Kishon Ephraim - Kod Kuce Je Najgore

EPHRAIM KISHON - KOD KUÆE JE NAJGORE
Nakladnik HENA COM d.o.o.

Za nakladnika Uzeir Huskoviæ
Priredio za tisak Zlatko Crnkoviæ
Priprema sloga Ramon Mavar
Design korica Ninoslav Kune
Tisak DAN d.o.o. - Ljubljana
Naklada: 2.500
CIP - katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuèili na biblioteka
UDK 892.4-36=862=03.20=03.30 892.4-7=862=03.20=03.30
KISHON, Ephraim
Kod kuæe je najgore : obiteljske prièe / Ephraim Kishon ; izabrala i prevela s engle
skoga i njemaèkoga a a Novak. 2. izd. - Zagreb : Hena com., 1998. - 152 str. ; 20 cm
Prijevodi djela: 1. My familv right or ' 2. Familiengeschichten; izbor. ISBN 953
-6510-04-9
/rong
ISBN 953-6510-04-9
Ephraim Kishon
KOD KUÆE JE NAJGORE
Obiteljske prièe
Izabrala i prevela s engleskoga i njemaèkoga
a a Novak
Drugo izdanje
HENA COM Zagreb, 1998.
Naslov izvornika
Ephraim Kishon
MY FAMILY RIGHT OR WRONG
Shikmona Publishing Co.
Jerusalem, 1977.
FAMILIENGESCHICHTEN
Langen Muller Munchen-VVien 1978.
MEÐUNARODNI MAJSTOR HUMORA
Izraelski pisac Ephraim Kishon koji ivi u Izraelu i vicarskoj (roðen 1924. u Budimpe t
i) najpopularniji je suvremeni strani pisac u Hrvatskoj (ba kao i u Njemaèkoj), bar
ako je suditi po broju objelodanjenih djela i izdanja. Dosad mu je iza lo ukupno
trinaest knjiga, od kojih neke u vi e izdanja i u visokim nakladama.
Knjige su prevedene na 33 jezika, meðu ostalim i na fri-zijski, jedan od jezika ko
jim danas govori ponajmanje ljudi na svijetu. Ukupna je naklada njegovih knjiga
negdje oko 40 milijuna, od èega je samo u Njemaèkoj tiskano oko 28 milijuna.
Kishon se zapravo rodio pod imenom Ferenc Hoffmann. Ime i prezime promijenio je
tek nakon dolaska u Izrael 1949. godine. Promijenio mu ga je imigracijski slu beni
k koji je dr ao da Ferenc Hoffmann ne zvuèi dovoljno idovski.
U Budimpe ti je zavr |o_osnovnu kolu, realnu gimnaziju i srednju trgovaèku. Meðutim, kako
se 1941. godine zbog svog idovskog porijekla nije mogao upisati na fakultet, izuèi
o je zlatarski obrt. Godine 1944, pod njemaèkom okupacijom u Maðarskoj, interniran j
e u radni logor u Slovaèkoj, a prije nego to èe ga nacisti otpremiti u logor za istre
bljivanje Zidova u Poljskoj, bje i natrag u rodni grad i skriva se pred Nijemcima
do kraja rata. Od 20 èlanova njegove ire porodice ostali su mu na ivotu samo roditel
ji i sestra.
Potkraj 1944. godine, nakon osloboðenja Maðarske, sovjetski su ga okupatori potjeral
i, uz mnogo drugih njegovih
sunarodnjaka, u logor u Sovjetski Savez, ali je putem pobjegao iz kolone zahvalj
ujuæi dobrim dijelom pukoj sreæi.
Godine 1945. upisujfiumetalno kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Budim
pe ti. Nakon tri godine zavr ava studij i stupa na posao u uredni tvo maðarskog humori-s
tièkog i »satiriènog« tjednika »Ludas Matyi«, te poèinje pisati kazali ne i radijske komedi
humoreske.
Godine 1949^bje i sa svojom prvom enomJEx_om iz Maðarske u Austriju, a odatle preko I
talije u Izrael. Tu poèinje intenzivno uèiti novohebrejski jezik u kibucu, u kojem t
imari konje. Suraðuje u maðarskom emigrantskom listu »Uj Ke-let«. Sljedeæe godine zapo ljav
se u uredni tvu tog lista. Cijelu 1952. godinu uèi novohebrejski u dr avnom internatu
u Jeruzalemu i poèinje pisati na netom nauèenom jeziku. Jednom je rekao da je Izrae
l jedina zemlja u kojoj djeca uèe roditelje - materinski jezik. Nakon nekog vremen
a ima veæ svoju svakodnevnu kolumnu u najveæem izraelskom dnevniku »Maarivu«.
Godine 1953. izvodi mu nacionalno kazali te »Habima« u Tel Avivu satiriènu komediju tiæeni
. Godine 1957. rodio mu se prvi sin Rafael (bolje poznat u njegovim »obiteljskim p
rièama« pod imenom »Rafi«). Godine 1959. eni se drugom enom Sarom, koja uskoro postaje »n
olja od svih ena«. Iste godine »New York Times« progla ava njegovu knjigu Okrenite se, go
spoðo Lot »knjigom mjeseca« i tako zapoèinje Kishonova meðunarodna knji evna karijera. Isto
obno u Tel Avivu osniva kazali te »Zelena lukovica«, za koje redovito pi e i u kojem re ir
a svoje komedije.
Godine 1963. snima svoj prvi film, po vlastitom scenariju, Sedlali ili Zamijeni
kæer za stan. Nakon toga producira i re ira jo est filmskih komedija, od kojih su mu d
vije nominirane za »Oscara«. Sljedeæe godine rodio mu se sin Amir, a nakon èetiri godine
i kæi Renana. Njih æete, uz »najbolju od svih ena«, najbolje upoznati u knjizi koju upra
vo dr ite u rukama.
Godine 1981. Kishon kupuje kuæu u idiliènom vicarskom krajoliku, u gradiæu Appenzelu. U
buduæe æe dobar dio godine provoditi u vicarskoj (kupio je poslije i stan u Zurichu),
ali mu glavno prebivali te i dalje ostaje Tel Aviv. Na prigovore u domovini da pr
evi e vremena provodi izvan zemlje, odgovara da porez i dalje plaæa u Izraelu.
Godine 1977. izlazi prvi prijevod jedne njegove knjige u Istoènoj Evropi, u Zagreb
u, u biblioteci HIT Nakladnog zavoda Znanje, u prijevodu a e Novak, pod naslovom Ni
je fer Davide. Poslije æe se, u predgovoru hrvatskom izdanju svoje 13. knjige, alu
na stranu (»Otokar Ker ovani«, Rijeka, 1995.), prisjetiti tog dogaðaja ovim rijeèima:
»Mo da je malo èudno to hrvatski jezik igra tako va nu ulogu u mojoj autobiografiji. Nakl
adni zavod Znanje (...) bio je 1977. godine prvi slobodni glas u èitavom nijemom I
stoènom bloku, junaèki objaviv i, naoèigled druga Bre njeva i mar ala Tita, pozama nu knjig
ednog izraelskog pisca, odnosno 'cionistièkog agenta', pod znaèajnim naslovom Nije f
er Davide.
Ta moja prva knjiga, nakon koje je slijedilo desetak drugih, vinula se bila na r
ang-listama bestselera u biv oj Jugoslaviji do prvog mjesta. Odonda je proteklo mn
ogo vode odvodnim kanalima, ja sam vi eput posjetio svoje nove prijatelje i kolege
u Zagrebu, postao sam u meðuvremenu èak i dinarski milijarder na svom blokiranom ba
nkovnom raèunu u Zagrebu i u ivao u izvrsnim izvedbama svojih komedija i mjuzikla u
zagrebaèkim kazali tima.«
Nakon velikog uspjeha kod na eg èitateljstva te prve knjige izabranih prièa (koja je m
o da i ponajbolja od svih dosad u nas objavljenih Kishonovih knjiga zato to je sast
avljena od najboljih humoreski i satira iz nekoliko njegovih knjiga) slijedila j
e zbirka duhovitih putopisa kroz Italiju, Grèku, vicarsku, Austriju, Francusku, panj
olsku, Englesku i SAD. Knjiga nosi naslov Kita boli more.
Godine 1984. izlazi u istoj biblioteci jo jedna Kishonova zbirka kratkih prièa na a
ktualne teme u Izraelu Nema nafte, Mojsije, a sljedeæe godine i jedini njegov roma
n Lisac u ko~ ko injcu, to je zapravo satira na politièke prilike i neprilike u njego
voj novoj domovini. Obje je ove knjige preveo Nikola Kr iæ.
U osamdesetim su godinama zaredale nove Kishonove knjige u biblioteci HIT, a poèel
a su izlaziti i ponovljena izdanja prethodnih naslova u popularnoj biblioteci »Eve
rgrin« istog nakladnika. Naklade svih tih izdanja nisu bile nikad ni e od 10 000 pri
mjeraka. Tolike su tira e imale i sljedeæe Kishonove knjige u HIT-u: Raj u najam (19
86), Jo malo pa istina, autobiografsko djelo s podnaslovom »Prièa o mojim prièama«, i Dev
a kroz u icu igle (1988). Prvu i treæu od ovih knjiga preveo je s engleskoga Omer La
komica.
»Znanje« je tada sklopilo ekskluzivni ugovor s Kishonom kojim je steklo pravo da sam
o ono izdaje njegova djela u hrvatskom prijevodu, ali i obvezu da svake godine o
bjelodani po jedan novi naslov, ba kao to i Kishonov njemaèki nakladnik izdaje svake
godine po jednu njegovu novu knjigu za Sajam knjiga u Frankfurtu.
Slijedili su naslovi Kuæna apoteka za zdrave (ovaj put iznimno u nakladi zagrebaèke »M
ladosti«, biblioteka »Gama«, 1989), pa opet u HIT-u Ni ta tu Abraham ne mo e (1990) i Po-m
ozi sirotu na svoju sramotu, djelo u kojem se autor obraèunao s komunizmom na teme
lju vlastitog gorkog iskustva. Ova je knjiga iza la 1992. godine, dakle u jeku rat
a u Hrvatskoj, to je Kishon prokomentirao u spomenutom predgovoru na svoj naèin:
»Moja je pretposljednja knjiga iza la za vrijeme bombardiranja, i usprkos bombardira
nju, toga grada (Zagreba). Drago mi je to se izlazak moje nove knjige na hrvatsko
m jeziku mo e proslaviti bez topovske glazbe u pozadini. Srdaèno pozdravljam sve svo
je èitatelje, a mojim se pozdravima pridru uje i moja ena, kojoj su brkati Zagrepèani u
vijek bili
neobièno atraktivni. Vrlo æemo vam rado ponovo doæi u pohode, pogotovo to se svijet odo
nda uvelike promijenio, pa sada i izmeðu Tel Aviva i Zagreba postoji direktna zrak
oplovna veza, a moje knjige izlaze bez 'nu nih kraæenja' i hrvatski se graðani mogu sm
ijati na sav glas a da se prije toga ne osvræu kriomice oko sebe.«
Nego, da nastavimo nabrajati naslove Kishonovih knjiga koje su dosad prevedene n
a hrvatski. Ne bojte se, nema ih vi e mnogo. Godine 1993. iza la je i Knjiga za pore
zne obveznike, u kojoj je autor napravio »satiriènu bilancu« svojih odnosa s poreznici
ma. Dakako da je i ta knjiga kod nas dobro pro la jer je ta tema i nama bliska i u
vijek aktualna.
Napokon se 1995. pojavila i zasad posljednja Kishonova knjiga u hrvatskom prijev
odu, spomenuta alu na stranu, koja se donekle razlikuje od prethodnih po znatno o
zbiljnijem i sjetnijem tonu i po tragiènoj i tragikomiènoj tematici. Zapravo je to K
ishonova autobiografija napisana u formi razgovora s jednim poznatim izraelskim
novinarom. Tu je Kishon prvi put progovorio o svojim vi e nego neugodnim iskustvim
a i s nacizmom i s komunizmom. O svojim do ivljajima iz Drugog svjetskog rata nije
do tada elio pisati ni govoriti, ali je sad napokon otvorio du u i izrekao sve ono
to ga je muèilo svih tih pustih godina. Zato ta knjiga, po mom mi ljenju, zauzima po
sebno mjesto u Kishonovu opusu. Ipak, koliko god dogaðaji o kojima pi e bili tragièni,
Kishon nije mogao a da se na mnogim mjestima i gorko ne nasmije, èesto i na svoj
raèun.
Kishon ne bi vjerojatno ipak do ivio izlazak svoje 13. knjige u Hrvatskoj da nije
pristao, u vrijeme kad smo oskudijevali u devizama, primati honorare od na ih nakl
adnika u tada njim dinarima. On je bio jedan od rijetkih autora svjetskih bestsele
ra (uz pokojnog Grahama Greenea) kojem taj kompromis nije bio ispod èasti. Va nije m
u je bilo zadr ati stare èitatelje i steæi nove, nego inzistirati makar i na skromnom
honoraru u markama ili dolarima.
A da bi ipak imao kakvu-takvu korist od jugoslavenskih dinara, koji su naglo gub
ili vrijednost, dolazio je s »najboljom od svih ena«, Sarom, u Zagreb i sprijateljio
se tako sa mnogim Zagrepèanima. Neumorno je potpisivao svoje knjige na promocijama
, davao intervjue na sve strane (nije se dodu e mogao naèuditi kako mo e i smije kod n
as istoga dana dati i po nekoliko »eskluzivnih« intervjua) i vrlo se dobro osjeæao meðu
nama. Zavolio je i neke na e gastronomske specijalitete (primjerice, puricu s mlin
cima i trukle), tako da je Sara kod kuæe morala neke od njih isku ati u praksi, ali,
na alost, bez mnogo uspjeha.
Iako je prevalio veæ sedamdesetu, Kishon je obeæao da æe uskoro ponovo sa Sarom doæi u Z
agreb. U jednom od posljednjih telefonskih razgovora priznao mi je da je stra no u i
vao kad je »Maccabi« u Tel Avivu pobijedio »stra nu« Ci-bonu u posljednjoj sekundi igre sp
ektakularnim pogotkom sa 15 metara udaljenosti. Èak me nastojao i utje iti to je »Ci-bo
na« nesretno izgubila tu utakmicu, to ju je poslije stajalo i ulaska u finale evrop
skog kupa. Takav je Ephie - taktièan i uviðavan i onda kad - pobjeðuje. Takav je i u ah
u, kad igra u simultanci s Kasparovom.
Pozorniji je èitatelj ovoga predgovora mo da veæ zapazio da je jedina Kishonova knjiga
o kojoj ovdje nije gotovo ni ta reèeno upravo ova koju sad èita, Kod kuæe je najgore. P
rvi put se pojavila kod nas davne 1982. godine, bila je dakle treæa po redu izla enj
a u biblioteci HIT, a veæ je 1986. iza la u bro ira-nom uvezu u biblioteci »Evergrin«, u k
ojoj je zatim do ivjela vi e izdanja.
O njoj bi mo da bilo dovoljno reæi da je najprodavanija i najuspje nija od svih Kishon
ovih knjiga u svijetu, a da je na hebrejskom jeziku najprodavanija knjiga iza -
Biblije.
Mo da je to i razumljivo zato to je Kishon najduhovitiji i najzabavniji kad pi e o se
bi i svojoj obitelji, to æe reæi o »najboljoj od svih ena«, o sinovima Rafiju i Amiru i o
kæeri Renani. Na kraju krajeva, rijeè je o svakida njim zgodama i
nezgodama koje do ivljavaju roditelji irom svijeta, ne to u to se gotovo svaki èitatelj
i èitateljica mo e lako u ivjeti.
Dopustite mi na kraju da navedem jo jedan citat iz Kishonova predgovora davno ras
prodanom hrvatskom izdanju knjige Jo malo pa istina, jer u njemu taj meðunarodni ma
jstor humora na svoj lucidni naèin raspreda o biti i naravi humora u knji evnosti:
»Prije poprilièno vremena imao sam èast otvoriti godi nji kongres tvrtke IBM. Tom prigod
om zamolili su me in enjeri toga svjetskog koncerna da im budem savjetnik pri kons
truiranju kompjutora za humor.
Smatrali su da to neæe biti odvi e te ko jer, na kraju krajeva, 'postoje veæ kompjutori
koji pi u antologijske pjesme'.
Ali tu su se jajoglavi prevarili. Te ka srca, morao sam im objasniti da bi jedino
rje enje bilo da izrade predimenzionirani kompjutor u koji bi mogli i mene utrpati
...
Humor nema, na alost, podataka kojima bi se to èudovi te moglo nahraniti, jer osnovni
zakon humora glasi da ne priznaje nikakve zakone. Kad bi tko rastavio Stradivar
i-jevu violinu da vidi to joj daje onaj posebni zvuk, ne bi u njoj ni ta na ao. Tajna
je u formi.
Tako je otprilike i s humorom. Ja bih vrlo rado odao svojim èitateljima najintimni
je tajne svoga zvanja, kad bi ih bilo.«
Zlaiko Crnkoviæ
NA SLIKU I PRILIKU
Sve su premijere uzbudljivi dogaðaji ali svaka je od njih maèji ka alj prema najveæoj pr
edstavi na svijetu: predstavljanju novoroðenèeta dragoj rodbini.
Najbolja supruga odluèila je donijeti Rafija na svijet usred noæi, tako da sam morao
èekati sve do jutra da bih ga mogao vidjeti. Doktor mi je savjetovao da svakako p
rvi put doðem sam. Stoga nisam poveo nikoga osim svoju majku jer ona je dakako moj
a majka, a za ravnote u poveo sam i enine roditelje jer, na kraju krajeva, i njima
se rodio unuk. Nisam mogao izostaviti ni tetku liku ni ujaka Jakova jer bi se in
aèe stra no uvrijedili, a ni Zieglerove koji su veæ poslali prekrasan dar: bijele plet
ene cipelice, isto takvu kapicu i najljep e hlaèice na svijetu, plave poput neba.
Posve sluèajno su se istim darom iskazali i moja majka, tetka lika, stric Jakov te
brojni prijatelji i znanci. Èak i mljekar. Gotovo da èovjek po ali to æe dijete narasti
jer bi inaèe imalo odjeæe do kraja ivota. Jedno je ipak sigurno: ubuduæe æe svako novoroðe
mojih prijatelja dobiti na dar slatki mali komplet odjeæe.
Razumije se samo po sebi da ni ja nisam po ao k eni praznih ruku. U jednom trenutku
, one stra ne noæi dok sam kr io ruke u bolnièkoj èekaonici, sveèano obeæah sam sebi da æu,
sve proðe dobro, kupiti eni krzneni kaput. Ali ujutro, kad sam trijezno razmislio,
prisjetio sam se da æe uskoro ljeto, a bilo bi doista smije no da moja ena usred ljet
ne
vruæine trèkara u krznenom kaputu. Umjesto toga sam po ao k najskupljem draguljaru u g
radu i izabrao prekrasnu ogrlicu od dijamanata. Rekoh sebi: »To je ono pravo«, sve d
ok nisam ugledao cijenu. E, pa za koga mene ta ena dr i? Za Rocke-fellera? I to sam
o zato to je rodila dijete? Nije ni prva ni zadnja koja je rodila, a neæete mi valj
da reæi da sve rodilje dobivaju dijamante?
Na koncu sam joj kupio prekrasan buket crvenih karanfila s bogatom arenom vrpcom,
i bananu za Rafija. A u znak priznanja za sve njene napore - obukao sam tamno o
dijelo. Neka zna da joj opra tam sve paklenske muke koje sam noæas pro ao i da joj ni ta
ne zamjeram.
Na putu za rodili te moja nas je majka uvijek iznova opominjala da djetetu nikako
ne smijemo priæi bli e od dva metra, jer je sigurno da po nama vrve razni mikrobi, v
irusi i bacili. Time nas je sve duboko povrijedila. Tetka lika je rekla kako se
nada da moja majka neæe, poput ostalih njoj dobro znanih baka, veæ s vrata poèeti tepa
ti »buci-bucili«, to je prvi korak u krivom odgoju djeteta.
U tako napetu raspolo enju stigosmo do rodili ta. Vratar je oèigledno imao te ku poroðajnu
noæ, pa je zadrijemao i tako smo svi zajedno mugnuli pored njega. Jedna-sestra^-na
m je pokazala put do enine sobe. Suzdr ana daha, pokucali smo i u li. U sobi nije bil
o nikoga. Stric Jakov, koji se u svojoj karijeri mo e pohvaliti sa dva semestra fa
rmacije, objasnio nam je da je moja ena vjerojatno na poslijeporodilj-skom pregle
du.
U tom je èasu tetka lika, koja je, jo uvijek uvrijeðena, zaostala za nama, odnekud po
bjednièki zakliktala.
- Tu je! Eno ga!
Po urismo onamo, kad tamo... na kolicima poput onih za poslu ivanje... le i ne to od gla
ve do pete zaèahureno u bijelo...
NA SLIKU I PRILIKU
- Bo e dragi - pro aputa enina majka. - To je on! Zar nije sladak? Sunce bakino, buc
i-buc!...
- Srce moje malo - moja æe majka s uzdahom. - Srce moje malo...
- Ja ni ta ne vidim - rekoh, na to je tetka lika profrktala da naravno ni ta ne vidim
, niti bilo tko drugi mo e to vidjeti, kad su ga tako umotali. Oprezno je podigla p
okrivaè i onesvijestila se.
Pred nama je le ao Rafi. Rafi glavom i bradom. Pravi mali anðeo. Moja punica bri nu u
plaè.
- Ah - reèe uzdi uæi. - Slika i prilika pokojnog jjtrica Oskara... Pogledajte taj nos
... pa ta usta...
"A te u i! - promrmlja njen suprug. - Iste su kao u njegove bake.
- Koje ta - usprotivi se Jakov. - Brada mu je ista kao u Viktora. Upravo je on ta
ko znao isturiti bradu kad bi mu lo e krenulo u pokeru.
- A ja ka em - gospoða æe Ziegler - da je pljunuta majka. Samo te oèi! Gledajte kako ih
sklapa i otvara... Ba kao ona. Sklopi ih... otvori ih...
Ja nisam prozborio ni rijeèi jer, iskreno reèeno, bio sam pomalo zbunjen. Kad sam ma
loprije ugledao Rafija, srce mi je sna no zakucalo a u glavi mi je odzvanjalo: »Èuj, s
tari, nema labavo, to je tvoj sin«. Zaljubio sam se u nj na prvi pogled. Pa ipak -
kako da ka em - vi e mi je, onakav æelav, bezub, zajapurena lica, dubokih kolobara is
pod oèiju, bio nalik na stara, sme urana me etara. Naravno, dra esna anðeoskog me etarèiæa
eravao sam sama sebe, pa ipak sam bio pomalo razoèaran. Duboko u srcu nadao sam se
da æe, èim me ugleda, povikatiL>iTatay tata!« Umjesto toga, dubokome ijevnuo i stao se
derati.
ili I .4-
- Jeste li mu vidjeli desni? - guknu tetka lika. - Ma iste su kao u strica Emila
!
Èemu poricati, svi smo bili duboko dirnuti. Zapravo je ipak èudesno kako se u tako m
alom stvorenju ujedine sve fizièke i psihièke osobine predaka. Priroda doista stvara
èuda...
- Oprostite - prekinula me sestra u mojim razmi ljanjima i uputila se prema kolici
ma u namjeri da ih odveze.
- Molim vas - upitah je - a gdje je gospoða Kishon?
- Koja gospoða Kishon?
- Pa majka. Zar ovo nije sin gospoðe Kishon?
- Ovo? Ni govora. Ovo ovdje pripada gospoði Mizrahi. Osim toga, to je djevojèica -
reèe sestra i odveze malo èudovi te.
Stvarno, krajnje je vrijeme da se ne to poduzme protiv anarhije u na im bolnicama.
SRETNA NOVA GODINA!
- Ephraime - zovne me iz spavaæe sobe najbolja supruga na svijetu. - Jo malo pa sam
gotova.
Rekla je to u pola deset naveèer 31. prosinca. Moja ena veæ od sumraka sjedi pred zrc
alom spremajuæi se za doèek Nove godine kod na eg prijatelja Tibija. Sumrak u ovo doba
godine pada veæ poslije tri sata popodne, ali ona je sada veæ, kako sama ka e, jo malo
pa spremna.
Podsjetio sam je kako smo obeæali Tibiju da æemo stiæi najkasnije do deset sati, na to
mi ena odgovori da svaki domaæin, ona to pouzdano zna, raèuna sa petnaest minuta zaka n
jenja, a jo petnaestak minuta vi e ne mo e biti naodmet. Ionako su sve proslave, pogo
tovo novogodi nje, u poèetku dosadne i ljudima treba vremena da se malo zagriju. Svo
ju konstataciju zakljuèila je izjavom da jo uvijek ne zna to bi obukla, koju bi halj
inu odabrala.
- Sve same prnje - jadikovala je. - Nemam ni ta za obuæi.
To govori svaki put kad nekamo izlazimo, bez obzira kamo, a ormari su joj tako p
uni da ih jedva mo e zatvoriti. Ovakve njene svakodnevne primjedbe imaju zapravo d
rugu pozadinu. Ona me zapravo upozorava da sam nesposobnja-koviæ, da je nisam spos
oban izdr avati, eli mi nabiti komplekse. Ali, ako pravo uzmemo, ja se uopæe ne razum
ijem u enske haljine. Meni su one sve odreda grozne. Unatoè tome, moja me ena svaki
put iznova pita koju bi od njih obukla.
- Da li onu usku crnu - premi ljala je - ili mo da plavu s izrezom?
- Plavu s izrezom, svakako - rekoh joj.
- Previ e je napadna a crna je opet previ e sveèana.
- to misli o bijeloj svilenoj bluzi?
- Ni to nije lo e.
- Nije li to malo presportski?
- Bluza, sportski? Ni govora!
Br e-bolje priskoèih da joj zakopèam bluzu kako ne bi promijenila odluku. Dok je tra ila
odgovarajuæu suknju, mugnuo sam u kupaonicu da se obrijem.
Sa suknjom je jo kako-tako i lo ali je na la samo jednu odgovarajuæu èarapu, a par koji j
e prona la nije opet pristajao uz bluzu. Bluza dakle ne dolazi u obzir. Znaèi, sve o
pet iznova.
- Veæ je deset sati - usudih se primijetiti. - Zakasnit æemo.
- Pa ta onda? Propustit æe nekoliko prastarih viceva to ih tvoj prijatelj Stockler sv
aki put pripovijeda.
Èekao sam potpuno spreman dok se moja ena nikako nije mogla odluèiti izmeðu biserne ogr
lice i bro a. Biseri djeluju otmjenije ali bro je izazovniji. Bit æe èudo ako i do jeda
naest stignemo. Zavalio sam se u naslonjaè i preèitavao novine. ena se dala u potragu
za pojasom koji bi pristajao uz bro , ali je odustala jer nije prona la torbicu koj
a bi pristajala uz pojas. Premjestio sam se za pisaæi stol da napi em nekoliko pisam
a i jednu kratku prièu.
- Evo, gotova sam - povièe moja ena. - Samo mi jo , molim te, pomozi povuæi rajsfer lus.
j
Katkad se pitam to rade ene k6je nemaju mu a da im pomogne povuæi patentni zatvaraè. Po
svoj prilici ostaju na Staru godinu kod kuæe. Moja ena dodu e ima mu a koji joj poma e po
vuæi rajsfer lus, pa ipak, i mi ostajemo kod kuæe.
SRETNA NOVA GODINA!
Ona sjeda pred zrcalo, zaogræe se najlonskim ogrtaèem i poèinje se minkati: najprije po
dloga, zatim puder, pa tu za trepavice i tako sve redom. U meðuvremenu pogledava uo
kolo ne bi li ugledala cipele koje idu uz ta ku. One svijetle su, na alost, na popr
avku, one crne s visokim potpeticama jesu dodu e prekrasne ali u njima ne mo e uèiniti
ni tri koraka, u onima s niskom potpeticom, dodu e, mo e hodati ali one pak imaju n
isku potpeticu...
- Jedanaest je sati - rekoh i ustadoh. - Ako se za pet minuta ne spremi , kreæem sam
.
- Dobro, dobro! Èemu odjednom takva urba?
Moja ena odla e najlonski ogrtaè jer je upravo odluèila obuæi usku crnu haljinu. Ali gdje
su joj sada crne èarape?
U pola dvanaest poku avam se poslu iti trikom: kreæem odluènim korakom prema izlaznim vr
atima, otvaram ih, bijesno i glasno pozdravljam, zalupim vratima i - pritajim se
u predsoblju...
Sad je dobila svoje. Mu karac ipak jednom mora pokazati tko je gazda u kuæi. Valjda æe
se sada po uriti.
Pet minuta proteklo je u mrtvoj ti ini. Neæu valjda cijeli ivot provesti u ovom mraènom
hodniku? Nije joj se valjda...
- Ephraime, doði, molim te, zatvori mi rajsfer lus!
Opet je u bijeloj bluzi. Na uskoj crnoj haljini pukao je av. Promijenila je i èarap
e i upravo se koleba izmeðu bisera i bro a.
- Ta, pomozi mi malo! - zavapi. - to mi savjetuje ?
- Savjetujem ti da ostanemo kod kuæe. Ja æu skinuti smoking i obuæi pid amu.
- Ne prièaj gluposti! Gotova sam za deset minuta.
Dvanaest je sati. Nova je godina. Odjekuju zvona. Laku noæ. Gasim svjetiljku i ton
em u san. Posljednje to sam jo u Staroj godini uspio vidjeti, bila je moja ena kako
umotana
.. ... ,,iAli i.
u najlonski ogrtaè ma e trepavice. Oh, kako mrzim taj najlonski ogrtaè! Nikada nisam m
rzio toliko nijedan drugi ogrtaè, i ne samo ogrtaè. Zaspao sam i usnio da sam Charle
s Laughton u ulozi kralja Henrika VIII koji je dao odrubiti glave est svojih ena.
Sve su se odreda popele na strati te u najlonskom ogrtaèu. Jedna je usput manikirala
nokte...
Spavao sam dubokim snom vi e od jednog sata i probudio se u novoj godini. Najbolja
supruga na svijetu stajala je pred zrcalom u plavoj haljini s izrezom i mazala
trepavice.
Pogledao sam na sat: pola dva. Ona je posve luda, pomislio sam. O enio sam se luðaki
njom. Osjeæao sam se poput onih prokletnika u Sartreovu komadu Iza zatvorenih vrat
a, koji su, kao najte i gre nici, osuðeni biti u istoj prostoriji sa enom koja se oblaèi-
svlaèi, oblaèi-svlaèi, i tako unedogled.
Poèeo sam je se veæ pribojavati. Eto, upravo je stala premje tati cijeli sadr aj jedne v
elike crne torbe u crnu torbicu i obratno. Veæ je gotovo posve odjevena - preostaj
e jo samo frizura. Da ostavi slobodno èelo ili da spusti i ke? Odluèila se za nekoliko p
ramenova preko èela. Nakon duga premi ljanja ipak je zakljuèila da slobodno èelo ne osta
vlja ni ta bolji dojam od zavodnièkih i aka.
- Napokon sam gotova. Mo emo krenuti.
- Zar to jo uopæe ima smisla? Veæ je dva sata.
- to to znaèi: ima li smisla? Za tebe je sigurno jo ostalo dovoljno malih hrenovki n
a èaèkalicama.
Najbolja supruga na svijetu oèigledno je veoma neraspo-lo ena a to sve zbog moje nes
trpljivosti i nerazumijevanja. Mali najlonski ogrtaè pao je na pod tik uz krevet.
Be umno sam ispru io nogu, upecao ga vr cima prstiju i iskrao se u kuhinju, gdje sam g
a bacio u sudoper i vlastoruèno zapalio. U ivao sam gledajuæi ga kako gori. Mora da se
i Neron podjednako osjeæao gledajuæi kako gori Rim.
SRETNA NOVA GODINA!
