Ulica Nevjernih Žena

Milana Vukoviæ Runjiæ ULICA NEVJERNIH ENA
D
BIBLIOTEKA OTVORENA KNJIGA
Nakladnik Naklada LJEVAK d.o.o.
Direktor ZDENKO LJEVAK -
Urednica NIVES TOMA EVIÆ
D
Milana Vukoviæ Runjiæ ULICA NEVJERNIH ENA
LI
Zagreb, 2007.
U ..
Nakladnik
Naklada Ljevak, d.o.o. Palmotiæeva 30/1. Zagreb
Grafièko oblikovanje i naslovnica
Ivona Despot
Studio LJEVAK
Autorica fotografije na ovitku Sandra Vitaljiæ
Lektorica Jadranka Varo anec
Korektorica Maja Matkoviæ
Grafièka priprema Kolumna d.o.o., Zagreb
Tiskara Feroproms, Zagreb
CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuèili na knji nica Zagreb
UDK 821.163.42-31
VUKOVIÆ RUNJIÆ, Milana
Ulica nevjernih ena / Milana Vukoviæ Runjiæ. - Zagreb : Naklada Ljevak, 2006. -(Bibli
oteka Otvorena knjiga)
ISBN 953-178-800-6-0
KNJI NICA
ZELINA
Sadr aj
Mitski preljub...................................................7
Ljeto fatalne Marije.............................................38
Razdoblje patuljaka ............................................92
Vjenèanje kod Faraona.........................................159
Tako je bilo ili vam se èini ...................................219
Pogovor Bajka o strasti........................................285
Bilje ka o autorici .............................................295
Mojoj sestri Sanji
Mitski preljub
1937., 1984., 2006. proljeæe
U na oj ulici vijesti se brzo ire. Mo da zato to nas je u njoj malo. Elvira, udana ena,
na la je ljubavnika. Ako smo to znale moja sestra i ja, onda je to znala i cijela
ulica. Ne zato to bismo sestra ili ja prièale o tome, nego zbog toga jer svaka vel
ika tajna ovdje prije ili kasnije postane opæe dobro. Mo da je to komunizam u pravom
smislu rijeèi. Kako nema svatko neku veliku tajnu (neka se ne ljute oni koji misl
e da je imaju!), niti je svaki èovjek obdaren nekim èudesnim talentom, u redu je da
velike tajne poput velikih umjetnièkih djela budu zajednièko vlasni tvo. Ako neka ena v
ara svojeg mu a i to mu taji, ulazimo u posveæenu zonu velikih tajni. Onih zbog koji
h ivoti pucaju na pola i pokazuju svoju crvenu unutra njost poput zrelih lubenica k
akve je pro log ljeta u Bolnièkoj ulici, tek neznatno sklonjen suncobranom, prodavao
neki Makedonac zlatnih zubi.
Milana Vukoviæ Runjiæ
Elvira ivi u maloj kuæi na broju 42, koju je naslijedila od roditelja (gða i gosp. Ho
rvat stare dane provode u Tuhelj-skim Toplicama), zajedno s mu em, nekim mirnim ti
pom koji je navodno pisac, ali rijetko ga viðamo da izlazi. Na a ulica poznata je po
tome to u njoj ive ili one koje se nisu nikada udale ili one koje su se udale pa
prevarile mu eve. Èak su i psi ovdje nekako poti teni, jer etaju ih ili prevareni mu evi
ili osamljene ene ili ene neèistih savjesti. Pa i rotvajleri su mirni poput janjadi
i vrijeme provode le eæi na suncu dok se u neposrednoj blizini strasno pare maèke. Maèke
su kod nas kada veæ spominjem ivotinje poput tajni, zajednièko vlasni tvo. Najvi e vr
na provode po gara ama-staretinarnicama kakvih je na a ulica puna. U tim se gara ama o
sim rezervnih guma, komadiæa starih ploèica, oguljenih reketa za ping-pong katkad naðu
i stari ormari koji su nekoæ slu ili u spavaæim sobama, a sada se u njih odla u limenke
s bojom ili motike, pile, grablje. U njima mo ete naæi stare suknje pretvorene u kr
pe, kutije sa slikama koje se neèijem potomku bez sentimenata vi e nisu dale gledati
, razglednice ili zelene èizme koje je neka djevojka nosila prije trideset godina
kad se vratila iz Londona. U na oj ulici ene nastavljaju ivjeti po kuæama u kojima je
njihovo postojanje zapoèelo, na istoj adresi slave deseti, trideseti, pedeseti roðen
dan, u rodnu kuæu dovode mu eve, a potom se iz nje iskradaju da bi se na le s ljubavni
kom. Mi starosjedioci po teðeni smo odvratnih ru ièastih i naranèastih novogradnji po èijim
se prizemljima otvaraju frizeraji i trgovine s cipelama. Kao da ivimo u pretpro lom
stoljeæu: u voænjaku na eg susjeda kojeg zovemo Faraon (zbog njegove velike, æelave gla
ve osute pjegama koja nas podsjeæa
Ulica nevjernih ena
na mumijinu), stablo je jabuke staro gotovo sto godina. Zovemo ga stablom spozna
je. ene koje su s njega jele poslije su na le ljubavnike. I Elvira je jela s tog st
abla. Na a je ulica slijepa i zove se Vrapèanski odvojak. S obiju se strana naslanja
na ostatke stenjeveèkih livada i voænjaka, koje nekim èudom jo nitko nije zabetonirao.
