Hakerska etika

Pekka Himanen
 Urednik biblioteke Ognjen Strpiæ

Izdavaè Naklada Jesenski i Turk

Za izdavaèa Mišo Nejašmiæ

Grafièka urednica Renata Risek

Naslovnica Bo`esaèuvaj

Tisak Zrinski d. d., Èakovec

UDK 174.4 : 007

007 : 174.4
HIMANEN, Pekka
Hakerska etika i duh informacijskog doba /
Pekka Himanen ; <prevela Mirjana Paiæ-Juriniæ>
- Zagreb : Naklada Jesenski i Turk, 2002. –
(Biblioteka 42)
Prijevod djela: The Hacker Ethic and the Spirit of
the Information Age.
ISBN: 953-222-077-1
421017068

Naklada Jesenski i Turk

Uredništvo Vlaška 10, Zagreb, tel./fax: 01 4816 574, e-mail: naklada@jesenski-turk.hr
Prodaja Av. Dubrovnik 15, Zagrebaèki Velesajam, paviljon 25, Zagreb,
tel.: 01 6528 958, fax: 01 6590 186, e-mail: jesenski-turk@jesenski-turk.hr
www.jesenski-turk.hr
 PEKKA HIMANEN

HAKERSKA ETIKA
i duh informacijskog doba

Prevela Mirjana Paiæ-Juriniæ

Naklada Jesenski i Turk

Zagreb, 2002.
Izvornik
The Hacker Ethic and the Spirit of the Information Age
Copyright © 2001 Pekka Himanen
Prologue copyright © 2001 Linus Torvalds
Epilogue copyright © 2001 Manuel Castells
This translation published by arrangement with
Random House Trade Publishing a division of Random House, Inc.
Copyright za hrvatsko izdanje © Naklada Jesenski i Turk
 Sadrz- aj

PREDGOVOR vii
PROLOG Što pokreæe hakere?
Ili: Linusov zakon (Linus Torvalds) xi

DIO PRVI RADNA ETIKA

1. POGLAVLJE Hakerska radna etika 3

2. POGLAVLJE Vrijeme je novac? 15

DIO DRUGI ETIKA NOVCA

3. POGLAVLJE Novac kao motiv 33

4. POGLAVLJE Akademija i samostan 47

DIO TREÆI NETIKA

5. POGLAVLJE Od netikete do netike 63

6. POGLAVLJE Duh informacionalizma 83
v
 Hakerska etika

ZAKLJUÈAK

7. POGLAVLJE Poèinak 103

EPILOG Informacionalizam i umre`eno društvo
(Manuel Castells) 115

DODATAK Kratka povijest kompjutorskog hakerstva 133

BILJEŠKE 141
BIBLIOGRAFIJA 173
ZAHVALE 191

vi
 D I O P R V I

RADNA ETIKA
 1. P O G L A V L J E

Hakerska radna etika

Linus Torvalds ka`e u svojem Prologu da je za hakera »sam

kompjutor razonoda«. To znaèi da haker programira jer ga
samo programiranje veseli, jer mu je zanimljivo i uzbudljivo.
I drugi hakeri misle vrlo slièno. Torvalds nije jedini koji
svoj rad opisuje rijeèima poput »Hakeri na Linuxu rade zato
jer im je to vrlo zanimljivo«. Vinton Cerf, na primjer, kojeg su
prozvali ‘ocem Interneta’, komentira fascinaciju programera
rijeèima: »Programiranje me nevjerojatno uzbuðivalo.«1 Steve
Wozniak, koji je naèinio prvo pravo osobno raèunalo, rekao je
o svojem otkriæu èuda programiranja: »Bio je to doista silno
fascinantan svijet.«2 Na to mišljenje nailazimo posvuda: ha-
keri programiraju zato što su im izazovi programiranja zani-
mljivi. Problemi na koje nailaze pri programiranju bude u
njima istinsku znati`elju, `elju da nauèe nešto novo.
Hakera osim toga njegov posao oduševljava, puni ga energi-
jom. Od vremena MIT-a u šezdesetima haker se budi u rano
poslijepodne i radosno sjeda programirati. Zadubljen je u rad
sve do ranih jutarnjih sati. Dobar je primjer 16-godišnja irska
hakerica Sarah Flannery, koja ovako opisuje svoj rad na tako-
zvanom Cayley-Purserovu algoritmu, jednoj kriptografskoj
metodi: »Osjeæala sam nevjerojatno uzbuðenje… Radila sam
3
 Radna etika

po cijele dane i bila sam jako dobro raspolo`ena. Bilo je trenu-

taka kad nisam htjela prestati.«3
Hakerski posao donosi i radost. Ta radost èesto je plod zai-
grana istra`ivanja. Torvalds je u svojim porukama na Inter-
netu opisao kako se Linux razvio iz malih eksperimenata s
kompjutorom koji je netom bio kupio. Svoju motivaciju da
razvija Linux objasnio je jednostavnom reèenicom: »Rad me
zabavljao.«4 Tim Berners-Lee, èovjek koji stoji iza World Wide
Weba, takoðer govori o tome kako je njegova zamisao potekla
iz pokušaja povezivanja »softvera za igrice«.5 Wozniak obja-
šnjava koliko je svojstava kompjutora Apple »poteklo iz igre,
a ugraðene funkcije za igru bile su tu samo zato jer su trebale
za jedan mali projekt, naime da se programira … igra koja se
zvala Breakout i da se poka`e u klubu.«6 Sarah Flannery opi-
suje kako se njen rad na razvoju kriptografske tehnologije
odvijao izmeðu prouèavanja teorema u knji`nici i praktiènog
programiranja: »Kad bih imala neki posebno zanimljiv teorem
… napisala bih program zato da dobijem primjere. … Svaki
put kad sam nešto programirala, satima sam se igrala umjesto
da se vratim papirima i nastavim kopati.«7
Katkada se ta zaigranost oèituje i u hakerovu ‘ovozemalj-
skom `ivotu’. Tako je Sandy Lerner poznata ne samo kao jedna
od hakerica iza Internet rutera, nego i po tome što voli jahati
gola. Richard Stallman, bradati, dugokosi hakerski guru, dolazi
na kompjutoraška okupljanja u dugoj halji i iz strojeva svojih
sljedbenika egzorcira komercijalne programe. Eric Raymond,
poznati zagovornik hakerske kulture, takoðer je poznat po
nestašnom naèinu `ivota: kao obo`avatelj koturaljki, vozi se
ulicama svoje rodne Pennsylvanije i po okolici prerušen u
drevnog mudraca, rimskog senatora ili kavalira iz 17. stoljeæa.
U svojem opisu filozofije hakera na Unixu Raymond je
dobro prikazao hakerski odnos prema `ivotu opæenito:

Da biste `ivjeli prema filozofiji Unixa, morate biti odani

izvrsnosti. Morate vjerovati u to da je softver zanat koji
4
 Hakerska radna etika

zavreðuje svu vašu inteligenciju i strast. … Razvoj soft-

vera i njegova primjena trebali bi biti vesela umjetnost
i igra na visokoj razini. Èini li vam se to groteskno ili
pomalo èudno, morali biste stati i razmisliti: upitajte se
što ste zaboravili. Zašto se bavite softverom umjesto da
zaraðujete na neki drugi naèin i drugaèije provodite vri-
jeme? Nekoæ ste sigurno mislili da je softver zavreðuje da
bude vaša pasija…
Da biste doista `ivjeli prema filozofiji Unixa, to mi-
šljenje morate imati (ili ga obnoviti). Mora vam biti stalo.
Morate se igrati. Morate biti spremni istra`ivati.8