Kad sam se vratio u spavaæu sobu, moja ena tek to nije bila posve spremna. Pomogao s
am joj povuæi rajsfer lus na uskoj crnoj haljini, po elio joj mnogo uspjeha u potrazi
za pravim èarapama, oti ao u svoju sobu i sjeo za pisaæi stol.
- Gdje si sad? - povika ona za mnom. - Zar ne vidi da sam veæ skoro gotova? to sad t
amo radi ?
- Pi em scenarij.
- Onda po uri! Zaèas kreæemo!
- U redu.
I lo mi je kao podmazano. Pisao sam o velikom umjetniku - mo e biti slikar, glazbeni
k ili èak humorist - koji je mnogo obeæavao i dobro zapoèeo, ali je nakon nekog vremen
a posustao i beznadno zaglibio. A za to? Zbog ene, dragi moji, samo zbog ene! Ona ga
je nevjerojatno sputavala, koèila ga kad god je htio to poduzeti. Napokon je shvat
io u èemu je njegova nevolja i odluèio se osloboditi tog kri a, te napasti - ene. Jedne
besane noæi ustane iz kreveta i uputi se prema vratima...
ena je u kupaonici stajala pred zrcalom i umivala se. Sjenilo na oènim kapcima uèinil
o joj se prejakim te je odluèila promijeniti minku i sve ono to uz to ide: kremu, po
dlogu, puder...
Ne, ovako se vi e ne da ivjeti! Uzeo sam iz ormara najdeblju kravatu i zavezao je z
a zastor. Valjda æe izdr ati...
ena je, èini se, èula kad sam se popeo na stolicu.
- Ostavi se gluposti, Ephraime - povièe - radije mi po-mozi zatvoriti rajsfer lus. t
o ti je sad najednom?
Ni ta. Nije mi ni ta. Dva sata i trideset minuta. Moja ena stoji u kupaonici pred zrc
alom i sprejem lakira kosu dok drugom rukom tra i rukavice koje su posve sluèajno u
kupaonici. Obje joj operacije zaèudo uspijevaju. Izgleda da je gotova. Izgleda da
je stvarno gotova. Traèak nade u mrklom mraku. Moje strpljenje se ipak isplatilo.
Uskoro æemo biti kod
¦1-'
t\«
Tibija na doèeku Nove godine. Jest, veæ je tri sata izjutra, ali sigurno æu jo zateæi nek
oliko prijatelja u dobru raspolo enju. Puna energije, moja ena premje ta stvari iz cr
ne tor-betine u bijelu torbicu, baca jo zadnji pogled na zrcalo. Ja stojim iza nj
e.
- A za to se nisi obrijao? - pita me odjednom.
- Obrijao sam se, draga, prije mnogo, mnogo vremena, jo onda kad si se ti poèela s
premati.
Po ao sam se ponovo obrijati. Kad sam se pogledao u zrcalo, ugledao sam ispijeno,
prerano ostarjelo lice progonjena èovjeka koga ivot nije tedio - lice o enjena èovjeka.
Najbolja supruga na svijetu etkala je u pokrajnjoj sobi s noge na nogu sve dok je
strpljenje nije izdalo.
- Ta doði veæ jednom! Uvijek te moram èekati!
LATIFA OD UROKA
Pokazalo se da je na Rafi doista vrlo lijepo djete ce, neobièno inteligentno i poduze
tno, pravi mali struènjak za rastjerivanje kuænih pomoænica. Tek. to bi jedna nova stupi
la preko praga, Rafi bi, potaknut nekim nepoznatim unutra njim nagonom, zapoèeo svoj
glasni, kre tavi bojni zov, na to bi kandidatkinja samo trepnula i izustila:
- Nisam znala da vi tako daleko stanujete... - i netragom nestala.
Ali Providnost je bdjela nad nama i jednog lijepog dana poslala nam Latifu, koja
nam je stigla po preporuci svoje sestre Etroge. Etroga je tri godine ranije pom
agala u na oj kuæi i sada nam je za osvetu poslala svoju sestru. Dok smo pregovarali
, a to je trajalo vi e od pola sata, Rafi se, iz nama neznanih razloga, nije ni og
lasio. Bili smo presretni kad je Latifa prihvatila posao.
Bila je to krupna ena, bistra pogleda. Hebrejski je slabo govorila i èesto bi u reèen
ice ubacivala arapske rijeèi, to se opet vrlo dobro uklapalo u na u izraelsko-maðarsku
konverzaciju. Nije bila osobito ustra ali je dobro èistila i nekako izlazila na kra
j s rubljem, premda je jasno pokazivala kako joj nije ni nakraj pameti da svoj v
ijek provede meðu hrpom pelena.
Prva je nevolja izbila kad smo odluèili premjestiti pokuæstvo jer se Rafijevim dolas
kom sve u kuæi preokrenulo: dnevna soba postala je gara a za djeèja kolica, spavaæa soba
bila je puna boèica za mlijeko i kutija djeèjeg pra ka, igrali te je bilo u kuhinji a ku
hinja u kupaonici. I dok smo tako nanovo razmje tali pokuæstvo, moja ena reèe Latifi da
objesi skupocjeno venecijansko zrcalo u kut.
- to? Zrcalo u kut? - zavapi Latifa. - Zar ne znate da to donosi nesreæu?
Zatim nam vrlo slikovito ispripovjedi kako je jednom njena susjeda, usprkos svim
opomenama, objesila zrcalo u kut i nije pro lo ni sedam dana a njezin mu dobije de
set tisuæa funti na lutriji, to ga je toliko uzbudilo da mu je srce popustilo i sir
omah je umro. To nas je vrlo dojmilo. Odluèili smo da ne maljamo vraga na zid, te
smo zrcalo br e-bolje u bescjenje prodali staretinaru.
Iduæa je kriza izbila tri dana kasnije, kad smo rekli Latifi da oboji strop. Taj s
e put gotovo razljutila.
- Neæete valjda zahtijevati od mene da se verem po lje-stvama u kuæi u kojoj je dije
te? Samo nam treba da kojim sluèajem propu e ispod njih, pa da za cijeli ivot ostane
patuljak i zavr i u cirkusu.
- Hajde, hajde - rekosmo - ne pretjerujte!
- Ma to, hajde, hajde? Jeste li èuli za onog krojaèa kraj tr nice? On vam ima sina od
petnaest godina koji nije vi i od pola metra, a sve samo zbog toga to je kao dijete
pro ao ispod ljestava. iva istina! Ako ba silom hoæete od malog naèiniti patuljka - to
je va a stvar, ali Latifa u tome ne eli sudjelovati, i Latifa neæe bojiti strop u ovo
j kuæi!
Slièno smo pro li i s prozorima. Latifa je izjavila kako samo najveæi luðak mo e doæi na po
isao da pere prozore u petak, kad svaki normalan èovjek zna da to sigurno znaèi po ar
u kuæi. Ako ba elimo da nam kuæa izgori do temelja, neka samo izvolimo prati prozore,
ali bez nje! Veæ smo se pomalo zamorili Latifinim sudbonosnim opomenama i poku ali j
e nagovoriti da bar jednom zaboravi na zloduhe, ali
LATIFA OD UROKA
nam je odgovorila da æe, ako joj uspijemo pokazati makar ijednu enu koja u petak pe
re prozore, ona nama prvoga u mjesecu isplatiti plaæu. U oèaju pogledasmo kroz prozo
r. I to smo ugledali? U stanu ljekarnika, jedna je djevojka upravo prala prozore.
- Lopov! - zgra ala se Latifa. - A juèer se osigurao protiv po ara!
Posve je razumljivo da smo mi platili njoj, i da su prozori ostali neoprani.
Nakon nekoliko dana nalo ismo Latifi da skine zastore. Kao da ju je grom o inuo.
- to ka ete? - pro aputala je. - Skidati zastore u sijeènju? Jeste li vi pri zdravoj pa
meti? Zar da vam dijete navuèe neku te ku bolest? Zar da, ne daj Bo e, izgubite Rafija
?
Ovaj se put nismo dali pokolebati. Kratko i jasno smo joj kazali kako ne vjeruje
mo u sve te njene uroke, a lijeènik je uostalom odmah tu, iza ugla. Latifa je odgo
vorila kako ona tako stra an zloèin ne mo e uzeti na svoju du u. Uvjeravali smo je da æemo
svu odgovornost preuzeti na sebe.
- Ako je tako, u redu - reèe Latifa. - A hoæete li vi to meni dati napismeno?
Sjeo sam za pisaæi stol i sastavio izjavu u kojoj sam naveo kako nas je gospoðica La
tifa Kurdani pravovremeno upozorila da nam se dijete mo e opasno razboljeti ako sk
idamo zastore s prozora u sijeènju, ali da smo je, unatoè tome i protivno njenoj vol
ji, prisilili da to uèini. Nakon to smo oboje potpisali izjavu, Latifa je mrzovoljn
o skinula zastore.
Pred veèer se Rafi potu io na glavobolju. U noæi je dobio vruæicu. Izjutra je toplomjer
pokazivao 40 C. Latifa je tu vijest primila mirno, samo nam je dobacila pogled o
d kojeg smo se sledili.
Moja ena je oti la po lijeènika, koji je ustanovio upalu pluæa.
- Ali kako ju je samo dobio? - zavapi moja ena. - Mi inaèe tako pazimo na njega.
- Kako? - prosikta Latifa. - Ja æu vam reæi kako ju je dobio, doktore. Zato to su me
natjerali da skinem zastore.
- to to prièate? - upita je doktor. - Kakvi zastori?
- Istina je, doktore - Latifa æe. - Pomislite samo, skidaju zastore u sijeènju a ima
ju dijete u kuæi!
Uzalud smo joj iza lijeènikovih leða davali znakove da prestane i da ode u kuhinju.
- Ona je posve u pravu - reèe doktor. - Skidati zastore po ovakvom vremenu doista
nije uputno... Nije èudo to se dijete prehladilo. Zaista, moram kazati, vrlo neozb
iljno od vas.
Latifa bez rijeèi poka e lijeèniku izjavu s na im vlastoruènim potpisima i bez rijeèi se po
uèe u kuhinju.
Od tada joj se pokoravamo. Èvrsto vjerujemo da pranje rublja nedjeljom izaziva pop
lavu, a sveti nam je zakon da do proljeæa ne èistimo kvake na vratima kako nam zmije
ne bi u le u kuæu. Uz to nam je Latifa jo nalo ila da dvadeset sedam dana ne smijemo m
esti pod ako elimo da nam dijete ozdravi.
Latifa jo uvijek dolazi svaki dan, zavali se u naslonjaè i gleda televiziju. Stan n
am je svakim danom sve prljaviji, ali, da pokucam u drvo, Rafi sve manje ka lje.
MALO PROLJETNO ÈI ÆENJE
Nedjelja. Jutros za doruèkom najbolja mi supruga na svijetu reèe:
- Nije mi ni nakraj pameti da ove godine za proljetnog èi æenja okrenem kuæu naglavce.
Kakav mi je to stan koji se jednom godi nje èisti! Osim to je naporno i skupo, znam d
a te to i uznemiruje. Zato æu samo dobro pomesti, i to je sve. Ti ne mora ni ta radit
i, jedino te molim da mi uèvrsti motku na metli jer se rasklimala.
- Naravno! - uskliknuh veselo i smjesta se uputih da joj kupim dvije lijepo obli
kovane, dugodlake metle u znak zahvalnosti za njenu domaæinsku suzdr anost. Kad sam
se vratio, pred kuæom je vijugao potoèiæ. Moja je ena naime do la na pomisao da najprije
pod dobro pokvasi pa da ga tek onda pomete. Za tu je prigodu najmila dvije ene. J
ednu da pere a drugu da joj nosi vodu. Meðutim je vodono a bila br a od pralje, pa otu
da i onaj potoèiæ pred kuæom.
- Nije to velik posao, za jedan dan bit æe gotovo - tvrdila je najbolja supruga na
svijetu.
To mi je bilo drago èuti jer smo za ruèak imali samo jaja na oko, to odraslu èovjeku po
put mene nikako ne mo e zadovoljiti tek. Poslije podne je netko skinuo prozorska o
kna jer su kripala. Bravar je rekao da su èavli na arkama zahrðali i da ih treba zamij
eniti. Buduæi da on nema vremena trèkarati okolo, trebalo bi da ih ja poðem kupiti k F
uhrmanu u Jaffi. Dobro.
Ponedjeljak. Kad sam se oko podne vratio s èavlima iz Jaffe, potoèiæ pred kuæom pretvori
o se veæ u rijeku. Nisam mogao uæi na prednji ulaz, jer je predsoblje bilo zakrèeno na
slonjaèima koje je tapetar trebao popraviti. Provukao sam se kroz prozor na kupaon
ici i upao u kadu punu ivog vapna.
- Zna - objasni mi ena - mislila sam da bi, kad ionako veæ èistimo kuæu, bilo dobro malo
osvje iti zidove, ali ni ta vi e od toga, zaista.
Zamolila me da se pogodim s lièiocem za cijenu, jer to je ipak mu ki posao. Pogodili
smo se za 5000 izraelskih funti ukljuèujuæi bojenje vrata i prozora.
Bravar je ustanovio da sam mu donio èavle od dva cola, a da on treba èavle od tri co
la, i poslao me natrag k Fuhr-manu.
Moja ena i Rafi spavali su u regalu za knjige, a ja sam proveo noæ na svom pisaæem st
olu, izmeðu peæi i servisa za èaj. Lo e sam spavao. Za veèeru opet jaja na oko.
Utorak. Fuhrman tvrdi da mi je prodao ispravne èavle od tri cola i otpravio me kuæi.
U vrtu pred kuæom upao sam u kalju u i na jedvite se jade uspio oprati u dnevnoj so
bi, koja je sada pretvorena u kupaonicu zato to u kupaonici mijenjaju ploèice (3540
funti). Da i to veæ jednom obavimo, kako reèe moja ena. Elektrièar, koga smo pozvali z
bog kratkog spoja, ustanovio je da Bergmanove utiènice koje imamo na zidu nisu dov
oljno sigurne, a da one koje nam preporuèuje idu samo uz Fleischmanove utikaèe i Gol
dfischove osiguraèe - sve u svemu, 1800 funti. Bravar se slo io s tim da sam mu doni
o èavle od tri cola, ali britanska cola, a da on treba èavle od tri njemaèka cola, i p
oslao me natrag k Fuhrmanu.
Lièilac je, po to je dovr io pola kuhinjskog stropa, povisio cijenu, za to je dao i obr
azlo enje.
MALO PROLJETNO ÈI ÆENJE
- Ja uvijek di em cijenu dva tjedna prije blagdana - reèe - jer svatko raèuna da æu uoèi b
lagdana povisiti cijenu, pa je kod mene navala veæ dva tjedna prije toga. I zato d
i em cijenu dva tjedna prije blagdana.
Usput me zamolio da skoknem do Herzla, buduæi da on nema vremena, i tamo kupim jed
nu limenku laka, malo ter-pentina, novu kefu i dvije kutije »Marlboroa«. U meðuvremenu
se enski duo, koji je naèinio potok pred kuæom, pro irio u kvartet i veselo pjevao.
Rije io sam i problem spavanja. Prebacio sam svu odjeæu iz ormara u hladnjak, ormar
postavio na balkon, licem nagore, i smjesta pao u dubok naftalinski san. Usnio s
am da sam umro i da me na vjeèni poèinak prati sveèana povorka obrtnika.
Veèerali smo meko kuhana jaja.
Srijeda. Fuhrman mi je objasnio da izmeðu britanskog cola i njemaèkog cola nema razl
ike kad su u pitanju èavli za arke, i poslao me do vraga. Kad sam to prenio bravaru
, on se malo zamislio i upitao me èemu æe nam uopæe ti èavli. Za arke na prozorima, rekoh
mu, ali se prozorima vi e nije moglo priæi jer je netko povadio sve keramièke ploèice s
poda. Najbolja supruga na svijetu oduvijek je eljela plavo-bijelo poploèeni pod (6
200 funti), umjesto onog dosadnog sivog, a sad je, eto, bila iva prilika.
- Samo jo ovo - rekla je - i onda je svr eno!
U redu. Ne raèunajuæi mene, u kuæi je sada radilo es-naestero ljudi, od kojih su najveæu
buku dizali zidari koji su ru ili zidove.
- Razgovarala sam s jednim graðevinskim poduzetnikom koji je ne to poput arhitekta -
reèe mi ena - i on mi je savjetovao da sru imo zid izmeðu Rafijeve i tvoje radne sobe.
Tako æemo dobiti veliku dnevnu sobu a buduæi da nam ne trebaju dvije velike sobe, d
rugu mo emo razdijeliti zidom pa æe Rafi imati svoju sobu a ti radni kabinet.
Da i ja svemu tome ne to pridonesem, uzeo sam kare, popeo se na ljestve i skinuo sv
e lustere u kuæi.
Onaj poduzetnik - ne to poput arhitekta (1190 funti) -upita me (950 funti) za to ne
bismo (712 funti) kuhinju premjestili na tavan a tavan u zahod? Odgovorio sam mu
neka se radije dogovori s mojom enom jer, koliko znam, ona se ove godine ne eli u
pu tati u velike radove.
Sirova jaja.
Èetvrtak. Danas se od Fuhrmana nisam vratio kuæi. Spavao sam u parku na klupi, jeo t
ravu i pio vodu iz prskalice, ba kao ptica. Prijalo mi je. Osjeæam se preporoðen.
Petak. Kod kuæe me doèekalo iznenaðenje. Na mjestu gdje je stajala kuæa iskopan je dubok
rov. enu i Rafija zatekao sam u vrtu.
- Zna , pomislila sam: kad veæ ionako èistimo kuæu - reèe mi ona - neka to bude od temelja
...
- Posve si u pravu, draga - odgovorih joj. - Prièekat æemo samo da proðe blagdan jer æe
onda biti jeftinije.
Ona se s time slo ila; posjela je Rafija ispod drveta i uzela brisati pra inu s li æa.
SILOM PRELJUBNICI
Odluèili smo ljetni odmor provesti u mirnom obiteljskom pansionu. Odabrali smo jed
an skromni, neupadljivi kutak u Donjoj Galileji, daleko od gradske vreve, znanac
a i ogovaranja. Nazvao sam telefonom i rezervirao dvokrevetnu sobu.
- U redu, gospodine - odgovori mi ef recepcije. - Dvokrevetna soba. Sti ete li zaje
dno?
Glupa li pitanja! Odvratio sam mu da se to razumije samo po sebi.
Po to smo stigli, recepcionar nam dade da ispunimo prijavnicu i potom nam uruèi dva
kljuèa rekav i:
- Va a je soba broj 17, a gospoða ima sobu broj 203.
- to je to sad, do vraga? - rekoh. - Zar nisam naruèio jednu dvokrevetnu sobu?
- Vi, dakle, elite biti zajedno u sobi?
- Razumije se da elimo! Mi smo vjenèani. Ovo je moja supruga.
Provukav i se iza pulta recepcioner priðe na oj prtljagi i zagleda se u naljepnice s i
menima. U tom mi je trenu sinulo da je najbolja supruga na svijetu posudila kofe
r od svoje majke i da na naljepnici po svoj prilici pi e: Erna Spitz. Recepcionar
se uspravi i o tro nas pogleda ispod oka.
- U redu - reèe. - Dvokrevetna soba, dakle. Izvolite kljuè, gospoðo Kishon.
Posljednje dvije rijeèi izgovorio je nagla eno i otegnuto.
- Hoæete li mo da - rekoh zbunjeno - hoæete li da vam poka emo osobne karte?
- Ne treba - odgovori recepcionar i dobaci nam jo jedan o tar pogled ispod oka. - T
o je va a stvar. Nisam ja tu zato da brinem brigu o æudoreðu...
Koliko sam uspio primijetiti, ni ostali prisutni nisu bili zato tu. Dok smo prol
azili predvorjem, pratili su nas oèima, usnica stisnutih u ironièni ali ipak odobrav
ajuæi smije ak. Tek sam tada primijetio da najbolja supruga ima na sebi onu napadnu
jarkocrvenu haljinu i da su joj potpetice previsoke. Do vraga! A onaj debeli æelav
ac - bit æe da je iz izvozno--uvozne bran e - bulji u nas i apuæe ne to na uho izazovnoj
plavu i to sjedi uz njega. Doista neukusno! Tako mlada djevojka pa se spetljala s o
dvratnim starim razvratnikom, kao da na svijetu nema zgodnih mladih mu karaca popu
t mene, recimo.
- Hej, Ephraime!
Okrenuh se. Bio je to Finkenstein mlaði. Sjedi u kutu i domahuje mi znaèajno, kao da
hoæe reæi: »Èestitam! Kakva maèka!« Glupan! Moja ena, dodu e, sasvim dobro izgleda, pa i
toga, ali kazati za nju da je »maèka«?... Kreten! Zar su ovdje svi poludjeli?
Za veèerom je bilo jo gore. Dok smo, zbunjeni, prolazili kraj stolova, do na ih je u ij
u dopiralo:
- Ostavio je kod kuæe enu i dijete a tu se povlaèi s ovom... Malo je puna na ali prièa se
da on takve voli...
- ... U zajednièkoj sobi... vi e nego drsko...
- Poznajem mu enu, krasna osoba - a on tu s ovakvom jednom... Sva ta na ovom svijet
u...
Pokazalo se da ni Finkenstein mlaði nije ovdje sam. Povlaèi se tu s nekakvom nalarfa
nom lutkom koja èak i izazovno nosi vjenèani prsten. Predstavio nam ju je kao svoju
sestru. Sestra, ma ta ne ka e ! Upoznao sam ih sa enom.
SILOM PRELJUBNICI
Finkenstein joj galantno poljubi ruku i dobaci joj zavodnièki osmijeh. Zatim me po
vede u stranu.
- Je li kod kuæe sve u redu? - upita me kao mu karac mu karca. - Kako tvoja supruga?
- To bi bar morao znati. Upravo si joj poljubio ruku.
- Dobro, dobro - reèe Finkenstein, odvuèe me do bara i naruèi mi votku. Zatim mi stade
govoriti kako se pred njim ne moram pretvarati, ta nije se on juèer rodio; he-he.
.. On i ne pomi lja da ja time varam svoju enu, ni govora. Nema ni ta lo e u tome ako èov
jek malo zastrani, to je, tovi e, u dobrim trajnim brakovima i zdravo, svatko to èini
; he-he. On, Finkenstein, mogao bi se okladiti da bi mi moja ena, kad bi ikad saz
nala, sve oprostila.
- Ali ovo je doista moja ena, tikvane!
- Ta ti ne pali, stari!
Finkenstein me pogleda prezirno i ode. Vratio sam se k eni i njegovoj »sestri«. Roj m
u karaca, koji su se u meðuvremenu udvarali najboljoj supruzi na svijetu, nevoljko s
e raspr io. Ona je blistala. Ispripovjedila mi je kako ju je jedan izmeðu njih - sas
vim zgodan momak koji podsjeæa na Ro-berta Redforda - nagovarao da napusti »onog svo
g smije nog tipa« i poðe s njim.
- Odbila sam, naravno - kikotala se. - Vrlo je zlatan, dodu e, ali u ljeta kad govor
i...
- Ah, to je, znaèi, jedini razlog? A to to sam ti mu , to tebi ne znaèi ba ni ta?
- Ah, da, svakako - prisjeti se ona. - Zna , posve sam veæ zbunjena od svega ovoga..
.
Debeli æelavac nam dojedri s boka i predstavi svoju zla-tokosu seks-bombu.
- S dopu tenjem - reèe. - Moja kæerka.
Stari razvratnik! Do lo mi je da ga udarim akom po debeloj nju ci. »Moja kæerka!« Nije mu
ni slièna. Ona, prije svega, ima kosu.
- Moja prijateljica - rekoh zauzvrat predstaviv i mu svoju enu. - Gospoðica Erna Spit
z.
Moja se ena vrlo brzo sna la u novoj ulozi ljubavnice. Kad god bih je poku ao pred dr
ugima zagrliti, ona bi mi se izmakla govoreæi kako ne brinem o njezinu dobru glasu
. Jednom sam je poslije veèere u tinuo za obraz, na to se toliko razljutila da me uda
rila po ruci.
- Jesi li poludio? - prosiktala je. - Ionako nas veæ na sve strane ogovaraju.
U tome je bila u pravu. Govorkalo se, na primjer, da smo se jedne noæi goli golcat
i kupali u moru. Èuo sam takoðer da se prièa kako u ivamo drogu. »Sestra« Finkensteina mlað
znala je èak i da je suprug moje prijateljice ne to nanju io i da nas je slijedio sve
do Tiberijskog jezera, ali da smo mu za dlaku izbjegli i pobjegli ovamo.
- Pa, nije ba sve toèno - rekoh joj. - Istina je da je njezin mu oti ao na Tiberijsko
jezero. Meðutim, oti ao je tamo s njihovom slu avkom. Slu avkin momak - inaèe sretno o enje
i otac troje djece - po ao je za njima i vratio djevojku. Mu iæ je na to odluèio da se o
sveti na nama, pa se sada igramo skrivaèa.
»Sestra« se zaklela da æe o tome utjeti kao riba i po urila se da s ostalim gostima podij
eli novost. Nakon petnaest minuta pozvali su nas u hotelsku direkciju, gdje su n
am pomalo usplahireno savjetovali da se preselimo u odvojene sobe. Zlu ne trebal
o!
- Ne - rekoh. - Samo nas smrt mo e rastaviti!
U meðuvremenu se najbolja supruga na svijetu posve raspojasala. Naruèivala je najsku
plja jela a od piæa samo ampanjac. Nisu izostale ni eljice za nakitom i krznom.
SILOM PRELJUBNICI
- U ovakvim je sluèajevima to uobièajeno - govorila je. A onda je na em ljubavnom gnje
zda cu posve neoèekivano pukla tikva.
Jednog se dana pojavio moj znanac, reporter, jedan od onih sva tarskih nju kala koji
u ovoj zemlji poznaju sve i svakoga.
- Ovo je èista abokreèina - reèe po to je na brzinu istra io hotel. - Da svisne od dosad
Finkenstein je tu sa svojom sestrom, ti sa svojom enom a onaj æelavi sudac doveo je
svoju kæer. Ba ste mi dru ina, sve sami sveci! Kako si samo mogao toliko dugo ovdje
izdr ati?
Sutra smo napustili hotel. Moja je ena postala opet obièna domaæica i najbolja suprug
a na svijetu. Samo mi pokatkad predbaci da sam je iznevjerio - i to ba s njom!
STRA NA CRVENKAPICA
Vrijeme: 9 sati naveèer. Roditelji su oti li u kino. Rafi, povjeren nenadma ivom baka-
servisu u obliku gospoðe Re-gine Popper, le i u krevetiæu irom otvorenih oèiju i ne mo e z
spati. Ulièna rasvjeta baca sablasne sjenke po kutovima sobe. Vani je oluja. Pusti
njski vjetar povremeno donosi zavijanje akala. Gdjekad se zaèuje alobni huk sove.
Gða Popper: Spavaj, Rancu! Hajde, zaspi veæ jednom!
Rafi: Neæu.
Gða Popper: Sva dobra djeca veæ spavaju.
Rafi: Ti si ru na.
Gða Popper: Hoæe li ne to popiti?
Rafi: Hoæu sladoleda.
Gða Popper: Ako bude dobar, i ako zaspi , dobit æe sladoleda. Hoæe li da ti, kao i juèer
rièam jednu lijepu prièu?
Rafi: Neæu! Neæu!
Gða Popper: Ali vrlo lijepu prièu. Prièu o Crvenkapici i stra nom vuku.
Rafi (braneæi se oèajno): Neæu Crvenkapicu! Neæu stra nog vuka!
Gða Popper (hvata ga): Tako! Sad æe biti dobar i mirno slu ati. Bila jednom jedna djevo
jèica. Zvala se Crvenkapica.
Rafi: Za to?
STRA NA CRVENKAPICA
Gða Popper: Zato to je na glavi uvijek nosila crvenu kapicu.
Rafi: Sladoleda!
Gða Popper: Sutra. I to radi mala Crvenkapica? Ide posjetiti baku koja ivi u kolibic
i duboko u umi. uma je tako velika da, kad bi jednom u nju za ao, ne bi vi e mogao naæi
izlaza. Stabla su se uspinjala do neba. U umi je bio mrkli mrak.
Rafi: Neæu slu ati.
Gða Popper: Svi mali djeèaci znaju prièu o Crvenkapici. to æe reæi Rafijevi prijatelji kad
saznaju da Rafi jo nije èuo tu prièu?
Rafi: Ne znam. .
Gða Popper: Eto, vidi , Crvenkapica tako ide kroz umu, kroz ogromnu mraènu umu. Posve je
sama i tako ju je strah da drhti cijelim tijelom...
Rafi: Dobro, zaspat æu.
Gða Popper: Ne smije prekidati tetu Reginu. Crvenkapica ide sve dalje, sasvim sama,
sve dalje i dalje, sasvim sama. Srce joj tako lupa da i ne primjeæuje veliku sjen
u koja se skriva iza drveta. To je vuk.
Rafi: Koji vuk? Za to vuk? Neæu vuka!
Gða Popper: Pa to je samo bajka, ludice mala! A u vuka su tako velike oèi i tako uti
zubi (pokazuje) - grr, grr!
Rafi: Kad æe doæi mama?
Gða Popper: I veliki stra ni vuk brzo uðe u kolibu u kojoj je spavala baka - tiho otvo
ri vrata - pri ulja se krevetu - i -ham, ham - po dere baku!
Rafi (vrisne, skoèi iz kreveta i poku a bje ati.)
Gða Popper (utrkuje se s Rafijem oko stola): Rafi! Rafaele!
Smjesta da si se vratio u krevet, inaèe ti neæu dalje prièati!
Doði, ljubavi, doði... Zna li to æe Crvenkapica kad ugleda
I
vuka u bakinoj postelji? Pita: »Bako, za to su u tebe tako velike oèi? I za to ima tako v
elike u i? I za to ima tako stra ne pand e na rukama? I...
Rafi (priskoèi prozoru i otvori ga): U pomoæ! U pomoæ!
Gða Popper (povuèe ga natrag, udari po stra njici i zatvori prozor): A vuk najednom sk
oèi iz postelje i ham, ham...
Rafi: Mama! Mama!
Gða Popper: ... po dere Crvenkapicu zajedno s ko om, kosom i kapicom. Ham, ham, grr, g
rr!
Rafi (zavuèe se pod krevet i priljubi uza zid.)
Gða Popper (legne pred krevet): Grr, ham, ham... Ali odnekud iznenada naiðe lovac s
pu kom i - paf, paf - ubije stra nog vuka a baka i Crvenkapica veselo izaðu iz njegova
trbuha.
Rafi (promoli glavu ispod kreveta): Je li veæ gotovo?
Gða Popper: Jo nije gotovo. Potom vuku napune trbuh kamenjem, stra no velikim kamenje
m i - plomp, plomp -bace ga u bunar.
Rafi (s ormara): Je li gotovo?
Gða Popper: Èièa mièa, gotova prièa. Zar nije lijepa?
Mama (upravo sti e kuæi, ulazi): Rafi, odmah da si si ao! to se to dogaða, gospoðo Popper?
Gða Popper: Ah, ni ta naroèito! Mali je danas malo nemiran pa sam mu, da bih ga umiril
a, isprièala jednu prièu.
Mama (gladi Rafija po kosi slijepljenoj od znoja): Hvala vam, gospoðo Popper. to bi
smo mi bez vas?!
A LA RECHERCHE DU TEMPS PERDU1
Jednog mi dana ena reèe:
- Zna , dragi, u subotu imamo proslavu mature.
- Tko to - mi?
- Moj biv i razred. Generacija 1953. Doæi æe sve moje biv e kolegice i kolege. Pa, ako
bi htio, mislim, ako doista ima volje, bilo bi lijepo kad bi nam se pridru io.
- Ali ja nikoga od njih ne poznajem, nemam volje, i neæu iæi. Poði sama!
- Ne idem sama. Nikada mi neæe ispuniti ni najmanju elju...
Po ao sam.
