Specijalne

Inžženjerske
In
Građ
Gra đevine

Ljuske

tipovi

proračun

primjeri
izvedenih građevina

Ljuske:
Oblici i značajke ljusaka:

Ljuska je zakrivljena plošna konstrukcija koja preuzima opterećenja primarno

membranskim djelovanjem.

Debljina h je mala u odnosu na druge dimenzije i u odnosu na glavni radijus

zakrivljenosti (max h/R < 1/20).

Srednja površina ljuske je površina koja dijeli ljusku na dvije ljuske jednake
debljine u svakoj točki. Određuje oblik i debljinu h u svakoj točki ljuske.

Analiza ljuske
j se sastoji
j od sljedećih
j koraka:

- uspostavi ravnoteže diferencijalnog elementa ljuske

- uspunjenje uvjeta kompatibilnosti deformacija tako da svaki element ostane u
kontinuitetu sa svim susjednim elementima nakon deformacije ljuske

1
Ljuske:
Teorija ljusaka obuhvaća u najjednostavnijem slučaju rješavanje parcijalne
diferencijalne jednadžbe drugog reda koje omogućavaju dostatan opis ponašanja
gotovo svih ljusaka koje se pojavljuju kao konstrukcije u graditeljstvu.

Najčešće je moguće direktno rješavanje navedenih jednadžbi.

Jednostavnost rezultira iz činjenice da su unutarnje sile u tankoj ljusci (u

određenom smislu) statički određene, odnosno moguće ih je odrediti bez uzimanja
u obzir elastičnih (ili plastičnih) osobina materijala od kojih su načinjene.

Kod velikog broja ljusaka geometrija je bitna za prijenos opterećenja.

Teorija ljusaka:

Kirchhoff-Love teorija – Prva aproksimacija ljusaka:

Pretpostavke proračuna:

1. debljina ljuske je mala u odnosu na manji radijus zakrivljenosti srednje

ravnine ljuske
2. deformacije i pomaci su mali u odnosu na debljinu ljuske
3. točke koje su prije deformiranja bile na pravcu okomitom na srednju
površinu ljuske nalaze se i poslije deformiranja na pravcu okomitom na
deformiranu srednju površinu (analogno Navier-ovoj hipotezi za grede)
4. normalna naprezanja okomito na srednju površinu su tako mala da se mogu
zanemariti

Rotacijske ljuske nastaju pomicanjem (zaokretanjem) pravca ili proizvoljne

meridijalne krivulje (generatora) oko jedne najčešće vertikalne osi (direktrise).
Tako se mogu razviti cilindrične i stožaste ljuske, hipari, kuglaste, zašiljene i
paraboloidne ljuske, prstenaste (torus) ljuske i drugi oblici ljusaka (sl.1.).

2
Teorija ljusaka:
Posljedice navedenih pretpostavki:

- normale na srednju površinu ostaju ravne i okomite na srednju površinu nakon

deformacije srednje ravnine

- hipoteza isključuje pojavu poprečnih posmičnih deformacija odnosno nema

promjene pravog kuta između normale i bilo kojeg pravca na površini

- teorija
t ij vrijedi
ij di samo za tanke
t k ljuske
lj k

- nije primjenjiva za opis ponašanja u blizini koncentriranih sila ili uz rubove

ljuske (pretpostavka (4) ne vrijedi u blizini koncentriranih poprečnih sila)

Teorija ljusaka:
Flügge-Byrne teorija – Druga aproksimacija ljusaka:

Pretpostavke:

- Usvojena je samo pretpostavka (2)

- Smatra se “aproksimacijom višeg reda” Kirchhoff-Love pretpostavki

Klasifikacija ljusaka:
Klasificiraju se prema glavnoj jednadžbi geometrije:

- rotacijski paraboloid
- rotacijski hiperboloid
- kružni cilindar
- eliptični paraboloid
- hiperbolični paraboloid
- kružni stožac

3
Teorija ljusaka:

Geometrijska analiza ljusaka:

a) Ortogonalni krivocrtni koordinatni sustav
b)) Glavni radijusi
j zakrivljenosti
z j
c) Gaussova zakrivljenost
1 1
gdje su rx i ry glavni radijusi zakrivljenosti K 
rx ry

- K > 0 : Sinklastičke ljuske :kuglaste kupole, eliptični paraboloidi

- K = 0 (ili rx = ∞ ili ry = ∞ ):
) ljuske
lj k jednostruke
j d t k zakrivljenosti
k i lj ti
cilindri i stošci
- K < 0 :Antiklastičke ljuske, hiperbolični paraboloidi i hiperbole
revolucije

Rotacijske ljuske nastaju pomicanjem (zaokretanjem) pravca ili proizvoljne

meridijalne krivulje (generatora) oko jedne najčešće vertikalne osi (direktrise).

Tako se mogu razviti cilindrične

i stožaste ljuske, hipari, kuglaste,
zašiljene i paraboloidne ljuske,
prstenaste (torus) ljuske
i drugi oblici ljusaka (sl.1.).

Translacijske ljuske nastaju

paralelnim ili gotovo paralelnim
pomicanjem generatora –
krivulje ili pravca uzduž dviju
direktrisa.
direktrisa

Sl.1 Rotacijske ljuske generator:

(a) slomljeni skup pravaca,
(b) pravac nagnut prema osi,
(c) kružni luk

4
Nekada su se za bačvaste i „šed“ krovove koristili isječci cilindričnih ljesaka sa
horizontalnom osi – direktrisom, dok se danas daje prednost translacijskim plohama

Sl.2 Translacijske ljuske:

(a) valovita ljuska, (b) konoid;
(c) hipar;
(d) translacijska kupola;
(e) lučna ljuska

Naročito omiljeni hiperbolični paraboloid (koji je svojim građevinama učinio

poznatim Felix Candela), može se kombinirati sa dodatnim hiparima uzduž
generatora – pravaca (sl.3). Obzirom da su i direktrise i generatori pravci za
izvedbu nije potrebna zakrivljena oplata.

Kombiniranjem isječaka ljusaka mogu se dobiti zanimljive dražesne „zvjezdaste

ljuske“
j (sl.4).
Sl.3. Ljuske sastavljene od hipara - plohe sudarene
uzduž pravčastih generatora
nad pravokutnim tlocrtom

Sl.4. Ljuske
sastavljene od hipara
- zvjezdaste ljuske

5
U novije vrijeme rado se izvode fizikalno definirane ljuske. Njihov oblik izveden
je npr. iz membrana (lim, guma, sapunica, tkivo) ili mreža, pod opterećenjem od
vlastite težine, sloja gipsa, utezanja ili pritiska plina ili tekućine (sl.5).