Mo da to mo emo zahvaliti trima vje ticama, Dunji i Tili i Dunjinoj kæerki maloj Kiki k
oje ive na broju 33 i izvode tko zna kakve obrede pod punim mjesecom. Ili nekom u
tjecajnom ljubavniku fatalne Marije s broja 31, u koju je navodno bio zaljubljen
i sam premijer. U na oj ulici ene su starosjedioci (svaka obitelj poèinje s Bakom il
i Mamom), a mu evi dolaze s koferima i naseljavaju se u dobro provjetrenim sobama
s pogledom na vrt. Pa tako svi mu evi Anje Cvori èec, mu Elvire Horvat, mu Darije Figenv
ald, ali i mu evi starijih generacija. Borna i Melinda s broja 29 zapravo su jedin
i braèni par koji se u ulici pojavio istodobno. Prvo to mu eve zabrine spomenute su s
taretinarnice, jer zakljuèe da se od njih oèekuje vrtni rad, piljenje dasaka, poprav
ljanje stolova za ping-pong, izrada manjih vodoskoka i slièno. Onda na scenu stupa
ju oèevi te pouèavaju mu eve buènim popodnevnim poslovima, motornim pilama i slièno. Na kr
aju mu evi, ako su Dalmatinci, lakiraju svoje male èamce kojima æe broditi po èemu? Jaru
n-skom jezeru? Na to pitanje ne postoji neki jednostavan odgovor. Osim ena, u Vra
pèanskom odvojku starosjedioci su vrapci i kosovi, samo to vrabaca ima mnogo vi e neg
o kosova. Kosovi su ovdje èudni, kao da su u nekoj samoubilaèkoj sekti zbog koje nep
rekidno etkaju oko maèaka. Onog trena kad ga maèka ugleda, kos zastane i prièeka da ga
napadne. Kad se to dogodi, on umre. Koliko god sam proma-
trala kosove (a bog zna da imam mnogo slobodnog vremena!), njihovo pona anje nije
mi bilo jasno: takvo zanosno, dobrovoljno predavanje smrti. Da je o tome ne to vi e
znala Djevojka s broja 35, nova podstanarka kod bake Jau , mo da bi joj bilo lak e ivje
ti s njezinim golemim strahom od smrti i tugom zbog koje je postala blijeda, a oèi
su joj po-tamnjele.
Na a ulica nije pretjerano osvijetljena. Ulièna svjetla pa-lucaju na njezinu poèetku,
u sredini i pri samom dnu. Zbog toga se noæu èini veæom nego to jest, a u sumrak je osj
enèana dugim sjenama. Katkad se u oèima maèaka mo e naslutiti slièna atmosfera, osobito ka
d bijesnu svojim jantarnim zjenicama iz najcrnjeg kutka u vrtu. Na a ulica kao da
potièe na boleæivost i melankoliju: u njoj se, vi e nego drugdje, osjeæate udaljenim od
svega. Va a kuæa mora da je stara (ili je makar u lo em stanju), nade su vam potonule,
a vrijeme vam je odavno iscurilo (samo se vi pravite da nije). ivite izmeðu kuhinj
e, vrta i sobe u kojoj spavate, koju ste nesvjesno okitili pleterom divljih ru a,
netom ukradenih u parku preko puta. ivot je mo da pro ao bez obzira na va u dob ali vi
i dalje di ete. Na a je ulica najtu nija u ranu jesen, kad njome lete vilinske niti, k
ada prvo li æe neodluèno pada, a netko negdje le i na odru. ivot u njoj samo naizgled pro
tjeèe sporo, no istina je da se ovdje mo ete roditi i ostarjeti promatrajuæi samo jedn
o stablo pred svojom kuæom, a da pritom ne stignete promisliti o nekoj drugoj sudb
ini. (Na kraju va e srce postane to stablo, a srce posadite u vrtu.) Na a je ulica p
oput krzna koje je nekoj divovskoj eni palo u blato i od hladnoæe se nakostrije ilo.