Svi su bili u najboljem raspolo enju kao to obièno biva u takvim prigodama. Tek to smo
u li, svi su stali grliti i ljubiti moju enu. Zvali su je Popi. Popi! Osjeæao sam se
usamljen i izgubljen poput Izraelca u Ujedinjenim narodima. Razredni drugovi su
pak u razgovoru skakali s teme na temu prisjeæajuæi se raznih dogodov tina.
- Zna li netko ne to o Èaèiku? Je li istina da je propao na diplomskom? Nije ni èudo, ni
je bio ba neki mozak... to je sa o kom? Èujem da je stra no ostarjela... Ma ne, stvar je
u tome to joj je drugi mu dvadeset godina mlaði od nje...
1 U traganju za izgubljenim vremenom (franc).
- Hej, sjeæa li se kako je, bje eæi pred toklerom, spuz-nula niz ogradu od stubi ta? A o
o kad se neæu po mjeseèini kupala s Mikijem? ... Ba je bila guska!
Svi su vri tali od smijeha. Neki su se i udarali po bedrima.
- Nije to jo ni ta! A kad je Beni zatekao Minku s Kug-lerom?... Skoro smo umrli od
smijeha... naroèito a a. I ba je on morao plesati èarlston s Bergerovom majkom. Glupan!.
.. Sjeæate li se kako se kod Moskovvitza nasadio na peæ?
Osjeæao sam se poput prognanika. Od te generacije ne poznajem ama ba nikoga. Pripad
am godi tu 1948. realne gimnazije »Berzsenvi Daniel«, Budimpe ta. Ima li tko ta protiv?
- Joj! - vrisnu najednom jedna od prisutnih. - Znate li koga sam srela prije dv
ije godine u Parizu? Klaèka! Ka u da ivi prodajuæi razglednice. Oduvijek je naginjao um
jetnosti! Sjeæate li se kako je jednom oprljio obrve?
- Pa, naravno - dobacim ja - drugo se od Klaèka nije moglo ni oèekivati.
- Nisam ba siguran - reèe netko. - Uvijek je elio studirati arhitekturu.
- Ne budi smije an - odvratih mu. - Klaèko i arhitektura! Kladim se da nije u stanju
povuæi ni dvije ravne crte!
Moja je primjedba izazvala buru smijeha, to mi je vratilo samopouzdanje.
- Je li istina da su se Joske i Nina vjenèali? - upita me moj susjed ua stolom. -
To mi je nezamislivo - Joske i Nina!...
- A mo e li zamisliti kako su izgledali na vjenèanju! -izazvah opæe odu evljenje. - Sjeæa
e li se samo kako je Nina poku avala osu iti gaæice u hladnjaku? Oduvijek je bila poma
lo uvrnuta. A tek Joske sa svojim kuniæima! Kad god ugledam glavicu kupusa, sjetim
se njega!...
To je bio pun pogodak! Dru tvo se grohotom smijalo. Od tog èasa dr ao sam sve konce ra
zgovora u svojim rukama i
A LA RECHERCHE DU TEMPS PERDU
uvijek bih iznova s vremena na vrijeme, sve do u sitne noæne sate, i èeprkao poneku st
aru uspomenu. Osobito im se svidjela prièa kako je a a dva puta prodao svoju olupinu
od auta, i to je Berger na ao u svom krevetu nakon to je Mosko-witzu ukrao e ir...
Na putu kuæi najbolja supruga na svijetu gledala me zadivljeno.
- Bio si glavni u dru tvu! Nisam ni pojma imala da mo e biti tako duhovit.
- To je tvoj propust, draga - dobacih joj nehajno. - Nikada nisi znala prosuditi
ljude.
PODILAZE NAS MRAVI
Stanovi u prizemlju imaju i prednost i manu. Prednost je u tome to se èovjek ne mor
a penjati uza stube, a mana opet u tome to to ne moraju ni mravi. Zato svakog jut
ra vojska mrava prijeðe na kuæni prag, uspu e uz kuhinjski zid pa se preko ko arice za kr
uh razmili po sudoperu i zavr i u slivniku. Za malo vremena te sitne be tije razviju
iv promet u oba smjera i usput s mahnitom revno æu odnose sve to im je na putu.
Ka u da su mravi u prizemlju uobièajena pojava, a da je ova godina neuobièajeno bogata
mravima. Bilo kako bilo, najbolja supruga na svijetu jednoga je jutra odluèila da
im zada smrtonosan udarac.
- Ne poma e da ih ubijamo jednog po jednog - ustvrdila je. - Treba im pronaæi leglo.
Stali smo u suprotnom smjeru slijediti mravlju povorku koja nas je vodila od kuæno
g praga do vrta, da bi privremeno nestala pod ivicom a onda opet iskrsla s druge
strane, te odatle krivudala nadzemno i podzemno prema sjeveru. Zaustavili smo se
na rubu grada.
- Bo e dragi - reèe ena - pa oni dolaze iz inozemstva! I za to ba u na u kuæu? to li, do
a, nalaze ba u na em slivniku?
Na to bi pitanje, mogla odgovoriti samo mravlja kraljica. Radne mase su sindikal
na stvorenja i ne postavljaju pitanja, veæ kotrljaju svoj teret.
PODILAZE NAS MRAVI
Moja je ena, ipak, po to ih je neko vrijeme promatrala, kupila pra ak protiv mrava i
posula otrovom njihovu stazu od ulaznih vrata sve do slivnika. Sutradan su mravi
vrlo sporo napredovali, jer su morali prelaziti preko bre uljaka od pra ka. To je u
jedno bio i jedini uèinak. Posegnuli smo za sprejom protiv gamadi. Prvi su redovi
pali, ali se glavnina snaga hrabro probila do otvora slivnika.
- to jest, jest, vrlo su otporni - priznade moja ena i opra kuhinju karbolom. Dva
su dana mravi bili posve mirni. Bome i mi. Nakon kratka predaha povorka je opet
navalila punom snagom, reklo bi se èak i pojaèanim tempom. Otkrili su sirup protiv k
a lja i, po to su ga se nau ili, nikada vi e nisu zaka ljali.
Najbolja supruga na svijetu odustala je od svojih principa i stala ih ubijati je
dnog po jednog. Potamanila bi ih na tisuæe svakog jutra. Potom se i toga okanila.
- Ne vrijedi - reèe napokon - mno e se poput Kineza... Uslijedili su zatim dani sala
te. Moja je supruga, naime,
odnekud èula da mravi ne podnose miris krastavaca pa ih je narezala punu zdjelu i
plo kama optoèila kuhinju. Uskoro se ispostavilo da mravi za tu novost jo nisu èuli, pa
su najprije malko pronju ili a onda mrtvi hladni prelazili preko njih. Neki su se
èak i zakikotali.
Nazvali smo za savjet Sanitarnu inspekciju.
- Recite nam, zaboga, to da radimo?
- To se i ja pitam - odgovori nam inspektor. - Moja ih je kuhinja puna.
Poslije toga smo napustili nejednaku borbu. Dok doruè-kujemo, procesija mrava utke
promièe rubom stola u smjeru slivnika. Postali su veæ dio domaæeg ugoðaja. Svakog jutra
provjeravamo je li sve u redu. Mravi nas veæ poznaju i odnose se prema nama s onom
suzdr anom pristojno æu kakva veæ postoji izmeðu protivnika koji su u beskonaènim bitkama
auèili po tovati jedni druge. Pravi primjer miroljubive koegzistencije.
S KOMPJUTEROM NEMA ALE
Donedavno me uopæe nije smetalo to se pukim sluèajem zovem kao i jedna pritoka rijeke
Jordan. Ali prije nekog vremena Uprava za prihode poslala mi je obavijest, koja
se doimala vrlo slu beno, premda su se poneke rijeèi èinile prilièno nevjesto otipkane.
Na obavijesti je pisalo: »Posljednja opomena prije pljenidbe. Buduæi da do danas ni
ste podmirili na a potra ivanja u iznosu od 20.012,11 izraelskih funti a na ime rado
va za popravak luke na rijeci Kishon, izvr enih od 6.-12. lipnja pro le godine, ovim
e vas obavje tavamo da æemo, ukoliko ista ne podmirite u roku od sedam dana po primi
tku posljednje opomene, izvr iti pljenidbu va e pokretne imovine, koja æe potom biti p
rodana na dra bi«. Na kraju obavijesti stajala je utje na primjedba: »U sluèaju da ste u m
eðuvremenu obavezu podmirili, smatrajte ovu obavijest neva eæom.« Potpis - B. Seligson,
proèelnik.
Moram priznati da me ta obavijest prilièno zbunila. S jedne strane, pomnim pregled
om svoga knjigovodstva, nisam prona ao nikakvih dugovanja bilo za kakve popravke k
oje bi netko u posljednje vrijeme na meni izvr io. S druge strane, nisam mogao pro
naæi nikakvu potvrdu da sam dug podmirio. Buduæi da sam oduvijek bio pristalica rje av
anja lokalnih razmirica osobnim pregovorima, zaputio sam se ravno do gospodina S
eligsona u Upravu za prihode.
- Eto, vidite - rekoh i pokazah mu osobnu kartu - ja sam, kao to se iz prilo enoga
vidi, pisac, nisam rijeka.
V. d. proèelnik Uprave za prihode o tro me odmjeri.
- A kako to da se onda zovete Kishon?
- Iz puke navike - rekoh. - Ali ja se uz to, za razliku od rijeke, zovem i Ephra
im.
To ga se veæ dojmilo. Ode u pokrajnju sobu da prodiskutira stvar sa svojim suradni
cima. Na alost, nisam ih mogao èuti, ali bi se svaki èas jedan od njih pojavio i dobr
o me pogledao. Jedan je od njih èak zatra io da ustanem i da se okrenem oko svoje os
i. Napokon su odluèili prihvatiti moje argumente, ili ih barem nisu odbacili. Seli
gson je osobno proglasio Posljednju opomenu neva eæom. Crvenom olovkom dopisao je: »Ni
je u posjedu luke - Seligson«, i na koricama spisa nacrtao veliku nulu, koju je po
tom prekri io sa dvije dijagonalne crte. Odahnuo sam i oti ao kuæi.
- Bila je, dakako, gre ka - rekoh eni. - Logika je ipak pobijedila.
- Vidi ! - odvrati mi najbolja supruga na svijetu. - A ti uvijek na sve gleda crno
.
Nakon desetak dana, bila je srijeda, stigla je »Obavijest o pljenidbi pokretne imo
vine«, koja je glasila: »Kako se do dana njeg dana niste odazvali na na u posljednju opo
menu da isplatite dug od 20.012,11 izraelskih funti« - pisalo je Seligsonovim nevj
e tim strojopisom - »prisiljeni smo postupiti po Propisu 238/a/5 o pljenidbi pokretn
e imovine i prodaje iste na dra bi. U sluèaju da ste u meðuvremenu obavezu podmirili,
smatrajte ovu obavijest neva eæom.«
Odjurio sam kao iz topa Seligsonu.
- Znam, veæ znam - stade me on umirivati. - Te obavijesti ne aljem ja, veæ kompjuter
u Jeruzalemu, a njemu se ovakve gre ke èesto potkradu. Ne obraæajte, molim vas, na to
pa nju.
Saznao sam usput da je Centrala u Jeruzalemu pre la prije est mjeseci na automatski
sistem i odonda kompjuter
obavlja posao koji je prije toga vodilo nekih deset tisuæa mrzovoljnih slu benika. T
o je, naravno, ne samo kraj birokratskom zatezanju, veæ i veliko olak anje za nesret
ne slu benike koji sad mogu lijepo u miru prodavati zjake. Nezgoda je jedino u tom
e to tehnièari koji su opslu ivali kompjuter jo uvijek nisu bili dovoljno izvje bani pa
su ga povremeno kljukali krivim podacima, to je u kompjuteru izazvalo pro-bavne s
metnje, kao to je to, na primjer, bilo u sluèaju s mojim popravkom luke.
Seligson mi je sveèano obeæao da æe jednom zauvijek skinuti taj sluèaj s dnevnog reda, i
kao potvrdu tome u mojoj je prisutnosti poslao u Jeruzalem brzojav sa zahtjevom
da se cijela stvar, na njegovu odgovornost, zasad odlo i.
Zahvaliv i mu na tom plemenitom èinu, oti ao sam kuæi sav sretan.
U ponedjeljak su do li po hladnjak. Na mojim su se vratima pojavila tri pokrupna p
rofesionalna nosaèa. Predoèiv i mi nalog za pljenidbu s potpisom B. Seligsona, vje tim s
u rukama dohvatili moju pokretnu imovinu u obliku hladnjaka i, ne obaziruæi se na
moje prosvjede, odvezli ga u teretnim kolicima.
- Ta pogledajte me - vikao sam za njima. - Zar sam vam ja nalik na luku? Zar ste
ikad èuli da luka mo e psovati, prokleti bili dabogda!
Ali oni su samo vr ili svoju du nost, i tu je obièan smrtnik nemoæan.
Seligsona sam zatekao kako oèajnièki zuri u zid. Upravo mu je iz Jeruzalema stigla o
pomena da jo nije ispunio obavezu da naplati dug u iznosu od 20.012,11 izraelskih
funti na ime popravka luke na rijeci...
- Pretpostavljam - reèe mi prijekorno - da je kompjuter krivo protumaèio onu frazu »n
a svoju odgovornost«. Trebalo je da budem oprezniji. Moram vam priznati, gospodine
Kishone, u lijepu ste me ka u uvalili!
Predlo iti mu da jednostavno ne obraæa pa nju na obavijest, ali ga to nije ni najmanje
umirilo.
- Znate - reèe mi klonulo - kad vas kompjutor jednom dohvati, izgubljeni ste. Jed
nom je efu protokola u parlamentu kompjuter naredio da izvr i smrtnu kaznu nad svoj
im tajnikom... Tek je na jedvite jade ministru pravde uspjelo u zadnji èas spasiti
nesretnika. Ka em vam, s kompjuterom nema ale.
Predlo ih mu da poðemo u Jeruzalem i da osobno s njima ra èistimo stvar. »Ne zezaj, stari«,
reæi æemo mu. »Pusti nas na miru!«
- Do njega se ne mo e. Previ e je zaposlen. To je naj-zaposleniji kompjuter na svij
etu. Treba im za sve - za izbore, prognozu vremena, horoskope, tumaèenje snova, i t
a ti ja znam za to ne.
Uèinio je ipak toliko, Bog ga blagoslovio, da je nazvao skladi te zaplijenjene robe
i zamolio efa da do daljnjega ne da moj hladnjak na dra bu.
Iz obavijesti koju sam posve nebirokratskom brzinom dobio veæ ujutro, a koja je gl
asila: »Raèun o pokriæu poreznog dugovanja«, razabrao sam da je moj hladnjak prodan na d
ra bi za 19 funti. Time se moj dug smanjio na 19.993,11 funti, koje sam, kako je u
prilo enom stajalo, du an isplatiti u roku od sedam dana. U sluèaju da sam u meðuvremen
u... i tako dalje...
Seligsona ovaj put nisam odmah na ao jer je po ao k odvjetniku da prenese svoj hladn
jak na enino ime. Kad se vratio, kleo se da neæe, ako se ikad izvuèe iz ralja tog kom
pjutera, vi e nikada ni za koga intervenirati, a ponajmanje za nekog tko se zove k
ao neka rijeka.
- Sla em se - rekoh. - Ali predlo ite mi kako da se ja iz toga izvuèem.
- Ne znam - odgovori Seligson. - Dogodi se katkad da kompjuter jednostavno zabo
ravi na svoje rtve. Preostaje vam jedino da se nadate.
Rekoh mu da ne vjerujem u èuda i da elim srediti stvar odmah tu, na licu mjesta.
- U redu, ako ba elite - odvrati Seligson.
Nakon duljeg natezanja slo ismo se da moja dugovanja za popravak luke podijelimo u
dvanaest mjeseènih rata. Dokument s mojim i Seligsonovim potpisom smjesta smo pos
lali u Jeruzalem kako bih spasio jo ono to se od moje pokretne imovine dalo spasit
i.
- To je najvi e to mogu za vas uèiniti - reèe mi Seligson. - Mo da æe oni tamo uskoro ipak
nauèiti baratati tim kompjuterom.
- Nadajmo se - odgovorih.
Prvi èek u iznosu od 1.665,05 funti stigao je za dva dana zajedno sa Seligsonovom,
i opet eprtljavo napisanom opaskom, da je to prva rata na ime otplate duga u izn
osu od 19.993,11 izraelskih funti, kojim je Uprava za prihode tereti za izvr enje
radova u luci rijeke Kishon.
Kad sam najboljoj supruzi na svijetu saopæio sretnu vijest da smo se napokon rije il
i goleme financijske brige, ona je samo prosiktala kako je sramota to nas jo varaj
u i za kamate, jer da bismo svagdje drugdje dobiti najmanje est posto.
- Mo da - rekoh - ali nije mi ni nakraj pameti da poduzmem bilo to u vezi s tim.
Buduænost pripada kompjuterima. Ako ste se u meðuvremenu u to veæ i sami uvjerili, sma
trajte ovu tvrdnju neva eæom.
PAKAO ZVANI KAKAO
Amir, na riðokosi tiranin, jo od roðenja vrlo slabo jede. Ne voli ni vakati ni gutati.
Iskusne majke savjetovale su nam da ga ostavimo na miru dok ne izgladni, to jest
da mu tako dugo ne damo jesti dok nas na koljenima ne bude molio za zalogaj. I
tako smo ga pustili da izgladni, od èega je toliko oslabio da smo mi njega na kolj
enima molili da uzme zalogaj.
Napokon smo ga odveli k na em najpoznatijem specijalistu, struènjaku za prehranu mal
e djece. Prije nego to smo dospjeli i rijeè izustiti, on je samo ovla pogledao na eg s
uhonjavog sinèiæa i upitao.
- to je s njim? Ne jede?
- Ne jede.
- To sam si i mislio.
Nakon kraæeg pregleda iskusni nam struènjak saopæi da se tu ne da mnogo uèiniti, jer jed
nostavno ima djece koja malo jedu i tome nema pomoæi. Obilato smo ga nagradili za
struèni savjet i odonda, pomireni sa sudbinom, hranimo dijete po onoj biblijskoj:
u znoju lica svoga jest æe kruh svoj. Moram priznati da ni moja ena ni ja nemamo pre
vi e strpljenja da moljakamo, podmiæujemo, obeæavamo, i slièno. Na sreæu se moj tast u tom
e pokazao izuzetno vje tim i spremno je na sebe preuzeo zadatak da natjera Amira j
esti. Prièa mu najma tovitije prièe a Amir ga slu a otvorenih usta i posve
I
zaboravi da ne voli jesti. Ideja je sama po sebi doista izvrsna ali nije pravo r
je enje!
Jedan je od glavnih problema - kakao. A kakao, kao to znamo, sadr i sve moguæe to je p
otrebno za rast djeteta -od vitamina, minerala, ugljikohidrata pa sve do pinata.
I tako se svake veèeri djedica povuèe s Amirom u djeèju sobu da bi nakon jedan sat iza a
o malaksalo dr æuæi. Ali bi slavodobitno objavio:
- Popio je polovicu.
Veliki preokret zbio se u ljeto kad je jedne veèeri djedica iza ao iz djeèje sobe isto
tako dr æuæi ali ovaj put od uzbuðenja.
- Zamislite, sve je popio!
- Nije moguæe? - povikasmo u jedan glas. - Kako ti je to uspjelo?
- Predlo io sam mu da prevarimo tatu.
- Kako to da prevarite tatu?
- Pa lijepo! Rekao sam mu da ispije cijelu alicu, da æemo je tada napuniti vodom a
tati æemo kazati kako Amir opet nije htio popiti ni gutljaja. Ti æe se naljutiti i za
prijetiti da æe sam popiti kakao, a zatim æe otkriti da si nasjeo.
Meni se, da budem iskren, takav trik èini pomalo primitivnim. Osim toga, ne smatra
m ba jako pedago ki uèiti dijete da od oca pravi budalu. Tek na uporno navaljivanje n
ajbolje supruge na svijetu (»Ipak je od svega najva nije da popije kakao!«), pristao s
am da zaigram igru. Djedica ode u kupaonicu, napuni alicu nekom odvratnom tekuæinom
i stavi je preda me.
- Amir opet nije popio ni gutljaja - reèe.
- Ma nije moguæe! - povikah tobo e ljutito. - Sad mi je zbilja dosta! Ako on neæe popi
ti kakao, popit æu ga ja.
Amirove su se oèi zaiskrile kad sam srknuo gutljaj i odmah ga s gaðenjem ispljunuo.
PAKAO ZVANI KAKAO
- Fuj! to je to? Kakva je to gadna splaèina? B-r-r-r...
- Jesmo ga, jesmo ga! - likovao je Amir i, pocikujuæi od veselja, zaplesao oko men
e divljaèki ples. Sve mi se to èinilo prilièno glupim, ali - on je popio svoj kakao a,
kako reèe njegova mati, to je najva nije od svega.
Sutra opet sve iznova: djedica nosi alicu punu vode, Amir opet nije ni ta popio, pa
to taj mali misli, ako neæe on, popit æu ga ja, fuj, to je to, grr-brr... ispljunem (
jedina stvar koju ne moram odglumiti), jesmo ga, jesmo ga, divljaèki ples...
I tako iz dana u dan.
Amir je veæ toliko napredovao u igri da mu ni djedica vi e nije potreban. Sad veæ sam
dolazi sa alicom vode; neèuveno, tako divan kakao, fuj, jesmo ga, divljaèki ples...
S vremenom sam se veæ pomalo zabrinuo.
- Slu aj, draga - rekoh eni. - Nije li ovaj na djeèak malo priglup?
Nikako nisam mogao dokuèiti to se zbiva u glavi na eg djeteta. Zar je moguæe da svaki p
ut zaboravi to je bilo sinoæ? Ili mo da misli da sam ja toliko glup pa da mu svaki pu
t nasjednem na isti trik? Najbolja supruga na svijetu gledala je na to, kao i uv
ijek, s praktiène strane: nije va no to dijete misli, va no je da pije kakao.
Jednom sam - da li zbog rastresenosti ili iz podsvjesne pobune - izlio tekuæinu u
slivnik a da je prije toga nisam ni okusio niti izgovorio sve ono: »Neèuveno, grrr,
brrr, fuj!«
Amir se zajapurio i briznuo u plaè.
- Ali, tata, pa nisi ni ku ao!
Sad je meni krv navrla u glavu. Za koga on mene dr i? Za budalu?
- Pa i ne moram ku ati - odbrusih mu. - Svaki kreten zna da je to voda.
- Ti si, tata, la ljivac - Amir æe pokunjeno. - Za to si dosad uvijek ku ao?
Aha, znaèi da je Amiru jasno kako je to svake veèeri samo predstava. Vjerojatno mu j
e to veæ od samog poèetka jasno. Èemu onda nastavljati?
- Zato to to njega veseli - objasni mi supruga. A sve dok on pije kakao...
Negdje u jesen Amir je unio neke male izmjene u tekstu pa, kad bih ga zapitao za t
o nije popio kakao, on bi odgovorio:
- Nisam ga popio zato to to nije kakao veæ obièna voda...
Pred zimu je poèeo prstom mije ati vodu prije nego to bi mi je pru io da je ispljunem.
Igra mi se sve vi e gadila. Veæ bi mi se poslije podne smuèilo pri pomisli da æe mi navaèe
r ono malo èudovi te priæi sa alicom bljutave vode. Sva druga djeca piju kakao jednosta
vno zato to djeca moraju piti kakao. Za to samo moje dijete izvodi bijesne gliste?
Oko Nove godine uèinio sam ne to posve neoèekivano. Ne znam to mi je bilo, ali, po to sam
uzeo onu groznu alicu koju mi je pru io sin i ispio prvi gutljaj, nisam izlio sadr a
j u slivnik kao inaèe, veæ sam ga jednostavno iskapio do kraja, premda je malo treba
lo da se ne ugu im.
Amir me u asnuto i nijemo promatrao. Ali to je bio samo trenutak zati ja pred erupci
ju, a onda je zaurlao:
- Za to si popio? Za to?
- Kako to misli : za to? - zapitah osjeæajuæi neko neprirodno zadovoljstvo. - Jesi li m
i sam rekao da nisi popio ni gutljaja jer ti kakao ne prija, je li tako? A ja sa
m ti odgovorio da æu ga onda ja sam popiti, pa sam ga, evo, i popio - i to sad jo hoæe ?
Amir me o inuo pogledom punim neskrivene mr nje i po ao ravno u krevet, gdje je cijelu
noæ proplakao.
PAKAO ZVANI KAKAO
Napokon je iza lo na vidjelo da je njemu za sve vrijeme bilo jasno da ja znam kako
je u alici voda, a da se samo pravim da ne znam. Pa èemu onda svake veèeri ta glupa
komedija? Moja je ana dala na to i opet jedini moguæi odgovor:
- Dijete pije kakao a to je va nije od svega.
I tako se igra s kakaom nastavila iz veèeri u veèer i ja sam na to veæ gotovo i presta
o obraæati pa nju. Na kraju krajeva, nisam ja kriv to imam priglupo potomstvo. To je
naprosto nesreæa i tu nema pomoæi. Neki roditelji imaju sreæe pa su im djeca pametna,
a drugi, eto, nisu te sreæe.
Kad je Amir slavio peti roðendan, dopustili smo mu da pozove nekoliko prijatelja.
Po to su se okupili, poveo ih je u svoju sobu ne zaboraviv i ni svoju alicu. Uskoro s
am po ao pogledati kako se djeca zabavljaju. Kad sam pri ao vratima, èuo sam svog sina
gdje govori:
- ...a sada moram u kupaonicu napuniti alicu vodom.
- Za to? - upita ga prijatelj Niki.
- Zato to moj tata tako hoæe.
- Za to?
- Ne znam. To moram raditi svake veèeri.
A, tako, dakle! On, znaèi, misli da je problem u meni, da je meni ta igra potrebna
! I on to sve radi meni za volju! Ne, to dijete nipo to nije glupo - ono je nastra
no!
Ujutro sam ga posjeo na krilo.
- Slu aj, sine - rekoh mu. - Tata hoæe da prekinemo tu besmislenu igru. Neko vrijem
e smo se zabavljali, ali sada je veæ dosadno. Hajde da izmislimo neku novu igru, h
oæe li?
Ovaj put Amir je dvije noæi plakao, a i moja ena je veæ izgubila strpljenje sa mnom.
- Ako dijete prestane jo i kakao piti - opominjala me -neæe od njega ni ta ostati.
I tako se predstava nastavlja. Katkad me sin, tek toliko da me podsjeti, zovne i
z kupaonice:
- Jesi li spreman? Evo, dolazim s vodom! Nato ja preuzimam svoju ulogu.
- Fuj, to je to... Grrr... brrr...! Da èovjek poludi!
Jednom, kad je Amir zbog ospica morao le ati u krevetu, oti ao sam u kupaonicu, natoèi
o alicu vodom i ondje je prolio.
- Jesmo ga! Jesmo ga! - odu evljeno je iz druge sobe vikao moj sin.
U posljednje vrijeme Amir je na ao novu varijaciju na staru temu: dolazi iz kupaon
ice noseæi u alici splaèinu i sam izgovara moj tekst: »Fuj, to je to... grr... brr...«
Sve mi se vi e èini da sam u ovoj kuæi pomalo suvi an. Kad ne bi od svega bilo najva nije
da Amir popije kakao, doista ne bih znao za to postojim.
PORAZ ZA ZELENIM STOLOM
Jednom sam prilikom svom sinu Rafiju donio iz inozemstva stolni nogomet, izvanre
dnu igraèku sliènu onima oko kojih se dugokosa mlade tiska po kafiæima. Ta se igraèka sas
toji od zelene ploèe s po jednim golom na svakom kraju i nekoliko popreènih sipki, n
a koje su prièvr æene drvene figurice crvenih ili plavih igraèa, jednak broj sa svake st
rane. Svaka ipka na jednom svom kraju ima dr ku. Kad je okreæemo, drveni igraèi mogu od
gurnuti drvenu loptu prema protivnièkom golu. To je doista sjajna igraèka, naroèito po
godna da u djetetu, a i u odraslima, pobudi, razvija i njeguje plemeniti natjeca
teljski duh koji æe od igraèa stvoriti pravoga sporta a, kako na kutiji jasno i pi e.
Rafiju se igra svidjela na prvi pogled. U poèetku mi se, priznajem, èinilo da pone to
nespretno barata ipkama, ali sam vrlo brzo shvatio da uopæe nema dara za stolni nog
omet. Mali dodu e dobro crta, mno i razlomke napamet kao od ale, ali kada treba ne to n
aèiniti rukama, onda kao da su mu obadvije lijeve. Ne radi se o tome da ne bi znao
vrtjeti ipkama. Vrti ih on, ali mu lopta bje i na sve strane, samo nikako da odlut
a u gol. Ja se zbog toga uopæe ne uzbuðujem - mali slika tako divne slike da nastavn
ik nikako ne mo e vjerovati da mu ih nisam ja napravio, i sa svojih je sedam godin
a vrlo bistar, ivahan i posve normalan djeèak.
Nezgoda je jedino u tome to mali nespretnjakoviæ ima neodoljivu potrebu da po to-poto
pobijedi. Kad god igra sa
svojim vr njacima i od njih do ivi poraz, lice mu se zajapuri a niz obraze mu potekn
u krupne suze. A povrh svega, Rafi je jo i neobièno strastven igraè, èak u tolikoj mjer
i da je drvenim lutkama svoga tima nadjenuo imena. Tako se svi navalni igraèi zovu
Pele, golman je Ja in a ostali se zovu Fuchs po najboljem nogometa u u njegovu razr
edu.
U zadnje vrijeme Rafi ne eli vi e ni s kim igrati osim sa mnom, to je posljedica bro
jnih poraza koje je na nogometnom polju do ivio sa svojim vr njacima. To jo ne bi bil
o tako stra no kad mi na vrhuncu plemenitog nadmetanja ne bi stao dobacivati moleæiv
e poglede koji govore samo jedno: »Tatice, izgubi! Tatice, molim te, izgubi!« Mislim
da to uopæe nije fer od njega. Za to bih ja, do vraga, izgubio? I ja volim pobijedi
ti, poput svakog normalnog èovjeka. Ako on hoæe pobijediti, onda neka se potrudi da
bolje igra. U njegovim godinama znao sam nahvatati punu kutiju leptira i rastavi
ti svaku budilicu.
Poku ao sam mu logièno objasniti o èemu se radi.
- Slu aj, Rafi - poèeh - ja sam velik a ti si mali, je li tako?
- A-ha.
- to bi ti mislio o tati koga bi roðeni sinèiæ pobijedio? Mislio bi da taj tata ne val
ja.
- A-ha.
Pa za to si onda tako nesretan kad izgubi ?
- Zato to elim pobijediti - jeca Rafi. Tu se sad umije a majka.
- Pa dopusti mu, zaboga, da barem jednom pobijedi -pri apne mi na uho - tek tolik
o da stekne samopouzdanje. Tko zna kakve sve du evne posljedice mo e izazvati u njem
u ako stalno gubi.
Poduzeo sam, dakle, natèovjeèanski napor da spasim Ra-fijevu liènost. Svaki put kad bi
neki od njegovih Pelea uputio loptu prema mom golu, ja bih uljudno maknuo svog
golma-
PORAZ ZA ZELENIM STOLOM
na u stranu, samo da tom svom nespretnom siroèetu omoguæim da zabije, k vragu, bar j
edan gol. Ali ni sluèajno! On doista izvrsno znade mno iti razlomke, ali nikada neæe n
auèiti ubaciti drvenu loptu u gol. Stoga sam se odluèio na posljednji oèajnièki korak -
da zabijem sebi autogol. Okrenuo sam ruèicu svog centarfora, utnuo loptu... ona je
pala na ipku... odbila se i... ravno u njegov gol!
Sad je tek Rafi udario u plaè! I ne samo to. U nastupu bijesa dohvatio je ipke, gol
ove, igraèe, loptu, i sve pobacao na pod.
- Ne da mi da pobijedim - vikao je. - Namjerno mi ne da , znam...
Pa ljivo sam pokupio ostatke igraèke i primijetio da su tri moja igraèa ostala bez gla
ve.