Sa`imljuæi hakerski odnos prema `ivotu, Raymond upotreb-

ljava izraz pasija. On odgovara Torvaldsovoj razonodi, kako ju
je definirao u Prologu. Raymondov je opis mo`da još bolji, jer
premda oba pojma imaju konotacije koje u ovom kontekstu
nisu mišljene, pasija intuitivno izra`ava one tri razine o koji-
ma smo govorili bolje nego razonoda: posrijedi je posveæenost
jednoj djelatnosti koja je zanimljiva, koja nadahnjuje i donosi
radost.
Takav pasioniran odnos prema radu ne nalazimo samo
meðu kompjutorskim hakerima. Akademski je svijet u ovom
kontekstu njegov mnogo stariji preteèa. Na slièan naèin pa-
sionirano intelektualno istra`ivanje ogleda se u rijeèima što ih
je o filozofiji prije 2500 godina izrekao Platon, utemeljitelj
prve akademije: »Iznenada se u duši pojavi svjetlo kao zapa-
ljeno od iskre koja odskoèi, te onda veæ samo sebe uzdr`ava.«9
Isto takvo gledište naæi æemo i u mnogim drugim podruèji-
ma `ivota – meðu umjetnicima, obrtnicima i ‘informacijskim
struènjacima’, od menad`era preko in`enjera i ljudi u mediji-
ma do dizajnera. Ne nalazi se ta ideja samo u hakerskom @ar-
gonu. Na prvoj hakerskoj konferenciji, odr`anoj 1984. u San
Franciscu, taj je pojam Burrell Smith, haker koji stoji iza
Appleova kompjutora Macintosh, definirao ovako: »Haker se
mo`e baviti gotovo bilo èime, a i dalje biti haker. Mo`ete biti
5
 Radna etika

stolarski haker. Ne morate imati nikakve veze s visokom

tehnologijom. Mislim da se radi o vještini i o tome da èovjek
nije ravnodušan prema onome što radi.«10 U svojem vodièu
»Kako postati haker« Raymond piše: »Postoje ljudi koji haker-
ski odnos primjenjuju na druge stvari [osim softvera], pri-
mjerice na elektroniku ili glazbu – zapravo, mo`emo ga naæi
na najvišim razinama bilo koje znanosti ili umjetnosti.«11
Promatramo li kompjutorske hakere na taj naèin, oni po-
staju izvrstan primjer jedne opæenitije radne etike – koju æemo
nazvati hakerskom radnom etikom. U našemu umre`enom svi-
jetu, u kojem uloga struènjaka za informacijsku tehnologiju
postaje sve va`nija, ta etika stjeèe prednost. No premda se za
opis takva pristupa slu`imo nazivom koji su skovali kompju-
torski hakeri, mogli bismo o njemu govoriti i posve neovisno
o kompjutorašima. Raspravljamo o jednom opæem društve-
nom izazovu koji dovodi u pitanje protestantsku radnu etiku,
koja je toliko dugo odreðivala naš `ivot i koja na nas još ima
velik utjecaj.
Pogledajmo s kojim se to povijesnim i društvenim snaga-
ma suoèava hakerska radna etika. Izraz ‘protestantska radna
etika’ potjeèe, dakako, iz znamenitoga eseja Maxa Webera
Protestantska etika i duh kapitalizma (1904–1905).12 Weber piše
kako razumijevanje rada kao du`nosti le`i u biti kapitalistiè-
koga duha koji je nastao u 16. stoljeæu: »U stvari, ona osobe-
na, nama danas tako poznata a stvarno ipak tako malo po
sebi razumljiva misao du`nosti poziva, jedne obaveze koju
pojedinac osjeæa i mora osjeæati prema sadr`aju svoje ‘pozi-
tivne’ djelatnosti, svejedno u èemu se ona sastojala, svejedno,
naroèito, hoæe li ona prirodnom osjeæaju morati izgledati kao
èisto iskorištavanje njegove radne snage ili pak samo njegova
posjeda stvarnih dobara (kao ‘kapitala’).« I dalje »Jer ovdje ne
samo da je razvijeni osjeæaj odgovornosti apsolutno neopho-
dan nego je uopæe isto tako neophodan i mentalitet koji se,
barem za vrijeme rada, oslobaða stalno pitanja: kako da se uz
maksimum udobnosti i minimum radnog uèinka ipak dobije
6
 Hakerska radna etika

obièna nadnica – i obavlja posao tako kao da je on apsolutna

svrha samom sebi, ‘poziv’.«13
Weber zatim pokazuje kako je druga velika snaga opisana
u njegovu eseju, radna etika protestanata, koja takoðer po-
tjeèe iz 16. stoljeæa, te ciljeve poduprla. Protestantski propo-
vjednik Richard Baxter formulirao je tu etiku rada u njezinu
najèišæem obliku: »Zbog radinosti Bog èuva nas i naše djelat-
nosti; rad je i moralni i prirodni cilj moæi. Reæi: ‘@elim se moli-
ti Bogu i razmišljati [a ne raditi]’, to je kao kad bi vaš sluga
odbio vaš najveæi posao i vezao se za manji, lakši dio.«14 Bog
nije zadovoljan kad ljudi samo razmišljaju i mole – on `eli da
ljudi rade svoj posao.
Posve u kapitalistièkom duhu, Baxter savjetuje poslodavce
da takav stav jaèaju kod svojih radnika, da svoj posao obav-
ljaju najbolje moguæe i da to postane pitanjem savjesti: »Istin-
ski pobo`an sluga u svemu æe slu`iti u poslušnosti prema
Bogu, kao da mu je sâm Bog naredio da to èini.«15 Baxter to
stajalište sa`imlje govoreæi o radu kao ‘pozivu’,16 što je dobar
izraz za tri kljuèna polazišta protestantske radne etike: rad se
ima smatrati svrhom po sebi, morate raditi najbolje što mo-
`ete, i rad se mora do`ivljavati kao du`nost koju èovjek ispu-
njava zato što se ispuniti mora.
Dok preteèe hakerske radne etike nalazimo u akademiji,
preteèe protestantske etike Weber vidi samo u samostanu.
Pogledamo li malo bolje Weberovu usporedbu, doista vidimo
mnoge sliènosti. Tako u benediktinskom redu nalazimo jedno
pravilo iz 6. stoljeæa prema kojem posao koji im je dodijeljen
svi redovnici moraju do`ivljavati kao du`nost. Redovnike koji
zaziru od rada upozorava se da je »dokonost neprijatelj du-
še«.17 Redovnici su svoje zadaæe trebali prihvaæati bez pitanja.
Kasijan, preteèa benediktinaca iz 5. stoljeæa, to je jasno izre-
kao u svojem redovnièkom pravilu, u kojem s divljenjem go-
vori o tome kako je neki redovnik imenom Ivan poslušao
zapovijed svoga nadreðenog i gurao kamen koji je bio tako
velik, da ga nitko nije mogao pomaknuti s mjesta:
7
 Radna etika

Kad je druge trebalo pouèiti na primjeru njegova [Iva-

nova] posluha, pozove ga starješina i rekne: »Ivane, po-
makni i valjaj taj kamen što br`e mo`eš«; i on se smjesta
lati posla, podmeæuæi èas šiju èas èitavo tijelo i iz petnih
`ila pokuša pomaknuti kamen, koji ni veliko mnoštvo
mu`eva ne bi moglo pomaknuti; nije mu samo halja bila
natopljena znojem, nego i vrat; i pritom i ne pomisli da je
zadaæu nemoguæe obaviti iz poštovanja prema starcu i iz
nepatvorene jednostavnosti svoje slu`be, jer u sebi je vje-
rovao da mu starac ne bi mogao nalo`iti da uèini išta
besmisleno ili bezrazlo`no.18

Taj sizifovski napor sadr`i u sebi jednu postavku koja je

odluèna za samostansko mišljenje: èovjek ne bi smio dovodi-
ti u pitanje prirodu svoga rada.19 U Benediktovu redovnièkom
pravilu objašnjavalo se èak i to da priroda rada ne igra nika-
kvu ulogu, jer najviši cilj rada ne le`i u tome da se nešto obavi
nego da se duša radnikova ponizi tako što mora uèiniti sve što
mu se nalo`i – naèelo koje je u mnogim slu`bama, èini se, još
na snazi.20 U srednjem je vijeku taj prototip protestantske
radne etike postojao jedino u samostanima i nije utjecao na
vladajuæe stajalište Crkve, pogotovo ne na društvo u cjelini.
Samostanski naèin mišljenja prekoraèio je samostanske
zidine i proširio se svijetom tek s Reformacijom.
Weber meðutim istièe da je duh kapitalizma, doduše, u biti
imao religioznu potvrdu u protestantskoj etici, no poslije se
ona oslobodila od religije i poèela se razvijati prema vlastitim
zakonima. Da se poslu`imo slavnom Weberovom metaforom:
Postala je religijski neutralan `eljezni kavez.21 To je bitno ogra-
nièenje. U našem svijetu globalizacije trebali bismo o pojmu
protestantska etika razmišljati onako kako razmišljamo o, pri-
mjerice, izrazu platonska ljubav. Kad ka`emo da netko nekog
voli platonski, ne mislimo da je dotièni platonist – to jest, pri-
staša Platonove filozofije i metafizike. Platonsku vezu mo`e-
mo pripisati pripadniku bilo koje filozofije, religije ili kulture.
8
 Hakerska radna etika

