Pi (broj)

Broj pi opisan pomoću jedinične kružnice

Popis brojeva – Iracionalni brojevi s
ζ(3) – √2 – √3 – √5 – φ – α – e – π – δ
Binarno 11.00100100001111110110…
Dekadski 3.14159265358979323846…
Heksadekadski 3.243F6A8885A308D31319…

Beskonačni
razlomak

Primijeti da niz razlomaka nije periodičan.

Pi ili π je matematička konstanta, danas široko primjenjivana u matematici i fizici. Njena

približna vrijednost je 3.14159, a definira se kao odnos opsega i promjera kruga. Pi je
takođe poznato i kao Arhimedova konstanta (ne treba ga miješati sa Arhimedovim
brojem) ili Ludolfov broj. U praksi se bilježi malim grčkim slovom π a u hrvatskom
jeziku je pravilno pisati i pi.

Numerička vrijednost pi zaokružena na 64 decimalna mjesta je:

π ≈ 3,14159 26535 89793 23846 26433 83279 50288 41971 69399 37510 58209
74944 5923

Neke formule u kojima se pojavljuje pi (π)

Geometrijski oblik Formula
Opseg kruga polumjerа r
odnosno promjerа d
Površinа kruga polumjerа r
Površinа elipse sa poluosima
aib

Obujam kugle polumjerа r

Površinа kugle polumjerа r

Obujam valjka visine H i
polumjerа r
Površina valjka visinе H i
polumjerа r

Obujam stošca visinе H i

polumjerа r

Površinа stošca visine H i

polumjerа r

Osnove
Definicija

Broj π se definira kao omjer opsega i promjera kružnice.

Primijetite da omjer O/d ne ovisi o veličini kruga.

Druga pak definicija proizlazi iz površine kruga. Pi je omjer površine kruga i kvadrata
radijusa:

Iracionalnost

Podrobniji članak o temi: Dokaz da je π iracionalan broj

Konstanta π je iracionalan broj koji se ne može definirati omjerom dva cijela broja. To je
dokazao 1761. godine dokazao Johann Heinrich Lambert. Dokazi izvedeni u 20. stoljeću
vrlo često zahtijevaju znanje integralnog računa i visoke matematike općenito.

Brojčana vrijednost

Konstanta π zaokružena na 50 decimalnih mjesta iznosi:

π = 3.14159 26535 89793 23846 26433 83279 50288 41971 69399 37510

Računanje broja π
π se može empirički procijeniti crtanjem velikog kruga, zatim mjerenjem njegovog
promjera i opsega te dijeljenjem opsega sa promjerom. Drugo geometrijski-zasnovano
približenje po Arhimedu[1], računanje opsega, Pn, pravilnog mnogokuta sa n stranica
upisanih u kružnicu promjera d. Tako se dobije

Postoje i čisto numeričke metode za računanje π. No, u većini slučajeva one su teško
razumljive bez prethodnog razumijevanja trigonometrije i infinitezimalnog računa.

Jedna, relativno jednostavna, jest metoda pomoću nizova koju su otkrili Gottfried Leibniz
i James Gregory[2]:

Navedeni niz je lagan za izračun, no nije odmah uočljivo da je rezultat π. Štoviše, ovaj
niz konvergira tako sporo da je nužno preko 300 članova kako bi se dobile točne 2
decimale [3].

Povijest
Podrobniji članak o temi: Numeričke aproksimacije broja π

Povijest spoznaja o broju π teče usporedno sa razvojem same matematike.[4] Neki autori
napredak na tom polju dijele na tri razdoblja :antičko-u kojem je računat geometrijski,
klasično- kojem se računalo pomoću više matematike u Europi oko 17. stoljeća te na
treće razdoblje-razdoblje digitalnog računanja na računalima.[5]

Geometrijsko razdoblje

Činjenica daje omjer opsega kružnice i promjera isti za sve kružnice te da iznosi malo
više od 3 bila je poznata i u antičkim vremenima. Tu su činjenicu znali
egipatski,babilonski,indijski i grčki matematičari. Najranija poznata aproksimacija datira
oko 1900 prije Krista. Ona iznosi 25/8 (Babilon) te 256/81 (Egipat), obe unutar 1%
odstupanja o stvarne vrijednosti. [6] Indijski text Shatapatha Brahmana vrijednost π kao
339/108 ≈ 3.139. Tanakh predlaže u "Knjizi kraljeva" da je π = 3. Ta je vrijednost
uočljivo gora od približenja dostupnih iz tog vremena (600 prije Krista).[7][8]

Arhimed sa Sirakuze (287-212 PK) je bio prvi koji je točno procijenio vrijednost broja π.
Shvatio je kako njegova širina može biti određena upisivanje pravilnih mnogokuta unutar
kruga.
Kako bi izračun bio što točniji trebalo je rabiti mnogokut sa što više kuteva. Koristeći se
96-stranim mnogokutom dokazao je da je 223/71 < π < 22/7.[8]

U sljedećim stoljećima, najveći napredak na tom polju ostvaren je u Indiji i Kini. Oko
265. godine matematičar Liu Hui iz kraljevstva Wei otkrio je jednostavan i točan
algoritam za izračun broja Pi do bilo koje razine točnosti. On je računao sa mnogokutom
od 3072 stranice i dobio rezultat Pi=3.1416.