Zbog toga se ne trebamo previ e èuditi to ovda nje ene tako èesto proma u-
Ulica nevjernih ena
ju pravi put, ako ne to poput pravoga puta uopæe postoji (ja bih rekla da je to samo
floskula, jer svatko kroz ivot ide vlastitom stranputicom, èineæi svoje fatalne pogr
e ke).
Kako smo otkrili Elvirin preljub? Dobrih mjesec dana o tome nitko nije znao ni ta.
Onda ju je Faraon vidio kako izlazi iz nekog auta na uglu ulice. Najprije je po
sumnjao da je to fatalna Marija sa svojim ljubavnikom, no potom je po brzom kora
ku i cigareti koja se arila u mraku prepoznao Elviru. Zainteresiran, izi ao je u vr
t, i ne samo da je to bila ona nego je zamijetio i da je rasku trana, da joj je bl
uza tek napola zakopèana te da joj se na suknji pojavio ne eljen raspo-rak. I takva
je hodala, gotovo teturala na om ulicom po kojoj su od lanjskog snijega ostale rup
e te je podsjeæala na velik komad ementalera koji le i na mjeseèini. Sutradan, èim se sm
raèilo, Faraon je prislonio ljestve uz orah te se bez obzira na ivotnu dob smjestio
na jednoj od ni ih i debljih grana, sa savr enim pogledom na ugao na e i Bolnièke ulice
. Sreæom da promet nije bio osobito gust, jer svatko tko bi zamijetio starca u kro n
ji pomislio bi da ga je zgromila neka èudna vizija, zbog koje bi mu auto zaplesao,
noga se na gasu trznula, a prednji dio vozila zabio se u stup. Kad je u ponoæ na
pustoj stanici zastao neki tamnoljubièasti panterasti oblik (bio je to Maseratti E
lvirina ljubavnika), Faraon je izvadio svoj dalekozor i kako su se te budale par
kirale nedaleko od svjetla, vidio ih je kako se ljube i maze, èak i kako Elvira st
avlja ud tog èovjeka u usta. »Stra no! Stra no!« mrmljao je. »Kurva! Kurva!« Premda se prel
a nagledao u svojem dugom ivotu, Faraon bi se na prizor nevjerne ene uvijek uznemi
rio, stiskao bi ake koje kao da bi tukle nevjernicu. Spustio se niz ljestve ne br
inuæi se o tome hoæe li ga tko vi-
djeti i u ao u svoju kuhinju, u kojoj je iskapio nekoliko èa a toplog piva. Vani su vl
adale ljetne vruæine, bez obzira na to to je tek bio svibanj. Onda se, grleæi jastuk,
stisnuo u svojem staraèkom krevetiæu, koji je bio tako malen da je nalikovao na kre
vet nekog patuljka. Kad sam ga u podne sutradan posjetila da ga pitam treba li m
u to iz duæana, doèekao me blijed i uznojene æele, tako da sam se pobojala kako æe ga ove
vruæine odnijeti, i dalje je buncao »Kurva! Kurva! Tu je bila, u Bolnièkoj!«, a smirio
se tek kad sam ga glasno pitala »Ko je kurva, gospon Faraon? Recite!« Stari je prekr
i io ruke na prsima i za utio.