- Eto vidi , razbio si mi navalu - rekoh mu prijekorno. -Kako mogu dalje igrati? N
i jedan od njih vi e ne mo e pogoditi loptu...
- Ne smeta - ivnu moj potomak. - Igramo dalje!
I doista, tek to smo iznova poèeli, Rafi je sve vi e osvajao teren. Mogao sam vrtjeti
svoje obezglavljene igraèe koliko mu drago, oni kao da nisu postojali. Nasuprot t
ome, Rafi je krenuo u napad. Fuchs je dodao Peleu, on drugom Peleu, ovaj dalje d
o Pelea treæega i napokon - za svaki sluèaj jo sam malo nakrivio stol - lopta je ipak
prona la put do mojeg gola.
- Ho-ho! - kliktao je Rafi pobjednièki. - Gol! Gol! 1:0 za mene! Pobijedio sam te!
ivio pobjednik!
Ujutro su svi moji igraèi osvanuli odrubljene glave. Ja sam ih vlastoruèno odrubio.
Uèinio bih i vi e od toga, samo da svom prvencu vratim samopouzdanje.
I STROJ JE SAMO ÈOVJEK
Ne znam to je tome razlog, ali u na em se kuæanstvu ponekad dogaðaju èudne stvari. Tako m
i jednog dana najbolja supruga na svijetu saopæi da moramo kupiti novi stroj za pr
anje rublja jer sada nji veæ polako stari.
- Dobro, draga - rekoh. - Poði onda i kupi sebi novi, mlaði stroj, ali pazi, samo j
edan, i neka nikako ne bude od onih bijesnih, stranih, veæ neka bude pravi domaæi st
roj!
Kako je moja ena du u dala za kupovinu, veæ je sutradan u na oj kuæi veselo zujao domaæi s
roj za pranje rublja: mlad, èio i opremljen svom silom ula tene dugmadi. Bila je to
ljubav na prvi pogled ili, to æe reæi, na prvo pranje. Sve je radio sam: namakao, pra
o, ispirao, su io. Ba kao da je imao ugraðen ljudski mozak.
Eh, odatle i poèinje na a prièa.
Sutradan u podne najbolja supruga na svijetu upadne iznebuha i sva zbunjena u mo
ju sobu i reèe:
- Ephraime, on hoda!
Po ao sam za njom u kupaonicu i doista: dok se centrifuga marljivo okretala, na se
stroj velikim skokovima zaputio prema kuhinji. Sustigli smo ga na pragu i pritis
kom na crveno dugme zaustavili.
Po to smo pa ljivo razmotrili situaciju, otkrili smo da stroj hoda samo onda kad je
ukljuèena centrifuga pa, kad se bubanj od silne brzine okretaja stane tresti, poène
i on - hop,
hop, hop - poskakivati kao da ga pokreæe neka unutarnja sila.
Nama to, zapravo, nije smetalo. Nije na a kuæa neki zatvor, i za to stroj ne bi etao po
kuæi - ako mu se to sviða.
Pokazalo se, meðutim, da smo ipak bili previ e popustljivi.
Jedne smo veèeri odjednom iz hodnika zaèuli grozan lom. Po urili smo onamo i imali to v
idjeti: Amirov tricikl le ao je zdrobljen pod strojem dok se ovaj, nad njim, u luðaèko
m tempu vrtio oko svoje osi. Amir je, naravno, kao to bi i svako dijete, plakao i
sna no udarao po stroju.
- Fuj, ti zloèesti Jonathane, vidi to si mi uèinio... - vikao je.
Ovdje moramo objasniti da je Jonathan ime to smo ga nadjenuli stroju upravo zbog
njegove gotovo ljudske inteligencije.
Poku ali smo objasniti sinèiæu da stroj to nije uèinio namjerno, da je on samo malo etao
po kuæi a tricikl mu se, eto, na ao na putu pa ga je - hop - nagazio. Amir, meðutim, n
ije imao razumijevanja za takvo obja njenje.
- Ne preostaje ni ta drugo - reèe moja ena - nego da ve emo Jonathana.
Privezala ga je konopcem za slavinu.
Bilo mi je pomalo ao Jonathana, ali nisam rekao ni rijeèi. Stroj je bio u nadle nosti
moje supruge i ona je mogla s njim raditi to hoæe. Ipak, moram priznati da me razv
eselilo kad smo ga ujutro na li priljubljena uza suprotni zid. Upeo je, jadnik, sv
e svoje konjske snage i pretrgao konopce.
Najbolja supruga na svijetu uzela je jaèi konopac i privezala Jonathana za bojler.
Nikada neæu zaboraviti lomljavu koja nas je trgla iz sna. Ovaj put je Jonathan is
trgao bojler i vukao ga za sobom dok se iz kupaonice intenzivno irio miris plina.
Napokon je moja ena, uvidjev i koliko ga to èini nesretnim, odustala od toga da ve e Jo
nathana. Shvatili smo da je on roðen u nezavisnom i slobodnom Izraelu, da je tako
reæi Sabra,1 i da se na njega ne mo e utjecati. Gotovo da smo bili ponosni na njega.
Otada Jonathan obavlja svoje du nosti uz punu slobodu kretanja.
Jednom je ipak prekarda io i upao u dnevnu sobu upravo kad smo imali goste i, nara
vno, prepla io ih na mrtvo ime.
- Van! - zavikala je moja supruga. - Van! Vrati se na svoje mjesto!
To je bilo malo pretjerano s njene strane. Jonathanova inteligencija ipak nije t
olika da mo e razumjeti ljudski govor. Sigurnije je bilo zaustaviti ga pritiskom n
a dugme, to sam i uèinio.
Po to su gosti oti li, ponovo sam ga ukljuèio kako bih ga vratio na mjesto. On se, meðut
im, uvrijeðen, nije ni pomakao. Pokrenuo se tek po to smo ga nahranili s nekoliko ko
mada rublja.
Amir se u meðuvremenu pomirio sa Jonathanom i svakom prilikom ga zaja e i veselo uzv
ikuje:
- Ðiha, ðiha!
Zapravo, osim to voli tumarati uokolo, ne mo emo se potu iti na Jonathana. On izvrsno
obavlja svoj posao i pere »sjajno bijelo« i uopæe nije izbirljiv na deterd ente. Najbol
ja supruga na svijetu do la je èak na pomisao da bismo mogli iskoristiti njegove izl
ete. Za to ga, na primjer, ne bismo poslali u kupovinu? Rekoh joj da to nikako ne
dolazi u obzir. Morali bismo mu ponajprije napisati listu narud bi, jer on ipak ne
zna govoriti, a on bi mogao tu listu izgubiti ili, to je jo gore, mogao bi zaluta
ti i ne bi se vi e znao vratiti. Doista se ne isplati riskirati, samo zato da sebi
u tedimo put do
1 idov roðen u Izraelu.
trgovine. S druge strane, Jonathan neobièno voli izlaziti na ulicu. Jedne sam ga v
eèeri jedva sprijeèio da ne ode u susjedstvo. Supruga mi reèe da su Nikijevi roditelji
, koji stanuju preko puta, kupili novi stroj za pranje rublja, prekrasnu malu ta
lijanku.
- Misli da je moguæe da Jonathan...?
Ne bih nikako volio da mi po kuæi vrlja tucet malih strojeva za pranje rublja. Obra
tio sam se stoga struènjaku. Pokazalo se da mu na problem nije nepoznat.
- Kako da ne - reèe nam on - znam za tu pojavu. Poènu skakati kad se pokrene centrif
uga, ali samo onda kad je u bubnju premalo rublja. Tada se poremeti ravnote a stro
ja i on se poène kretati. Morate ga napuniti s najmanje èetiri kilograma rublja i ja
mèim vam da æe tada va stroj biti miran kao janje ce.
Kod kuæe sam zatekao enu gdje plijevi vrt i odmah joj saopæio da Jonathan skakuæe jer m
u je premalo rublja u utrobi. Najbolja je supruga na svijetu naglo problijedjela
.
- Blagi Bo e! - povikala je. - A ba sam danas stavila upola manje...
Odjurili smo u kupaonicu i ostali kao ukopani. Jonathan je nestao. Zajedno s kab
elom. Istrèali smo na ulicu.
- Jonathane! - vikali smo. - Jonathane! Jonathanu ni traga.
I ao sam od kuæe do kuæe i raspitivao se kod susjeda nisu li mo da vidjeli jedan hebrejs
ki stroj za pranje rublja gdje hita cestom. Svi su nijeèno vrtjeli glavama. Samo j
e jedan rekao kako mu se èini da je ne to slièno maloèas vidio pred po tom. Meðutim, kako s
o poslije utvrdili, radilo se o nekom pogre no adresiranom hladnjaku.
Po to sam dugo i uzaludno tragao, vratio sam se poti ten kuæi. Tko zna, mo da je dospio
pod autobus? Jonathan, slobodni sin industrijske d ungle, suoèen s opasnostima vele-
grada i njegovih nesmiljenih vozaèa! Ili mu je mo da program pranja zavr io nasred uli
ce i vi e se ne mo e kretati... Mo da stoji nepomièan negdje usred prometne gu ve...
- Na la sam ga, tu je - dotrèala mi je ena u susret. Ispostavilo se da je mali glupan
, dok je moja ena plijevila
u vrtu, odlutao u hodnik pravo do podrumskih stuba, niz koje bi se sigurno i str
opo tao da mu se toga èasa nije kabel istrgnuo iz utiènice, to ga je spasilo od sigurne
smrti.
- Sad je dosta - odluèno æe moja ena. - Skidaj odjeæu! Pokupila je po kuæi svaki komad tk
anine koji bi joj dospio
pod ruku i nabila u sirotog Jonathana gotovo pet kila. A on je crnèio i tiho zujao
- miran kao bubica.
Iz tjedna u tjedan moja bi ga ena dupkom punila a on je samo radio i radio. Srce
mi se paralo od alosti.
Jednoga dana vi e nisam izdr ao.
Zaustavio sam ga usred programa i izvukao iz bubnja jedno dvije kile rublja. Jon
athan je veselo poskoèio i zaputio se ravno k svojoj talijanskoj ljepotici preko p
uta. Opet je brujao i tropotao - kao u dobra stara vremena.
- Hajde, Jonathane, hajde! - apnuo sam mu i pogladio ga po leðima.
I Jonathan je od etao.
UTI I PLIVAJ!
Moj sin stoji na rubu bazena i plaèe.
- Amire, hajde uði u vodu! - zovnem ga.
- Bojim se.
Veæ punih pola sata poku avam nagovoriti svog riðokosog potomka da uðe u vodu kako bih g
a nauèio plivati, ali on se, eto, boji. Od straha plaèe, zasad dodu e jo samo potiho, a
li zamalo æe se derati punim glasom, znam ja njega. Pa ipak mu ne zamjeram. Sjeæam s
e jo kako je moj otac mene uèio plivati, i kako sam ja isto tako stajao na rubu baz
ena i bojao se. Bio je prilièno grub prema meni.
Odgojne su se metode odonda znatno promijenile, postale su lukavije. Meni, na pr
imjer, ne bi ni na pamet palo da silim svoga sina na ne to za to on nema volje. Odl
uèni korak mora on sam uèiniti, poput mlada orla koji prvi put napu ta roditeljsko gni
jezdo i vine se u nebesko prostranstvo. Treba ga samo blago gurnuti - sve ostalo
je stvar prirode. Od svega je najva nije imati strpljenja, razumijevanja i ljubav
i - ponajvi e ljubavi.
- Gledaj - govorim ja svom ptiæu - uvjeri se sam. Voda ti je tek do pupka a tata æe
te dr ati. Ni ta ti se ne mo e dogoditi.
- Ali ja se bojim.
- Vidi , sva su djeca u vodi, igraju se, plivaju, smiju se. Samo ti stoji tu vani
i plaèe . Za to plaèe ?
- Zato to se bojim.
- Zar si ti slabiji i gluplji od druge djece?
- Jesam.
Rekao je to s dubokim uvjerenjem. Kao zakljuèak. Osvrnuo sam se oko sebe: drugi ro
ditelji su se smijuljili a èuvar bazena promatrao me ispod slamnata e ira. Zamislio s
am brod koji tone. Svi putnici okupili su se na palubi i disciplinirano, mirno, èe
kaju kapetanove upute. Samo se mali, zdepasti crvenokosi èovjek gura meðu ene i djecu
kako bi se meðu prvima doèepao èamca za spa avanje. Taj èovjek je moj sin koga nisam nauèi
plivati...
- Reci mi èega se boji ?
- Da se ne utopim.
- Kako se mo e utopiti u takvom pliæaku?
- Mogu, ako se bojim.
- Ne mo e èak ni da hoæe - poku ao sam mu razumno objasniti. - Specifièna te ina ljudskog
la manja je od specifiène te ine vode i zato tijelo pliva. Evo, pokazat æu ti.
Tata se leðima ispru i po povr ini, mirno le i i pluta na vodi, kadli usred te pouène zorn
e obuke neki kreten skoèi u bazen zamalo tati na glavu. Val me zapljusnu, usta mi
se napuni e vodom i ja sa svom svojom specifiènom te inom poðoh na dno. Moj sin bri ne u p
laè treæom brzinom.
Po to sam nekako isplivao na povr inu, poku ah naæi podr ku u èuvaru koji nas je ravnodu no
omatrao.
- Ka ite, molim vas, ovom mom sinu da li se itko mo e utopiti u ovom djeèjem bazenu?
- Kako da ne - odvrati mi èuvar ispod slamnata e ira. -Jo kako da mo e!
Drugi bi otac na mom mjestu veæ odavno zgrabio sina i bacio ga u bazen. Da, svatko
bi to uèinio, ali ne i ja. Ja volim svog sina premda je kukavica, tovi e, upravo ga
zato i vo-
UTI I PLIVAJ!
lim to je takva mala kukavica, tako malen, bespomoæan, izgubljen...
- Hajde, Amire, da se nagodimo - predlo ih mu. - Ja te neæu ni taknuti a ti æe lijepo s
am uæi u vodu. Uði samo do koljena. Ako ti se sviða, ostani u vodi, ako ti se ne sviða -
a ti iziði! Mo e li tako?
Amir potvrdno klimne glavom te, svejednako plaèuæi, prijeðe rub bazena i nesigurnim ko
racima zaðe u vodu. Nije mu bila ni do koljena a on je veæ zakljuèio da mu se ne sviða i
da ne eli ostati. Okrenuo se, iza ao i nastavio zavijati sve vi im glasom, to mu je n
a èvrstom tlu bilo i mnogo lak e.
- Mama! - urlao je. - Mama!
Èudna je ta djeèja potreba da zazivaju majku u svakoj moguæoj prilici, èak i onda kada i
h ta ista mama goni sa ibom oko stola.
- Amire - obratih mu se ovaj put strogo - ili æe sad odmah uæi u vodu, ili veèeras nema
ni ta od televizije.
Da nisam pretjerao? Mo da sam prestrog prema njemu? On jo uvijek plaèe i ne mièe se. I
obratno. Ne mièe se i plaèe li, plaèe.
- Pogledaj, Amire, kako je to jednostavno - poku ah mu pokazati. - Samo, evo, ovak
o, ispru i ruke i broji : jedan dva, tri i...
Posve je razumljivo da ne mogu istodobno i plivati i bro-jiti. Na kraju krajeva,
ja sam pisac, a ne uèitelj plivanja. Dok ja sopæem i borim se za zrak, Amira sve vi e
hvata strah. Oko nas se veæ skupila gomila ljudi eljnih zabave. Iskoèim iz bazena a
Amir se vri teæi iz sve snage dade u bijeg. Potrèim za njim, uhvatim ga i, dr eæi ga za ko
su, odvuèem ga u bazen. Nauèit æu ja njega veæ i plivanju i pameti!
- Ma-ma! - urla moj sin. - Ma-ma, bojim se! Odjednom mi se sve to odnekud uèini po
znatim. Nije li i
mene otac ovako vukao u vodu, i nisam li i ja ovako zazivao majku u pomoæ? Tako je
to u ivotu, sve se ponavlja! Sukob
generacija je neizbje an! Dok djeca urlaju, oèevi izvlaèe kraæi kraj.
- Neæu u vodu! - vièe moj sin. - Hoæu mami!
Dr im ga metar iznad vode a on misli da æe se utopiti. Ali ja se ne obazirem na njeg
ovo vikanje.
- Jedan, dva, tri - zapovijedam mu. - Plivaj!
Premda je jo plakao, stade pokretati rukama, to -je za poèetak u redu. Ali buduæi da g
a ja ne uèim letjeti veæ plivati, trebalo bi da ga zaronim u vodu. Polako spu tam svog
orliæa prema povr ini, on se otima svom snagom, psuje, poku ava mi se istrgnuti ali j
a sam ipak jaèi.
- Plivaj! - zagrmio sam. - Jedan, dva, tri...
Ugrizao me! Ugrizao ruku koja ga hrani, ugrizao roðenog oca koji se s toliko ljuba
vi brine o njemu!
Na svu sreæu, ja sam ipak jaèi. Obuhvatim mu bokove eljeznim stiskom svojih bedara, u
hvatim ga za ruke i naprijed... i natrag... i jedan... i dva... i tri... plivat æe
on meni veæ...
- Ne deri se i plivaj!
Jednog æe mi dana jo zahvaljivati. Shvatit æe da bez moga silnoga truda, bez mog anðeos
kog strpljenja, nikada ne bi proplivao. Jednoga æe dana biti pun ljubavi prema svo
m ocu.
Zasad od svega toga nema ni traga. Naprotiv, rita se na sve strane, udara me nog
ama u leda i urla na sav glas. Lice mu se nabralo od plaèa, u samo nekoliko minuta
ostario je za cio dan. Zaronio sam ga u bazen. Popio je malo vode. Pa ta onda? to
se mene tièe, mo e popiti i pola bazena! Tako je i moj djed uèio mog oca plivati. Pli
vaj, deri te jedno! Veæ dugo nisam bio tako izvan sebe od bijesa. Boji se! Èega se tu,
do vraga, ima bojati?
Odjednom preko zvuènika zaèuh glas èuvara bazena.
- Hej vi tamo! Da, da, vi! Pustite veæ jednom to dijete na miru! Jo æe se utopiti!
UTI I PLIVAJ!
Eto kakvi smo mi ljudi! Umjesto da pomogne ocu koji se trudi da nauèi dijete pliva
ti, umjesto da mi pru i ruku ili dobaci pojas za spa avanje, on je na strani rulje k
oja mi se ruga! Podignem svog orliæa i, ne krijuæi prezir, iznesem ga iz bazena. Zat
im elegantnim skokom zaronim ponovo u vodu da bih toj maloj budali pokazao kako
se to radi. Ali to je to? Nikako da uskladim ruke i noge, kao da su se posvaðale...
Èini mi se kao da tonem... pa ja tonem... U pomoæ!... Mama!
- Nevjerojatno - reèe èuvar bazena po to me osvijestio umjetnim disanjem. -1 takav èovje
k jo poku ava dijete uèiti plivati!
I
SAGA O FORSYTEIMA
- Tko je to? - upitao sam. - Je li to onaj momak koji je Fleurinom mu u ukrao knj
ige?
- Nije, glupane - odvrati mi najbolja supruga na svijetu. - To je VVinifredin neæa
k.
- Od one to je pala s konja?
- Ma ne! Ono je bila Frances, Junina majka.
Tako je to i lo svakog petka naveèer za onih mahnitih mjeseci kad se na izraelskoj t
eleviziji prikazivala serija koja je osvojila svijet - Saga o Forsyteima. Svakog
petka sjedimo prikovani uz televizor a s nama i Amir, koji je veæ odavno morao bi
ti u krevetu. I svakog petka ja iznova zaboravljam tko je tko. Pro li put sam, pri
mjerice, neprestano mislio da je slikar, to je naslikao onaj akt, sin lady - ne z
nam kako se zove - dok mi Amir napokon nije objasnio da je on zapravo neæak starog
Jolvona... Ps-s-st, tiho!
Mogli bi im, jednako kao i liènostima u Dnevniku, titlovati imena.
Upravo sada mu od Fleur dr i govor u Donjem domu, a ja se vi e ne sjeæam je li on Ireni
n sin ili nije, i je li Irena ona koju je Soames prije nekih pet epizoda silovao
. Da stvar bude gora, iz sobe u kojoj le i na a novoroðena kæerkica Renana, dopiru neki èu
dni zvukovi i djeèji plaè. Mo da se popela na rub kolijevke i sad izvodi akrobacije? D
a nije mo da èak ispala iz kolijevke? Oblijeva me hladan znoj a ni najboljoj supruzi
nije ni ta bolje.
SAGA O FORSYTEIMA
- A tko je ovo? - upitah opet. - Je li to onaj to se bio zatreskao u Fleur?
Negdje u kuæi zvoni telefon ali mi ne trzamo. Bilo tko da zove usred Sage o Forsyt
eima, taj nije normalan. Pretpro log je petka netko pozvonio na vratima. Èini mi se
da je bio pismono a s brzojavom, punih je deset minuta uporno dr ao prst na zvonu, a
li mu nismo mogli otvoriti jer je ba tada Soames imao va nu diskusiju s Irenom u po
vodu Juninih zaruka, ako se dobro sjeæam.
- Ti ina - povikao sam prema vratima. - Forsytei!
Iz Renanine sobe zaèuo se tupi pad i glasan plaè djeteta. Sada sam bio gotovo sigura
n da je na a sirota djevojèica pala iz kolijevke.
- Amire - obrecnuh se na sina. - Hajde, pogledaj to se dogodilo. Po uri!
- Ali za to? - promrmlja moj sin. - Veæ je ionako ispala... Eto na to smo do li - neka
glupa TV emisija va nija mu
je od roðene sestre! Moja ena veæ od brige kr i prste. Na ekranu se Soames svaða s nekim
mladiæem - odvjetnikom, èini mi se.
- Tko je sad ovaj? - upitao sam. - Je li to Helenin sin?
- Zave i!
Iz spavaæe sobe dopiru umovi kao da tko pomièe pokuæstvo. Pr ti staklo. Ne, nemoguæe! Ovaj
odvjetnik ne mo e biti Helenin sin jer je njezin sin poginuo u prometnoj nesreæi. Il
i, èekaj, zar nije onaj Bossinev dospio pod kotaèe?
- Sad bih stvarno elio znati tko je taj - rekoh. - Nije li to mo da brat Marjorie?
- Ona nema brata - prosikta majka moje djece. - Osvrni se nadesno.
Èim je zavr ila scena, bacio sam pogled na desnu stranu. Tamo je, tik uz moj naslonj
aè, mirno stajao èovjek, lica zakra-
buljenog najlonskom èarapom i s velikom vreæom na leðima. Netko je upravo u Donjem dom
u fizièki napao Michaela, mu a od Fleur.
- Tko je taj to ga udara? - zapita èovjek s vreæom na leðima. - Je li to VVinifredin m
u ?
- Pojma nemate - odgovorih mu. - VVinifredin mu je veæ odavno odmaglio s onom glumi
com u Ameriku.
U meðuvremenu je Soames opet zapao u nevolju i mladi ga odvjetnik ucjenjuje.
- to sve neæe snaæi ovoga jadnoga èovjeka? - uzdisala je moja ena. - Svi su protiv njega
.
- Ne treba ga nimalo aliti - oglasi se sad netko meni slijeva. - Sjetite se samo
kako se ponio prema Ireni prve braène noæi. Tko je sad ovo?
- utite!
Sad su veæ dvojica tu s vreæama na leðima.
- Sjednite! - dobacih im. - Ni ta ne vidimo.
Oni sjedo e na sag. Moja ena se nagne prema meni:
- to se tu zbiva? - pro aputa. - Tko su ovi?
- Anin brat - odgovori jedan od na ih posjetilaca - i Johnova druga ena. Ps-s-st!
Ona dvojica stado e se do aptavati, to nam je prilièno i lo na ivce. ena mi je davala zn
ve da ne to poduzmem, ali to onog èasa uopæe nije dolazilo u obzir. Tek kad se na kraj
u pojavila neprivlaèna i dosadna dru benica sestriène Soamesove sestre, iskrao sam se
do telefona i nazvao policiju. Morao sam èekati pune tri minute dok mi se javio ne
ki glas koji mi nestrpljivo reèe:
- Narednik je zauzet. Nazovite za pola sata.
- Ali kod mene su u stanu dva provalnika.
- Jesu li ih Forsvtei zarobili?
- Jesu. Doðite smjesta!
SAGA O FORSYTEIMA
- U redu - reèe de urni policajac. - Tko? Rekoh mu svoje ime.
- Nisam mislio vas - odvrati mi policajac i spusti slu alicu.
Po urio sam natrag k Forsyteima.
- Jesam li mnogo propustio? Je li ovo Jolly, Hollvn brat?
- to vam je, èovjeèe, pobogu? - obrecne se na mene vi i provalnik. - Pa Jolly je umro o
d tifusa veæ u prvoj epizodi.
- Onda to jedino mo e biti tata od...
- Ta-ta-ta...
Renana, velika na a djevojèica, dopuzala je iz svoje sobe i sada mi poku ava rasklimat
i naslonjaè. Vani se na ulici èuje policijska sirena. Jedan je od provalnika veæ napol
a ustao kadli se Marjorie, do av i u bolnicu, sretne licem u lice s Fleur pred kreve
tom onoga tipa kome ne znam ime. Napetost je dosegla vrhunac.
Netko nam uporno lupa na vrata.
- Tko je to? - pitam. - Je li to onaj koga su htjeli poslati u Australiju?
- Nije. Ono je bio Irenin oèuh. Ps-s-st!
Provalili su vrata. Gotovo da nismo ni primijetili kad su neke uniformirane osob
e tiho u le u sobu i naslonile se na zid iza na ih leða.
- Tko su ovo dvoje? - upita jedan policajac. - Nisu li to Hollvn mu i Valova ena?
- Ti ina!
Fleur je ipak odbila da se pomiri s Marjorie i oti la je njegovati Anina brata. Na
stavak drugog tjedna.
- Mislim da se Fleur tu lo e ponijela - primijeti policijski narednik. - Kad joj j
e veæ Marjorie prva pri la i ponudila pomirbu, mogla je ipak nad samrtnom posteljom
njena brata prijeæi preko svega.
- Ni govora, Marjorie ju je samo poku ala ucijeniti - reèe s vrata provalnik. - A, o
sim toga, ono nije bio njezin brat veæ mu od Vic, onaj to je najmio detektive.
- Brus! - doviknuo sam za njim. - Taj je jo pretpro log petka otplovio na Daleki is
tok.
- To je, ako nema ni ta protiv, bio VVilfred, onaj pjesnik - ispravi me najbolja su
pruga na svijetu. - Kad æe ih veæ jednom poèeti razlikovati?
I tko mi to jo ka e? Ona, koja je prije dvije epizode ispala prava budala jer je za
onoga to je prodavao balone prije nego to je po ao u Burski rat, stalno mislila da
je Jolvon mlaði. I ona mene uèi tko je tko u Forsyteima!
DUDA ÈUCI
Na a Renana brzo napreduje. Iza la je veæ iz pelena, samo to se jo nikako ne odvaja od d
ude varalice. Lijeènik ka e da nas to ne mora zabrinjavati jer navodno sva djeca osj
eæaju potrebu za dudom u onom prijelaznom razdoblju izmeðu posljednje boèice mlijeka i
prve cigarete. Po njemu, duda je neka vrsta nadomjestka za majku, premda mi to
ba nije posve shvatljivo jer, koliko je meni poznato, majke nisu naèinjene od ru ièaste
plastike sa utom gumenom bradavicom u sredini. Ali nemam ni ta protiv ako doktor t
ako ka e...
Kod Renane je, meðutim, problem u tome to ona nema potrebu za bilo kojom dudom veæ je
privr ena jednoj jedinoj, posve odreðenoj dudi po imenu Èuci.
Nama ostalima Èuci se doima poput svih ostalih duda varalica, posve obièan masovni i
ndustrijski proizvod, ali Renana neæe ni da èuje za bilo koju drugu dudu. Kad bismo
joj god poku ali podvaliti neku drugu, ona bi je smjesta is-pljunula i stala vri tat
i, udarati nogama i bacati sve oko sebe.
- Èuci! - dozivala bi. - Hoæu Èuci! Cu-ci-i-i-i!
Posve je razumljivo to je veæ na prvi »Èuci« sva kuæna èeljad na koljenima i u groznièavoj
azi za izgubljenim blagom. Usklik onoga meðu nama koji je ugledao Èuci, za nas je is
to to uzvik: »Kopno!« bija e za Kolumba, jer Renana se tada u hipu umiri i stane zadovo
ljno sisati dok svi mi oko nje padamo od umora.
- Pouzdan znak - ka e lijeènik - da djetetu nedostaje roditeljske ljubavi.
To je èista la jer mi veoma volimo na u Renanu, sve dok ne urla. A to opet ovisi o Èuci
. Dok je Èuci - dotle je i mira. Nema Èuci - nema mira. Kad god naveèer odemo k prijat
eljima, moja ena na svaki telefonski poziv protrne od straha jer zacijelo zove da
dilja da nam saopæi kako je Èuci i opet netragom nestala, a Renana je svakim èasom sve
crve-nija u licu. Tada smjesta uskaèemo u automobil i bezglavo jurimo kuæi ostavlja
juæi za sobom tucet prega enih prometnika, da bismo zatekli isprevrnutu kuæu i u njoj
izbezumljenu dadilju u potrazi za nestalom Èuci.
- Oh, Bo e - uzdahnula bi s vremena na vrijeme najbolja supruga na svijetu. - to ak
o Èuci jedanput doista nestane...
To je ne to o èemu se uopæe ne usuðujemo razmi ljati, ne to poput atomskog rata. Ali, nasup
ot tome, intenzivno nas zaokuplja pitanje: kako to Renana zna da je Èuci ba Èuci?
Jednoga dana, dok je Renana spavala, iskrao sam se s posveæenom dudom iz kuæe, oti ao
u ljekarnu gdje smo je kupili i zatra io posve istovjetnu dudu, iste boje, iste ve
lièine, èak i iste godine proizvodnje, sluteæi da i dude, poput vinove loze, imaju bol
ju i lo iju godinu. Isti ljekarnik dao mi je istu dudu, koju sam stavio u isti d ep
i po ao kuæi istim putem.
La na Èuci u luku je odletjela s kraja na kraj sobe.
- Ovo ne Èuci!
Moja ena misli da razlika nastaje upotrebom i tro enjem jer - s opro tenjem - Cucina
gumena bradavica veæ je pozelenjela od trule i. Mo da je to ono to dudi daje poseban ok
us? Nikada neæu zaboraviti ljekarnikovo lice kad sam ga zapitao da li prodaje i ra
bljene dude. Odluèili smo stoga da sami u improviziranom laboratoriju proizvedemo
proces
DUDA CUC1
truljenja. Kupili smo cijanovodiène kiseline i ostalih kemikalija i u otopinu uron
ili nekoliko pokusnih duda sve dok im gumena bradavica nije dobila lijepu maslin
astu boju. Meðutim, s okusom nismo imali sreæe. Renana je primijetila podvalu netom
je dudu oblizala...
- Jedini su izlaz - reèe nam lijeènik - kapi za umirenje. Kupili smo poveliku bocu a
li ni to nije pomoglo.
Jedne veèeri dok smo bili u operi i sjedili u estom redu, sredina, za savr eno odmjer
ena pianissima pri uljao se biljeter i pro aputao u mrak:
- Pst! Duda! Pst! Duda!
Odmah smo znali koga to ide. Znali smo da je baka nazvala i, ne obaziruæi se na gl
asno negodovanje i tihe, bolne uzvike na ih susjeda koji su sjedili do nas, odjuri
li smo kuæi gdje smo zatekli staru gospoðu gdje jedva di e u naslonjaèu. Èuci, koju smo br
i ljivo svakog jutra spremali u podstavljenu klo aricu, netragom je nestala.
Baka je veæ bila sve pretra ila. Bez uspjeha. Mi smo pregledali svaki kutak. Takoðer b
ez uspjeha.
- Mora da ju je netko ukrao - uzdisala je moja ena.
