Professional Documents
Culture Documents
Gutenbergova Galaktika
Gutenbergova Galaktika
Hrvatski prvotisak, Misal po zakonu rimskog dvora, tiskan je 22.
veljače 1483. Postoje mnogobrojne pretpostavke o tome gdje je
tiskan jer u samoj inkunabuli ne nalazimo točan podatak o tome. U
početku se mislilo da je tiskan u Veneciji, kao bliskom i velikom
tiskarskom središtu toga doba, ali u današnje vrijeme je prevladala
pretpostavka da je hrvatski editio princeps tiskan na hrvatskome
tlu. Osim Venecije, za mjesto tiskanja Misala pretpostavljeni su
tako Izola, Roč, Modruš u Lici i Kosinj. Unatoč svim nagađanjima,
za naš Prvotisak, koji je ujedno i prvi Misal u Europi koji nije tiskan
latinicom i latinskim jezikom, ne možemo sa sigurnošću reći gdje je
bio tiskan.
Tiskan je i na pergameni, te je prva slavenska inkunabula tiskana
ne samo na papiru, nego i na pergameni. Osim toga, naš je
prvotisak prva slavenska inkunabula tiskana dvobojno, crveno i
crno.
Mada se ne zna ni mjesto tiskanja, ni tiskari, ostaje činjenica da je
to jedna od najljepših tiskanih inkunabula uopće.
Po Glavinićevu opisu Like i Krbave iz 1696.
spominje se tiskara, ali nema povijesnog
pouzdanog podatka
Iz nje možda jedan brevijar iz 1491.
Ako je postojala tiskara u Kosinju zbog
Turaka je prestala djelovati
Prvotisak misala pripremili po misalu kneza
Novaka istarski glagoljaši – danas 11
primjeraka
Visoka razina tiska govori u prilog Veneciji
Misal kneza Novaka Misal kneza Novaka čuva se u Austrijskoj
nacionalnoj knjižnici u Beču (sign. God. Slav. 8). Ima 272 folije, tj. 544
stranice. Svaka stranica (veličine 32 x 24,5) ima dva stupca. Iskićen je
vrlo lijepim crvenim, plavim i zlatnim inicijalima, a ima i nekoliko
minijatura, medu kojima se ističe minijatura Krist na križu. Uopće, drži se
da je to, poslije Hrvojeva misala, najljepši hrvatskoglagoljični kodeks.
Pisao gaje negdje u Lici knez Novak Disislavić iz plemena Mogorovića, o
čemu je sam u misalu ostavio bilješku:
Let Gospodnjih 1368. Ja knez Novak, sin kneza Petra, vitez silnoga i
velikoga, gospodina Loisa, kralja ugrskoga, njega polače vitez, napisah te
knjige za svoju dušu. I onoj crkvi da se dadu v koj legu vekivečnim
ležanjem...
Knez Novak je dakle želio da se misal dade onoj crkvi u kojoj će biti
pokopan, ali prilike su uvjetovale drukčije: naime, njegov sin Petar prodao
je 1405. misal za 45 zlatnika crkvi Svete Jelene i Svetoga Petra u Nugli
(Istra). Misal kneza Novaka poslužio je kao glavni predložak za tekst prve
hrvatske tiskane knjige Misala po zakonu rimskoga dvora iz 1483. Žakan iz
Roča Jurij zapisao je na Novakovu misalu poznati usklik oduševljenja što
će biti otisnuta prva hrvatska knjiga:
Vita. Vita. Štampa nosa gori gre.
Tao ja oću da naša gori gre.
1482. meseca ijuna 26. dni
to bje pisano v grade Izulje.
To pisa Juri žakan iz Roča.
Bog mu pomagaj i vsem ki mu
dobro ote.
Tako saznajemo da se Novakov misal nalazio i u Nugli, ali i
uviđamo kako je glagoljaški prostor cjelovit. I ne samo glagoljaški.
Taj misal spominje Svetu Mariju, Svetoga Krševana i Svetoga
Nikolu, zaštitnike najstarijih zadarskih samostana, a spominju se i
drugi »zadarski« sveci (Donat, Dimitrije, Anastazija, Irena) kao i
niz benediktinskih svetaca, što upućuje na izvorišta iz kojih je crpio
knez Novak.
Misal je poznat i po tome što su u njemu, na 1486. godine
dodanom listu, zapisani prvi hrvatski čakavski osmerački stihovi od
kojih počinje
povijest hrvatske silabičkotonske versifikacije: Nu pomisli vsaki
sadal ča se najde od nas tadalgda se duša strahom smetela dila
nam se skriti ne te.
