Professional Documents
Culture Documents
Kombol-Talijanski Utjecaji U Zlatarićevoj Lirici
Kombol-Talijanski Utjecaji U Zlatarićevoj Lirici
Kombol-Talijanski Utjecaji U Zlatarićevoj Lirici
Napisao
I.
Z a Zlatarića je rečeno da u svojem kanconijeru nema nijedne
pjesme koja bi bila »direktno prevedena« i d a ima razmjerno m a l o
pjesama uzetih i z tuđih i z v o r a ( T o r b . str. 203). T a je tvrdnja
samo donekle tačna, t. j . u t o l i k o što Z l a t a r i ć , k a d je imao pred
sobom k a o model k a k v u talijansku pjesmu, zaista nije imao
običaja da je prevede čitavu, v e ć je, bar k o l i k o dosad z n a m o ,
1
Josip Torbarina : Italian influence on the poets of the Ragusan Republic.
London 1 9 3 1 .
2
Ц в и ј е т а З у з о р и ћ е н з и Д о м и н к о З л а т а р и ћ ; Sremski Karlovci 1 9 0 0
(preštampano iz „ Б р а н к о к а К о л а " ) -
redovno u z i m a o iz nje samo p o koji dio (otsjek, nekoliko stihova),
a k o se nije z a d o v o l j i o time da je samo slobodno prepriča. Pjesama
imitovanih iz tuđih v r e l a ima, naprotiv, k o d njega v r l o m n o g o ;
te su imitacije k a t k a d a dosta slobodna prepričavanja, a k a t k a d a
su opet toliko blizu originalu, da se, k a d je u pitanju pjesnička
originalnost, ne razlikuju mnogo od prijevoda. K a k o bilo, ne treba
misliti da se je Z l a t a r i ć p o svojem shvatanju originalnosti udaljio
od prosječnoga mišljenja onoga vremena; upravo obrnuto: njegova
je z b i r k a puna tipičnih petrarkističkih klišea.
3
N j e g o v a pjesma 2 , na primjer, sadržava poznati opis
gospojine ljepote, k a k a v se nalazi k o d svakog petrarkiste, v a l j a d a
bez izuzetka. S v e su t a k v e pjesme — poznate i po čuvenoj Bernievoj
parodiji — varijante Petrarkinih soneta »Grazie ch' a pochi Ί ciel
largo destina« i »In nobil sangue vita umile е queta«, a sve su
jedna drugoj slične k a o jaje jajetu. Pišući svoju pjesmu Zlatarić
je imao pred očima sonet Pietra Bemba:
Zlatarić:
3
Kad se ovako navodi, misli se uvijek broj pjesme u „Pjesnima razlikim",
Stari pisci hrvatski (Stph) knjiga 2 1 .
4
Bembovi se stihovi navode prema izdanju: Rime di M. Pietro Bembo,
Bergamo 374s.
K a k o se vidi, Zlatarić nije p r e v e o cijeloga B e m b o v a soneta, već
samo neke stihove (upravo većinu stihova), ali ni ono drugo, što
se razlikuje od B e m b o v a soneta, nije Z l a t a r i ć e v o , jer je sve to v e ć
mnogo puta k a z a n o i može se naći ili k o d Petrarke ili k o d koga
drugoga. K o l i k o je puta rečeno da su njezine kose svezale pjesnika!