Jednako tako mo`emo, bez obzira na vjeru ili kulturu, govoriti

o neèijoj ‘protestantskoj etici’. U skladu s protestantskom
etikom tako mo`e djelovati i Japanac, ateist ili revan katolik.
Ne trebamo iæi daleko da bismo shvatili koliko je prote-
stantska etika još jaka. Uobièajene izjave poput »Svoj posao
`elim dobro obavljati« ili rijeèi što ih poslodavci izgovaraju pri
oproštaju s novopeèenim umirovljenikom kako je dotièni »uvi-
jek bio marljiv/odgovoran/pouzdan/odan radnik«, naslijeðe su
protestantske etike jer pred sam rad ne postavljaju nikakve za-
htjeve. Status rada kao najva`nije stvari u `ivotu – u ekstrem-
nom sluèaju rad dovodi do ovisnosti i potpunog zanemarivanja
bli`njih – još je jedan simptom protestantske etike. Tako se
posao obavlja stisnutih zuba i u punoj odgovornosti; mnoge
ljude peèe savjest kad zbog bolesti ne mogu iæi na posao.
Gledano u širem povijesnom kontekstu, ta neprekidna pre-
vlast protestantske etike i ne iznenaðuje. Moramo imati na
umu da, premda se naše umre`eno društvo u mnogim pogle-
dima razlikuje od svoga prethodnika, industrijskoga društva,
njegova ‘nova ekonomija’ nije potpuno prekinula s kapitaliz-
mom koji Weber opisuje; posrijedi je tek jedna nova vrsta kapi-
talizma. U Informacijskom dobu Castells istièe da rad u smislu
muke i truda, unatoè rajskim predviðanjima Jeremyja Rifkina
u knjizi Kraj rada, i dalje postoji. Lako se èovjek zanese tom
iluzijom da æe zbog tehnološkog napretka naš `ivot nekako
automatski biti manje usmjeren na rad – ali bacimo li pogled
na empirijske podatke o dosadašnjem razvoju umre`enoga
društva i projiciramo ih u buduænost, morat æemo se slo`ili s
Castellsom: »Rad je središnja toèka u `ivotu ljudi, a to æe biti
i ubuduæe.«22 Umre`eno društvo ne dovodi u pitanje prote-
stantsku etiku. Prepušten samome sebi, duh usredotoèen na
rad u njemu lako zadr`ava prevlast.
S obzirom na sve to, radikalnost hakerskog odnosa prema
`ivotu sastoji se u tome što u umre`eno društvo unosi alter-
nativan pristup – jedan duh koji konaèno dovodi u pitanje
vladajuæu protestantsku etiku. U tom kontekstu nalazimo
9
 Radna etika

onaj jedini aspekt u kojem su svi hakeri pravi krekeri: poku-

šavaju razbiti lokot na `eljeznom kavezu.

Svrha `ivota

Protestantska se etika ne mijenja preko noæi. Kao i kod svake

druge velike kulturne promjene, za to je potrebno vrijeme.
Protestantska je etika tako duboko usaðena u našu svijest, da
èovjek mo`e pomisliti kako le`i u ‘ljudskoj prirodi’. Naravno,
to nije toèno. Na to nas podsjeæa èak i kratak pogled na pret-
protestantski odnos prema radu. I protestantska i hakerska
etika jedinstvene su pojave u povijesti.
Pogledi Richarda Baxtera na rad bili su pretprotestantskoj
Crkvi potpuno strani. Prije Reformacije kler je vrijeme posve-
æivao u razmišljanju o pitanjima kao što je »Postoji li `ivot
nakon smrti?«, no mišlju o tome postoji li nakon smrti rad
nisu se zamarali. Rad se nije ubrajao u najviše ideale Crkve.
Sam je Bog radio šest dana i sedmoga je poèinuo. Bio je to i za
ljude najviši cilj: na Nebu ljudi neæe morati raditi, baš kao što
ne rade nedjeljom. U Raju nema rada. Moglo bi se reæi da je
na pitanje »Što je svrha `ivota?« kršæanstvo isprva imalo ovaj
odgovor: Svrha `ivota je nedjelja.
Ne radi se tek o duhovitoj dosjetki. U 5. stoljeæu Augustin
je naš `ivot doslovce usporedio s petkom, danom kada su,
prema crkvenom uèenju, Adam i Eva zgriješili a Krist patio na
kri`u.23 Augustin je pisao kako æemo na Nebu naæi vjeènu ne-
djelju, dan u koji se Bog odmarao a Krist uzašao na nebo: »Bit
æe to doista najveæi sabat; sabat koji nema kraja.« @ivot je
samo dugo èekanje na vikend.
Buduæi da su crkveni oci u radu vidjeli tek posljedicu isto-
ènoga grijeha, Adamov i Evin `ivot u Raju opisivali su osobito
pomno. Što god da su njih dvoje ondje èinili, ne bi se baš
moglo nazvati radom. Augustin istièe da u Edenskome vrtu
»hvalevrijedan rad nije bio tlaka« – bio je tek ugodan hobi.24
10
 Hakerska radna etika

Predreformacijski crkveni oci razumjeli su rad, ‘tlaku’, kao

kaznu. U srednjovjekovnoj vizionarskoj knji`evnosti, u kojoj
se pripovijeda o crkvenim predod`bama Pakla, pokazuje se
pravo lice rada kao sredstva muèenja: grešnike se ka`njava
èekiæima i drugim alatom.25 No postoji u tim vizijama Pakla
jedna kazna još okrutnija od tjelesnoga muèenja: vjeèni rad.
Kad je pobo`ni brat Brendan u 6. stoljeæu posjetivši drugi svi-
jet tamo vidio nekog radnika, smjesta je naèinio znamen kri-
`a: shvatio je da je došao onamo gdje se ostavlja svaka nada.
Evo opisa njegove vizije:

Kada su pošli dalje, èuli su nedaleko buku mjehova što su

buèali poput grmljavine i udarce kovaèkoga bata po na-
kovnju i `eljezu. Sv. Brendan naoru`a se na to znakom
kri`a po cijelome tijelu i reèe: »O, Gospodine Isuse Krise,
izbavi nas od ovoga zlokobnoga otoka.« Ne proðe dugo i
doðe jedan od stanovnika raditi. Bio je kosmat i gnusan,
garav od vatre i dima. Kad ugleda sluge Bo`je u blizini
otoka, povuèe se u svoju kovaènicu i glasno zavièe: »Jao
meni! Jao meni! Jao meni!«26

Ne ponaša li se èovjek u ovozemaljskom `ivotu dobro,

tako se mislilo, u sljedeæem je osuðen na rad. I što je još gore,
taj æe rad prema pretprotestantskoj Crkvi biti posve beskoris-
tan i toliko besmislen, da to èovjek ne mo`e zamisliti ni u naj-
gore svoje radne dane na zemlji.
Ta se tema kristalizira u apoteozi predreformacijskoga svje-
tonazora, u Danteovoj Bo`anstvenoj komediji (koju je dovršio
netom prije smrti 1321.), u kojoj su grešnici koji su `ivot po-
svetili novcu – i rasipnici i škrtci – osuðeni da u vjeènu krugu
guraju veliko kamenje:

Više no igdje tu ugledah ljudi;

S dvije strane idu i, vièuæi jako,
svak valja teret snagom svojih grudi.
11
 Radna etika

Kada se skobe, okreæe se svako,

i, valjajuæi natrag istom prugom,
vièu: »Što dr`iš? i »Što bacaš tako?«
I vraæaju se tako mraènim krugom,
K protivnoj toèci s dvije strane grnu,
A sve se grde psovkama i rugom.
Kad tamo stignu, opet natrag srnu
I svak se svojim polukrugom `uri.27