Najstarija potvrđena tiskara u Senju
Utemeljitelj tipograf Blaž Baromić koji je
radio u venecijanskoj tiskari Andrije
Torresanija koja je tiskala knjige glagoljicom
Tiskan Misal 1494.
Gašpar Turčić i Silvesta Bedričić tiskari
Djeluje 1494-1496; 1507-1508.
Tiska djela za potrebe klerika (npr. Spovid
općena)
1530. tiskara u Rijeci
Utemeljitelj modruški biskup Šimun
Kožičić Benja
Tipografi iz Brescie
Tiskara djeluje dvije godine i tiska 5
glagoljskih knjiga
Nakon ove dvije tiskare na ovom dijelu
tiskarstvo zamire gotovo dva stoljeća, a
u mletačkoj se Dalmaciji ni ne pojavljuje
U sjevernoj Hrvatskoj djeluju dvije tiskare
u XVI. st.:
Nedelišće (Juraj Zrinski) 1574. madžarski
tiskar Rudolf Hoffhalter (tiska Tripartit)
latiničkim slovima
Varaždin 1586. tiskar Janez Mandelc (tiska
postila Antuna Vramca)
Ove dvije tiskare i tiskanje Vramčeve
Kronike u Ljubljani kajkavsko narječje se
afirmira
Hrvatske knjige XV. i XVI. st.
tiskane u inozemstvu
Tiskarstvo hrvatske knjige u XVI. st.
obilježava reformacija
Stjepan Konzul, Matija Vlačić i
Markantun de Dominis djeluju izvan
svoje domovine
Rim, Firenca, Venecija su mjesta gdje
objavljuju hrvatski humanisti Nikola
Modruški, Juraj Dragišić, Koriolan
Ćipiko
Hrvatske inkunabule XV. st.
Venecija je središte tiskarstva
Tiska knjige glagoljicom, prvu knjigu
hrvatskom ćirilicom (časoslov s
molitvenikom)
Prvo djelo tiskano na hrvatskom jeziku
latinicom (gotičkom rotundom) je Lekcionar
Bernardina Splićanina 1495.
U Veneciji su tiskana djela Marulića,
Gučetića, Držića, Hektorovića, Lucića,
Zoranića, Vrančića, Getaldića
Marko Marulić (1450-1524.)
Otac hrvatske književnosti u Veneciji
1521. objavljuje Juditu, junački ep
na hrvatskom jeziku
u versih haruacchi slosena
Marulićeve knjige duhovno-vjerske
tematike tiskaju se širom Europe
De institutione (1506. u Veneciji) u
XVI. i XVII. st. tiskana u 50 izdanja
Reformacija i protureformacija
Pandan Marulićev na strani protestantizma
Matije Vlačić Ilirik (1520-1575.), popularan
u Europi
Djelo Clavis scripturae sanctae, velik broj
polemičkih spisa protiv Katoličke crkve,
ilustrirani propagandni leci, tiskara u
Njemačkoj u mjestu Urachu kod Tübingenu–
prijevod Novog zavjeta na hrvatskom, za
rad ove protestantske hrvatske tiskare
najzaslužniji Stjepan Konzul iz Buzeta
Protureformacija
U Rimu se tiskaju knjige vjerskog karaktera
na glagoljici i ćirilici
1671. utemeljena Kongregacija De
propaganda fide, tiska liturgijske knjige
Isusovac Bartol Kašić (1575-1650) tiska
liturgijske knjige na hrvatskom, prvu
gramatiku na hrvatskom jeziku 1604. u
Rimu
Tiskaju se knjige na glagoljici (Rafael l
Levaković, Ivan Paštrić), ali glagoljica
polako odumire iz knjiga
Rukopisna knjiga nakon pojave
tiska
Drugi novljanski brevijar, zapis popa
Martinca s Grobnika
Rukom pisana knjiga živi u ruralnim
sredinama za potrebe liturgije
Fra Bone Razmilović u samostanu u
Poljudu iluminira knjige
XVII. st.
Sve se hrvatske knjige tiskaju u inozemstvu
Sjeverna hrvatska Graz, Beč (Habdelić)
Knjige se pišu na latinskom, njemačkom,
talijanskom, manjim dijelom na hrvatskom
Latinski jezik ostaje jezik učene
intelektualne elite i zato teolozi, filozofi,
znanstvenici pišu latinskim svoja djela
Djela namijenjena puku pišu se na
hrvatskom jeziku (Divković, Glavinić)
U Veneciji tiskaju radove s juga
U Zagrebu jedina isusovačka tiskara
Knjižari
Raspačavanje knjiga od XVI. st.
obavljalo se preko knjižara:
Dubrovnik: svećenik Pavao
Vukašinović (librarius)
Zadar: Jeronim Mirković (1522.
spominje se da prodaje Marulićevu
Juditu)