UVOD

Tema ovog seminarskog rada je tržište ograničene konkurencije. Tržište

savršene konkurencije je ono tržište na kome nijedan prodavac ili kupac ne
može sam da utječe na cijenu. Međutim, ako neko preduzeće može na primjetan
način da utječe na tržišnu cijenu svog autoputa možemo ga smatrati
„nesavršenim konkurentom“ ili monopolskim konkurentom . Nesavršena ili
ograničena konkurencija preovladava u grani u kojoj individualni proizvođači
imaju u izvjesnoj mjeri kontrolu nad cijenom proizvoda te grane.
Rad je podijeljen na dva dijela.
U prvom dijelu definiše se tržište ograničene konkurencije, govori se o njegovim
karakteristikama. Drugi dio su zadaci vezani za ovo područje.

1
1.TRŽIŠTE OGRANIČENE KONKURENCIJE

1.1 Pojam i karakteristike nesavršene konkurencije

Realna tržišta odstupaju u većoj ili manjoj mjeri od modela tržišta

savršene konkurencije. Proizvođači mnogih proizvoda, kao što su: kompjuteri,
automobili, uređaji i aparati za domaćinstvo, namještaj, čelik, naftni derivati,
komunalne usluge isl. mogu u manjoj ili većoj mjeri da utječu na tržišne cijene
svog autoputa. Na realnom tržištu postoji velik broj elemenata ograničene
konkurencije, počev od monopolskih i oligopolskih tržišnih struktura, koje
predstavljaju drastične slučajeve tržišta ograničene konkurencije, do velikog
broja drugih preduzeća koja putem ekonomske propagande, promocione
prodaje, lokacije, kvaliteta autoputa i drugim aktivnostima diferenciraju svoju
ponudu stvarajući mogućnost izvjesnog utjecaja na ponuđene cijene i količine.
Ako neko preduzeće može na primjetan način da utječe na tržišnu cijenu
svog autoputa možemo ga smatrati „nesavršenim konkurentom“. Nesavršena ili
ograničena konkurencija prevladava u grani u kojoj individualni ponuđači imaju
u izvjesnoj mjeri kontrolu nad cjenama proizvoda te grane. Nesavršena
konkurencija ne podrazumijeva da preduzeće ima apsolutnu kontrolu nad
cijenama.
Nesavršena konkurencija izražava takvo tržišno stanje koje predstavlja
mješavinu znatnog učešća elemenata konkurencije i manjeg učešća elemenata
monopolske konkurencije. Ona uključuje u velikom stepenu međusobnu
konkurenciju preduzeća. Ona uključuje, istovremeno i elemente monopola, jer
svako preduzeće ima svoj poseban proizvod koji je na neki način diferenciran u
odnosu na konkurente. Drugim riječima, nesavršena konkurencija izražava takvo
tržišno stanje u kome relativno veliki broj ponuđača male ekonomske snage nudi
sličan, ali ne identičan i homogen proizvod.
Tržišna struktura određene grane izražava organizacione karakteristike te
grane, broj i veličinu preduzeća u njoj, stepen koncentracije i dosluha među
preduzećima i stepen homogenosti ili heterogenosti njihovih proizvoda. Na
tržištu nesavršene konkurencije različita preduzeća mogu imati tržišnu poziciju
različitog stepena imperfektnosti. Ekstremni slučaj imperfektnosti tržišta mogla
bi da bude tržišna situacija sa jednim prodavacem koji ima kompletnu kontrolu
nad cijelom granom ili grupacijom. U takvoj situaciji ne postoji drugi
proizvođač koji proizvodi neposredne supstitute njegovom proizvodu. Takvo
imperfektno tržišno stanje nazivamo monopolskim tržištem. Suprotni ekstremni
slučaj imperfektnosti tržišta mogla bi da bude tržišna situacija sa velikim brojem
diferenciranih prodavaca koji proizvode diferencirane proizvode. Ova tržišna