Sl.5. Fizikalno definirani

i slobodni oblici
ljusaka

(a) oblik ljuske izveden

iz gumene krpe
ispunjene vodom;

(b) ljuska oblika kapi

tekućine (konstatno
površinsko
naprezanje);

(c) plastično
deformirana
membrana od lima
(svugdje jednaka
naprezanja);

(d) kupolaste ljuske

Heinza Islera

Teorija ljusaka:
Heinz Isler ¸je na taj način prvi razvio vrlo elegantne plitke kupolaste ljuske
na pojedinačnim osloncima.

Predlagani su i „tekući oblici“, kakvi se javljaju kod protjecanja viskoznih

tekućina kroz cijevi.

Konačno često se kao uzor koriste se prirodni oblici, geološke erozije i sl.,
ili se razvijaju „slobodni“ oblici

Temeljem Gauss-ove mjere zakrivljenosti

1 1
K 
rx ry
gdje su r1 i r2 glavni radijusi zakrivljenosti oblici se grubo mogu podijeliti u
tri grupe sa nekim tipičnim značajkama:

6
Teorija ljusaka:

a) Eliptične plohe (npr. kupole) imaju pozitivnu Gauss-ovu zakrivljenost K

(sinklastička zakrivljenost), jer oba glavna radijusa zakrivljenosti leže s iste
strane tangentne plohe
plohe.

Ovako formirane ljuske ne mogu mijenjati oblik bez deformiranja srednje

plohe, te se zbog toga vrlo krute.

Pretpostavka za to je doduše da su na rubovima oslonjene sukladno

membrani, što znači da su na rubovima potrebni posebni rubni elementi za
održanje oblika ljuske.

Teorija ljusaka:

Gore otvorena (nepridržana) cilindrična ljuska na elastičnoj podlozi je

primjerice vrlo mekana na horizontalne sile.

To se mijenja ako se na gornjem rubu ugradi kruti, no okomito na svoju

ravninu na savijanje mekani disk, ili alternativno izvede ojačanje ruba,
odnosno ako je ljuska povezana s krutom podlogom (sl.6a).

Bez gornjeg veznog diska cilindrična ljuska se neravnomjerno „sliježe“ i

prema vrhu sve više mijenja oblik u poprečnom smjeru bez uzdužnih
deformacija (sl.6b).

Kod toga se kod neukrućenog valjka javljaju manje uzdužne sile nego
ukrućenog, što ponekad može biti povoljno (diferencijalna slijeganja tla), no
kod periodički rastućih djelovanja (npr. udari vjetra) postoji opasnost od
aerodinamičke nestabilnosti treperenja („flutter“) i sloma ljuske od savijanja.

7
 Teorija ljusaka:
Sl. 6 kod nedovoljnog ukrućivanja ljusaka mogu nastupiti velike
„deformacije bez izduženja“ npr. uslijed različitih značajki tla

a) ljuska sa ukrutom na vrhu

b) ljuska bez ukrute

na vrhu

Teorija ljusaka:
b) Hiperbolične plohe (sedlaste plohe) :

Imaju negativnu Gauss-ovu zakrivljenost K (antiklastička zakrivljenost), jer

oba
b glavna
l radijusa
dij zakrivljenosti
k i lj ti leže
l ž na različitim
ličiti stranama
t tangentne
t t plohe.
l h

Kod ovakvih ploha su zbog pravčastih generatora moguća „savijanja bez

uzdužnih deformacija“ tj. bez izduženja ili skraćenja srednje plohe.

Hiperbolične ljuske zbog toga nisu tako krute kao eliptične ljuske i potrebni su
rubni ukrutni elementi sa stabilizaciju njihovog oblika.

8
 Teorija ljusaka:
c) Parabolične plohe (cilindrične i stožaste ljuske):

Imaju Gauss-ovu zakrivljenost K = 0, jer je jedan od glavnih radijusa

zakrivljenosti neizmjerno velik.

Te plohe s pravčastim generatorima su jednostavno zakrivljene i za razliku

od ostalih ploha daju se razviti.

Moguća su savijanja srednje plohe bez uzdužnih deformacija, obzirom da se

samo savojna
j krutost suprotstavljaj tom efektu.
f

Tako formirane ljuske moraju imati vezne diskove da bi zadržale svoj oblik.

Ljuske:
• zakrivljene plohe, koje vanjska djelovanja preuzimaju membranskim djelovanjem,
tlačnim, vlačnim i posmičnim naprezanjima unutar plohe, što znači da je konstruktivna
visina jednaka debljini ljuske
• zakrivljenost ljuske definirana je odnosom ravnine koja tangira ljusku prema plohi
ljuske
jus e

Jednostruka zakrivljenost:
• ako ravnina dodiruje plohu po ravnoj liniji
• ako prerežemo plohu ravninom okomitom na liniju dodira dobit ćemo zakrivljeni
poprečni presjek
• razvijene plohe - mogu se razviti od ravnih ploha

ravnina

tangentna linija

9
 Ljuske

Dvostruka zakrivljenost:
• postoje barem dvije međusobno okomite ravnine, koje prolaze dodirnom točkom,
koje su okomite na tangentnu ravninu, a presjek s plohom im je krivulja
• plohe dvostruke zakrivljenosti ne mogu se razviti
• postoje dva tipa ploha dvostruke zakrivljenosti:
ANTIKLASTIČKE:
SINKLASTIČKE:
- negativna Gauss–ova zakrivljenost
- leži s jedne strane tangentne ravnine
- ako se ploha nalazi djelomično s jedne
- može biti “konveksna” ili “konkavna”
strane tangentne ravnine, a djelomično s
- ima pozitivnu Gauss–ovu zakrivljenost druge strane u blizini dodirne točke
tangentna točka tangentna
ravnina
i točka

Ljuske

Dvostruka zakrivljenost:
• krivulje presjeka plohe s dvije ortogonalne ravnine, okomite na tangentnu ravninu na
mjestu dodirne točke leže na suprotnim stranama tangentne ravnine (osim za posebne
orijentacije kod kojih dvije krivulje degeneriraju u pravce – hiperbolični paraboloid)-
ovakve plohe obično nazivamo “sedlaste”
sedlaste

• ploha jedne ljuske može biti složena od kombinacije sinklastičkih i antiklastičkih

dijelova, ali ako sadrži i ravninske dijelove, ti dijelovi obično moraju preuzeti savijanje

