija. Samo se kod pojedinca može susresto ovo trodimenzionalno

Sociološka skriptarnica – E-mail: soc.skripte@gmail.com 2

 Sociologija 2. godina – Klasične sociološke teorije I (kod prof. Rade Kalanj)

približavanje. Pojam totalne činjenice veže dvostruka zadaća: s jedne strane da

poveže društveno i individualno, a s druge strane fizičko i psihičko. Na koncu čitava
niza redukcija bit ćemo u posjedu totalne činjenice koja podrazumijeva:
1. različite modalitete društvenoga (pravni, ekonomski, religijski...)
2. različite modalitete individualne povijesti (roñenje, djetinjstvo, ženidba...)
3. različite oblike izražavanja – od fizioloških pojava do kategorije nesvjesnih i
svjesnih predodžbi
→ Hipoteza o komplemetarnosti psihičkoga i socijalnoga – dinamička
komplemetarnost koja proizlazi otuda što je psihičko samo običan element značenja
za simbolizam koji ga nadilazi, i jedini način verifikacije stvarnosti čiji raznovrsni
vidovi mogu biti zahvaćeni samo po njemu u obliku sinteze.
Sve što promatramo čini dio promatranja, no promatrač je i sam dio toga
promatranja.
Društvo je uvijek više nego zbir pojedinaca i kao takvo se ne može reducirati na
usamljene pojedince. No isto tako pojedinac stoji u samostalnom odnosu prema
društvenom totalitetu i mjenja ga prema svojim individualnim zahtjevima. Na odnos
individualne i kolektivne svjesti vraćaju se mnogi durkheimovci kad raspravljaju o
odnosu sociologije i psihologije. Rješenje ovog problema dao je Simmel i njegova
ekipa simboličkim interakcionizmom.

4. DRUŠTVENO PORIJEKLO RELIGIJE

Durkheim smatra da društveni temelj predstavljaju idejne činjenice kao što su religija,
moral ili pravo; što je navelo njegove suradnike da počnu istraživati religiju i njezinu
funkciju u društvu.
Durkheim je odbacivao izučavanje religije s teološkog gledišta već je smatrao kako
valja uzimati u obzir «religijske činjenice» – koje nalazimo u raznim društvima i koje
se očituju kao religijsko ponašanje.
Hubert pravi razliku izmeñu čvrsto organiziranih religija (crkve) i slabo organiziranih
(narodna vjerovanja).
Njihovo zanimanje prirodno je išlo prema etnologiji i proučavanju nepismenih naroda;
tu se se susreli sa pojavom totemizma. Totemizam je, za Durkheima, sadržavao u
elementarnom obliku sve bitne komponenete koje sadrže i razvijene religije – mit,
zabrane, ritual, žrtvovanje bogu, pričest, doživljaj preobrazbe pomoću kolektivnog
stapanja (ples, jelo..).

Sociološka skriptarnica – E-mail: soc.skripte@gmail.com 3

 Sociologija 2. godina – Klasične sociološke teorije I (kod prof. Rade Kalanj)

Mauss i Hubert dolaze do zaključka kako je osnovna kategorija religijskog sveto.

Otkrivaju kako magija sadrži razne tehničke postupke koji imaju više mehanički nego
religijski karakter, a iz kojih se kasnije razvila tehnologija ili umjetnost. Valjalo je dakle
očistiti religiju od svih tih naslaga kako bi se došlo do njezine prave prirode. Mauss i
Hubert (proučavajući magiju) dolaze do zaključka kako u magiji, ako i u religiji, postoji
vjerovanje u jednu silu koja vlada svijetom i koju valja učiniti sklonu čovjeku molitvom
ili čaranjem. Melanezijci je zovu manom, a sjevernoamerički Indijanci orendom. Sveto
postoji u svjesti kao opći oblik operativnih pritisaka u pogledu religijskoga mišljenja.
Mitološko ili ritualno vrijeme oblikuje na poseban način vremensko trajanje uvjetujući
tako da se neki datumi redovito ponavljaju i uvjetuju odreñeno društveno ponašanje.
Svečani dani uvijek padaju i isti dan jer u religijskom vremenu isti datumi uvjetuju iste
dogañaje i ponašanje.
Durkheimovci su bili voñeni jednim induktivnim naporom kako bi doprli do temeljnih
kategorija religijskog ponašanja, a iza tih kategorija otkrili prirodu ljudske
društvenosti. «... nadmoć bogova nad ljudima ista je kao nadmoć grupe nad svojim
članovima.»

