Professional Documents
Culture Documents
Čipovani Dokumenti - Napad Na Hrista
Čipovani Dokumenti - Napad Na Hrista
Apostol Pavle je bio nadahnut kada je kazao: “Ali ovo znaj da će u pošljednje dane
nastati vremena teška. Jer će ljudi postati samoživi, srebroljupci, hvališe. Ponositi,
hulnici, nepokorni roditeljima, neblagodarni, nepravedni, neljubavni. Neprimirljivi,
opadači, neuzdržnici, bijesni, nedobroljubivi. Izdajnici, nagli, naduveni. Koji više mare
za slasti nego za Boga” (druga Timotiju poslanica 3. 1-5) Isto tako je apostol Pavle
kazao: “A svi koji hoće pobožno da žive u Hristu biće gonjeni” (Druga posl. Timotiju
3.12). Zašto? Ako ti ljudi žive ispravno, ne diraju nikoga, ne lažu, ne kradu…Kakav
je svet pred sam njegov kraj, Apostol dalje kaže: “A zli ljudi i varalice napredovaće
na gore, varajući i varajući se” (2. posl. Timotiju 3.13). Naša vremena je pominjao
sam Isus Hristos kada su ga njegovi učenici, apostoli pitali kada i kakav će biti
njegov dolazak: “ I što će se bezakonje umnožiti, ohladnjeće ljubav mnogih” “Jer će
biti nevolja velika kakva nije bila od postanja sveta do danas niti će biti” (Jevanđelje po
Mateju 24. 12, 21). Svedoci smo sveopšteg pada morala, vredni ljudi i pošteni su
žrtve prevaranata koji nikome ne odgovaraju, (državni sistemi si i sami prevarantski
i antiljudski, koji štite lopove i prevarante) novcem koji je krvav se kupuju vlast,
uticaj, sela, gradovi, ljudi, duše… sirotinji se vade organi da bi se produžili nemoralni
životi pokvarenih prebogatih perverznjaka, pedofila i ostalog “elitnog” ološa.
Izrabljivanje je sveprisutno, nepoštovanje prava radnika, nebriga o penzionerima i
invalidima, kao i o bolesnima koji nemaju dovoljno da plate lečenje. Sistemska
korupcija i pljačka se više i ne krije, a ako neko počne da opominje na tu temu, biva
osuđen za klevetu i robija, kao Branislav Nikolić - Branči, vođa subotičkog “Otpora”
(posle izlaska iz zatvora nađen obešen u parku na Paliću, a zvanično saopštenje
policije – samoubistvo)
Nametanje pokvarenih vrednosti i nemorala putam medija, gde se populariše
promiskuitet, nerad, kockanje, nasilje…dok se radan, pošten i miran čovek
izjednačava sa budalom, koja nije interesantna nikome, a posebno ženama. Setimo
se filmova “Rane”, “Mehanizam”, “Mi nismo anđeli” “Čitulja za Eskobara”…kao i
nekih starijih, “Tesna koža”, “Lude godine”. Serije i filmovi “Seks i grad”, “Očajne
domaćice” “Dinastija” “ Gorki plodovi” …su slika društva u kome živimo – društva
koje liči na Danteov Pakao i koje je zrelo za dubinsko čišćenje ognjem. Beskorisni
ljudi, “mangupi” kojima je jedini cilj novac i zabava, a ostvaruju ga na
najpokvareniji i najgnusniji način, što masa prihvata sa odobravanjem, tapšući
junaku. Cilj opravdava sredstvo.
Jedan od osnivača CIA, i njen direktor Alen Dals je krajem drugog svetskog rata dao
sledeću izjavu: “upotrebićemo sve što imamo, sve zlato, sva materijalna sredstva i blaga
na obmanjivanje i zatupljivanje ljudi. Ljudski mozak i svest ljudi može da se menja.