10
 Ljuske

Prstenovi:
• zatvorene konveksne krivulje – često se koriste kod prostornih struktura ili kao rubni
elementi ili kod nekih poprečnih presjeka
• prsten je u konstruktivnom smislu posebni tip funikularnog oblika za skup
uravnoteženih sila u ravnini, tako da je u čistom vlaku ili čistom tlaku

prsten u vlaku prsten u tlaku

Ljuske

Kupole:
• struktura dvostruke zakrivljenosti (ljuska obično konveksne zakrivljenosti) koja
prekriva prostor približno regularnog oblika (kružni, poligonalni)
SFERNA KUPOLA
• s plohom koja je dio kugle (sfere)
• sferna kupola može preuzeti sva opterećenja membranskim djelovanjem, osim
koncentriranih sila koje mogu izazvati lokalno savijanje
• za razliku od funikularnih oblika, oblik zakrivljene plohe nije funkcija
opterećenja
• do lokalnog savijanja dolazi u tzv. zoni smetnje u okolini rubova, gdje uvjeti
oslanjanja nisu kompatibilni s membranskim djelovanjem
rebra isječak kupole
sila u rebru
prstenovi
posmične sile
(nesimetrično
opterećenje)

sila u prstenu

11
 Ljuske

Kupole:
• konstruktivna visina kupole je cijela visina kupole od baze do tjemena
• odnos konstruktivne visine prema rasponu je u granicama od ⅛ za plitke kupole do ½ za
visoke kupole
p
• uobičajeni optimalni odnosi konstruktivne visine prema rasponu iznose 0,2 - 0,25
• u sfernoj kupoli za simetrično opterećenje sile u prstenima se mijenjaju od tlačnih pri
vrhu do vlačnih kod dna (osim za plitke kupole)
• vlak je uzrokovao mnoge probleme kod povijesnih kupola od kamena, koje ga nisu
mogle preuzeti
• ako je oblik meridijalno položenih rebara funikularni oblik za vanjsko djelovanje, sile u
prstenima nestaju, jer se puna ravnoteža ostvaruje samo rebrima

Ljuske

Kupole:
• kupole se često oslanjaju na vertikalne zidove ili stupove
• ako se smjer pružanja oslonca razlikuje od tangente na meridijalna rebra potrebni su
posebni p
p prsteni na razini oslonaca za ppreuzimanjej koncentracije
j vlačnih ili tlačnih sila –
prstenasta greda ili rubni prsten
• prsten preuzima horizontalnu reakciju, koja nastaje od razlike smjera tangente na plohu
kupole i vertikale
• ako je vertikalni oslonac u odnosu na tangentu zaokrenut prema unutrašnjosti kupole
(standardni slučaj) sila u prstenastoj rubnoj gredi je vlačna
vlastita težina tlačni
prstenovi

vlačni
prstenovii

sile u prstenovima rubni prsten (u vlaku)

12
 Ljuske

Kupole:
• prstenasta rubna greda nije potrebna ako su stupovi ili zidovi nagnuti u smjeru tangente
meridijalnih rebara

kupola bez prstenaste rubne grede

Ljuske

Kupole:
• kupole mogu biti i drugih oblika, npr. konične

• konična kupola je jednostruke zakrivljenosti no prenosi sile direktnim (membranskim)

djelovanjem,
dj l j slično
lič kao
k kkoddk
kupola
l ddvostruke
t k zakrivljenosti
k i lj ti

• sile u prstenima ne mijenjaju predznak

konična kupola

13
 Ljuske

• geometrija ljusaka može se generirati na različite načine:

• zakrivljena ploha može se generirati pomicanjem jedne krivulje uzduž druge krivulje ili
uzduž para krivulja

• na taj način mogu se generirati različiti oblici ljusaka

Ljuske

• kada je “nepomična” krivulja direktrisa u horizontalnoj ravnini, a “pomična” krivulja

generator u vertikalnoj ravnini, plohu se obično definira s generatorom kao imenicom i
direktrisom kao pridjevom

Hiperbolični
ipe bolični paraboloid:
pa aboloid:
• ploha koja se dobije pomicanjem parabole u vertikalnoj ravnini uzduž hiperbole u
horizontalnoj ravnini

14
 Ljuske

Hiperbolični paraboloid:
• vrsta ljuske vrlo pogodna za izradbu u betonu
• najjednostavniji način geometrijske definicije je kao ploha generirana pomicanjem
pravca po dva pravca koji nisu u istoj ravnini
• ggeometrijska
j svojstva
j hipara:
p
- proizvoljna linija “paralelna” s granicom je pravac
- hipar sadrži dva ortogonalna skupa pravaca nad pravokutnim
tlocrtom i zato nije potrebna zakrivljena oplata
- ploha je antiklastička (sedlasta)
- vertikalna ravnina koja po dijagonali povezuje suprotne “donje”
uglove siječe plohu po konveksnoj paraboli
- druga dijagonala čini konkavnu parabolu
- horizontalne ravnine sijeku plohu po hiperbolama koje se asimptotski
približavaju donjim granicama

hiperbole

asimptote

Ljuske

Hiperbolični paraboloid:
• unutarnje sile hipara za jednoliko raspoređeno opterećenje daju se jednostavno
proračunati
• jedan skup parabola plohe su konveksne, tj. lukovi (tlak), a drugi skup konkavne
parabole tj.
parabole, tj kabeli (vlak)
• u smjerovima paralelnim s dijagonalama ne postoje posmične sile; to su tzv. glavne osi