Tu ideju Dante posuðuje iz grèke mitologije. U Tartaru, kamo

se slalo one najgore, pohlepni je Sizif dobio najte`u kaznu.
Bio je osuðen da vjeèno uzbrdo gura te`ak kamen, koji mu se
stalno kotrljao nadolje.28 Nedjelja se Sizifu i grešnicima u
Danteovu Paklu vazda osmjehuje, ali nikada ne dolazi. Osu-
ðeni su na vjeèni petak.
Sada kad smo razmotrili tu povijesnu pozadinu, bolje
æemo razumjeti koliko je protestantska reformacija izmijeni-
la naš odnos prema radu. Alegorijski govoreæi, `ivotnu silu
te`u premjestila je s nedjelje na petak. Protestantska je etika
toliko preusmjerila ideologiju, da se odnos Raja i Pakla obrnuo.
Kada je rad na zemlji postao samosvrhom, kleru je postalo
teško razmišljati o Nebu kao mjestu dokonosti, gdje se ništa
ne radi. Rad se više nije mogao predstavljati kao paklenska
kazna. Tako reformirani sveæenik Johann Kaspar Lavater u 18.
stoljeæu objašnjava da èak ni na Nebu »ne mo`emo biti bla-
goslovljeni ako nemamo neko zanimanje. Imati zanimanje
znaèi imati poziv, neku du`nost, neku konkretnu, odreðenu
zadaæu.«29 Baptist William Clarke Ulyat formulira to na po-
èetku 20. stoljeæa kratko i jasno: »[Nebo] je praktièki radio-
nica.«30
Protestantska se etika pokazuje tako moænom, da njezina
usmjerenost na rad pro`imlje èak i našu imaginaciju. Najpo-
znatiji je primjer roman Robinson Crusoe (1719) Daniela De-
foea, pisca koji je uèio za protestantskog sveæenika. Nasukavši
12
 Hakerska radna etika

se na pusti otok Crusoe ne ljenèari, nego sve vrijeme radi. On

je toliko pravovjeran protestant, da ne uzima ni nedjelju slo-
bodno, iako se inaèe pridr`ava sedmodnevnog tjedna. Kad
nekog divljaka spasi iz ruku njegovih neprijatelja, daje mu
prikladno ime Petko, pouèava ga protestantskoj etici i zatim
ga hvali rijeèima koje savršeno opisuju idealnog radnika te
etike: »Nije nikad bilo èovjeka koji bi imao tako vjerna,
privr`ena i odana slugu kao što je bio moj Petko. Osjeæajno je
bio vezan za mene kao dijete za oca.«31
U satirièkoj verziji toga romana pod naslovom Petko Mich-
ela Tourniera, napisanom u 20. stoljeæu, Petkovo je obraæenje
na protestantsku etiku još potpunije. Crusoe odluèi iskušati
Petka i daje mu zadaæu koja je još više sizifovska od one koju
nala`e Kasijanovo redovnièko pravilo:

Dao sam mu zadaæu koju se u svakom zatvoru na ovome

svijetu smatra najgorom vrstom šikaniranja: iskopati
rupu i napuniti je sadr`ajem sljedeæe, zatim iskopati treæu
i tako dalje. Radio je to cio jedan dan, po nepodnošljivoj
vruæini. … Reæi da Petko nije nièim pokazao da ima nešto
protiv takva idiotskog posla, nije dovoljno. Rijetko sam
ga vidio raditi tako zdušno.32

Sizif je doista postao junak.33

Pasionirani `ivot

Kada hakersku etiku postavimo u taj širi povijesni kontekst,

lako æemo uvidjeti da ona – ne samo kao etika kompjutorskih
hakera nego kao najširi društveni izazov – mnogo više slièi
pretprotestantskoj nego protestantskoj etici. Tako bismo mo-
gli reæi da je smisao `ivota za hakere prije nedjelja nego petak.
No, i to je va`no, on nije istovjetan s nedjeljom: hakerska
etika nije istovjetna s pretprotestantskom radnom etikom,
13
 Radna etika

koja snatri o Raju u kojem se ništa ne mora raditi. Hakeri `ele

svoje `elje ostvariti i prihvaæaju da obavljanje èak i zanimlji-
vijih zadaæa ne mora uvijek biti èista sreæa.
Za hakere rijeè pasija opisuje duh njihova djelovanja, iako
njegovo ostvarivanje ne mora u svakom pogledu biti vesela
igra. Tako svoj rad na Linuxu Linus Torvalds opisuje kao spoj
ugodna hobija i ozbiljna rada: »Linux je prije svega hobi (ali u
najboljem obliku: ozbiljan hobi).«34 Premda je pasionirano i
kreativno, hakerstvo ukljuèuje i naporan rad. U svojem vodièu
»Kako postati haker« Raymond piše: »Biti haker znaèi dobro se
zabavljati, no to je oblik zabave koji iziskuje mnogo napora.«35
Napor je uvijek potreban `eli li se postiæi išta iole znaèajno.
Kad mora, haker æe raditi i na manje zanimljivim dijelovima
koji su nu`ni za stvaranje cjeline. Smislenost cjeline, meðu-
tim, daje smisao i njenim dosadnijim aspektima. Raymond
piše: »Naporni rad i predanost prije su neka vrst intenzivne
igre nego muèenje.«36
Postoji razlika izmeðu stalne neveselosti i svijesti da smo u
`ivotu našli neki interes za èije smo ostvarenje spremni obav-
ljati i manje vesele, ali prijeko potrebne dijelove.

14
 2. P O G L A V L J E

Vrijeme je novac?

»Vrijeme je novac«

Sljedeæi središnji aspekt osebujnog naèina rada hakera le`i u

njihovu odnosu prema vremenu. Linux, Mre`a i PC nisu na-
stali u nekom uredu od osam do èetiri. Kada je programirao
prvu verziju Linuxa, Torvalds je radio do u sitne sate, ustajao
u rano poslijepodne i nastavljao raditi. Katkada uopæe nije
programirao, samo se igrao na kompjutoru ili se bavio neèim
sasvim drugim. Slobodan odnos prema vremenu tipièan je za
hakere, jer oni cijene individualan `ivotni ritam.
Max Weber u svojem slavnom eseju istièe organsku vezu
izmeðu pojmova rada i vremena, pri èemu u svoje poimanje
protestantske radne etike uvodi jedno osobito poimanje vre-
mena. Navodi izreku Benjamina Franklina »Vrijeme je novac«.1
Duh kapitalizma izrastao je iz toga odnosa prema vremenu.
Kad razmišljamo o tome kakav odnos prema vremenu pre-
vladava u umre`enome društvu, oèito je da, premda se u mno-
gim drugim pogledima razlikuje od starog industrijskog kapi-
talizma, naša nova ekonomija ipak uglavnom slijedi nazore
protestantske etike o optimizaciji vremena. Danas su sve kraæi
odsjeèci vremena – novac. Castells s pravom govori o tenden-
ciji komprimiranja vremena u umre`enome društvu.2
15
 Radna etika

