Professional Documents
Culture Documents
Godina Od Genocida U Srebrenici Helsinška Povelja Broj-139-140. Maj/jun.2010 godina-XV
Godina Od Genocida U Srebrenici Helsinška Povelja Broj-139-140. Maj/jun.2010 godina-XV
Godina Od Genocida U Srebrenici Helsinška Povelja Broj-139-140. Maj/jun.2010 godina-XV
povelja
Glasilo
Helsinškog
odbora za
ljudska prava
u Srbiji
15 godina
Srebrenice
• Genocid uz dokaze
• Živeo mrtav Ratko
Mladić
• Žrtve Srebrenice
zaslužuju istinu
u Srebrenici In memoriam
• Bogdan
Bogdanović
• Bekim Fehmiu
broj 139–140, maj – jun 2010, godina XV
helsinška povelja
maj – jun 2010
Sadržaj
Masovne grobnice
Balkanski mozaik ne može se Mrtvi zabetonirali administrativnu
sklopiti bez Bosne . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 u državnu granicu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
Piše: Sonja Biserko Piše: Tamara Kaliterna
Helsinška povelja – glasilo Helsinškog odbora Uređivački odbor: Sonja Biserko, Latinka Perović, Seška Stanojlović,
za ljudska prava u Srbiji, ISSN 1451-6195 Olivera Milosavljević, Izabela Kisić; Glavni urednik: Seška Stanojlović;
adresa: Rige od Fere 20, Beograd; Oblikovanje i slog: Ivan Hrašovec; Štampa: Zagorac, Beograd
tel. 011/3032-408; fax. 2639-437;
Ovaj dvobroj Helsinške povelje štampan je
e-mail: povelja@eunet.rs
zahvaljujući pomoći Norveškog helsinškog komiteta
Internet izdanje: http://www.helsinki.org.rs
helsinška povelja
3
maj – jun 2010
Balkanski mozaik
ne može se sklopiti
bez Bosne
Genocid u Srebrenici jeste i ostaće trajna trauma podržala intervenciju, naknadno osetila kompleks
za sve generacije u Srbiji: sadašnje i buduće. Sva- krivice. To je vešto iskoristio Beograd, jer mu je
ka nova presuda u Haškom tribunalu donosi nove pošlo za rukom da svim strancima koji su dolazili
detalje i ogoljuje razmere tog zločina. Proteklo je 15 u Beograd nakon oktobra 2000. godine nametne
godina od tog zločina, ali se društvena svest u Srbi- kompleks krivice i da neutrališe sopstvenu odgo-
ji malo promenila. Oraganizovana amnezija i relati- vornost za događaje na Kosovu, koji su pretili da
vizacija blokirala je kritiku selektivnog pamćenja ceo region povuku u trajni haos.
bez čega nema pomirenja. Bez obzira na Deklara- U tom meandriranju između želje da se Srbi-
ciju o Srebrenici koju je usvojila Skupština Srbije, ja „normalizuje“ i da se ceo region u paketu pri-
odnos prema tom genocidu u i uopšte, prema proš- ključi EU, izgubljeno je deset godina. Zato, jer
losti iz devedesetih, ostaje glavnom preprekom za nije moguće poravnati i izjednačiti sve aktere i
normalizaciju u regionu, ali i u Srbiji. Iako je dinami- sve žrtve. Da je tako pokazuje i situacija u Bosni.
ka u regionalnim odnosima intenzivirana, suštinska Posle gotovo 20 godina od početka rata u Bosni,
normalizacija nije moguća bez precizne dijagnoze Bosna i dalje ostaje suštinsko nerešeno moralno
onog šta se zbilo na prostorima bivše Jugoslavije. Nje pitanje Evrope. Nije moguće obnoviti zemlju na isklju-
nema, ne zato što je nemoguće do nje doći, već zbog čivo etničkom principu i prepustiti najodogovornijoj
toga što je međunarodna zajednica u odnosima sa strani da određuje sudbinu Bosne. Stalno insistiranje
regionom zauzela neutralan stav, kako bi brže i jed- Beograda na statusu quo i insitiranju na nepromenji-
nostavnije, kako veruje, Srbiju priključila evropskim vosti Dejtonskog sporazuma, kao i insistiranju na flo-
integracionim procesima. skuli da Beograd pristaje na sve „o čemu se tri naro-
Istina o devedesetim potrebna je mladim generacija- da dogovore“, više govori o nemoći Evrope nego o
ma u Srbiji. Mada nisu odgovorne, one nose teret fru- snazi Srbije. Srbija se podigla na podršci pomoći EU i
stracije, ali i teret razmišljanja o tim zločinima. Ako te SAD, a njena politička i ucenjivačka snaga posledica
generacije ostanu samo na interpretaciji po kojoj su je nemoći Zapada da razreši neka suštinska pitanja
Srbi jedine žrtve, lako je predvideti da će bošnjačko- koja nisu lokalnog karaktera.
muslimansko pamćenje takođe tražiti osvetu. Kon- Otvaranje evropske perspektive za sve zemlje Bal-
cept ponavljanja zločina treba preduprediti tako što kana je mobilisalo političke elite regiona, a Sporazum
će se na izgradnji trajnog mira raditi preko sećanja i o asocijaciji i NATO partnerstvu (za neke već i član-
istine o ratovima devedesetih. stvo) uspostavilo je okvir, odnosno bezbednosnu i
Stav međunarodne zajednice takođe je dopri- političku konstrukciju koju treba ispunjavati sadrža-
neo snaženju osećaja žrtve svakog od lokalnih naro- jem. Činjenica da je taj okvir postavljen je veoma važ-
da. Veoma često nejasan stav evropske elite pre- na, posebno otkako se i Srbija nalazi u njemu. Njime
ma NATO intervenciji doprineo je ambivalenciji, jer je osnažena evropska perspektiva balkanskih zema-
je generacija evropskih šezedesetosmaša, koja je lja. Međutim, naredna faza će biti spora i zavisiće od
helsinška povelja
4
maj – jun 2010
Genocid uz dokaze
PIŠE: BOJANA OPRIJAN ILIĆ
„Obim i priroda operacije ubijanja, sa zapanjujućim koji je istu dužnost obavljao u Glavnom štabu
brojem smrti, sistematski i organizovani način na VRS, po presudi, imali su „genocidnu nameru” da
koji je sprovedena, ciljanje i neumorni progon žrta- unište zarobljene Muslimane kao etničku grupu,
va i jasna namera – očigledna iz dokaza – da se eli- koju su sproveli organizovanim streljanjem zaro-
miniše svaki muški bosanski Musliman koji je zaro- bljenih. Za pomaganje i podržavanje genocida, Tri-
bljen ili se predao, dokazuje van svake sumnje da je bunal je na 35 godina zatvora osudio Draga Niko-
to bio genocid”. Tako je sudija Karmel Ađijus (Car- lića (53), bivšeg bezbednosnog oficira Zvorničke
mel Agius), između ostalog, obrazlažio presude sed- brigade VRS. Ljubomir Borovčanin nije, po presu-
morici visokih vojnih zapovednika Vojske Republike di, odgovoran za genocid, ali je zbog zločina pro-
Srpske optuženih i osuđenih za ratne zločine, uklju- tiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja ratova-
čujući i genocid u Stebrenici. Sudija Ađijus izrekao nja u istočnoj Bosni osuđen na 17 godina zatvo-
je 10. juna do sada najviše kazne za zločin u Srebre- ra. Vinku Pandureviću (51), zapovedniku Zvornič-
nici: na doživotni zatvor osuđeni su oficiri Vojske ke brigade VRS izrečena je robija od 13 godina
Republike Srpske (VRS) – Vujadin Popović i Ljubiša zbog pomaganja i podržavanja ubistva, progona
Beara. i prisilnog premeštanja stanovništva. Pomoćnik
Sudsko veće proglasilo je još petoricu pripad- komandanta VRS Ratka Mladića, Radivoje Mile-
nika te vojske odgovornim za zločin u Srebrenici u tić (63), proglašen je krivim za ubistva, progon i
leto 1995. godine, kada je ubijeno oko 7000 Bošnja- prisilno premeštanje iz Srebrenice i Žepe i osu-
ka. Potpukovnik Popović (53), u to vreme načelnik đen na 19 godina zatvora. Konačno, Milan Gve-
za bezbednost Drinskog korpusa, i pukovnik Beara, ro, (73), takođe Mladićev pomoćnik, „zaradio” je,
po ovoj presudi, pet godina zatvora zbog progona Dakle, nakon presude Međunarodnog suda prav-
Muslimana . Suđenje pomenutim oficirima VRS poče- de o prirodi zločina u ovim enklavama (koja je u Beo-
lo je pred Tribunalom polovinom jula 2006, i to je do gradu tumačena na različite načine) i osude genera-
sada bio najveći postupak pred sudom u Hagu: trajao la Krstića, u procesu protiv sedmorice vojnih koman-
je 425 dana, a saslušano je 315 svedoka, od kojih je danata bosanskih Srba i njegovoj konačnici direk-
182 izvela optužba, a 132 odbrana. Prema navodima tno je označeno onaj ko je odgovoran i ko je nepo-
optužnice, učesnici u oba ova udružena zločinačka sredno učestvovao u srebreničkoj stravi. Za očeki-
poduhvata bili su Radovan Karadžić, Ratko Mladić, vati je da će na (iz)rečenu prvostepenu presudu biti
Radislav Krstić i Zdravko Tolimir. Podsetimo, prva uložena žalba kao i da bi Apelaciono veće Tribuna-
presuda za genocid u Srebrenici izrečena je genera- la moglo imati nešto drugačije stanovište. Ali, kako
lu Radilsavu Krstiću koji je u prvostepenom postup- je nedavno ocenio Dušan Ignjatović, direktor Kan-
ku osuđen na 46 godina zatvora a u žalbenom na 35 celarije Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim
godina. sudom, „očigledno da su i Međunarodni sud pravde i
Tribunal zauzeli stanovište da se u Srebrenici u julu
Ne(o)sporna krivica u prvom stepenu 1995. godine dogodio genocid nad bošnjačkim sta-
Osim svoje osnovne sankcionirajuće svrhe i uloge novništvom. Bez obzira da li se ta pravna kvalifika-
u individualizaciji zločina, presude „Mladićevom sed- cija nekom sviđa ili ne, biće veoma teško da se ona
mercu” bez sumnje imaju značaj i u drugim važnim izmeni“.
segmentima. Najpre, Krstić je osuđen za pomaganje i
podržavanje genocida, dok se iz same presude viso- Tužilašvo zadovoljno, majke ogorčene
kim oficirima VRS može videti da su optuženi za Tužilaštvo Haškog tribunala pozdravilo je pre-
direktnu odgovornost za genocid u Srebrenici, a ne sudu kojom je Tribunal osudio trojicu oficira Voj-
samo za pomaganje i podržavanje. Drugim rečima, ske Republike Srpske za genocid i pomaganje
očito je stav suda u pogledu kvalifikacije zločina u genocida nad Muslimanima u Srebrenici, a još
Srebrenici čvršći, na osnovu novih dokaza i činje- četvoricu za zločine na tom području. „Tužilaš-
nica, nego u slučaju generala Krstića. Nabrajajući tvo pozdravlja presudu u predmetu protiv Vuja-
razloge i činjenice nakon izricanja najstrože pred- dina Popovića i drugih u kojoj je Pretresno veće
viđene kazne, doživotnog zatvora, i Popoviću i Bea- potvrdilo da su snage bosanskih Srba u julu 1995.
ri predsedavajući sudija to je nedvojbeno potvrdio: počinile genocid nad Muslimanima iz Srebreni-
„Zbog svih navedenih razloga Sudsko veće pro- ce”, izjavila je predstavnica glavnog tužioca Olga
glašava Vas, Vujadine Popoviću krivim za genocid, Kavran. Ona je dodala da je Tužilaštvo „zadovoljno
istrebljenje kao zločin protiv čovečnosti, ubistva što je Sudsko veće proglasilo krivim svih sedam
kao kršenje zakona i običaja ratovanja, progon otuženih na osnovu dokaza koju je optužba iznela
kao zločina protiv čovečnosti. S obzirom na težinu protiv njih”.
počinjenih zločina i vašu neospornu odgovornost, S druge strane, udruženje Majke Srebrenice
Sudsko veće smatra da je jedina adekvatna kazna presudu smatra „sramnom”, pre svega u odnosu
– doživotni zatvor”, rekao je Karmel Ađijus. Ovome na optuženike Milana Gvera, Vinka Pandurevića,
treba dodati i da su bivši oficiri VRS optužnicom Radivoja Miletića i Ljubomira Borovčanina osuđe-
označeni kao učesnici u zajedničkom zločinačkom nih od pet do 19 godina zatvora. Predsednica tog
poduhvatu čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje udruženja Hatidža Mehmedović kaže, tako, da ni
bošnjačkog stanovništva iz Srebrenice i Žepe. doživotna kazna zatvora nije satisfakcija za preži-
vele žrtve. „Mi ćemo 11. jula ukopati našu decu bez
ruku i glava. Ja ću tada ukopati dva sina i muža”,
rekla je Mehmedović koja je 15 godina tragala u
masovnim grobnicama za njihovim telima.
Eho haške presude srebreničkim egzekutorima
i dalje , nažalost, drugačije odzvanja u delu srbi-
janske (političke) javnosti. Tako je Srpska radikal-
na stranka ocenila da ona predstavlja „prve gor-
ke plodove” usvajanja Deklaracije o osudi zlocina
7
helsinška povelja 15 godina od genocida u Srebrenici
maj – jun 2010
u Srebrenici u parlamentu Srbije. Slično, poslanici probudila barem većinska savest građana Srbije –
Jedinstvene Srbije šalju poruku kako je reč o „još ne zna se. Na nju uporno podsećaju brojne nevla-
jednom dokazu da Haški tribunal nije sud u pravom dine organizacije upozoravajući da će zlo ostati
smislu te reči, već političko telo”. ispred nas ukoliko ga ne osudimo i tako (pr)ote-
U prvim reagovanjima Demokratska stranka je, ramo u prošlost. Fond za humanitarno pravo oče-
pak, obznanila da „nikada nije dovodila u pitanje ili kuje da se i u Srbiji sada pokrene postupak za
preispitivala odluke Haškog tribunala”, podsećajući genocid u Srebrenici. Ova je organizacija već pod-
da je upravo DS inicijator deklaracije kojom se osu- nela krivičnu prijavu protiv članova 10. Diverzant-
đuje zločin u Srebrenici. Poslanik Socijaldemokrat- kog voda Vojske Republike Srpske koji su bili pod
ske partije Meho Omerović izjavio je da su presude komandom Ratka Mladića i koji su, kako se navo-
Haškog suda, „samo još jedno podsećanje na isto- di, ubili 1500 ljudi. No, da li će eventualna osuda,
rijsku činjenicu da se u Srebrenici dogodio najveći odista biti „ U ime naroda”?
zločin u Evropi posle Drugog svetskog rata”.
Koliko je još presuda, potvrda, dokaza, jada,
kazni i, najvažnije, promišljanja potrebno da bi se
„Sanjala sam ga tri puta. Sanjam, kao vratio se odne- sud u Beogradu dva tjedna pred komemoraciju nije
kle, u lepom odelu. Pitam ga: gde si dosad, a on kaže: Ratka Mladića i službeno proglasio mrtvim.
Evo me. Pitam: Zašto nisi dosad došao? A on odgo- Prizor kojemu ste upravo svjedočili nije moja neu-
vara: Pa, tako... To uvek kratko traje, a nakon toga ne mjesna ironija. Nije, naime, moja.
znam ništa više, nego što sam znala pre. Svesna sam Bosa Mladić, zajedno sa sinom Darkom, uputit će
da sam sama i da ga čekam. Jednom sam sanjala da ovih dana službeni zahtjev Prvom opštinskom sudu u
je bio u Zvorniku i da sam došla tamo vozom ‘deset- Beogradu da se njen nestali suprug Ratko, umirovlje-
kom’. Sretnem ga na ulici: gde si ti? Ovde sam, kaže. ni oficir Vojske Srbije, posljednji put viđen početkom
Zašto te nema? A on kaže: Ne mogu još”. 2003. godine, proglasi mrtvim. Ukoliko sud na vrije-
Tako novinarima priča gospođa Bosa, prije nego me zaprimi zahtjev i pokrene uobičajenu zakonsku
se pridruži suprugama i majkama što će ovoga 11. proceduru, postoje realni izgledi da do početka jula
jula u Potočarima tihovati oko šest stotina trideset i bude i službeno proglašen mrtvim, nakon čega ne bi
jedne svježe iskopane rake. Pored svake rake tabut bilo nikakvih formalnih zapreka da se Ratko Mladić
je prekriven zelenom čohom, samo je šest stotina tri- 11. jula sahrani u Potočarima.
deset i prvi prekriven crveno-plavo-bijelom troboj- Gospođa Bosa to, jasna stvar, nije spominjala, niti
kom. Taj je kovčeg jedini od svih prazan, drveni je joj to na pamet pada. Službeni zahtjev Prvom opštin-
križ pored njega, jedini križ među nišanima, a gospo- skom sudu, te nadležnim organima Republike Srp-
đa Bosa pored križa jedina kršćanka među stotinama ske, da se obitelji Ratka Mladića, umirovljenog ofici-
muslimanki. ra Vojske Srbije, 11. jula 2010. sahrana supruga i oca
Nakon što reis Mustafa Cerić završi dženazu omogući u Potočarima, u ime Mladićevih advokata
nad šest stotina i trideset mezara, opelo za jedinog službeno sada upućujem ja, jer tamo je – vidjet ćete
kršćanina ukopanog u Potočarima održat će vladika na kraju – njihovom branjeniku mjesto, u Srebrenici,
Vasilije Kačavenda, koji će u potresnom slovu spome- koja ga je, ako bude proglašen mrtvim, došla na kraju
nuti neutješnu suprugu Bosu – eno je u prvom redu, glave, kao osam hiljada i prvoj muškoj glavi izgublje-
pored jedinog krsta na mezarju – koju svih ovih godi- noj u toj kotlini užasa.
na nije napuštala nada da će se njen čovjek jednog General Ratko Mladić, naime, u bijegu je zbog
jutra pojaviti na vratima kuće, bez riječi je zagrliti i optužnice za genocid u Srebrenici, u tome se bije-
zamoliti je da mu skuha kafu. Sve dok Prvi opštinski gu razdvojen od obitelji godinama smucao po kasar-
nama, atomskim skloništima, tuđim stanovima,
8
helsinška povelja 15 godina od genocida u Srebrenici
maj – jun 2010
manastirima i pećinama, bježeći od pravde razbolio Nije, rekoh, neumjesna ironija stavljati riječi Kade
se i doživio moždani udar, Srebrenica će ga na kraju Hotić, ili bilo koje od hiljada srebreničkih žena, u
tako stajati života, pa makar i administrativno, jer ni nadu Bose Mladić. Ima Bosa na svoju nadu pravo,
uvjeta ni razloga za proglašenje mrtvim Ratko Mla- kao što ima pravo tražiti od suda da joj muža progla-
dić ne bi imao da nije osam hiljada mrtvih u Srebre- se mrtvim. Neumjesna je ironija, međutim, kad Bosi-
nici, i toliko još hiljada mrtvih po Hrvatskoj i Bosni i nu nadu dijele advokati, i njeni i muža joj Ratka, kad
Hercegovini. tu nadu i zahtjev za proglašenje formalne smrti gene-
Nije neumjesna ironija ni to što se stotine tisu- rala Mladića s njima dijele cijela „patriotska” Srbija i
ća ljudi, koji bi ga rado vidjeli mrtvog, nada da će ga Republika Srpska, kad plješću odvjetničkoj dosjetlji-
na kraju ipak naći živog, dok se dvoje ljudi koji bi ga vosti koja bi Bosu i Darka konačno skućila u genera-
najviše na svijetu voljeli vidjeti živog – nada da će ga lov stan i dala im generalove zaostale penzije, a Srbi-
sud na kraju ipak proglasiti mrtvim. Nadanjima i lju- ju i Srpsku oslobodila hipoteke odbjeglog i zaštiće-
bavi obitelji ne postavljaju se suvišna pitanja, pa ni nog ratnog zločinca, nekakvom odlukom nekog suda
zahtjev gospođe Bose da joj se muž proglasi mrtvim službeno mrtvog, službeno dakle nesuđenog, služ-
– koji god motiv i razlog bio, da li neizvjesnost i teška beno dakle neosuđenog, službeno dakle mrtvog i
sudba, ili nekretnine, imovina i blokirana tri i pol mili- nevinog.
juna dinara Mladićevih penzija – nije neumjesna ironi- To je, eto, neumjesna ironija: da isti oni Mladi-
ja, čak ni za one supruge i majke koje svih ovih godi- ćevi advokati i srpski „patriote” koji punih 15 godi-
na vegetiraju između nejasne vjere da će im se muže- na dokazuju kako srebreničkog genocida nije bilo –
vi i sinovi jednog dana tek tako vratiti i reći umorno i koji u pravilnim vremenskim razmacima objavlju-
„evo me”, i nemirne nade da će zazvoniti telefon, ju kojekakve spiskove živih muslimana proglaše-
da će iz Tuzle stići službena kuverta i da će sve nih mrtvima i „pokopanih” u Potočarima, nalazeći
konačno završiti. ih žive i zdrave na biračkim listama ili po Australi-
Poput, recimo, Kade Hotić, kojoj je Mladićeva ji i Njemačkoj – sada sahranjuju živog generala sa
vojska zauvijek odvela muža Seada, ali i sina Sami- spiska penzijskog fonda Vojske Srbije. Održao mu
ra, braću Ekrema i Mustafu, i djevera, i bezbrojne počasni vod već opelo, iskopao rupu u zakonu i
rođake. A njena je priča nasumce izabrana između uz sve vojne počasti spustio u nju prazan lijes. Po
osam hiljada sličnih priča. njima, uostalom – ako vam neumjesne ironije nije
„Sina sam sanjala tri puta. Sanjam, kao vratio se dosta – Ratko Mladić ionako nije u zemlji.
odnekle, u lijepom odijelu. Pitam ga: gdje si dosad, Tom neumjesnom ironijom srpski „patrioti”,
a on kaže: Evo me. Pitam: Zašto nisi dosad došao? eto, ukapaju Ratka Mladića ovog 11. jula u Sre-
A on odgovara: Pa, tako... To uvijek kratko traje, a brenici, ukapaju ubojicu među ubijene, koljača
nakon toga ne znam ništa više nego što sam zna- među zaklane, dželata među pogubljene, kopa-
la ranije. Svjesna sam da sam sama i da ga čekam. ju Mladićevi jataci u Potočarima osam hiljada i
Jednom sam sanjala da je bio u Zvorniku i da sam prvu raku, spomenik ideji da je Srbija tamo gdje
došla tamo vozom ‘desetkom’. Sretnem ga na ulici: je srpski grob, i katastarsku oznaku Srbije gdje je
Samire, gdje si ti? Ovdje sam, kaže. Zašto te nema? dosad nije bilo. Vidjet ćete ih i ovoga 11. jula tamo,
A on kaže: Ne mogu još.” u crnim majicama sa đeneralovim likom: to su oni
što mrtvog Ratka Mladića sahranjuju vičući „Živeo
Ratko Mladić!”.