Element u
vlaku

sile u rubnim Element u

elementima tlaku
hipara

15
 Ljuske

Hiperbolični paraboloid:
• na rubovima (granicama) sijeku se vlačne sile od konkavnih dijagonala i vlačne sile od
konveksnih dijagonala s rezultantom u smjeru rubnog elementa
• ako je hipar prikladno oslonjen u rubnom elementu javljaju se samo uzdužne sile,
vlačne tlačne ili dijelom vlačne a dijelom tlačne
vlačne, tlačne, ovisno o usvojenom položaju rubnog
elementa

primjer toka sila u rubnom elementu

Ljuske

Hiperbolični paraboloid:
• barem jedan kraj rubnog elementa mora se fiksirati i u horizontalnom smjeru
• optimalna dispozicija dobije se tako da se horizontalne komponente susjednih rubnih
elementa međusobno poništavaju, čime se postiže da na stupove djeluju samo vertikalne
sile
• uobičajena dispozicija hipara je sa konstruktivnom visinom (strelicom odnosno
provjesom) od ½ ukupne visine, a najmanja konstruktivna visina ne bi smjela biti manja
od 1/10 raspona

horizontalne horizontalne
sile se sile se
poništavaju poništavaju
ali ne i ovdje,
potreba za vlačnim
štapom

vlačni štap

učinak pridržanja na sile u rubnim elementima

16
 Ljuske

Hiperbolični paraboloid:
• Geometrija:
• kod hipara se središta zakrivljenosti nalaze sa različitih strana plohe (hiperbolična,
antiklastička ili negativna Gaussova zakrivljenost)
• hipar ima ravne izvodnice u dva smjera
• pogodan je za prekrivanje pravokutnih ili romboidnih tlorisa
• Kada je koordinatni sustav x, y paralelan sa izvodnicama, jednadžba hipara glasi:
2 z
z  k x y  x y
x  y
• k = konstanta
• ta ista ploha sa koordinatnim sustavom u smjeru dijagonala odnosno linija glavne
zakrivljenosti
k i lj ti opisana
i je
j sljedećom
lj d ć jednadžbom:
j d džb
2 2
z 
2  r1 2  r2
• presjeci vertikalnih ravnina paralelnih sa osima ξ, η su parabole sa radijusima
zakrivljenosti r1 odnosno r2
• horizontalni presjeci su hiperbole

Ljuske

Hipar pod jednolikim

kontinuiranim plošnim
opterećenjem (vlastita težina
+ snijeg):

a)Kvadratni tlocrt

b1) i b2) dijagonalni presjeci

na oba donja ugla

c1) i c2) dijagonalni presjeci

na oba gornja ugla

j j sila na
d) Rastavljanje
jednom rubu

e) Oslanjanje na dva
upornjaka na donjem uglu u
smjeru rezultante R iz dvije
rubne grede

17
 Ljuske

Deformacije hipara:

srednji tlačni luk i srednji vlačni

luk se promatraju zasebno:

a) produljenje vlačnog luka

b) antimetrični horizontalni
pomaci rubnih točaka

c) pomak donje rubne točke

prema van

d) gornja
g j rubna točka ima
nepomičan ležaj

Ljuske

Rubne grede hipara

a) Oslanjanje hipara
b) Poprečni presjeci ravnih rubnih greda
c) Pojačanje ruba u udolini jedne zvjezdaste ljuske

18
 Ljuske

Cilindrične ljuske:
• generiramo ih pomicanjem krivulje paralelne samoj sebi uzduž pravca ili obrnuto
pomicanjem pravca uzduž krivulje, što pokazuje da se radi o plohi jednostruke
zakrivljenosti
• cilindrične ljuske zahtijevaju za oslanjanje krute zabatne zidove, da bi zadržale oblik i
da se osigura membransko djelovanje
• slobodne rubove treba ojačati da se izbjegne lokalno izbočavanje i savijanje

rubna
ukruta
vlačni štap
zabatni zid
generiranje cilindrične ljuske

Ljuske

Cilindrične ljuske:
• cilindrična ljuska može izgledati slično svodu, ali je njeno ponašanje potpuno drugačije
• svod je ravninska struktura funikularnog oblika, koja nosi po širini s oslanjanjem po
uzdužnim rubovima, a zabati nisu p potrebni, a cilindrična ljuska
j nosi u smjeru
j duljine
j

razlika između cilindrične ljuske i

svoda

19
 Ljuske

Konoidna ljuska:
• formira se pomicanjem pravca na jednom kraju po krivulji a na drugom kraju po
pravcu
• ove ljuske
j su vrlo učinkovite za konzolne konfiguracije
g j jer
j konstruktivna visina raste od
najmanje vrijednosti na slobodnom rubu do najveće vrijednosti na upetom rubu, gdje su
i momenti savijanja najveći
• upeti kraj npr. zabatni zid preuzeta momente savijanja ljuske pa mora imati i krutost u
ravnini i krutost na savijanje (bočnu krutost)

generiranje konoidne ljuske konoidna ljuska - konzola

Ljuske

Konoidna ljuska:

20
 Ljuske

Konoidna ljuska:
• primjeri natkrivanja konoidnom ljuskom

Ljuske

Pravčasta ploha:
• generira se pomicanjem pravca preko dviju krivulja
• cilindrične i konoidne ljuske su posebni slučajevi ovakvih ploha
• ove plohe mogu biti jednostruke i dvostruke zakrivljenosti (npr. hiperbolični paraboloid)

Rotacijske ljuske:
- dobivaju se rotacijom krivulje oko kružnice, npr. sferne i konične ljuske

21
 Ljuske

Translacijske ljuske:
• dobivaju se translacijom krivulje po drugoj krivulji
• cilindrične ljuske su primjer translacijskih ljusaka s pravcem kao generatorom

Ljuske

Primjer: natkrivanje kvadratnog prostora

VARIJANTA 1 – PRIMJENA REDUCIRANE SFERNE KUPOLE
• primjena reducirane sferne kupole kojoj se vertikalnim ravninama rubovi prostora
odrežu
• tako se nad rubovima dobivaju kružni lukovi
VARIJANTA 2 – GENERACIJA TRANSLACIJSKE KUPOLE
• translacijom kružnog luka po identičnom luku, okomitom na translatirani luk, generira
se kupola vrlo slična reduciranoj sfernoj kupoli
RAZLIKE SU U RUBNIM LUKOVIMA:
• kod reducirane sfere polumjer tih lukova manji je od polumjera sfere, a u vertikalnoj
projekciji ti polumjeri su koncentrični
• kod translacijske kupole polumjer rubnih lukova jednak je polumjeru bilo koje
vertikalne ravnine paralelne s rubovima

translacijska reducirana sfera

kupola

22
 Analiza polukugle:
- kugla konstantne debljine pod djelovanjem vlastite težine

- oslonjena je po čitavom slobodnom rubu

- reakcija je jednoliki kontinuirani pritisak σ

- iz ravnoteže sila →   t  (2  a   )    t  (2  a 2   )

- lijeva strana izraza je suma reakcije po opsegu kruga

- desna strana izraza je težina ljuske

- sređivanjem izraza →     a

gdje
dj jje:
ρ – jedinična težina materijala
σ – tlačna naprezanja

→ tlačna naprezanja na osloncima

ne ovise o debljini ljuske

Rezultanta membranskih naprezanja:

- primjerenije je promatrati rezultantu naprezanja N u membranskoj analizi
ljusaka, a ne naprezanja σ