Optimizirano vrijeme

Optimiziranje vremena nosi posljedice koje nitko ne mo`e

izbjeæi. Tako je predstavljanje poslovnih vijesti na televiziji
dobar kulturni pokazatelj kako za nas vrijeme pulsira sve
br`e. Glazba koja se èuje u pozadini poslovnih vijesti na
CNBC-u još je frenetiènija nego na MTV-u, a i brza vizualna
estetika premašuje svaki glazbeni spot. Gledatelj ne mora
razumjeti sadr`aj vijesti da bi shvatio kako se radi o `urbi.
Takoðer, ne mora razumjeti sadr`aj vijesti da bi shvatio kako
ta brza privreda – koja se u poslovnim emisijama predstavlja
kao u vremenskom izvještaju – odreðuje tempo našega djelo-
vanja. I poslovni i vremenski izvještaj obavještavaju nas o
‘vremenskim uvjetima’ kojima se jednostavno moramo prila-
goditi: sunèano u New Yorku, ugodnih +80 na NASDAQ-u,
opasnost od tajfuna i gubitaka u Tokiju…
U svojem djelu Informacijsko doba Castells empirijski poka-
zuje kako se zaoštrava konkurencija u globalnoj informacij-
skoj ekonomiji (ili, bolje reèeno, informatièkoj ekonomiji, jer
svaka se ekonomija temelji na informacijama, dok naša poèiva
na paradigmi nove informatièke tehnologije; zato æemo izraz
informacijska ekonomija rabiti kao sinonim za to shvaæanje).3
Zbog brzoga tehnološkog napretka nova se tehnologija mora
kupcima što prije dostaviti, prije no što nas pretekne konku-
rencija. Ako ste spori, zaostat æete sa svojim zastarjelim pro-
izvodima; još je gora zakasnjela reakcija na fundamentalne
promjene u tehnologiji.
Najbolji su primjeri za tu kulturu brzine Amazon.com,
Netscape i Dell Computer, sadašnji simboli informacijske
ekonomije. Jeff Beyos, burzovni mešetar koji je osnovao online
trgovinu Amazon.com, objašnjava zašto je va`no dr`ati ko-
rak s tehnološkim napretkom: »Kad nešto raste 2300 posto na
godinu [kao Mre`a u vrijeme kada je Amazon.com osnovan],
morate biti brzi. Osjeæaj za brzinu postaje vaš najveæi kapi-
tal.«4 Jim Clark, koji je osnovao Netscape, drugu od njegove
16
 Vrijeme je novac?

tri kompanije teške milijarde dolara, opisuje svoj let iz Illino-

isa, gdje je stvoren preglednik Mosaic, kljuèan za konaèni us-
pjeh World Wide Weba, u Silicijsku dolinu, nakon što je shva-
tio kakve moguænosti otvara Web: »Sat je otkucavao. Èak je i
taj troipolsatni let iz Illinoisa u San Francisco bio izgubljeno
vrijeme. U usporedbi sa zakonom o kontinuiranom ubrzanju,
èinio se Mooreov zakon sa svojim 18-mjeseènim prirastom
gotovo le`eran [prema utemeljitelju Intela Gordonu Mooreu,
djelotvornost mikroprocesora udvostruèuje se svakih osam-
naest mjeseci].5 Mi smo imali mnogo manje vremena da na-
èinimo posve nov proizvod, plasiramo ga na tr`ište… Ne
ravnamo se više prema 18-mjeseènim razdobljima Mooreova
zakona – u meðuvremenu je to postalo vjeènost! – nego pre-
ma tempu kojim se svjetlost giba u optièkom kabelu.«6
Prema Clarkovu ‘zakonu kontinuiranog ubrzanja’, tehno-
loški proizvodi moraju na tr`ište dolaziti sve br`e. I kapital
poduzetnika koji su u tom podruèju uspješni mora se sve br`e
kretati. Investicije se mijenjaju iz sata u sat, iz minute u minu-
tu, èak iz sekunde u sekundu. Ne smije se dopustiti da kapital
stoji u skladištima ili u obliku prekobrojna osoblja: mora biti
spreman za brza ulaganja u tehnološke novine ili u stalno
promjenjive ciljeve na financijskim tr`ištima.
Komprimiranje vremena danas je došlo do toèke u kojoj se
tehnološka i ekonomska utakmica sastoji od obeæanja da æete
konzumentima donijeti buduænost br`e nego vaša konkuren-
cija. Novi se tehnološki izumi oglašavaju tvrdnjom da nam
buduænost donose sada. Slièno tome, nitko se u privredi ne
zadovoljava mišlju da æe se obogatiti èekajuæi buduænost; zato
su se tvrtke na Mre`i obogatile u rekordnom roku, mnogo
prije no što su mogle ispuniti svoja oèekivanja od buduænosti.
U ovome svijetu brzine jedna nagla promjena u okru`enju
(na primjer tehnološki napredak ili neoèekivana fluktuacija
na financijskom tr`ištu) mo`e donijeti poteškoæe èak i izvrs-
nim poduzeæima i prisiliti ih da otpuštaju ljude koji su svoj
posao sjajno obavljali.
17
 Radna etika

Da bi se prilagodila tim brzim promjenama i ubrzanoj teh-

nološko-ekonomskoj utakmici, poduzeæa su prešla na okretnije
oblike djelovanja. Okretnost se posti`e prije svega umre`ava-
njem. Manuel Castells u svojem Epilogu govori o umre`enim
poduzeæima.7 Umre`ena se poduzeæa koncentriraju na svoje
jake strane i u skladu sa svojim promjenjivim potrebama grade
mre`e s partnerima i konzultantima. Predugo traje da svatko
svladava svaku vještinu, a dodatno osoblje poslije mo`e pos-
tati teret. Umre`ena su poduzeæa èak spremna ulaziti u pro-
jektne saveze sa svojim konkurentima, dok u ostalome ostaju
oštri suparnici. Èak se i iznutra umre`ena poduzeæa sastoje od
razmjerno samostalnih radnih cjelina, koje zajedno rade na
razlièitim projektima. Ljude se zapošljava uz fleksibilnije uvje-
te nego u modelu stalnoga radnog mjesta. Castells ih naziva
flexworkers,8 fleksibilni radnici. Model umre`avanja omoguæu-
je poduzeæu zaposliti samo one ljude koji su potrebni za
tekuæe projekte. To znaèi da u novoj ekonomiji pravi poslo-
davci nisu poduzeæa kao takva, nego projekti jednog ili više
poduzeæa.9
Drugo, djelovanje u umre`enome društvu ubrzava i opti-
mizacija procesâ, koja se katkada naziva i rein`enjeringom,
prema utjecajnom èlanku teoretièara menad`menta Micha-
ela Hammera »Rein`enjering: ne radite automatski, brišite«,
objavljenom 1990. u èasopisu Harvard Business Review.10 Prila-
goditi se novoj ekonomiji ne znaèi samo dodati web stranicu
na stari postupak; ta prilagodba zahtijeva promišljanje svega
što radite. Nakon promjene, èitav se proces mo`e sastojati od
posve novih faza. Ako se to i ne dogodi, ukidaju se sve nepo-
trebne meðufaze i zadr`avanje proizvodâ svodi se na najma-
nju mjeru ili se potpuno ukida. U kulturi brzine, nepokretnost
je još gora od sporosti.11
Treæe, automatizacija, koju poznajemo još iz industrijsko-
ga društva, i dalje igra va`nu ulogu. Pouèno je da u vijestima
o poslovanju u podruèju visoke tehnologije još uvijek èesto vi-
ðamo ljude na tekuæoj vrpci. Kada je neki proces optimiziran,
18
 Vrijeme je novac?

njegovi se dijelovi moraju i dalje ubrzavati automatizacijom

(optimiziranje i automatizacija procesa katkada teku obrnu-
tim slijedom, a to lako dovodi do nepotrebnih ili èak potpuno
pogrešnih poslova.) I visoka se tehnologija još oslanja na
materijalnu proizvodnju, no u njoj se ljudima daju što manje
uloge koje oni uèe obavljati uza što veæu uštedu vremena.
Dakle, jedna osuvremenjena verzija taylorizma, metode opti-
miziranja vremena koju je Frederick Winslow Taylor razvio za
industrijski kapitalizam, postoji i u umre`enome društvu.
Od tipiènoga radnika u informacijskom dobu kultura brzi-
ne danas zahtijeva sve djelotvornije korištenje radnoga vreme-
na. Radni je dan rascjepkan na niz kratkih termina i èovjek
stalno juri s jednog na drugi. U neprestanoj utrci s rokovima
projekata, ne ostaje mu vremena za igru. @eli li ostati na vrhu,
svoje vrijeme mora koristiti optimalno.