(Petrarka: O chiome blonde di che Ч cor rrí annoda Amor; Giam-
battista Amalteo — onaj isti koji je neko vrijeme živio u
D u b r o v n i k u — za tolike druge: Le treccie ď or che m annodaro
il core itd.). D a su njezina usta koralj p o n a v l j a se do dosade, isto
tako spominjanje njezina hoda (/' andar celeste k o d Petrarke ili
/' oncsto portamento k o d A m a i t e a itd.). Sličnu pjesmu ima i Ranjina
(Stph 18, pjesma 7), Marin D r ž i ć (Stph 7, str. 5, pj. 2) i drugi, a
1 L u c i ć e v a još od V r a z o v i h vremena slavljena pjesma »Jur nijedna
na svit vila« isto je t a k v a gospojina slika, samo gracioznija od
ostalih. I u Zlatarićevoj pjesmi 1 1 3 nabrajaju se gospojine ljepote;
i ta je pjesma v r l o poučna k a o primjer s k o l i k o su malo vlastite
saradnje nastajale mnoge petrarkističke pjesme. Petrarka ima
pjesama u kojima r a z g o v a r a sa svojim očima (sonet »Occhi pian-
gete«, ballata »O c e h i m i e i l a s s i«), a ima i sonet u kojem
p o z i v a A m o r a da zajedno razgledaju Laurine ljepote (»S t i a m о
Amor a v e d e r la gloria nostra«) i koji je već Šiško Menčetić
i m i t o v a o (Stph 2, II 12). Zlatarić (ili možda već kogod prije
njega) kombinuje početak onih p r v i h pjesama sa sadržajem spome
nutoga soneta pozivajući mjesto Amora svoje oči da razgledaju
gospojine ljepote:
8
Spomenuta pjesma Maroja Mažibradića (Stph 1 1 , str. n6, br. 1 7 ) slobodan
je prijevod ove Bembove kancone.
Qui giace un ch' ogni mal vinse e schernio,
Ma al partir poi di duo lumi felici
s
N o l potendo soffrir, di vita uscio.
Što naš pjesnik u toj istoj pjesmi 1 1 6 dalje želi da se о njem kaže
k a k o ga je dostojna dika zatravila, to je u stilu mnogih talijanskih
soneta u kojima pjesnici zamišljaju što će svijet о njima reći;
Petrarka se u sonetu »Dolci ire, dolci sdegni е dolci paci« nada
da će k o g o d о njemu reći:
assai sostenne
Per bellissimo amor questi al suo tempo,
9
Guidiccioni i Delia Casa, v. Lirici del secolo XVI, Milano 1 8 7 9 , str. 1 5 3
i 1 9 1 . — Angelo di Costanzo: Rime, Padova 1 7 2 3 .
O n a , međutim, bježi od njega k a o plaha košuta, kako Giovanni
délia C a s a (pored mnogih drugih) k a ž e u jednoj svojoj k a n c o n i :
dok je ono o moru koje nema dna ni kraja obična i raširena fraza
(Benedetto V a r c h i : solcando un mar che non ha riva o fondo), kao.
i stihovi:
10
Canzonieri del secolo XVI, Mleci χ816 (Classici italiani 28) str. 3 0 2 .
11
Scelta di sonetu е canzoni de' più eccellenti rimatori ď ogni secolo
II. ed., Bologna 1 7 1 8 , vol. i, str. 2 9 0 .
Lasno bi uljesti u ove prostore,
Ali van izljesti trudne su pokore,
12
G. Torbarina nije dobro shvatio ove Zlatarićeve pjesme, jer se u njoj ne
govori o Ranjininim vrlinama, već о dikama njegove drage; „čas i hvale njegove""
Se sapeste mio basso stato,
E quanto il vivcr più mi grave e nôi,
Direste con sospir: V a r c h i , tu puoi
13
Dolerti a gran ragion ď esser mai n a t o .
Zlatarić:
13
Opere di Benedetto Varchi, vol. secondo, Trieste 1 8 5 9 (Biblioteca classica
italiana, N 0 . 6).
" Rime scelte da diversi str. 38 i 45-9.
T e m p o , per cui a me medesmo piacqui,
Memoria eterna sia di te, ne Ί velo
Giammai ti cuopra, ch' ogni cosa asconde.
1 6
Lirici del secolo XV], str. 2 1 4 i 306.
» A m o r , che meco in quest' ombre ti stavi« ( T o r b . str. 211/2), ali
i na mnoge druge, jer je o v a j tip soneta bio v r l o raširen; u prvoj
svesci Rime scelte da diversi (koju je Zlatarić vjerojatno p o z n a v a o ,
jer su u drugoj svesci iste zbirke izašle Ranjinine talijanske
pjesme) ima n e k o l i k o sličnih (Domenico Veniero, str. 4 1 6 , Pietro
Gradinico, str. 460, a i jedna kancona D e l M i n t u r n o v a sa sličnim
stihovima, str. 567). U nekima se pjesnici sjećaju časova pro
vedenih s dragom, k a o P e t r a r k a i Bembo, a u drugima je p o v o d
sjećanju njezina udaljenost, k a o k o d Veniera, Minturna i Zlatarića.