Prvo smo posumnjali na mljekara koji je pred veèer navratio da bi se raspitao koli
ko boca mlijeka trebamo preko blagdana.
Najbolja supruga na svijetu nazvala ga je bez oklijevanja usred noæi.
- Eliezere, da niste mo da ponijeli sa sobom jednu dudu?
- Nisam - odgovori Eliezer - nemani obièaj uzimati dude.
- Bila je u ko arici lijevo od krevetiæa, a sada je nema ondje.
- alim sluèaj. A to se mlijeka tièe, ostaju, dakle, dvadeset i tri boce za srijedu? Je
li to u redu?
To je dodu e bilo u redu, ali ono ostalo ba nije bilo uvjerljivo. Na a je sumnja rasl
a. Pomi ljali smo veæ ne bismo li daljnje traganje povjerili nekom detektivu, ili mo d
a jo bolje vidovnjaku, kadli moja ena, nervozno premeæuæi rukama po naslonjaèu, u jednoj
udubini napipa nestalu plemenitu dudu. Kako je tamo dospjela, ostalo nam je zag
onetkom.
Pitali smo na eg vodoinstalatera da li mo da postoji neki Geigerov brojaè, ili ra lje, i
li bilo kakva druga naprava za pronala enje skrivenih duda, a on nam reèe da ne post
oji, veæ da bismo mogli uzeti psa tragaèa, koji je uvje ban da otkriva droge; ti sva ta
znaju nanju iti. Netko nam je savjetovao da nabavimo siæu an oda iljaè, kakav imaju piloti
, koji se javlja signalom »blip-blip« èim pilot iskoèi s padobranom. To nam se uèinilo dob
rom idejom - ali kako prikvaèiti oda iljaè na Èuci?
Najjednostavnije od svega bilo bi privezati Èuci lancem za krevetac, ali se lijeènik
s time nije slo io.
- Dijete bi se moglo zagu iti - reèe. - Dajte joj samo malo vi e ljubavi.
- Ephraime - upozorila me najbolja supruga na svijetu -mislim da æu poludjeti.
Noæu su je muèile more. Sanjala bi, recimo, da se mravo-jed prikrao kroz kuhinju, ug
rabio Èuci i pobjegao s njom u najdublju afrièku d unglu, tako da ga nikada vi e nije mo
gla pronaæi, to vi e to nije ni znala kako zapravo mravojed izgleda. Takoðer bi joj se
prisnilo da je duda sama pobjegla, kao u crticu na televiziji: hop-hop-hop, i Èuci
preskoèila preko zida... Grozno!
A onda smo napokon otkrili mraènu tajnu dude Èuci.
Veèer je poèela uobièajeno: u sedam sati moja je ena pri la novom èeliènom trezoru, stavil
ljuè u bravu, otvorila ga i izvadila Èuci. Zatim je polegla Renanu u krevetac, stavi
la joj Èuci u usta, iza la i zakljuèala vrata. Èuci je, naime,
DUDA ÈUCI
u to vrijeme bila osigurana na 20.000 funti. Ne elim kazati da se novcem mo e nadok
naditi gubitak odvratne, pljesni-vozelene dude, ali ipak...
Ne to me ponukalo da se prikradem vratima i provirim kroz kljuèanicu.
- eno - pozvah tiho. - Doði ovamo! Brzo!
Pritajena daha gledali smo kroz kljuèanicu kako na a mala Renana neèujno silazi s krev
etiæa, prilazi kauèu i gura Èuci duboko u procjep izmeðu jastuka. Potom se odgega natrag
, uzvere se na krevetac i zaurla svom snagom...
Odahnuli smo: na e je dijete dakle zdravo kao dren, nema kompleksa i nije ovisno n
i o kakvoj dudi, veæ jednostavno u iva da nas muèi.
Lijeènik ka e da je ta pojava èesta kod djece njene dobi, èemu je po svoj prilici uzrok
nedostatak roditeljske ljubavi.
PROHUJALO KROZ PROZOR
Renana je drago dijete. Ima u njoj ne to... te ko je odrediti to je to... ali reklo b
i se da ima neèeg... pozitivnog. Da, to je prava rijeè. Dok druga djeca, primjerice,
trpaju u usta sve do èega stignu, ili pak sve pogaze i porazbijaju, Renana se nik
ada ne slu i silom veæ sve to joj padne pod ruku baca preko ograde balkona. Svaki put
kad se o podne vratim kuæi, provedem neko vrijeme skupljajuæi ispred kuæe najraznovrs
nije predmete. Katkad mi i susjedi susretljivo pomognu pa pokupe knjige, soljenk
e, naliv-pera, pepeljare, pribor za jelo, tranzistore, napukle ploèe, cipele, sato
ve, pisaæe strojeve i razne druge sitnice. Pokatkad nam susjedi i sami pozvone na
vrata noseæi pune naramke odbaèenih predmeta na ega kuæanstva.
- Za to dajete malom djetetu da se igra s tim stvarima? -pitaju nas.
Kao da joj mi dajemo! Kao da ona sve te predmete ne mo e i sama dohvatiti! Na a je R
enana vrlo razvijeno dijete. Xaxez na dovratku je kod zadnjeg mjerenja njene vis
ine bio veæ 71 cm iznad tla, a nije te ko izraèunati da s podignutom rukom mo e dosegnut
i i 95 cm.
- Ephraime - reèe mi najbolja supruga na svijetu - opasna zona, sada je tek ne to is
pod jednog metra.
Otada je na ivotni standard sve vi e rastao. Brzom smo akcijom sve predmete od stakl
a i porculana premjestili na glasovir. Evakuirali smo donje police regala za
knjige. Izbjeglice su na le utoèi te u vi im sferama. Kristalna zdjela za voæe dobila je p
oèasno mjesto na ormaru. Cipele su zavr ile meðu rubljem. Moje smo rukopise bri ljivo sl
o ili na hrpu u sredini pisaæeg stola kako ih Renanine ruèice ne bi dohvatile i uvrsti
le u balkonsku literaturu.
Kraj sve oèinske ljubavi, ipak nisam mogao odoljeti a da joj se zlurado ne narugam
.
- He-he! Nema vi e baci-baci. Gotovo!
Renana je samo stisnula zube i uporno dalje rasla. Dobri stari Darvvin lijepo na
m je objasnio da je irafa morala produ iti vrat kako bi dohvatila slasno li æe s vrhova
kro anja. Tako je i na a kæi rasla i rasla da bi je za kratko vrijeme tek koji bijedn
i centimetar dijelio od kljuèa u ormaru.
- Ephraime, onoga dana kad ona bude dohvatila kljuèeve, ja se selim iz kuæe - saopæi m
i njezina majka.
Ona se seli iz kuæe kad god ne to krivo krene, ali ovaj put gotovo da je bila u prav
u, jer nam se sutra njica crno pisala. Oboje smo posebno osjetljivi na telefon, to
je jo donedavno mirno stajao na svom malom ali èvrstom stoliæu, kojemu je jedino visi
na bila ispod olimpijskog minimuma. Jednog dana Renana se u dokolici dogegala do
stoliæa, zgrabila kabel, povukla telefon na pod i stala dozivati u razlupanu slu al
icu:
- Halo, halo, halo...
Njena majka, koja je upravo bila planirala podulji razgovor sa svojom prijatelji
com, dotrèala je sva ljutita, prebacila je preko koljena i stala udarati po turu u
zvikujuæi u ritmu:
- Fuj, fuj, fuj! Telefon se ne smije dirati! Ne telefon! Fuj, fuj, fuj!
Ishod ove odgojne mjere bio je da Renana nije vi a zvala »Halo, halo, halo«, nego »Fuj,
fuj, fuj«.
Povisio sam stol tako to sam mu pod noge stavio nekoliko svezaka enciklopedije od
A do C. Kad sam nakon neko-
liko dana do ao kuæi i spotaknuo se o svezak Aardvark-Bar-celona, znao sam da telefo
n vi e ne radi.
Nad ostacima nekada njeg telefona stajala je najbolja supruga na svijetu i jecala.
- Ovo je kraj, Ephraime - vapila je. - Ona nam vraæa istom mjerom.
Dijete je oèigledno otkrilo staru mudru strategiju da se klin klinom izbija. Drugi
m rijeèima, uzela je nekoliko jastuka, stala na njih i tako poveæala svoj visinski d
omet na 1,40 m.
ivotni standard opet nam je porastao.
Papiri i rukopisi na li su utoèi te u rezervatu na glasoviru. Kljuèevi su visili o klino
vima negdje u stratosferi. Pisaæi stroj na ao se povrh kamina, gdje je jednako lo e pr
istajao kao i radio-aparat na zidnom satu.
Unatoè svemu, djeèak koga smo unajmili da skuplja predmete koji bi izletjeli preko b
alkona, svakih bi pola sata pozvonio na vratima s punom ko arom projektila. ivot na
m se sve vi e komplicirao. Cjelokupno kuæanstvo bilo nam je na glasoviru, a ako smo
htjeli telefonirati, morali bismo se popeti na zahodsku dasku.
- Bo e dragi - jadikovala je moja ena - kako li æe tek biti za koju godinu...
Slutim, i to ne bez razloga, da æe se Renana razviti u prvorazrednu ko arka icu.
Jednog me dana doèeka lica blijedog poput krpe.
- Ephraime - pro aputala je - ona se vere na stolice...
Dijete je po svoj prilici otkrilo Hegelov zakon stupnjevitog napretka pa ga je u
praksi primijenilo kao stepenasto napredovanje. Prva stepenica bili su joj jast
uci, s kojih je napredovala prema kutiji sa ivaæim priborom, odatle na stolicu a sa
stolice na na e ivce. Standard nam je narastao jo za dvadeset centimetara.
Sve lomljivo to je jo preostalo u kuæi, ukljuèujuæi i moj pisaæi stroj, na lo je mjesto n
lasoviru. Ovu prièu, primjerice, pi em na visini 1,80 m iznad poda. Istina je da pon
ekad udarim glavom o strop, ali je zrak ovdje gore mnogo bolji. Èovjek se na sve n
avikne, a djeca se trude da nam te navike obogate. Tako nam slike, to su prije vi
sile na zidovima, sada ukra avaju strop, to nas neodoljivo podsjeæa na nezaboravni po
sjet Sikstinskoj kapeli. Po sobama su s jednog kraja na drugi razapeti konopci n
a kojima vise kuæne potrep tine. Jedemo u kuhinji na najvi oj stela i, ondje gdje smo pr
ije dr ali neupotrebljive vjenèane darove. ivimo tako reæi u oblacima. Ka u da je to vrlo
zdrav naèin ivota: natrag na drveæe! Postupno uèimo hodati po stropu... Renana i dalje
raste.
Fuj, fuj, fuj!
Sinoæ je najbolja supruga na svijetu, glaèajuæi negdje na gornjim stela ama, odjednom kr
iknula i drhtavom rukom pokazala nekud dolje.
- Ephraime! Pogledaj!
Renana se upravo stala penjati uz ljestve, polako, oprezno, preèku po preèku.
Meni je prekipjelo. Sve je to lijepo i krasno, ali neke granice ipak postoje. Ne
elim biti pjesnik kojem je glava neprestano u oblacima. Zamolio sam enu da nastav
i pisati umjesto mene, i da mi javi kad Renana bude prestala rasti.
Do toga æu vremena ivjeti - prizemljeno.
NADNARAVNI ODREZAK
Ova prièa ne bi nikad nastala da u restoranu Martin i Cion ne slu e tako ogromne odr
eske. Pravi izazov privrednoj politici na e vlade.
Subotom obièavamo moja supruga, troje na e djece i ja ruèati kod Martina i Ciona i sva
ki put pred nas iznesu pet divovskih odrezaka. Prvi put sam pomislio da su se za
bunili i dali nam dvostruke porcije, ali pokazalo se da je to normalna velièina ma
rtin-cionistièkog odreska, a nikakva reklama.
Najte e je bilo djeci, koja bi nakon nekog vremena samo tu no zurila u goleme ostatk
e odreska na tanjuru.
- Mama - jadikovala je Renana - ne mogu vi e.
Èak je i nama odraslima bilo te ko, premda su Martin i Cionovi odresci iznimno ukusn
o pripravljeni. Ili mo da ba stoga. Srce nam se paralo pri pomisli da veæu polovicu t
og divnog odreska moramo tek tako ostaviti na tanjuru.
Zar ba moramo?
Nije me zato uopæe iznenadilo kad mi je jedne subote, po to smo klonuli ne smazav i ni
polovicu, najbolja supruga na svijetu pri apnula:
- Za to ne bismo ostatak ponijeli kuæi za veèeru?
Za to ne bismo? Pitanje je samo kako? Ne mo emo tek tako i etati iz prepunog restorana
s komadom odreska u ruci. Osim toga, jo se dobro sjeæam kako sam jednom zamo-
NADNARAVNI ODREZAK
tao pola hrenovke sa senfom u papirnatu servijetu i nehajno je strpao u stra nji d e
p od hlaèa. Kad sam iduæi kuæi usput ne to kupio i posegao u d ep da platim, umjesto lisni
ce izvukao sam neku odvratnu, ljepljivu ka u koja mi se cijedila po prstima... Ne,
tako ne to ne elim ponovo do ivjeti. Odluèio sam stoga da ni ta ne krijumèarimo. Pozvao s
m gospodina Ciona.
- Da li biste bili tako ljubazni i zamotali nam ostatke ovih odrezaka za na eg psa
?
Bila je to izvrsna ideja, priznat æete, da svu krivnju prebacim na na u kuju Maksi.
Cion se vratio iz kuhinje s ogromnom plastiènom vreæicom u ruci i irokim osmijehom na
licu.
- Dodao sam - reèe ljubazno - jo nekoliko kostiju. Bilo je tu, ako æemo pravo, bar pe
t kila slonovskih kostiju
a povrh toga sva sila iznutrica i raznih otpadaka izvaðenih iz kante za smeæe. Silno
smo mu zahvalili a kod kuæe smo istresli odvratni sadr aj vreæice pred Maksi i br e-bol
je pobjegli od tog smrada. Æudljiva kuja pro drla je sve - osim odrezaka.
Pouèen iskustvom, sljedeæe subote primijenio sam novu taktiku.
- Hoæete li nam ove ostatke zamotati za psa? - rekoh Cionu. - Samo, molim vas, ne
mojte ni ta drugo dodati.
Bio sam zadovoljan sobom kako sam to lijepo izveo kadli se ona budala Cion najed
nom usprotivi.
- Za to? - reèe. - U kuhinji imamo tako divnih otpadaka za va ega psiæa.
- Vrlo ste ljubazni - odgovorih mu - ali na a Maksi je vrlo razma ena kujica, ne je
de ni ta drugo osim odrezaka.
Na ovom se mjestu u razgovor uplete èupavac koji je sjedio za susjednim stolom.
- Grdno grije ite, gospodine moj, da znate! Hranite jadnu ivotinju onim to je naj tetn
ije za nju.
Predstavio se kao veterinar i pred prepunim restoranom glasno nam odr ao predavanj
e:
- Za pseæu probavu nema ni ta gore od pr enog mesa. Ne bih se uopæe zaèudio da vam pas pr
estane rasti. Koje je pasmine?
- Patuljasti pinè - rekoh pakosno. - A osim toga je kuja.
Okrenuo sam veterinarskom gnjavatoru leða i rekao Cio-nu da mi ipak zamota odreske
posebno.
Veterinar je samo vrtio ra èupanom glavom i tu no nas gledao. Cion je nestao u kuhinji
i ubrzo se vratio s odrescima uredno umotanim u novinski papir.
- to je to? - povikao sam. - Zar nemate plastiènu vreæicu?
- Ali èemu? - Cion æe nedu no.
Doista, èemu?! Kako da tom nesretniku objasnim da ja ne mogu jesti odreske koji su
bili umotani u trajkove i bomba ke napade? Vozeæi se kuæi bacili smo novine s odrescim
a kroz prozor.
Ali ne predajem se ja tako lako. Druge subote osvanuli smo kod Martina i Ciona s
na om vlastitom, novom novca-tom plastiènom vreæicom. Èupavi veterinar morao je s nemoæni
m gnjevom gledati kako nam onaj glupan Cion predaje tetne ostatke odrezaka u higi
jenskoj ambala i.
Gozba je trajala tri dana i tri noæi. Imali smo odrezak za veèeru, odrezak za doruèak,
odrezak za ruèak i za jo nekoliko obroka. Maksi je le ala na podu i pozorno promatra
la kako ih trpamo u usta a da sama nije okusila ni zalogaja.
- Ephraime - uzdahnula je najbolja supruga na svijetu kad smo sljedeæe subote pon
ovo sjedili kod Martina i Ciona. - Ja odrezak vi e ne mogu ni vidjeti a kamoli jes
ti.
Govorila nam je svima iz du e, iz du e i eluca. Naruèili smo peèenje, i to za svaki sluèaj
kod Martina. Ali se Cion, ta
NADNARAVNI ODREZAK
ljubazna budala, nije dao smesti i, kad smo poruèali, donio nam je plastiènu vreæicu p
unu rabljenih odrezaka.
- Za va u Maksi - reèe.
Otada nas je svake subote muèilo pitanje kako da se rije imo ne eljenog dara. Nismo se
mogli samo tako voziti gradom i sijati za sobom mesne tragove jer bi veæ ubrzo u
knji evnom podlistku osvanuo naslov: KISHON - PISAC ILI MESAR?
Malo-pomalo postali smo fanatièni anticionisti. A onda sam naposljetku do ao na spas
onosnu ideju.
- Cione - rekoh mu jedne subote tu nim glasom. - Ne morate nam vi e ostavljati odre
ske. Maksi je uginula.
Oborio sam pogled a Cion mi je u znak suæuti utke stisnuo ruku. Za susjednim je sto
lom ra èupani veterinar ustao i povikao:
- Vidite! A ja sam vas lijepo opomenuo! Ubili ste nedu nu ivotinju!
Rafi, na stariji sin, promrmljao je ne to kako je sirota Maksi dospjela pod auto, a
li time je samo jo dolio ulje na vatru. Raspolo enje je bilo protiv nas. Pojeli smo
na brzinu, i uljali se pognute glave i podvijena repa i odvezli se kuæi. Osjeæali smo
se poput bande ubojica. Uopæe nas ne bi iznenadilo da smo na li Maksi mrtvu pred kuæn
im pragom. Sreæom, veseli lave kojim nas je doèekala, umirio je na u savjest. Sve je op
et bilo u redu.
Neko smo vrijeme ivjeli sretno i nikakvi nam odresci nisu remetili mir. Tek juèer n
ajbolja supruga na svijetu, sasvim sluèajno, usput dobaci:
- Mogli bismo u subotu kod Martina i Ciona na ruèak.
- Stvarno - rekoh. - Za to da ne? Oni imaju izvrsne odreske.
U najgorem æemo sluèaju reæi Cionu da smo kupili novog psa.
LUTKE NA UZICI
Sve je poèelo kad je Doron u vrtiæu slabodobitno objavio:
- Gledao sam Piccoli.
Ne mo emo, dakako, od pred kolskog djeteta oèekivati da potpuno i ispravno odgovori »Tea
tro dei Piccoli« i da jo k tome objasni kako je to slavno talijansko lutkarsko kaza
li te. »Piccoli« je njemu dostatno. A dovoljno je oèigledno bilo i onima koji su ga slu al
i. Iz tog kruga izdvojila se mala djevojèica, neobièno pametna za svoje godine, a k
tome jo i prava ljepotica, i pritrèala ocu:
- Tata, hoæu Piccoli.
- Ti si jo premala za kazali te - odluèno odgovori otac. - Ne dolazi u obzir! Zaborav
i to!
Sutradan su navaèer otac i kæi - drugim rijeèima pisac ovih redaka i njegova kæi Renana
- oti li na lutkarsku predstavu.
Na putu u kazali te primijetio sam da moju kæer neobièno privlaèe daske koje ivot znaèe. K
o da je nekakva prirodna nadarenost vuèe prema pozornici. To mi je i sama saopæila:
- Kad budem velika, igrat æu u kazali tu.
- to æe igrati?
- Skakat æu preko konopca.
Da li zbog neiskustva u tom mediju ili mo da zbog neèeg drugog, moja se djevojèica pre
pla ila kad se svjetlo ugasilo.
- Tata - boja ljivo je pro aputala. - Za to je mrak?
LUTKE NA UZICI
- U kazali tu je uvijek mrak.
- Za to?
- Zato to poèinje predstava.
- Ali za to u mraku?
Kad se s Renanom jednom naðete na kolosijeku zvanom »za to«, nikada s njega neæete siæi osi
ako joj neèim posve drugim ne zaokupite pa nju, kao recimo: »Gledaj, srce, tata stoji
na glavi!« ili »Hoæe li vaku?« Odgajati djecu nije ni izdaleka tako lako kao to izgleda
ako, primjerice, objasniti nedoraslu djetetu da u kazali tu mora biti mrak jer tak
o zahtijevaju vizualni efekti... da je to potrebno i radi koncentracije... i ta t
i ja sve ne znam!
- Renana! - rekoh strogo. - uti ili idemo kuæi!
Na sreæu se zastor digao; mno tvo lutaka nesta no se uskakutalo po pozornici. Renana i
h je gledala razrogaèenim oèima.
- Tata, a za to ove glupe lutke ple u?
- Ple u zato to se vesele kad ih Renana gleda.
- Za to mi to onda ne ka u, za to ple u? Dosta plesanja, vi glupe lutke! - povièe ona prem
a pozornici. - Prestanite!
- Tiho! Ne vièi!
- Ali za to ple u?
- Zato to im je to zanimanje. Tata pi e prièe, Renana hara po kuæi a glumci - ple u.
Tu Renana dosta glasno zapjeva pjesmicu o tri mala mi a. Gledaoci se uskome a e. Neki
su èak dobacivali vrlo nepristojne primjedbe o nedoraslim roditeljima koji zaostal
u djecu vode u kazali te. Renana umalo da nije briznula u plaè pa sam je br e-bolje po
ku ao umiriti:
- Gledaj, du o! Vidi onu lutku tamo kako skaèe!
- Nije to lutka - ispravi me Renana. - To je èovjek-glu-mac.
.Lt ¦
- Ne, to nije èovjek, zlato, to je lutka.
- Nije - usprotivi se Renana. - Èovjek-glumac!
- Zar ne vidi da je drven?
- Drven kao stablo?
- Ne. Drven kao stol.
utnja je potrajala punu minutu. Veæ sam se zabrinuo.
- Tata - oglasi se Renana napokon. - A za to konopci?
- S pomoæu njih se lutke pokreæu.
- Ne lutke! Ljudi-glumci!
Shvatio sam da je nikada neæu uspjeti uvjeriti pa sam pozvao u pomoæ biljetera.
- Ka ite nam, molim vas, jesu li to lutke ili glumci?
- Tko ka e da su to lutke? - odgovori ta budala namignuv i mi usput. - To su pravi p
ravcati glumci!
- Eto vidi ! - reèe Renana.
Ona ionako nikada nije imala neko veliko mi ljenje o svom ocu, a sada mi je samo t
rebalo jo i ovo s lutkama koje ple u!
- Tata - Renana æe opet. - A za to ja nemam konopce?
- Zato to ti nisi lutka.
- Jesam, jesam! Mama mi uvijek govori da sam njena lutka.
Renana bri ne u plaè.
- Ma, jesi lutka, jesi! Ti si slatka mala lutkica - uvjeravao sam je svim silama
.
Prestala je plakati tek kad su se na pozornici pojavile ivotinje koje je odmah st
ala prozivati:
- Vau, vau. Mijau! Mu-u-u! Kuku-ri-kuL. A to je ono, tata? - reèe i poka e na neko èud
ovi te koje je bilo nalik na kri anca izmeðu vjeverice i vola.
- Zar nije lijepa ivotinja? - rekoh.
- Jest, ali to je to?
LUTKE NA UZICI
- To ti je gnu - odgovorih joj sav oèajan.
- A za to?
Iza ao sam iz kazali ta mr aviji za nekoliko kilograma i stariji za nekoliko godina do
k je Renana u mom naruèju bila puna ivotne energije.
- Moj tata ka e - obja njavala je svima uokolo - da su ljudi-glumci vezani za konop
ce zato da ne bi pobjegli.
Svjetina me prezirno gledala kao da ka e: »Nevjerojatno je kolikim sve glupostima ne
ki roditelji djeci pune glavu! A policija stoji i ne poduzima ni ta.«
- Tata - Renana æe kao zakljuèak svega - ja neæu igrati u kazali tu.
Da kazali te »Piccoli« ni ta drugo nije postiglo, veæ zbog ovoga njegovo gostovanje u na oj
zemlji nije bilo uzaludno.
"Jd~Y\
'&
KAD BI SVE IVOTINJE SVIJETA
Moj je nakladnik vrlo dobronamjeran èovjek kome pi èeva dobrobit le i na srcu.
- Slu ajte - poèe on stoga jednoga dana - dobro promislite prije nego to zapoènete novu
knjigu, jer su posljednja ispitivanja pokazala da knjige vi e nitko ne èita.
- Malo ste pretjerali - odvratih mu. - Sluèajno poznajem jedan braèni par koji godi nj
e kupi najmanje dvije knjige.
- To vam drage volje vjerujem - nakladnik æe - ali ne mo ete od mene oèekivati da izd
ajem knjige samo za jedan braèni par. Nego, ba sam ne to razmi ljao, za to vi ne biste pi
sali za djecu? Zahvaljujuæi na em zastarjelom kolstvu, djeca su jo uvijek prisiljena èit
ati knjige.
- Knjige za djecu? Za to da ne? A to se sada najbolje prodaje?
- ivotinje.
- Izvrsno. Napisat æu, dakle, knjigu o nekoj ivotinji.
- O kojoj ivotinji?
- Pa... recimo o jarcu... »Jarac Rasparaè«. to mislite?
- Hm... to veæ imamo: »Jarac ivoderac«. Prodali smo osam izdanja. Prièa inaèe nije lo a:
i ivoderac pobjegne od kuæe u fiæi i, poslije mnogo pustolovina, shvati da je kod kuæe
ipak najbolje i vraæa se Mamici Kozici. Morat æete se potruditi da izmislite ne to ori
ginalnije. Domaæe smo ivotinje gotovo sve iscrpli.
KAD BI SVE IVOTINJE SVIJETA
- A, recimo, medvjed?
- Ba smo pro li tjedan objavili posljednji nastavak »Medvjeda Brunda«. Brundo bje i od kuæ
jer u njegovoj planini sijeku drveæe, ali na kraju otkriva da drugdje ima jo manje
drveæa i da je kod kuæe ipak najbolje. Da, imali smo veæ sve - pse, maèke, krave, deve,
mi eve, èak i u i.
- A zebru?
- Imamo. »Zebra pa u rebra«. esnaest izdanja.
- Zar i ona bje i od kuæe?
- Da. U fiæi. Morate izmisliti ne to novo.
- Dabar?
- Nemojte biti smije ni! Na listi bestselera veæ mjesec dana vodi »Hrabar kao dabar«.
- A i mi ?
- » i mi Ali Baba i 40 Buba- vaba«. Glupi i mi iæ bje i od kuæe...
- U fiæi?
- Ne. Ali Baba bri e u stojadinu. Moj izdavaè uzima katalog.
- Gotovo je svaka ivotinja veæ upotrijebljena - mrmljao je listajuæi. - Evo, »Oko Sokol
ovo na Zimskoj olimpijadi 84«. »Vuk Mandu iæ, junior«, »Nilski konj arac«, koji bje i s Ni
tare ravne...
- Sjetio sam se! - uzviknuo sam. - Crviæ!
- Dvadeset i tri izdanja - odbrusi mi izdavaè. - »Jo ko Je ka, ribiè bez smije ka«. Ludo!
trajektom...
- U fiæi?
- Na punom trajektu fiæa!
- Aha. E, onda mi ostaje jo samo buha.
- »Buha Mara iz Darmara«. Iza lo jesenas. Bje i na buvlju pijacu i vraæa se na bu ju tr nic
.
- Guje? Imate li guje?
- U njedrima ih nosim koliko hoæete. »Cobra Kobra i njegov orkestar«. Cobra se zaljub
io u naoèarku i napustio sastav...
- Vratio se kuæi?
- Ne, ukrali su avion. Ali to je veæ iz druge knjige. »Zraèni gusani«.
- A pu evi?
- »Mali Pu - u Moulin Rouge«. Pu Mu bje i iz svoje kuæice u Moulin Rouge, i otkriva da
te ko tuðincu siromahu...
- E, to mogu - uzdahnem ja. - A mo da morska spu va?
- Sjajno! - odu evi se izdavaè. - Mislim da to jo nije iskori teno... Ali morate brzo p
isati jer, ako se proèuje, veæ æe se u knji arama naæi tri nova naslova o morskim spu vama.
.
- Ne brinite - ka em ja. - Odmah stavite u katalog: »Sun-der Spu va, zvani Gu va«.
- Bravo!
Odjurio sam kuæi kao iz topa i za dva dana zavr io prvi nastavak. Ispalo je sasvim d
obro. Sunðer Spu va bje i od kuæe i zaposli se kao spu va u kupaonici hotela, ali se posli
je bezbrojnih pustolovina vraæa kuæi. Najbolje je da se vrati u fiæi. Sigurno je sigur
no.
OPERACIJA APOLLO
- Ephraime - reèe najbolja supruga na svijetu. - Amir opet ima bube u glavi.
Pripreme za maskeradu, koja se kod nas odr ava na blagdan Purim, bile su u punom t
oku. Na stariji sin Rafi odluèio se za gusarsku odjeæu i bio je njome zadovoljan, pre
mda je pomalo bila nalik na uniformu vojne policije. Renana æe naravno biti kralji
ca Estera. Jedino je Amir zlovoljno hodao gore-dolje po kuæi natmuren poput olujno
g oblaka. S vremena na vrijeme bijesno bi nogom odgurnuo prekrasnu odjeæu koju mu
je majka vlastoruèno pripravila: iroke hlaèe s resama, èizme s visokom potpeticom, e ir
ka oboda, remen optoèen mjedenim gumbima i - revolver. Ukratko, oprema za pravog p
ravcatog kauboja le ala je odbaèena u kutu, dok je lice na eg mlaðeg sina bivalo sve mraèn
ije.
- to je, Amire? - upitali smo ga napokon. - Zar ne eli biti kauboj?
- Ne elim biti kauboj. Hoæu biti astronaut.
to je posve razumljivo jer je u zadnjem broju èasopisa za djecu izi ao èlanak o letu Ap
olla 13 na Mjesec.
- Smiri se - rekoh - vidjet æemo to se mo e uèiniti.
- Tako je - pridru i mi se najbolja supruga na svijetu -stvar treba na miru razmo
triti.
Odr ali smo na brzinu roditeljski sastanak, na kojem smo zakljuèili da nikako ne mo em
o na em sinu osporiti pravo
OPERACIJA APOLLO
da bude astronaut ako on to eli, to, kad se pravo uzme, i nije najgora stvar koju
dijete mo e po eljeti. Odluèili smo se na kompromis.
- Zna ta, Amire, ove æe jo godine biti kauboj a dogodine ti jamèimo da æe biti astron
Odgovor je bio jednako glasan koliko i negativan.
- Neæu! Neæu! Neæu dogodine! Hoæu ove godine! Hoæu odmah! Sada!
Nije nam preostalo ni ta drugo nego da popustimo.
- U redu - pristadoh te ka srca. - Bit æe astronaut. Napisat æemo ti na e iru velikim crv
nim slovima »Apollo 13«.
- To je glupo! - zaurla Amir iz sveg glasa. - Astronaut tako ne izgleda.
- A kako astronaut izgleda?
- Ne znam - jecao je moj riðokosi potomak. - To bi ti morao znati. Ti si odrastao
.
Samo mi je jo to trebalo. Zar ti momci nisu mogli malo prièekati i odletjeti na Mje
sec poslije Purima? I zar amerièka vlada ne bi mogla imati malo vi e obzira prema iz
raelskim roditeljima? Kad bi oni u Cape Kennedvju bar èuli ovo Ami-rovo urlanje!
- Astro... naut... naut... naut! - zavijao je.