2
konkurencija je slična tržištu savršene konkurencije po tome što uključuje velik
broj prodavaca koji pojedinačno imaju relativno malo učešće u ukupnoj ponudi
grane, a različita po diferenciranim proizvodima.
Nesavršena konkurencija odnosi se na konkurenciju između velikog broja
učesnika. Glavna razlika između tržišta savršene i nesavršene konkurencije je u
tome što savršena konkurencija pretpostavlja homogene, a nesavršena
konkurencija diferencirane proizvode. Nesavršeni ili diferencirani konkurenti
koriste različite vrste diferencijacije svojih proizvoda, kao što su:

1. tehnička
2. distributivna i
3. informativna diferencijacija

Tehničko diferenciranje proizvoda obuhvata sve promjene karakteristika

proizvoda koje ne mogu postići različitim zahvatima u procesu razvoja i
proizvodnje, a koje imaju cilj da se potrošaču ponudi kvalitetniji, funkcionalniji
i savremeniji proizvod. Neka od tih svojstava ne moraju biti uočljiva na prvi
pogled, ali ih potrošač može otkriti tokom procesa upotrebe. Sa otkrićem i tih
skrivenih karakteristika, koje ostali proizvodi ne posjeduju, proizvod je postao
diferenciran.
Distributivno diferenciranje proizvoda obuhvata određene aktivnosti u
oblasti razmjene koje imaju za cilj da omoguće razlikovanje i isticanje
proizvoda njegovih karakteristika. Ova vrsta diferenciranja obuhvata
mogućnosti upotrebe različitih kanala prodaje i distribucije proizvoda, različitog
prostornog razmještaja proizvoda u prodajnim objektima i izlozima, različito
cijenovno diferenciranje, različito držanje asortimana, različito prezentiranje
proizvoda potrošaču i pružanje različitih prodajnih i poslijeprodajnih usluga.
Informativno diferenciranje ima zadatak da uputi kupca da može da
razlikuje diferenciranje na tržištu. Nije dovoljno obezbjediti samo tehničko i
distributivno diferenciranje pa da se proizvod, sam među mnoštvom drugih,
nametne kupcu svojim izgledom, kvalitetom, cijenom i dr. Daleko veći efekti
ostvaruju se ako se preko odgovarajućih medija ekonomske propagande stavi do
znanja kupcu informacija o postojanju određenog proizvoda, o njegovom
kvalitetu i drugim posebnostima koje povećavaju njegovu korisnost. Posebno je
važno da potrošač bude upoznat sa nevidljim svojstvima proizvoda i da bude
podstaknuta njegova radoznalost.

3
1.2 Kriva potražnja diferenciranog konkurenta

Savršeni konkurent ima horizontalnu krivu potražnje koja izražava tržišno

stanje u kome on može prodati sve što želi po tekućim tržišnim cijenama.
Nesavršeni ili diferencirani konkurent ima opadajuću krivu potražnje s lijeva na
desno i ukoliko želi da poveća ponuđenu količinu autoputa on mora računati sa
smanjenjem tržišne cijene tog autoputa,ili ako poveća cijenu svog autoputa on
neće izgubiti sve svoje klijente. Kriva potražnja diferenciranog konkurenta
prikazana je u dijelu (b) na slici 9.8. Ukoliko diferencirani konkurent smanji
ponuđenu količinu od Qο na Q1 može očekivati povećanje cijene od Pο na P 1, a
ukoliko poveća ponuđenju količinu sa Qο na Q2 moraće da računa na smanjenje
tržišne cijene od Pο na P2.

Slika 1.2. Kriva potražnje preduzeća na tržištu savršene i nesavršene konkurencije

Savršeno konkurentno poduzeće može povećati prodate količine svog autoputa duž
horizontalne krive potražnje prikazane u dijelu (a) bez utjecaja na smanjenje tržišne cijene.
Imperfektno konkurentno preduzeće ima opadajuću krivu potražnje svog autoputa, kao u
dijelu (b). Ponuda većihkoličina određenog autoputa obara tržišnu cijenu tog autoputa.