Nedjelja postaje petak

Središnja uloga rada u staroj protestantskoj etici znaèila je da

u radu ne ostaje vremena za igru. Apoteoza te etike u infor-
macijskoj ekonomiji mo`e se vidjeti u tome što se ideal opti-
miziranja vremena sada proširuje i na `ivot izvan radnoga
mjesta (ako takav `ivot još uopæe postoji). Pritisak optimi-
ziranja u radnome `ivotu – ili, da se poslu`imo metaforama
iz prvoga poglavlja, pritisak na petak – postao je tako velik,
da uklanja onaj drugi pol protestantske etike, zaigranost u
slobodno vrijeme ili u nedjelju. Kada se radni `ivot jednom
potpuno optimizira, zahtjev za perfekcijom proširuje se i na
sva druga podruèja. Više ni u slobodno vrijeme ne mo`emo
jednostavno ‘biti’ – to ‘bivanje’ moramo posebno dobro obav-
ljati. Tako se samo poèetnik odmara a da prije nije prošao teèaj
relaksacije. Onaj tko se hobijem bavi tek tako, ‘hobistièki’,
izaziva sa`aljive poglede.
19
 Radna etika

Zaigranost je prvo nestala iz rada, a zatim i iz igre. Ostalo

je optimizirano slobodno vrijeme. Witold Rybcynski u svojoj
knjizi U oèekivanju vikenda navodi dobar primjer te promjene:
»Nekoæ su ljudi ‘igrali’ tenis; danas ‘rade’ na backhandu.«12 Još
jedan na rad usmjeren naèin provoðenja slobodnoga vremena
jest uèenje vještina koje su va`ne za rad. Ili se koliko je god
moguæe udaljavamo od rada kako bismo mogli nastaviti radi-
ti u što boljoj formi.
U optimiziranu `ivotu dokolica poèinje slièiti radnome
vremenu. Vrijeme kod kuæe pomno se planira i rasporeðuje
kao i radno vrijeme: 17,30–17,45 h: odvesti djecu na trening.
17,45–18,30 h: teretana. 18,30–19,20 h: termin kod psihijatra.
19,20–19,35 h: pokupiti djecu s treninga. 19,35–20 h: priprema
veèere i jelo. 20–23 h: zajednièko gledanje TV-a. 23–23,35 h:
djecu staviti na spavanje, razgovor s partnerom. 23,35–0,35 h:
gledanje noænog programa. 0,35–0,45 h: posvetiti dodatnu
pa`nju partneru (povremeno). Dan je, po uzoru na radni dan,
oštro podijeljen na vremenske odsjeèke. Naravno, tu podjelu
dodatno uèvršæuje televizijski program. Vrijeme što ga èovjek
provodi kod kuæe èesto je vrlo slièno vremenu koje provodi na
radnome mjestu: juri od jednog do drugog termina ne bi li sve
obavio. Na pitanje novinara, jedna je majka vrlo dobro objas-
nila da obitelji, prema njezinu mišljenju, danas imaju nov sta-
tusni simbol: »Prije su to bili kuæa ili auto. Danas govorimo:
‘Ti imaš mnogo posla? Trebao bi vidjeti koliko mi imamo
posla.’«13
Sociologinja Arlie Russell Hochschild u svojoj knjizi Vre-
menski škripac izvrsno opisuje u kojoj se mjeri za optimizira-
nje vremena slu`imo metodama poslovnog svijeta. Promjene
koje se dogaðaju kod kuæe ne promatra u svjetlu informacij-
ske ekonomije, no lako ih je smjestiti u širi kontekst ako ih
shvatimo kao prilagodbe triju oblika optimiziranja vremena
koji se primjenjuju u ekonomskom `ivotu. I naš se `ivot kod
kuæe ‘taylorizira’ ili automatizira kako bi zadaæe koje obavlja-
mo bile što jednostavnije i lakše. Hochschild dobro primjeæuje
20
 Vrijeme je novac?

kako su roditelji kod kuæe izgubili ovlasti: gotova jela za

mikrovalnu peænicu zamijenila su kuhane obroke prema do-
maæem receptu. Obitelji više ne moraju razmišljati o tome
kako æe se zabaviti – dovoljno je uzeti daljinski i prikljuèiti se
društvenoj tekuæoj vrpci televizije. S dobro pogoðenom ironi-
jom ona opisuje prizor: »Nakon veèere neke obitelji sjede u
ugodnoj tišini i gledaju komedije u kojima televizijske majke,
oèevi i djeca `ustro razgovaraju.«14
U voðenju kuæanstva i obitelji u igru ulazi još jedna poslov-
na strategija: umre`avanje, osobito u obliku vanjske pomoæi,
od jela ‘za van’ do produ`enog boravka u školi (pripravljanje
hrane i briga za djecu postaju ‘podugovornim poslovima’).
Hochschild dobro opisuje novu sliku majke (ili oca) koja na-
staje na taj naèin: »Majka koja je u stalnom vremenskom
škripcu mora sve više birati hoæe li biti roditelj ili æe od drugih
kupovati verziju majèinstva u obliku proizvoda. Oslanjajuæi
se na sve širu paletu dobara i usluga, sve više postaje mena-
d`erica roditeljstva te nadgleda i koordinira prema van okre-
nute dijelove obiteljskog `ivota.«15
Zatim slijedi optimizacija procesa. ‘Proces’ brige o djeci
èak se i kod kuæe optimizira uklanjanjem ‘nepotrebnih’ dijelo-
va. Roditelji se više ne dru`e s djecom tek tako; sada s njima
provode ‘kvalitetno vrijeme’. Poèetak i kraj toga kvalitetnoga
vremena jasno su odreðeni i u njegovu tijeku dogaða se ili
posti`e nešto odreðeno (na primjer, dijete se vodi na školsko
igralište, sportsko natjecanje ili u lunapark). U kvalitetnom se
vremenu svaki neispunjen trenutak minimizira ili neèim is-
punjava. Roditelji koji su potpuno pounutrili kulturu brzine
mo`da èak vjeruju kako to i dijete smatra boljim od odnosa u
kojem roditelji za njih imaju neogranièeno vrijeme. Kako ka`e
Arlie Hochschild: »Kvalitetno vrijeme krije u sebi nadu da pla-
nirane, intenzivne faze zajedništva mogu kompenzirati opæe-
nit gubitak vremena tako da odnos ne gubi na kvaliteti.«16

21
 Radna etika

Fleksibilno vrijeme

U informacijskoj je ekonomiji sav `ivot optimiziran na jedan

za rad tipièan (i u prijašnja vremena netipièan) naèin. Ali, to
nije sve. Uz optimizaciju vremena usmjerenu na rad, protes-
tantska etika podrazumijeva i na rad usmjerenu organizaciju
vremena. S protestantskom etikom došla je ideja redovitog
radnog vremena u središte `ivota. Samoorganizacija je izgub-
ljena i prenesena u podruèje koje je preostalo nakon rada: veèer
kao preostatak dana, vikend kao preostatak tjedna i mirovina
kao ono što još ostaje nakon radnoga vijeka. U središtu `ivota
stoji rad koji se redovito obavlja i koji organizira sve druge na-
èine provoðenja vremena. Weber opisuje kako je u protestant-
skoj etici »nestalan rad, na koji je obièan nadnièar primoran,
èesto neizbje`no, ali vazda ne`eljeno meðustanje. Èovjeku
‘bez profesije’ upravo nedostaje sistematsko-metodski karak-
ter koji, kako smo vidjeli, svjetovna askeza iziskuje«.17
Dosad se ta organizacija vremena u informacijskoj ekono-
miji nije mnogo promijenila. Meðutim, rijetki ipak mogu od-
stupati od strogih, redovitih radnih sati, unatoè èinjenici da
nove informacijske tehnologije ne samo komprimiraju vrije-
me, nego ga èine i fleksibilnijim. (Castells to naziva ‘desekven-
ciranjem vremena’). Uz tehnologije poput Interneta i mobi-
tela, mo`emo raditi gdje `elimo i kad `elimo.
No, ta nova fleksibilnost ne vodi automatski cjelovitijoj
organizaciji vremena. Zapravo, u informacijskoj se ekonomiji
fleksibilnost, èini se, razvija u smjeru daljnjeg jaèanja usmje-
renosti na rad. Informatièari æe vrlo èesto tu fleksibilnost kori-
stiti tako da rade i u slobodno vrijeme. U praksi, komad vre-
mena koji je rezerviran za rad još je uvijek osmosatni (ili dulji)
radni dan, a i slobodno je vrijeme isprekidano radom: pola sata
televizije, pola sata na e-mailu, pola sata izlaska s djecom, a sve
to isprekidano raznim poslovnim razgovorima mobitelom.
Be`iène komunikacije – mobitel primjerice – same po sebi
još ne znaèe slobodu; one mogu biti i ‘tehnologija za hitne
22
 Vrijeme je novac?