T a k o Del Minturno:
ili k a d drugi put kaže, da udaljen od nje ima jedinu utjehu u tom
što misli na nju quand' io veglio е nel più forte sonno. Sannazzaro
se, štaviše, i ne žali na rastanak, jer i udaljen od nje veli da ima
pred očima njezinu sliku (kancona: »Non mi doglio, madonna,
17
anzi mi g i o r i o « ) :
1 7
Canzonieri del secolo XVI, str. 188.
javi i u snu; i S a n n a z z a r o u spomenutoj kanconi k a ž e da mu sve
muke ne m o g u zabraniti vedervi desto, o ragionarvi in sonno.
Pjesniku, uostalom, nije dobro ni daleko od nje ni blizu nje (pj.
54), k a o ni drugima koji također na različne načine variraju o v u
protivnost; d a l e k o - b l i z u . Da lunge mi struggo, е da press* ardo
veli Petrarka u sonetu »L' aura gentil che rasséréna i poggi«, a
A n g e l o di C o s t a n z o :
18
Lorenzo de' Medici, Opere, a cura di Attilio Simioni (Scrittori ď Italia),
vol. primo.
Pošto ga je probudila da lungo е pigro sonno, anzi da viva morte
( k a k o su i Z l a t a r i ć e m prema pj. 76 bili obladali »spanje, las i misli
i mnoge nesvijesti«):
Na drugom mjestu:
19
„Građa" knj. 4, str. 142.
čita u Zlatarićevoj pjesmi; taj sonet pokazuje da je Zlatarić i o v u
pjesmu radio po tuđem obrascu:
, 0
Rime scelte da diversi str. 23 т.
" Fracastoro: Canzonieri del secolo XVI, str. 9 8 ; Molza: Rime da di
versi, str. 69.
Bellezza ed Onestà (sonet »Due gran nemiche insieme erano
aggiunte«).
Od različnih Petrarkinih postupaka mnogo su se imitovala
i njegova pitanja; i Z l a t a r i ć k a t k a d a počinje svoje pjesme pitanjima.
Zar da se sad brani od »sione ljubavi« — pita u pjesmi 46 — k a d
više nema pomoći? S a v je već izranjen i na njegovu srcu nema više
mjesta za n o v u ranu, k a k o je već T e b a l d e o g o v o r i o :
2
' ' N i ova pjesma ni pjesma 45 nemaju veze s Petrarkinim sonetom „Расе
Na javi nemila, pojavljuje se gospoja pjesniku u snu »sva
blaga« (pjesma 1 1 8 ) , k a k o se i Petrarki p o j a v l j i v a l a meno altera,
t a k o da bi pjesnik najradije usnuo z a v a z d a . I u pjesmi 1 1 9 ona
noću liječi rane što ih je danju z a d a l a . S v e je to v e ć d a v n o prije
Zlatarića bilo rečeno i ponavljano u talijanskoj petrarkističkoj
poeziji; Bembu se draga pojavljuje u snu più che mai tranquilla
umile (son. »Se Ί v i v e r men che pria m ' è duro e vile«), a S a n n a z -
zaru si bella e si pietosa in vista umile (son. » O sonno, o requie,
o tregua degli affanni«), i to često:
23
Sannazzaro: Canzonieri del s e c o l o XVI, str. 1 8 2 , 1 8 5 , 1 8 6 i 1 8 7 ;
Giovanni Guidiccioni: Rime scelte da diversi, str. 3 8 .
stvari najlakše imituju, potsjeća na Petrarkin sonet »Questa umil
fera, un cor di tigre е ď orsa«; kaošto Petrarka veli da ne može
tante varietati ornai soffrire, teško je i Zlatariću podnositi da mu
je gospoja sad blaga sad nemila, pa se i on jada da će mu »ova
promjena . . . dni skratit«. Zlatarić je vjerojatno i ovo poznavao
u kasnijim varijacijama; jedna je t a k v a varijacija iste teme u o v o m
sonetu L o r e n z a de' M e d i c i :
. . . . . . . . . . libero е sciolto
Visse lieto е signor de' p e n s k r suoi.