Kada preduzeću u uslovima nesavršene konkurencije reducira cijenu svog

autoputa da bi prodalo veću količinu, niže cijena se odnosi na sve prodate
jedinice proizvoda, a ne samo na granične jedinice. Kao rezultat toga granični

4
prihod je uvijek manji nego nova niža tržišna cijena zbog toga što cijena
redukuje ukupan prihod dobijen od svih prodatih jedinica proizvoda, uključujući
i prodate količine prije redukcije cijene. Zato će granični prihod uvijek biti
manji od cijene na datom nivou autoputa, a linija graničnog prihoda na nižem
nivou od odgovarajuće krive potražnje.

Slika 3.4. Granični prihod i potražnja sa stanovišta preduzeća

Za razliku od savršenog konkurenta diferencirani konkurent ima opadajuću krivu
potražnje sa svojim autoputom i niži granični prihod od tržišne cijene, kao u dijelu(b).

Na tržištu nesavršene konkurencije interval cijena unutar kojeg preduzeće

može operirati određen je u velikoj mjeri prosječnim cijenama najbližih
konkurenata. Individualno preduzeće može neznatno diferencirati svoju cijenu
od prosječne u zavisnosti od vrste poslova kojim se bavi . Bitno je da nesavršeni,
ili diferencirani konkurent ima malo veću slobodu u određivanju cijene u odnosu
na savršenog konkurenta, koji mora apsolutno uvažavati tržišnu cijenu. U
slučaju savršene konkurencije preduzeće maksimizira profit na nivou autoputa
koji odgovara graničnom prihodu koji je jednak tržišnoj cijeni. U slučaju
nesavršene konkurencije možemo koristiti istu tehniku imajući pri tom u vidu da
diferencirani konkurent ima opadajuću krivu potražnju svog autoputa. granični
prihod određene dodatne prodate jedinice autoputa je nešto manji od cijene te
jedinice zbog toga što se nova niža cijena mora primijeniti na sve prodate
jedinice. Međutim, u dijelu troškova ima razlike između savršene i nesavršene
konkurencije.

5
1.3 Nivo autoputa na kome se maksimizira profit ili minimizira
gubitak

Sve dok je granični prihod veći, ili bar jednak graničnom trošku,
preduzeće je zainteresirano da poveća svoj autoput. U tački presjeka krive
graničnog prihoda i graničnog troška ostvaruje se maksimalan ukupan profit. U
toj tački dodatni profit je jednak nuli a količina autoputa koja odgovara toj tački
predstavlja količinu na kojoj se ostvaruje maksimalan ukupan profit ili
minimalan gubitak.
Ako preduzeće odluči da proizvodi količinu na kojoj se maksimira profit,
kriva potražnje sa stanovišta preduzeća pokazaće da je cijena koju kupci žele da
plate jednaka Pο. Preduzeće neće odrediti nižu cijenu od Pο jer bi time
propustilo da ostvari čist profit. Ono neće odrediti ni višu cijenu od Pο zato što
potrošači žele da plate samo Pο za Q.
Da bi mogao da se utvrdi obim profita ili gubitka moraju se uzeti u
obračun prosječni ukupni troškovi. Ako su prosječni ukupni troškovi ispod
tržišne cijene za optimalnu količinu preduzeće ostvaruje čisti profit, a ako su
prosječni ukupni troškovi ispod tržišne cijene preduzeće će ostvariti gubitak.
Ako je cijena utvrđena na osnovu krive potražnje veća od prosječnih
kupnih troškova, preduzeće ostvaruje čist profit. Prosječan profit po jedinici
određen je restojanjem između cijene i prosječnih varijabilnih troškova na nivou
autoputa na kome se maksimira profit, preduzeće ostvaruje gubitak.