Posejavši na tom polju haos, mi ćemo im neprimetno zameniti životne vrednosti
falsifikatima i naterati ih da veruju u te vrednosti...književnost, pozorište, filmovi – svi će
oni prikazivati i veličati najniža ljudska osećanja. Mi ćemo svim sredstvima podržavati i
uzdizati takve umetnike koji će početi da usađuju i utiskuju u svest ljudi kult seksa,
nasilja, sadizma, izdaje – jednom rečju, svakog nemorala. U državnim upravama
stvorićemo haos i nered...Poštenje i čestitost će se ismevati i neće nikome biti potrebni,
postaće trag prošlosti. Vešto i neprimetno ćemo usađivati bezobzirnost, drskost, laž i
obmanu, pijanstvo i narkomaniju, životinjski strah od drugih ljudi, bestidnost, izdaju,
šovinizam i mržnju među narodima. Na taj način mi ćemo sve više slabiti moral među
pokolenjima koja tek nastaju. Angažovaćemo se oko ljudi već od dečijeg uzrasta,
mladalačkih godina, uvek ćemo akcenat staviti na omladinu, počećemo da je kvarimo,
učimo nemoralu i razvratu. Napravićemo od njih špijune i kosmopolite...“ (Tajna Crkve
i tajna bezakonja, Svetigora 2006). Ove reči je, 1944 godine, izgovorio čovek, ali kao
da ih je kroz njega izgovarao sam đavo. Ipak, Alen Dals ne govori u jednini. Znači da
je njegov plan organizovan, da iza njega stoji organizacija. Mi možemo u stilu tzv.
„teoretičara zavere“ da nagađamo da su to Iluminati, B’nai’B’rit, masonske lože, P2,
razna crna plemstva, Gvelfi, društvo Lobanje i Kosti, Hašašini, Rošanije, Bilderberg,
razne grupe, društva, Komiteti itd...jesu ili nisu, ipak Alen Dals je dao izjavu pre
skoro 60 godina a mi danas ovo sve gledamo. I na televiziji i uživo. Znači da ta Grupa
ili Grupa grupa postoji i radi svoj Kada sam čitao ovaj tekst, setio sam se gde smo
dogurali od 1990 do danas. Samo 20 godina (2010). Društveni haos, beda,
nepoštovanje osnovnih prava čoveka, legalizovana pljačka preko institucija,
kafkijanska suđenja, afere bez sudskog epiloga, porast broja ubistava u porodici,
poluretardirana omladina koja besciljno luta daveći se u nemoralu, drogi,
besposličareći i sukobeći se sa svakim ko joj stane na put, pa i sa policijom. pogani
vražji posao.
VeriChip
- radioidentifikacioni čip RFID, koji se može ugraditi u ljudsko telo. Proizvodi ga američko
preduzeće „VeriChip Corporation“, koje je podružnica firme Applied Digital.
VeriChip je prvi radioidentifikacioni čip koji je američka organizacija za hranu i lekove (FDA)
dozvolila za ugradnju u ljudsko telo. Dopuštenje je izdato 2002. godine. Dvostruko veći od zrna
pirinča. Može se ugraditi u razne delove tela, može se postaviti u nakit, sat i slično. Ima jedinstveni
16-tocifreni broj. Broj se može očitati pomoću odgovarajućeg čitača. Postupak ugradnje u telo može
se obaviti u običnoj lekarskoj ordinaciji, pod lokalnom anestezijom. Kada se ugradi, nije vidljiv. Vek
trajanja je neograničen. Može se koristiti kao sredstvo plaćanja, ako su podaci o kreditnoj kartici
pohranjeni na čip, te za očitavanje raznih drugih pohranjenih podataka. U januaru 2006., 68
američkih bolnica počelo je koristiti VeriChip. Neke su od njih odustale zbog teškoća i kritika. U
svijetu čip posjeduje oko 2000 ljudi. U februaru 2006., jedna američka kompanija prva je počela
koristiti ovaj čip u svoje poslovne svrhe.
