Prva pomoć – osnovne upute u slučaju nesreće

Napisao/la meri dana 20.11.2009

Objavljeno u: Savjeti početnicima
14 komentara

 Sadržaj
o Aktuelno
o Najave voţnji i događaja
o Pomoć početnicima
o Stručne teme
o Svijet biciklizma
o Testovi bicikala i opreme

Voţnja bicikla u prirodi je predivan doţivljaj i najčešće nas

kasnije za nju vezuju najljepše uspomene. Ljepota krajolika, ugodan zrak, miris šume ili
livada, dobro društvo… sve su to sastavni dijelovi brdskog biciklizma. Međutim, odlazeći
daleko od naseljenih mjesta moramo biti svjesni i opasnosti koje voţnja bicikla donosi i
naučiti kako najbolje reagirati u neţeljenim situacijama. Koliko god da smo sigurni u sebe, u
svoj bicikl, trenutak nepaţnje moţe biti koban, pad neizbjeţan a povrede katastrofalne. Na
kraju, najteţi dio u slučaju veće povrede predstavlja transport unesrećenog koji je ponekad
nemoguć, dugotrajan, zamoran…

Povrede koje biciklisti doţivljavaju najčešće su uzrokovane padom i kontaktom sa grubom

podlogom. Tada su moguća krvarenja, prijelomi kostiju ili potres mozga. No, dugotrajna
ljetnja voţnja moţe rezultirati dehidriranjem i sunčanicom, odlazak u divljinu nosi sa sobom
opasnosti od napada divljih zvijeri, insekata, zmija i dr. Kako se ponašati u svakoj od tih
situacija? Vrijedilo bi znati sljedeće:

Potres mozga:

Ova povreda se dešava pri kontaktu glavom s tvdom podlogom. Nošenje kacige će u mnogo
slučajeva spriječiti potres mozga. Ipak, u slučaju jakog udarca potres mozga ćemo prepoznati
kroz gubitak svijesti koji nastaje odmah nakon ozljede, traje kratko i prilikom dolaska sebi
unesrećeni djeluje smeteno. Drugi znak potresa mozga je amnezija prilikom koje ozlijeđeni
ne pamti događaje koji su doveli do nesreće. Na kraju, tu su i vegetativni simptomi kao što
su: mučnina, povraćanje, glavobolja, vrtoglavica i slabost.

Unesrećenog je potrebno što hitnije odvesti u bolnicu gdje se liječenje sastoji od mirovanja,
od nekoliko dana do nekoliko sedmica.
Krvarenje

Biciklisti se najčešće susreću sa površinskim povredama usljed pada na cestu ili makdam pri
većim brzinama

Pad s bicikla moţe uzrokovati manja krvarenja iz površinskih rana, oguljenih mjesta, malih
razderotina ili posjekotina i obično će samo prestati. Nije loše površinsku ranu (prije svega
prvo dobro isprati obicnom vodom a potom)posuti BIVACINOM ili drugim antiseptičkim
sredstvom te potom previti zavojem ili staviti hanzaplast.

Međutim, moguće su i povrede sa većim krvarenjem koje prepoznajemo po tome što je

ozlijeđeni blijed, koţa i sluzokoţa su bez krvi, koţa je hladna i prekrivena ljepljivim znojem
a ozlijeđeni uplašen. Disanje je ubrzano i naporno a puls ubrzan. Ozlijeđeni se ţali na ţeđ,
umor, zujanje u ušima i mrak pred očima, osjeti slabost i nemoć, zatim nastupa nesvjestica,
pa i smrt. Da bismo preduprijedili najgore moguće je primijeniti neke od metoda
zaustavljanja krvarenja:

a) pritisak prstima
Ovu metodu primjenjujemo kad povrijeđeni naglo gubi velike količine krvi. Pogodna je za
kratkotrajnu primjenu dok se ne primijeni sigurniji način. Sastoji se u tome da se prstima
pritisne krvni sud uz kost. To je moguće izvesti kod krvarenja na glavi, rukama i nogama.
Kod jakog krvarenja na glavi i vratu treba sa četiri prsta ruke pritisnuti srednji dio vrata,
između prednje i bočne strane, dok se šakom i palcem obuhvati zadnja strana vrata (pritišće
se unazad i unutra prema kičmenom stubu i to samo sa jedne strane vrata, nikako sa obje
istovremeno).