sluèajeve’. Tako se svaki telefonski razgovor lako pretvori u

hitan poziv, a mobitel u sredstvo kojim èovjek rješava hitne
sluèajeve dana.
Gledano iz tog kuta, èinjenica da su prvi korisnici telefona
(i fiksnog i mobilnog) bili struènjaci za hitne sluèajeve, poput
policajaca, koji su morali reagirati u hitnim sluèajevima,
doista je ironièna. Aronson i Greenbaum opisuju kako su, na
primjer, lijeènici koji su imali telefon »polako ali sigurno dobili
moralnu obvezu da budu dostupni u svakom trenutku.«18
Telefon se isprva èak i široj javnosti predstavljalo kao sredstvo
za sluèaj opasnosti. U jednoj reklami iz 1905. godine opisuje
se kako telefon mo`e spasiti `ivot usamljenoj kuæanici: »Mo-
derna `ena otkriva da se, zahvaljujuæi telefonu, više ne mora
bojati u sluèaju opasnosti. Ona zna da mo`e pozvati lijeèni-
ka ili, ustreba li, policajce ili vatrogasce i to br`e no što je
obièno potrebno da pozvoni bedinerici.«19 Sljedeæa prednost
sastojala se u tome što je poslovni èovjek mogao nazvati
suprugu i obavijestiti je da je iskrsnulo nešto nepredviðeno i
da æe doæi kuæi kasnije. U reklami iz 1910. muškarac govori
supruzi: »Dolazim pola sata kasnije«, a `ena mu vedro odgo-
vara: »U redu, Johne.« Tekst ispod ilustracije dalje objašnjava:
»Nepredviðeni sluèajevi èesto zadr`e poslovnog èovjeka u
uredu. S Bellovim telefonom na radnome stolu i aparatom
kod kuæe, mo`e odmah nazvati svoje. Nekoliko rijeèi i obitelj
je umirena.«20
Od prvih rijeèi što ih je njegov izumitelj Alexander Graham
Bell 1876. telefonom rekao svojem pomoæniku (»G. Watsone,
doðite, trebam vas«), telefon je povezan s kulturom `urbe.
Paradoks je u tome što nas visokorazvijena tehnologija lako
dovodi na najni`u razinu borbe za opstanak: neprestano smo
pripravni reagirati na hitne situacije. Slika elite u informacij-
skoj ekonomiji dobro odra`ava tu tendenciju: prije je èovjek
pripadao eliti kad više nije morao juriti amo-tamo i stalno
raditi; danas elitu èine ljudi koji su neprestano u pokretu, koji
hitne poslove rješavaju mobitelom i stalno jure neke rokove.
23
 Radna etika

Petak postaje nedjelja

Slu`imo li se tehnološkim napretkom za to da se još više okre-

nemo radu, tehnologije kakav je mobilni telefon lako vode do
rastvaranja granice izmeðu rada i slobodnog vremena u korist
rada. I optimizacija i fleksibilnost vremena mogu voditi tome
da se nedjelja sve više i više pretvara u petak.
Ipak, takav razvoj dogaðaja nije neizbje`an. Haker optimi-
zira vrijeme kako bi mu više vremena ostalo za igru: tako Tor-
valds misli da u jeku ozbiljnoga rada na razvoju Linuxa uvijek
mora biti vremena za partiju karata ili eksperimentiranje s
programima koji nemaju nikakav neposredan cilj. Takvo sta-
jalište zastupaju hakeri još od vremena MIT-a u šezdesetima.
U hakerskoj se verziji fleksibilnog vremena razlièita podruèja
`ivota – posao, obitelj, prijatelji, hobiji i tako dalje – kombi-
niraju le`ernije te rad nije uvijek u središtu. Haker æe se usred
dana zadr`ati na objedu s prijateljima ili æe naveèer otiæi na
pivo i nastaviti raditi kasnije ili sljedeæega dana. Katkada on
ili ona odjednom spontano odluèe ništa ne raditi cio dan i ba-
viti se neèim posve drugim. Prema hakerovu mišljenju, upo-
treba strojeva za optimalno i fleksibilno korištenje vremena
trebala bi èovjeku omoguæiti `ivot koji je manje nalik na stroj
– s manje optimizacije i rutine. Raymond piše: »Da biste se
ponašali kao haker, morate vjerovati u to [da se ljudi ne bi
smjeli ubijati zatupljujuæim, repetitivnim radom] dovoljno
da dosadne dijelove `elite što više automatizirati, i to ne samo
sebi, nego i svima drugima.« Kada se ostvari hakerski ideal vre-
mena koje sami odreðujemo, tada æe petak (radni tjedan)
postati slièniji tradicionalnoj nedjelji (‘preostacima `ivota’).
Povijesno gledano, preteèa te slobode da sami organizira-
mo svoje vrijeme je akademija. Akademija je oduvijek branila
slobodu osobe da sama upravlja svojim vremenom. Odnos
akademije prema vremenu Platon je definirao rijeèima da slo-
bodan èovjek ima sholé, to jest »mnogo vremena. Kad govori,
govori tiho i smireno, i vrijeme mu pripada: ‘Uvijek imaju vre-
24
 Vrijeme je novac?

mena te i svoje rasprave obavljaju udobno i u miru.’«21 Ali

sholé nije znaèilo tek ‘dokolicu’ nego i stanovit odnos prema
vremenu: kada `ivi akademskim `ivotom, èovjek svoje vrije-
me mo`e sam organizirati – rad i dokolicu mo`e kombinirati
po volji. Premda se slobodan èovjek mo`e baviti odreðenim
poslovima, nitko njegovim vremenom ne raspola`e. Kad èo-
vjek svojim vremenom ne mo`e raspolagati – asholía – to je
ravno zatoèeništvu (ropstvu).
U pretprotestantskom `ivotu ljudi su raspolagali svojim
vremenom, èak i izvan akademije, više nego nakon Refor-
macije. U knjizi Montaillou: katari i katolici u jednom francuskom
selu 1294–1324. Emmanuel Le Roy Ladurie daje fascinantan
portret `ivota u srednjovjekovnom selu potkraj 13. i poèet-
kom 14. stoljeæa. Seljani nisu imali nikakvu moguænost egzak-
tnog odreðivanja vremena. Kada su govorili o vremenu, slu`ili
su se maglovitim slikama pa bi rekli, na primjer, da se nešto
dogodilo one godine »kada je brijest prolistao« ili da je nešto
trajalo »koliko treba da se izmole dva Oèenaša«.22 U Mon-
taillouu nije bilo potrebe za toènijim odreðivanjem vremena
jer `ivot u selu nije tekao prema nekom èvrstom radnom
ritmu.
Le Roy Ladurie piše: »Ljudi iz Montailloua nisu zazirali od
teškoga rada i kad se moralo, znali su dobro zapeti; no strogo
odreðen vremenski raspored nisu poznavali. … Tijekom dana
èesto bi prekidali posao, sjeli bi s kakvim prijateljem, katkada
i uz èašu vina. Kad sam to èuo, veli Arnaud Sicre, odlo`io sam
posao i otišao k Guillemette Maury. Ili drugom zgodom: Pierre
Maury poslao je po mene u radionicu, gdje izraðujem postole. …
Guillemette mi poruèuje neka doðem pa uèinih tako. … Kad sam to
èuo, pustio sam posao.«23
Tempo je u Montaillouu još uvelike odreðivao radnik, a ne
sat. Danas, postolar koji iz èista mira usred dana ostavi posao
i ode na èašu vina dobio bi otkaz, bez obzira na to koliko cipe-
la naèinio i koliko dobro radi. Razlog je to što danas radnici
nemaju onu slobodu i ne mogu svojim vremenom raspolagati
25
 Radna etika

onako kao postolar ili pastir u ‘mraènom’ Srednjem vijeku.