(Objavljeno u Nezavisnim novinama, 26. maja 2010)
9
helsinška povelja 15 godina od genocida u Srebrenici
maj – jun 2010
Ser Džefri Najs je rođen u Londonu 1945, gdje je Da li je bilo sumnje u vezi sa krivičnom
studirao na St. Dunstan’s Collegeu u Catford, juž- odgovornošću za genociod i ratne zločine režima
nom Londonu i Keble College Oxford. Ser Najs je u Beograda pod Miloševićevim vodstvom?
bio glavni tužitelj na suđenju Slobodanu Miloševiću – Individualna krivičnu odgovornosti kada je
u Hagu, ali nažalost, nije dočekao kraj ovog posla, reč o masovnim zločinima i političkom nasilju uvi-
zbog iznenadne smrti bivšeg predsjednika Srbi- jek uključuju i krivičnu odgovornost i pojedina-
je. Također je od 1998, vodio više slučajeva pred ca, ali i same države odnoso državnih unstitu-
Međunarodnim sudom za ratne zločine na područ- cija. Nažalost Tužilaštvo Haškog tribunala nije
ju bivše Jugoslavije, (MKSJ), uključujući i slučaje- optužilo sve najvažnije Miloševićeve suradnike iz
ve bosanskog Hrvata Darija Kordića, koji je osu- samog vrha srpskog rukovodstva tokom rata u
đen na 25 godina, i Gorana Jelisića zvanog „Srpski Bosni, dakle kada se genocid u Srebrenici dogo-
Adolf”, osuđenog na 40 godina. On smatra, i danas dio. Tribunal je optužio generala Momčila Periši-
kao i prije, da je tokom suđenja Miloševića na ća, načelnika Štaba Vojske Jugoslavije, zajedno
temelju optužbi za genocid, zločine protiv čovječ- sa nekim drugim vojnim i paravojnim dužnosnici-
nosti i kršenje običaja ratovanja, postojalo više ma. Ova suđenja još uvijek nisu završena, a osim
nego dovoljno dokaza za osuđujuću presudu, što toga oni nisu optuženi za sve oblika genocida u
se moglo zaključiti i na osnovu ponašanja sudaca Bosni, pa im se sudi na ograničen način, uglav-
tokom samog suđenja, dok je obrana malo ili goto- nom za pomaganje i podržavanje genocida. Zbog
vo ništa napravila što bi moglo ugroziti optužnicu. toga nije moguće navesti konkretan primjer iz
Milošević je radio iza lanca vojne komande sudske prakse kao odgovor na vaše pitanje. Pozna-
to je, naravno, i to da je Milošević radio ponekad iza
Milošević je umro prije presude od strane leđa drugih na vlasti i tako zaobilazio vojni lanac
Haškog tribunala, da li je kod Vas kao zapovijedanja. No, nemoguće je zamisliti ovakav raz-
tužitelja u tom predmetu postojalo dvojbe mjer prisutnosti srpskih snaga u Bosni bez znanja
da bi ga Sudsko vijeće moglo osuditi na i suglasnosti i Miloševića i njegovih političkih i voj-
temelju dokaza koje ste prezentirali? nih suradnika. To je bilo izraženo i u njegovoj optuž-
– Bilo bi pogrešno u ovom momentu pokušati sudi- nici i u optužnicama njegovih najbližih suradnika pre-
ti o krivnji ili nevinosti. No, korisno je podsjetiti da je ko pravne teorije o ‘udruženom zločinačkom pothva-
na kraju iznošenja dokaza od strane Tužilaštva doni- tu’ (‘UZP’). Pojedinci koji su identificirani u optužni-
jeta međupresuda u kojoj su suci presudila da posto- cama da su, de jure ili de facto, bili dio uskog kruga
ji dovoljno dokaza za slučaj po gotovo svim točka- oko Miloševića, snose dio krivične odgovornosti kao
ma optužnice – oslobađajući Miloševića samo za one članovi UZP. To su mahom pojedinci koji su radili u
dijelove optužbe za koje Tužilaštvo nije niti izvelo državnim institucijama na razini federacije, na razini
dokaze za vrijeme svog dijela suđenja. U nastavku republika Srbije i Crne Gore, ili pak na razini Republi-
suđenja ništa u dokazima njegove obrane, po mom ke Srpske Krajine i Republike Srpske. Neki od njih su
mišljenju, nije ugrozilo optužnicu nego su u tom dije- imenovani u dvije od tri optužnice protiv Miloševića,
lu suđenja dokazi tužilaštva bili samo još bolje potvr- ali samo neki su na kraju bili i optuženi. Iznimka je
đeni i potkrepljeni. Ja nikada nisam niti očekivao da treća optužnica – ona za zločine počinjene na Kosovu
bi Sudsko vijeće mogao osuditi Miloševića po svim u razdoblju od 1998-1999. Osim Miloševića, za zloči-
točkama optužnice. Recimo, optužba za genocid je ne na Kosovu su optuženi i visoko rangirani političari
10
helsinška povelja 15 godina od genocida u Srebrenici
maj – jun 2010
i vojni zapovjednici. U optužnici za Kosovo protiv vjerujem, mogao zatražili puni pristup dokumentima.
Miloševića, naglašeno je da su oni bili udruženi u zlo- Jednostavno mi je neshvatljivo da se umjesto toga
činačkom pothvatu (UZP) s njim, a u optužnicama radilo sa reduciranom, tj. zatamnjenom verzijom,
protiv njih, isto tako stoji da je Milošević bio u UZP s kako ju je već u javnost iznio Haški tribunal. Naravno
njima. Nažalost, optužnica za zločine počinjene u BiH da je bilo logično da inicijativa za potraživanje cjelo-
i Hrvatskoj su drugačije koncipirane. Neki od ključ- kupnog kompleta VSO dokumenata trebala potekne
nih članova UZP iz Beograda nisu bili niti spomenu- od strane pravnog tima Bosne. Ja ne znam da li se to
ti u, recimo, optužnici za Bosnu. Povrh toga, oni koji dogodilo.
su spomenuti u optužnici kao članovi UZP nisu svi
i optuženi. Samo nekolicini se sudi za zločine poči- Da li ima još dokaza za koje znate, a da su još
njene u Bosni, ali ne na tako obiman način na koji se skriveni od javnosti, a pomaže Beogradu,
teretio Milošević. Posljedice ovoga su prilično ozbilj- a možda i nekim drugima stranama da
ne. Da je Miloševiću bilo suđeno zajedno sa visoko izbjegnu odgovornost za događaje u BiH,
rangiranim političarima s nivoa SRJ, Srbije, Crne Gore, a posebno za izdaju Srebrenice?
njegova smrt ne bi značila kraj sudskog procesa, jer – Svakako. Najpre, važno je napomenuti da Srbi-
bi se suđenje nastavilo za ostale suoptuženike. No, ja nije predala Tužilaštvu tribunala kompletne VSO
s obzirom da se sudilo samo Miloševiću, suđenje, zapise. Na primjer, za 1995. godinu tužilaštvo je pri-
odnosno izvođenje dokaza je ostavilo neiskorištenom milo zapisnike samo polovine održanih sjednica VSO.
veliku količinu prikupljnenog dokaznog materijala Nadalje, od ostalih zapisnika VSO koje je Tribunal
koji je upotrebljen na suđenju. ‘Spin-off’ suđenja, ili dobio od Srbije nisu sve sjednice bile zabilježene u
suđenja izvedena iz Miloševićevog slučaja – poput obliku stenograma, nego su dostavljene u obliku
slučajeva Stanišić/Simatović i Perišić – pokriva- sažetih bilješki. Znači u obliku kraćem od steno-
ju samo dio optužnice za koju se teretio Milošević. grama, a dužem od zapisnika. Po datumima sasta-
Niti jedan od ovih slučajeva ne obuhvaća zločinač- naka koji nisu uopće dostavljeni se da zaključi-
ki plan u cjelini, tj. od 1991, do 1999. godine. ti da su to značajni sastanci, jer su se odnosili na
razdoblje pre, za vrijeme i poslije masakra u Sre-
Zašto nisu svi relevantni dokazi izvedeni na brenici. Potpuna dokumentacija o tim sastanci-
suđenju Miloševića i nekih drugih kojima ma tek treba da se locira. U isto vrijeme, ovi doku-
se sudi pred Tribunalom bili dostupni menti, bez obzira na svoj neupitni značaj, ne pred-
Međunarodnom sudu pravde (MSP) u tužbi stavljaju samo dokazni materijal, koji će objasniti
za genocid BiH protiv Srbije i Crne Gore? jednom i za sva vremena šta se zapravo dogodi-
– Materijal na koji vi mislite, su u prvom redu lo i tko je točno kriv. Oni isto tako pružaju uvid u
materijali Vrhovnog saveta odbrane (VSO) koji su potpuniji kontekst u kojemu su se zločini događa-
identificirani i na kraju dostavljeni timu kao rezul- li, ali isto su to svjedočanstva o riječima izrečenim
tat iznimnog i nadahnutog rada jednog vrhunskog na sjednicama od strane Miloševića i ostalih pri-
istraživača u procesu protiv Miloševića. sutnih. Međutim, i u svom nepotpunom obliku ovi
Te materijale – jednom identificirane od strane materijali će ukazivati svima zainteresiranim na
Tužilaštva Srbija je morala po nalogu Suda dosta- druge dokumente koji se spominju na VSO sastan-
viti, i nije postojao niti jedan dobar razlog da se cima, koji nisu ranije bili identificirani. Dalje, treba
ti dokumenti kriju od očiju javnosti. Sporazumom imati na umu da postoje i drugi zaštićeni komple-
između, sad bivše glavne tužiteljice i Srbije najvaž- ti dokumenta, kao i pojedinačni dokumenti koji su
niji dijelovi dokumenta su zatamnjeni i time sakri- bili, i još uvijek su zaštićeni direktnom dogovorom
veni od javnosti, tako da je cijelokupni sadržaj između Beograda i bivše glavne tužiteljice, odno-
poznat samo malom broju odvjetnika, analitičara sno te dokumete nije zaštitilo Sudsko vijeća. Ove
i sudaca u Tribunalu, koji su bili u mogućnosti da dokumente nije jednostavno identificirati, ali ako
imaju uvid u te dokumenate u cijelosti. Korisno je Bosna i Hercegovina odluči da ponovno otvori slu-
naglasiti da bi u slučaju Milošević, cjelokupni sadr- čaju pred MSP bit će neophodno inventarizirati i
žaj tih dokumenata, uključujući zatamnjene dije- tražiti, bilo od Srbije bilo od Haškog tribunala sve
love, bio uzet u obzir prilikom donošenja presude, relevantne dokumente.
da je slučaj završen. Međunarodni sud pravde je,
11
helsinška povelja 15 godina od genocida u Srebrenici
maj – jun 2010
može biti osujećen nacionalnim, međunarodnim dokumenata, poput VSO zapisa, na primer, preko
ili bilo kakvim drugim interesima. Žrtve Srebreni- zakona o slobodi dostupa informacijama. Sušti-
ce – živi i mrtvi – zaslužuju da se učini sve moguće na ovog projekta bi bila da se stvori sistem otvo-
kako bi se otkrile sve informacije i dokazni mate- ren za javnost u kojem identifikacija i prikupljanje
rijali o tome kako se zločin dogodo, tko ga je pro- materijala korisnih za razumijevanje srebreničke
uzročio i tko ga je mogao spriječiti. To što imam tragedije ne bi više bili ostavljeno nacionalnim i
na umu je jedan sistem pomoću kojeg bi se mogao međunarodnim institucijama koje sve ovo vrijeme
korisiti svaki raspoloživi metod prikupljanja infor- nisu pokazale da to rade ispravno, samim tim što
macija, i preko kojeg bi se eventualno moglo tražiti je puno informacija unutar njihovih zidova ostalo
skidanje „zaštitnih mjera” sa „zatamnjenih” dijelove zatvoreno za javnost.
Preuzeto sa sajta: www.kbsa2000 kbs.org
Rezolucija Evropskog
parlamenta o Srebrenici
Evropski parlament koji se dogodio u Evropi od kraja Drugog svetskog
18. januar 2009. rata,
C. zato što je ova tragedija od strane Međunarodnog
Evropski parlament suda za ratne zločine počinjene na teiritoriji bivše
– u skladu sa svojom rezolucijom od 7. jula 2005. Jugoslavije (ICTY) proglašena za genocid, koji se
o Srebrenici dogodio na teritoriji koju su Ujedinjene nacije pro-
– u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridru- glasile bezbednom zonom, što je simbol nesposob-
živanju Evropske zajednice i njenih država članica nosti međunardone zajednice u posredovanju u
s jedne strane, i Bosne i Hercegovine sa druge stra- konfliktu i zaštiti civilnog stanovništva,
ne, potpisanog u Luksemburgru 16. juna 2008. i per- D. zato što su jedinice bosanskih Srba višestruko
spektivama članstva u EU predočenim svim zemlja- kršile odredbe Ženevske konvencije uključujući
ma zapadnog Balkana na EU samitu u Solunu 2003, deportaciju hiljada žena, dece i starijih osoba i silu-
– u skladu sa članom 103 (4) svog Poslovnika, jući veliki broj žena,
A. zato što je u julu 1995. bosanski grad Srebrenica, E. zato što uprkos izutetno velikim naporima da se
tada izolovana enklava, koju je Savet bezbednosti otkriju i ekshumiraju brojni masovni i pojedinač-
UN rezolucijom od 16. aprila 1993. proglasio Zašti- ni grobovi i identifikuju tela žrtava, dosad obavlje-
ćenom zonom, pala u ruke srpskih snaga predvo- ne ekshumacije ne omogućavaju kompletnu rekon-
đenih generalom Ratkom Mladićem po direktivama strukciju događaja u Srebrenici i njenoj okolini,
tadašnjeg Predsednika Republike Srpske, Radova- F. zato što ne može biti stvarnog mira bez prav-
na Karadžića, de i zato što je potpuna i neograničena saradnja
B. zato što su snage bosanskih Srba pod vođstvom sa Haškim sudom i dalje osnovni zahtev u daljem
generala Mladića i paravojne jedinice, uključuju- nastavku procesa integracije u EU zemalja zapad-
ći neregularne srpske policijske jedinice koje su nog Balkana,
na teritoriju Bosne ušle iz Srbije, u samo nekoli- G. zato što je general vojske bosanskih Srba Radislav
ko dana po padu Srebrenice po hitnom postup- Krstić prva osoba koju je Haški sud proglasio kri-
ku usmrtile više od 8.000 muslimanskih muškara- vom za učestvovanje u srebreničkom genocidu, ali
ca i dečaka koji su se zatekli u ovom području pod i zato što je najprominentniji optuženik, Ratko Mla-
zaštitom snaga Ujedinjenih nacija (UNPROFOR), a dić i posle gotovo 14 godina i dalje nedostupan, kao
blizu 25.000 žena, dece i starijih ljudi je prisilno i u znak podrške što je Radovan Karažić izručen
deportovano; ovaj događaj je najveći ratni zločin Haškom sudu,
14
helsinška povelja 15 godina od genocida u Srebrenici
maj – jun 2010
Jalova nada
i beznađe
PIŠE: VLADIMIR GLIGOROV
Pre i posle sastanka u Sarajevu više se druže poli- od stvarnih razloga zašto postoji interes za približa-
tičari iz bivših jugoslovenskih republika, a u buduć- vanje Evropskoj uniji. Naime, bilo je dosta nagađanja
nosti možda i pokrajina. Pitanje je da li je reč o sim- o novoj ulozi Turske na Balkanu, pa je čak i Vuk Jere-
boličkim gestovima, ili o promeni politike? Odgovor mić negde postavio pitanje da li se u Evropskoj uni-
zavisi od sagledavanja razloga za ovo povećano poli- ji Srbija upućuje na Tursku, dakle, da li se i njoj dode-
tizovanje regionalnih odnosa. ljuje slična sudbina kada je reč o učlanjenju? Pitanje
Najvažniji razlog jeste namera da se privuče je, dakle, šta je alternativa ili, šire gledano, na koji
pažnja „spoljašnjeg igrača“, dakle Evropske unije. se drugi način, ako ne učlanjenjem u Evropsku uniju
Nažalost, izvorni podsticaji saradnje su slabi, kao što mogu obezbediti osnovna javna dobra – bezbednost,
su i ranije bili. U poslednjih dvadesetak godina, volja pravda, napredak? Sve drugo, kada se nekako pred-
da se sarađuje sa susedima, zapravo volja da se uop- loži kao rešenje, ne izgleda kao da olakšava obez-
šte prizna postojanje suseda, je bila veoma slaba. beđivanje ovih dobara, koja se prirodno očekuju od
Mnogo su bili jači interesi za sukobljavanje, ili za države, budući da joj je to osnovna namena.
međusobno ignorisanje. U meri u kojoj su posto- Ovo upućuje na ključni problem srpske politi-
jale povremene regionalne inicijative, one su se ke u poslednjih dvadesetak godina. Naime, današ-
uglavnom odvijale pod pritiskom, ili sa subvenci- nji evroskeptici iznose veoma slične argumen-
jama Evropske unije i Sjedinjenih Država Amerike. te onima koje su iznosili i još uvek iznose zago-
Kako je i sastanak u Sarajevu organizovala Evrop- vornici teze da je „Jugoslavija bila velika srpska
ska unija, nije izvesno da bi povećane komunika- zabluda“. Ovo je posebno vidljivo na pitanju odno-
cije među političarima uopše bilo da se ne odvi- sa prema Kosovu i uopšte prema susedima, koje
ja, da se tako izrazim, pred evropskom publikom. je svakako od ključnog značaja za evroskepti-
Zbog toga, i dalje je verovatno tačno da regionalne ke i jugoskeptike. Na to se misli kada se govori o
saradnje ne bi bilo da ne postoji interes da se njo- „nacionalnoj i državnoj politici“. Sadržaj te politi-
me odobrovolje stranci. To vodi sledećem pitanju: ke jeste, sa jedne strane, „svi Srbi u jednoj državi“,
zašto je Evropska unija toliko važna? Ili, bolje reče- a sa druge, „suverenitet i teritorijalni integritet“. Iz
no, zašto sada? čega slede problemi sa Bosnom i Hercegovinom,
Ovde možda ima smisla napraviti poludigresiju. Crnom Gorom, i, naravno, Kosovom. U tom kontek-
U javnosti se širi evroskepticizam kritikom eufo- stu, Jugoslavija je bila zabluda, jer se, tvrdi se, u
ričnosti zagovornika pridruživanja Evropskoj uni- njoj nisu mogli ostvariti ovako određeni nacional-
ji koji, uz to, obećavaju rajski život posle učlanje- ni i državni interesi, a isto se sada tvrdi i za Evrop-
nja. To ponekad vodi i preterivanjima u drugom sku uniju. Bez obzira na to da li se tvrdi da Srbi
pravcu. Tako se tu skoro moglo pročitati kako je ne mogu da žive sa drugim narodima, ili da dru-
„beznađe bolje od jalove nade“, što bi trebalo da gi narodi ne mogu da žive sa Srbima, bez obzira
je konačni odgovor onima koji uzimaju bukvalno dakle, na to kako se opravdava potreba etničkog
parolu da „Evropa nema alternativu“. Bilo bi ipak razgraničavanja, multinacionalne države ili politič-
suviše pojednostavljeno tvrditi da alternative čak i ke unije pružaju jalovu nadu, od koje je, neki tvr-
„jalovoj nadi“ nema, jer je sve drugo stanje „bezna- de, bolje beznađe, dakle suočavanje sa time da su
đa“. Takođe, lako je kritikovati one koji nude raj u „nacionalni i državni interesi“ zapravo neostvarivi.