- Dobro, dobro - poku ao sam ga umiriti. - Nalijepit æemo ti velike brkove.
- Neæu glupe brkove. Astronauti nemaju brkove!
- U redu. Onda æemo staviti naoèale.
- Nemaju ni naoèale.
Moram priznati da je to prilièno neozbiljno od njih. Kako mo e jedna zrela, odgovorn
a osoba letjeti na Mjesec a da nema ni brkova ni naoèala niti bilo kakvog znaka ra
spoznavanja.
- Sjetio sam se - kliknuh. - Obuæi æe tatinu utu pid amu.
- Neæu glupu pid amu! - vriskalo je dijete. - Hoæu biti pravi astronaut.
- Pusti me da dovr im. Obuæi æe moju utu pid amu a odostraga æemo ti prikvaèiti vijak. Pr
ijak koji se okreæe.
- Neæu glupi vijak!
- Hoæe li da ti prièvrstimo krila?
- Nisam ja glupa ptica! Ja sam astronaut! Naut! Astro! Vi prièate gluposti!
Ako mene pitate, ja mislim da je i to lutanje po svemiru velika glupost.
Dijete se sada od bijesa veæ bacilo na tlo, valja se po sagu, udara nogama oko seb
e i plaèe sve jaèe i jaèe. Samo riðo-kosa djeca znaju tako urlati: i sprijeda i straga i
sa strane i bez ikakva predaha. U strahu da mu se pluæa ne rasprsnu, morao sam na
brzinu ne to smisliti.
- Dobro, dobro Amire - rekoh mu utje no. - Sada æe tata nazvati strica astronauta i
upitat æemo ga to on obièno oblaèi kad leti na Mjesec.
Amir je naglo za utio i s puno nade upro modre oèi u mene. Podigao sam slu alicu i okr
enuo nasumce jedan broj.
- Halo, je li to Astronautska komanda? - povikao sam u slu alicu. - Molim vas de urn
og astronauta.
- Koga vi, molim, trebate? - pitao je na drugom kraju enski glas s jakim stranim
naglaskom. - Ovo je stan doktora Weisbergera.
- Halo, VVinstone! - nastavio sam veselo. - Kako je, stari? Drago mi je to èuti. Z
na , imam jednu molbu na tebe. Moj sinèiæ Amir htio bi znati to vi sve imate na sebi ka
d letite na Mjesec.
- Tko? - zapanjeno æe ena sa stranim naglaskom. - Ovo je stan VVeisberger.
\f-:
- Prièekaj malo, VVinstone, samo da uzmem olovku -rekoh. - Evo me. to, dakle, nosi ?
Hlaèe s resama... èizme s visokom potpeticom... e ir iroka oboda...
- Ja ne govorim dobro hebrejsko. Govori vi njemaèko?
- Naravno... pi em, VVinstone. Optoèen remen i revolver... Je li to sve? Hvala i sre
tan ti put na Mjesec!
- Doktor VVeisberger doðe kuæi u dvanaest sati.
- Hvala jo jednom. I pozdravi Predsjednika.
Spustio sam slu alicu i snu dena lica pogledao najbolju suprugu na svijetu.
- Èula si, eto! I gdje sada da pronaðemo sve to to astronauti nose?
- Glupog li pitanja! - slavodobitno æe moj glupi sin. - Pa, sve je, evo, tu u kutu
.
I tako smo, premda u zadnji èas, ipak uspjeli otkloniti katastrofu.
Na kraju jo samo mala molba: ako, dragi èitatelju, sluèajno gdje sretnete malog riðokos
og kauboja, zastanite, molim vas, i dobacite to glasnije mo ete: »Vidi, pravi astrona
ut!« Jedan napaæeni otac bit æe vam zahvalan.
VRTULJAK
Stara izreka ka e: ljep e je davati nego uzimati. Tako i mi, kad god se u kuæi naðe neka
nepotrebna stvar, ka emo: to mo e poslu iti kao krasan dar. Imamo, tovi e, cijeli magazi
n pripremljenih darova, uredno slo enih i razvrstanih. Uvijek kad nam tko ne to daru
je, ka emo: hvala lijepa - a dar spremimo. Djeèje stvari idu u poseban pretinac, knj
ige veæeg formata, naroèito hebrejski klasici - u pretinac s oznakom »Bar-Mitzvah«, poci
nèani tanjuri - pod »Roðendani«, pepeljare nemoguæeg izgleda - pod »Useljenja«, i tako dalj
Jednog dana na prijatelj Ben-Cion Ziegler do ao nam je u posjet i donio mojoj eni na
dar veliku bombonijeru umotanu u celofan, tako da su se na poklopcu lijepo mogl
e vidjeti naslikane crvene ru e. Bili smo presretni jer je takva bombonijera pogod
an dar za svaku prigodu. Veæ smo je htjeli staviti u pretinac pod »Razno«, kad nas je
iznenada obuzela elja za neèim slatkim, koju smo mogli uta iti samo èokoladom. Po udno sm
o strgali celofan, otvorili bombonijeru i - ustuknuli. U kutiji je bilo tucet sm
eækastih, tvrdih kuglica na koje se veæ bila nahvatala plijesan.
- Ovo je apsolutni rekord - reèe najbolja supruga na svijetu dr æuæi od bijesa. - Najsta
rija èokolada koju sam ikad vidjela!
I Bar-Mitzvah obred kojim se djeèak, kad navr i trinaest godina, prima za punopra
vnog èlana idovske vjerske zajednice.
u
Smjesta smo s bombonijerom odjurili Ziegleru. Pogledao ju je, pocrvenio, problij
edio i, preznojavajuæi se, objasnio nam da ju je dobio lani od svog prijatelja Bar
-Honiga. Nazvali smo Bar-Honiga i o trim ga rijeèima napali. Isprva je mucao i ne to p
etljao a zatim je priznao da ju je dobio kao roðendanski dar od Gliicka. Istra ivali
smo dalje. Gliick je bombonijeru dobio prije èetiri godine od enine neæakinje kad su
mu se rodili blizanci. Neæakinja se jo dobro sjeæa da ju je dobila od Goldsteina 196
3.g. Goldstein ju je dobio od Gla-sera, Glaser od Steinera a Steiner - neæete vjer
ovati - od moje drage tetke like 196O.g. Sad se sjeæam da se godinu dana prije tog
a tetka lika uselila u novi stan, a buduæi da u odgovarajuæem pretincu nismo imali n
i ta u rezervi, morali smo te ka srca rtvovati bombonijeru.
Tako je ta na a kutija pro la zemlju uzdu i poprijeko, bila na svim moguæim proslavama
- da bi se opet vratila u na e ruke i, da je nismo otvorili, mo da bi po ivjela jo koji
h pedeset godina prije nego to bi se posve raspala.
Moja je pak du nost obznaniti da je bombonijera, koja je u dr avi Izrael slu ila kao t
rajno sredstvo darivanja, povuèena iz optjecaja. Netko æe morati kupiti novu. alim sl
uèaj.
ZA KIM SUÐE ZVONI
Ni moja ena ni ja nismo neki zagri eni vjernici ali blagdani se u na oj kuæi strogo po tu
ju. Na blagdane se, prije svega, ne mora raditi, a osim toga donose ugodnu promj
enu i u kulinarskom smislu.
Stoga je posve prirodno to sam pred blagdan Seder predlo io eni da pozovemo na e drage
prijatelje Samsona i Dworu na veèeru.
- Tako æemo najljep e obilje iti blagdan u duhu na ih predaka - rekoh.
- Doista? - ledeno primijeti najbolja supruga na svijetu. -Bilo bi jo ljep e kad bi
oni nas pozvali. Ne pada mi ni na um da pripravljam gozbu pa da zatim satima pe
rem i pospremam za gostima. Nego, ti radije poði k njima i reci im da bismo ih mi
rado pozvali, ali da na alost ne mo emo jer... èekaj da razmislim... jer da nam se peæn
ica pokvarila, ili... jo bolje... da se slomilo dugme kojim se ukljuèuje struja i d
a æe ga tek za desetak dana moæi popraviti, te da zato oni moraju pozvati nas...
Pokorio sam se njenoj neprijepornoj logici, po ao k Sam-sonu i Dwori i u razgovoru
spomenuo kako bi bilo zgodno da provedemo zajednièki ugodnu obiteljsku veèer.
Prijedlog je rado prihvaæen.
- Sjajno! - klicala je Dwora. - Divno! Samo, na alost, ovaj put ne mo emo kod nas.
Pokvarila nam se, naime, peænica, to jest slomilo se dugme kojim se ukljuèuje struja
, a mo e se popraviti tek za deset dana.
Od zaprepa tenja nisam smogao ni rijeèi.
- Doæi æemo, dakle, za Seder k vama - zakljuèi Dwora nemilosrdno. - Vrijedi?
- Ne vrijedi - odvratih joj zbunjeno. - Mo da zvuèi pomalo glupo, ali i na a se peænica
, eto, pokvarila. Ironija sudbine. Kao da se netko na alio s nama, ali to se tu mo e.
..
Samson i Dwora nijemo se pogleda e.
- U zadnje vrijeme - nastavio sam iz puke nelagode - sve se vi e dogaðaju ovakvi kva
rovi, i to u cijeloj zemlji. Mo da je neka proizvodna gre ka?
Nastade duga, nategnuta utnja. Najednom Dwora promuklo krikne i predlo i da u prosl
avu ukljuèimo i na e zajednièke prijatelje Botonija i Piro ku.
Zakljuèili smo da po aljemo dvoèlanu (mu ku) delegaciju. Samson i ja smjesta smo se uput
ili na zadatak.
- Èuj, stari - rekoh Botoniju odmah s vrata prijateljski ga tap uæi po ramenu - to misl
i o jednoj zajednièkoj veèeri za blagdan? Dobra ideja, zar ne?
- Mogli bismo donijeti elektrièni tednjak ako je va sluèajno u kvaru - doda Samson za
svaki sluèaj. - Mo e? Dogovoreno?
- U ime Bo je - reèe Botoni prilièno kiselo. - Znaèi, vi æete doæi k nama? I moja ena æe s
urno veseliti da vas vidi.
- Boto-o-o-oni!
Prodorni enski glas gotovo nam je probio bubnjiæe. Botoni ustade i poslu no ode u smj
eru odakle se glas javio. Èekali smo ne sluteæi ni ta dobro.
Kad se vratio, lice mu je imalo odluèniji izraz.
- Kad zapravo ove godine pada Seder? - upita.
- Dan uoèi Pashe - po urih odgovoriti. - To je jedna od na ih najljep ih povijesnih trad
icija...
- Kakav li sam ja glupan! - Botoni se lupi dlanom po èelu. - Posve sam zaboravio d
a toga dana spremamo, èistimo i
ZA KIM SUÐE ZVONI
bojimo stan. Morat æemo negdje drugdje jesti. I to to je moguæe dalje odavde. Zbog vo
nja.
Samson i ja se zgledasmo. Nevjerojatno je kakve sve glupe i primitivne izlike èovj
ek izmisli samo da izbjegne svojim vjerskim i dru tvenim obvezama. Nije nam preost
alo ni ta drugo veæ da mu isprièamo na u prièu o peænicama koje su u kvaru. Botoni nas je n
peto slu ao.
- Zapravo smo mi vrlo bezobzirni - reèe napokon. - Kako smo mogli zaboraviti na ta
ko krasne ljude kao to su Midad i Shulamith? Njih treba svakako ukljuèiti.
Srdaèno smo zagrlili jedan drugoga jer, na kraju krajeva, mi smo stari pajda i, i ot
putili se do Midada i Shulamith da im iznesemo na plan o zajednièkoj blagdanskoj veèe
ri.
Kad su nas èuli, oèi su im se zasjale. Shulamith je èak od veselja zapljeskala rukama.
- Izvrsno! Svi ste znaèi kod nas na veèeri!
Pogledali smo je zapanjeno. Svi? Zar svi mi? Na veèeri? Samo tako? Tu ne to nije u r
edu.
- Samo trenutak - rekoh po to sam se pribrao. - Mislite li vi to na veèeri u va em sta
nu?
- Kakvo je to pitanje?
- A peænica vam funkcionira?
- Besprijekorno.
Sasvim sam se zbunio. Primijetio sam da je i Samsona i Botonija uhvatila panika.
- A zidovi? - ne moga e izdr ati Botoni. - to je sa zidovima? Zar ih ne morate lièiti?
- Ostavi se gluposti - Midad æe raspolo eno i prijazno. -Na blagdan naveèer ste kod na
s, i gotovo.
Oti li smo od njih posve zbunjeni, ni ta nam nije bilo jasno. Samo se po sebi razumi
je da na blagdan naveèer neæemo k njima. Tu ipak ne to nije u redu, ne damo se mi tako
lako navesti na tanak led. Nitko od nas, ni sluèajno! Svi æemo lijepo ostati kod kuæe
, kao to se u duhu na eg najljep eg povijesnog obièaja i pristoji.
TELEKOMPLIKACIJE
Kad putuje po svijetu, izraelski se graðanin osjeæa kao odsjeèen od svoje zemlje. Poka
tkad na TV-ekranu uspije uhvatiti kartu Sinaja pro aranu toèkastim i iscrtanim linij
ama, ponegdje naleti na prastare izraelske novine, a s vremena na vrijeme dobije
pismo od kuæe, u kojem obièno stoji: »Iduæi put vi e!« I to je sve...
To bi, zapravo, bilo sve da nije - telefona, te praktiène, korisne, èudesne sprave k
oja vas u tren oka spoji s va im najbli ima, najdra ima, najvrednijima. To je nenaplat
ivo! Da, nenaplativo je prava rijeè: minuta razgovora na relaciji New York-Tel Avi
v stoji punih osam dolara.
Pa neka stoji koliko hoæe!
Izraelski graðanin u svijetu duboko uzdahne, di e telefonsku slu alicu u nekoj pohaban
oj hotelskoj sobi, drhtavom rukom okreæe brojèanik i napeto slu a kako negdje na drugo
m kraju svijeta zvoni telefon. Bit æe vrlo kratak. Kod kuæe sve u redu? Djeca zdrava
? Ja dobro. Vratit æu se èim budem mogao. Nemoj uriti da plati porez, ima vremena. alje
m vam poljupce. I to je sve. Kratko i srdaèno... najvi e tri minute.
- Halo - zaèuje se poznati slatki glasiæ s one strane oceana.
- Tko je tamo?
To je moja djevojèica Renana. Srce mi se ispunilo nje nom toplinom.
TELEKOMPLIKACIfE
- Halo, Renana, du o - proderem se u slu alicu. - Kako
- Tko je tamo? - Renana æe opet. - Halo.
- Ovdje tata. -Tko?
- Tata, tata ovdje. Je li mama kod kuæe?
- A tko je tamo?
- Tata.
- Moj tata?
- Da, ovdje tvoj tata. Daj mi mam^ srce!
- Èekaj malo... tata, slu aj, tata...
- Slu am.
- Kako si?
- Dobro sam, dobro. Gdje je mamæ\?
- Ti si sada u Americi. Zove iz Amerike?
- Da, zovem iz Amerike i jako mi se uri...
- Hoæe li Amira?
Ako ka em da neæu, Amir æe se uvrijediti.
- Dobro, daj mi ga, ali po uri! Do viðenja, malena!
- Molim?
- Rekao sam do viðenja!
- Tko je tamo?
- Zovi brata!
- Do viðenja tata!
- Do viðenja, mila, do viðenja!
- Molim?
- Daj mi Amira, k vragu!
- Amire, gdje si? Tata te zove, Amire! Amire-e!
Pro lo je veæ sedam debelih minuta. Sedam minuta po osam dolara! Djeci bi trebalo za
braniti da telefoniraju. Osam minuta. Gdje je sad taj klinac? Amire-e-e!...
- Halo, tata?
TELEKOMPLIKACIJE
- Halo, mali moj, kako si?
- Dobro. Kako si ti?
- Dobro sam. Je li sve u redu, Amire?
- U redu je.
- Drago mi je.
Stanka. Najva nije smo iscrpli.
- Tata!
- Molim.
- Renana ti ima jo ne to reæi.
Pred oèima mi se uka e neka vrsta ogromnog taksimetra na kojem brojke zvrndaju bjeso
muènom brzinom... Klik... 360 izraelskih funti... Klik: 396... Klik: 432... Klik.
- Tata, slu aj, tata...
- Slu am.
- Juèer... juèer...
- to je bilo juèer?
- Juèer... èekaj malo! Amire, pusti me da govorim! Tata, Amir me gura.
- Zovi mamu! Brzo!
- Èekaj malo... Juèer... -Je?
- Juèer... zna , juèer... èuje li me?
- Da, èujem te. Juèer, to se dogodilo juèer, juèer to, to je bilo juèer?
- Juèer Mo ik nije do ao u vrtiæ.
- Gdje je mama?
- Molim?
- M-a-m-a!
- Mame nema kod kuæe. Tata, slu aj...
- Da, to je?
- Hoæe li Amira?
- Ne, ne trebam ga vi e. Zbogom, du o! -Tko?
- aljem ti poljubac! - to?
- P-o-lj-u-b-a-c!
- Juèer...
Linija se prekinula. Mo da sam nehotice dotakao vilicu telefona. Spu tam slu alicu. Po
gled mi je ukoèen, srce mi se steglo, krv mi se ledi. Prokleta sprava veselo zazvo
ni. Telefonistica reèe ljupkim glasom:
- To je 166 dolara i 70 centi, Mr. Kitchen.
KIKIRIKI S GRO ÐICAMA
- Ephraime, jesi li siguran da je to veèera?
- Gotovo sam siguran...
Veæ po stoti put razglabamo isto pitanje.
Gospoða Spiegel je nazvala i pozvala nas u srijedu naveèer u pola devet. Zahvalio sa
m joj na pozivu i rekao da æemo doæi. Odonda ni o èemu drugom ne raspravljamo veæ o tom
telefonskom pozivu, jer gospoða Spiegel nije rekla da nas poziva na veèeru, ali nije
rekla ni da nas ne poziva na veèeru.
- Nitko ne poziva ljude u pola devet ako im ne misli dati veèeru - zakljuèi moja ena.
- Zato mislim da æe to ipak biti veèera.
Dijelio sam njeno mi ljenje. Ako nemaju namjeru da nas nahrane, onda obièno ka u »negdje
poslije osam« ili »izmeðu osam i devet« - ne ka u »u pola devet«. Nisam dodu e siguran da
gospoða Spiegel rekla »toèno u pola devet«, ali glas joj je djelovao vrlo hranjivo...
- Sad sam veæ i ja gotovo sigurna da nas je pozvala na veèeru - reèe najbolja supruga
na svijetu.
Predlo io sam da je nazovem kako bih ispipao o èemu se radi, ali se moja ena usprotiv
ila.
- To je previ e prozirno - reèe. - Osim toga, dobro poznajem Spiegelove. Kad oni poz
ovu goste, stol je uvijek pun.
Veæ sam u sebi zamislio stol koji se savija pod te inom pladnjeva punih ro tilja, pura
na, gusaka, pataka, salata, pe-
èenih krumpiriæa i raznih umaka. Nadam se da neæe prije jela razvezati prièu. Za razgovo
r ima vremena i poslije veèere.
Sluèaj je htio da u srijedu zbog raznih obveza nismo uopæe stigli ruèati. Bacili smo u
usta tek koji zalogaj. Kad smo stigli k Spiegelovima, atmosfera nije obeæavala ni t
a dobro. Ponajprije, bili smo prvi gosti. Spiegelovi se jo nisu dospjeli ni obuæi.
Zabrinuto smo se osvrnuli po sobi ali nismo uspjeli zaustaviti pogled ni na èemu k
onkretnom. Bili su tu: naslonjaèi, garnitura za sjedenje i niski stol na kojem je
stajala zdjela s kikirikijem, bademima i suhim gro ðicama, jedna omanja zdjela s mas
linama, tanjur s kockicama sira u koje su bile pobodene plastiène èaèkalice, i iroka èa a
kojoj su bili slani tapiæi. Nije li ipak gospoða Spiegel na telefonu, umjesto pola d
evet, rekla devet i pol? A mo da uopæe nije spomenula vrijeme veæ se to meni samo prièin
ilo?
- Jeste li za piæe?
Gospodin Spiegel, ve uæi usput kravatu, smije a nam piæe zvano »John Collins«, izvanredno o
vje avajuæe piæe koje se sastoji od treæine konjaka, treæine soda-vode i treæine Col-linsa.
U svakoj bi nam drugoj prilici ovo piæe izvrsno prijalo, ali ovaj su put na i eluci oèe
kivali puricu ili ne to slièno -u svakom sluèaju, ne to konkretno.
Po to smo nazdravili, domaæin zapoène razgovor o Sar-treu. Uzeo sam aku kikirikija i po
ku ao mu razlo iti svoje mi ljenje o egzistencijalizmu. Ali ubrzo sam shvatio da mi ne
dostaje materijala. to æe odraslu èovjeku aka kikirikija? Posegao sam za maslinama ali
ih je moja ena veæ sve bila slistila. Kao i sir. Kad smo naèeli razgovor o izborima,
preostale su jo samo tri gro ðice i jedan slani tapiæ.
- Oprostite - reèe gospoða Spiegel. - Donijet æu jo .
Ona uze prazne zdjele i poðe u kuhinju. Pogledali smo kri om za njom ne bismo li kro
z od krinuta vrata ugledali bilo kakav znak kulinarskog obilja, ali ni ta od toga. K
uhinja se doimala j)oput bolnièke sobe: bijela, èista i - prazna.
U meðuvremenu pristigli su jo neki gosti - veæ je bilo pro lo devet sati - a meni je elu
dac poèeo sve glasnije kru-ljiti. Gotovo sam propao u zemlju od srama.
Veæ poslije druge zdjele kikirikija osjetio sam da mi u elucu nije dobro. Ne, nemam
ja u naèelu ni ta protiv kikirikija; to je vrlo ukusna namirnica puna vitamina, pro
teina i svih tih stvari, ali nikako ne mo e nadomjestiti purana ili jastoga s majo
nezom.
Osvrnuo sam se oko sebe da vidim to je s mojom enom. Po izrazu njena lica prosudio
sam da mandule i gro ðice u njenoj utrobi ratuju sa »Johnom Collinsom«. Navalio sam na
sir, progutav i usput jednu plastiènu èaèkalicu, i vi e se nisam mogao zaustaviti. Gospoða
piegel nas je iznenaðeno gledala, potiho razmijenila nekoliko rijeèi sa svojim mu em i
po la u kuhinju po nove zalihe.
Netko je u razgovoru spomenuo kako svakim danom ima sve vi e nezaposlenih.
- Nije to jo ni ta - primijetio sam. - Cijela nacija gladuje.
Na svu sreæu, izgovorio sam to prilièno nerazgovijetno jer sam imao puna usta slanih
tapiæa. Ali razljutilo me to mi tu netko jadikuje nad nezaposleno æu kad istovremeno u
ovoj pristojno namje tenoj sobi sjede ljudi koji vape za koricom kruha. Zdjela s k
ikirikijem i opet se ispraznila a lica na ih domaæina odavala su prve znakove panike
. Gospoða Spiegel premetala je neko vrijeme po ormaru da bi napokon izvukla neke k
aramele koje smo za tili èas smazali. Veæ sam spomenuo da od jutra nismo ni ta jeli. Z
ato sada nismo mogli prestati jesti. U meni je nestalo i posljednjeg traga samo-
kontrole. Trpao sam u usta sve to mi je bilo nadohvat ruke. Slani su mi tapiæi tolik
o hrskali u ustima da sam gotovo oglu io. Pomalo mi se vrtjelo u glavi. Nije ni èudo
jer, kad se sve zbroji, imao sam u elucu oko dvije kile kikirikija, pola maslino
vog drveta i ocean pun soli. Te kom sam mukom
susprezao napad tucavice. Moja ena, po to je pojela i zadnju karamelu, zurila je u m
ene tupim, ljepljivim pogledom. Kad bih pogledao opusto ene zdjele, gotovo bi mi p
ozlilo. Imao sam osjeæaj da æu se raspuknuti. Nisam vi e mogao ni pomisliti na jelo...
samo ne jelo... nikad vi e jelo...
- Gospodo, izvolite, prijeðite ovamo!
Gospoða Spiegel irom je otvorila vrata susjedne sobe. Ugledali smo dug stol pokrive
n bijelim stolnjakom a na njemu... o, ne... ne... puran, juha od gljiva, pr eni kr
umpiriæi, paroge, salate, umaci...
MOJE ZLATO SPAVA
MOJE ZLATO SPAVA
Ima djece koju nikakva sila ne mo e natjerati da na vrijeme poðu u krevet. Na Amir, s
reæom, ne spada meðu takve. On lije e toèno poput sata. Takvo je dijete prava blagodat!
U pola devet, ni minutu prije ni kasnije, on ide na spavanje, a ustaje u sedam i
zjutra svje kao ru ica, toèno po preporuci lijeènika i po elji roditelja. Sve je samo st
var discipline.
Cijeli taj veliki pedago ki uspjeh ima samo jednu kvaku: sve to uopæe nije istina. J
a naime la em, la em ba kao i svi roditelji. Amir zapravo lije e izmeðu 23 sata i 30 minu
ta i 2 sata i 15 minuta, to ovisi o zvijezdama na nebu i o TV programu, a ujutro
jedva ispu e iz kreveta na sve èetiri. Nedjeljom i blagdanom uopæe ne ustaje.
Mali se, istina, ne protivi da legne u 8 sati i 30 minuta, kao to lijeènici preporuèu
ju. Toèno u to vrijeme oblaèi pid amu i lije e u krevet, èak po eli roditeljima laku noæ. T
poslije nekog vremena - recimo minutu, minutu i pol - on ponovo ustaje da bi opr
ao zube. Zatim hoæe ne to popiti, onda mora pi kiti, onda pregledava kolsku torbu da ni
je to zaboravio, onda opet ne to popije, usput pogleda crtiæ na televiziji, zatim se
malo poigra sa psom, pa opet ide pi kiti, onda neko vrijeme u vrtu promatra pu eve,
poslije toga gleda jordanski TV program a onda krene u kaznenu ekspediciju tra eæi p
o kuhinji ne to slatko. I tako sve do 2 sata i 15 minuta, kada je vrijeme za spava
nje.
Dakako da takav naèin ivota ostavlja tragove. Amir je bljedolik, gotovo prozraèan, s
velikim kolobarima oko oèiju, pa se doima poput duha s naoèalama. Uèitelj nam se tu i da
zna usred sata zaspati i pasti pod klupu. Preporuèuje psihoterapiju. Pitao je tak
oðer kada Amir ide spavati. Odgovorili smo mu: toèno u pola devet.
Dugo vremena muèila nas je pomisao kako sva ostala djeca u na em susjedstvu pravovre
meno idu na spavanje, poput one male Avital, Gideonove kæerkice. Gideon je u svojo
j obitelji zaveo apsolutnu poslu nost i eljeznu disciplinu -on je gazda u kuæi i tu n
ema pogovora. Avital ide u krevet toèno u 20 sati i 45 minuta. Sami smo se u to uv
jerili kad smo neke veèeri bili kod njih u posjetu. U 20 sati i 44 minute Gideon j
e bacio pogled na sat i samo mirno i kratko rekao:
- Tally. U krevet!
Ni slova vi e. To je bilo posve dovoljno. Tally je ustala, po eljela nam svima laku
noæ i otapkala u svoju sobu bez rijeèi prigovora. To se zove disciplina! Najbolja su
pruga na svijetu i ja umirali smo od srama vi na im naslonjaèima, pri pomisli da u i
sto vrijeme na sin Amir luta kod kuæe po-lumraènim sobama poput Hamleta u Helsingoru.
Sramili smo se tako sve do dva sata po ponoæi. U dva sata izjutra otvorila su se
vrata i na pragu je stajala poslu na mala Avital, posve budna, dr eæi u ruci sve anj nov
ina.
- A gdje je tjedni prilog? - upitala je.
Sad je na Gideonu bio red da umire od srama. Otada svim na im gostima pripovijedam
o kako na a djeca toèno na minutu idu u krevet.
Zapravo mi vrlo dobro znamo to je pridonijelo tome da Amir ne mo e na vrijeme zaspa
ti. On se virusom nesanice zarazio za vrijeme estodnevnog rata, kad je radio cije
le noæi javljao vijesti s fronte a mi nismo imali srca da ga otjeramo u krevet. Tu
pedago ku nesmotrenost plaæamo sada tako da
mu pu tamo na volju da cijelu noæ luta, pere zube, pi ki, igra se sa psom, promatra pu e
ve i slièno.
Jednom sam zatekao Amira oko 3 sata u noæi u kuhinji kako poku ava prokrijumèariti boc
u Coca-Cole ispod ruke.
- Za to ne spava , sine? - upitao sam ga.
- Zato to mi je dosadno spavati - glasio je prilièno neoèekivan odgovor.
Poku ao sam mu navesti primjer mnogih ivotinja koje lije u sa suncem i ustaju sa sunc
em, na to mi on odvrati primjerom sove koja mu je ideal jo od malih nogu, to æe reæi od
prekjuèer. Premi ljao sam ne bi li najbolje bilo da ga dobro ispra im po turu, ali se
najbolja supruga na svijetu usprotivila tome jer ne mo e podnijeti da joj tuèem dje
cu. Nije mi preostalo drugo veæ da ga o trim rijeèima otjeram u krevet. Amir je poslu no
oti ao i do tri sata rje avao kri aljke.
Obratili smo se psihoterapeutu, koji nas je odmah upozorio da ni ta ne poku avamo si
lom jer bi to moglo ostaviti traga u njegovu du evnom ivotu.
- Priroda æe se sama pobrinuti ako joj za to damo priliku - reèe nam.
Dali smo prirodi priliku ali ona je nije iskoristila. Kad sam jednom u pola èetiri
izjutra zatekao Amira gdje kredom u boji crta avione po zidovima, toliko sam se
razbjesnio da sam smjesta nazvao popustljivoga psihoterapeuta.
Na drugom kraju javio mi se umilni djeèji glasiæ:
- Tata spava.
Spas je do ao za blagdana Pashe, kad kolska djeca imaju ferije.
Nije se to zbilo odjednom. Prvoga dana kolskih praznika Amir je ostao budan do 3
sata i 45 minuta, a drugoga dana nije sklopio oka sve do 4 sata i 20 minuta. I n
ama je njegov burni noæni ivot poremetio san jer, dakako, nismo mogli
MOJE ZLATO SPAVA
mirno le ati i brojiti ovce dok na e vlastito janje ce luduje po kuæi.
Iz dana u dan bivalo je sve gore. Amir bi zaspao sve kasnije. Najbolja supruga n
a svijetu htjela ga je dobro ispra iti po turu ali sam se tome usprotivio jer ne m
ogu dopustiti da mi tuèe djecu.
Jedne besane noæi najednom joj je sinula spasonosna ideja.
- Ephraime - reèe i uspravi se u krevetu. - Koliko je sati?
- Pet i deset - zijevnuh.
- Ephraime, ja mislim da Amirovo vrijeme za spavanje vi e ne mo emo pomaknuti unatr
ag. Za to ga onda ne bismo pomaknuli unaprijed?
Na prvi pogled se njena zamisao doimala prilièno revolucionarnom, ali se poslije p
okazala i odgojno vrlo mudrom. Dali smo njegovim upalim, crveno obrubljenim oèima
punu slobodu. tovi e, poticali smo ga da uopæe ne spava.
- Poði u krevet kad te je volja. Tako je za tebe najbolje. Pokazalo se da je na sin
vrlo spreman suraðivati, a evo
i rezultata te suradnje:
Treæeg dana zaspao je u 5 sati i 30 minuta i probudio se iza podneva.
Osmog dana spavao je od 9 sati i 50 minuta do 18 sati i 30 minuta.
Trinaestog dana legao je u 15 sati i 30 minuta i probudio se sav ivahan u ponoæ.
esnaestog dana usnuo je u est popodne a ustao s pi-jetlima.