Krvarenja u predjelu ramena i pazuha zaustavljaju se pritiskanjem naniţe, sa više prstiju,

središnjeg dijela ključne kosti. Kada je krvarenje iz gornjeg i srednjeg dijela nadlaktice treba
palčevima obje ruke pritisnuti prednji dio pazušne jame ka ramenom zglobu, a ostalim
prstima obuhvatiti predio ramena. Kod krvarenja iz lakta, podlaktice i šake treba palcem
pritisnuti sredinu unutrašnjeg dijela nadlaktice, a ostalim prstima je obuhvatiti. Ako je
krvarenje iz noge, treba pritisnuti predio prepone.

b) zavoj s pritiskom

Ovu metodu primjenjujemo da zaustavimo krv na duţe vrijeme pritiskom na ranu.

Primjenjuje se tako da se rana prvo prekrije sterilnom gazom pa se uzduţno postavi predmet
koji vrši pritisak. Potom se predmet i rana uviju zajedno zavojem, nešto čvršće stegnuvši.
Međutim, suvišno stezanje moţe biti i opasno, a nikako se ne smije primjenjivati na vratu.

c) Esmarhova povezica
Primjenjuje se kad dođe do potpunog razmrskavanja ili kidanja dijela tijela. Sastoji se od toga
da se povrijeđeni ud stegne čvrsto iznad mjesta krvarenja. Ovo je moguće činiti trakom
zavoja ili platna širine minimalno 5 cm, a nikako se ne smije koristiti konopac, ţica i slično.
Traka se postavi iznad rane i moţe se stezati komadom drveta, klinom i slično. Zatim se klin
učvrsti drugim komadom zavoja.
VAŽNO: drţanje povezice duţe od pola sata moţe oštetiti tkivo, a drţanje duţe od 2-3 sata
moţe dovesti do odumiranja tkiva! (ako je potrebno zbog duţine transporta povezicu drţati
duţe vremena onda istu treba svakih pola sata malo popustiti I opet stegnuti)

Površinske rane

Ove rane je potrebno zaštititi od infekcije i pokriti tako da se zaštiti od spoljnih uticaja ali
dozvoliti “da diše”. Ovo je najbolje učiniti gazom i zavojem. Zabranjeno je samu ranu:

a) pokrivati vatom jer se ona uvlači u nju, lijepi i skori onemogućavajući protok vazduha

b) posipati raznim praškovima (duhan, prašina, barut…)

c) oblagati melemima i mastima (med, luk, mahovina, razne trave, lišće bokvice…)

d) čistiti od stranih tijela (komadići drveta, stakla i dr) jer se kao posljedica moţe pojaviti
infekcija ili povreda ţivaca, krvnih sudova i drugih tkiva

Postavljanje zavoja

Glavno pravilo je da se rana prethodno prekrije sterilnom gazom radi sprečavanja dodatnog
inficiranja. Potom treba zavojem potpuno prekriti ozlijeđeno mjesto. Zavoj treba početi
namotavati od neozlijeđenog dijela (nikako na samoj rani) i završiti namotavanje i staviti
povez takođe pored rane. Na ovaj način čvor neće iritirati samu ranu. Pri zavijanju treba
voditi računa o pritisku da se ne zaustavi cirkulacija krvi. Ipak, zavoj treba postaviti čvrsto
kako se ne bi pomjerao tokom transporta.

Prelomi kostiju i povrede zglobova

Naţalost, ovo je česta povreda kod biciklista koja moţe biti jako bolna. Ako se utvrdi
prijelom kosti ili povreda zgloba potrebno je uz pomoć priručnih sredstava dovesti kost ili
zglob u stanje mirovanja(imobilizacijom dva susjedna zgloba). To se najlakše postiţe
priručnim sredstvima (drvo, tvrdi predmet…) koji se postavi preko odjeće uz ozlijeđeni dio
(kost ili zglob) i učvrsti zavojem, trakom platna i slično. Stezanje ne smije biti toliko jako da
ometa krvotok.
Tehnika imobilizacije ekstremiteta

Ako je u pitanju prelomljena kost neophodno je učvrstiti dva susjedna zgloba (postiţe se tako
što se postavi predmet uz kost i poveţe iza susjednih zglobova). Ako je povrijeđen zglob tada
se učvršćuju dvije susjedne kosti kako bi se onemogućilo pokretanje zgloba.

Sunčanica i toplotni udar

Sunčanica nastaje usljed duţeg djelovanja sunčevih zraka na nepokrivenu glavu.

Prepoznajemo je po jakoj glavobolji, mučnini, povraćanju, vrtoglavici, slabosti organizma,
teškom disanju i ubrzanom pulsu. U teţim slučajevima bolesnik izgubi svijest, ima
temperaturu i jako se znoji. Toplotni udar nastaje kad je čovjek pretoplo obućen i izloţen
fizičkim naporima u uslovima povišene temperature vazduha koji je jako zasićen vlagom i sa
smanjenim sadrţajem kisika.