Evropskoj uniji, kakogod da se taj raj tačno opisuje. Nasuprot tom skepticizmu prema bilo kakvim
Pomalo je neprijatno polemisati na tom niovu. regionalnim ili evropskim integracijama, popular-
Još jedna poludigresija bi mogla biti korisna. Na nost „jalovih nada“, bar u političkom smislu, nije
pomalo ironičan način se može videti koji su neki zanemarljiva, mada se ne izražava na isti način
17
helsinška povelja Zapadni Balkan i Evropa
maj – jun 2010
U decembru 2008, slovenski je premijer odbacio odnosno njihovim liderima, vrijeme za „razmišlja-
„francuski kompromis“, kojim je tadašnje predsjed- nje“. Čini se da su tu „gromoglasnu tišinu“ vrlo
ništvo Unije nastojalo održati kontinuitet hrvatskih dobro razumjeli i slovenski i hrvatski policy-pla-
pristupnih pregovora, a kojim se Hrvatska obveza- neri, jer je nakon smjene vlasti u Zagrebu uslije-
la da njeni dokumenti ne predstavljaju prejudici- dio vrlo efikasan proces dogovaranja dviju zema-
ranje granice i da su neupotrebljivi u eventualnom lja o načinu rješavanja bilateralnog problema. Kad
arbitražnom procesu o granici. Slovenska bloka- je dijalog jednom uspio, ključni kreatori politike u
da Hrvatske i Pahorovo podilaženje nacionalizmu, Zagrebu i Ljubljani nisu stali samo na tome. Oči-
s jedne strane, radikalizirali su slovensku političku to su u Ljubljani vrlo brzo shvatili da je u njihovoj
arenu i podigli razinu očekivanja slovenske javno- dosadašnjoj politici vezanoj uz europsko susjed-
sti o tome kakve granične koncesije Slovenija može stvo bilo nešto izrazito krivo, kad im se moglo
dobiti u osjetljivom trenutku hrvatskoga pristupa- dogoditi da je Slovenija tako „preko noći“ od
nja Uniji, a s druge su strane, radikalizirali i hrvat- zemlje miljenice Brisela – prve nove članice koja
sku političku poziciju. Slovenija je prvi put u svojoj je predsjedala Unijom, pristupila euro-zoni i bila
povijesti članstva u Uniji (od maja 2004), osjetila smatrana „pričom o uspjehu“ – mogla završiti na
izoliranost unutar njenih institucija i to zato što je, marginama Unije, u svojevrsnoj europskoj maga-
odbijajući kompromise blokirala ne samo pristupa- rećoj klupi.
nje Hrvatske EU, nego i jednu od zajedničkih europ- Odgovor o tome što je bio slovenski ključni kri-
skih politika – politiku proširenja Unije. vi potez istovjetan je odgovoru na pitanje u čemu
Tadašnji europski komesar za proširenje Oli Ren je Hrvatska ozbiljno pogriješila, pa tako u pri-
nastojao je krizu razriješiti medijacijskim proce- stupanju Uniji intenzivno kasni za Bugarskom i
som, a kad je tadašnji hrvatski premijer Ivo Sana- Rumunjskom. Iako su se politike Zagreba i Lju-
der 15. juna 2009, odbacio Renov prijedlog o izno- bljane u devedesetim godinama duboko razliko-
šenju graničnoga pitanja pred ad hoc tribunal, koji vale, a različite su bile i objektivne okolnosti u
ne bi sudio samo po međunarodnom pravu, a presu- kojima su države živjele, postoji jedna zajednička
du bi trebao donijeti do hrvatskoga pristupanja Uni- pogreška Zagreba i Ljubljane. Obje su države, nai-
ji, ključni policy-planeri u Uniji „distancirali“ su se me, sredinom devedesetih, kad je tadašnja Klinto-
od problema. Uslijedio je evidentno snažan nefor- nova administracija intenzivno pomagala Europ-
malni pritisak Europske pučke stranke na premi- skoj uniji da konsolidira „Novu Europu“, odbile
jera Sanadera, koji je rezultirao njegovom ostavkom važnu ponudu. I Hrvatska i Slovenija bile su pozva-
1. jula i izborom nove predsjednice Vlade Jadranke ne da se pridruže četirima srednjoeuropskim novim
Kosor. Iako je nakon 15. juna pritisak Unije na Slove- demokracijama u „Višegradskoj skupini“, koja je, kao
niju popustio, slovenski su policy-planeri osjetili sna- i skupina baltičkih republika, trebala novim demokra-
gu tog pritiska i svoju izoliranost u Uniji, a prije Sana- cijama pomoći da sinergijskim naporima brže izgrade
derova nespretna iskakanja iz pregovora, švedski demokratske institucije u svojim društvima i da se,
ministar vanjskih poslova Karl Bilt, pripremajući se ne obazirući se na druge bilateralne probleme, među-
za preuzimanje mjesta predsjednika Vijeća minista- sobno čvrsto podupiru na putu pristupanja NATO-
ra Unije, najavio je čak i aktiviranje „amsterdamskog savezu i Europskoj uniji.
mehanizma“ prema Sloveniji, mehanizma koji Europ- I Slovenija i Hrvatska tada su s visoka odbile ovaj
skom vijeću omogućuje da zemlju koja u donošenju prijedlog, uvjerene kako su demokratski deficiti nji-
odluka sustavno krši načelo vladavine prava može hovih društava daleko manji od demokratskih defi-
isključiti iz odlučivanja o nekom pitanju, ili joj posve cita Poljske, Mađarske, Češke i Slovačke. Ta samou-
oduzeti pravo glasa. Najava takvog načina spreča- vjerenost, koja se pokazala promašenom, Sloveniju
vanja slovenske opstrukcije konsenzusa o hrvat- je koštala manje nego Hrvatsku. Doduše, zbog ovog
skim pristupnim pregovorima bila je izrečena, dodu- oklijevanja Slovenija nije bila u prvom krugu prošire-
še neformalno, na Biltovom blogu, ali je odražavala nja NATO-saveza, 1999, nego mu je pristupila 2004,
prevladavajuće mišljenje među kreatorima europske ali u pristupanju EU nije izgubila vrijeme. Hrvatska
politike u tom trenutku. je, pak, NATO-savezu pristupila tek 2009. godine, ali
Nakon teške Sanaderove pregovaračke greške, još nije jasno kad će završiti proces pristupnih pre-
Bilt je inicirao europsku „šutnju“ i ostavio zemljama, govora s Unijom, a još manje, kad će pristupni ugovor
20
helsinška povelja Zapadni Balkan i Evropa
maj – jun 2010
biti ratificiran u svih 27 zemalja članica. Da je pristupi- Naivnost, neopravdana samouvjerenost i nepoznava-
la Višegradskoj skupini, Hrvatska bi sigurno bila obu- nje europskih mehanizama imaju svoju cijenu u proce-
hvaćena Ugovorom iz Nice, a tada bi, ako bi već zbog su pristupanja Europskoj uniji, ali i u zauzimanju pozi-
posljedica Tuđmanova autoritarnog režima izgubi- cije unutar Unije, upravo kao što svoju cijenu mogu
la šansu za sudjelovanje u „velikom prasku proširenja imati i unutarnjopolitički demokratski deficiti, manjka-
1. maja 2004.“, sigurno „uhvatila drugi vlak“ s Bugar- vosti nacionalne političke kulture i promašaji politič-
skom i Rumunjskom 2007. godine. ke klase.
Slovenski gubitak, međutim, nije tako mali kao što Problem na strani Hrvatske i Slovenije je činjenica
se činilo, a Slovenija ga je zapravo osjetila tijekom da njihove vlade vode dobru politiku, ali manjkavo jav-
2009. godine. Kao i baltičke republike, i „Višegrad- no zagovaraju vrednote što ih nastoje ostvariti. Takva
ska skupina“ i dalje unutar Unije funkcionira kao pra- politika ne mora biti stabilna i trajna. I Hrvatska i Slo-
gmatični savez država koje se međusobno podupiru u venija okrenule su se prema balkanskom prostoru,
europskim interesima i zato imaju bitno veći ponder. koji je u objema javnostima još donedavno bio izrazi-
Našavši se u izolaciji, slovenski su policy-planeri shva- to pejorativno tretiran, a takav zaokret u traženju rele-
tili koliko takvo trajno savezništvo vrijedi unutar Uni- vantne političke niše političke klase u objema drža-
je, a i hrvatski su kreatori politike počeli shvaćati da vama nisu uspjele izvesti do kraja demokratski. Nisu
bez trajnoga regionalnog savezništva Hrvatska kao niti pokušale svoje javnosti pridobiti za takvu politi-
članica Unije neće moći biti drugo do li mala siromaš- ku. Kad je slovenski premijer Pahor branio arbitražni
na država na periferiji, bez stvarnog strateškog znače- sporazum, vrlo je stidljivo davao do znanja da on ima
nja za EU. Jedini alat što ga Hrvatska ima, poznavanje goleme regionalne implikacije. Naime, da je on propao
je zapadnobalkanskog područja, a na tom prostoru na referendumu, to bi vodilo novim problemima u
i Slovenija može naći nišu za svoju industriju, s jed- odnosima između Zagreba i Ljubljane, a savezniš-
ne strane, ali i nišu političkog utjecaja, s druge. Pro- tvo, kakvo je zamišljeno na Brdu kod Kranja, posta-
puštena „Višegradska skupina“ tako se nametnula lo bi teško održivo. Istina, koncept takvog save-
kao obrazac suradnje, što su je slovenski premijer zništva potiskivanje je svih bilateralnih pitanja koja
i hrvatska premijerka pokušali lansirati na sastan- se ne tiču „europskih poslova“ zemalja-saveznica,
ku na vrhu na Brdu kod Kranja. Još je jedna sličnost ali hrvatsko-slovenski granični spor dobio je blo-
između tog koncepta s poviješću Višegradske sku- kadom hrvatskih pristupnih pregovora (pa i prijet-
pine. Nju je pomagala oblikovati Klintonova admini- njama novom blokadom ako bi arbitražni sporazum
stracija, koja je nastojala pomoći Europskoj uniji da propao) jasnu „europsku dimenziju“.
pripremi nove demokracije za veliko proširenje, a Značenje inicijative na Brdu, po svemu sude-
sada Obamina administracija nastoji napraviti nešto ći, daleko su bolje shvatili u Vašingtonu i Briselu, a
vrlo slično, podupirući demokratsku konsolidaciju čini se, da je ondje shvaćeno i to da Tadićev glavni
Zapadnoga Balkana. razlog odbijanja poziva na Brdo nisu bili prisutnost
Koncept „Brdskog procesa“ potpuno je drukčiji delegacije Kosova i „Gymnich format“ sastanka,
od alternative tom procesu, što je nastoji formulira- nego odbijanje modela matrične regionalne surad-
ti predsjednik Srbije Boris Tadić. Koncept Višegrad- nje. Zbog toga su nakon relativnog neuspjeha sami-
ske skupine, naime, ne poznaje pojam „regionalnog ta na Brdu i briselski i vašingtonski policy-planeri
liderstva“, pa tako, iako je, na primjer, Poljska dale- odlučili predsjednika Tadića na neko vrijeme izložiti
ko veća od svojih partnerica u skupini, niti ona sebe „gromoglasnoj tišini“, kakvoj su lani bili podvrgnu-
vidi kao regionalnog lidera, niti takav odnos prema ti slovenski i hrvatski lideri. Iz te je izolacije pred-
njoj imaju druge države. I baltičke republike svoje sjednika Srbije „izvukao“ novi hrvatski predsjednik
savezništvo organiziraju matrično, a takva su i nor- Ivo Josipović, koji je svoju poziciju prema inozem-
dijsko savezništvo i savezništvo država Beneluksa. stvu odlučio graditi u blago konfliktnom odnosu
Koncept regionalne metropole, „izvoženja stabilno- prema hrvatskoj vladi. Josipović je Tadiću otvorio
sti“ i „transfera demokratizacije“ inkompatibilan je s prostor za ponudu „asimetričnih regionalnih odno-
modelom organiziranja Europske unije, a korijen mu sa“, a liberalni dio hrvatske političke javnosti ovu je
je u prostodušnoj samouvjerenosti, jednakoj onoj otvoreniju policy-ponudu, što su je počeli skicirati
koja je svojevremeno Sloveniju i Hrvatsku nagnala predsjednici Tadić i Josipović, prihvatila objeručke,
na prezrivo odbacivanje „višegradskog savezništva“.
21
helsinška povelja Zapadni Balkan i Evropa
maj – jun 2010
odnosa njenih suseda prema njoj, nego same Bosne i Na odnose u regiji utiču i nepovoljni spoljni uslo-
Hercegovine. vi. Nakon ministarskog sastanka u Sarajevu počet-
Od svih država Zapadnog Balkana nastalih nakon kom juna postalo je jasno da se u narednom periodu
raspada socijalističke Jugoslavije, jedino se za Hrvat- ne možemo nadati zamasima čarobnog štapića. Ne
sku može reći da ostavlja utisak konsolidovane demo- možemo očekivati novi Maršalov plan za Balkan, fon-
kratije. Politički sistem se temelji na elementima kon- dovi su iscrpljeni za saniranje ekonomske krize u Grč-
stitucionalne demokratije, što je okvir koji obezbeđuje koj i za moguće krize u drugim državama Unije. SAD i
kompetitivnost političkih formacija, periodično orga- EU, kao glavni promoteri stabilizacije Zapadnog Bal-
nizovanje izbora i smenjivost vlasti. Hrvatska je osim kana, usmereni su na probleme ekonomske stabiliza-
toga, akter koji više nego bilo koji njen sused inicira i cije, a Zapadni Balkan nije središnji problem Unije. A,
radi na razvijanju regionalne saradnje. Poseta hrvat- uverenje da će Evropska unija zbog geografskih razlo-
skog predsednika Ive Josipovića Bosni i Hercegovi- ga, pre ili kasnije otvoriti vrata Zapadnom Balkanu bez
ni, tokom koje je izrečeno kajanje zbog politike pre- obzira na predviđene kriterijume, jednostavno ne stoji.
ma Bosni i Hercegovini tokom rata devedesetih i ustu- U okolnostima kakve jesu, verovatnije je da bi se Uni-
panje Srbiji prevoda dela evropskog prava, s kojim se ja opredelila za „crnu rupu“ vani, nego za „trulu jabu-
u procesu pridruživanja i pristupanja mora uskladiti ku“ unutra.
domaće pravo, samo su neki od primera pozitivne ulo- U takvim uslovima nameće se pitanje, da li posto-
ge Hrvatske u razvoju dobrih odnosa u regionu. Hrvat- ji politika koja bi uprkos nepovoljnim uslovima mogla
ska se nalazi pred zaključenjem pregovora sa Evrop- da region Zapadnog Balkana povede sa periferije. U
skom unijom o punopravnom članstvu što bi trebalo mapiranju ovog puta, usmerio bih se na ulogu i položaj
da omogući učlanjenje ove zapadnobalkanske drža- Srbije i naglasio bih neophodnost prevrednovanja
ve u EU najkasnije 2014. godine. Nije moguće ote- spoljne politike Srbije u odnosu na tri neuralgične
ti se utisku da je politika dobrosusedskih odnosa tačke: Bosnu i Hercegovinu, Kosovo i Crnu Goru.
na regionalnom nivou učvrstila osnove evropske
budućnosti Hrvatske.
U procesu evropskih integracija Srbija stoji u
Sarajevski samit
mestu. Uprkos tome što je Sporazum o stabilizaciji i
pridruživanju potpisan u proleće 2008. godine, pro- Neispunjena
ces ratifikacije ovog dokumenta tek počinje u drža-
vama EU. Na drugoj strani, Srbija nije do kraja kon- očekivanja
stituisana kao država, pitanje granica je još uvek PIŠE: VOJISLAVA VIGNJEVIĆ
nerešeno ili se drži otvorenim, a naročito je osetljivo
pitanje južne granice sa Kosovom. Osim toga, poli- Iako je najavljivana kao istorijska, konferencija
tičke elite u Srbiji su uprkos formalnom zalaganju „EU–Zapadni Balkan“ nije ispunila ta očekivanja.
za evropski put Srbije veoma sklone olakom pretva- Smatralo se da će ona pogurati, ako ne i ubrza-
ranju tako popločanog puta u antievropski. O tome ti proces integracije regiona u zajednicu evropskih
svedoči sadržina pojedinih zakona (Zakon o infor- naroda. To se nije dogodilo, međutim, Španija je, kao
misanju), ili „reformskih“ zahvata u pravosuđu (opšti predsedavajuća EU, uz podršku Italije i administra-
izbor sudija) koje je inicirala vlast u Srbiji. Srbija veo- cije iz Brisela htela (i uspela u tome) da obaveže
ma malo radi i na harmonizaciji odnosa u regionu, sve zemlje članice Unije na jasnu podršku budućno-
povremeno nastupajući i kao otvoreno remetilački sti regiona u ujedinjenoj Evropi. Budući da je samit
faktor. Osnovni kriterijum vrednovanja saradnje sa u Sarajevu koji je održan 2. juna znak da ipak proces
proširenja na Zapadni Balkan neće biti zaustavljen
novim susedima je stav susednih država o nezavi-
uprkos krizi koja je dobrano potresla EU. To se ističe
snosti Kosova. Tako se Crnoj Gori često poručuje da
i u saopštenju usvojenom na skupu u kome se kaže
je odluka vlasti u toj državi da prizna nezavisnost
da Zapadni Balkan mora intenzivirati napore da bi
Kosova desetostruko teža za Srbiju nego priznanje
ispunio neophodne kriterijume i dogovorene uslove
Kosova od strane neke daleke evropske države, pa i na putu ka članstvu u EU: „Zajednički cilj Unije i regi-
kazna koja za to sledi treba da bude teža. Politika u ona ostaće i dalje članstvo celog zapadnog Balkana
srpskoj vladi definiše se hirovima pojedinih minista- u EU“, poručeno je sa konferencije u Sarajevu.
ra, dok putovanje Srbije ka Evropi ostaje zakočeno.