5. SOCIOLOGIJA I PRAVO
Pravni fakultete (na kojem su studirali mnogi durkheimovci) nastojao je sociologiju
povezati s pravom. Isticali su da pravo, moral i religija potječi iz iste društvene
potrebe za integracijom i prisilom, iz iste potrebe da osiguraju društvenu ravnotežu
vršeći regulatorni utjecaj – sve troje je izraz iste kolektivne svjesti ili osvještenosti.
Davy kaže da društveni život uvijek uključuje veoma strogi sistem obaveza koje su
uvjeti za bilo koji moral ili pravo. Dukheimovci se služe pojmom sociologija prava .
Pravo smatraju kao društvenu obvezu, jer ako netko ima pravo na vlasništvo ili
vjerovanje, tada je drugi obvezan da to poštuje jer inače podliježe društvenim
sankcijama. Pravo je pozitivna, a zakon negativna strana društvene prakse. Dokazali
su da i u primitivnim društvima postoje pravni odnosi koji su izraz društvene svjesti
kao meñusobnih obveza meñu pojedincima. Durkheimovcima se prigovaralo da ih ne
zanima pravo kao pravo već više njhova povijest ili porijeklo.
Mauss i Hubert «Ogled o daru» - pokazano kako običaj darivanja kod Eskima raña
jak osjećaj obveze (samim činom razmjene u onoga kojemu se daje neko dobro) koji
istodobno ima pravni, moralni i religijski karakter. Eskimi imaju dvije društvene
strukture, jednu zimi, drugu ljeti. Njihovo ponašanje se sasvim mijenja u jednom i

Sociološka skriptarnica – E-mail: soc.skripte@gmail.com 4

 Sociologija 2. godina – Klasične sociološke teorije I (kod prof. Rade Kalanj)

drugom slučaju tako da imaju i dva prava i dvije religije – što pokazuje usku ovisnost
prava i religije o društvenoj morfologiji.
Tema krivnje i kazne jako je zaokupljala durkheimovce. Davali su prednost moralnim
pred pravnim sankcijama. Odgovornost odgovara sankciji uopće. Durkheim razlikuje
dvije vrste sankcija: organizirane – primjenjene su posredstvom odreñeneog organa;
sankcije javnog mnijenja – raspodjeljene su na difuzni način, na sve ljude bez
razlike.
Svaki zločin izazaiva jake emocije u društvenoj grupaciji, i te se emocije šire po
difuznom kolektivnom mehanizmu participacije. Na što upozorava Levy-Bruhl, kaže
da primitivne kolektivne predodžbe zadržavaju svojstav cjeline kojoj pripadaju, na taj
način da je sve u svemu.
Razvijene društvene ustanove inhibiraju difuzno širenje kolektivnih emocija i
prisiljavaju pojedince da traže pravi uzrok prijestupa i pravog krivca, čime dolazi i do
individualizacije odgovornosti. Sud o odgovornosti je moralna činjenica. Moral
prethodi pravnopj sankciji, a oboje su podvrgnuti društvenom rasuñivanju koje
započinje s difuznim osjećajem što ga je proizveo zločin ali koji se posredstvom
društvenih ustanova koncentrira na individualnoj odgovornosti.
Durkheimova definicija prava – pravo je niz obaveznih društvenih pravila stvorenih
da osiguraju društvenu ravnotežu. Pravo podliježe uvijek odreñenoj društvenoj
proceduri u kojoj izmeñu tužitelja i tuženog intervenira treća strana na temelju
prihvaćenih pravila o promjeni kazne. Težište svoje definicije durkheimovci stavljaju
na obveze, «objektivno pravo».
Dolaze u sukob s teoretičarima grañanskog ili civilnog prava koji su se u skladu s
liberalnom tradicijom pozivali na «prirodno pravo». No, durkheimovci se nisu previše
bavili osnovnim teorijskim sporovima, već su svoje zanimanje usmjerili prema
povijsnim činjenicama i njihovoj analizi. Bili su protivnici filozofije prava jer su svoju
metodu i pristup smatrali nekom novom vrstom filozofije prava.
Durkheimovci nisu vjerovali u stalni progres ljudskog razvoja; u tom pogledu ostaju
prije antirevolucionaristi. Takoñer su smatrali kako nemamo pravo unositi kriterije
ocjenjivanja o naprednosti ili zaostalosti, jer neka zajednica koja je suvremena nosi
iste crte kao i neka prastara zajednica. U odbacivanju evolucionističkih ocjena slagali
su se s Levy-Straussom.