Ta ista omladina biva često instruisana, kao 17 marta 2004, kada su palili
džamije i čak hteli da se obračunaju sa Romima proteranima sa Kosova zato što su
ovi muslimani. Ta rulja o Islamu ne zna ništa, da je upravo Islam, onakav kakav
postoji u Kur’anu tolerantna religija, ali zloupotrebljena od sličnih kao i oni, koji se
raznose bombama među običnim ljudima, koji su zloupotrebili i Hristovo učenje i
idu da ubijaju u ime Hrista, pijani od piva rakije, smrdeći na beli luk, nevešto se
krsteći, ili „zvezdeći“, iako Bibliju nisu ni otvorili. Setimo se velikih ratnika, koji su
to postajali nakon jednog koncerta ratnih pevača, ili jedne ratne emisije „Poselo“na
Radio Beogradu 1991. Da je cilj ovakvih ljudi kao što je Alen Dals da samo porobe,
oni bi to uradili, poput Rimljana, ali je njihov cilj još gori. Taj je cilj da zarobe duše
ljudi, promene im svest da se ljudi dobrovoljno klanjaju lopovima i prostitutkama tzv
„džet setu“ i njihovom bogu (mamonu - đavolu), otmu ih od Hrista, da od ljudi
naprave demonizovane zombije, da u čoveku ubiju – čoveka. Ili da u čoveku ubiju
Hrista. U šta nas uvodi čipovana dokumentacija koja nam se nudi? Za početak to
nije opasno. Samo mali čip, u ličnoj karti, koju možete baciti. Ali kada neko poželi da
umesto zdravstvene knjižice, platne kartice, vozačke dozvole, i lične karte ima samo
jedan dokumenat? I kada u tom jednom dokumentu budu svi podaci o njemu i sva
zarada, bez gotovine, koja neće biti potrebna, jer se gubi, falsifikuje, ili biva
ukradena, čak i sa bankomata, jedan dokumenat sa jednim brojem, u malom čipu
koji staje pod kožu desne ruke?? “...ovaj mehanizam je globalna kontrola nad
čovečanstvom. Svaki čovek će imati svoj identifikacioni broj, pomoću kojega će
kompjuter posedovati sve informacije socijalnog, profesionalnog, etničkog, religijskog,
političkog, pravnog, moralnog, medicinskog karaktera. Svako ko je na vlasti će imati
pristup podacima, a pogotovu globalna vlast. Argumenti službenika da su nam ovi
identifikacioni dokumenti potrebni radi plaćanja poreza, ekonomskih transakcija, ili
pak organima bezbednosti, više nisu ubedljivi. Posedovati informacije o čoveku znači
imati vlast nad njim, a silnicima je to potrebno. Stvara se totalitarni sistem u kom će
gospodar postati najavljivani Antihrist. Upravo je njemu potrebno da zna sve o čoveku,
ko mu je lojalan, ko ga priznaje a ko ne. Posebno će mu neprijatelji biti hrišćani, koji
ne priznaju nijedan autoritet sem Božjeg i Biblije. Istovremeno uz saglasnost svakoga
čoveka se uvodi i elektronska lična karta ili smart karta sa identifikacionim brojem, koja
treba da bude i lična karta, i kreditna kartica, vozačka dozvola, polisa osiguranja i
rešenje o penziji. Ipak, istinska namena ovih kartica koje nas u skoroj buducnosti
cekaju je isključivanje novca iz prometa, jer tek sa nestajanjem gotovog novca iz
prometa čovek neminovno postajeobjekat globalne kompjuterske mreže i kao ličnost se
lišava slobode. Ukoliko je lojalan, biće mu dozvoljeno da koristi „usluge“ sistema. U
slučaju nelojalnosti ili pak različitog mišljenja „komandom odozgo“ njegov se broj
blokira i čovek se lišava životnih potreba, ne može da kupuje, prodaje, da se kreće.
Osuđen je na umiranje. Pravi koncentracioni logor!“(Tajna Crkve i tajna bezakonja,
Svetigora, Cetinje 2006).
Biblijsko proročanstvo već 1900 i nešto godina govori o ovom vidu terora
koji će predhoditi dolasku Isusa Hrista: „I učini sve, male i velike, bogate i siromašne,
slobodnjake i robove te im dade žig na desnoj ruci njihovoj ili na čelima njihovim, da
niko ne može ni kupiti ni prodati osim ko ima žig, ili ime zveri ili broj imena njezina.
Ovdje je mudrost, ko ima um neka izračuna broj zvjeri: jer je broj čovjekov i broj njezin
šest stotina šezdeset i šest“. (Otkrivenje 13. 15-18). Prorok Jovan Bogoslov je video
onako kako je mogao da shvati ovu poruku ljudima od Boga. Žig je bilo nešto čime se
htelo pokazati vlasništvo nad nečim, najčešće stokom ili robovima, pa su robovi
žigosani na čelu ili na ruci, da se zna da je u pitanju rob, vlasništvo tog i tog... Isto
tako je prorok video da je „zver“ žigosala ljude, tj učinila ih je svojim vlasništvom, ili
robovima. Žig u ovom slučaju ne mora biti doslovan, ali ako se setimo nekih ideja da
se čip iz lične karte prebaci pod kožu (implantira) na ruci ili iznad uha, onda može i
da bude doslovno. Znamo kako se u popularnim kaubojcima terala stoka, kao u filmu
„Crvena reka“, pa kada koje goveče zaluta, tačno se po žigu znalo čije je. Koga žig
onoga i stoka.