23
helsinška povelja Zapadni Balkan i Evropa
maj – jun 2010
Ne bez razloga označena ka glavni problem u ova elementa srpske politike su razlog za zabrinu-
regionu, Srbija ima posebnu odgovornost prema tost i unose nepredvidivost u regionalnim razme-
susedima i prema samoj sebi. Takozvani specijal- rama. Upravo zbog toga iz Srbije može da krene
ni zahtevi, koji se na nju odnose i na koje se politič- nova inicijativa sa ciljem unapređenja dobrosused-
ka elita žali (hapšenje ratnih zločinaca i priznavanje skih odnosa na Zapadnom Balkanu i jačanja njego-
odgovornosti za najgnusnije ratne zločine), nisu slu- ve evropske perspektive. Srbija je, više nego druge
čajni hir, već merilo njenog evropskog usmerenja i države u regionu, u poziciji da konkretnim merama
sposobnosti da vodi odgovornu dobrosusedsku poli- utiče na otklanjanje nekih od izvora napetosti.
tiku. Na Srbiji je zadatak da svoje liderske aspira- Srbija bi u transformisanom spoljnopolitičkom
cije, koje su krajem XX veka doprinele pretvaranju nastupu trebalo da pruži nedvosmislenu podršku
Zapadnog Balkana u zverinjak, transformiše u kon- ne samo teritorijalnom integritetu Bosne i Herce-
struktivnu spoljnu politiku. Ona treba konkretnim govine, već i procesu njene transformacije u održi-
merama da izbori poverenje svojih suseda i evrop- vu političku zajednicu. Ovom će se cilju najviše pri-
skih partnera. bližiti ukoliko politiku pružanja asimetrične podrš-
Kako ka tom cilju? Srpsku spoljnu politiku i dalje ke jednom od entiteta BiH, zameni trasiranjem
opterećuje balast ratova iz devedesetih godina, razvoja bilateralnih odnosa sa BiH. Srbija bi tako-
posebno kada je reč o njenom odnosu prema Bosni i đe, trebalo hitno da izruči Haškom tribunalu Ratka
Hercegovini i Kosovu. Ovo su ujedno i dve najnesta- Mladića i Gorana Hadžića i da pokrene proces pro-
bilnije tačke u regionu, gde se i dalje održava zna- tiv svih koji su osumnjičeni za genocid u Srebreni-
čajno međunarodno prisustvo. Kosovu Srbija trenut- ci, a takvih je moralo biti još mnogo pored Mladića
no osporava međunarodno-pravni subjektivitet, a i Beare.
Bosni i Hercegovini se upućuju protivurečne poru- Uz svu složenost spora između Srbije i Kosova,
ke vezane za njeno unutrašnje strukturiranje. Oba život ne može da čeka na njegovo rešavanje, niti
Sa samita je poslata pre svega, poruka zemljama brzina kojom se odvijaju. Ekonomija je, znači, opet u
regiona da moraju bolje da ispunjavaju svoje oba- fokusu i zato najjače zemlje, članice Evropske unije,
veze i da sarađuju, a činjenica da novi datumi pri- pomno prate procese privrednih reformi na Zapad-
ključivanja nisu istaknuti, čak ni odgovor na zah- nom Balkanu.
tev više od 400 nevladinih organizacija iz regiona Na državama regiona je da te i takve procese ubrza-
da do 2011. godine sve zemlje dobiju status kandi- ju i učine ih kvalitetnijim. To mogu samo one same,
data, pokazala je da EU ipak nije spremna da se ćvr- svaka ponaosob – Srbija, Hrvatska, BiH, Crna Gora,
šće obavezuje prema Balkanu. Naime, javna je tajna Makedonija i Albanija. Upravo ovo je poentirao mini-
da su članice EU podeljene kada je reč o daljem šire- star spoljnih poslova Španije Migel Anhel Morati-
nju. Nemačka,Velika Britanija, Holandija i Belgija pa nos u Sarajevu: ono što EU traži, jesu reforme. Zemlje
i Francuska, ne gledaju blagonaklono na priključe- Zapadnog Balkana moraju da prilagode svoje zakono-
nje Zapadnog Balkana, odakle im je prihvatljiva još davstvo evropskom, a samo na zemljama regiona je
samo Hrvatska. Zato su naši saveznici iz Italije, Grč- odgovornost za brzinu napretka u integracijama.
ke, Španije, Slovačke ili Evropske komisije pojačali
Svakako ne bez značaja je i činjenica da su na sara-
apele da proces priključenja treba nastaviti. Do poja-
jevskom samitu za istim stolom sedeli šefovi diplo-
čanog apela došlo je upravo u Sarajevu, što je i glavni
matija Srbije i Kosova, Vuk Jeremić i Skender Hiseni,
domet skupa.
čime je probijena svojevrsna politička barijera izme-
Na samitu je istaknuto da se Zapadni Balkan suoča- đu Beograda i Prištine. Kako izvesti da Srbija pristane
va sa velikim izazovima u vezi sa vladavinom zako- na učešće na konferenciji, uz prisustvo Kosova, bio je
na, reformom administracije i sudstva, borbom pro- glavni problem za čijim se rešenjem grčevito traga-
tiv korupcije i organizovanog kriminala. Ta pitanja su lo gotovo do samog početka samita. Formula je pro-
ključna za funkcionalnu demokratiju i ekonomiju i u nađena u isticanju samo imena učesnika bez drugih
najvećoj meri uslov za priključenje Evropskoj uniji. S oznaka, pa su stoga neki posmatrači skup okarakte-
tim u vezi valja spomenuti da će ubuduće za ocenji- risali neformalnim. No, time je skup izbegao sudbinu
vanje spremnosti za dobijanje statusa kandidata za prethodnog, na Brdu kod Kranja, koji je propao zbog
zemlje iz regiona biti važniji kvalitet tih procesa nego nedolaska Srbije.
24
helsinška povelja Zapadni Balkan i Evropa
maj – jun 2010
političkih elita da ih riješe, približiće region svom gla- doista spremne za članstvo, tako da i EU reagu-
vnom cilju, a to je pristup do Evropske unije i NATO”, je bolje na prijem novih zemalja članica kao puno-
kazao je slovački šef diplomatije Miroslav Lajčak u pravnih i stabilnih partnera. Pomozite nama, pobor-
intervjuu podgoričkoj Pobjedi uoči nedavne posjete nicima proširenja EU, da na osnovu vaših dobrih
Crnoj Gori. rezultata argumentujemo vaš skori ulazak uprkos
On smatra da je međunarodna konferencija o evro- skepticima”, naveo je Lajčak.
pskoj perspektivi regiona, koja je održana u Sara- Ako sa relevantih adresa (Lajčak je bio prvi
jevu 2. juna, potvrdila buduću punu integraciju regio- čovjek međunarodne zajednice u BiH i Solanin
na u evropske strukture i otvorena vrata Evropske izaslanik povodom crnogorskog referenduma o
unije za zemlje Zapadnog Balkana. Slovački diploma- nezavisnosti, 2006. godine) stižu vrlo jasni savjeti,
ta upozorio je da uprkos želji za integracijom cijelog na političkim elitama je da se manu politikanstva
regiona Zapadnog Balkana, ne treba računati da će i pokušaju konstruktivno ući u rješavanje zajed-
sve zemlje stići do EU samo na osnovu te želje. ničkih problema, koliko god oni bili duboki.
„Nakon 10 godina, Unija je prvi put potvrdila evro-
psku perspektivu regiona Balkana, ali je potrebno Sidro
konstatovati da postoji spremnost za različite ste- Na listi izazova s kojima se susrijeću zemlje regio-
pene približavanja Evropskoj uniji. Stoga, zaključke na je i problem organizovanog kriminala i korupcije,
konferencije u Sarajevu nije moguće smatrati zaga- na šta permanetno upozorava Brisel. Kriminalci su
rantovanim članstvom. Zemlje-aspiranti bi trebalo od ranije izuzetno dobro umreženi i privrženi „regio-
dalje da rade na ispunjavanju potrebnih kriterijuma, nalnoj saradnji” jer „biznis” kojim se bave ne pozna-
na sprovođenju reformi, kako bi dokazale da su one je granice. To su, čini se, shvatili svi u regionu.
Neko manje ili više deklarativno. Uspješna regionalna ispred nosa. Onda je slijedilo prebacivanje odgovor-
saradnja u ovoj oblasti, bez ostatka, direktno će utica- nosti: dok je osumnjičeni cirkulisao od Švajcarske do,
ti na to kako će se svaka zemlja pojedinačno nositi sa kako se pretpostavlja, Južne Afrike, sve vrijeme je Beo-
pipcima koje je podzemlje pustilo širom nekada jedin- grad upirao prst u Crnu Goru. Paralelno je zaplijenjena
stvenog jugoslovenskog prostora. Šarićeva imovina prodavana na licitaciji. Prije presude.
Učinci u toj oblasti lako su mjerljivi, prostora za U toj borbi protiv organizovanog kriminala, ratu-
retoričke egzibicije je malo, ali one ne jenjavaju u, kako ju, dakle, saveznici dokazujući se, kao na pozornici,
se to popularno kaže, javno objavljenom ratu organi- pred zainteresovanom trećom stranom – međunarod-
zovanom kriminalu. Do te mjere javnom da se posred- nom zajednicom. Redovno se lopta iz ofsajda prebacu-
stvom medija, slučajno ili ne, emituju stvari koje utiču je u komšijsko dvorište. Više se energije troši na doka-
na brojne afere, sam tok krivičnih postupaka, a u novi- zivanje i spočitavanje ko se gdje i pod čijim pasošem
nama bodu oči upozorenja nalogodavcima zločina da krio (makar i na nivou insinuacije) nego na realne prob-
se sklone, pritaje ili promijene dlaku. leme. Kampanja je zaglušujuća, a ni približno egzotična
Pokazao je to i regionalni, bolje rečeno, svjetski poput zvukova vuvuzela u koje možda duva osumnjiče-
slučaj Šarić koji je opteretio relacije između Podgorice i ni Šarić.
Beograda. Problem je dobio više političku nego pravnu
konotaciju. Dogodilo se da Beograd od prvog komšije, Kantar
zbog navodne sumnje u spremnost na saradnju, skri- Mehanizmi koje je Evropa postavila ne trpe preči-
va policijske akcije i pokušaje da u inostranstvu uhap- ce niti improvizacije na putu integracija. Umnožava se
si Darka Šarića. To je dovelo do toga da Šarić ne bude lista obaveza i zadataka na svakom stepeniku prema
uhapšen u Crnoj Gori, a srpskom pravosuđu odšeta EU. Deklarativno busanje u prsa ostaće bez tona.
Ako su građani Srbije nešto pametniji posle skupa Srbija priznaje međunarodnu civilnu i vojnu upravu na
u Sarajevu, to je zbog zaključka da nije teško sedeti Kosovu i teži da izuzetu pokrajinu jednog dana vra-
sa predstavnicima Prištine u istoj prostoriji, za istim ti pod svoj suverenitet. Svaki psiholog će vam reći
stolom. Vuk će reći da je žrtvovao sve, ili da je bio da se težnja gotovo nikada ne realizuje ako nema
pionir novih odnosa, u zavisnosti od toga kako stva- komunikacije.
ri krenu, ali Skender nije glasno disao, nervozno sti- Apstrahujmo za trenutak civilizacijske norme i vrati-
skao olovku, šuškao papirom, niti drmao konferencij- mo se zastareloj teoriji da su Albanci drugačija bića,
ski sto. Ako su im se pogledi i slučajno sreli, niko nije nedostojna prava na samoodređenje i samooprede-
piljio ili kolutao očima. Bio je to običan diplomatski ljenje, dočim su Srbi cveće Evrope, sa izgledima da
skup. Svako je rekao svoje, a onda su se jednostav- se izdignu do statusa izabranog naroda. Stalno se
no razišli. govori o Srbiji kao lideru. Mi smo nešto kao prirodne
Pitanje koje, naravno, ostaje je zašto je bilo toliko vođe. Vođe imaju zadatak i dužnost da vode. Voditi se
teško sesti sa predstavnicima Prištine prvi put. Od može ličnim primerom i poverenim pravom upravlja-
Beograda do Prištine ima 360 kilometara. Živeli smo nja. U prvom slučaju, komunicira se lična vizija, sme-
zajedno u Srednjem veku. Živeli smo zajedno pod oto- lost i pravednost. U drugom slučaju, komunicira se
manskom upravom. Živeli smo zajedno u svim Jugo- mudrost, umešnost i razboritost.
slavijama. Većina na Kosovu je proglasila nezavi- Treća opcija je da izigravamo napuštenog supružnika.
snost. Pa, zašto ne razgovaramo sa Prištinom: zato Slomljeno srce čest je izgovor kada želimo da se uda-
što ne priznajemo proglašenu nezavisnost, zato što ljimo od nekoga. Ipak, u moderno vreme, i iza brač-
verujemo da su Albanci niža rasa, ili zato što izigrava- ne zajednice ostaju prava i obaveze, do kojih može-
mo napuštenog supružnika? mo komunikacijom i odlukom suda. Sud u retkim prili-
Recimo da sledimo zvaničnu matricu i dovodimo u kama može naložiti supružnicima kako da se odnose
pitanje legitimitet i jurisdikciju tela koje je done- jedno prema drugom i prema živim bićima i materijal-
lo odluku o proglašenju nezavisnosti Kosova. Srbi- nim i nematerijalnim zajedničkim interesima. Srbija
ja, pojednostavljenim jezikom, veruje da na Koso- možda veruje u to da će odluka Međunarodnog suda
vu nije bilo tela koje je ovlašćeno da proglasi neza- pravde urediti odnose između Srbije i Kosova. To je
visnost, niti ga može biti. Bilo bi dosledno, dakle, da smelo, ali nije razborito.
27
helsinška povelja Zapadni Balkan i Evropa
maj – jun 2010
Kada je o Crnoj Gori riječ – već na jesen biće Savjet za stabilizaciju i pridruživanje je, dakle,
poznato da li je stigla do nivoa da postane kandi- istakao važnost regionalne saradnje, koja je ključ-
dat za EU. Za sada, osim prigovora da u oblasti pra- ni element procesa. Ta se stavka ne pominje bez
vosuđa treba dodatno poraditi, kao i u oblasti borbe razloga jer je, sa svim aspektima, saradnja nemi-
protiv korupcije, signali su pozitivni. A rok provjere novnost ovog prostora koji je, bez obzira na sve
nije daleko. razlike, nastao iz „istog šinjela”. Na taj naš „usud”
Prilika da se definiše stepen napretka Crne Gore ukazao je prije godinu, na skupu u BiH, češki šef
kao i da se ukaže na predstojeće obaveze bio je diplomatije Karl Švarcenberg . Primijetio je da EU,
sastanak Savjeta za stabilizaciju i pridruživanje bez obzira na razlike u dinamici ispunjavanja uslo-
između EU i Crne Gore održan u Luksemburgu. Evro- va za članstvo u EU, ovaj region i dalje doživljava
pski komesar za proširenje Štefan File je naglasio kao cjelinu, što je za njega logičan pristup.
tada, da je Crna Gora ispunila ključne političke krite- „Često sam čuo da postoji neki strah kako bi
rijume i da je „glatko” sprovela Prelazni sporazum. On Evropa ovdje željela obnoviti neku Jugoslaviju. To
je obećao da će mišljenje Evropske komisije o sprem- nije istina. Dok mi u centralnoj Evropi sarađujemo,
nosti Crne Gore da postane kandidat biti „pravedno, dok baltičke ili nordijske zemlje sarađuju, zemlje
uravnoteženo i objektivno”. BENELUX, ako hoćete, nema razloga da ne sarađu-
Predsjedništvo Evropske unije, kako je saopšte- ju i zemlje ex Jugoslavije. To je naročito važno za
no nakon sastanka, pozdravilo je ulogu Crne Gore u ekonomiju, jer je to jedan od ciljeva kako regional-
regionalnoj saradnji, naglasilo dobre međunacionalne ne tako i evropske saradnje”.
odnose i zatražilo punu implementaciju dijela zakono- Treba li napomenuti kako primjer Češke i Slo-
davstva koje se odnose na oblast vladavine prava. vačke potvrđuje da znaju o čemu pričaju.
Čitava mistifikacija navodnog prava Srbije na suvere- Skup u Sarajevu, u zgradi koja je, eto, ostala posle
nitet nad Kosovom i odbijanja komunikacije sa Prišti- nasumičnog granatiranja grada koje su u dužem peri-
nom stvorena je da bi se odložili neophodni koraci u odu izvodile srpske snage pod komandom genera-
procesu legitimacije državnosti same Srbije. Srbija do la Ratka Mladića, autora popularnih dnevnika čiji
današnjeg dana nije usaglasila granicu ni sa jednom redovi bivaju prihvaćeni kao istoriografski zaključak,
od bivših jugoslovenskih republika, 19 godina nakon bio je takođe prilika da iz bliza uverimo u sopstve-
formalnog razdruženja SFRJ. Zahvaljujući Kosovu, a nu nevažnost i ispraznost politike koja nam je servi-
donekle i nestabilnoj situaciji u BiH, ne zna se dokle rana. Dok smo se mi bavili planiranjem prvog susre-
suštinski seže uticaj centralne vlade u Beogradu. Ono ta Vuka i Skendera, ozbiljne zemlje bavile su se sani-
što je, možda važnije, je da vlada nije dosledna u pri- ranjem posledica grčke finansijske krize i dodatnom
meni zakona i da ne postoji jasan zakonski okvir. regulacijom tržišta kapitala. Negde je objavljeno da
Istina je da ovi problemi, odnosno dilema država ili više od deset kompanija koje imaju sedište u Evro-
imperija, nisu novi. Sadašnja vlada ih je nasledila od pi imaju trenutno veću tržišnu kapitalizaciju od bru-
prethodne, prethodna od prethodne, i tako do doga- to društvenog proizvoda Srbije, dok gotovo stotinu
đaja sa početka ratova na prostoru bivše Jugoslavi- kompanija sa sedištem u Evropi ima veće godišnje
je. Srbija se trudila i da učestvuje u ratovima i da oču- prihode od BDP naše zemlje. Kad bi se prema količini
va privid normalnosti. Iz današnje perspektive, uči- novca subjekata rangirale vesti, Srbija bi se tri-četiri
nila je sebi lošu uslugu, jer generacije nisu sposobne puta godišnje pominjala u večernjim dnevnicima i još
da razlikuju redovno od vanrednog. Politika, posebno poneki put među kuriozitetima. Sledeći put kad Vuk
politika prema susedima, vodi se na temeljima laten- bude razmišljao o susretu sa Skenderom, mogao bi
tnih ili zamrznutih sukoba. Iako je mnogo toga uči- da uzme to u razmatranje.
njeno na privođenju Srbije vrednostima i merilima Inače, Vuk i Skender su nasumično odabrana ime-
moderne Evrope, pa i na njenom podržavljenju, poseb- na predstavnika Beograda i Prištine. Ona se pukim
no u smislu zaokruživanju poreskog i carinskog siste- slučajem poklapaju sa imenima ministara spolj-
ma, jedan broj građana misli da je normalno da ne nih poslova. Ne postoje nikakvi posebni razlozi za
komuniciramo sa Kosovom, da podrivamo integritet izbor tih imena, kao što ne postoje ni posebni razlo-
Bosne i da omalovažavamo Crnu Goru u svemu što zi da drugi članovi vlada Srbije i Kosova ne održavaju
radi. redovnu komunikaciju.
28
helsinška povelja Zapadni Balkan i Evropa
maj – jun 2010
Albanci. U taj mah, i usred svadbenog rituala, u kuću sin Uliks napisao je svojevremeno da su na njegovo
upadaju žandari na konjima i odvode mladoženju kao povlačenje uticali „raspad Jugoslavije, strašan bra-
nekog roba, „da prti sneg“. toubilački rat, uništenje Vukovara, bombardovanje
Vladajuća politička koalicija je pokazala razu- Dubrovnika, dugogodišnja opsada Sarajeva, rat na
mevanje za svoje uzajamne bolove. Samo za bolo- Kosovu, bombardovanje Jugoslavije…”
ve Albanaca nikada nije bilo razumavanja. Oni su za Bata Živojinović je mudro prokomentarisao Beki-
našu zvaničnu politiku i javnu scenu nepostojeći lju- movu smrt: ” Poznajući ga, mogu da kažem, da je to
di, nevidljivi. Istina, kad negde u Srbiji bude zapa- političko samoubistvo”.
ljena ili polupana pekara nekog Albanca stiže zva- Koliko je naših političara, ali i istoričara pokuša-
nična osuda, ali ne tako davno, za vreme Koštunici- lo da mirno, strpljivo i mudro, dijalogom, razreši kom-
ne vlade, marširao je kroz centar Beograda neki svet plikovani kosovski čvor? Efekti otrovne propagan-
koji je poručivao: „Nož, žica, Srebrenica...“ i ono stra- de koja traje već dvadesetak godina još rađaju svo-
vično „Ubi, zakolji da Šiptar ne postoji...“ Niko ih nije je opasne plodove, obe pozicije su duboko radikali-
zaustavljao. zovane. Pogrešna politika na Kosovu i prema Kosovu
Na jednom predavanju u Domu omladine mudri izgleda da je rešena da istraje do potpunog poraza.
Desimir Tošić je svojevemeno pomenuo jedno svo- Naš ministar inostranih poslova obilazi zemlji-
je davno putovanje na Kosovo, kada je kao dečak, nu kuglu sa porukom „Kosovo je Srbija“ i trijumfal-
išao na školsku ekskurziju na Kosovo. Kada se vra- no poručuje „još jedna zemlja neće priznati Kosovo“.
tio u Niš, otac ga je pitao kako je bilo. Rekao je ocu Aplaudiraju mu i vlast i opozicija. Jeremić uvek govo-
da tamo svi govore albanski i da nigde nije video ri samo o teritoriji, nikad o većini ljudi koja tamo živi.