1.4 Ulazak novih firmi ili resursa u granu

Ako u nekoj grani znatan broj preduzeća ubira čiste profite, to je signal za
postojeća preduzeća u grani da povećaju obim svog posla ili znak za nova
preduzeća da uđu u granu. U oba slučaja kriva potražnje počeće da se snižava,
da se pomijera naniže i ulijevo. Takvo pomjeranje krive potražnje ima dva
značenja:

1. kupci će kupovati manje količine po datoj cijeni i

2. kupci će kupovati iste količine samo ako cijene budu niže.

6
 Ulazak novih firmi u granu, koje nastoje da nižim cijenama preuzmu dio
kupaca, doprinosi pomjeranje krive potražnje posmatranog preduzeća naniže.
Nova niža cijena, stvorena u konkurenciji sa novim firmama, zahtijeva novo
prilagođavanje krive potražnje i graničnog prihoda na nižem nivou. Po novim
nižim tržišnim cijenama čisti profit preduzeća se smanjuje.
Neki diferencirani konkurenti mogu da nastave sa ostvarivanjem čistog
profita zato što imaju vlasništvo, ili zato što kontrolišu određene specijalizirane
inpute koje drugi konkurenti ne mogu duplirati. U trgovini na malo skoro svaka
lokacija je jedinstvena, više ili manje pogodna i atraktivna za klijente.
Uspješnim radom u dužem vremenskom peridou diferencirani konkurent
može steći određeni renome kod svojih klijenata koji ne može biti dupliran od
novih firmi koje ulaze u granu. Vlasnici velikih firmi mogu posjedovati
superiornu preduzetničku sposobnost koja se ne može duplirati. Činjenica da
druge firme ne mogu da dupliraju određene superiorne inpute znači da cijena
proizvoda posmatranog preduzeća ne mora da opada u onoj mjeri u kojoj bi
morala da nema tih prednosti. U takvim situacijama preduzeće može zadržati
svoje profite i pored ulaska novih firmi u granu. Sticanje jedinstvenih prednosti
koje konkurenti nemogu lako da kopiraju doprinosi povećanju profitabilnosti
preduzeća o povećanju njegove tržišne vrijednosti. S druge strane, veća tržišna
vrijednost profitabilnog preduzeća njegovu aktivu koja se reflektuje na njegovu
profitnu poziciju. Potencijalni kupci će uvijek željeti da plate više zbog renomea
i preimućstva visoko rentabilne firme. Na taj način čist profit se „kapitalizira“ u
vrijednost firme. Ako vlasnik firme konkretno obračunava svoje implicitne
troškove, osnovnu i neizbježnu kamatu na povećanu vrijednost imovine svog
preduzeća, on će imati povećane prosječne ukupne troškove. Time visoko
profitabilno preduzeće nije izgubilo svoj profit, ono ga je samo transformisalo u
određeno povećanje svoje imovine.
Treba imati u vidu da se prilike u grani stalno mijenjaju. Zbog toga nije
vjerovatno da bi ikad mogla postojati dugoročna ravnoteža situacija u kojoj bi
svako preduzeće bilo na nultom profitu. Mnogo je realnije dugoročnu ravnotežu
zahvatiti kao kontinuelno kretanje prema ravnoteži koja se smao ponekad
dostiže. Samo u širem vremenskom intervalu moguće je sagledavati profitne
pozicije diferenciranih konkurenata, među kojima će neke pozicije biti sa
znatnim čistim profitom, druge sa istim profitom kao u drugim granamai treće u
kojima se ostvaruju gubici. Ako na tržištu nesavršene konkurencije preduzeće
ostvaruje gubitak, ono će se ponašati suprotno preduzeću koje ostvaruje čist
profit. Preduzeće sa gubitkom će morati da napusti granu čime će doprinjeti
pomjeranju krive potražnje udesno sa stanovišta firmi koje ostaju u grani.
Trajnije ostvarivanje gubitaka može se smanjiti vrijednost imovine preduzeća.
To će se odraziti na nivo troškova, krivu potražnje i krivu graničnog prihoda .
pri određenoj tržišnoj cijeni to će značiti novo prilagođavanje u pravcu
približavanja ravnotežnoj situaciji u drugom roku.