Posljednjeg, dvadeset prvog dana kolskih ferija, Amir je dostigao samog sebe. Zas
pao je toèno u 20 sati i 30 minuta i probudio se toèno u 7 sati, upravo onako kako l
ijeènici preporuèuju. Na tome je i ostalo. Na sin tako redovito lije e i ustaje da po n
jemu mo ete ravnati sat. Osim ako ne la emo, kao i svi roditelji.
RAJA IZ TURISTOÈKOG RAJA
Vlaga. Vlaga u zraku. egu jo èovjek i mo e podnijeti -ali vlagu nikako! Vlaga Izraelca
tjera u sjeverne predjele zemlje. Pet se dana znoji, da æe, pu e uskim, sparnim ulica
ma Tel Aviva i jedina pomisao koja ga jo odr ava na ivotu jest nada da æe se za vikend
a osvje iti na obali liberijskog jezera.
Rezervirali smo dvokrevetnu sobu u najveæem hotelu na jezeru i jedva doèekali kraj t
jedna. Stigli smo onamo puni nade. Veæ sam pogled na hotel, na luksuz i komfor koj
i nudi, ukljuèujuæi i ureðenje za klimatizaciju, ispunio nas je neizrecivim osjeæajem za
dovoljstva.
Hladni zrak, po kojem je ovo mjesto poznato, prostrujao je prema nama veæ pri susr
etu sa efom recepcije.
- Iskreno alim i isprièavam se - isprièavao se - ali upravo su nam se najavili sudion
ici Meðunarodnog sajma vina, koji je danas zatvoren i zbog toga, na alost, nemam na
raspolaganju ni jedne sobe, osim mo da bijedna sobièka u starom krilu zgrade. A i t
aj morate sutra dobrovoljno napustiti, jer æemo vas u protivnom biti prisiljeni si
lom izbaciti. Uvjeren sam, gospodine, da imate razumijevanja za na e pote koæe.
- Ne, nemam razumijevanja i protestiram - odbrusih mu. - Moj je novac jednako vr
ijedan koliko i njihov.
- Ali, molim vas, nije u pitanju novac. Na a je rodoljubna du nost da im boravak uèini
mo to ugodnijim. Oni, osim
RAJA IZ TURISTOÈKOG RAJA
toga, daju i veæe napojnice. Molim vas, gospodine i gospoðo, gubite se, i to to je mo
guæe prije!
Pohitali smo br e-bolje u staro krilo zgrade kako ne bismo dalje izazivali pravedn
i gnjev efa recepcije jer, napokon, ef recepcije nije bilo tko veæ - ef recepcije.
Na je sobièak bio pomalo mraèan i zagu ljiv ali jo uvijek dovoljno dobar za domaæe goste.
Ispraznili smo kovèege, obukli odjeæu za kupanje i veselim korakom po li prema jezeru.
Upravitelj hotela nam preprijeèi put.
- to vam pada na um, da ovako odjeveni etate okolo? Svakog èasa mogu naiæi turisti. Na
trag u sobu!
Kad smo stigli pred na u sobu, ondje je veæ stajao hotelski slu benik koji nam je saopæi
o da su se osim vinara najavili jo i sudionici natjecanja u gaðanju glinenih golubo
va, s Malte. Prtljagu su nam veæ odnijeli u neku podrumsku prostoriju blizu kotlov
nice. Zapravo tik uz nju.
- Mo ete se tamo zadr ati do jedanaest sati - reèe nam slu benik, koji je u dnu du e ipak
bio dobar èovjek - ali nemojte upotrebljavati toplu vodu. Trebat æe turistima.
Pomalo smo se veæ nauèili kretati jo samo kriomice, uglavnom se uljajuæi uza zidove. Obu
zeo nas je dubok osjeæaj manje vrijednosti.
- Misli li da bi nas mogli i javno i ibati ako jo ostanemo tu? - apnula mi je hrabra
suputnica moje zle sudbine.
Umirio sam je objasniv i joj da nam ne prijeti nikakva neposredna fizièka opasnost s
ve dok se budemo pridr avali naredbi vi ih organa.
Jednom smo ugledali hotelskog slu benika kako s deve-tokrakim bièem u ruci patrolira
po idovskom getu hotela, i vje to mu izmakli.
Poslije ruèka smo kanili malo otpoèinuti kad nas je pre-nula tutnjava motorizirane k
olone. Provirili smo kroz puko-
tinu u zidu: stiglo je desetak velikih luksuznih autobusa a u svakome po jedan k
ongres. Za svaki sluèaj, nazvao sam recepciju.
- Imate li jo mjesta ispod kotlovnice?
- Iznimno, imamo.
Osim to su nas smetali i mi i, na novi zatvor i nije bio tako lo . Hranu su nam ugurali
roz podrumski prozorèiæ. Za svaki sluèaj, legli smo na spavanje odjeveni.
Ne to prije ponoæi doista je stiglo jo nekoliko autobusa s turistima. Opet su nam dod
ijelili novo boravi te, ovaj put malu splav na jezeru. Imali smo sreæe jer je bila g
otovo nova. Domoroci s manje sreæe morali su se zadovoljiti s nekoliko dasaka. Tro
je ih se u noæi utopilo. Hvala Bogu, turisti nisu ni ta primijetili.
TKO PITA, NE SKITA
- Tata!
Tako me obièno oslovljavaju moja djeca. Ovaj put je to bio Amir. Stajao je na vrat
ima moje radne sobe.
- Tata - reèe mi moje plavooko, riðokoso, drugoroðeno dijete - je li istina da se Zem
lja okreæe oko Sunca?
- Naravno da je istina - odgovara tata.
- Kako zna ?
Eto, tu smo. To je najvjerojatnije posljedica onih svemirskih letova. Na e je dije
te na putu da osvoji Sunèev sustav. E pa, sretno ti bilo, djeèaèe!
- Svatko to zna - strpljivo mu obja njavam. - To smo uèili u koli.
- to ste uèili u koli?
Mozak mi je zatajio. to smo mi to, u stvari uèili? Jedino èega se jo iz znanosti o svj
etovima sjeæam, jest to da je profesor fizike nosio indijansku kravatu i da je zat
vorenih oèiju minute i minute govorio bez prekida. Imao je izboèene prednje zube. Èini
mi se da smo ga zvali »Konj«, ali nisam siguran. Morat æu jednom provjeriti.
- Èuje li me, otkud zna ? - ponovo æe Amir.
- Ne pitaj gluposti! - prekorim sina. - Ima na stotine dokaza. Osim toga, kad b
i se Sunce okretalo oko Zemlje, onda ne bismo imali Sunèev sustav nego Zemljin sus
tav.
Nisam ga ba uvjerio. Morat æu mu pru iti neke opip-ljivije dokaze, prije nego to sam d
oðe do neke lude ideje. Ne smijemo smetnuti s uma da je on riðokos...
- Gledaj - rekoh mu i uzeh sa stola gumicu za brisanje. -Zamislimo da je ovo Mje
sec a da je ova kutija sa èavliæima Zemlja...
Stolna svjetiljka je, dakako, bila Sunce. Tatica zatim graciozno stade vrtjeti g
umicu i èavliæe oko svjetiljke, polako, polagano, vrtimo, vrtimo...
- Vidi li sjenu, ludice? Kad se gumica naðe izmeðu èa-vliæa i svjetiljke, èavliæi su u sje
..
- Aha! - Amir æe prilièno nepovjerljivo. - Ali oni æe ostati u sjeni i onda ako umjest
o gumice vrti svjetiljku...
Nevjerojatno kako su dana nja djeca glupa!
- Muæni malo glavom! - viknuh. - Kad bi se svjetiljka vrtjela, onda bi sjena pada
la samo na jednu stranu.
A nije pala sjena veæ kutija s èavliæima, koji su se, valjda usred centrifugalne sile,
rasuli na sve strane, vrag ih odnio!
- Klipane!
Prignuo sam se da ih pokupim, kad mi pogled padne na Amirove èarape. Jedna je opet
visila preko cipele. Nisam jo vidio tako neuredna djeteta!
- Opet izgleda kao protuha!
Dok sam puzeæi po podu skupljao èavliæe i svaki se èas nabadao na poneki od njih, poku ava
o sam se prisjetiti Galileja koji je tu cijelu prièu o Suncu iznio na dvoru... nek
oga tamo kralja. Znam jer sam gledao komad u kazali tu. Zvao se Si muove ili tako
nekako. Dobar komad, s izvrsnim glumcima. Sjeæam se jo da je na pozornici bilo mnog
o stuba. Ali to mi to sad poma e? Pogledao sam kroz prozor prema nebu ne bih li ond
je ugledao da se to kreæe. Ali vani je padala ki a.
TKO PITA, NE SKITA
Poslao sam sina u njegovu sobu i preporuèio mu da malo razmisli o svojim glupim pi
tanjima. Amir je uvrijeðeno oti ao.
Èim se udaljio, dograbio sam enciklopediju i poèeo u urbano prelistavati... Kolumbo...
Kopenhagen... Koprenik, Nikola, njemaèki zvjezdoznanac (1473-1543). Raspisali se
o njemu na vi e od pola stranice, ali nigdje ni slova o tome to se zapravo oko èega o
kreæe i za to. Izgleda da se ni izdavaèi enciklopedija vi e ne sjeæaju onoga to su uèili u
i.
Po ao sam sinu u sobu i oèinski mu stavio ruku na rame.
- Je li sada sve u redu, sine?
- Nije - odvrati deri te. - Tata, ti nema pojma!
Tko nema pojma? Zar ja da nemam pojma? Bezobraznik, kako se samo usuðuje?
Podigao sam glas poku avajuæi navesti rijeèi glumca iz onog komada.
- Sjeti se samo to je Galileo rekao svojim sucima: »Ipak se kreæe.«
- U redu, kreæe se - reèe moj sin - ali se ne kreæe oko Sunca.
- Nego oko èega? Oko moga nosa?
Poèeo sam se preznojavati. U pitanju mi je bio oèinski ugled.
- Èekaj malo! Telefon! - viknuo sam i br e-bolje istrèao iz sobe.
Iz najtamnijeg kuta svoje radne sobe kri om sam nazvao prijatelja Bruna, koji je b
iokemièar ili ne to tome slièno.
- Slu aj - pro aputao sam u slu alicu - kako znamo da se Zemlja okreæe oko Sunca?
Neko je vrijeme utio a onda me aptom upita za to ap-æem. Rekoh mu da sam promukao i pon
ovih mu pitanje.
- Pa to smo uèili u koli - mucao je taj nazovi-biokemièar. - Ako se ne varam, to doka
zuju godi nja doba... naroèito ljeto...
- Ma to ne ka e ! - posprdno sam mu se nasmijao. -Godi nja bi doba ostala i onda kad b
i se svjetiljka vrtjela a kutija s èavlièima stajala na mjestu!
Nazvao sam prijateljicu Dolly, koja je nekada studirala pravo. Ona se doista sje
tila da su na satu fizike uèili o nekakvom »Fouchetovom klatnu«, koje su, koliko ona z
na, spustili niz crkveni toranj a ono je na pijesku ostavljalo trag...
Sada pomalo poèinjem shvaæati Inkviziciju! Pa toj drskoj djeci ni jedno pravilo nije
sveto i nastoje na svakom koraku osramotiti starije. Odakle znam da se zemlja o
kreæe oko Sunca? Znam i gotovo! Osjeæam to u kostima, osjeæam cijelim svojim tijelom.
Skrhan am se dovukao do pisaæeg stola da nastavim raditi. Gdje li je samo nestala g
umica za brisanje?
- Tata!
Riðokoso èudovi te opet je na vratima.
- Dakle, to se onda okreæe?
Najednom osjetih u asan umor. Glava me boli. Ne mo e se èovjek cijeli ivot boriti proti
v nekoga, a pogotovo ne protiv svoje djece.
- Sve se okreæe, sine - mrmljao sam. - Sve se okreæe...
- Ti, znaèi, misli da se Sunce okreæe?
- Oko toga se jo uvijek prepiru. Ali u dana nje je vrijeme sve moguæe.
Pogledao sam ga i zaurlao:
- Navuci veæ jednom te èarape!
ULIJEPI BLI NJEGA SVOGA
Ka u da je djetinjstvo sretno doba. I jest - ali za koga? Prije sam mislio da je z
a trgovce djeèjim igraèkama, ali sad sam uvjeren da je djetinjstvo sretno doba za go
spodina Fri-scha. Evo za to...
Prije nekoliko mjeseci nepoznati je genij otkrio da djeca kupuju slikovnice samo
ako mogu sama u njih ulijepiti slièice a ostatkom ljepila premazati pokuæstvo i sag
ove. Rezultat tog otkriæa je album od èetrdeset i est stranica Èuda svijeta. Na svakoj
ima mjesta za devet naljepnica u boji, koje mo ete kupiti na uglu kod gospoðe Frisch
.
Album je vrlo pouèan, sa slikama gotovo svih svjetskih èuda, ivih i mrtvih, od Sunèevog
sustava do prapovijesnih nemani, i od piramida do suvremenih tiskarskih strojev
a koji izbacuju 100.000 slièica u minuti.
Ti strojevi rade dvadeset i èetiri sata na dan.
Ti strojevi rade za moga sina Amira.
Glavni trik ove nove odgojne metode jest u tome to kod gospoðe Frisch mo ete kupiti n
aljepnice samo u zatvorenoj omotnici tako da dijete, prije nego to naðe lava koji m
u nedostaje u albumu, mora kupiti svu silu drugih maèaka - u vreæi. To je, naravno,
prava katastrofa za kuæni bud et, ali, s druge strane, razmjenjivanjem naljepnica di
jete razvija zdrav smisao za kasnije burzovne transakcije.
Amir na tom podruèju pokazuje izuzetnu nadarenost. On uvijek dobiva lavlji dio lav
ova. Za posljednjih nekoliko mje-
ULIJEPI BLI NJEGA SVOGA
seci ulo io je u naljepnice sav svoj d eparac. U njegovoj sobi mo ete do koljena gazit
i po èudima ovoga svijeta. Ni jednu ladicu u kuæi ne mo ete otvoriti a da iz nje ne is
koèi barem desetak brontosaura.
- Sine - zapitao sam ga jednom - album ti je veæ tako pun da vi e ni jedna naljepnic
a ne stane u nj. Za to ih onda jo kupuje ?
- Za svaki sluèaj.
Jedino to mogu u njegovu obranu reæi jest èinjenica da on pojma nema to zapravo lijepi
u album, jer uopæe ne èita prilo eni tekst. O centrifugalnoj sili zna, na primjer, sa
mo to da mu je njegov prijatelj Niki za to davao dvije ribe sabljarke i dva boei
nga. Èista prevara!
Osim toga, on i krade.
Otkrio sam to jednog poslijepodneva kad sam prilegao da malo odspavam. Sluèajno sa
m otvorio jedno oko i uhvatio svog riðokosog djeèaka kako zavlaèi ruku u d ep mojih hlaèa.
- Hej! - posve sam se razbudio. - to to radi ?
- Tra im novac - potvrdi on èinjenièno stanje. - Nikiju treba buljooka tuka.
- A za to Niki onda ne krade novac od svog oca?
- Ne mo e jer se njegov tata ljuti. Vrlo uvjerljivo, nema ta!
Razgovarao sam s prijestupnikovom majkom i zakljuèili smo da se moramo posavjetova
ti s uèiteljicom. Ona je sazvala sastanak svih roditelja èija djeca skupljaju naljep
nice. Bio je to vjerojatno najmasovniji roditeljski sastanak u povijesti na ega kol
stva.
Prema procjeni nastavnièkog zbora, broj naljepnica u optjecaju meðu uèenicima kreæe se i
zmeðu tri i èetiri milijuna po razredu.
- Mo da bismo trebali - predlo ila je Amirova uèiteljica - upozoriti porezne organe na
silnu zaradu koju ostvaruju izdavaèi tih albuma, to bi dovelo do pada proizvodnje.
Njezin prijedlog nije pro ao. Oèigledno je i meðu nazoènim roditeljima bilo izdavaèa tih a
lbuma.
U svom prilogu diskusiji, spomenuo sam da mi je sin poèeo krasti, to je u dvorani i
zazvalo samo podsmijeh.
- Moj sin je pro li tjedan izveo oru anu pljaèku - izjavi jedan otac poti teno. - Napao
je no em svoga djeda samo zato to mu ovaj nije htio dati novac za mastodonta.
Nekolicina roditelja predlo ila je bojkot industrije papira, drugi pak zabranu pro
daje ljepila. Jedan otac, neki gospodin Frisch, nabaci da bismo mogli primijenit
i »dansku metodu« koja se pokazala vrlo uspje nom u borbi protiv pornografije: preplav
iti tr i te naljepnicama sve dok ih se djeca ne zasite. Taj je prijedlog i prihvaæen.
Sutradan sam kupio kod gospoðe Frisch cijelu ko aru naljepnica, meðu kojima Kulturu As
teka i Leonardovu prvu letjelicu.
Amir je kratkim postupkom ispraznio ko aru i za tili èas napunio naljepnicama sve do
nje ladice ormara. Dr ao se donjih ladica stoga to je nekoliko dana prije toga na a k
uæna pomoænica ostala iva zakopana pod ki om svjetskih èuda kad je otvorila gornji pretin
ac kuhinjskog ormara. Danska metoda, èini se, ipak nije bila djelotvorna; koliko g
od bih mu naljepnica donio, on bi svejednako pru ao ruku i govorio: »Jo !«
Na e se dijete èak i izgledom izmijenilo: oèi mu se smanjile a obrazi naduli. Najbolja
supruga na svijetu tvrdi da se on pretvara u hrèka. O hrèku vi leksikonu pi e: »Glodava
c izgledom slièan takoru, u obrazima ima d epove u koje sprema zrna itarica, te tako s
tvara zalihu za zimu.«
Prava slika i prilika Amirova!
Juèer sam se zatvorio u svoju sobu, pomeo ne to grèke mitologije sa stolca i sjeo da p
roèitam novine, kadli se odnekud stvori preda mnom moj mali hrèak i pru i mi aku punu c
rno-bijelih naljepnica.
- Vidi! Giora Spiegel! - pokazivao mi je tucet slika velike nogometne zvijezde.
- A imam jo i dvadeset i jednog Pelea i pet Bobbvja Moora.
Èuda svijeta dobila su konkurenciju - izi ao je novi album
Svijet sporta.
Na ovom mjestu zavr avam. Ako neko vrijeme ne budete èuli za mene, potra ite me u na oj
dnevnoj sobi pod hrpom ju noamerièkih centarfora i evropskih golmana.
KAKO JE NAPOLEON IZGUBIO BITKU KOD WATERLOOA
Kad je sunce obasjalo bojno polje, car je u dnevnoj sobi svoje palaèe stajao nagnu
t nad zemljopisnu kartu, a oko njega, u utnji pro etoj dubokim po tovanjem, postrojil
i su se njegovi vjerni mar ali. Najveæi vojskovoða svih vremena izlagao je svoju strat
egiju za odluènu bitku s evropskim kraljevima.
Mjeseci progonstva na Elbi nisu ostavili nikakva traga u carevu otmjenu dr anju -
jedino mu se kosa malo prorijedila a na sljepooèicama bi zasvjetlucala pokoja sjed
ina. Daleka topovska paljba navje æivala je da se Bliicherove pruske postrojbe pribl
i avaju VVaterloou...
Svileni zastori lepr ali su na jutarnjem povjetarcu. Trenutak u kojem je svijet za
ustavio dah.
- Napoleone, doði na doruèak!
Bella, careva treæa supruga, promolila je glavu kroz vrata. Bila je to naoèita ena, k
ose povezane rupcem, a u ruci je dr ala metlu. Kad se Napoleon njome o enio na Elbi,
ljudi su mu èestitali i govorili da je dobio hvale vrijednu, pravu idovsku enu.
- Hajde, Napoleone - reèe ona. - Ohladit æe ti se ako odmah ne pojede . Tvoji prijatel
ji neæe pobjeæi.
Okrenula se mar alima i uzdahnula.
KAKO JE NAPOLEON IZGUBIO BITKU KOD WATERLOOA
- Uvijek ista prièa - tu ila se. - Lijepo ga pitam da li hoæe ili neæe jesti. Da mi bare
m ka e samo: da ili ne. Ovako se ja muèim i kuham i, kad je sve spremno, gospodin im
a preèa posla a ja moram èekati s ruèkom. Ako stalno podgrijavam, poslije vi e ni ta ne va
lja. Sad me jo i slu avka napustila, pa se moram i za dijete brinuti. Napoleone, doði
, doruèkuj veæ jednom!
- Trenutak - promrmljao je veliki strateg i ucrtao u kartu promjenu u formaciji
postrojbi. - Samo trenutak!
Topovska paljba iza brda bivala je sve glasnija. Mar al Ney zabrinuto je pogledao
na sat: to je Wellingtonova artiljerija otvorila vatru...
- Ja veæ spadam s nogu - nastavila je Bella. - Porazbaca stvari po cijeloj kuæi a ja
onda po cijeli dan moram trèati za tobom i pospremati. I izvadi, molim te, tu ruku
iz kaputa! Koliko sam ti puta rekla da se kaput na tom mjestu razvuèe a to se suk
no te ko glaèa. Znate, moj mu ima vrlo lo ih navika - obratila se opet mar alima. - Ne zn
am kako su to njegove biv e ene izdr ale. Napoleone! Doruèak!
- Evo, odmah - odgovori car i pogleda napeta lica mar ale koji su stajali uokolo.
- Bliicher i Wellington æe poku ati zdru iti snage - obja njavao je - a mi to moramo spr
ijeèiti po svaku cijenu. Moramo se zabiti izmeðu njih poput klina.
- Sve æe ti se ohladiti!
- Napast æemo za jedan sat!
Vani se zaèuju te ki koraci generala Chambrona koji se u urbano uspinjao mramornim ste
penicama grabeæi sve po dvije...
- A, nema toga! - povièe Bella i zaustavi ga na vratima. - Najprije izujte èizme! N
e elim da mi po tek oèi æenom podu raznosite blato!
General Chambron izu èizme i ostade u èarapama poput svih ostalih mar ala u sobi.
- Ne bih ni ta rekla da imam slu avku - obja njavala je Bella - ali ona je ba juèer digla
rep. Lijepo sam govorila mom Napiæu da mi se nimalo ne sviða njen pogled, ali me ni
je htio slu ati, jer njemu je sve drugo va nije od onoga to se zbiva u njegovoj vlast
itoj kuæi. Tako sada nemam slu avke a sutra je veæ petak. Zbog te va e bitke ne stignem
potra iti ni novu slu avku. Molim vas, gospodo mar ali, ako netko od vas èuje za po tenu,
skromnu djevojku, po aljite mi je! Samo neka ne bude s Korzike, te po cijeli dan b
rbljaju.
- Razumijem, Va a Visosti - salutira general Chambron i preda caru hitnu poruku.
Napoleon proèita i problijedi.
- Gospodo - apne. - Fouchet je prebjegao neprijatelju. Fouchet! to sada?
- Doruèak -predlo i Bella. - Veæ se sve ohladilo.
Ona krene da ponovo podgrije jelo a Napoleon stade izdavati posljednje naredbe.
- Sudbina svijeta odluèit æe se ovdje - reèe i upre prstom na kartu. - Ako ta slu avka n
apadne s istoka, mi æemo se na ovom mjestu pregrupirati i zatim...
- Napoleone - zaèuje se glas iz susjedne sobe. - Kako hoæe jaje?
- Svejedno.
- Meko? -Da.
- Onda reci tako!
Èovjek koji je stvarao povijest obuje èizme i dohvati e ir, a svaka je bora na njegovu
licu odavala odluènost da dobije ovu bitku naroda.
- Gospodo! Za Francusku!
- Za Francusku! - zagrmje e mar ali i isuka e sablje.
- Za Cara!
«
- Napiæu - Bella pomoli glavu kroz vrata. - Dijete te zove.
- Va a Visosti - pri apne joj mar al Murat - neprijatelj je pred vratima.
- Dobro, ali neæete vi biti ovdje cijeli dan zarobljeni s djetetom koje vapi za o
cem, veæ ja - odbrusi mu Bella. -Uostalom, neæe svijet propasti ako Napoleon poljubi
svoje dijete prije nego to krene na posao.
- Gdje je mali?
- Na kahlici.
Car pohita do djeteta.
- Znate, nemam slu avke - obja njavala je Bella - a treba ovu cijelu palaèu dr ati u red
u. Hej, vi! Koliko sam vam puta kazala da ne bacate èikove po podu!...
Napoleon urnim korakom proðe kroz dnevnu sobu i zaputi se prema izlazu.
- to da ka em ako te tko tra i? - upita Bella.
- Reci da sam oti ao u bitku kod VVaterlooa.
- Kada æe se vratiti?
- Ne znam.
- Ali moram ne to reæi ljudima ako pitaju. Hoæe li doæi na ruèak?
- Ako budem mogao.
- to hoæe da ti skuham?
- Bilo to.
- Hoæe li punjene paprike?
- Mo e.
- Onda reci tako! Car iziðe.
- Ni doruèak nisi pojeo! - vikala je Bella za njim kroz prozor. - I ne zaboravi: s
lu avka! I nemoj se vratiti kasno!
KAKO JE NAPOLEON IZGUBIO BITKU KOD VVATERLOOA
Careva ponosna prilika udaljavala se uskom stazom put VVaterlooa.
Bella uze krpu i stade èistiti blato s ula tena poda - morala je sama jer nije imala
slu avke. Kroz otvoren prozor dopisao je miris baruta a bljesak topovske paljbe o
basjavao drveæe.
Toga su èasa Blucher i VVellington zdru ili svoje armije i tako su bitku kod VVaterl
ooa dobila dva èovjeka koji su po li u rat sami, ostaviv i svoje odane ene daleko, dale
ko kod kuæe.
ZLATNA ZALIHA
ZLATNA ZALIHA
U zadnje vrijeme osjeæam gorak okus u ustima. Po ao sam k psihijatru, koji me dugo i
detaljno ispitivao o mom djetinjstvu, snovima i braènom ivotu. Napokon je zakljuèio
da je uzrok gorkom okusu u mojim ustima potisnuta trauma èije korijene treba tra iti
u pomanjkanju eæera u jutarnjoj kavi.
Tako je izi lo na vidjelo da me vlastita supruga, najbolja supruga na svijetu, veæ t
jednima dr i na eæernoj dijeti.
- Sto ti pada na um? - upitao sam je. - Ja trebam i hoæu eæera!
- Ne vièi, molim te! - odvrati mi ena. - eæera nema. Nema ga nigdje.
- A to je s na im zalihama?
- Njih dr im zakljuèane za sluèaj da ponestane eæera.
- Takav sluèaj se upravo dogodio. I sama ka e da nigdje nema eæera.
- Ba zato. Ba kada ga nema, ti bi se htio njime razbacivati. Svakog èasa mo e izbiti a
tomski rat, i to æemo onda bez zalihe eæera?
Oti ao sam u trgovinu ive nim namirnicama na uglu, povjerljivo namignuo vlasniku koji
obo ava moje prièe i pri- apnuo mu da bih trebao ne to eæera.
- Dragi gospodine Kishone - vlasnik æe ljubazno - nikome ne bih radije uèinio uslugu
nego vama, ali eæera nema.
- Spreman sam, naravno, platiti i malo vi e - rekoh.
- Dragi gospodine Kishone, ali ja vam, na alost, ne mogu prodati eæera... èak ni kada
biste mi za njega platili funtu i osamdeset.
- To je stvarno alosno - rekoh. - to sada da poènem?
- Znate ta? - reèe trgovac. - Kako bi bilo da mi platite dvije funte?
U tom èasu odnekud se javi èovjek u ubari, koga uopæe nisam bio zamijetio.
- Ne budite ludi, ne plaæajte toliko! Ta to je poèetak inflacije! Ako panièno kupujete
, samo potpoma ete vercere! Va a je du nost da ispunite svoju rodoljubnu zadaæu.
Zbunjeno sam kimnuo glavom i iza ao praznih ruku ali uzdignuta èela. Èovjek u ubari kre
nuo je za mnom. Cijeli smo sat etali gore-dolje i razglabali o na oj oskudici. ubara
mi je obja njavao kako su Amerikanci, ti besosjeæajni nitkovi, ogorèeni na nas zato to
se nismo dali zastra iti njihovim ekonomskim prijetnjama i ucjenama. Stoga nam sa
da uskraæuju po iljke eæera u nadi da æe nam tim barbarskim postupkom skr iti moral. Ali t
im neæe uspjeti! Nikada!
I ponovismo u jedan glas: nikada!
Stigav i kuæi prepun nacionalnog ponosa, objasnio sam najboljoj supruzi na svijetu d
a mi nije ni nakraj pameti da se kao ostali klanjam Zlatnom teletu, i isprièao joj
razgovor sa èovjekom u ubari. Ona je - kao i uvijek - imala za to vrlo prozaièno obr
azlo enje. Sve je to lijepo i krasno, reèe mi, ali èovjek u ubari je poznati eæerni boles
ik i svako dijete u susjedstvu zna da bi ga i jedna kocka eæera na mjestu usmrtila.
Njemu je, dakako, lako odreæi se eæera. Ali je, nasuprot tome, pro le noæi pred kuæom Tos
aninijevih navodno stao jedan kamion i istovario nekoliko vreæa eæera, koje su zatim
ukuæani kriomice spremili na sigurno mjesto.
Da bi veæ ionako tragiènu situaciju jo vi e istakla, moja me ena poslu i èajem suvremeno
jenim limunom i medom umjesto eæera. Taj odvratni napitak toliko mi se zgadio da sa
m otrèao ravno k onom trgovcu i zaurlao da sam mu spreman platiti dvije funte za k
ilu eæera. Lopov mi drsko odgovori da sada eæer stoji dvije funte i dvadeset.
- U redu, pristajem - rekoh.
- Dobro, onda doðite sutra - odvrati mi. - Ali vas moram upozoriti da æete sutra veæ m
o da morati platiti dvije funte i pedeset i, da znate, to je zadnje to jo imamo.
Dok sam stajao na ulici i glasno psovao sebi u bradu, postarija se gospoða sa ali na
mene:
- Po urite u Rishon. Tamo u Bialikovoj ulici ima trgovac namirnicama koji jo ne zna
za nesta icu eæera pa ga i dalje mirno prodaje...
Punom brzinom odjurio sam onamo. Meðutim, èini se da je netko trgovcu u meðuvremenu ip
ak otkucao da nema eæera jer - eæera nije bilo.
Kod kuæe me èekalo novo iznenaðenje. Najbolja supruga na svijetu kupila je jednu od on
ih staklenih, kru kolikih posuda za eæer kakve u zadnje vrijeme vidimo po kavanama, a
koje se odlikuju time da, kad ih okrenemo i tresemo, iz iroke cijevi na vrhu ne
izaðe ni ta. Usprkos tome, ustao sam usred noæi iz kreveta i pretra io sve kuhinjske orm
are i police ne bih li prona ao tu nesretnu posudu.
Najbolja supruga na svijetu stvorila se odnekud na vratima i, podboèiv i ruke, milos
tivo mi rekla:
- Nikada je neæe pronaæi.
Sutradan sam donio kuæi vreæicu s pola kilograma sadre kako bih popravio neke pukoti
ne na zidu. Tek to sam je odlo io, veæ je netragom nestala, a neki enski glas reèe mi ta
janstveno da je vreæica na sigurnom. To mi je bilo drago èuti, jer gips je neophodna
potrep tina u modernom kuæan-
ZLATNA ZALIHA
stvu. Jo dra e mi je bilo kad sam u prvoj porciji kave nakon dugo vremena opete oku
sio eæer.
- Vidi - reèe mi ena - sada kada imamo zalihu, mo emo to sebi priu titi...
Nije mi to trebalo dva puta reæi. Sutradan sam dovukao kuæi èetiri kile najfinijeg ala
bastera. U oèima najbolje supruge na svijetu zasjao je vragolasti zeleni plamièak. Z
agrlila me i upitala gdje sam tu dragocjenost uspio nabaviti.
- U trgovini »Boje i lakovi« - rekoh joj istinu. Moja ena uze malo bijelog pra ka i oku a
ga.
- Fuj! - uzvikne ona. - to je to?
- Gips.