Srbe sem u Prištini. Da li zaista objektivno čitamo Ministar je istrajan: ovih dana poručuje da „nema
istinu o balkanskim ratovima. I koliko uošte zna- popuštanja“ u politici prema Kosovu „šta god da
mo o tome? Raseljavanje, naseljavanja, ugnjetava- bude“. Jeremćeva izjava u javnosti nailazi na odo-
nja, odmazde... Za jedne je posle onih krvavih rato- bravanje, samo pojedini usamljeni glasovi upozo-
va na početku XX veka Kosovo oslobođeno, za dru- ravaju da je promena politike Srbije prema Kosovu
ge okupirano. neizbežna.
Kao da u debelo uvo zvanične Srbije nisu mogli da O mentalitetu Albanaca, o njihovom običajnom
uđu glasovi pojedinih naših retkih istoričara (češće pravu, dragoceni doprinos su dali Srđan Kara-
istopričarki!) koji godinama pokušavaju mirno i argu- nović i Miki Manojlović sjajnim filmom „Besa“.
mentovano da ukažu na važne nijanse u tvrdnji da je Redak potez koji bi možda mogao da doprinese
Kosovo uvek bilo Srbija i da će zauvek tako ostati! uspostavljanju prekinutih veza izmedju Albana-
Naš veliki problem je prekrajanje istorije i laži. ca i Srba, da nije zvanične politike, skupih, upor-
Teoretičari „dobrog nacionalizma“ za sve isklju- nih i beskrajnih „jeremićijada“ koje samo raspiruju
čivo optužuju Albance, pa čak i za Miloševićevih mržnju i produbljuju etničku distancu.
„deset kravavih godina“. Po njima, da su Albanci Bekima su sahranili uz zvuke „Ode radosti“.
izlazili na izbore mogli su u stupicu saterati Milo- Tako je želeo veliki glumac. Ipak, Betovena su
ševića, ali ta „nelojalna manjina“ to nije htela, jer nadjačali gorki stihovi pesme „Čovek peva posle
kako kažu, „šta bi oni bez njega“? rata...“ Bekimov testament.
Ta škola mišljenja poručuje da ostati bez Koso- I kako reče Rade Šerbedžija: ljudi nas ne zadu-
va „znači umesto srca u grudima nositi krvavu žuju samo svojim delima nego i svojim životima.
rupu“. To je onaj patetični krešendo Koštuničine Bekim je poput antičkog heroja imao snage da se
poruke da je Kosovo srce Srbije. ne povija pred stihijskim zlom i zlim vremenima i
I još jednom da citiram Tošića: Srbi nikada nisu da ode uspravna čela...
razumeli Jugoslaviju... Od ujedinjena 1918. činjeni Da li se taj pucanj dovoljno jasno čuo? Da li
su prestupi prema drugim narodima... je bar načas nešto promenio? Da li se iko nakon
toga zamislio?
GODINE RASPLETA
Neki prijatelji su pokušavali da Bekima nagovo-
re da se vrati na scenu, pred kamere. Ostao je pri
svojoj odluci da u ovoj zemlji više ne glumi. Njegov
33
helsinška povelja masovne grobnice
maj – jun 2010
jedan je oslobođen (Milan Milutinović), a policajcu viso- Izabrani saveti nacionalnih zajednica
kog ranga (Vlastimir Đorđević) se sudi.
U sudovima Srbije niko nije pravosnažno osuđen za
ubistva kosovskih Albanaca. Suđeno je nekolicini polica-
Manjine odgovornije
jaca nižeg ranga. Četvorici je za slučaj Suva Reka, a koji
su poslušali naredbu „Krećite, šta čekate, ubijajte, vozite...
od države
„ prvostepenom presudom udeljeno ukupno 68 godina PIŠE: PAVEL DOMONJI
zatvora, za ubistvo trojice braće Bitići prvostepenom pre-
sudom dvojica policajaca su oslobođena. To je desetogo- Početkom juna pripadnici nacionalnih manjina u
dišnji pokajnički bilans demokratskih vlasti. Srbiji su konačno, izašli na birališta da izaberu svo-
Od 46 članova porodice Beriša pobijenih u martu 1999. je nacionalne savete. Od 19 nacionalnih saveta, 16
godine u Suvoj Reci, 37 je otkopano u Batajnici. Među nji- je birano na neposrednim izborima, a tri uz pomoć
ma beba od 12 meseci i žena u osmom mesecu trudnoće. elektorskih skupština. Samo u jednom slučaju izbo-
U Batajnici je nađeno više delova tela nego ljudi. ri će morati da se ponove, jer elektorskoj skupštini
U Miloševićevom kabinetu u martu 1999, sastančili su, za izbor makedonskog nacionalnog saveta nije pri-
kako je izvestio američki nedeljnik „Njuzvik” osim doma- sustvovao dovoljan broj elektora. Na izbore je, pre-
ćina, Vlastimir Đorđević-Rođa, načelnik Resora javne bez- ma dostupnim podacima, izašlo više od polovine
bednosti, Radomir Marković, načelnik Resora državne upisanih birača (237.792, od 436.334 birača). Mini-
bezbednosti, kome nije ni suđeno zbog ratnih zločina i star Svetozar Čiplić je ocenio da su se izbori odvijali
Vlajko Stojiljković, ministar policije, samoubica. Kamio- u demokratskoj atmosferi i na najbolji mogući način
ni-hladnjače sa Kosova koje su vozila „službena lica” je (?), a zadovoljstvo rezultatima izbora nisu kri-
proglašen državnom tajnom „Dubina II”. Mrtvi Albanci li ni oni koji su, kako se ispostavilo, ostvarili bolje
sa Kosova u Srbiju transportovani su kamionima koji su rezultate, nego što su očekivali.
oteti Albancima. Operaciji „Dubina II” morao je da pret- Junskim izborima je okončano dubiozno i iregu-
hodi zločin „Dubina I”. larno stanje u koje su dovedeni pripadnici manji-
Petorica članova porodice Krasnići iz kosovskih na, zbog nesposobnosti države da na vreme done-
Meja u kojima je 27. aprila 1999. ubijeno najmanje sto se zakon kojim bi se regulisao izbor nacional-
muškaraca su identifikovani u Batajnici, Srbija. U Bataj- nih saveta. Kada je prošle godine zakon napokon
nicu su dovezeni preko Rožaja, Crna Gora. donet, u javnosti su se mogle čuti ocene da se nji-
Zvanična Priština tvrdila je krajem aprila da je 18. me ne proširuju manjinska prava, ali da je načinom
grobnica Albanaca jezero Perućac. izbora saveta i upisivanjem u posebne biračke spi-
Mediji u Srbiji tih dana su javljali samo da je najruž- skove Srbija načinila presedan, ne samo u regionu,
niji jezerski prizor 5000 kubika otpada, koliko se iz nego i u Evropi, da je postala brend i lider, te da je
jezera Perućac pokupi godišnje. Za jezero u nacional- u normativnom pogledu, imajući u vidu usvojene
nom parku zainteresovano je jedino Ministarstvo život- zakone i ratifikovane međunarodne konvencije, na
ne sredine. Mediji su najavili i regatu na jezeru od 15. do nivou zemalja zapadne demokratije.
17. jula sa takmičenjima u preplivavanju jezera, kuva- Po zakonu, nacionalne savete je moguće bira-
nju riblje čorbe, te sajam zdravlja i rekreacije uz „celod- ti na dva načina – neposredno, putem izbora i
nevni zabavno-muzički program”. Dani izabrani za rega- posredno, preko elektorskih skupština. Da bi se
tu i opštenarodno veselje poklapaju se sa danima kada organizovali neposredni izbori potrebno je, naj-
su se u susednoj Srebrenici združene snage Srbije i RS pre, formirati posebne biračke spiskove. Kada je o
upinjale da čim pre ispune plan ubijanja 8372 dečaka, spiskovima reč, nisu svi pripadnici manjina sma-
muškaraca i staraca Bošnjaka. trali da su posebni spiskovi neophodni, niti su svi
„Kako da živiš u zemlji gde se spotičeš o nesahra-
njene kosti najbližih”, pita Česlav Miloš, pesnik koji
je više od polovine života bio emigrant. Deo emigra-
cije je proživeo u državi sa osam priznatih religija, a
deo u državi kojoj je zabranjeno da od građana priku-
plja podatke o nacionalnosti i rasi. I tako od Francuske
revolucije 1789.
helsinška povelja
35
maj – jun 2010
Političke poruke
izbora za nacionalni
savet Bošnjaka
PIŠE: SAFETA BIŠEVAC
Savez elita
PIŠE: NIKOLA SAMARDŽIĆ
pokazuju promene u bošnjačkom političkom korpu- Recesija je doprinela zaoštravanju ekonomskih i poli-
su, ali teško je pomisliti da u to iko veruje. Predizbor- tičkih prilika, u kojima se održao kontinuitet društve-
na kampanja predstavnika tri liste je bila pre svega, ne, kulturne i moralne dezintegracije. Taj kontinuitet
politička i obilovala je različitim obećanjima, optuž- uspostavljen je atentatom na premijera Đinđića, plan-
bama i zamerkama, uglavnom Zukorliću da zloupo- skim državnim udarom koji je osnovica novog poret-
trebljava versku funkciju i osećanja Bošnjaka. Sem ka. Zato se ta tajna tako brižljivo čuva, u podzemlju,
bošnjačkih političara, ministar za ljudska i manjinska u čaršiji, u akademijama i portama, u državi. Zahva-
prava Svetozar Čiplić se takođe izjašnjavao na temu ljujući političkom uspehu zaverenika, ali i samom
povezanosti vere i nacionalnih saveta. Predsednik tranzicionom konceptu koji je, mireći se s kriminal-
Boris Tadić je, uz poziv manjinama da izađu i glasa- nim nasleđem Miloševićevog režima, podržavala sva-
ju 6. juna podsetio da je Srbija sekularna država. Bila ka od vlada nakon njegovog pada, srpska vladajuća
je to i pre dve godine, ali tada DS nije bila „gadljiva” elita postala je povlašćena kasta koja uživa nepode-
na Zukorlićevu versku funkciju već je, štaviše, tražila ljenu podršku konzervativne, populizmom i naciona-
njegovu podršku na predsedničkim i parlamentarnim lizmom zatrovane društvene osnovice, zastrašenog
izborima. Ministar Ljajić nije učestvovao u kampa- srednjeg građanstva i evropske administracije.
nji, ali su predstavnici SDP na terenu koristili opro- Liberalizacija viznog režima uklonila je jedno od
bane metode, asfaltiranje ulica, na primer. Mini- sredstava neposrednog pritiska na pripadnike eli-
star Ugljanin se poslednjih dana kampanje aktivi- te koji su, svojim tranzicionim plenom, zapravo pri-
rao, te je govorio na rođendanu Islamske zajednice pali strukturi evropskog društva.
koju predvodi Adem Zilkić, a onda uručio predsed- Poreklo se ne zaboravlja lako, niti se zanema-
niku Borisu Tadiću plaketu bošnjačke zahvalnosti. ruje poreklo novog bogatstva. Bez obzira na isto-
Da izbori nisu bili i politički, malo je verovatno da rijsko iskustvo, šovinizam, rasizam i ksenofobija
bi Tadić dobio priznanje takve vrste. I to usred pre- ponovo su zajednički duhovni sadržaj kojim elite
dizborne tišine. podanicima kompenziraju odustvo vladavine pra-
Muftija Zukorlić je uspeo da kao glavnu, namet- va i političkih i ekonomskih sloboda. Novu srpsku
ne dilemu da li su Bošnjaci za ministre ili za njega rasnu, kulturnu i istorijsku izuzetnost promovišu
i dobio najviše glasova. Najviše, ali ne i apsolutnu ministri, oligarsi, narodni poslanici, mediji, kulturni
većinu. Ukoliko želi da postane predsednik nacio- i obrazovni sistem u celini, nekad izričito, a obič-
nalnog saveta Bošnjaka biće mu potrebna podrška no porukama koje se čitaju između redova. Antili-
i van njegove BKZ, što znači da će morati da sara- beralno zakonodavstvo koje je pokrenula većina
đuje sa drugima. Ukoliko, uz to, zaista želi da se ministarstava onemogućilo je iskorak u svim važ-
nametne kao politički predstavnik Bošnjaka mora- nim domenima. U poređenju s kompetencijama i
će da pokuša da ne ponavlja greške prethodni- sposobnostima ministara i ministarstava, parla-
ka. Bošnjaci su najpre euforično godinama glasa- ment je vilajet primitivizma i loših namera. Prva
li za Ugljanina, onda su se pre dve godine masov- među sudijama, naložila je prisluškivanje svojih
no okrenuli Ljajiću. Očigledno su ih obojica razoča- kolega, u okolnostima u kojima su se sudije i tuži-
rali, a neće biti dobro ako Zukorlić bude samo treći oci birali ukrštanjem kadrovskih listi svih parti-
u nizu. ja okupljenih u vladajućoj koaliciji, sa onom koju
je sastavila tajna policija. Taj prvorazredni skan-
dal, koji je dospeo na evropsku reviziju, u kojoj će
se verovatno zataškati najvažnije činjenice, nije
slučajno nastao u opštem kontekstu dogovora da
se zaustavi proces koji bi doveo do nalogodavaca
atentata na premijera.
helsinška povelja
39
maj – jun 2010
U Srbiji politička volja većine ukazuje na inerciju izmeštena izvan područja vladavine prava i jasnih
ogromne, neprosvećene i nejasno profilisane druš- demokratskih procedura.
tvene strukture, koja je ostrašćena u zanosu kolek- Politika, ekonomija i javno mišljenje postali su
tivne samozaljubljenosti, i sumnjičava u odnosu deponija niskih poriva, bednih karaktera i banal-
na budućnost reformi. Kao da je utonula u beskraj- nih ličnosti. Poplave afera, skandala i stupidnih
nu nirvanu egalitarizma. Otuda se crpu nepresušna izjava, potopile su smislenost i analize, i traganja,
nadahnuća nacionalizma, koji je zapravo, transpo- u uspostavljenom sistemu, za ostvarivim rešenji-
novana socijalna uranilovka. U zaštiti svojih mono- ma. Bulevarska štampa postaje verodostojnija od
pola, elite se udvaraju elementarnim, arhetipskim „građanske“. Tako je Kurir zabeležio da je port-
emocijama. Time se zatvara jedan začaran krug. I parolka DS izjavila da je privatizacija kompanije
tu je koncentrisana gotovo sva politička, ekonom- Večernje novosti i uloga medijske grupacije VAC u
ska i kulturna stvarnost: najniža prosečna primanja tom procesu pitanje za nadležne institucije, a ne
u ovom delu sveta, milion nezaposlenih, funkcional- za „političku elitu“. „Jedino što povodom ovog slu-
no nepismeni i profesionalno neobučeni, kao domi- čaja možemo da kažemo je da to pitanje nije za
nantan sloj među radno sposobnim, mladi zatrovani političku elitu, nego za relevantne organizacije i
nacionalizmom, ksenofobijom i rasizmom, frustrira- institucije koje treba da se bave legalnošću pri-
ni pod pristiskom nepodnošljivog nasleđa poraza i vatizacije koja je izvršena, strukturom vlasničkog
zločina srpske politike, ogroman udeo državne svo- kapitala i optužbama koje se iznose“.
jine u društvenom kapitalu, u značajnom delu kri- U odgovoru nema pomena o monopolima, o
minalna i nekvalitetna privatizacija, opšta kvaziso- sprezi institucija i oligarha, o potrebi da se medij-
cijalna, pseudoevropska i nacionalistička retorika, sko tržište privatizuje i liberalizuje. To su sve važ-
kontaminacija žalosnim uticajem eksponiranih jav- na politička pitanja.
nih ličnosti, visoka korupcija i nizak stupanj eko- Prioritet je, međutim, stvarnost u kojoj je
nomskih sloboda, brutalni, ničim ometeni monopoli, nastala jedna nova nomenklatura. U toj stvarno-
mogućnost prodora oligarhijskih i kriminalnih utica- sti postaje nevažno da se na izvesnim tačkama
ja u regulatorna tela, korozija načela vladavine pra- kriminalna kampanja protiv nemačke kompanije
va, karteli i u domenima koji su naizgled demono- podudara sa onom koja je prethodila atentatu na
polizovani (mob. telefonija). premijera Đinđića. Pojavili su se i neke istovetne
U međuvremenu se nisu ispostavila izvesnim ličnosti. Hapšenje Miloša Simovića i Sretka Kalini-
predviđanja da će Srbija dobiti stabilan parlamenta- ća, koji su pri samom vrhu poternice za organizatori-
ran sistem. Izgubile su se jasne razlike između vla- ma atentata na premijera Đinđića, uzbudilo je duhove
sti i opozicije. Nisu definisana politička načela i pri- onih koji su odmah počeli spinovati javnost. Tvrdi se
oriteti, niti razgraničeni državni resori. Vlada je odu- kako oni ne mogu imati saznanja o političkoj pozadi-
stala od intenzivne zakonodavne inicijative, koja je ni atentata. Predočen je i navodno dokazni materijal
srž predpristupnog procesa, dok se EU optužuje da da je Simović učestvovao u ubistvu novinara Slavka
nema iskrene namere, da je umorna i mrzovoljna. Oli- Ćuruvije. Verovatno kako se, u ponovljenom postupku
garsi su uvedeni u domene odlučivanj, presuđivanja ne bi mogao pojaviti u ulozi zaštićenog svedoka. U
i izvršenja, politička elita, opet, u deobu tranzicionog svakom slučaju, istovetni milje je kriminalizovanjem
plena. Jedina važna promena koja je nastupila nakon nemačke kompanije podsetio na metode medijske
izbora je u nestanku političkih strujanja koja su se pripreme atentata na premijera.
zalagala za jasne vrednosti, i samo u tome su poli- To ubistvo se ne može zatrti sopstvenim ponavlja-
tičke devedesete definitivno zatvorene. Uprosečava- njem. Ono je sad poput ugašenog reaktora, koji tinja,
nje, međutim, nije izvedeno jačanjem institucija, niti i nikad se neće ugasiti.
jasnim nacionalnim pomirenjem. Šešeljevci i građani Kreacija takve elite, to je malo, zatrovano, zagu-
postali su, bez mnogo razlike, smetnja i „međunarod- šljivo, konfuzno, besperspektivno društvo koje se u
noj zajednici“ i njenim nastojanjima da Srbiju uljudi u sivoj masi niščih i parija, divi onim nedodirljivim za
dugom procesu pregovaranja sa osloncem na optimi- koje ipak smatraju da su „svi isti“, ali im prepušta-
zam i dobru volju, bez obzira na njena većinska uve- ju legitimitet, gotovo svesni da ne raspolažu stvar-
renja i stanje institucija, i oligarsima kojima je poče- nim izborom. Društvena dezintegracija je u međuvre-
la da odgovara politička stabilnost, ali ona koja je menu marginalizovala i osujetila onaj građanski sloj
helsinška povelja
40
maj – jun 2010
koji je nakon prelomne godine u kojoj su se odigra- je, najverovatnije, razrešiti samo izvan njenih grani-
le Srebrenica, Oluja i Dejton, u naredne pola decenije, ca, ne samo zbog činjenice da je Srbija postala pro-
izneo prvi talas demokratskih promena. Ti su se lju- blem od onog trenutka kad je odlučila da svoje gra-
di poslednji put pojavili, ćutke, očajni, zgranuti, i nje- nice, umesto da ih ukida, pomera silom. Ali je usme-
govim neprijateljima, i nekima od njegovih prijatelja, renje Turske na Bliski istok, Iran ili Rusiju više tak-
na poslednjem ispraćaju ubijenog premijera. Ti ljudi tičko nego strateško, i ono je pre svega postavlje-
više ne postoje u našoj javnoj politici. Nije sazreo, od no na osnovicu koja ukazuje na stvarni prioritet koji
tada, politički i moralni autoritet, mislim i na ličnosti je u odnosima sa EU. Novi regionalni partneri sigur-
i na organizaciju, koji bi zastupao njihova očekivanja, no neće žrtvovati evropsku budućnost zbog ovdaš-
potrebe, vrednosti, ideale. Sve je teže prevoditi kodo- nje korupcije i koketiranja sa zločinačkim pedigreom.