- stoga se vlastita težina w specificira kao težina po jediničnoj površini [kN/m2]

N  wa
- rezultanta membranskih naprezanja ima dimenziju: sila / duljina [kN/m]

- rezultanta je sila dobivena sumiranjem naprezanja po debljini ljuske

na infinitezimalnom dijelu ljuske djeluju normalne i posmične sile

Nyx= Nxy
Ny
Nx Nxy Nyx

23
 Ljuske:
- vrlo tanke ljuske mogu se lokalno izbočiti

- problem lokalnog izbočavanja je značajan za ljuske velikog raspona, a kod

ljusaka
j manjeg
j g raspona
p tajj p
problem nije
j toliko izražen

- lokalno izbočavanje vrlo tankih ljusaka nastaje kod naprezanja:

t
 cr  k  E 
Konstanta k ≈ 0,25 R
R – radijus zakrivljenosti ljuske
t – debljina ljuske
E – modul elastičnosti

Sferna ljuska konstantne debljine pod djelovanjem vlastite težine:

- sfera ima jednostavnu geometriju što dovodi do jednostavne jednadžbe

- slika prikazuje meridijan radijusa a

- točke na meridijanu
j definirane su kutom φ

- točka na meridijanu je na udaljenosti r od vertikalne osi sfere

a  sin   r

24
- granice izrezanog infinitezimalnog elementa ljuske su dva
meridijana i dva paralelna kruga

- element se može zapisati sa dva kuta :

po meridijanu - φ
po kružnici – θ

- na element djeluje samo vlastita težina

w  dA  w  r  d  a  d

N  N   w  a  cos 

N  2    r  sin   W  0

W  2    w  a 2  (1  cos  )
w a
N  
1  cos 

 1 
N  w  a    cos  
1  cos  

Nθ mijenja predznak kod kuta 51,82°

25
Analiza cilindrične ljuske:
- cilindrična ljuska se može definirati kao zakrivljena ploča koja je izrezana iz
cilindra
- ploča je omeđena sa dva ravna “longitudinalna” ruba paralelna sa uzdužnom
osi cilindra i dva zakrivljena poprečna ruba u ravnini okomitoj na uzdužnu os
- ploča je zakrivljena samo u jednom smjeru
- cilindrična ljuska je kružna kada je zakrivljenost konstantna

Utjecaj rubnih uvjeta ljuske na prijenos opterećenja:

rezultanta naprezanja u cilindričnim ljuskama:

- 10 nepoznanica: (Nx , Nф , Nxф , Nфx) , (Qx , Qф) , (Mx , Mф , Mxф , Mфx)
→ problem je statički neodređen

- kod većine armiranobetonskih cilindričnih ljuski Mx i Qx su male vrijednosti

→ Mxф , Mфx su zanemarivi

→ ostaje 6 nepoznanica (Nx , Nф , Nxф , Nфx) , (Qф, Mф)

- linijska opterećenja: linijske sile nanose se duž slobodnih rubova

Klasifikacija:
L
- Dugačke ljuske →  2,5
r
- linijsko opterećenje uzrokuje značajne Qф i Mф, a membranske sile postaju
beznačajne
- naprezanja se mogu procijeniti primjenom klasične gredne teorije

26
 L
-Srednje ljuske → 0,5   2,5
r

- Kratke ljuske → L  0,5

r
- linijske sile uzrokuju unutarnje sile u blizini uzdužnih rubova
- najveći dio ljuske se ponaša kao membrana

Klasična gredna teorija za dugačke ljuske:

- za dugačke ljuske se naprezanja mogu procijeniti klasičnom grednom

teorijom
- ljuska se smatra gredom zakrivljenog poprečnog presjeka između krajnjih
oslonaca

- pretpostavka: relativni pomaci u svakom poprečnom presjeku su zanemarivi

Proširenje gredne teorije na analizu višestrukih ljuski:

Membranska teorija:

- za određene klase ljusaka

j kod kojih
j su rezultirajući
j momenti savijanja
j j reda
veličine manji od rezultanti normalnih i posmičnih naprezanja u ravnini, a
poprečna posmična naprezanja su jednako tako mala i mogu se zanemariti u
ravnoteži sila
- pretpostavka vrijedi samo ako je barem jedan radijus zakrivljenosti konačan
(ravne ploče su isključene iz preuzimanja poprečnih djelovanja na opisani
način)
- ravnotežno stanje ljuske može se ostvariti samo ravninskim silama ljuske
- sukladno
kl d jje stanje
t j naprezanja j u lj
ljuski
ki potpuno
t određeno
d đ jjednadžbama
d džb
ravnoteže odnosno ljuska je statički određena
- rubni uvjeti moraju osigurati prijenos rubnih sila proračunatih jednadžbama
ravnoteže
- rubni uvjeti moraju dopustiti i pomake rubova ljuske (translacije i rotacije)
koji su proračunati iz sila prema membranskoj teoriji

27
Dimenzioniranje cilindrične betonske ljuske:

ASCE metoda – rješenje se temelji na superpoziciji:

Slijed proračuna:

1. Pretpostavlja se prijenos površinskog opterećenja na oslonce samo direktnim

naprezanjima. To je membransko rješenje, ekvivalentno pretpostavci da su
konstrukcije statički određene. Ova pretpostavka dovodi do pomaka i reakcija duž
dugih rubova koja nisu konzistentna sa stvarnim rubnim uvjetima.

→ Površinska opterećenja – Membranska analiza cilindrične ljuske površinski

opterećene obuhvaća samo sukcesivne diferencijacije i interpolacije radijalnih i
tangencijalnih komponenata površinskog opterećenja. To je uvijek moguće za
kontinuirana opterećenja. U većini slučajeva površinska opterećenja na ljusku su
jednolika.