Naravno, slika rada u Srednjemu vijeku nije potpuna ne spo-
mene li se i kmetstvo, no zanemarimo li tu va`nu iznimku, za
rad u Srednjemu vijeku mo`emo reæi da, sve dok se posao
zadovoljavajuæe obavlja, nitko nije pazio kako æe radnik pro-
voditi vrijeme.
Jedino je u samostanima rad bio vezan za otkucaje sata.
Tako se povijesna preteèa protestantske etike ponovo mo`e naæi
u samostanu. Zapravo, kad èovjek èita samostanska pravila,
ima dojam da èita pravila koja vladaju u suvremenim podu-
zeæima. Dobar je primjer Benediktovo pravilo. Prema njemu,
svakodnevne se aktivnosti moraju »uvijek ponavljati u isto
molitveno vrijeme i na potpuno jednak naèin«.24 To ‘molitveno
vrijeme’ èinilo je sedam kanonskih èasova (horae canonicae):25

zora Jutarnja (laudes)

9 ujutro Prvi molitveni èas ( prima)
podne Šesti molitveni èas (sexta)
15 sati Deveti èas (nona)
18 sati Veèernjica (vespera)
sumrak Posljednji sat (completorium)
noæ Zornica (matutinae)

Kanonski su sati odreðivali vrijeme za svaku djelatnost. Re-

dovnik je u skladu s njima ustajao i odlazio na poèinak.26 Za
rad, uèenje i jelo takoðer su bili propisani toèno odreðeni sati.
Odstupanje od utvrðena vremenskog rasporeda benedik-
tinci su ka`njavali. Predugo spavanje bilo je za osudu: »Neka
se uèini sve kako se to ne bi dogaðalo.«27 Nikom nije bilo do-
pušteno samovoljno otiæi nešto pojesti: »Neka se nitko ne usu-
di jesti ili piti prije ili poslije utvrðena vremena.«28 Kad bi tko
zakasnio na molitvene sate, bio bi ka`njen – jedina iznimka
od zahtjeva za apsolutnom toènošæu bila je noæna molitva, na
koju se moglo doæi u svako doba do èitanja drugoga psalma
(‘razmaknuti radni sat’).30
26
 Vrijeme je novac?

Protestantska je etika sat iznijela iz samostana i unijela ga

u svakodnevicu te tako postavila koncept modernoga radnika
i s njime povezane predod`be o radnome mjestu i radnome
vremenu. Nakon toga su Franklinove rijeèi vrijedile za sve:
»Svaki dio moga posla ima svoje odreðeno vrijeme.«31 Unatoè
novoj tehnologiji, informacijska se ekonomija još uglavnom
temelji na uredskom radnom vremenu u kojem nema mjesta
za individualna odstupanja.
Èudan je to svijet, a prijelaz u nj nije prošao bez sna`na
otpora. U èlanku »Vrijeme, radna stega i industrijski kapita-
lizam« (1967)32 povjesnièar Edward Thompson opisuje pote-
škoæe na koje se nailazilo pri prelasku na industrijski rad.
Govori o tome kako su srednjovjekovni seljaci, primjerice, bili
orijentirani na zadaæe. U njihovu tradicionalnom misaonom
sklopu bilo je va`no obaviti zadaæu. Vremenski su uvjeti posta-
vljali vanjske granice, ali su ljudi u tim granicama mogli radi-
ti prema osobnim sklonostima. Industrijski je rad, na drugoj
strani, bio orijentiran na vrijeme: rad se definirao prema vre-
menu koje je u nj ulo`eno. Zamisao da se rad definira prema
vremenu a ne prema samome radu, bila je ljudima prije indu-
strijalizacije strana i oni su joj se opirali.
Nova informacijska tehnologija nudi zanimljivo obeæanje:
omoguæit æe jedan nov oblik rada orijentiranog na zadaæu. No,
moramo imati na umu da to ne ide baš automatski. Zapravo,
trenutaèno se ta tehnologija više upotrebljava za pojaèani
nadzor nad radnicima u pogledu radnoga vremena, na primjer
pomoæu kartica za evidentiranje vremena dolaska i odlaska s
posla. (Apsurdnost toga izuma podsjeæa me na mjesec dana
koje sam proveo u Indiji, zemlji koja se industrijalizira. Tuma-
rajuæi danju ulicama, poèeo sam zamjeæivati èistaèe ulica koji
su od jutra do sutra bili na nogama a da ulice nisu bile ništa
èišæe. Kada sam jednom svom prijatelju Indijcu rekao da me
to èudi i upitao ga zašto njihovi šefovi ništa ne poduzimaju,
objasnio mi je da na to gledam iz potpuno pogrešne perspek-
tive. Ja sam, naime, pogrešno mislio da je zadaæa indijskih
27
 Radna etika

smetlara mesti ulice, ali ne, njihova je zadaæa besprijekorno po-

stojati u svojstvu smetlara! To je takoðer dobar opis za ideologiju
koja stoji iza kontrolne ure. Najrafiniranija koju sam vidio ima
desetke šifri koje zaposleni moraju nauèiti kako bi pokazali o
kojoj se specijalnoj nijansi njihove besprijekorne egzistencije
u svakom trenutku radi. Odnosi se to i na stanje njihova
probavnog sustava, koji je glavni razlog i izlika za stanke. To
je na vrijeme orijentirana primjena tehnologije u najèišæem
obliku.)

Ritam kreativnosti

Ne mo`e se poreæi da se u našim poduzeæima još uvijek vodi

previše raèuna o izvanjskim èimbenicima rada, poput vreme-
na i radnoga mjesta, umjesto da potièu kreativnost o kojoj im
u informacijskoj ekonomiji ovisi uspjeh. Veæina menad`era
nije razumjela dalekose`ne posljedice pitanja: »Je li smisao
rada ‘odraðivati radno vrijeme’ ili proizvoditi nešto?« Poèet-
kom 1970-ih Les Earnest iz Laboratorija za umjetnu inteligen-
ciju na Sveuèilištu Stanford dobro je sa`eo odgovor hakera na
to pitanje: »Mi ljude pokušavamo prosuðivati ne prema tome
koliko vremena troše, nego prema tome što posti`u u raz-
mjerno dugom razdoblju od pola godine ili godine.«33
Taj odgovor mo`emo razumjeti i etièki i posve pragmati-
èno. Pragmatièno je tumaèenje da je najva`niji izvor produk-
tivnosti kreativnost. U radnom vremenu od osam do èetiri i u
stalnoj jurnjavi ne mo`e se stvoriti ništa zanimljivo. Zato je
veæ iz ekonomskih razloga va`no dopustiti zaigranost i indi-
vidualne oblike kreativnosti jer u informacijskoj ekonomiji
kontrola lako postane kontraproduktivna. Pritom je, naravno,
va`no i to da u ostvarenju kulture projekata, orijentirane na
zadaæu, rok nije prekratak – da èovjek nema krajnji rok koji
mora bezuvjetno poštovati – pa je kreativan ritam doista
moguæ.
28
 Vrijeme je novac?

Naravno, etièka je dimenzija odgovora još va`nija: rijeè je

o `ivotu vrijednom `ivljenja. Kultura kontrole radnoga vre-
mena kultura je koja dr`i da su odrasli odveæ nezreli da bi
mogli sami upravljati svojim `ivotom. Prema tom stajalištu,
u nekom poduzeæu ili vladinu tijelu postoji tek nekoliko ljudi
koji su dovoljno zreli da mogu preuzeti odgovornost za sebe;
veæina odraslih to nije u stanju bez stalnog vodstva male
skupine osoba od ugleda i autoriteta. U takvoj je kulturi veæi-
na ljudi osuðena na posluh.
Hakeri su oduvijek poštovali pojedinca. Oduvijek su bili
antiautoritarni. Raymond ovako definira stajalište hakera:
»Protiv autoritarnosti morate se boriti gdje god na nju naiðete
prije no što uguši i vas same i druge hakere.«34
Usred sveg tog kljaštrenja vrijednosti i slobode pojedinca
koje se zbiva u ime ‘rada’, hakerska nas etika podsjeæa na to da
`ivimo ovdje i sada. Rad je dio našega `ivota koji teèe i u ko-
jem mora postojati prostor i za druge pasije. U reformi oblikâ
rada ne radi se samo o tome da se poštuje radnike nego i sve
ljude kao ljude. Hakeri ne stoje iza izreke ‘vrijeme je novac’,
nego ‘to je moj `ivot’. I to jest naš `ivot, `ivot koji moramo
`ivjeti u punini, a ne neka njegova ogoljena beta-verzija.

29