Sociološka skriptarnica – E-mail: soc.skripte@gmail.com 5

 Sociologija 2. godina – Klasične sociološke teorije I (kod prof. Rade Kalanj)

6. SOCIOLOGIJA I EKONOMIJA
Ekonomija i njezino izučavanje usko je povezano s borbom durkheimovaca za
afirmaciju sociološke metode i pozitivističkog pristupa društvenim znanostima. U toj
borbi nastupali su protiv prevelikog partikularizma na kojoj stoji povijest (deskripcija
društvenih činjenica) i politička ekonomija (racionalana apstraktnost). Njihova
ambicija bila je da podignu povijest na status znanosti, imajući uvijek u vidu prirodne
znanosti, a ekonomiju na razinu prirodne znanosti koja mora voditi računa o
meñuzavisnosti i isprepletenosti ekonomskih pojava s ostalim društvenim procesima.
Tu borbu vodili su Simiand i Halbwachs – završili Ecole normale superieure (filozofi),
dobro poznavali kvantitativne statističke metode.
Durkheim je poricao znanastveni status povijesti jer ona ostaje na razini opisivanja
manje više individualnih dogañaja, dok sociologija mora izražavati zakonitosti
društvenog razvoja. Ako historija počne objašnjavati i usporeñivati dogañaje, tada se
ne razlikuje od psihologije. Zalažući se za funkciju objašnjavanja u znanosti
Durkheimov pozitivizam se suprostavljao shvaćanju novokantovaca koji su smatrali
da je uloga povijesnih znanosti da razumiju, a ne objašnjavaju.
Što se tiče ekonomije, njoj se predbacuje da je ostala u tradicionalnom okviru
spekulativne i racionalne znanosti te ostaje ideološka, normativna i formalistička.
Simiand odbacuje liberalnu političku ekonomiju i marginalistčke teorije. Smatra da je
potrebno istaknuti objektivnu stranu vrijednosti – cijenu. Tako je za njega novac
nešto veoma objektivno, jer je utemeljen na društvenom vjerovanju u njegovu ulogu i
vrijednost. Simiand pokušava utemeljiti ekonomsku sociologiju radeći na
dokumentima i baveći se kritikom tih dokumenata. Promatrajući ekonomske pojave
S. ih nastoji dovesti u red s drugim društvenim pojavama. Predmet njegova
istraživanja nije plaća kao neka ustanova već njezin funkcionalni fenomen – nadnica.
Ona je najjednostavniji element, a ujedno i najobjektivniji, jer se da izračunati tj. lako
kvantificirati. Inače, Simiand je doktorirao na pravnome fakultetu s tezom «Nadnica».
Za razliku od Durkheima, s. smatra da ekomiju treba proučavati krečući od
najrazvijenijih i suvremenih oblika, a ne početnih. Naime tek u razvijenim društvima
neke pojave poznate su u njihovom čistom i izdvojenom obliku, dok se u primitvnim
društvima još nalaze u difuznom stanjugdje ih ne možemo lako razlučiti od drugih, pa
tako niti shvatiti njihovu pravu prirodu i društveni značaj. Pozitivna ekonomska
znanost ne može biti sociološka; ona mora nakon analitičkog postupka težiti sintezi tj

Sociološka skriptarnica – E-mail: soc.skripte@gmail.com 6

 Sociologija 2. godina – Klasične sociološke teorije I (kod prof. Rade Kalanj)

konačno uspjeti otkriti neku moguću uopćavajuću vrijednost koja može protumačiti
prošlost i sadašnjost, i ostati otvorena spram budućnosti.