Zlatarić:
2 4
Razumije se da i kod bembista katkada ima hiperboličnosti kao i kod
strambolista, jer je ima i kod Petrarke za kojega je Arturo Graf rekao da je prvi
„sečentist" ; onome što je u „Građi" XI, str. 69 rečeno uz Ranjinine pjesme 3 2 2
i 3 2 7 može se dodati i ovaj primjer od Giambattiste Amaltea (iz Rime scelte da
diversi) :
Al dolce vostro canto,
C h ' i fiumi affrena, е quêta Г aere е Ί vento,
Vidi pur io fermarsi il ciel intento.
Ε Ί tempo, che fuggia si lieve е presto,
Alor ritenne il sole,
C h ' immobil feste al suon de le parole.
Da quai ville infernal nel m o n d o uscisti . . .?
Tornati giù, non raddoppiar miei mali . . .
Pietro G r a d i n i c o :
G i o v a n n i délia C a s a :
-'' Sannazzaro: Canzonieri del secolo XVI, str. 1 3 7 , Gradinico: Rime scelte
da diversi, str. 4 4 3 , Deila Casa: Lirici del XVI, str. 1 8 6 .
Ch' i' mi pasco di lagrime; е tu Ч sai (son. »Piu volte A m o r m '
avea già detto: Scrivi«). K o d Z l a t a r i ć a se gospoja krijepi njegovim
suzama bivajući od njih sve ljepša (pj. 103; A m a l t e o , ib.: quanto è
più erudel, più mi par bella). A k o on od toga umre, samo će se
zla i z b a v i t i , dok će »ona glas hud stavit v r h svoga imena«, grozi
se pjesnik p o v o d e ć i se i u tom za tolikim drugima koji su se o v a k o
grozili ili su bili zabrinuti za njezin glas, k a o Lodovico Martelli,
k a d u jednoj stanci u »Lode delle donne« zaključuje da će kriti
svoju b o l :
2 6
Inače Zlatarićeva pjesma 80 nije imitacija spomenutog Petrarkina soneta ni
pjesme iz Stph 2, str. 5 1 7 , br. 1 0 , premda se u svima nalazi tih nekoliko sličnih
stihova. N i ova posljednja pjesma nije iz kanconijera iz 1 5 0 7 , kako navodi g.
Torbarina.
Rad Tueosl. akad. 2 4 7 . ^
Quella che del mio mal cura non prende,
C o m e colpa non sia de' suoi begli occhi
Quant' io languisco, e corne altronde scocchi
2 7
L' acuto stral che la mia vita offende . . ,
, 7
Canzonieri del secolo XVI, str. 265,
Occhi, del mio signor facelle ed arco,
Doppiate fiamma all' alma е dardi al petto,
Poi ch' il ferir m ' è dolce е 1' arder caro.
2 8 e
Citiran u Joseph Vianey, Le petrarquisme en France au X V I siècle, 1 9 0 9
str. 116.
žene z b o g koje je pjesma pisana. Francesco Maria M o l z a ima sličan
sonet u pastirskom kostimu (u Rime scelte da diversi):
2 9
Ali ih ipak ima, kako se vidjelo, i utoliko treba ispraviti mišljenje g.
Torb. str. 2 0 6 da u Zlatarićevu kanconijeru nema prijevoda ni parafraza Petrarkinih
pjesama.
s o
Bembo ima još jednu sličnu kanconu (Rime, Bergamo 1 7 4 5 , str. 1 6 8 ) .