Moja sestra, ja, Dunja, Tila i mala Kiki de urale smo iste noæi na rubu na eg vrta, od
akle se kroz debla u Faraonovu voænjaku nazirala Bolnièka ulica. Na mali bijeli stol
iæ koji je u mraku izgledao kao nacrtan, servirale smo unku i tvrdo kuhana jaja, ml
adi luk i palaèinke s domaæim pekmezom od ljiva, stolice su nam ugodno upadale u zeml
ju, a u zraku su mirisale ru e. Prva je poèela mala Kiki, poznata po svojim nadnarav
nim sposobnostima, koja je prethodne noæi imala viziju vraga kako je dojurio u na u
ulicu na motociklu i ukrao Djevojku s broja 35, zbog èega smo se opravdano upla ile
da bi se ona, koja je nosila samo crno, mogla ubiti. »Kakva je to depresija«, pitala
se Dunja, »koja mladu lijepu curu pretvori u udovicu, a da nije bila ni nevjesta!«
Moja sestra ne to je promrmljala o tome kako dvadesete godine ni prema kome nisu n
je ne te kako preobrazba u enu ni jednoj djevojci nije bezbolna, pa tako ni Djevojc
i. Zvali smo je Djevojkom, jer bez obzira na to to je od poèetka godine ivjela u tak
ozvanom Bakinu tornju (ru noj nakrivljenoj ku-æerini kojoj je ambiciozna baka svake
godine nadograðivala
Ulica nevjernih ena
kat), u kojem je unajmila stanèiæ na samom vrhu, ni u jednoj dobrosusjedskoj prilici
nije nam se predstavila. Bile smo sigurne da Djevojka pati od uznapredovale tan
atofobije i da u svemu vidi smrt: èak i u ru i penjaèici. Pogotovu u njoj! Sjedile smo
tako s dalekozorima sve do ponoæi kad je u Bolnièkoj zastao Maseratti iz kojeg je i
zi la Elvira. Za njom se pojavio neki oni i tip, te su se jo malo ljubili naslonjeni
auto. Ono to sam odmah zamijetila: tip je poklopio ruke na Elvirinoj stra njici. El
vira je imala lijepu okruglu stra njicu koju je vje bala u lokalnoj teretani u Ulici
Side Ko utiæ od dva do tri puta u tjednu po sat vremena. Po to je oti la, tip se dostoj
anstveno poput Napoleona vratio u auto i nestao prema gradu. Na a je procjena bila
da se Elvira spetljala s nekim dosadnjakoviæem koji joj je imponirao zbog love i
auta. Nije nam se to dopalo, jer njezin mu bio je senzibilan i nadaren tip, o èemu
su nam svjedoèile i Dunjine karte. Ali, to da oèekujemo od prozaiène Elvire? Bilo je u
njoj neèeg neutje no obiènog, to se vidjelo i iz zlatnoga kri iæa koji je na privjesku nos
la oko vrata i iz njezinih bluza i suknji do koljena, uvijek istih, iz njezinih
frizura, uvijek dosadnih i iz njezina horoskopskoga znaka, jednog od dosadnijih.
Kako je ljubavnik bio krojen iz Elvirinih udnja i sanjarija, nije ni èudo to se pre
d nama na ao malen èovjek s velikim autom, minijaturni sveti Juraj s velikim zmajem.
S njime æe Elvira uskoro putovati u Austriju i u Italiju, a mu u æe lagati da je za v
ikend kod brata u Rijeci. A mu ? On æe etati psa, zaokupljen nikad dovr enim romanom i
svojom tajanstvenom ranom, koju je Dunja vidjela u kartama. Ne to s njegovom mu ko æu ni
je bilo u redu, premda je bio lijep poput Adoni-
sa i kada bi pomolio svoju kovrèavu glavu iz kuæe, kosovi bi glasnije fiæukali.
Prije svih preljuba u na oj se ulici dogodio mitski preljub.