ve savremene evropske civilizacije na ovdašnji poli- Zamor evropskog proširenja ne odnosi se na kolaps
tički rečnik, tako da poruke budu i iskrene i razumlji- vladajuće koalicije u Srbiji koji je nastao usled neza-
ve i opšte prihvatljive. dovoljstva u podeli plena i prinadležnosti koje ula-
Od izuzetne važnosti je interpretacija najnovije žu oligarsi, takođe pritisnuti krizom na tržištu koje
prošlosti, koja budućnost odvlači u sopstvenu prova- su, kao uvoznički monopolistički paraziti, isisali do
liju, u podzemni svet političkih ličnosti koje su opsta- rubova ekonomske izdržljivosti i finansijske stabilno-
le u kulturi otimačine, nasilja i smutnje. Taj podzemni sti. S 2,5 miliona svojih sunarodnika u Nemačkoj, Tur-
svet ima neodoljivu snagu i za one koji su načela slo- ska sebi ne može prirediti luksuz, koji uživa Srbija, da
boda i političke etike zastupali u kontekstu slobod- ruglu izlažu nemačku drugu po veličini medijsku kom-
nog političkog domena koji se u čaršiji može skupo paniju, ili, u pojedinim slučajevima, njenu naciju.
preprodati. Ako se Srbija i kreće u smislu uspostav- Srbija iziskuje čista rešenja. Predsednik nije
ljanja jednostavnijeg partijskog i parlamentarsnog politički analitičar, on je lider. Predsednik je dobio
sistema, i taj proces se odvija isključivo na tržištu jasan politički mandat, na samim izborima, koji mu
koje ljudske sudbine pretvara u berzansku robu. nalaže da se zaustavi na sopstvenoj nizbrdici na
Odnos prema prošlosti istovetan je odnosu pre- kojoj otkriva bolećivost u odnosu na minorne koali-
ma budućnosti. Odnos prema istini istovetan je cione partnere i materijalnu dobit klijentele, i dalje
odnosu prema demokratiji. Kad predsednik Tadić zanemarljivu u odnosu na stupanj iskušenja nepo-
pominje nepristojno bogate, on gotovo da abolira sredne budućnosti i ogromne potrebe društva da
istoriju nasilja, monopola, zločina, sve do naruče- se u svakom smislu transformiše. Ako je Srbiji do
nih ubistava, u kojoj je ta moralna kategorija pre- 2020, potreban stabilan kontinuitet jasne evrop-
rasla u duh i materiju čije su merne jedinice egzak- ske orijentacije, takav prioritet ne podrazumeva
tan ekstrakt orijentalne despotije čija su oni esen- apsolutnu toleranciju korupcije, laži, primitivizma,
cija. Kad predsednik Tadić poziva EU da se odre- nekad i bezrezervnog kršenja ljudskih prava. Sve-
di prema evropskoj budućnosti Zapadnog Balkana, dočanstvo tog složenog pitanje svakako je postu-
on kao da zaboravlja da je EU pozvala države regio- panje u odnosu na pritvorene i optužene za ubi-
na da se u proces uključe, s njima ušla u konkretne stvo francuskog navijača. Ako zaista postoji odgo-
ugovorne odnose, i sa Srbijom, i nekoliko im puta vornost i na evropskoj strani, ona je potpuno jasna
obećala i podršku i pomoć, i izvesnost, jedino nikad kad mediji prenesu da su korumpirani političa-
nije izričito napomenula, ili nedovoljno jasno, da je ri, oligarsi i intelektualno podzemlje dobrodošli na
to nemoguće ostvariti u autarhiji tržišnih monopola evropskim berzama, tržištu novca i nekretnina, ili
i najgorih političkih ideja, u kojoj su sudije policajci, u ambasadama. Ovdašnji pojam elite, u tom smislu,
a policajci sudije. ne bi smeo da ima obavezujuće dejstvo. Na to je
Od izuzetne je vrednosti popuštanje odnosa već podsetio izvestilac Evropskog parlamenta za
u regionu, političkom, ekonomskom i kulturnom Srbiju Jelko Kacin: „Vest o povlačenju VAC iz Srbi-
obnovom jugoslovenskog prostora. Od izuzetne je je, baca tamnu senku na nedavno usvojenu odluku
vrednosti novo partnerstvo s Turskom. Od izuzet- Saveta ministara za spoljne poslove EU da počne
ne je vrednosti drugi odlazak predsednika Tadića u ratifikaciju SSP u nacionalnim parlamentima drža-
Srebrenicu. Nemoguće je bilo koje političko rešenje va članica EU“.
koje bi se moglo izvesti izvan konteksta jugoslo-
venske paradigme. Enigmu političke Srbije moguće
helsinška povelja
41
maj – jun 2010
istrazi o tome ko je sve i čime doprineo da se premi- moraju da podmire makar sada kada je Koštuničina
jeru izrekne smrtna presuda. garnitura politički skrajnuta i nema, bar se tako čini,
Ovih dana je Boro Banjac, nekadašnji šef UBPOK nikakvih prepreka (osim ako se pod tim ne podra-
i jedan od glavnih kreatora policijske akcije Sablja zumeva savezništvo sa Miloševićevim socijalistima
nakon ubistva premijera, potvrdio neke činjeni- i Tadićeva strategija nacionalnog pomirenja) da se
ce koje su svojevremeno novinar Miloš Vasić i Vre- stvori politička volja. Odnosno, da Miljko Radisavlje-
me obelodanili, a zbog čega su bili predmet konstan- vić koliko sutra ispuni obećanje i pokrene novi ciklus
tnog sudskog maltretiranja. Izjavio je u Insajderu da istražnih radnji kako bi se locirali glavni inspiratori i
transkript razgovora „Zemunca“ Dejana Milenkovi- organizatori Đinđićevog ubistva.
ća Bagzija i njegove advokatice Biljane Kajganić zai- To se, nažalost, još ne dešava, a nema ni nekih
sta postoji i da je suština tog razgovora (u Grčkoj) u čvršćih nagoveštaja da će se uopšte desiti. Kao da je
pokušaju tadašnjeg ministra policije Dragana Joči- vlast u Beogradu zatečena brzinom događaja i koli-
ća i šefa BIA Radeta Bulatovića da lažnim svedoče- činom (ne)službenih novih informacija posle obra-
njem jednog od atentatora na premijera protiv glav- čuna dvojice istaknutih pripadnika – ubica „zemun-
nog zaštićenog svedoka stvore „pravne pretpostav- skog klana“ u Zagrebu i njihovog potonjeg hapšenja,
ke“ da se proces Đinđićevim ubicama prekine.To je pa možda procenjuje da li bi bilo korisnije da sače-
vreme, kako kaže danas Vasić, političkog pokrivanja ka da mafijaši „progovore“, odnosno odrade posao
glavnih aktera zločina, ali i vreme kada je vlada Voji- koji je država prethodno morala samoinicijativno bar
slava Koštunice pokrenula opsežnu kampanju pro- da pokuša. S druge strane, ostaje bez pravog odgo-
tiv specijalnog suda i specijalnog tužilaštva. Jedan vora dilema, da li je i koliko spremna da se uhvati u
za drugim ređale su se izjave: ministar pravde Stoj- koštac sa mogućnošću da opsežna istraga dovede
ković je tražio da se specijalnu sud ukine, ministar do jako neugodnih otkrića o eventualnoj umeša-
policije Jočić da se pokrene nova policijska istraga nosti nekih državnih organa, tajnih bezbednosnih
o Đinđićevom ubistvu, direktor policije Milošević službi, pre svega, nekih bivših i sadašnjih državnih
kako je „optužnica na staklenim nogama“. To je i funkcionera i pojedinaca iz krugova crkve i kru-
vreme kada su, uprkos mnogim zahtevima i u pasr- pnog kapitala. To su, zasad, uglavnom, medijske
lamentu i u javnosti, izostali odgovori vlasti kako spekulacije nakon prve runde saslušavanja Kali-
se (uz čiju logističku podršku) i gde skrivao prvo- nića i Simovića. Ipak, nije teško uočiti i simptome
optuženi Ulemek Legija. Ostala je i misterija kako izvesnog straha od rasplitanja misterije „političke
se bivši komandant Crvenih beretki predao, pogo- pozadine“ atentata i mogućih reperkusija po uku-
tovo u kontekstu njegove izjave da je to učinio „jer pnu političku i društvenu scenu Srbije, koji „evrop-
ima poverenje u Koštuničinu vlast“. Zapravo, sve skoj koaliciji“ naprosto vezuje ruke.
je bilo zamišljeno tako da se obori optužnica i tra- Bilo kako bilo, tek javnosti u Srbiji, posebno
gična smrt Zorana Đinđića pripiše njegovom, kako onom njenom delu koji uporno insistira na istra-
se iz krugova vlasti i njihovih medija često isticalo, živanju političke pozadine, preostaje da još neko
antipatriotskom i kriminalnom delovanju. vreme sačeka sledeći potez vlasti, koja bi treba-
Iako je u toj vlasti jedno, ne baš tako kratko vre- lo da se konačno izjasni da li je priča o atentatu
me participirala i Demokratska stranka, a u među- definitivno završena izricanjem pravosnažnih pre-
vremenu je i njen lider Boris Tadić bio izabran za suda direktnim egzekutorima, ili će se krenuti u
šefa države, koji je vrlo uspešno kohabitirao sa opsežniju istragu ne bi li se utvrdilo – ko je, zapra-
premijerom Koštunicom, u javnosti nije zabeležen vo, ubio Zorana Đinđića. Taj deo javnosti se ujed-
ni najbenigniji pokušaj da se sa te pozicije (koali- no nada da advokat Srđa Popović nije u pravu
cionog partnera) izdejstvuje pokretanje istrage o kada ovih dana kaže da mnogo ne veruje u spre-
političkoj pozadini. Šta je kumovalo jednom, uslov- mnost vlasti da se stvar istera na čistac, da je na
no rečeno, indiferentnom ponašanju DS, čiji je lider delu „džentlmenski sporazum“ da niko nikoga ne
bio Zoran Đinđić – nemogućnost da se sa Đinđiće- dira, odnosno prećutna abolicija svih onih koji su
vim najogorčenijim protivnicima postigne kompro- na bilo koji način odgovorni za tragičnu sudbinu
mis (izostanak političke volje) ili, pak, strah demo- premijera.
krata da bi prerevnosna istraga mogla otići preda-
leko – ostaje nam u nasleđu kao dug koji DS i Tadić
helsinška povelja
43
maj – jun 2010
njegova politička delatnost uticala, ali i da ponudi način otvorili stara pitanja i ukazali na nove uglo-
odgovore na pitanja njegove društvene percepcije i ve posmatranja prošlosti.
stalne ideološke utilitarizacije. Utvrđujući kontekst
koji je usmeravao njegov rad i preispitujući posle- ***
dice odluka koje je donosio, u fokusu istraživanja Iako prisutan u javnom diskursu i u moru publici-
tako su se našli ideologija socijalizma i društvo koje stičke literature, Josip Broz Tito i njegovo nasleđe
ju je predstavljalo. još uvek su nedovoljno kritički preispitani u nauč-
Od glorifikacije do satanizacije, percepcija Josipa noj literaturi i akademskim krugovima. Savreme-
Broza Tita je ne samo održavala već i konstituisala ne humanističke nauke u Srbiji su se začuđuju-
jugoslovensko i društva koja su nastala raspadom će malo – gotovo na marginama – bavile utvrđi-
Jugoslavije. Odnos pojedinaca i grupa prema njemu vanjem faktografije i analizom Tita kao komplek-
uvek je izražavao ili preslikavao strujanja u društvu, snog istorijskog fenomena. Već i navedena kon-
stavove elita, istoriografiju…. Upravo stoga, skup je statacija nužno je probudila istraživački interes,
imao za cilj da ponudi tumačenja proizašla iz novih posebno kada se ima u vidu da su kroz odnos
čitanja istorijskih narativa i podstakne dalja istra- prema Josipu Brozu Titu (bilo da je glorifikovan,
živanja. Više od 70 istraživača iz 15 zemalja (Bosne ignorisan, marginalizovan, ili satanizovan) legi-
i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Češke, Francu- timisane političke i ideološke podele, pravdane
ske, Hrvatske, Indije, Makedonije, Nemačke, Rusi- ekonomske odluke i konstituisani društveni siste-
je, Sjedinjenih Američkih Država, Slovenije, Srbije, mi vrednosti. Intrigantna je svakako i činjenica da su
Švajcarske, Velike Britanije) radilo je u četiri pane- se kontroverze oko njegove ličnosti i simbola umno-
la („Josip Broz i Tito u javnom prostoru“, „Napušta- žavale gotovo geometrijskom progresijom na prela-
nje margine: jugoslovenska spoljena politika i Josip zu XX u XXI vek, kao i utisak da su poslednjih godina
Broz Tito“, „Tito, Jugoslavija i Jugosloveni: unutraš- idejna sukobljavanja oslabila u meri u kojoj je na glo-
njopolitički i kulturni kontekst“ i „Kultura sećanja“). balnom nivou postala evidentna kriza levice i sma-
Analizirani su postulati jugoslovenske spoljne politi- njena „opasnost“ od socijalizma. U tom smislu čak i
ke, specifičnosti bilateralnih odnosa, kao i percepcije aktuelna, gotovo žovijalna i banalna idealizacija Tito-
Tita i Jugoslavije u hladnoratovskom svetu. Sagledan ve ličnosti kroz otkrivanje detalja njegovog privatnog
je uticaj Tita kao simbola na konstituisanje jugoslo- života pružila je mogućnost dubljih promišljanja.
venske zajednice i njene svakodnevice, njegovi ideo- Decenijama slavljen i istican kao centralna ličnost
loški okviri i politički angažman u zemlji, kao i odnos jugoslovenske države i ideologije koja je počivala na
sa političkim saradnicima i protivnicima. Paralelno promociji ideologije bratstva i jedinstva i socijalistič-
su predstavljene i analize procesa (de)konstrukcije kog patriotizma, Tito je u godinama raspadanja Jugo-
herojskog narativa unutar koga je stvaran centralni slavije dobio čitav spektar pežorativnih karakteristi-
simbol jugoslovenskog zajedništva. Do kraja godine ka. Bez obzira u kom pravcu su se kretala predstav-
predviđeno je izdavanje zborniku radova u kome će ljanja njegove ličnosti i političke delatnosti, preovla-
se naći izlaganja učesnika konferencije, među koji- đivale su paušalne, neizdiferencirane ocene, koje su
ma su bila neka od najeminentnijih imena naučnika i uvek nametane kao neupitne i opštevažeće. U tako
naučnica koji se decenijama bave istorijom Jugoslavi- formiranim monolitnim simbolima najjasnije su se
je i socijalizma, ali i mlađih istraživača koji su na novi ogledala društva koja su ih stvarala. Upravo stoga
helsinška povelja
46
maj – jun 2010
Kadrovi koji
analize procesa identifikacije, ili distanciranja od
Tita, potenciranja, ili ignorisanja njegove delatnosti i
rešavaju sve
značaja, pružile su mogućnost tumačenja u kojima su PIŠE: NASTASJA RADOVIĆ
glavni objekat zapravo postali društvo i njegove elite.
U procesu prevođenja Tita iz sfere političkog u sferu Da li je Slobodan Milošević nekada razmišljao o
naučnog, nužno je bilo pružiti kritičke ocene brojnih budućnosti svoje partije? Sem protokolarnih govo-
tumačenja koja su se kretala u širokom rasponu – od ra na partijskim kongresima koji su svi bili po istom
promocije „oca nacije“ do njegove potpune negacije. šablonu (sem poslednjeg, u januaru 2000), SPS je
Bilo je, potrebno precizno istražiti okolnosti u kojima njemu bio što i Josipu Brozu Titu SKJ. Tek „okućnica“.
je, kroz identifikaciju sa Titom snažena empatija unu- SPS, staro-nova stranka, napravila je prvu veliku vla-
tar jugoslovenskog socijalističkog društva, kao i one sničku tranziciju: „dokapitalizacijom“ sa SSRN Srbi-
u kojima se distanciranjem od njega kao od drugog i je, postala je vlasnik velikog dela partijsko-državne
potpunog stranca, težilo uspostavanju nepremostive imovine. Ko je hteo partiju na novootkrivenom nebu
distance prema Jugoslaviji i socijalizmu. višestranačja, morao je da saradjuje sa vladajućom
Naučna konferencija Tito: Viđenja i tumačenja nomenklaturom (SK Pokret za Jugoslaviju, pa i SRS),
ponudila je kritičke ocene izmenjenih tumačenja i ili da nađe druge izvore prihoda.
ponudila odgovore na pitanje koliko su ona bila
rezultat naučnog sazrevanja, ili pak ideološke kon- NASLEDSTVO I MIRAZ
verzije i uspostavljanja nove dominantne (ovoga O vezama Miloševićeve partije i drugih strana-
puta nacionalne) paradigme kroz koju je vredno- ka koje su se brojale na desetine manje-više aktiv-
vana prošlost. Nemoguće je svakako zanemariti i nih, povremeno se sazna ponešto. Kao sa radikali-
značaj smene generacijskih zajednica sećanja. Tra- ma, ali je taj deo tajne partijske dinamike još uvek
umatična iskustva iz devedesetih godina XX veka jedna od velikih državnih tajni. Malo je verovat-
izmenila su, naime, perspektive i očekivanja mla- no da je jedino pri razvijanju infrastrukture SRS
dih generacija i suočila ih sa potrebom zauzimanja Milošević pomagao, a da je opozicija koja se stal-
angažovanog političkog stava i delovanja. U centru no pokazivala ne samo nejedinstvenom u neka-
takvog angažmana neminovno se našla i potreba kvom opozicionom cilju prema jednoj diktatu-
određenja prema Josipu Brozu Titu. ri, već i uvek spremna da sa SPS napravi korisnu
Zbog svega navedenog, gotovo se nametnula kombinaciju. Pokazalo se, međutim, da su i dobit-
potreba otvaranja akademske debate koja je poku- ničke stranke nakon 5. oktobra, naučile nešto od
šala da ukaže na „inventovanu sumnju“ u sve kon- SPS: kad dobijaš izbore, kad imaš kontrolu nad pri-
stitutivne elemente jugoslovenske socijalističke vatizacijom i snagama bezbednosti, ništa više nije
zajednice kao osnova na kome je izvršena njena neprijatno, politički promiskuitetno, zbog glasača
dekonstrukcija. Zamišljena kao podsticaj naučnom neprihvatljivo...