A k o je Ranjina poznavao L. Pascala, mogao je i kod njega čitati sličnu pjesmu
(„Spesso mi stringe a desiar la morte" ; Rime volgari, str. 1 7 ) .
kanconijerima onoga doba neprestano ponavljaju iste stvari uz
neznatne promjene. (Nesumnjivo je, međutim, da će se t a k v i h
sličnosti i imitacija još naći.) V r l o je vjerojatno da je Z l a t a r i ć p o
z n a v a o i ondašnje čuvene antologije i da je k a t k a d a , poznajući
istu temu u nekoliko varijanata, i on d o d a v a o svoju, b e z naročitog
imitovanja bilo kojeg pojedinog pjesnika, ili tačnije imitujući sve
kod kojih je istu temu čitao.
M o ž d a je za bembistički utjecaj k o d H a n i b a l a L u č i ć a i Z l a
tarića pored Bembove slave u Italiji bilo odlučno i to što je L u č i ć
bio mletački podanik ( k a k o je već istakao P . K a s a n d r i ć ) , a Z l a t a r i ć
na naukama u P a d o v i (gdje je i Benedetto Varchi neko vrijeme
31
djelovao), jer je mletačko područje, naročito P a d o v a , bilo centar
bembizma.
Protivno od onoga što je mislio g. T o r b a r i n a , v r l o je neznatan
utjecaj A r i o s t o v na Zlatarića, a p o g o t o v u se ne m o ž e reći da je
Z l a t a r i ć e v a pjesma 53 »the closest imitation that Zlatarić ever
made of an Italian poem« (str. 2 1 4 ) , jer ima, k a k o smo vidjeli,
čitav niz pjesama u kojima je Z l a t a r i ć svojim modelima mnogo
bliži negoli u ovoj pjesmi. Isto se t a k o ne može govoriti о nekoj
sličnosti temperamenata i о sličnosti estetskih i pjesničkih ideala
A r i o s t o v i h i Zlatarićevih, bar ne više nego о sličnosti između Z l a
tarića i bilo kojega od mnogih talijanskih petrarkista o n o g a doba
koji slučajno nema m n o g o imitacija starih. K a d Flamini ističe (»II
Cinquecento« str. 193) k a k o je p l a t o n i č k i idealizam A r i o s t o v p o
suđen i k a k o A r i o s t o onda k a d ga se riješi »pare che abbia r i t r o v a t o
la sua vena е la sua t a v o l o z z a « , čini to z a t o što je A r i o s t o v a vena i
tavolozza dovoljno p o z n a t a iz » O r l a n d a « . K o d Z l a t a r i ć a , naprotiv,
nemamo sličnih svjedočanstava.
Biti u školi Pietra B e m b a nije z n a č i l o osloboditi se imita-
torskih navika, jer je B e m b o i sam bio imitator i č i t a v a se njegova
»reforma« osnivala na što vjernijoj imitaciji Petrarke. Zato ne
treba ni od Zlatarića o č e k i v a t i da će i m i t o v a t i manje nego naši
dotadašnji pjesnici ili da neće i m i t o v a t i »ropski« k a o oni (Torb.
str. 203). Imajući pred sobom potpuniju sliku njegovih imitacija,
mi sada znamo da se on u tom ne razlikuje bitno od njih, jer i k o d
njega ima dovoljno imitacija sasvim vjernih originalu i u k o j i m a
nema ničega njegova, a n e k o l i k o p r i j e v o d a više ili manje nije u tom
3 1
O d svojih Lezioni sul Dante posvetio je Benedetto Varchi treću, Dell''
amore, al rev. monsignor Beccatelli, arcivescovo di Raugia (Opere, str. 3 2 1 ) .