Faraonova ena, lijepa Betika, spanðala se sa starim Ivanom Pordijem, koji je sebe z
vao kome om, a da nitko nije znao za to. Kome je od Betike bio stariji dobrih tridese
tak godina, a iz te se veze rodio Petar Pordi zvan mladi kome , Dunjin i Tilin ota
c. U vrijeme kad se Faraon doselio u Vrap-èanski odvojak, na dana nji broj 30, ondje
nije bilo nièega osim ikare u kojoj su rasle kupine te kome ove kurije okru ene parkom
i s ribnjakom iza vrtnih vrata. Dok je njezin mu obilazio svoje duæane po gradu, B
etika je poèela etati parkom i diviti se ribnjaku koji je tada bio u ne to boljem sta
nju nego danas. Bilo je ljeto, a kome , odavna udovac (njegova ena, pokojna Aurora,
navodno je bila ljepotica), sjedio je u pletenoj fotelji u sjeni kestena, s Mil
tonovim Izgubljenim rajem prevedenim na kajkavski, koji je njegovu ocu darovao u
rukopisu Ivan Krizmaniæ, tada nji upnik u Mariji Bistrici. Bio je pjesnièka du a, naoèit
desetogodi njak, bedara tvrdih od jahanja i lova po Turopolju. Zapravo, nitko kome u
ne bi dao njegove godine, pa ni Betika. Kada je kome ugledao stvorenje u bijelom
, najprije se pobojao da ga je uhvatila sunèanica te da ena koja mu se pribli ava nij
e njegova prva i jedina susjeda nego neka prikaza, mo da pokojna supruga. Potom je
prepoznao Betiku koja ga je do la pitati ima li kakvu knjigu, jer ona se tako dos
aðuje dok joj nema mu a. to se potom dogaðalo, nije sasvim jasno, no kome je svakako poz
vao Betiku unutra, gdje je bila dnevna soba s kaminom, s nekim lovaèkim prizorima
na zidu te s oveæom bibliotekom kojoj se i danas divimo kod Dunje i
Ulica nevjernih ena
Tile. Slu kinja, koja je ba skuhala vruæu èokoladu, stisnula se uz vrata, ali nije èula n
i rijeèi, osim nekog sumnjiva kiko-ta. Je li moguæe da je Betika spavala s kome om veæ z
a tog prvog posjeta kuriji (prije nego to æe se vratiti kuæi sa sve njem Kumièiæa, Gjalsko
i enoe)? U tada nja vremena to bi bilo nezamislivo ru enje etikete, jer mu karac se tr
ebao dugo udvarati eni da bi uopæe vidio njezin gle anj. Ali Betika je poru ila mnoga p
ravila pona anja veæ time to nije nosila e ir, to se usudila sunèati u nedotjeranu vrtu
red svoje i Faraonove kuæe, a sunèala se, Bo e saèuvaj, u nekoj laganoj haljinici nalik
na spavaæicu. Ona koju smo vidjeli na slikama (Betika je veæ davno pokopana na staro
m stenjeveè-kom groblju), bila je neka vitka enica veselih oèiju i bujne kose: crne?
Smeðe? Plave? Kako da to rekonstruiramo kad su na starim slikama sve kose sive? I
kako da govorimo o skandalu na nekom blatnom puteljku na kojem je ivjelo samo nek
oliko ljudi, lijepa Betika, Faraon mladi i ambiciozni trgovac, koji je htio da m
u kuæa bude veæa od kome ove, obudovjeli kome te kome ova slu kinja, koja mora da je bila
ijema ili nije znala hrvatski, jer nikada nije pustila ni glasa, èak ni na samrti.
Da nije dnevnièkih zapisa i bilje nica mladoga kome a, Petra Pordija, koji je, jo dok
je imao spisateljske ambicije, poku ao napisati roman o po aru strasti to je palio sv
e pred sobom, ne bismo znali ni ta o kome u i Betiki, niti o tome za to je Faraon uvij
ek bio tako lo e volje. Jer, bila je neka olujna ljetna veèer u kojoj se Faraon vrat
io ranije iz grada, te kada nije na ao svoju enu u kuæi, oti ao je do kurije, gdje ju j
e iznenadio s kome om. Mogu zamisliti Faraonovo okruglo lice na niskim prozorima d
nevne sobe iz koje se izlazilo ravno u park. Njegova ruka na la se na
kvaki i veæ je u ao u sobu osvijetljenu samo s nekoliko svijeæa (i danas su na sekrete
ru gdje Dunja dr i karte), i veæ ko-me ustaje s Betike, nemoæno ireæi ruke, dok mu se ud
jaji od unutra njosti Faraonove ene. Zatekao ih je prekasno, jer Betika je veæ bila t
rudna, to se pokazalo te jeseni kad joj je trbuh poèeo bujati. Dijete nije bilo Far
aonovo, jer èim se rodilo, zapanjujuæe je slièilo kome u, imalo je ista usta, iste oèi, èak
je i na isti naèin krivilo glavu kad neèim ne bi bilo zadovoljno.