7. DRUŠTVENA MORFOLOGIJA I PSIHOLOGIJA

Prema Maussu, društvena mofrologija je znanost koja izučava materijalni supstrat
društva , tj. oblik koji poprimaju društva kada se uspostave na zemlji, volumen i
gustoću žiteljstva, način kako je ono raspodijeljeno kao i cjelinu stvari koje služe kao
sjedište kolektivnom životu. Durkheim kaže da reljefni oblici utječu na stukturu
društva, ali je ne odreñuju. Promjene u društvenoj morfologiji dovode do promjena u
društvenim vjerovanjima i normama.
Mauss je o svojoj studiji «Ogled o sezonskim promjenama u eskimskim društvima»
opisuje dva načina života Eskima: ljetni – rasprše se po zaljevima i žive usamljeno u
obiteljskim skupinama; zimski – zajedničke nastambe, kolektivni život.
Mauss zaključuje «Postavili smo metodičko pravilo da je društveni život u svim svojim
oblicima (moralnom, religijskom, pravnom...) funkcija svojega materijalnog supstrata,
te da varira s tim supstratom, tj. s masom, gustoćom, oblikom i sastavom ljudskih
grupacija.» Njegov rad ima metodološku korist da je pokazao kako analiza
odreñenog slučaja može dostajati da se dokaže jedan zakon s krajnjom opteničošću.
Onaj koji je najviše pridonio da se durkheimovski rezultati potvrde u razdoblju
opadanja bio je Maurice Halbwachs. Umro je u koncentracijskom logoru. U
izučavanju društvene morfologije bavio se modernim društvima, klasama i posebnim
položajem radničke klase. Njegova djela su «Radnička klasa i razina života» i «Nacrt
za jednu sociologiju društvenih klasa». Zaključak njegovih istraživanja socijalnih
klasa jest da se njihovi pripadnici ponašaju točno u skladu sa svojom društvenom
klasom i mentalitetom koji im klasa nameće, iako su često prijelazi izmeñu jedne i
druge klase neprimjetni. No one su najčešće oštro izražene. Svaka klasa u svakome
slučaju odreñuje ponašanje članova koji je sačinjavaju. Tako nam motivi ljudi i njhove
težnje izgledaju potpuno zavisni od položaja koji ti ljudi zauzimaju u društvu.

8. SOCIOLOGIJA I PSIHOLOGIJA
Durkheimovci su se susreli sa dilemom odnosa individualne i kolektivne psihologije.
D. kaže kako se sve što je društevno sastoji u predodžbama i dosljedno je proizvod
predodžaba. Mišljenje čovjeka uvjetovano je njegovim društvenim odnosima i
ustanovama, te iste ustanove proizvod su njegova ne individualnog, već kolektivnog

Sociološka skriptarnica – E-mail: soc.skripte@gmail.com 7

 Sociologija 2. godina – Klasične sociološke teorije I (kod prof. Rade Kalanj)

mišljenja. Durkheimovci polaze od pretpostavke suprotne tada vladajućoj psihologiji

(Ribot) – ljuski mentalitet proizvod je odreñenog povijesnog razvoja, pa je nemoguće
tražiti korijene ljudskog mentaliteta u individualnim sposobnostima. Tada još nije bilo
socijalne psihologije. Durkheim se stalno pozivao na kolektivnu psihologiju sui
generis, kao na psihologiju koja se može svesti na individualnu psihologiju (onda je
to odudaralo od filoz. i psiho. tradicije).
Comte je bio pod utjecajem evolucionizma i tražio je da se više pojave protumače
pomoću nižih, psihički procesi pomoću bioloških. Durkheim je to odbacivao.
U to vrijeme vodila se oštra polemika izmeñu Tardea i Durkheima. Tarde u svom
poznatom djelu «Zakoni imitacije» polazi od individualne psihologije te objašnjava
kako cjelokupno društveno ponašanje počiva na zakonima imitacije. Durkheim kaze
da se imitacijom ne mogu otvoriti niti jedna vrata. Postoje gomile koje se uslijed
meñusobnog dodira pojedinca počinju ponašati na način da pojedinac gubi moć nad
svojim razumskim prosuñivanjem, da postaje predmet nekih nesvjesnih sila koje
upućuju da čovjekom vladaju neke emocionalne sile koje nije sposoban razumski
obuzdati. Tu dolazi do razilaženja u mišljenju jer Tarde tvrdi kako to može objasniti
individualna psihologija, a Durkheim tvrdi kolektivna psihologija. Bougles upozorava
da je oponašanje izraz pritisaka kojima je izložen pojedinac u grupi. Durkheim na
prigovor Bouglesa rekao kako on traži psihologiju sui generis, vrstu psihologije koja je
različita od individualne psihologije. Kolektivnu i individualnu psihologiju povezuje
psihofiziologija.
Halbwachs u svojim «Društvenim okvirima pamćenja» odbacuje pristup individualne
psihologije. Zaključuje da se valja odreći ideje da se prošlost čuva kao takva u
individualnim pamćenjima. Ljudi žive u društvu i služe se riječima čiji smisao
razumiju: to je preduvjet za kolektivnu misao. Svaku riječ prate uspomene, mi
izgovaramo naše uspomene prije nego što ih dozivamo; to je govor, čitav niz
društvenih konvencija koje nam dopuštaju da u svakome trenu rekonstruiramo našu
prošlost. Društvena misao stalno oblikuje i preoblikuje naše pamćenje koje ostaje
izloženo društvenim potrebama koje se mijenjaju kao i kolektivni mentalitet ljudi.

Sociološka skriptarnica – E-mail: soc.skripte@gmail.com 8