p o g l e d u odlučno. I Z l a t a r i ć e v a se poezija hrani iz općega fonda
k o n v e n c i o n a l n i h klišeja, a što je g l a v n o : ni u njegovim pjesmama
ne osjećate onaj naročiti » z v e k jedne duše« koji je toliko k a r a k t e
rističan z a s v a k o g a p r a v o g pjesnika. Zlatarić je bio više literat
diletant nego »pjesnik znatne individualnosti«, a bio je i suviše
imitator da bismo ga držali originalnijim ne samo od Ranjine i od
prosječnih talijanskih pjesnika onoga vremena v e ć i od Bemba
(ib. str. 203, 2 1 1 i 2 1 2 ) . U doba k a d je u Italiji sav svijet, od kardi
nala do k u r t i z a n a , uzdisao u stilu del maggior Tosco i k a d je B e m b o
p r o b u d i o tolike k n j i ž e v n e ambicije od M l e t a k a d o N a p u l j a i do
našega K o t o r a gdje je L u d o v i c o Pascale pjevao »nelP estremo
angulo della D a l m a t i a , infra monti alpestri et p r i v i di ogni c o m -
mertio et conversation gentile«, priključili su se tom k o r u i naši, bilo
hrvatski k a o H a n i b a l L u č i ć i Zlatarić, bilo talijanski kao Sabo
Bobaljević G l u š a c i M i h o M o n a l d i , samo je nevolja bila u tom što
nije samo p j e v a o sav svijet, v e ć je i s v a k o pjevao k a o sav svijet.
T a k o su i k o d Z l a t a r i ć a ne samo teme već i slike, poredbe, simboli
i rječnik isti k a o i k o d talijanskih pjesnika njegova vremena, kojima
je on sličan u p r a v o t a k o k a k o su i oni slični jedan drugome. R a z l i k e
medu našim pojedinim pjesnicima šesnaestoga stoljeća ne potječu
t o l i k o od r a z l i k a u temperamentima i od različna o d r a z a svijeta u
nejednakim duhovima, koliko od toga što svaki imituje drugu
književnu struju ili m o d u . T a k o se i Zlatarić razlikuje od Šiška
Menčetića ili D i n k a Ranjine u p r v o m redu p o tom što je on imi-
t o v a o pjesnike sa čistijom petrarkističkom inspiracijom, k a k o je već
istaknuto.
A k o me ne pristav
ucvilja žestoka, nemila, zla ljubav,
jak zvijeri kad tjera po gori srdit lav,
zač neće o d n i t i
ki prav gnjiv ž e l j u onu, ka sili s l i j e d i t i
m e n e tu, k a ž u d i m o j u z l e d viditi?
3 2
Isp. André Vaillant, La langue de D o m i n k o Zlatarić, str. 2 5 8 .
T e r vas bolan tebe dvorim,
i misleći sved о tebi
ne znam ništa sam о sebi,
gdje u živom ognju gorim.
O d O m e r a bolji stokrát,
u lijecijeh si sam Ipokrat . . .
3 3
Isp. A . Vaillant, о. с. str. 3 8 / 3 9 i str. 1 5 5 i d .
16. D e pîscibns 1оббШШи9 еошец!, i t. d. (Gorjanović) . . . .
,17. Akcenti u glagola. (Daničič) i r a s p r u d a и 6 . , . . . . .
№. Ûragja za neogensku malakološku faunu Dalmacije, Hrvatske i
7
Slavonije. (Ďrusma) ' : . ~ . ".\ ·
ч ·''''. ·'.
19. Hrvatski spomenici ninskoga područja. (Jelić) . . . « . .
30. O s f e d e i e m trijasu Gregurić-briiegaSaMOiÄrs&jaJ g o r t (баДорек)
Я. Fosilní probdseidf Hrvatske i Slavonije. (Gorianović) Ж- t
22. F o s i l « rlnecejrlđi Hrvatske i Slavonije. i Q o r j t ó o v j č ^ . .
23, ZJvot 1 kiiKura . , - ,.
4 л
Ш
ι
Ьика ВгасапГп. ( К а г Щ / - . , Λ Ϊ / : >- r v V \ . ) * > ~ . «
"dip Vlil (sv. 35—38TĐ 320.<-s d i > ifc (sV. 39~-42): D„ ЗЗА^; . ' 7
d i © X (sv. 43—46) D 3 2 0 — ; sv. 1 га«рглЈЕГап; ^j^dini .'
1
veScI 2—47 po D 80.-^-. , · - '„ <
Ï'rlnfosi z a hrvatski pravno-povjestnl rječnik. (VI. Mažuranić) Sv.