→ Zadavanje opterećenja Fourier-ovim redovima

Dimenzioniranje cilindrične betonske ljuske:

2. Nanošenje linijskog opterećenja duž dugih rubova. Naprezanja od linijskih

opterećenja se superponiraju sa naprezanjima dobivenim membranskom teorijom.
→ linijska opterećenja duž uzdužnih rubova
→ utjecaj
j j linijskog
j g opterećenja
p j na ljusku
j

Definicije:

- osnovni nosivi sustav se dobiva redukcijom opće teorije na membransku teoriju

što dovodi do redukcije na sustav jednadžbi sa tri jednadžbe i tri nepoznanice →
statički određeni sistem

- pogreške
šk odgovaraju
odgo araj nekompatibilnim rrubnim
bnim utjecajima
tjecajima

- korekcije odgovaraju jediničnim rubnim utjecajima izvedenim iz teorije savijanja

- kompatibilnost se postiže utvrđivanjem veličine korekcija potrebnih za uklanjanje

pogrešaka membranske teorije

28
Dimenzioniranje cilindrične betonske ljuske:
Rubne grede:
Vertikalne grede
- obično se koriste kod dugih ljusaka, gdje je osnovno (primarno) konstrukcijsko
ponašanje uzdužno savijanje

Horizontalne grede
- uobičajena uporaba kod kratkih ljusaka, gdje je osnovno (primarno) konstrukcijsko
ponašanje poprečno prenošenje sila lučnim djelovanjem

Rubni uvjeti:
K > 0 : Utjecaji ruba brzo se prigušuju i obično su ograničeni su samo na usko
područje na rubu. Sukladno, kod ovih ljusaka membranska teorija često vrijedi na
čitavoj ljusci izuzev rubova.
rubova

K = 0 (ili rx ili ry je ∞): Rubni utjecaji se prigušuju, ali djeluju na širem području nego
kod ljusaka sa pozitivnom zakrivljenošću.

K < 0 : Prigušenje je znatno manje nego kod drugih ljusaka. Utjecaj rubnih utjecaja je
zamjetan na velikim dijelovima ljuske.

Dimenzioniranje cilindrične betonske ljuske:

Armiranje jednostavno oslonjenih ljusaka:

I: uzdužna armatura u rubnim gredama
II: poprečna membranska i poprečna armatura za preuzimanje savijanja
III: posmična armatura
IV: armatura za preuzimanje negativnih momenata savijanja u blizini
dijafragmi

Nxф = Nфx (sredina ljuske)

Za preuzimanje za preuzimanje dijagonalnih
vlačnih naprezanja vlačnih naprezanja uslijed
od Mф Nxф = Nфx kod kuta 45°

Nx (sredina debljine ljuske)

armatura uz rubove ljuske

29
Geometrijska analiza ljusaka:
Ortogonalni krivocrtni koordinatni sustav:

Promatra se vektor položaja:

gdje su:

kontinuirane funkcije jedne varijable. Ploha je određena sa α i β, krivocrtne

koordinate, u, v i w jedinični vektori u Kartezijevom koordinatnom sustavu.

Ortogonalnost je opisana sa : → unutarnji produkt je nula

Udaljenost između (α, β) i (α + dα, β + dβ) je

Skalarni produkt ds sa samim sobom iznosi:

gdje su A i B Lame-ovi parametri.

Ovaj izraz je prva kvadratna forma teorije ploha.

Nelinearna analiza dvostruko zakrivljenim izoparametarskim

tankim “shell” AB elementima (MKE):

Pretpostavke:
- Šipke armature su modelirane ekvivalentnim anizotropnim slojevima
(layer-ima) čelika koristeći odgovarajuću prilagodbu elastoplastične
i k
inkrementalne
t l transformacije
t f ij matrice
t i deformacija
d f ij – naprezanja.
j

Ti slojevi mogu prenijeti samo uzdužna naprezanja u smjeru pružanja

stvarnih šipki armature.

- Ispunjena je kompatibilnost deformacija betona i armature.

Konstitutivni zakon za izotropne

p materijale
j u matričnojj formi:

Rezultanta naprezanja-deformacija i odnos moment – zakrivljenost:

u matričnoj formi:

Složenije ponašanje materijala može se opisati modificiranjem [C] i [D]

30
Inkrementalni odnos naprezanje – deformacija:

gdje je {dσ} = inkrement totalnog vektora naprezanja

[D] = transformacijska matrica inkrementalnog
elastoplastičnog odnosa deformacija - naprezanje
{dε} = inkrement totalnog vektora deformacija

Generalizirani odnos deformacija - naprezanje za betonske elemente:

gdje je dN = inkrement rezultante naprezanja od normalne sile

dM = inkrement rezultante naprezanja od momenta savijanja
dε0 = komponenta inkrementa deformacija u srednjoj ravnini
dk = savojna komponenta inkrementa deformacija
H = debljina elementa ljuske

Numerička integracija u analizi konačnim elementima:

U svakoj točki integracije elementa ljuske, zid ljuske je podijeljena u više
položaja (stations) sa konstantnim intervalima T po debljini ljuske.

Matrica [M] se određuje koristeći [D] na početku svakog inkrementa i za

svaki čvor.

Inkrementalni odnos naprezanje-deformacija za svaki sloj armature

sa anizotropnim osobinama konzistentnim sa jednoosnim uvjetom:

gdje su:

i ti = dio ekvivalentne površine armature koja pridonosi i-tom položaju

integracije

Generalizirani odnos naprezanje-deformacija u i-tom koraku:

Za položaje integracije bez doprinosa armature, množitelj Ri = 0

31
 Granice primjene membranske teorije i njena dopuna
teorijom savijanja:
U pojedinim slučajevima membranska teorija nije prikladna za opis prijenosa
opterećenje kod ljusaka:

(a) nedovoljno ukrućene ljuske kod kojih je moguća deformacija srednje ravnine
ljuske bez izduženja

(b) lokalna opterećenja ili opterećenja čiji se intenzitet mijenja po sinusnoj

funkciji malog perioda

(c) nekompatibilnost membranskih deformacija sa rubnim uvjetima

(d) nejednolikost membranskih deformacija unutar površine ljuske uslijed

nejednolike raspodjele opterećenja ili nejednolike geometrije ljuske, npr.
promjene debljine ljuske

(e) koncentrirane sile membrana ne može preuzeti

(f) membrana ne može preuzeti linijsko opterećenje osim linijsko opterećenje zadan
po rubovima

(g) oslanjanje
j j ljuske
j koje
j ne odgovara
g membranskim uvjetima
j

(h) područja u kojima ljuske nema zakrivljenost, takozvane ravne točke

(i) diskontinuiteti u membranskim silama unutar konstantnog (pravilnog) hipara

P t b jje na različiti
Potrebno ličiti način
či promatrati
t ti navedene
d slučajeve,
l č j ovisno
i o tome
t da
d li je
j
moguće preuzeti djelovanja samo membranskim silama pri čemu se javlja savijanje
samo uslijed nekompatibilnosti deformacija (slučajevi (c), (d), (i)) ili je nemoguća
ravnoteža sila bez momenata savijanja (slučajevi (e), (f), (g), (h)).