dijalogu na različitim nivoima analize, konferencija Ponekad nam tek vremenska distanca može
je govoreći o jednoj ličnosti zapravo odslikala druš- baciti jasno svetlo na događaje koji su pretrpa-
tvo. Kritičko vrednovanje promene istorijske para- vali prošlost. Vrh Miloševićevog SPS, sem nje-
digme i procesa izgradnje novih tradicija, pred- ga samog, više puta je pokazivao nezadovoljstvo
stavlja preduslov za razumevanje procesa raspa- odnosima te stranke i JUL Mirjane Marković, zbog
da Jugoslavije i konstituisanja postjugoslovenskih čega je bilo i nekoliko partijskih čistki među naj-
društava. Upoređivanjem javnih i privatnih viđe- bližim Miloševićevim saradnicima.Ako se složimo
nja, oficijelnih i alternativnih tumačenja Josipa Bro- da je SPS, bez obzira na veliko osipanje članstva i
za Tita i uočavanjem njihovih prožimanja, odnosno još veće napuštanje birača, održao na okupu ljude
negiranja, otvoren je prostor za šire analize društa- sličnih političkih stavova kao i prvobitni SPS, zani-
va proisteklih iz raspada Jugoslavije – njihove proš- mljivo je da nije bilo većih otpora Dačićevoj odlu-
losti i vizija budućnosti za koje su se opredelila. ci da sa Tadićevom DS, ne samo uđe u tehničku
helsinška povelja
47
maj – jun 2010
U SENCI
KOLUMBOVE
STRANKE
PIŠE: GORDANA PERUNOVIĆ FIJAT
Sednicu saziva SO Kikinda, 10. maja, kikindska, nekadašnja radikalska a zatim naprednjačka
uslovno rečeno, javnost čekala je u napetom sta- uzdanica, koja je pokušala da se vrati u SRS ali je
vu – visokom startu. Proneo se, naime, glas da tač- odbijena, a ni u DS je nisu primili. Kikindski hobi–
ke dnevnog reda naslovljene kao „podnošenje izve- analitičari tvrde da je prelazak iz SNS u DS razu-
štaja Opštinske izborne komisije povodom pre- mljiv: DS je, naime, sada vlast. Što se tiče prelaza-
stanka mandata odbornika SO Kikinda“ i „donoše- ka u DSS, ni tu ne manjka objašnjenja: bivši radi-
nje rešenja o potvrđivanju mandata odbornika SO kali koji su najpre otišli u SNS razočarali su se
Kikinda“ znače da se naprednjaci vraćaju. Radi se kad su shvatili da SNS nije po njihovom mišlje-
o sedamnaestoro članova SNS koji su kao članovi nju dovoljno nacionalistička, kozervativna i antie-
SRS osvojili mandate 2008. godine, pa prešli u SNS, vropska stranka. Uzgred, nisu u njoj dobili pozici-
čime su izgubili mandate. Prema njihovom očekiva- je koje su očekivali prelaskom, a u SRS ne mogu
nju – trebalo je da ponovo zauzmu mesta u opštin- da se vrate, jer ih bivši istomišljenici ne primaju
skim klupama. Naprednjaci su otvoreno i radosno natrag (bilo je pokušaja), pa utočište traže u DSS
slavili, govoreći glasnije nego obično u svim kan- koja im sa svojim programom i čelnicima nekako
celarijama u kojima rade još otkako su kao radi- uliva najviše poverenja, šta li. Onima koji istraja-
kali zaposleni i pobednički se pozdravljajući i oku- vaju ili se upravo učlanjuju u SNS uopšte ne sme-
pljajući na trgu u centru Kikinde. Već su se raspo- ta gomila krivičnih prijava protiv Branislava Blaži-
redili ko koje direktorsko mesto zauzima, ko koju ća, bivšeg predsednika Opštine a sadašnjeg pred-
funkciju. Pripadnici ostalih političkih opcija, naro- sednika OO SNS, niti to da su neki od njegovih
čito onih koje vrše vlast u gradu, bili su očekivano saradnika već osuđeni, što ih ne sprečava da i dalje
uzdržani u davanju bilo kakvih izjava; senka stran- zauzimaju odlična mesta u administraciji Severno-
ke koju je Miloš Šibul, agronom, privatni preduzet- banatskog okruga, na čije čelo je opet došao socija-
nik i predsednik GrO LSV Kikinda nazvao „Kolum- lista, Vladimir Ilić, umesto Branislava Bajića, demo-
bovom strankom“, jer su presvučeni radikali odjed- krate. Naprednjaci su se zakratko ućutali posle sed-
nom, 2010. godine, otkrili zapad i skroz – naskroz se nice SO, da bi se u subotu 15. maja okupili na hitnoj
evropeizovali, lebdela je nad gradom i još lebdi. Kad, i tajnoj sednici svog opštinskog odbora, baš dok je
međutim, na sednici SO samo je dvoje odbornika DSS Kikinda bila u znaku Noći muzeja, i odlučili da u sep-
zamenjeno novima. Svetozar Vukmirica, odbornik, i tembru preuzmu vlast. Sadržaj tajne sednice znao je
Olga Kovačević, odbornica DSS prešli su u SNS, pa su ceo grad već sutra ujutro (nedelja je u Kikindi pijačni
umesto njih odbornici DSS postali Ilinka Đuran, pro- dan). Onda su naprednjaci ušli na sednicu SO Kikin-
fesorka srpskog jezika i književnosti u penziji, neka- da 31. maja, zahtevajući da se obrate odbornicima.
dašnja direktorka Ekonomske škole u Kikindi, i Vladi- Šandor Talpai (SVM), predsednik Skupštine opšti-
mir Pudar, diplomirani pravnik. Za kratko vreme, evo ne, pozvao je saziv da glasa da li da se naprednja-
i novih momenata: nekoliko istaknutih članova i čla- cima da reč. Odbornici su ovaj predlog glatko odbi-
nica SNS prešlo je u DS i DSS. Kao primer se navo- li. Naprednjaci su demonstrativno, a kako bi druga-
di Mladen Koprivica, član SRS, pa SPS, pa opet SRS, čije, izišli iz sale, najavljujući da će i dalje da dola-
da bi septembra 2008. prešao u SNS, a maja 2010. u ze na sednice i traži mandate. Samo se stanovniš-
DSS... ko se ovde snađe, svaka mu čast... i poveo sa tvo nešto naročito ne trza na sve novosti koje čuje.
sobom, kako tvrde bolje obavešteni, celu ekipu čla- Može biti da je oguglalo, posle svih pretumbacija, kri-
nova SNS, ranije SRS, u kojoj je i Blagoje Krajinović, za, šokova i svakovrsnih političkih egzibicija i više ih
helsinška povelja
50
maj – jun 2010
Profesori i studenti
Poslanica
filolozima, iliti was
soll es bedeuten
PIŠE: SRĐAN JOVANOVIĆ MALDORAN
ih. Na pozornici Kikinde još se drži ekipa „Kikin-
dskih“ i Željko Bodrožić, koji je zadržao oštro pero Neverovatno je šta je na ovim prostorima važno,
i spremnost da kritikuje i primi kritiku – i nekoliko a šta nije. Obrazovanje, napredak, filozofija, nau-
„malih krugova“ istomišljenika okupljenih uglavnom ka – ove instance nikada nisu bile od preteranog
u nevladinim organizacijama, koliko je uopšte osta- značaja. Und das liegt auf der Hand, natürlich. Isto
lo od njih. Onog časa kad su strani donatori poče- tako, ni vesti o njima se ne vide često kao važ-
li da sarađuju s državnim institicujama, gotovo sav ne. A članak Lidije Kujundžić (obavezno pogledaj-
nevladin sektor u Kikindi prestao je da funkcioni- te: http://liduss.blogspot.com/2009/11/slucaj-aka-
še, jednostavno zato što nije imao novca a podrš- demika-grubacica.html), čiji sadržaj i temu ovde
ku domaćih centara moći nije obezbedio ni ranije, ni želim da predstavim, najverovatnije je od mnogo
kasnije. veće važnosti nego format (blog) u kojem je pre-
„Nekad sam se angažovala u NVO sektoru, jer zentovan. Pitaću unapred – zašto ovakve stva-
mi je to davalo osećanje da se nisam predala, a sad ri nisu došle na svaku televiziju, u svake novine?
je moje osnovno osećanje bespomoćnost. Nekad Zašto ovo dolazi u formi bloga i nekoliko članaka
je sve bilo zabranjeno, sad je sve dozvoljeno, može u NIN? Was soll es bedeuten?
ulična akcija, može ekološka tribina, ali, niko ne Razlog je jednostavan: nikoga nije briga za
obraća pažnju! Obezbedimo fotografije opasnog obrazovanje i akademiju. Nacionalizam i posete
otpada u okolini Kikinde – nadležni nam kažu ’to Gani, Gabonu i Gvatemali su ipak važniji, kao i
nije opasan otpad’. Obratimo se svim institucijama, trošenje državnog budžeta u režiji Vuka Jeremića.
sve nas lepo sačekaju, ali, nijedna ništa ne preduz- Zadržavajući majušne tračke nade da ipak
me. Niko neće ničega da se prihvati, neće ni da anali- nekakve profesionalnosti u domaćoj akademiji ima,
zira taj otpad koji nas može podaviti i otrovati“, kaže rešio sam da ispitam „slučaj akademika Grubačića“.
Biljana Iličić, aktivistkinja ekološkog udruženja „Eko- Nažalost, ništa pozitivno nisam našao, a daleko od
dolina“, jedna od osnivačica svojevremeno vrlo avan- toga da to i nisam očekivao (uvek vredi naglasiti:
gardne Ženske alternativne radionice, podsećajući čast izuzecima). Ipak se mi nalazimo daleko od
na iskustvo da su stabla u Kikindi u vreme radika- realnosti, wo sich die Füchse gute Nacht
la sačuvana od seče samo zahvaljujući aktivistima sagen. Pogledajmo šta nam kaže članak
koji su čuvali svako drvo. Primeri aktivizma, pravog Kujundžićeve. Der Fisch stinkt vom Kopf her. U
građanskog angažmana, retki su i sve ređi. Polovi- četvrtak, 26. novembra 2009, SANU je primila nove
nom maja opštinu Kikinda je zadesila nova eko–kata- članove. Jedan od njih je i dekan Filološkog fakulteta,
strofa: odjednom je zahladilo do 7 stepeni Celzijuso- poznati germanista na ovim prostorima, prof.
vih, kiša padala danima, još jednom su mnoge stari- Slobodan Grubačić, bekannt wie ein bunter Hund,
je kuće, naročito na periferiji grada i u Ruskom Selu, inače doktorirao na Hajneu. Die Sache hat ein Aber,
pale pod naletom vode sa svih strana, njive su se ipak se tu nalazi i Catch 22 – a to je da je Grubačić
pretvorile u bare, a kanali u poplavu. To je za neko optužen da je plagijator. Nein, das ist nichts zum
vreme razbilo apatiju – barem kod onih kojima je ova Lachen. Kako Kujundžićeva navodi, anonimno pismo
promena klime uništila kuće. Pano sa najavom pro- se pojavilo u Akademiji („Plagijator kuca na vrata
mocije knjige „Nemci u Vojvodini“ neko je razbio. O Akademije“), u kome je u detalje obrazloženo kako je
novootkrivenoj masovnoj grobnici u Raškoj niko nije Grubačić plagirao Ludviga Vitgenštajna i Dobrosava
govorio. Ali, grafit „Demoni – izvršili smo genocid“! Smiljanića u svom delu „Aleksandrijski svetionik“ (po
stoji i dalje. rečima Kujundžićeve, „duplo golo” plagirano – zwei
helsinška povelja
52
maj – jun 2010
Umesto eseja
Sipa označitelj
PIŠE: NENAD DAKOVIĆ
organizujte tribine, radite nešto. Ne može se ništa Otkuda sipa? Prošlo je neko vreme od kada sam
preko noći postići. Rom ist auch nicht an einem Tag ovo stvorenje video u emisiji BBC na dnu okeana
erbaut worden. Ne može vam niko ništa ako se u svom okolišu. Zec nije samo ono što mrda uši-
držite zajedno. Nemojte da protestujete zato što ma nego to što mrda ušima zajedno sa svojom
ste lenji! Zbog jednog monstruozno neprofesional- okolinom, napisao je Plesner u knjizi čiji je naslov
nog sistema, na katedre srbistike se upisuju „Čovek“. Ali problem i jeste u ovoj razlici. Za nas
individue sa 50-60 poena sa prijemnog ispita, dok je sipa samo jedno od „bića“, ali bez ove razlike.
na katedrama poput skandinavistike često ni 85 Ustvari, prošlo je neko vreme od kada sam ovo
nije dovoljno! Da li je to normalno? Eto, razloga za stvorenje video na jednom od kanala televizije,
pisanje peticija. Ovo je Srbija, ta, gde ste, o, koja je sada digitalna i moja fasciniranost, opči-
patriote, zar ne bi trebalo najbolji da studiraju baš njenost ovim bićem je nešto splasnula, ali ovaj
taj Veliki Srpski Jezik? Daleko bilo... a srbistika nije utisak o neverovatnoj drugosti njenog sveta i nje
ni nauka, sve se nešto čini, makar sudeći po onima same – nije prošla. Sipa je, pretpostavljam meku-
koji se njome bave. Kada se govori o Stefanoviću šac sa izuzetnom sposobnošću da se menja i da
Karadžiću, govori se o „Vuku” (O, Vuče!), kao da su na taj način začara svoj plen koji potom ubija svo-
srbisti sa njime kafenisali i u provod išli... Zamislite jim otrovnim pipcima, čak i velike rakove. Sipa je
da govorimo o Johanu, a ne o Geteu. Zamislite da se „ubica“, ako ovaj nominativ u njenom svetu uop-
priča o Vilijemu (jeste li čitali išta od Vilijema?), a ne šte ima neko značenje. Snimljena iz blizine sipa je
o Šekspiru. Mir raucht der Kopf! A poznati lingvisti čudovište – označitelj, a ne znak.
(ko li im dodeljuje dezignacije „poznatih“), uglavnom Ovde postoji granica između dva sveta: sveta
ćute kada se srbistički diskurs odvoji od realnosti i koji znači i sveta, materijalnog sveta – označitelja
ode putevima ultrancionalizma. Ostalo je samo u kome nema znakova, jedno ovi neizvesni i arbi-
nekoliko članova Odbora za standardizaciju trarni označitelji – sipe koji su spontane razlike,
srpskog jezika da digne glas protiv besmisla. Toliko i ili kreacije a ne identiteti. Logocentrizam ne uspeva
o srbistici. A što se tiče i samog Filološkog u svojoj želji da identifikuje ova bića iz drugog sve-
fakulteta... možete i da svratite do „studentske ta i njihove neverovatne metamorfoze. Sipa je zato
službe” odmah pored aule u glavnoj zgradi, samo da kraj našeg logocentrizma i sinhronije i svedočanstvo
bi vas divne šalterske službenice (kako beše, naše neverovatne uobraženosti. Sipa je kraj filozofi-
nervosus šikanorum pausae?) oterale u je i ulazak u postfilozofiju, koja je ostavlja na miru na
tri-lepe-šargarepe, jer nisu popile svoju sedamnaestu ovoj granici među svetovima: biologije i značenja, koji
kafu sat vremena posle šesnaeste pauze. Ako vam se ne mogu razumeti, na ovoj tački „apsolutne indi-
treba spisak položenih ispita, morate sačekati ferencije“ između realnog i idealnog. Zato je Šeling a
nekoliko dana (i platiti nekoliko hiljada dinara) za ne Hegel, poslednji filozof jedne metafizike subjektiv-
nešto što se može uraditi doslovce za deset sekundi. nosti, jer je sipa ovo nemetafizičko biće – označitelj –
Mit der Dummheit kämpfen Götter selbst koje nikada neće postati subjekat. Bez vere i jezika.
vergebens, kako reče Šiler. Ako ste student, niko vas „Neiscrpne su metamorfoze mog mrtvog oca“,
neće poštovati. Ako ste dobar student, sudbina vam napisala je Julija Kristeva (moja Julija iz mog „ Ogle-
je još gora. Mladi se, ipak, ovde ne poštuju. Das Ei will da o sablasnom“) u svojim razgovorima objavljenim u
kluger als die Henne sein, ta kako to da dozvolimo! knjizi „ Neverovatna potreba da verujemo“, kao da su
Svratite i do toaleta na Filološkom fakultetu, tek da to ove sipine metamorfoze, o kojima ću tek govoriti,
omirišete smrad. Postavite tamo samo jedan sapun, ako bude bilo vremena.
pa se vratite sutradan da biste videli da ga nema. Problem je u tome što ne postoji nikakav logo-
Ich weiss nicht, was soll es bedeuten...oder? centrički, refleksivni, hermeneutički most između
ova dva sveta: sipa i ljudi, semantike i semiologije
helsinška povelja
54
maj – jun 2010
ili označitelja, jer jezik nije refleksivan, ili „dom smi- veliko živo telo koje roni i ubija. U tom smislu, oni –
sla“, kao što je verovao Gadamer. Gde je u jeziku naša označitelji su čuvari naše vitalnosti. Mi živimo zahva-
sipa? Da je Gadamer bio u pravu svi bismo bili hege- ljujući označiteljima. U svetu gramatike, boga i smi-
lijanci i mrtvi, mrtvi i ludi – a naša spontanost i kre- sla sve je već mrtvo. Bog postoji, zato što postoji gra-
ativnost, koja dolazi iz jezika koji je područje arbi- matika, pisao je Niče. Ali, sipa je ovaj „drugi jezik“ bez
trarnosti (proizvoljnosti) i razlika, ili označitelja a ne gramatike. I bez „smisla“.
boga logosa – bila bi uništena. U ovom svetu smisla – mi znamo ili ćemo znati da
Hermeneutički obrt je zato obrt, odnosno udalja- smo odavno mrtvi. Kao Dekart. Kada bi smisao bio
vanje od hermeneutike, a ne obrt unutar ili prema jedina naša dimenzija, mi bismo već bili mrtvi. Jedino
hermeneutici ili jeziku. Diferencijalni obrt prema ovim označitelji žive i posle naše smrti. Jedino zahvaljujući
sipama – označiteljima bez označenog. Onome što je njima, mi smo u stanju da živimo bez obzira na pro-
živo, a ne svet mrtvih referenata ili identiteta i znaka blem smisla, humanizma ili filozofije. Sokrat koji igra
bez prelaza. Hermeneutika nije svet jezika. Refleksiv- nije filozof nego sipa koja se menja i živi u svetu kao
ni svet. Postoji mnogo svetova. Postfilozof nije mono- Gregor.
filičar. Označitelji su glasni i njihova igra nije jedino Evo, kako Frojd objašnjava nastanak govora, jer
jezik. Semiologija nije lingvistička, humanistička dis- označitelji ne govore, oni žive. Mi smo živi zahvalju-
ciplina, ili samo jedna nova filozofska disciplina, kao jući označiteljima koji su žudnja i telo, a ne jezik koji
što je verovao i Sosir. Semiologija ne pripada područ- govori o smislu i kome je potrebna vera da bi uopšte
ju humanističkih disciplina. Ona pre pripada priro- govorio. „Verovao sam kad govorih, u ludoj sam nevo-
di i prirodnim naukama. Njen prvi mislilac je Spino- lji, svaki čovek je laža“. Ovde je svaki identitet himera
za, filozof žudnje i postojanja, a ne Kant, ili mislilac konstrukcije i dekonstrukcije. Subjekat koji govo-
beskonačnih analogija. ri je na raskršću biologije i značenja. Označitelji ne
Jer, ne samo sipa, nego i postfilozof neće ništa govore već deluju i žive. Neverovatna potreba da
da kaže. Govor nije ovde dovoljan, a možda ni vera, verujemo je neverovatna potreba za smislom. Ali,
jer su neiscrpne metamorfoze mog mrtvog oca, označitelji su besmisleni. I ludi!
kao i sipe, koja je morsko čudovište. Označitelj – Sa druge strane, moje ja nikada ne prestaje
čudovište koje čuva našu žudnju da živimo. Spino- da traži elemente svog identiteta u ovoj nevero-
zinu žudnju za postojanjem. vatnoj potrebi da veruje. Zato označitelj uskraću-
Šta da radimo sa označiteljima? Da pokušamo je podršku ovim sublimacijama. Sipa se ne može
da ih tumačimo i pripitomimo, da semiologiju tran- sublimirati.
sformišemo u semantiku, ili humanizam i tako je Prema Frojdu je (navodim Juliju Kristevu) poli-
umirimo, ili da označitelje oslobodimo – da bi smo morfno perverzno dete doslovno pod vlašću nago-
mogli da živimo. Jer, jezik kojim je sve posredova- na, koji su po definiciji polimorfni, budući da dopri-
no je slobodan i spontan bez identiteta i referena- nose zadovoljenju erogenih zona. Nagoni tako-
ta. Ljudska bića se rađaju ne da bi umrla (u smi- đe doprinose primarnoj incestuoznosti: zavođe-
slu), nego da bi počela ispočetka, kako je to rekla nje majke, ili mat(er)verzija, ili izuzetno preura-
Hana Arent, koja je znala šta govori. Označitelji su njeni edipovski izazov ili p(at)erverzija. Do zado-
lutalice i asteroidi i nije moguća njihova refleksi- voljenja perlaboracije ovih uzburkanih nagona
ja, poredak ili hermeneutika, baš kao što je to slu- dolazi zahvaljujući fantazmatskoj aktivnosti čiji je
čaj sa jezikom i njegovom transcendentalnom iluzi- izraz negacija – Verneinung (ne želim mamu= želim
jom, koja je osnova našeg uobraženog logocentriz- mamu). Na osnovu ovog negativiteta, kako ga for-
ma, koji bi da dokuči šta je – ova sipa – označitelj. muliše Frojd, gradi se jezik, i njegova gramatič-
Ovo čudovište. Sipa je označitelj bez transcenden- ka i logička sinteza, zaključuje Kristeva. Jezik gra-
talnih iluzija i transcendencije baš kao i jezik. Sipa di seksualne teorije i odgovara na pitanje odakle
je jezik u svojoj slobodi. dolaze deca.
Da li označitelji usmrćuju našu potrebu za
subjektivacijama? Da li su oni izvor naše sposob-
nosti da govorimo, ili su – kao što verujem – sa dru-
ge strane govora i jezika. Druga scena u kojoj mož-
da nastaju reči. Oni su telo a ne jezik, jer sipa je
helsinška povelja
55
maj – jun 2010
Ali, to nije pitanje za znak ili jezik, jer jedino kada je neuhvatljivo drugo! Dekonstrukcija, rAzli-
označitelji lutaju i žive. Jedino oni imaju telo i jezik. ka ili pisanje su to što jesu tek kad su u pozici-
Sipa je dokaz da je filozofija danas bez životne ji neuhvatljivo drugog. To znači da njih nije mogu-
moći i snage... Baš kao i psihijatrija koja je nema će identifikovati, sem ako identifikovati ne znači:
pred budućnošću ludila! prepustiti se u načelu nedovršenoj i nedovršivoj
Naravno Kristeva je najpre psihoanalitičar, a tek proceduri postavljanja – u poziciju – neuhvatljivo
potom poststrukturalista koji naslućuje ili ne naslu- – drugog...