Premda je kome u rodila sina, Betika se nije odselila u kuriju, nego je nastavila i
vjeti s Faraonom, a brigu o mladom kome u postupno je preuzimala nijema slu kinja. I
pak, posjeæivala je sina dok je rastao u kuriji, u sjeni sve starijega kome a, sve d
ok jedne veèeri nije natrèala na sablast kome ove ene koja se motala oko ribnjaka, gdje
je, navodno, poèinila samoubojstvo. O tom èinu gospoðe Aurore ne zna se mnogo, jer ga
mladi kome tek ovla spominje u svojem neuspjelu romanu, a stari o tome nije nikad
a govorio. Navodno je postala melankolièna èim je poèela ivjeti u kuriji te ju je osaml
jen ivot u prirodi dotukao. Kome ova ljubav, kakva god bila, nije bila dovoljna da
je odr i na ivotu. Betiki se uèinilo da vidi par enskih cipela kako vire iz ribnjaka, i
ljaste crne cipele koje su se jedva micale meðu lopo-èima, zbog èega je s rukom na ust
ima pobjegla iz parka. Mladoga kome a neæe vidjeti cijelu godinu: od njegove èetrnaest
e godine do petnaestog roðendana. U meðuvremenu je stari kome umro, a mladi je postao
vlasnik kurije i parka u kojem æe koju godinu kasnije pokopati slu kinju. I mladi k
ome poznatiji nam je iz mita nego iz zbilje: Betikin sin pretvorio se u veæega gosp
odina od vlastita oca, studirao je
Ulica nevjernih ena
dugo, govorio nekoliko stranih jezika, kico ki se odijevao te o enio rastro nom djevoj
kom vatrene kose koja je izgledala poput prerafaelitske Ofelije. Samo, odakle mu
sredstva za ivot na tako visokoj nozi? Slutimo da ga je dobivao od Betike, u vel
ikim kolièinama, osobito u poratna vremena kada je u opæoj bijedi samo Faraon imao p
odrum pun novca i slika njegovih idovskih prijatelja koji su nestali po logorima.
No ni taj mu novac nije osobito pomogao kad ga je supruga non alantno ostavila zb
og nekog Beèanina punog ivota poput grozda u rujnu. Njega i kæerèice.
Sestra i ja nismo u le u kuriju sve dok se nismo poèele igrati s Dunjom i Tilom, bli
zankama ne to starijim od nas koje su odlazile u grad na klavir i u kolu stranih je
zika, to je nama bilo nezamislivo, u samotnu i ne ba bogatu ivotu s mamom. Mama nam
je prièala o gospi Aurori, supruzi staroga kome a, koja se ubila kraj ribnjaka, te
nam je pomisao da bismo onuda trebale proæi elimo li doæi do kurije bila odbojna sve
dok jednom prilikom nismo vidjele maèka Lea kako le i na rubu ribnjaka i apom poku ava
uhvatiti zlatnu ribicu: a maèke su, kao to je poznato, osjetljive na blizinu duhova
i nikada ne bi opu teno le ale do neke zaposjednute vode. Tako mi je barem objasnil
a sestra prije nego to æe me uzeti za ruku i povuæi prema kuriji. U meðuvremenu su oko
na e niknule i druge ulice, njihove su se plavièaste niti vidjele s na eg tavana, utop
ljene u vladajuæa polja kukuruza. Bez obzira na to to smo djecu iz susjednih ulica
upoznale u koli, izlazak iz susjedstva i potraga za tom djecom nije nam padala na
pamet. Ta su nam se mjesta èinila silno udaljenim od kuæe, bez obzira na to to je do
njih mo da bilo pet minuta hoda preko neke livade. Ondje je neki drugi svijet,
mislile smo, kao to su stanovnici Atlantide sa strahom pomi ljali na neki novi kont
inent. Zato smo pokucale na vrata kurije, bez obzira na to to æe nam ih otvoriti on
aj èudan èovjek, mladi kome koji vi e nije bio mlad, a ni najzdraviji: u to ga je vrije
me veæ bila naèela psihièka bolest, za koju smo nakon njegove prerane smrti doznale da
je rijeè o maniènoj depresiji. Njegov mu je prijatelj, doktor Mar avelski iz psihijat
rijske bolnice Vrapèe prepisao litij, ali mladi ga je kome nerado uzimao. Kao da je
