PETROVO ZATAJENJE

Počet ću svoje razmišljanje na osnovi evanđeoskog teksta kojeg donosi Sv. Luka:

Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika.

Petar je išao za njim izdaleka. A posred dvorišta naložiše vatru i po-
sjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar. Ugleda ga neka sluškinja
gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: »I ovaj bijaše s njim!«
A on zanijeka: »Ne znam ga, ženo!« Malo zatim opazi ga netko drugi
i reče: »I ti si od njih!« A Petar reče: »Čovječe, nisam!« I nakon
otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: »Doista, i ovaj bijaše s njim!
Ta Galilejac je!« A Petar će: »Čovječe , ne znam što govoriš!« I umah,
dok je on govorio, oglasi se pijetao. Gospodin se obazre i upre pogled u
Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: »Prije
nego se danas pijetao oglasi,zatajit ćeš me tri puta.« I iziđe te gorko
zaplaka. (Lk 22, 54-62)1

Na Posljednjoj večeri Isus blaguje pashu sa svojim učenicima. Saznajemo da će ga

jedan od dvanaestorice izdati. Ustanovljava Euharistiju dajući učenicima kruh i vino kao tijelo
i krv Svoju. Nakon večere Isus, zajedno s učenicima, odlazi na Maslinsku goru. I reče im
Isus: » Svi ćete se sablazniti.« (Mk 14,27). Petar se odmah diže i hrabro, junački nastupa:
»Ako se i svi sablazne, ja neću!« (Mk 14,29). Na Petrovu mjestu vidim sebe i sviju nas. Svi
smo mi jaki na riječima, mi možemo sve, nema problema, za tebe Isuse i život dati ako treba.
Ali kad nam se ispriječe i najobičnije stvari spremni smo Ga zanijekati. Isus je Petru najavio
da će ga izdati, ali i svoju molitvu za njega da se njegova vjera ne ugasi potpuno. 2 Zapitajmo
se kakav je naš život, zašto uopće živimo, koja je svrha našeg djelovanja, koji je naš najveći
ideal. ISUS KRIST? Moj Isuse koliko te samo puta u jednom danu zaniječemo. Stidimo se
pred Tobom jer brojni su naši grijesi koje smo počinili i koji su nas udaljili od Tebe. Petar
nije htio vjerovati Isusovim riječima. Stoga se ubrzo i dva puta poskliznuo: prvi put što je
spavao kad mu je Isus rekao da se moli i drugi put kad je mačem udario slugu Malha. Treći
pad bio je najveći. Za Petra je to bilo veliko iznenađenje. Nije uopće znao kakav je on sam, a
kamoli da zna kakav je Isus.3

I mi danas, jesmo li svjesni svojih slabosti koje nam se događaju. Veliki je utjecaj
okoline na nas. Ona nam pruža dosta toga negativnog, a mi opet to prihvaćamo. Mediji nas
zaluđuju svojim lažnim člancima, pornografija je prisutna na sve strane, sve se vrti oko novca,
ugleda, raskoši, moći, ubojstava, droge, alkohola…užas. Kakvi smo mi? Gdje smo mi tu,
upitajmo se sada. Imamo li mi doticaja s time i koliko? Jesmo li spoznali sebe, svoj grijeh? A
gdje je u svemu tome Isus? Negdje po strani? Ima li ga uopće? A On je onaj koji će na kraju
doći i suditi svakoga po učinjenim djelima. Imajmo to na umu. I sv. Petar je u određenom
trenutku pao ali se digao. To je važno. Spoznao je svoju slabost, grijeh i gorko zaplakao zato
što je svoga učitelja tako lako izdao.

1
Svi svetopisamski tekstovi u ovom izlaganju uzeti su iz: DUDA, B., FUĆAK, J., GASS, F. (preveli) Novi
Zavjet, izd. KS, ZG, 1990., XI. izdanje.
2
ZOVKIĆ, M.: Isus u evanđelju po Luki, izd. Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, 2002., str. 302.
3
Usp. PERIĆ, R.: Da nisam ja, Gospodine?, izd. Crkva na kamenu, Mostar, 2005., str. 32.
 Isus zna da smo mi grešni ali traži od nas kajanje. Da se dignemo iz “blata“ i
postanemo potpuno čisti. Jedino ćemo tako doći u kraljevstvo Božje koje je On sam
navijestio. U trenutku Petrova nijekanja Isus se obazire i pogledom govori Petru da nije sve
izgubljeno, da on dobro poznaje Petra koji će kasnije učvršćivati u vjeri svoju braću. Kad
iskusi vlastitu slabost, onda će bolje razumjeti slabosti svoje braće. 4 I mi, iako grešni,
moramo znati da Isus želi svakoga od nas spasiti. Zato moramo raditi na sebi i što više težiti
za vječnim, a ne ovozemaljskim koje je prolazno. I u slabostima i u poteškoćama moramo
ljubiti Isusa i bližnje. Priznajmo svoje slabosti i grijehe. Ne hvalimo se tijelom, nego jačajmo
duhom. Kad posrnemo ili padnemo, zazovimo pogled Gospodinov na sebe. Pokajmo se, jer
samo ljubav ostaje. Tko ljubi, taj nikada ne gubi. Pa čak i kad krivo ljubi, kao Petar, Bog će
mu ispraviti ljubav.5

Sarajevo, 9. prosinca, 2010.

Ilija Petković, bogoslov

4
Usp. ZOVKIĆ, M.: Isus u evanđelju po Luki, izd. Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, 2002., str. 320.
5
PERIĆ, R.: Da nisam je Gospodine?, izd. Crkva na kamenu, Mostar, 2005., str. 37.