32
- kada je moguće uspostaviti ravnotežu samo sa membranskim silama,
dimenzioniranje ljuske je osigurano je prema 1. teoremu teorije plastičnosti -
statički teorem

- čim nastanu pukotine uslijed momenata savijanja, opada savojna krutost na

promatranom mjestu do pojave plastičnog zgloba.

- porast momenata savijanja u odnosu na membranske sile je mali

- ljuska se primarno ponaša kao konstrukcija bez savojne krutosti sve do pojave
sloma, ukoliko je osigurana dostatna duktilnost

- eksperimentalna ispitivanja provedena u Stuttgartu na spremnicima koji su bili

armirani prema membranskoj teoriji potvrdila su takvo ponašanje

Ljuske

Ljuske oblika mjehura od sapunice:

• imaju oblik koji bi se realizirao kad bi se žičani model granica prostora uronio u
sapunicu
• ove p
plohe se nazivaju
j i minimalnim pplohama, jjer se njima
j ostvaruje
j najmanja
j j p
površina
ploha za zadanu granicu
• vlak u bilo kojem smjeru bilo kojeg elementa ovakve ljuske je konstantan
• ove plohe prikladne su za složene granice prostora, a mogu se modelirati i na računalu, s
dodatnom prednosti mogućnosti modifikacije plohe za proizvoljna funkcionalna
ograničenja

33
 Ljuske

Ljuske slobodnih oblika:

• - plohe koje se ne mogu prikazati kao matematske funkcije
• -mogu se oblikovati temeljem fizikalnih modela ili generirati na računalu primjenom
optimizacijskih
p j p
postupaka
p za p
proizvoljna
j ograničenja,
g j kao što su ggranice p
prostora,
mjesta oslanjanja, traženi gabariti i sl.

Ljuske

Restoran Los Manantiales u Xochimilco,

Kapelica Lomas de Cuernavaca (1958)
(1958)

34
Ljuske: Drveni krov – Park Paraiso, San Blas (Madrid)

Ljuske: Drveni krov – Park Paraiso, San Blas (Madrid)

35
 Ljuske

Ljuska – krov tvornice ruma Bacardi (1960)

Hiperbolična nesimetrična ljuska

Ljuske

Pločaste i štapne ljuske:

• zamjena glatke plohe bilo koje ljuske sa:

– ili mrežom zglobno spojenih štapnih elemenata (štapna ljuska)

– ili mrežom zglobno spojenih ploča (pločasta ljuska)

36
 Ljuske

Pločaste i štapne ljuske:

• geometrijsku krutost zakrivljene mreže zglobno spojenih štapnih elemenata (štapne
ljuske) može se ostvariti samo ako mrežu čine trokuti

• geometrijsku krutost zglobno spojenih ploča (pločaste ljuske) realizira se tako da se u

pojedinom čvoru sijeku barem tri ruba susjednih ploča

Ljuske

Pločaste i štapne ljuske:

• Ne treba zaboraviti da elementi štapnih ljusaka preuzimaju samo normalne sile, a
elementi pločastih ljusaka djeluju kao membrane što uključuje i posmične sile u ravnini
ploče.
l č

• Štapne ljuske od čeličnih elemenata su mnogo tanje od betonskih ljusaka. Osnovni

mehanizmi otkazivanja nosivosti su razne vrste izvijanja odnosno izbočavanja (problem
stabilnosti vitkih elemenata), izvijanje štapova, lokalno snap–through izbočavanje ili
globalno izbočavanje.

• p
Kod velikih raspona zakrivljenost
j jje često vrlo mala. Zbogg netočnosti izvedbe može doći
do lokalne nestabilnosti, što se obično izbjegava primjenom dvoslojnih konfiguracija.

37
 Ljuske

Ojačane kupole (braced domes):

• danas najčešća vrsta kupola velikih raspona
• ukupna težina im je od 40–80 kg/m2, zajedno s pokrovom
• postoji više geometrijskih oblika takovih kupola koje se razlikuju po diskretizaciji plohe
kupole
• rebraste ljuske nastaju formiranjem plohe od mreže meridijalnih rebara i prstenova

rebrasta kupola

Ljuske

Smjernice za oblikovanje ljusaka:

a) Primarni nosivi sustav prijenos sila je membransko djelovanje.

b) Oblik i dimenzije ljuske potrebno je prilagoditi opterećenju.

Ako djeluju koncentrirane sile, potrebno je podebljati ljuski ili predvidjeti

rebra za prijenos naprezanja

38
 Ljuske

Smjernice za oblikovanje ljusaka:

c)) Debljinu
j ljuske
j jje teorijski
j moguće
g odrediti p
prema naprezanjima
p j u ljusci,
j , jjer
naprezanja od vanjskog opterećenja ne ovise o debljini ljuske.

Ova tvrdnja je ograničena jer je membransko stanje naprezanja poremećeno

dimenzijama ljuske, a ne samo nejednolikim opterećenjima

d) Membranska naprezanja uslijed vlastite težine su neovisna o debljini ljuske kada

je debljina ljuske konstantna.

Debljinu je moguće smanjivati sve dok ljuska može prenijeti vanjska

opterećenja sa dostatnom sigurnošću protiv izbočavanja.

Ljuske

Smjernice za oblikovanje ljusaka:

e) Membrana treba imati “membranske” oslonce, odnosno sile na osloncima

trebaju biti uzdužne sile i posmične sile smještene u ravnini ljuske.

Sile na osloncima okomite na ravninu ljuske uzrokuju savijanja na rubovima.

Stoga se ljuske često oslanjanju na tangencijalne pendl-stupove ili koso na

postavljene pomične ležajeve (prenose samo silu u smjeru tangente na ljusku.)

Ako je moguće samo vertikalno preuzimanje sila,

sila potrebno je ojačati rub
ljuske prstenom ili na neki drugi način kako bi se preuzeo horizontalni
posmik uslijed membranskog prijenosa sile.

Deformacija rubova ljuske je pritom spriječeno što uzrokuje dodatne

posmične sile u ljuski.

39
 Ljuske

Smjernice za oblikovanje ljusaka:

f) Rubne uvjete je potrebno pažljivo odrediti prema obliku ljuske, kako bi se

uopće mogao ostvariti membranski prijenos sila.

Ako to nije ispunjeno tada ljuska prenosi sile kao savijena ploča.

Oslonce je potrebno odabrati tako da se pri svakom mogućem slučaju

opterećenja ostvari kruto membransko stanje, a ne samo pri pojedinim
kombinacijama i slučajevima opterećenja.