Prorok ovde spominje „Zver“, a znamo da zver nije ništa prijatno. U mitologijama je
to čudovište, nešto što obična ljudska snaga nije mogla da pobedi, Humbaba, Tifon,
Ilujanki, Grendel, Levijatan, Meduza, Kiklop..a ova zver je nešto još gore jer ona nije
stvarna ili mitska životinja već simbol svih sistema koji su vladali na području gde je
živeo Božji narod – Vavilonaca, Persijanaca, Grka i Rimljana. Kada imamo podatke
u istoriji kakvi su bili ti sistemi, od surovosti, progona, porobljavanja, do paganskih
verskih sistema, jasno nam je da novopečena zver, kao skup onog najgoreg iz tih
sistema nije ništa dobro i da nju može da pobedi samo Bog. Ako je simbol Isusa
Hrista jagnje „koje uze na sebe grehe sveta“(Jevanđelje po Jovanu 1.29), zver je
suprotnost Hristovog teokratskog sistema iz Jevanđelja, kao i iz Starog Zaveta, gde je
bila karakter antibožanskih državnih sistema. U 13 glavi Otkrivenje Svetog Jovana
Bogoslova se pominju dve zveri, odnosno dva sistema koji prvo deluju nezavisno
jedan od drugog a onda deluju ujedinjeno.
"I videh zver kako izlazi iz mora", svedoči Jovan Bogoslov u svojoj proročanskoj
viziji, "koja je imala deset rogova i sedam glava, a na njenim rogovima deset kruna i na
njenim glavama bogohulna imena. I zver koju videh beše kao panter, i noge joj behu
kao u medveda, a usta joj kao u lava. I aždaja joj dade svoju moć i svoj presto i veliku
vlast" (Otkrivenje 13:1-2). Pomenuta mešavina četiri sistema. Konkretno - one
predstavljaju četiri svetska carstva! Po Knjizi starozavetnog proroka Danila, prva
"zver" liči na lava. Ona predstavlja Haldejsko carstvo koje je za vreme cara
Nabukodonosora bilo poznato pod imenom Vavilon. Druga zver koju opisuje ovaj
prorok, nalik na medveda, oslikava Persijsko carstvo. Treća četvoroglava zver liči na
risa (pantera po Čarniću) i predstavlja Grčko-makedonsko carstvo Aleksandra
Velikog i četiri potonja regiona, nastala na ruševinama istog posle Aleksandrove
smrti. Najzad, četvrta zver u Knjizi proroka Danila - Rimsko carstvo - ne liči ni na
jednu postojeću divlju životinju. Ona ima samo delove prethodne tri. Toj zveri polazi
za rukom da proguta i usisa sva prethodna carstva, čime je postala oličenje najjačih
fizičkih i vojnih karakteristika svojih prethodnica. Tako "zver" u Otkrivenju 13
poseduje najjače organe lava (usta), medveda (stopala), a njeno telo liči na risa.
Snaga svih "zveri" iz Knjige proroka Danila koncentrisana je u jednom carstvu -
Rimskom - koje je opisano u Knjizi Otkrivenja, tj naslednicama Rimskog carstva –
zapadnim zemljama – SAD i zemljama Zapada, danas Evropskoj Uniji. Ista knjiga
predstavlja tu zver kao autora misterioznog žiga zveri. Primećujete da "zmija"
(aždaja) daje tom (Rimskom- evroameričkom) carstvu svoj presto, silu i vlast.
Otkrivenje 12:9 i 20:2 nedvosmisleno tvrdi da "zmija" predstavlja đavola i sotonu.
Stoga je zver sotonin politički instrument pomoću kojeg on obmanjuje i porobljava
svet.
Pravedna presuda za
pokvareni svet
Ne zanima nikoga Bog jer je jedino važno sada napuniti džepove i imati bilo kakvu
vlast, moć, bahanalije i uživanja, a šta će biti sutra, nije važno. Kako žive drugi ljudi
– nije važno. To što 16 000 dece godišnje umre od gladi dok se za sportske
manifestacije potroše tri državna budžeta cele podsaharske Afrike, nije važno. I
samom narodu je najčešće važnije ko će pobediti na izboru za mis, na realiti
programu ili reviji pevača produkcije „Grand“ nego da li će im unuci imati čistu
okolinu i zdravu hranu, ili bilo kakvu hranu. Ljudima nije dovoljno samo da vladaju
nečijim vremenom, i imanjem, nego žele i da utiču na to kako neko razmišlja, šta jede
i u šta veruje. TV propaganda, GM hrana koja će biti, i već jeste, ozakonjena „Codex
Alimentariusom“ koja će da utiče na imunitet i zdravlje ljudi, i sveopšti napad na
Boga i hrišćanstvo.