radije tonuo u depresiju, isprekidanu provalama burna, buèna raspolo enja, za kojeg
bi se napio i potom se poku avao preko oluka popeti na neravan krov kurije. Ta su
ivahna raspolo enja bivala sve rjeða, tako da je u zadnje vrijeme bio miran poput bo
lesne maèke. Samo je sjedio u svojoj sobi i èitao. Zato i nismo previ e razmi ljale o nj
emu. Dunja i Tila nisu bile manièno depresivne. Bez obzira na to to su pro le godine
ostale bez mame, bile su ivahne blizanke od èijeg je neumjerena trèkaranja kurija pod
rhtavala. Veæ se tada vidjelo: Dunja je bila ljepotica, Tila rugoba. Zbog nekog ta
janstvena razloga, Tila je nalikovala na krumpir, a Dunja na Botticellijevu Vene
ru, u èemu je skrivena istina o svjetloputim, crvenokosim enama: ili su divne, ili
odvratne. Dunja je imala mnogo prijatelja, Tila, èini mi se, ni jednog, jer onakva
blijeda, s kosom boje mrkve, nije se ni smjela previ e kretati po suncu, a èini se
da je izbjegavala i mjesec. Kada smo se poèele dru iti, Dunji i Tili bilo je petnaes
t godina, mojoj sestri trinaest, a meni deset. Osjeæala sam se malko premladom za
te djevojke koje su veæ imale grudi, a njihova je soba bila puna jakih tjelesnih m
irisa. Vi e su me zanimale njihove drvene kocke za igru koje su se mogle slo iti u p
rizore iz Snjeguljice i Trnoru ice, ali ni-
m
Ulica nevjernih ena
sam se to usudila pokazati, jer Dunji i Tili te kocke nisu znaèile ni ta, osim nekog
relikta iz davnog djetinjstva. Nikada se djetinjstvo ne èini daljim nego u Trnoru ièi
nim godinama. Kad navr ite petnaestu, sigurni ste da vam nikada nije ni bilo deset
godina. Dunja i Tila bile su odrasle, nosile su grudnjake, kupovale su ulo ke u m
alom duæanu u Bolnièkoj. Uskoro æe i moja sestra poèeti nositi ulo ke jednom na mjesec, pr
emda menstruaciju neæe dobiti do èetrnaestog roðendana. Sjedit æe na klupici za po tedu po
d tjelesnim odgojem, s dva ulo ka meðu nogama, na kojima neæe biti ni kapi krvi. Jer,
za to bi neka Dunja i neka Tila hodale naokolo s gaæicama punim krvi, a moja sestra
nosila djeèje pamuène gaæe netaknute bjeline?
To to me u kuriji najvi e zanimala biblioteka starog kome a nikoga nije osobito zaèudil
o. Dunji i Tili odmah sam objavila da æu postati pisac. Nauèila sam èitati jo u maminoj
utrobi alim se ipak ne to kasnije, a pisala sam èim sam mogla dr ati olovku. To je iz
zvalo ljubomoru u moje sestre koja se, premda starija od mene, s pote koæama u èitanju
borila jo u prvom razredu osnovne kole, zbog èega sam joj se vjeèito rugala. Jo kad sa
m bila sasvim mala, tata me ohrabrivao da pi em sastavke o rijeèima koje bi nasumce
otvorio u rjeèniku, za koje ni on ni ja nikad prije nismo èuli. Pisala bih, naravno,
neke izmi ljotine o tim rijeèima, od kojih bi neke nalikovale na bajke, a druge na
nevjeste poku aje pisca natuknica neke fantastiène enciklopedije. Uzme li se u obzir
da je piscu tada bilo est ili sedam godina, neki mu se previdi mogu progledati k
roz prste. Kad mi je bilo osam godina, napisala sam esej o promjenama: tada jo ni
sam èitala Heraklita te sam bila uvjerena da sam prva zamijetila nepre-
KHHIHK ZELINA
kidno mijenjanje svijeta. Svako je dijete kozmolo ki filozof predsokratovskog razd
oblja. Taj je rukom pisani esej tata uzeo sa sobom kad je odlazio. teta je to se m
oja povijest vunderkinda naglo prekida u pubertetu, kada sam se od genija iz pre
dgraða pretvorila u prigradsku glupaèu koja samo misli kako da naðe svojega prvog deèka:
premda nisam prestala èitati, neko vrijeme nisam ni ta napisala. Posljednje to sam o