Stoga je slobodni rub rotacijske ljuske potrebno ojačati prstenom i kada se

pretpostavlja da na tom rubu teoretski nema sila.

Kada rub ne bi bio ojačan moguće su velike deformacije i momenti savijanja

pod lokalnim djelovanjem opterećenja.

Ljuske

Smjernice za oblikovanje ljusaka:

g) Ljuske se najčešće dimenzioniraju samo na jednoliko kontinuirano

opterećenje vlastitom težinom i snijegom.

Opterećenje vjetrom se zadaje kontinuiranim plošnim opterećenjem.

Ispitivanja u vjetrovnom tunelu su pokazala znatne razlike u naprezanjima

uslijed lokalnih utjecaja na ljuskama velikih raspona.

Moguća je nejednoliko opterećenje snijegom uslijed čišćenja krova ili pada

dijela snijega sa krova.

Stoga je ljusku potrebno dimenzionirati metodom konačnih elemenata za

lokalna i nejednolika opterećenja.

40
 Ljuske

Smjernice za oblikovanje ljusaka:

h) Membranska ljuska je konstrukcija sa unutarnjim statički određenim

sustavom.

Ne posjeduje rezervu nosivosti kao zidovi kod kojih je moguća plastifikacija i

duktilno ponašanje.

Stoga je iznimno važno provesti detaljnu i točnu analizu silu.

i) Tanke ljuske je potrebno konstruirati kao krute konstrukcije.

Posebnu pažnju je potrebno posvetiti izbočavanju i silama na deformiranom

sustavu.

Ljuske

Primjer proračuna : Cilindrični rezervoar

Rezervoar sa temeljnom pločom pod

hidrostatskim pritiskom vode:
Prstenasta (radijalna) sila je
proporcionalna horizontalnom
pomaku točaka stijenke uslijed
savijanja.

41
 Ljuske

Opterećenje vodom na stienke rezervoara: p = p0 · (h – x) / h

Kod membranskog stanja naprezanja sile se preuzimaju prstenastim silama n =p·r

gdje je:

p0 – hidrostatski pritisak vode na dnu rezervoara

h – visina rezervoara i vode u rezervoaru
x – udaljenost promatrane točke od dna rezervoara
r – radijus cilindričnog rezervoara

Radijalni pomak iznosi: w = p / C

gdje je C = E · d / r2

Ljuske

- deformacijska linija stijenke rezervoara pokazuje upetost ljuske u temelj

- uslijed upetosti pojavljuju se u zidovima momenti savijanja mx, i poprečne sile qx

- oni uzrokuju prijenos dijela opterećenja pB = mxII = E · I · wIV savijanjem.

- prstenasta horizontalno položena armatura preuzima naprezanja pR = C · w

- opterećenje p se rastavlja na dva dijela pri čemu se posmične deformacije kao što je
uobičajeno kod ljusaka zanemaruju:

pB + pR = E · I · wIV + C · w = p

42
 Ljuske

Partikularno rješenje diferencijalne jednadžbe je membransko stanje naprezanja odnosno

preuzimanje hidrostatskog opterećenja prstenastom silama.

Potrebno je homogeno rješenje: E · I · wIV(1) + C · w(1) = 0

Karakteristična duljina definira se izrazom: 4 E  I

L 4
C

1 d 3
Savojna krutost ljuske iznosi: I
12

Karakteristična duljina cilindričnog rezervoara: r2  d 2

L 4  0, 76  r  d
3

Što je manja karakteristična duljina L u odnosu na duljinu ljuske h, to je manji doprinos

savijanja u odnosu na prstenaste sile.

Ljuske

Uz pomoć karakteristične duljine L moguće je homogenu diferencijalnu jednadžbu načiniti

bezdimenzionalnom i time olakšati proračun: x w
 
L L
4
d  1 d w  dx 
4 4 (1)
 IV       L w
3 ((1)) IV

d  4 L dx 4  d  

Tu diferencijalnu jednadžbu može se napisati i kao:  IV  4   0

Potrebno je naći 4 nezavisne funkcije η koje predstavljaju rješenje problema rubnih uvjeta.
Funkcije imaju oblik jako prigušenih vibracija:

1  e  cos   2  e  sin  3  e   cos   4  e   sin 

-za praksu je dovoljno uzeti u obzir samo funkcije η1 i η3, odnosno njihove linearne
kombinacije η2 i η4
- kod vrlo kratkih ljusaka h < 3L potrebno je u obzir uzeti sva četiri člana, dakle uzeti u
obzir četiri međusobno neovisna homogena rješenja
- prema dijagramu kod udaljenosti preko x = 3 · L (kod betonskih ljuski L je oko 1,0 m ) od
spoja ljuske sa temeljem utjecaj upetosti se može zanemariti

43
Ljuske

Funkcije rješenja homogene bezdimenzionalne dif. jednadžbe ηIV + 4 η = 0, gdje je

η = η′ = η″ = η′″ = 0 za ξ → ∞

Ljuske

44
 Ljuske

Tok sila u stijenkama vodospremnika cilindričnog oblika:

a) zglobni spoj stijenke i temeljne ploče

Ljuske

Tok sila u stijenkama vodospremnika cilindričnog oblika:

b) stijenka upeta u temeljnu ploču

45
 Ljuske

Tok sila u stijenkama vodospremnika cilindričnog oblika:

c) Utjecaj ojačanja stijenke na dnu cilindra

Ljuske

Prednapinjanje cilindričnog rezervoara:

a) naprezanja od prednapinjanja su u ravnoteži su sa unutarnjim pritiskom tekućine

b) stijenka praznog rezervoara pod djelovanjem sile prednapinjanja Z

46
 Ljuske

Prednapinjanje cilindričnog rezervoara:

Prednapinjanjem natega na silu Z = p · r preuzima se unutarnji pritisak tekućine p.

Silu prednapinjanja Z je potrebno povećati zbog puzanja i skupljanja betona.

Tada puni rezervoar za vrijeme t = ∞ nema prstenastih naprezanja jer se poništavaju

pritisak tekućine i naprezanja od prednapinjanja.

Rezervoar se prednapinje na veću silu čime se osigurava vodonepropusnost i sprječava

raspucavanje betona : Z = p · r + σ0 · d

σ0 = 0,50 do 1 MPa – rezerva tlačnih naprezanja

Ljuske

Prednapinjanje cilindričnih rezervoara i silosa:

- dominantan prijenos sila ostvaruje se prstenastim vlačnim silama

47