- Kakve su to glupe ale? Tko æe jesti gips?
- Nitko ga i ne mora jesti - rekoh. - Ako poku amo jesti, onda je to gips, a ako g
a uskladi timo, onda mo e biti i eæer. Spremi to lijepo u smoènicu a onu zalihu eæera izn
na stol.
- A to æu s gipsom u smoènici? Èemu on slu i?
- Zar jo uvijek ne shvaæa ? Divan je osjeæaj kad zna da u kuæi ima èetiri kilograma eæe
. Bilo to da doðe - nama se ni ta ne mo e dogoditi. Mi imamo svoju zlatnu rezervu.
- Ima pravo - reèe moja ena, koja je u su tini ipak razumno biæe. - Ali zapamti jedno:
ovu æemo zlatnu rezervu naèeti tek kad situacija bude zaista katastrofalna.
- Bravo! - uskliknuh. - Èuèi u tebi duh na ih predaka.
- Dodu e... - najednom se ena prisjeti - tada æemo primijetiti da je to gips!
- Pa ta onda? Kad si doista u katastrofalnoj situaciji, ne mijenja puno na stvari
ima li u kuæi èetiri kile eæera ili nema .
To ju je uvjerilo.
Odonda ivim poput eika u njujor kom hotelu »Wal-dorf-Astoria«. Na dnu alice ostavljam pr
t debeo sloj eæera. Juèer me ena zamolila da kupim jo nekoliko kila kako bi se osjeæala
osve sigurnom. Donio sam kuæi jo nekoliko kila. Sve dok sadra ne poskupi, oskudice
neæe biti.
POKLONJENU KONJU NE GLEDA SE U ZUBE
Da se razumijemo, novac kod nas ne igra ulogu sve dok postoji kredit. Muku muèimo
uvijek samo s pitanjem to kupiti jedno drugome za brojne blagdane.
Sjeæam se da mi je prije tri godine najbolja supruga na svijetu darovala dva stari
nska maèa, a ja sam njoj kupio zgodnu malu stolnu svjetiljku. Ja, usput reèeno, ne m
aèujem.
Prije dvije godine iznenadila me sabranim djelima Lope de Vege, a ja sam njoj da
rovao zgodnu malu stolnu svjetiljku. Ja ne znam panjolski.
Pro le godine dosegli smo vrhunac kad sam najbolju suprugu na svijetu obdario prek
rasnom malom stolnom svjetiljkom, a ona mene pravom perzijskom nargilom. Ja ne p
u im.
Ove godine doista vi e nismo znali to bismo jedno drugome darovali. Sve veæ imamo. Tr
i tjedna prije blagdana netko mi je rekao da je vidio moju enu u ivom razgovoru s
trgovcem nekretnina. Oblio me hladan znoj: mi imamo zajednièki raèun u banci. Odluèio
sam utjecati na njezin zdrav razum.
- Slu aj, draga - rekoh joj. - To mora prestati jer æemo inaèe oboje izludjeti. Ti se
muèi i ja se muèim, a doista ne vidim kakve, recimo, veze ima blagdan sa kotskim kilto
m, koji ionako neæu nikada nositi. Mi smo oboje odrasle pametne osobe i moramo pre
kinuti s tim glupostima. Zato sve-
èano obeæamo jedno drugome da neæemo kupovati nikakvih darova za blagdane.
ena mi je pala oko vrata i rekla kako to nikada ne bi oèekivala od mene. I ona veæ du
go tako misli ali mi se to nije usudila predlo iti. Sad joj je, hvala Bogu, pao ka
men sa srca. Nasmijali smo se, poljubili i tako rije ili problem darivanja.
Ujutro sam se sjetio da jo uvijek ne znam to bih kupio eni za blagdan. Prva mi je p
omisao bila zgodna mala stolna svjetiljka, meðutim, odustao sam jer je i s njenom
dosada njom zbirkom na stan dovoljno rasvijetljen. Ali se osim stolne svjetiljke ne
mogu sjetiti nièega prikladnoga. Preostaje jo jedino dijadema s briljantima. To jo
nema. Dao sam oglas u novine: »Tra i se polovna dijadema u dobrom stanju«. Dobio sam d
vije ponude s cijenom. Dakle, ni ta od dijademe.
Dva tjedna prije dana X, moja se ena vratila kuæi s povelikom kutijom pod rukom. Bi
jesno sam strgnuo poklopac: mlijeko u prahu. U nevjerici, uzeo sam sito i prosij
ao cijeli sadr aj ne bih li prona ao kakva puceta za rukave, iglu za kravatu ili ne to
slièno, ali nije bilo nièega osim èistog, nedu nog mlijeka u prahu. Unatoè tome, pohitao
sam u banku da provjerim raèun, i doista - moja je ena digla 2600 funti i ostavila
na raèunu svega 80 agurota, koje sam smjesta podigao. Drhtao sam od bijesa. U redu
, draga moja, mislio sam, neka ti bude! Kupit æu ti takvo krzno da æemo oboje na pro
sjaèki tap. Zapast æu u dugove, propit æu se, ma to propiti, drogirat æu se. I to sve sam
zbog toga to nisi znala odr ati rijeè.
Stigav i kuæi, zatekao sam enu kako se s ogromnim paketom ulja kroz stra nja vrata. Istr
gao sam joj ga iz ruku i otvorio. Naravno - tucet mu kih ko ulja! Dograbio sam kare i
izrezao ih na komadiæe.
POKLONJENU KONJU NE GLEDA SE U ZUBE
- Evo ti, na! - procijedio sam. - Ovo æe te nauèiti da dr i rijeè.
Moja ena, koja je ko ulje upravo bila donijela iz praonice, ljutito mi je odvratila
:
- Mi smo odrasle, pametne osobe. Morali bismo imati povjerenja jedno u drugo.
- To i jest najva nije u braku: meðusobno povjerenje -rekoh i upitah je to je uèinila
s onih 2600 funti.
- Oh, to! - reèe ona. - Time sam platila mjeseèni raèun kod frizera.
Osjeæao sam se poput zadnje ni tarije. Kako sam mogao ovako uzornu, najbolju suprugu
na svijetu optu iti da trati novac na koje tarije?
Nasmijali smo se jedno drugome i najednom nam se cijeli taj nesporazum uèinio djet
injastim. Naèinili smo od muhe slona. Urotnièki smo stisnuli jedno drugom ruku, i ivo
t je opet krenuo svojim uobièajenim tokom.
Postolar, kod koga sam naruèio cipele od zmijske ko e za svoju enu, saopæio mi je da ih
ne mo e naèiniti bez mjere, te da bih mu trebao donijeti jednu njenu staru cipelu.
Uhvatila me dok sam tra io cipele u njezinu ormaru.
- A, tako! - ustremila se na mene. - To se zove savr en mu ! Najprije eni oèita lekciju
o meðusobnom povjerenju a zatim joj zabije no u leða! A ja sam ti, luda, vjerovala.
Jo æe mi zamjeriti to ti za blagdan nisam ni ta darovala!
Ovaj put smo se, polo iv i ruke na jednu od onih zgodnih malih stolnih svjetiljki, s
veèano zakleli da nikakve darove neæemo kupovati za blagdan.
Te sam noæi, prvi put nakon dugog vremena, mirno spavao.
Ujutro sam dr ao enu na oku, a kad je izi la, slijedio sam je - sve do Jaffe, gdje je
u la u trgovinu. Pogledao sam natpis: » ensko rublje«.
Zadovoljno sam se okrenuo. Uostalom, blagdan je sutra i tu vi e ne mo e biti nikakvi
h iznenaðenja.
Na putu kuæi svratio sam k znancu koji u blizini dr i antikvarnicu. Kod njega sam ku
pio malu kinesku vazu iz doba dinastije Ming. Ali sudbina je htjela drukèije. Za to
ti oferi autobusom moraju uvijek tako naglo koèiti? Poku avao sam je zalijepiti ali n
ije i lo. Jo bolje! Ovako me bar ena ne mo e optu iti da sam prekr io obeæanje.
Najbolja supruga na svijetu doèekala me u sveèanoj haljini i rumenih obraza od uzbuðen
ja. Na velikom sam stolu u blagovaonici ugledao, besprijekorno poredane, elektrièn
i aparat za brijanje, desetak kemijskih olovaka, vrpcu za pisaæi stroj, kutiju vos
ka za mazanje skija, kanarinca u kavezu, est pari èarapa, zgodnu malu stolnu svjeti
ljku (?), aktovku, uokvirenu eninu sliku i mali gramofon (koji je kupila ispod ru
ke u trgovini enskim rubljem).
Stajao sam kao oduzet, nisam smogao ni rijeèi. ena me gledala s nevjericom. Nije mo
gla shvatiti da sam do ao praznih ruku. A onda je briznula u plaè.
- Eto vidi kakav si! Ti me uopæe ne voli ! Bar bi me jednom u godini mogao malo razve
seliti, ali to tebi, dakako, ne pada na pamet! Odlazi! Bolje da te ne vidim!
Tek kad se dobro isplakala, posegao sam u d ep i izvukao zlatni sat optoèen dragim k
amenjem.
PODIJELI PA VLADAJ
Postariji doseljenik poput mene do ivi sva ta èudno. Probudim se, na primjer, ujutro,
i sa smije kom na usnama prisjetim se kako sam usnio da teèno govorim hebrejski sa s
vojom bakom u nekom tamo gradu zvanom. Hodmezova-sarheh/. To je, po mojem mi ljenj
u, najvi i stupanj prilagodbe. (Stupanj ni e prilagodbe je kad ti izraelska kuhinja
poène prijati.)
Èovjek u urbi svakodnevice, s vremena na vrijeme, osjeti potrebu da malo predahne i
zapita se to mu je preostalo iz onih dana maðarskog izbjegli tva - osim èudnog naglask
a.
Po to sam samog sebe iskreno preispitao, otkrio sam da sam ne to ipak saèuvao: jo uvije
k maðarski dijelim. Nauèio sam hebrejski zbrajati i oduzimati, a i mno enje mi donekle
ide od ruke, ali jasno je da se dijeliti mo e samo na maðarskom. Zato se uvijek izn
ova èudim kako ljudi koji ne znaju maðarski uopæe znaju dijeliti.
Amiru, na primjer, to uspijeva otprve, osim to pokatkad, kad mora napisati domaæu z
adaæu, zovne oca u pomoæ. Ja, naravno, priskoèim da bih opravdao dobar glas hebrejskog
oca i onda stanem dvostruko misliti, najprije u glavi izra-èunam zadatak apæuæi na maðar
skom, a zatim biblijskim jezikom izgovaram rezultat. Nije ni èudo to uz ovakvo raèuna
nje na dva kolosijeka rezultat èesto nije toèan, to opet samo dokazuje da je dijeljen
je nedjeljivo.
- Domaæe zadaæe treba sam rje avati - glasi tada moj pedago ki savjet. - Sjedni i razmis
li!
Osim toga, bilo bi od mene potpuno nepedago ki priznati roðenom sinu da uopæe ne razli
kujem prave od nepravih razlomaka, a da i ne govorim o aritmetièkom i geometrijsko
m nizu.
- Tata - pita mene tako Amir - je li moguæe prosti broj izraziti decimalnim razlo
mkom?
- Sve je moguæe, sine, ako ima jaku volju - odgovaram ja. - A sad se gubi u svoju s
obu!
Ovi æe me razlomci dovesti do ludila. Amirova bilje nica ih je puna. Sve je tu razlo
mljeno, sve je jedna sedamnaestina ili tridesetiosamstodevetina neèega. Jednom sam
nai ao èak i na 8/6371, to je oèito dokaz na eg razlomljenog dru tvenog poretka. I èemu j
ve to potrebno? Èovjek se u mojim godinama ne eli sjeæati nerije enih problema iz mlado
sti, veæ eli ivjeti u miru.
A onda je netko, tamo negdje u Americi, do ao na mudru zamisao da osnuje Centar za
istra ivanje svemira, i momci su za tili èas proizveli d epni kompjuter. To patuljast
o èudo velièine dobro razvijene kutije ibica rje ava u glavi najte e matematièke zadatke k
o od ale, a najveæa mu je znanstvena prednost u tome to se vrlo lako mo e prokrijumèarit
i na carini.
Tako sada jedan japanski primjerak tog sveznadara le i na mom pisaæem stolu i, svaki
put kad zapnem na nekom matematièkom problemu, samo prebirem po njemu kao po dobr
o ugoðenom glasoviru. tovi e, zabavljam se izmi ljajuæi zadatke. Èudo jedno to ta kutijic
ve mo e rije iti! Na primjer:
378,56973 : 63,41173 =
Veæ i sam pogled na ovako ne to u pretkompjutersko doba dovelo bi me do ludila, pa k
ad bi èak i cijela moja
PODIJELI PA VLADAJ
buduænost ovisila o rje enju tog zadatka, rekao bih: »Evo vam buduænost a mene ostavite
na miru!« Meðutim, sada, kada imam tu spravicu, samo priti æem dugmiæe i - ping! -ona izba
ci odgovor.
Na alost je to nanju io i moj sin Amir. ivotinjskim nagonom djeteta, ubrzo je otkrio
ogromne moguænosti koje mu otvara ovaj tehnièki domet. Nije pro lo ni nekoliko dana o
tkako sam japansko èudo donio kuæi, a veæ sam zatekao derana za mojim pisaæim stolom: li
jevo - otvorena bilje nica, a desnom rukom prebire po kompjuteru kao pravi mali vi
rtuoz.
- to ti pada na um? - prosiktao sam. - Zadaæu treba sam izraditi.
Amir mi poka e zadatak to ga je morao rije iti.
»Neki je èovjek oporuèno ovako podijelio svoj imetak: 2/17 ostavio je eni, 31,88% od ra
zlike starijem sinu, 49/101 od razlike mlaðem sinu, a ostatak kæeri, koja je dobila
71.407 i 1/4 izraelskih funti. Koliko je dobio svaki od nasljednika?«
Jedino to mogu na to reæi jest da je pokojnik ili bio neuraèunljiv ili mu se vlastita
obitelj toliko zamjerila da joj se htio i preko groba osvetiti, to ipak ne oprav
dava mog nasljednika da se iz te zbrke izvlaèi vje bajuæi prstima na kompjuteru.
- Sine - blago sam ga opomenuo - aritmetika se radi olovkom i papirom.
- Za to? - upitao je Amir.
- Zato to neæe uvijek imati kompjuter pri ruci. Recimo, da ti baterije izgore.
- Kupit æu nove.
- A to ako je subota?
- Posudit æu kompjuter od Nikija.
- A ako Nikija nema kod kuæe?
- Onda æu uzeti tvoj.
Imajte na umu da je moj sin riðokos a, povrh toga, svi njegovi prijatelji redom im
aju kod kuæe bar po jedan kompjuter. Njihovi se neodgovorni roditelji besramno kor
iste idealnom moguænosti to se ta sprava mo e prokrijumèariti u d epu i tako stvaraju nov
i kompjuterizirani nara taj, koji nije sposoban dijeliti ni na kojem jeziku.
to se mene tièe, rije io sam taj problem jednim pokretom ruke. Jednoga sam dana samo
zamahnuo - i on je odletio. Ne bih vam znao reæi je li to bilo namjerno ili nije,
ali, bilo kako bilo, japanski se raèunar raspao na komadiæe. Diveni, dividi, divici.
Kad sam se sagnuo da pokupim ostatke, krv mi se sledila u ilama. Neæete mi vjerovat
i, ali u tom kompjuteru nije bilo nièega, ni jednog jedinog kotaèiæa, samo nekoliko vr
lo tankih ploèica pro aranih raznosmjernim linijama. A eto, ovo malo-pa-ni ta rje ava ta
kve slo ene matematièke probleme od kojih ja, ugledni pisac, posijedim! Kako mu to s
amo uspijeva? Bojim ga se. Tu sam vrag ima svoje prste.
Ali mlade ne zna za strah. Amir je vijest o sudbini kompjutera primio zaèudo ravnod
u no. I najbolja je supruga na svijetu ne to posumnjala.
- Ephraime, bojim se da on ima vlastiti kompjuter.
Pretra ili smo Amirovu sobu od poda do stropa, ali ni ta nismo na li. Moja ena tvrdi da
oni sigurno imaju tajno skro-vi te u razredu. Danas su te stvari veæ tako sitne da
ih mo e sakriti i u uho.
Bilo kako bilo, na sin Amir ima sve bolje ocjene iz matematike a na licu mu titra
smije ak Mona Li e.
Mo da je u pravu? Buduænost pripada kompjuterima i patuljcima. Meni jo jedino preosta
je da na maðarskom psujem. Dijeliti ionako vi e ne znam.
VELIÈINA NA MALOM EKRANU
Prije velikog preokreta ivio sam u posvema njoj anonimnosti. Tek, rijetko bi mi se
posreæilo da do ivim javno priznanje. Tako je, na primjer, moja Hebrejska encikloped
ija (2 sveska) na la posebno mjesto u rubrici »Nove knjige« nekog èasopisa za ene: »E. Kis
. Hebr. Enc. Sv. 24«. Jednom sam se, na godi njem odmoru, uspio popeti na vrh Kilima
nd ara, i da dopisnik agencije Reuter sluèajno tada nije dobio gripu, bili bi me sig
urno spomenuli u vijestima na radiju. Nekoliko godina kasnije, kad sam skladao B
eethovenovu X simfoniju, dobio sam u jednom èasopisu, koji izlazi na jidi u, sasvim
pristojnu kritiku u rubrici »Uradi sam«. Pamtim jo jedan svijetli trenutak u ivotu: ka
d sam otkrio lijek protiv raka, primio me ministar za zdravstvo i zadr ao se sa mn
om u razgovoru punih sedam minuta, sve dok nije stigla urugvajska delegacija. Im
a li jo ne to? Ah, da, kada je izi la moja Kratka povijest idovskog naroda od Abrahama
do Golde, dao sam intervju za noæni program radija. Ali za èovjeka na ulici ostao s
am nepoznat.
A onda je, kao to rekoh, do ao veliki preokret.
Do ao je iz vedra neba i nasred ulice. Pristupilo mi je neko dijete, stavilo mi pr
ed usta mikrofon i upitalo me to mislim o opæem stanju u svijetu.
- Nema razloga za zabrinutost - odgovorio sam. Oti ao sam kuæi i vi e nisam o tome mis
lio.
Dok sam s najboljom suprugom na svijetu sjedio za veèerom, odjednom se iz susjedne
sobe, gdje su djeca, veèerajuæi na podu, gledala televiziju, zaèuo prodoran krik. U t
ren oka se na vratima pojavio na sin Amir dr æuæi od uzbuðenja.
- Tata! - jedva je izgovorio. - Na televiziji... tata... bio si na televiziji...
!
Jo je ne to nerazgovijetno uzvikivao sve dok nije dobio napad ka lja, zbog èega vi e nije
mogao ni rijeèi izustiti. Lijeènik, koga smo odmah pozvali, nije mogao doèekati ni da
uðe u sobu nego je veæ na stubi tu poèeo vikati:
- Vidio sam vas! Èuo sam to ste rekli na televiziji! Nema razloga za zabrinutost!
Tek sam se tada prisjetio da je pokraj onog djeteta s mikrofonom stajalo jo neko
drugo dijete s nekom drugom stvari u ruci, i da je ne to tiho zujalo dok sam iznos
io svoje mi ljenje o opæem stanju.
Toga je èasa zazvonio telefon.
- Od srca vam hvala - reèe neki drhtavi enski glas. - ivim veæ ezdeset godina u Jeruzal
emu i zahvaljujem vam u ime èovjeèanstva.
Stiglo je i prvo cvijeæe. Predstavnik parlamenta poslao je buket s posjetnicom: »Va n
eustra ivi optimizam duboko me se dojmio. elim vam uspjeha u daljnjem radu i molim
vas da mi po aljete dvije fotografije s potpisom.«
Dolazilo je sve vi e susjeda, koji su se poredali uza zid i gledali me sa strahopo t
ovanjem. Nekoliko hrabrijih pristupilo mi bli e, dodirnulo mi rub odjeæe i brzo pobj
eglo natrag, jedva svladavajuæi silne osjeæaje.
Bili su to slavni dani, divno doba, ispunjenje davno za-pretanih mladenaèkih snova
. Na ulici bi ljudi zastajali, okretali se za mnom i aputali:
- Evo ga ide... Je, to je on... Nema razloga za zabrinutost... Rekao je to na te
leviziji...
VELIÈINA NA MALOM EKRANU
Jedna je trafikantica, kad sam u ao kupiti cigarete, iroko razjapila usta, poku ala u
hvatiti zraka i pala u nesvijest. Znanice, koje me do tada nisu ni primjeæivale, p
oèele su mi dobacivati zavodljive poglede. I cvijeæe, cvijeæe...
Ne to se promijenilo i u dr anju najbolje supruge na svijetu, i to u moju korist. Je
dne noæi sam se probudio s nejasnim osjeæajem da me netko promatra. Bila je to moja
supru nica. Soba je bila obasjana mjeseèinom a ona se nalaktila i gledala me kao da
me vidi prvi put u ivotu.
- Ephraime - prela je. - U profilu podsjeæa na Ringa Starra.
Primijetio sam promjene èak i na samom sebi. Korak mi je postao gipkiji, tijelo se
uspravilo. Moja majka tvrdi da sam narastao najmanje za tri centimetra. Kad sam
se htio ukljuèiti u razgovor, obièno bih poèinjao rijeèima: »Dopustite mi, kao èovjeku koj
je veæ davao izjave i za televiziju, da ka em svoje mi ljenje...«
Poslije svih neuspjeha pro lih godina, poslije uzaludnog truda da ne to postignem s
enciklopedijama, simfonijama i sliènim glupostima, osjetio sam napokon slatki okus
slave. Po nekim me procjenama tog utorka vidjelo na ekranu sveukupno stanovni tvo
zemlje, s izuzetkom izvjesnog Jehude Griinspana, koji se isprièavao da mu je upra
vo za mog nastupa pregorjela cijev u televizoru. Iz usluge sam mu pismeno preprièa
o intervju.
Sudeæi po svemu, na a æe ulica dobiti novo ime »Ulica intervjua«, mo da èak i »Bulevar bez
ga«. U svakom sluèaju, naruèio sam nove posjetnice:
EPHRAIM KISHON autor televizijskog komentara »Nema razloga za zabrinutost«
Katkada, za dugih veèeri, rasprostrem posjetnice i gledam ih. Ima u njima ne to utje n
o, a utjeha mi je sada i te kako
potrebna. Nezahvalna svjetina pomalo me zaboravlja. Sve èe æe ljudi prolaze kraj mene
a da me ne prepoznaju, da me èak, tovi e, i ne primijete - ba kao da nikada nisam nast
upio na televiziji. Raspitivao sam se da li mo da imaju u planu ponoviti emisiju k
ako bi malo osvje ili pamæenje publici. Rekli su mi da nemaju.
Tumaram ulicama i izgledam djecu s mikrofonima ili nekim predmetima to zuje u ruc
i. Na alost, ili ih nema ili me ni ta ne pitaju. Nedavno sam bio u operi. Neposredn
o prije no to æe se diæi zastor, jedan se kamerman ustremio ravno prema meni - i u po
sljednji èas upravio kameru u èovjeka kraj mene koji je kopao nos. I ja sam stao kop
ati nos ali mi to ni ta nije pomoglo.
Prije nekoliko dana su me obavijestili da sam za svoju posljednju prièu dobio Bial
ikovu nagradu. Najprije sam oti ao na televiziju i raspitao se da li æe prenositi do
djelu nagrade. Kako mi to nisu mogli sigurno obeæati, odluèio sam da ne primim nagra
du. Prije nego to sam izi ao iz zgrade, jedna mi je èistaèica obeæala da æe me prokrijumèa
i u studio »B«, meðu statiste TV-serije »Èovjeèe, ne ljuti se!« Ponovo ivim u nadi.
RADOSTI OBITELJSKOG PRIJEVOZA
Buduæi da smo pri kraju knjige, htio bih na ovom mjestu istaknuti da sam, kad uzme
m sve u obzir, ipak pristalica braka. Jest da èovjek radi kao rob, ali bar zna za to
; s vremenom izrodi punu kuæu nesta ne djeèice, ne trati vi e dragocjeno vrijeme na svak
u maèku i ribu - ukratko, nije vi e ni slika onog osamljenog, bijednog stvora kakav
je bio za sretnih samaèkih dana. Za èime mu karac zapravo te i? Te i za enom s kojom æe po
eliti breme ivota, za nekim kome se mo e izjadati. O eni se, i eto mu veæ razloga da se
jada.
Nevolja s kojom se pisac ovih redaka posebice suoèava jest vo nja automobilom s vlas
titom obitelji. Ne mogu prijeæi ni petnaest metara a da najbolja supruga na svijet
u glasno ne krikne:
- Crveno! Crveno! Ili:
- Pazi, bicikl! Pazi, bicikl!
Te poruke sa strane neizostavno dolaze u paru: prvo s velikim uskliènikom a zatim
u kurzivu. Davno prije jo bih i podsjetio enu da nikada nisam bio ka njen zbog prome
tnog prekr aja, da vozim auto tako reæi od djetinjstva, da i ja poput nje imam dva o
ka, a mo da i vi e, i da zato mogu jednako dobro voziti i bez njenih primjedbi u kur
zivu.
Prije deset godina, meðutim, prestao sam prosvjedovati, jer sam shvatio da se kod
nje radi o pukim emocijama i da
tu logika ne poma e. Usput reèeno, ona ima veæ èetiri prometna prekr aja.
Katkad, dok vozim nekom posve mirnom ulicom, moja ena najednom krikne:
- Ephraime! Ephraime!
U hipu okrenem upravljaè, popnem se kolima na ploènik, oborim dvije kante za smeæe i u
darim u eljezni kapak praonice rublja. Ugasim ono to je jo ostalo od motora i osvrn
em se oko sebe: ulica pusta kao Sahara, nigdje ni ive du e, nigdje ni jedno vozilo
s kojim sam se mogao sudariti.
- Za to si kriknula? - u èudu pitam enu. - Za to si kriknula?
- Nisi bio sabran. Jo i uzdahne:
- Kako ti vozi ! Kako ti vozi ! - i demonstrativno se opa e sigurnosnim pojasom.
Djeca su, naravno, na maminoj strani. Prva ivotinja koju je moja kæi Renana znala p
repoznati bila je zebra. Prijelaz preko zebre! Njezin djed takoðer rado istièe da vo
zim kao lud, kao lud. Jednom me poveo u stranu i obratio mi se kao mu karac mu karcu
:
- Slu aj, momèe, ti ima dovoljno svojih briga, pusti moju kæer da vozi!
Èak i djeca znaju sa stra njeg sjedala u zboru skandirati:
- Tata, pusti mamu...
Neprestano me alju na sve moguæe teèajeve, a i na svakakve naèine, prikrivene, vrijeðaju
mi ponos. Primijetio sam da Amir, kad god se vratim s posla kuæi, vikne:
- Tata je sretno stigao. Ni ta se nije dogodilo.
Ne znam za to bi se moralo ne to dogoditi? I èemu ono sretno? Uvjeren sam da ih na to
potièe majka, koja ima èetiri prometna prekr aja. Za obiteljskih vo nji ona uvijek sikæe:
RADOSTI OBITELJSKOG PRIJEVOZA
- Oh, kako bih voljela da te sad ulovi policajac! Kako bih voljela!
Ili:
- To æe te stajati vozaèke dozvole, to æe te stajati vozaèke dozvole!
Ona tvrdi da se mo e opustiti jedino kad sama vozi. Najèe æe mi silom oduzme auto, uz si
lne drame i histeriène napade, i uz gromoglasan aplauz s galerije. Do sada je veæ us
pjela udariti u dva kamiona i jedan glasovir, oboriti sat za parkiranje i pregaz
iti bezbroj maèaka. Èetiri prometna prekr aja.
- To je zato to sam zbog tvoje lude vo nje sva smotana - obja njavala bi mi poslije s
vake prometne nezgode.
U zadnje se vrijeme èak i na a kuja Maksi, ba kao prava kuja, prikljuèila urotnicima. N
a svakom naglom zaokretu promoli glavu kroz prozor i dva puta o tro zalaje. Moja en
a tvrdi da me ona eli upozoriti kako moram voziti objema rukama, kao to vozi cijel
i ostali svijet.
Katkad me ena pecne tek poslije svr enog èina. Po to bez po muke pro i am mimo dvoje-troje
mirnih pje aka, zajedljivo mi dobaci:
- Nisi ih ni vidio! Nisi ih uopæe vidio!
Naravno da sam ih vidio. Naravno da sam ih vidio. Inaèe bih ih, naravno, pregazio.
- Koliko to vozi , za Boga miloga, koliko vozi ?
- Vozim ezdeset.
- Zar hoæe da zavr imo u bolnici? li bolnici?
Ona vozi brzinom od 150 km/h a jednakom brzinom otprilike daje i primjedbe. Pro lo
g je mjeseca, prisvojiv i kola, odzujala u supermarket da kupi sira. Na putu onamo
neki semafor zabio se toèno u nju i auto pretvorio u harmoniku. Iza la je iz kola b
lijeda kao kreè, ali neozlijeðena. Pa ipak me
poslije toga jo tjednima proganjala pogledom koji me optu ivao.
»Zamisli, bijednice,« govorio mi je taj pogled, » to bi bilo da si ti, ne daj Bo e, bio za
upravljaèem!«
Ona ima, znamo, èetiri ozbiljna prekr aja.
Po to su neko vrijeme bila na oporavku kod auto-limara, kola su se sretno vratila
kuæi. Sada veæ vozim znatno bolje, i to metodom »uradi sam«. To je neka vrsta preventivn
e vo nje: da bih unaprijed smirio duhove izbezumljene obitelji, prije svakog kri anj
a sam sebe upozoravam:
- »Stop« znak ispred mene! - govorim naglas vozeæi jedva brzinom od èetrdeset kilometar
a. - »Stop« znak ispred mene!
Ili:
- Nemoj u uto, Ephraime, nemoj u uto!
A kad naglo skrenem, mrmljam sebi u bradu:
- Kako to vozim? Kako to vozim?
Sada imam mira u svom autu. Najbolja supruga na svijetu sjedi kraj mene stisnuti
h usnica, djeca me utke preziru, kuja koji put zalaje, a ja se mirno i polako voz
im - u ludnicu.
KAZALO
Meðunarodni majstor humora (predgovor) .......... 5
Na sliku i priliku.................*.......O
Sretna Nova godina!.......................17
Latifa od uroka..........................23
Malo proljetno èi æenje.....................27
Silom preljubnici.........................31
Stra na Crvenkapica.......................36
A la recherche du temps perdu..................39
Podilaze nas mravi........................42
S kompjuterom nema ale....................
Pakao zvani kakao........................
Poraz za zelenim stolom....................55
I stroj je samo èovjek......................58
uti i plivaj!............................fei
Saga o Forsvteima . ;......................68
Duda Èuci............................73
Prohujalo kroz prozor......................78
Nadnaravni odrezak.......................82
Lutke na uzici..........................86
Kad bi sve ivotinje svijeta...................90
Operacija Apollo.........................93
Vrtuljak..............................97
Za kim sude zvoni........................99
Telekomplikacije........................ 102
Kikiriki s gro ðicama..................... 106
Moje zlato spava........................ 110
Raja iz turistièkog raja..................... 114
Tko pita, ne skita ....................... 117
Ulijepi bli njega svoga..................... 121
Kako je Napoleon izgubio bitku kod Waterlooa...... 125
Zlatna zaliha.......................... 130
Poklonjenu konju ne gleda se u zube............ 135
Podijeli pa vladaj........................ 139
Velièina na malom ekranu................... 143
Radosti obiteljskog prijevoza................. 147
Knji nica Zelina
540000918
»Narodne novine«, Zagreb - (115) 1107

Kishon Ephraim - Kod Kuce Je Najgore

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Kishon Ephraim - Kod Kuce Je Najgore

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Kishon Ephraim - Kod Kuce Je Najgore

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

EPHRAIM KISHON - KOD KUÆE JE NAJGORE

Nakladnik HENA COM d.o.o.

You might also like