Ipak, neće imati gde da se pobegne kada se Bog umeša niti je Njegov sud
podmitljiv, niti će Njega moći slagati. Podzemni gradovi koji se spremaju u slučaju
kataklizme, i koji bi da prime samo elitu, da se spasu oni koji plate, neće pomoći. Niti
će moći negirati i vređati Boga jer će On da se otkrije. Onima koji Ga traže da ih
spasi, otkriva se svakodnevno, na njihovu radost, a onima koji Ga ne žele otkriće se
da ih osvedoči da nisu bili u pravu. Isus Hristos će doći, hteli ljudi to ili ne, na radost
onih koji u njega veruju i koji ga čekaju. Profesor koji je svojom diplomom i
autoritetom stekao mesto na najprestižnijem univerzitetu, koji uporno brani
evoluciju i negira Boga neće sprečiti drugi Hristov dolazak, kao ni generali, bankari i
politički establišment. Niko ha neće sprečiti.
Nekima Bog izgleda kao neka vrsta policajca, tiranina ili diktatora, koji
kaže čoveku: „Služi meni ili ćeš goreti u paklu.“ Ispada da kod njega čovek ima istu
ulogu kao kod nekog poslodavca – da radi, ćuti, trpi, ne buni se, da ne bi bio isteran,
a i za razliku od poslodavca, koji će dati neku crkavicu, pa i sa tri meseca
zakašnjenja, Božja obećanja o prosperitetu i lakšem životu na ovoj zemlji mogu a i ne
moraju biti ispunjena. Jevanđelje obećava samo nevolje na ovom svetu, ali ne što Bog
to hoće, već zbog sukoba zla i dobra. Često izgleda da Bog ima samo zahteve, da je
zajanstven, udara iz magle i zbunjuje čoveka, čineći ionako težak život dodatno
besmislenim sa neizvesnom budućnošću u nekom raju, gde svi pevaju i beru cveće, da
bi jedan dan u sedmici odlazili u glavni grad gde bi opet pevali i klcali nekom novom
Kim Il Sungu. I tako večno, bez prava na žalbu. Neprivlačno?? Naravno! I dosadno,
monotono i prilično staljinistički. Kult vođe koji jedva čeka da te zgazi ako ne slušaš
i koji je spremio vatru, ražanj, kazan ili roštilj za neposlušne. I još će da bije ako ne
pevaš. E posle ove priče je ovaj svet sa svim opisanim karakteristikama pravi raj –
zabava, žene, kafane, droga, pesma, veselja, nove godine uz vatromete, sitne prevare,
preljube, flertovanja, garderoba, sujeta, glamur, pa i pecanje bez dozvole..posebno
izgledaju privlačno, i zato se čak i mnogi, ogromna većina i onih koji sebe nazivaju
hrišćani bore za prosperitet na ovome svetu, da se zabavljaju, i uživaju, a koliko im
je Bog privlačan, pokazuju svojim (ne)delima – materijalističkim i bezosećajnim
ponašanjem, gledanjem ko je ko, težnjom za prvenstvom i uživanjima, koje
sakrivaju stalnim pominjanjem Isusa Hrista. Savest? Može a i ne mora da znači.
Možda samo želja da se prikažu pobožnima. Radi drugih pripadnika istog kluba ili
klana u koji dolaze. Kluba a ne crkve. Loša reklama, ne za crkvu, nego za Boga.
Ovako se u našem svetu želi predstaviti religija i Bog ali nije tako. Tako
izgleda neobraćenom čoveku koji živi od danas do sutra i plaši se da će da ga boli
razmišljanje, ili čoveku koji je sam sebi dovoljan i kome smeta čak i tuđa sreća. Ili
čoveku koji je dušu prodao đavolu. Tako mišljenje vlada i kod onih koji bi da sebe
zovu hrišćani, koji ne poznaju Boga i misle da su Ga „zadužili“ svojim lepim
ponašanjem, vaspitanjem, dobrom glumom u crkvi, jakim propovedima, nekim
sitnim darom, datim od suviška srca, uz obavezno „popovanje“ i davanje besmislenih
saveta, obaveznim ponižavanjem onoga kome se daruje da bi se podigla lična
vrednost i prosipanjem znanja uz sate filozofiranja. Takvo mišljenje vlada i kod ljudi
koji idu u crkvu dva puta godišnje – za Uskrs i Božić, upale sveću – dve, prekrste se,
očitaju Očenaščić i Zdravumariju a Boga nesvesno poistovećiju sa đavolom - On
kažnjava, „preko veze“ sređuje zemljotrese, uragane, uzima decu, pravi bedu i
ratove, šalje boleštine i nesreće posebno dobrima, koji su poseban objekat njegovog
policijskog tretmana i torture (pa ajd sada budi dobar!?)