. 1—6 po D 40.—; s v / 10 i Dodatak po D 60.—;, sv. 7 i 8 pt$f)<80.—. « m —
3* Jugoslavenski ImenikbBÍa, (Sulek) . .,. . . . . ^ . . . ...
4. Rječnik zoologičkih narodnih naziva. L Ш. Dvoživci i gmazovi. « 90.—
(flittz) , , , . · . . . . i '. - ; . . > . , f >
4
- .
ť Ε . Znanstvena djela za opću eaobrázbo. -
h—>3. Historija srednjega vijeka. ЩйЩ 1 i 3 sv. rasfrfit- D m—
daní; 2 sv. . V ' . ' · • " " . - . ..' . · - / · · • · "· · ' *
4.' řjasa narodna epika. (Maretić) . . . .
5; Pogledi na biologické i btonomttke odnose u Jadranskome moru. 30 —
(ВШс) " ί '." . - · · · . · · . . .15.-.
. б. Crvi nametnici. (Langhoffeг) ., , ·,·'* .; · , . , - · - ·
7. jšauka ο životu bilja. (Vouk) Rasprodano . . . . . . 40.-
·' & Jezföni savjetnik. (Maretić) *.'·*· ·
• 9. DuSevnt život. (Zimmermann) . . . . . . . . . . ; « !ί»>-
10. Djela P. M. Vergila (Maretić) , > · ·.· » · · , β Ш—
, F . Djela, koja su izašla troškom Akademije 111 su prešla u njezinu svojinu. ,
1. )№os4imenta hfstorlca Slavornm meridionaHum. (Krikuljević) R a s - / . _ D
prodano . . . . , . *> .. -. ·, « ' · · —i-ť.
2.-,Assejnanov Ш vatikanski Evangeiistar. (RaČki) Rasprodaйо « —.—
3. Rječnik iz književnih starina sfifekinHDaniČić) Rasprodamo . « —>-
4. Život s v . Simeuna I s v . S a v e od ОотепШшЈи ШащсЧс) Ras- т:
prodano '',;."%.,-·. ; , : ^ · Гг * * *~*~>
/ v
5l Život kraljeva i arhiepiskopa srpskih. (Ejaničić) Rasprodano * -г*—
od T . Hammerkeoa. (Kurèiac) Rasprodano . —.-г
. 6. S t o p e J i t i s t o v «
7. JaČke Й1 Narodne- pjesme prostoga i Jtieprostoga puka hrvatskoga« po _ , ',
;
4 %s
^ z i s № Vfctelii&íc} R a s n i h З Г а й л - · · "« "·»·'' • -«->-—*·—- >'
i д р а й в а коп^аџ troudné*raUevine.'(Schros§eř Ktékoyski)Sv.Ь—ΑΠ. «150.^-
r --"'-V
7- -^,
9.1ři«m~ ~à íriašeft . _ , . . 'ррШйдар
oarodgum pfèisnlctvu s uflbovom' ťebdjom. '
.^iZmà) -Ras ρt i c a n o ' r . ^
- 10. Re gesta döcuineßtornm regnl èt Slavöitf&e
saecnK *В1.-ЈКики1Ј«Ј6) R a s
г e i
•IL А к а — ё » -„"~- ' - ^ - - - - -в- * » . ^ v ^ - » „ . б. izdana V"
a 5v
12, iva -za- sabiranje^ 1 ijroaěavanje $ridçC е narodnom života,
r
-л- - V ..... t„ * . . . . · . '«·· 20.?-— <·;;-"">-
, V 12a. Ç a r â f e » , « đ f l h i ^ * M i V w » Î S t t e b a f l r . - . .,, У.- .. , 40.=- . s
.
BS
Ш_
50УМ% ra^řávéi <*пгёцГсе; (Smictk^s) . , /.
příworikíh eriidôVaT općini. B Q M r a ï t é k l . . naerjí. &
--i*-": ,« 1?0.--
-
óřa^tšraičiklás) .15.-
· · · - - -