Ozlijeđenog treba staviti u hlad da leţi sa uzdignutom glavom. Jedna od mjera je i

rashlađivanje glave stavljanjem hladnih obloga ili prskanjem. Ako je povrijeđeni svjestan,
treba mu dati što više hladnih napitaka.

Životinje

Mrki medvjed

Jedna od opasnih zvijeri na našim prostorima je mrki medvjed. Iako nije zabiljeţen slučaj
susreta biciklista s medvjedom nije naodmet znati ponešto o ovoj zvijeri. On ne mora da
predstavlja opasnost ako se ne prave nagli pokreti i ne krene u bjeţanje. Prilikom susreta s
medvjedom potrebno je polako koračati unazad, jer ga brzi pokreti razdraţuju. Medvjedi
imaju loš vid, za razliku od čula mirisa i sluha. Ako noćimo na otvorenom, hranu je dobro
čuvati van logora, dobro zatvorenu da medvjed ne osjeti njen miris koji će ga privući.

Ujed bijesne životinje

Ponekad divlje ţivotinje izgledaju mirno i pokazuju pitomost, ali to moţe zavarati i prikriti
činjenicu da su oboljele od bjesnila. Domaće ţivotinje će, ako su bijesne, pokazivati
promjenu u odnosu na uobičajeno ponašanje. Kada bijesna ţivotinja ugrize čovjeka na mjestu
ugriza ulazi virus u tkivo i putem nerava se širi ka mozgu izazivajući teška oštećenja. Bolest
počinje strahom, nemirom, glavoboljom da bi se kasnije javili grčevi. Ozlijeđenom je
potrebno isprati ranu (ako postoje uslovi i sapunicom ili deterdţentom) i što prije ga uputiti u
bolnicu radi vakcinacije.

Ujed zmije

Kod nas ţivi više vrsta neotrovnih zmija (čiji ujed takođe moţe biti opasan radi infekcije od
bakterija iz usta zmije) ali i šest vrsta otrovnica. Napoznatija i najotrovnija je poskok, a
najrasprostranjenija šarka. Otrovne zmije u brzini je teško razlikovati od neotrovnih, ali
napomenimo da im je glava široka a vrat iza nje suţen, što nije slučaj kod neotrovnih zmija.
Otrovnice su veoma pokretne, nisu plašljive, plivaju u vodi i brzo napadaju. Na mjestu ujeda
ostaju dvije ubodne ranice koje mogu ali i ne moraju krvariti. Oko njih se ubrzo javlja otok,
crvenilo, utrnulost a nakon toga pojava modrih mrlja. Ţrtva ujeda osjeća mučninu,
glavobolju, slabost, disanje postaje teţe, gubi svijest i na kraju dolazi do smrti.

Suština pomoći je u sprječavanju raznošenja otrova po tijelu. Postoje dva postupka, u suštini
slična. U oba slučaja ţrtva bi trebala da miruje i da se u leţećem poloţaju prenese do bolnice.

1. Ekstremitet treba podvezati iznad rane i tako spriječiti dovod otrovane krvi kroz venu ka
srcu. Zatim se pristupa isisavanju rane. Ovo se čini oko 20 minuta tokom jednog sata. Osoba
koja isisava otrov ne smije imati ranu u usnoj šupljini niti kvaran zub te mora paziti da ne
proguta otrov.

2. Ekstremitet se umjereno podveţe neposredno iznad rane. Na samoj rani se naprave dva
unakrsna reza kroz koţu i pusti se da iz rane ističe krv a sa njom i otrov. Rezovi se naprave
noţem kojeg prethodno opalimo plamenom.

Bilo bi poţeljnoda jedan od učesnika kod sebe ima serum protiv zmijskog ujeda! U pravilu,
serum daje samo stručna osoba i u slučaj

Ujedi insekata

Većina insekata kod nas nemaju otrov opasan po ţivot čovjeka. Najčešći su ubodi ose, pčele,
stršljena ili komarca. Na mjestu uboda se javljaju otok, bol i svrab. No, u slučaju više
uzastopnih ujeda ili napada roja insekata mogu se pojaviti znaci trovanja i oštećenja nervnog
sistema, pa i smrt. Neke osobe su alergične na ujed insekata pa i jedan ubod dovodi do burne
reakcije. Tada dobivaju crvene “pečate” po tijelu, teško dišu, otiču u predjelu lica i vrata i
potrebno je da prime odgovarajući lijek. Oni koji znaju da su alergični na ubod određenog
insekta (tipa pčele) bi svakako u svojoj ličnoj prvoj pomoći trebali nositi epinefrinsku
injekciju za slučaj ekstremne reakcije.