Nije tako. Začetnik zla je đavo, koji pomoću palih anđela, demona i
pomoću ljudi, posebno ljudi na vlasti i od moći, sprovodi svoj sistem vrednosti. On se
pobunio protiv Boga i njega optužuje za zlo i diktaturu, a to čine i ljudi. A on drži
medije i njegova je demokratska većina. Sistem laži, prevare, zla i bezakonja. U tom
sistemu je nastala i priča da Bog i ne postoji, a i ako postoji, On je namrgođen, a
hrišćani bezosećajni roboti koji su sami sebe lišili života, i koji moraju da trpe, ćute i
pevaju i kada im nije do pesme. Ipak, jevanđelja su jasna, Biblija je jasna. Bog gleda
svakog čoveka. I prihvata i tugu, i nepoverenje, i žalost, i gorčinu pa i bes. Prihvata
slobodnu volju čoveka. Bog ne prihvata greh. On je postavio Zakon, koji važi za
svakogam pa i za Hrista dok je hodio zemljom. On ne voli greh ali voli grešnika.
Najteži greh nije ubistvo. Ni krađa, ni preljuba. Najteži greh je stanje ravnodušnosti
prema opomenama Božjim, stanje u kome se nalazi većina ljudi – „dobar sam, nisam
grešan, zašto da mi tamo neki Bog sudi, ne kradem, ne lažem..a ako to i radim to rade
svi, pa ako ne kradem, neću imati, Ok pa svi varaju žene, pomalo lažu i
zabušavaju...“ Ravnodušnost i samodovoljnost, sebičnost i otupela savest – najveći
greh. Bog je doveo do obraćenja bogohulnika Džona Banjana, ubicu Savla koji je
postao apostol Pavle, krivokletnika Petra, lažova i lopova Zakeja, ogorčenog Jakova,
besnog Jonu, sujetnog Nabukodonosora, promiskuitetnog Solomona, depresivnog
Iliju, kralja Davida (koga bi danas tražile policije bar pet država, za pobunu, ubistvo
sa predumišljajem, kao i sud za ratne zločine gde bi bio optužen za višestruko delo
genocida – čitajte Bibliju!!). Bog bi oprostio i Judi Iskariotu, samo da je ovaj to
tražio, da se kajao, ne iz straha od kazne nego iz žaljenja što je izdao prijatelja i
ožalostio Boga. Bog bi oprostio i Kajinu za ubistvo brata. Pomenuli smo Davida.
Ubica, preljubočinac, spalio nekoliko gradova, namestio smrt prijatelju sa čijom je
ženom bio. Juda Iskariot je učinio samo jednu stvar. Izdao prijatelja, Isusa za koga je
bar pola učenika bilo podeljenog mišljenja i spremno da Ga napusti sa prvom
nevoljom– je li On mesija ili nije? Razlika između Davida i Jude je što je David
odlučio da se menja, da ostavi karakter ovoga sveta i prihvati promenu koju nudi
večni Bog. To je pokajanje. Car David je predao svoj život Bogu i odrekao se svoje
pravde. On je nije imao, kao što je ni mi nemamo. Nama se uračunava Hristova
pravda. On je dao život, da mi imamo život. „Jer ja ne živim, živi u meni Hristos“
rekao je bivši progonitelj Savle – apostol Pavle.
Karakter ovoga sveta, grešan karakter žalosti Boga i odvaja nas od Njega.
Pokušaji da svojim delima pridobijemo i umilostivimo Boga, takođe. Kada se čovek
kaje zbog toga što mu karakter nije u skladu sa Božjim, on se menja i onda počinje
da poznaje Boga – Boga koji prihvata svakog čoveka koji ga potreži. A nevolje? Pa
one se trebaju razumeti kao posledica rata. Ako su partizani prihvatali da idu u rat i
bivaju ranjeni ili da poginu za maglovitu ideju, hrišćani treba da znaju da su takođe
u ratu, koji se vodi frontalno, rovovski, gerilski, sa svojim kolaboracionistima,
kvislinzima, diverzijama, desantima, agresorom, gradskom borbom, i prepadima,
minskim poljima, bombardovanjima, zasedama, propagandom...I isto je kao u
svakom ratu. Isto... Često nastrada nedužan. Zlikovac ostane da živi i još više čini zlo.