Liu Huijev Pi algoritam

Kasnije, Liu Hui izmislio Liu Huijev π algoritam te postigao Pi=3.1416 koristeći
mnogokut od samo 96 stranica, rabeći prednost činjenice daje razlika u površini
uzastopnih poligona tvori geometrijski niz sa faktorom 4.

Oko 480. godine kineski matematičar Zu Chongzhi dao je aproksimaciju π=355/113 te

pokazao da je 3.1415926 < π < 3.1415927. To je dobio rabeći Liu Huijev π algoritam za
poligon od 12288 stranica. To će se pokazati najtočnijim izračunom broja u sljedećih 900
godina.

Klasično razdoblje

Do drugog tisućljeća π je bio poznat na manje od 10 decimalnih mjesta. Sljedeći glavni

napredak dogodio se pojavom više matematike te posebice otkrićem beskonačnih nizova.
Ti nizovi teoretski dopuštaju izračun π do bilo koje željene vrijednosti dodavanjem
potrebnog broja članova. Otprilike oko godine 1400-te, Madhava iz Sangamagrama je
otkrio prvi poznati niz takve vrste:

Ne toliko poznata kao Gregory-Leibnizova formula:

Madhava je uspio izračunati do sljedeće točnosti na 11 decimalnih mjesta:

 π = 3,14159265359 .

Rekord je potučen godine 1424. od Perzijskog astronoma imenom Jamshīd al-Kāshī, koji
je izračunao 16 decimala broja π.

Prvi veliki napredak u izračunu broja π od vremena Arhimeda je napravio njemački

matematičar Ludolph van Ceulen (1540–1610), koji je rabio geometrijsku metodu kako
bi izračunao 35 decimala broja π. Bio je tako ponosan na izračun, koji je zahtijevao veći
dio njegovog života, da je znamenke uklesao u svoj nadgrobni spomenik.[9]

Otprilike u isto doba, metode više matematike i određivanje beskonačnih nizova počele
su izranjati po Europi. Prva od poznatih takve vrste je Viète-ova formula,

koju je otkrio François Viète godine 1593. Drugi poznati rezultat je Wallisov umnožak,
zapisan od strane Johna Wallisa. 1655. godine Isaac Newton je osobno izveo niz za
računanje π s kojim je izračunao 15 decimala, iako je kasnije priznao: "Sram me reći vam
koliko sam figura rabio za ovaj izračun ne imajući nikakvog drugog posla." [10]

1706. godine John Machin je prvi izračunao 100 decimala broja π rabeći formulu:

pritom se koristeći formulom

Formule ove vrste, sada poznate pod nazivom strojne formule, su bile korištene za
postavljanje nekoliko uspješnih rekorda i ostale zapamćene kao najbolje poznate metode
za računanje u doba računala.

Ovaj članak ili dio članka, djelomično ili uopće nije

preveden s engleskog jezika.
Slobodno pomozite u prijevodu vodeći računa o stilu i
pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika.

Izračun u digitalno doba

Pojava digitalnih računala u 20. stoljeću vodi do rušenja novih rekord u računanju broja π
. Koristeći ENIAC, John von Neumann je izračunao 2037 znamenaka broja π godine
1949. Za taj izračun mu je bilo potrebno 70 sati . Dodatne tisuće decimalnih mjesta
dobivene u nadolazećim desetljećima, sa prekretnicom godine 1973 kada je izračunata
milijunta znamenka.

Napredak nije bio samo posljedica bržih strojeva nego i novih algoritama. Jedan od
najznačajnijih napredaka bilo je i otkriće brze Fourierove transformacije godine 1960.
koja omogućuje računalima aritmetički izračun ekstremno velikih brojeva vrlo velikom
brzinom.

Početkom 20. stoljeća, indijski matematičar Srinivasa Ramanujan je otkrio mnogo novih
formula za računanje broja π, od kojih su neke iznimne po svojoj lakoći i matematičkoj
dubini.[11] Dvije njegove najpoznatije formule su:
te

koje donose 14 znamenki po izračunu .[11] Braća Chudnovsky rabila su ovu formulu
prilikom nekoliko rekordnih izračuna π krajem 1980-tih ,uključujući prvi izračun preko
milijardu znamenki ikad (sa 1,011,196,691 znamenki ) u 1989.Ta ostaje kao formula
izbora za računanje u programima za računanje broja π koji se pokreću na osobnim
računalima ,za razliku od superračunala koja se rabe za obaranje modernih rekorda.