Prva pomoć kod ujeda insekata se sastoji u stavljanju hladnih obloga na mjesto ujeda.

Danas postoje i serumi protiv ujeda insekata. Također, postoji i prevencija protiv uboda
insekata (komarci, krpelji) u vidu sticka ili spreja tipa OFF (repelent). (hvala Mireli na
sugestiji)

Ujed škorpije

Među vrstama škorpija koje ţive kod nas samo mali broj je onih čiji je ujed smrtonosan. Ujed
je bolan, javlja se crvenilo, otok a kasnije lokalno pečenje i stezanje. Ponekad se javlja i
trzanje tijela. Prva pomoć se sastoji u stavljanju hladnih obloga na mjesto ujeda.

Ujed krpelja

Ovaj insekt je prijenosnih mnogih opasnih bolesti, a napada tako što sa grana padne na
čovjeka i zakači se. Gotovo ga je nemoguće odvojiti od tijela. Nekad se krpelj polijevao
naftom ili benzinom pa je zbog nedostatka kisika izlazio sam. Moguće je probati zavezati
čvor oko vrata krpelja i postepeno uvrtati konopac. Kada ga konopac stegne krpelj će sam
izaći a da ne ostavi dijelove tijela ispod koţe. Neko vrijeme će na tom mjestu ostati crvenilo,
ali ako potraje više dana potraţite pomoć ljekara. Ako niste sigurni da u potpunosti moţete
odstraniti krpelja onda je najbolje ne dirati ga do dolaska ljekaru. Dijelovi koji ostanu u koţi
kasnije izazivaju jaku upalnu reakciju!

Udar groma

Osnovne mjere zaštite se sastoje u izbjegavanju boravka na otvorenom prostoru u vrijeme

grmljavine. Ne treba stajati ispod visokog drveća, metalnih stubova i sl. Povrijeđeni od udara
groma moţe doţivjeti prividnu smrt prestankom rada srca I disanja i tada je potrebno brzo
reagirati,Prije svega utvrditi dali je došlo do prestanka rada srca.. Inicijalni efekat da se srce
koje je stalo podstakne na rad je snaţan udarac pesnicom u predjelu gudne kosti dok
unesrećeni leţi 3 puta ukoliko je došlo do zastoja rada srca pa tek onda primijeniti vještačko
disanje usta na usta i spoljašnju masaţu srca Ponekad oţivljavanje uspijeva i nakon nekoliko
časova.

Ovo su samo neki od slučajeva koji se mogu desiti prilikom bavljenja brdskim biciklizmom.
Vaţno je imati na umu da je transport unesrećenog, ukoliko nije sposoban sam da se kreće,
moţe biti iznimno teţak i dugotrajan. Dobro bi bilo, stoga, da grupa koja se kreće bude
homogena, da se ne razilazi, da se naročito prilikom dugotrajnog spusta niz planinu svakih
par kilometara grupa sačekuje i prebroji. Na kraju kolone je poţeljno da vozi iskusniji vozač,
a izvrsno bi bilo da ima “motorolu” ili sličan komunikacijski uređaj jer je mobitel često bez
signala u planini. Svaki ozbiljan biciklist će sa sobom na voţnju ponijeti mali set prve pomoći
(vidi u tekstu: Oprema za brdski biciklizam – šta ponijeti na voţnju?). Takođe, dobro bi bilo
da svaki član grupe upozna načine pruţanja prve pomoći i, što je najvaţnije, da nauči zadrţati
prisebnost.

U slučaju teţih povreda potrebno je pozvati pomoć.

U okviru Planinarskog saveza BiH djeluje Gorska sluţba spasavanja koja ima svoje
regionalne stanice. Broj telefona GSS Stanica po gradovima BiH:

 Sarajevo – 061 272 883 – Podţo Adnan

 Goraţde – 061 614 673 – Gušo Murat
 Gornji Vakuf – 061 240 562 – Begovic Reuf
 Zenica – 061 454 737 – Šatorovic Fahrudin
 Mostar – 061 777 485 – Voloder Anes i 061 823 437 – Ðajo Miralem
 Travnik – 061 792 532 – Rubin Pinjo i 061 373 841 – Kajmaković Enes
 Bihać – 061 144 248 – Lipović Ermin
 Jablanica – 061 216 418

Ipak, preporučujemo da u slučaju nesreće najprije obavijestite Policiju na broj telefona 122 i
Hitnu Pomoć na 124.