Ateista učestvuje u spasavanju bolesnih i unesrećenih i svojim novcem hrani gladne,
dok vernik u crkvi bezosećajno gleda tuđu nevolju, deli besmislene savete, a novac
troši na putovanja, kola i tehniku. Iznenadni bankroti, bolesti, otuđenja,
povređivanja od ljudi za koje ste mislili da su vam prijatelji. Sve je to rat. Bolest,
prestanak radnog odnosa, otuđenje. Rat. Kada vidite da se unutar crkve ogovara, to
rade kolaboracionisti, izdajnici. Postoje i bolničari, oni duhovno jači, koji treba da
podižu slabije. Postoje i ratni liferanti. Oni izrabljuju svoju braću i bogate se na
nevolji drugih. Ratm neko će poginuti, neko umreti, neko biti ranjen, pa zarasti.
Ipak, za razliku od ratova koje vode ljudi, u duhovnom ratu postoji i pogled „iza
zida“ koji mi ne vidimo, i gde nijedna duša nije izgubljena. Bog brine o svojim
vojnicima. Bog nije odgovoran za rat, ali je odgovoran za svakog vojnika u svojoj
armiji, i On to ne krije. Problem je što mi ne vidimo iza zida koji razdvaja žive od
mrtvih, iza zida koji odvaja sadašnjost od budućnosti, ali Bog vidi, Bog razume tuge,
ogorčenja, žalost, pa i bes. On nas menja tako da počinjemo da ga poznajemo, da nije
bezosećajni gospodar čiji podanici žive besmisleni život pevanja u horovima,
veličanje vođe i branja cveća. Upravo to satanisti žele - da od čoveka naprave broj,
da ga obesmisle, stvore zombija koji će da bezpogovorno sluša. Posebno kada imamo
na umu tehnologiju, koja dozvoljava da preko implantiranog čipa putem radio talasa
može da se utiče na raspoloženje ljudi i njihovu svest.
Kakva će biti, i da li postoji kazna za ljude koji su hiljade i milione drugih vodili u
smrt, naterali svojim lošim i pokvarenim ekonomskim ili političkim odlukama da se
sele, idu u emigraciju, da jedva preživljavaju., umru od gladi, bez mogućnosti lečenja,
u besmislenim ratovima... Ljudi zbog čijeg je megalomanstva Sredozemno more
postalo Plava Grobnica sirotinje koja pokušava da se domogne Zapada i boljeg
života, bežeći iz svog doma i od svojih pokvarenih i korumpiranih vladara koji su od
Afrike napravili kontinent gladne dece pod oružjem, iako Afrika leži na bogatstvu.
Ljudi zbog čije je pohlepe hiljade ljudi moralo da ostane bez posla i bilo kakvih
prihoda. Ljudi zbog čije je gramzivosti hiljadama dece uskraćen kvalitetan život, jer
gramzivci i demoni u ljudskom obličju drže monopol na kupovinu i prodaju hrane,
opreme za bebe i lekova, držeći tako narod u ekonomskom logoru. Ljudi koji prave
ratove. Koji zavađaju da bi zaradili na oružju pa kasnije mire da bi narod iznuren
sirotinjom uzimao kredite, radio za njih uz besmislene zarade. Ljudi koji zarađuju
na nevolji, koji truju drogom tuđu decu, koji teraju na prostituciju, otimaju devojke,
decu i žene i na taj demonski način zarađuju novac. Koji vam sve uzmu pa vam
onda daju kredite uz visoke kemate, nudeći vam svoje prevare kao „pogodnosti“.
I na kraju, pored ropskog rada, pored oduzetog vremena koje pripada porodici,
rekreaciji, učenju, odmoru, pored te bedne zarade, sada neko želi da uzme i dušu, da
kontroliše savest, razmišljanje, duhovni karakter. To već neće biti dopušteno,
dolazi do granice kada će Bog, kao u Egiptu u vreme Mojsija, reći – dosta. Ko ima
pravo da nekome ulazi u ono što je samo njegovo, i tu da stavlja svoje svevideće oko?
Da menja nečiju volju i da vrši nasilje nad savešću? Božja intervencija na Zemlji će
biti strašna. Ima li ovaj svet šanse? Po svemu sudeći nema jer ljudi nemaju kuda
otići, a ova planeta ide ka svom kraju. I šta činiti?
Ovo sam ja učinio za tebe. Šta češ ti učiniti za mene?