ćuje jezik ovih sipa – označitelja, razliku između Ono što svakako mora da se izbegne, jeste to
označitelja i označenog, semantike i semiologije. da se dekonstrukcija odredi unutar već unapred
Ali, nije moja namera da dociram. Ja sam jedino fas- definisanog koda pripadnosti nekom fiksnom i
ciniran ovim sipama. Jer, tamo gde prestaje logika suverenom subjektu. Ili, što se svodi na isto, nje-
počinju fantazmi. I počinje život. govom imenu i prezimenu. Jer to bi bilo nedo-
Da li mi koji filozofiramo i postfilozofiramo, kao pustivo centriranje koje, kao takvo, ne bi bilo ni
da je to isto a nije – uopšte živimo? Ne kako, nego, nalik na dekonstruktivni postupak. Nema privile-
da li živimo? I kakve vajde imamo od brojnih teorija govanog subjekta ili postupka dekonstrukcije, jer
koje poznajemo. U tom pogledu između mene i sipe ona, napropsto, ne toleriše takve privilegije. Nika-
nema razlike. Zato označitelje treba ostaviti na miru kva subjektivnost ne može da zaustavi mišljenje
u njihovoj ludosti i razlici. razlike. Jer, to mišljenje sebe, kao i polje u kojem
Recimo, da je psihoanaliza doista zastarela u se javlja uvodi u izvesno, nikada zaključeno dife-
svojoj iluziji da na granici biologije i značenja posto- rencijalno kretanje. Dekonstrukcija, dakle, ne
ji mogućnost sublimacije i da je ova sublimacija može da izuzme sebe samu kao nekakvo privile-
u ravnoteži, o ovoj ravnoteži govori Kristeva, kao govano usredištenje, deskripciju ili refleksiju. U
i o mom simboličkom ocu, mom mrtvom ocu, čije igri stalnog re-definisanja nema hegemonog sta-
me beskrajne metamorfoze određuju kao „govo- nja i statusa. Eto, zašto sam dekonstruktivni gest
ro-biće“, pri čemu je vera koja ne mora biti teocen- nije moguće dekonstruisati: on ne nudi nikakav
trična, „ključ bića koje govori“, jer vera spada u ono konstruktivni poziv ili konstrukciju počev od koje
predsimboličko. Kao da ja ne mogu da govorim bez bi, onda, moglo da se diferencira ono što je već
„poverenja koje mi poklanja otac“! Moj simbolički diferencirano“.
otac, a ne mitski Laj. Zar ovaj porodični, mali poro- I šta na kraju? Bez subjekta, bez imena i prezi-
dični trougao: „mama, tata, ja, doista ima ovu ozna- mena. Jedino sipe označitelji. Da li je postojao subje-
čiteljsku ulogu, ili je anti-Edip izglednija pozicija? kat čije je ime i prezime bilo Vilijem Šekspir? Ili ova
(Dociram li to dociram?) Iako sam obećao da neću. igra označitelja u određenim kontekstima tek omo-
Zar je moj mrtvi otac i njegove metamorfoze kao živa gućuje mnoštvo lažnih identifikacija, konstrukci-
sipa koja se menja i ubija da bi preživela? Zar će moj ja i dekonstrukcija bez stabilnih sublimacija, koje su
mrtvi otac razumeti svog sina koji ovde docira o sipi dnevne, podnevne ili noćne, ali nikada nisu u ravno-
označitelju? I šta uopšte može moj mrtvi otac u svo- teži. „Bog je nesvestan“, kaže Kristeva, ali tamo gde
jim metamorfozama? je bilo Es treba da bude Ja!
„Kao čuvar istovetnosti sa sobom, označeno je Ili možda to pravilo može da glasi: Tamo gde je
uvek već u poziciji označitelja koji čuva razliku“, bilo Es treba da bude Drugo ili Sipa – oz načitelj. U
piše moj prijatelj dekonstruktivista. „Odnosno: isto svakom slučaju, ne Isto nego Razlika, ili rAzlika: Ili
je u poziciji drugog koje nije tek empirijski – dru- sam život. Život čija granica nije smisao: početak i
go. To drugo se upisuje kroz posredovanja... (odno- kraj.
sno, metamorfoze mog mrtvog oca, kako je to rekla Ima li Nenad Daković ime i prezime ili nema?
Kristeva) Ono je, takođe sedimentirano u tragovi- Evo, jednostavnog pitanja. „Verovah i govorih, i sva-
ma i prenosi se samim moćima identifikacije koje su, ki čovek je laža! „Zašto bi vera bila temelj govora, jer
ujedno, moći upisivanja na mestu drugog. Pri tome, šta je predsimboličko ako to nisu sipe – označitelji?
mišljenje rAzlike ne teži da, na klasičan način, još Ima li Nenad Daković ime i prezime ili nema?
jednom privede drugo iz njegove drugosti, a kroz
hegelijansko drugobivstvo istog, do gospodare-
će strategije Identiteta. Drugo je zaista drugo samo
helsinška povelja
56
maj – jun 2010
manje od 41 odsto, pa se šest među „last 16“ mogu Malo poznata istorija
smatrati solidnim održavanjem proseka (nešto
manje od 38 odsto), ali voljom žreba i nekih neo-
stvarenih plasmana (drugo mesto Engleske u gru-
BAGDAD U
pi) tih šest ekipa će se međusobno sastati u osmi-
ni finala (Nemačka – Engleska, Holandija – Slovač-
PROŠLOSTI (1)
ka i Španija – Portugalija), tako da će Evropa među PIŠE: OLGA ZIROJEVIĆ
osam najuspešnijih imati tri predstavnika (dakle, i
dalje isti procenat). Nasuprot tome stoje predstav- Sve je počelo 762. godine kada je abasidski hali-
nici Južne Amerike sa stoprocentnim prolaskom u fa al-Mansur udario kamen temeljac svojoj novoj
drugi krug (pet od pet – Brazil, Argentina, Paragvaj, prestonici – Bagdadu, pozornici čudesnih zbiva-
Urugvaj i Čile), Severne i Centralne Amerike (dva od nja koja je, u Hiljadu i jednoj noći tako lepo opisala
tri, prošli su SAD i Meksiko, otpao samo Honduras) i Šaherezada. Halifa se zaustavio na ovom mestu,
Azije i Okeanije (dva od pet, u četvrtfinalu su Japan nakon što je pretražio veliki broj drugih, „jer je –
i Južna Koreja, kući idu Severna Koreja, Novi Zeland prema njegovim rečima – izvanredno pogodno za
i Australija). Osim ozbiljno uzdrmane Evrope, naj- vojnički logor. Osim toga ovdje je Tigris (Tigar),
veći gubitnik je kontinent domaćin, jer su na star- koji će nas povezivati sa zemljama sve do Kine i
tu imali šest ekipa a u drugi krug se plasirala samo donijeti k nama sve što daju mora, kao i prehram-
jedna (Gana, pod vođstvom trenera iz Srbije Milova- bene produkte Mesopotamije, Jermenije i okolnih
na Rajevca, a otpali su Južna Afrika, Nigerija, Kame- zemalja. Dalje, tu je Eufrat, koji će nam dovesti
run, Obala Slonovače i Alžir). sve što daje Sirija, Raka i susjedne zemlje”, čita-
Odjednom je i laicima postalo jasno da se domi- mo u poznatoj „Istoriji Arapa“, Filipa Hitija.
nacija evropskog fudbala, gledano po kvalitetu nje- U ranijem vremenu, na mestu današnjeg Bag-
govih najjačih liga, bogatstvu klubova i ukupnom dada, ležalo je sasanidsko (hrišćansko) selo istog
novcu koji se u njemu obrće, počiva prevashod- imena koje na iranskom znači „božji dar” (posto-
no na angažovanju svega što je najbolje iz celoku- ji i pretpostavka o aramejskom poreklu imena sa
pnog svetskog igračkog i trenerskog potencijala, značenjem „ovčji tor”).
ali da to, s druge strane, nije moglo da bude pra- Reč je o plodnoj ravnici gde se ukrštaju dva
ćeno i rezultatima nacionalnih selekcija upravo tih karavanska puta. Al-Mansur je grad nazvao Madi-
zemalja, posebno Italije i Francuske. Zato nije isklju- nat as-Salam – grad mira. Kasnije će, međutim, preo-
čeno da će već prilikom određivanja sistema kvalifi- vladati prvobitno ime – Bagdad. Na zapadu je, sve do
kacija za naredno svetsko prvenstvo (2014, u Brazi- u XVII veku, korišćeno ime Baldach, Baldacco (otuda
lu) evropski deo „kolača“ biti nešto smanjen, tim pre i naziv baldahin).
što će sve reprezentacije koje su ostale u igri posle U izgradnju svoga grada – koji je bio završen u
prvog kruga takmičenja dodatno ojačati svoje pozici- roku od četiri godine – al-Mansur je utrošio nešto
je na rejting listi svetske fudbalske organizacije. manje od pet miliona dirhema i zaposlio oko sto hilja-
Da li će to doprineti da u nekim narednim raz- da radnika, zanatlija i neimara dovedenih iz Sirije,
govorima ne otpisujemo i ne potcenjujemo selekci- Mesopotamije i drugih krajeva Carstva.
je SAD, Gane, Japana ili Severne Koreje? Neće! Iako Grad je ležao na zapadnoj obali reke Tigra, u onoj
su fudbaleri sa ovih prostora na poslednja dva svet- istoj dolini u kojoj su našle mesta neke od najmoć-
ska šampionata izgubili od ekipa sa četiri kontinen- nijih prestonica starog sveta. A susedne ruševine
ta pet od šest utakmica, uz gol razliku 3:13 (Holadi- sasanidske prestonice Ktesifona poslužile su al-Man-
ja 0:1, Argentina 0:6, Obala Slonovače 2:3, Gana 0:1 i suru kao kamenlom za novi grad i snabdevale ga gra-
Australija 1:2) pamtiće se samo, sad već „istorijska“ đevinskim materijalom, dok je cigla bila pravljena na
pobeda nad Nemačkom. Orlovi lete visoko, a mrak u licu mesta.
kengurovoj torbi ostaće samo kratkotrajan šok! Od prvobitnog grada nije se sačuvalo ništa, ali je
poznat njegov tlocrt. Bio je okrugao (u promeru je
imao dva, odnosno dva i po kilometra), zbog čega se
nazivao Okrugli grad. Okružen je bio dvostrukim zido-
vima od cigle, dubokim jarkom i trećim, unutrašnjim
helsinška povelja
58
maj – jun 2010
zidom, koji je opasivao centralni prostor. Na jedna- Persijski uticaj – od titula, preko poezije i ideja –
kom rastojanju zidovi su imali četvora utvrđenih vra- izgladio je vremenom grube crte arapskog primitiv-
ta od kojih su polazila četiri glavna puta na četiri nog života i utro put novoj eri koju karakteriše nego-
strane Carstva; prema Horosanu (severoistočna iran- vanje nauke i drugih plemenitih veština.
ska provincija), Siriji, Basri i Kufi. Na taj način čitav Momenat u kojem je al-Mansur počeo graditi
masiv je činio koncentrične krugove s halifinom pala- ovu vojničku postaju pokazao se, u svakom slučaju,
tom u centru, koja se, zbog pozlaćenog ulaza nazi- povoljnim („kako je predskazao dvorski astrolog”).
vala Zlatna vrata i Zelena kupola (jer je bila nalik na Za nekoliko godina grad se razvio u središte
balčak sablje). Pored palate stajala je velika džami- zanatstva i trgovine i postao važan politički cen-
ja. I kvartovi su utvrđenjima bili odvojeni jedni od tar od međunarodnog značaja. Nasledio je moć i
drugih, a glavni putevi su se noću zatvarali. Ovakav ugled Ktesifona, Vavilona, Ninive, Ura i drugih pre-
način izgradnje grada, praktikovan na ovim prostori- stonica Starog Orijenta dostigavši visok ugled i sjaj
ma još u antici, omogućavao je jednostavan nadzor kojem nema premca u srednjem veku (izuzev, možda,
i odbranu, ali nije omogućavao širenje. Pa je al-Man- Carigrada).
sur, pre svoje smrti, sagradio na obalama Tigra, izvan Nove gradske četvrti podignute na istočnoj oba-
gradskih zidina, još jednu palatu koja je nazvana li Tigra – posle smrti al-Mansura – u vreme vladavi-
Palata večnosti, jer su se njeni vrtovi mogli takmiči- ne Haruna ar-Rašida (786-809) povezane su, jed-
ti sa vrtovima raja. I dalje na severu podigao je treću nim 200 metara dugim mostom, sa starim gradom.
palatu nazvanu Uzdignut put, koja je bila namenjena Početkom IX veka Bagdad je, sa površinom od 90
halifinom sinu, prestolonasledniku al-Mahdiju. kvadratnih kilometara, bio najveći grad na svetu. U
Nova prestonica bila je izraz novog rigid- to vreme (oko 800), izgrađena je u njemu čuvena
nog načina vladanja u halifatu. Dok su prethodni bolnica, kao i prva fabrika za proizvodnju papira
Omajadi vladali još uz pomoć arapskih plemenskih (tajnu njegove proizvodnje otkrili su Arapima kine-
skupova, Abasidi su bili autoritarni apsolutistički ski ratni zarobljenici). U punom cvetu bila je i proi-
monarsi, vladari nad životom i smrću svojih poda- zvodnja tekstila.
nika. Time su se više ugledali na sasanidsko-vizan- Nakon smrti Haruna ar-Rašida dolazi do rata
tijske uzore nego što su sledili staroarapske tradi- za nasleđe između njegovih sinova al-Amina i al-
cije. Drugim rečima, halifat je bio više oživljavanje Mamuna. Tada je Bagdad preživeo svoju prvu četr-
iranskog despotizma, a manje arapskog šeihata. naestomesečnu opsadu. U ratnim dejstvima stra-
dao je i najveći deo grada na zapadnoj obali. Rat-
POŠTA na razaranja pratio je i požar, pa se zapadna oba-
Glavna pošta u Bagdadu imala je planove pute- la nikada nije sasvim oporavila od ove katastrofe.
va čitavog carstva, koji su pokazivali razne stani- Požar je tada progutao i državne arhive.
ce i udaljenost među njima. Ovi planovi stajali su Al-Mamunov naslednik, al-Mu’tasim (833-842)
pri ruci putnicima, trgovcima i hadžijama, da bi premešta prestonicu Carstva u do tada bezna-
kasnije poslužili i kao osnova za geografska istra- čajan provincijski grad Samaru (koja je za krat-
živanja. Tako razrađeni sistem – koji se iz carske ko vreme pretvorena u velelepnu rezidenciju). A
prestonice granao na sve strane – baština je rani- povod za ovo preseljenje bili su nemiri u Bagdadu
jeg Persijskog carstva. Za potrebe hadžija (koji su koji su izbili zbog prisustva vojske od sedamdese-
preko Kufe i Basre stizali u Meku) i drugih putnika tak hiljada tursko-berberskih najamnika.
glavni putevi bili su načičkani karavanskim svra- Godine 865. Bagdad će doživeti i svoju dru-
tištima, skloništima i cisternama. Glavni direk- gu opsadu. Ovog puta halifa al-Musta’in, sa malim
tor pošta, osim staranja oko carske pošte i nad- delom vojske, beži u Bagdad zbog pobune svo-
zora nad drugim poštanskim ustanovama, imao je pretorijanske turske garde, koja za halifu pro-
je još jednu važnu finkciju; on je bio i šef špijuna- glašava njegovog strica. Tom prilikom strada deo
že, kojoj je ova poštanska služba bila podvrgnu- grada na istočnoj obali reke. Izvori pominju nerede
ta. Al-Mansur je za špijunažu koristio trgovce, tor-
i ustanke u Bagdadu sve do 869. godine.
bare i putnike, koji su delovali kao detektivi. A za
Tri legendarne institucije koje su u IX i X veku
al-Mamuna se pričalo da je u svojoj obaveštajnoj
osnovane u Bagdadu povezane su sa knjigom.
službi u Bagdadu imao oko 1700 starijih žena.
Prva je „Kuća mudrosti” (Bait al-Hikma), neka
helsinška povelja
59
maj – jun 2010
vrsta akademije, koju je 815, osnovao al-Mamun (ili, Zlatno doba islama, koje će trajati negde do
možda, i njegov otac Harun ar-Rašid), radi prevođe- polovine XI veka – Bagdad je tada imao do dva
nja naučnog i filozofskog nasleđa – pre svega grč- miliona stanovnika – nije, razumljivo, vezano
kog i helenističkog – a to znači filozofije, medicine, samo za područje kulture. Grad je cvetao zahva-
astronomije, prava i ostalih nauka. Prevodioci grč- ljujući upravo manufakturi. Izvozile su se pamuč-
kih i helenističkih, ali i persijskih i indijskih ruko- ne i svilene tkanine, umetnički izrađeni pred-
pisa bili su hrišćani (nestorijanci), sabejski i drugi meti od kristala i stakla, pa lekovi, oružje, koža,
naučnici. Oni su proučavali i prirodu, a bavili su se papir. Otkrivaju se i nove tehnike u obradi kera-
i praktičnim eksperimentima zahvaljujući osniva- mike. Zanatlije i umetnici doprineli su stvaranju
nju bolnica i pronalasku novih uređaja. Tu je nasta- jedne imperijalne umetnosti koja je bila usmere-
la algebra, kao i nova nauka – optika. A proizvodnja na na luksuznu robu – tekstil i ukrašavanje knji-
papira olakšala je širenje znanja i razvoj biblioteka. ga (Kur’ana) – kao i arhitekturu. Halifat je, pre sve-
Jedna mreža „Kuća nauke” (Dar al-Ilm) i javnih bibli- ga, potpomagao snažan intelektualni život koji
oteka širila se od Bagdada, preko Mosula, Basre, je Bagdad usko povezao sa usponom islamske
Alepa i Damaska do Egipta. I upravo polazeći iz kulture.
Bagdada, nauka i misao muslimana osvojili su Evro-
pu koja je još bila u dubokoj tami Srednjeg veka.
da li imate
HELSINŠKE SVESKE
ostala izdanja
helsinškog odbora?
SVEDOČANSTVA
18. Sonja Biserko, Srbija na orijentu
19. Živorad Kovačević, Srbija i svet: Između arogancije i poniznosti
20. Milošević vs. Jugoslavija
21. Izbeglice – Žrtve etničkog inženjeringa
22. Srebrenica – od poricanja do priznanja
26. Ka izgradnji održivog 23. Aleksandar Bošković, Etnologija svakodnevnog života
kosovskog društva 24. Dubrovnik: “Rat za mir”
25. Zoran Đinđić: Etika odgovornosti
26. Kovanje antijugoslovenske zavere I i II
27. Bosna i Hercegovina – jezgro velikosrpskog projekta
29. Fahri Musliu, Montirani procesi protiv kosovskih albanaca
30. Srđa Popović, Nedovršeni proces
31. Vukovarska tragedija 1991 I i II
32. Snaga lične odgovornosti
33. Rat u brojkama
34. Raskrinkavanje projekta Velika Srbija
35. Fahri Musliu, Masakr u Suvoj Reci
36. Jens-Martin Eriksen i Frederik Stjernfelt, Scenografija rata
SVEDOČANSTVA 36
Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji
SVEDOČANSTVA 35
27. multietnički
Jens-Martin Eriksen
RAT U
DRUGO IZDANJE
i Frederik Stjernfelt
identitet Vojvodine: BROJKAMA
priredila i uredila
Izazovi u 2007 – 2008 Ewa Tabeau
Demografski gubici u ratovima
na teritoriji bivše Jugoslavije
FAHRI MUSLIU
MASAKR U
od 1991. do 1999.
SUVOJ RECI
MART 1999 DOSIJE
K.V.2/2006
Scenografija
rata
nova putovanja u bosnu i srbiju
OGLEDI
ogledi
g i
HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA U SRBIJI
13
09. Momčilo Isić, Seljanka u Srbiji
*'.5+0Ŋ-+1&$14<#.,7&5-#24#8#754$+,+
5#0&ť#-
+&'06+6'6 u prvoj polovini XX veka
7241%'27
56#41) IVAN ÐURIÑ
10. Tomislav Ognjanović: Čaršija, Utrina ili Srbija
+0181) VLAST,
*'.5+0Ŋ-'58'5-'$4
OPOZICIJA, 11. Ljiljana Vuletić (priredila):
ALTERNATIVA
Ksenija Atanasijević: Etika feminizma
28. Sandžak:
12. Olga Popović–Obradović: Kakva ili kolika država
Identitet u procepu
13. Ivan Đurić: Vlast, opozicija, alternativa
starog i novog