Svet je u više navrata pokušao da se obračuna sa Isusom Hristom. Pogotovu kod nas,
na Balkanu, gde su rado prihvatane tzv „napredne“ ideje koje su donosile progres u
vidu masovnih grobnica, porušenih crkava, uništenih grobalja i zatiranja svih
simbola i spomenika koji na bilo koji način ukazuju na Boga. Partizani su 1942
godine u Gornjem Selu kod Nikšića naterali pravoslavnog sveštenika da iskopa grob,
da u njega položi kovčeg na kom je napisano: „narodni neprijatelj Isus Hristos“ i da
održi opelo pokojniku. U Vojvodini i Šumadiji je posebno taj bes protiv Hrista došao
do izražaja tokom i posle 1944. Rušene su crkve, proterivano domaće stanovništvo,
uništavani spomenici, krstovi i raspeća kojih je bilo u i oko svakog sela. Sveštenici su
bivali izloženi javnoj poruzi, najčešće su jahani. Groblja su uništavana a iz nekih su
izvađene kosti i javno spaljivane. Sa nekih građevina je skinut krst i stavljen
pentagram, kao na evangeličku crkvu u Zemunu. Jedino su ovde ljudi sahranjivani
da bi im na spomeniku umesto krsta stajao pentagram. Retki koji su slavili slavu su
bili prijavljivani i svaki od njih je imao dežurnog doušnika za vratom. Crkveni
praznici su proglašavani „bapskim“ a deca su učena da kada vide svešteno lice viču
„baksuz“. ipak, danas se otišlo u drugu krajnost. Biblija se prodaje i nabavlja dok se
komunistička literatura koristi za potpalu. Ljudi se venčavaju i krštavaju u crkvama
koje grade unuci onih koji su ih rušili, dok se sa partizanima tera šega, ulice sa
njihovim imenima se brišu, sklanjaju se spomenici a praznici zaboravljaju, iako ima
još dosta živih učesnika NOB-a, koje unuci nazivaju „komunjarama“ Toliko o ratu
protiv Hrista koji su poveli komunisti. Izgubili su ga. A Isus Hristos je bio na zemlji
pre 2000 godina! Jasno je da je svaki pokušaj napada na Boga osuđen da propadne.
propašće i napad na Hrista koji izvodi liberalna demokratija i globalizam.
I šta ćemo da činimo sa Božjim opomenama? Da li ćemo da mirno čekamo da se sve
završi ne pitajući se kuda idemo, zašto smo živeli, kakav je smisao svega. Ili ćemo da
se nadamo da smo kao neutralni mirni jer se nas to ne tiče. Nema neutralnih: „I
postaviće ovce s desne strane sebi, a jarce s lijeve“ (Jevanđelje po Mateju 25.33 do 46
stiha). Jedni su opravdani a drugi osuđeni. Da li ćemo da začepimo uši i pravimo se
da ništa nismo čuli? Ni tada nećemo sprečiti dolazak Isusa Hrista, samo ćemo
propustiti priliku da se istom radujemo, a učinićemo uslugu onome koji mrzi i ljude i
Boga da među onima koje je bacio sa samim sobom u propast ima jednoga više.
Možda će nam primanje žiga, tj lojalnost onima koji udaraju žig učiniti da nam samo
trenutno bude lakše, da nastavimo da radimo za bednu platu, da možemo kupiti
hranu koja će tada biti skuplja nego danas, da nastavimo životarenje i izbegnemo
sudbinu „tvrdoglavih bogomoljaca“ koji se kriju po brdima i napuštenim selima, ili
su po zatvorima i gladuju,dok im niko ne sme pomoći.
Prihvatanjem sistema vrednosti ovog sveta, koji je prevara i iluzija, nećemo
dobiti ništa osim trenutnih i bledih zadovoljstava, ograničenih vremenom, novcem i
okolnostima. Prihvatanjem podaništva vođama ovog sveta ništa nećemo dobiti osim
ropskog tretmana začinjenog pričama o ljudskim pravima, boljem životu, ali
dogodine ili „do 2020“. ulaskom u EU, hvalisanjem političara. Prihvatanjem sistema
vrednosti ovog sveta nismo čak ni na širokom putu, o kom govori Isus Hrist, pošto
nemamo džipove da idemo njime. Ne dobijamo ništa osim mrvica, poniženja i
prevare. I to će kratko da traje a onda će da dođe kraj. I šta ćemo da učinimo? Od
nikoga ne zavisi, samo od nas. Hristos je jasan: „Hodite k meni svi koji ste natovareni i
umorni, uzmite jaram moj na sebe..“ Mi sami ne možemo promeniti svoj karakter,
moramo se predati Hristu, koji je kadar brinuti o nama i onda kada nam prinesu pod
nos čip a mi ga odbijemo. Bog će biti sa nama i kada svet dok štiti prava silovatelja,
bude progonio mirne građane koji veruju po svojoj savesti. Bog će biti sa svojim
narodom i kada potrese Zemlju, objavivši da je rok istekao i da se Caru vraća carevo.
I neće zakasniti, nije dugo ostalo.