stavila u svojem djetinjem opusu (u koji se, uz navedeni esej, ubrajaju i roðendan
ski soneti mami i sestri, prièe o rijeèima te nekoliko sastavaka na temu godi njih dob
a), bili su odlomci o nekom demonu iz Vrapèanskog odvojka, s kojim je, kako sam mi
slila, zapoèeo ivot u ovom kraju. Danas kada gledam te zapise zapanjuje me njihova
zrelost, da ne ka em kako æe se neki demon (vrag, vra iæak ili, jednostavno, lik iz bajk
e) objaviti gotovo svima iz na e ulice, i to na najèudniji moguæi naèin. Ali, da ne brza
m. Ako je demon kojeg sam izmislila neka vrsta predaka onog kasnijeg demona, èije
vam ime jo neæu odati, moram napomenuti da mi je prièa o tom èudnom liku pala na pamet
dok sam meditirala nad starim ormarom na Dunjinu i Tilinu tavanu, koji je izradi
o brat staroga kome a, drvodjelac, i uresio ga drvenim zrnima gro ða i vra iækim glavicama
. Ovim krajem vlada demon neodreðene dobi i podrijetla, pisala sam. Rodio se iz pa
nonskog blata, od oca anðela i majke seljanke. Sinovi Bo ji ne bi trebali lijegati s
kæerima ljudskim, proèitala sam negdje i odmah iskoristila za svoju prièu. A kada veæ l
ije u, najgore to se mo e dogoditi iz takve zajednice jest potomak. Jedan od njih pre
biva u starom ormaru na tavanu kurije i nalikuje na veliku abu, pola vidljivu, po
la nevidljivu. Zbog demona, nad Vrapèanskim odvojkom oduvijek lebdi
Ulica nevjernih ena
prokletstvo. Demon prividno usporava protjecanje vremena te se nikome od nas pos
ebno ne uri. Nitko ovdje nema drugih ambicija, osim igranja ping-ponga ili skrivaèa
. Nitko iz ove ulice ne mo e zapravo iziæi èak i kad bi htio. Oni koji bi poku ali, prop
ali bi. A za sve je kriv Zeleni. Ne ka em da je to to sam napisala bilo neka velika
literatura, uostalom bila sam premlada da bih znala sklapati reèenice, a o demoni
ma sam pone to znala samo iz bajki i SF-prièa, ali u ma ti æu se uvijek vraæati toj abi u
rnom ormaru koju nikada nitko nije vidio.
Jednog dana Dunja se popela na tavan i u starom ormaru na la oruðe svojega buduæeg zan
ata. Bio je to tarot gospoðe Here Bla iæ-Pordi, poznate vidovnjakinje i sestre staroga
kome a koja ga je èesto posjeæivala u Vrapèanskom od-vojku, da bi neke godine ivota èak i
provela u kuriji, skrivajuæi se od mu a, ljubavnika, ili od obojice. Za razliku od g
ospoðe Here, Dunja æe svoje vje tièje usluge u buduænosti naplaæivati i primat æe u kuriji
anke, kao da je odvjetnica. Se-stra-blizanka i kæi s vremenom æe joj postati asisten
tice, Tila koja æe s raspu tenom kosom izgledati poput vje tice iz nekoga magijskog pr
iruènika i mala Kiki koja æe kuhati èaj za-pla enim gospoðama kada im karte najave skoru p
ropast financijsku, ljubavnu, zdravstvenu i inu. No neæe se Dunja odmah ugodno osj
eæati s kartama. Najprije æe ih se pla iti, osobito kad ih prvi put otvori i shvati da
joj one ne to govore, potom æe ih stidljivo pokazati sestri i meni lijepo su izgled
ale, premda ne to izblijedjele i okrhnutih rubova, èinile su se krhkima i zlokobnima
istodobno, kao da su se lijepile za dlanove one koja ih je mije ala te ih nije mo
gla ispustiti iz ruku. Likovi s tih karata kraljevi, kraljice, vitezo-
vi, pa evi te neke alegorijske figure poput Pravednosti, Umjerenosti ili Snage, sl
agali su se jedan uz drugoga po lakiranom stoliæu u dnevnoj sobi, a Dunja bi u nji
ma vidjela odgovore na na a bijedna pitanja: hoæe li se taj-i-taj deèko javiti mojoj s
estri, hoæu li ja dobiti jedan iz matematike, i slièno. Èak bi se i najèudniji odgovor p
oslije pokazao toènim. »Postavi pitanje i prepolovi karte lijevom rukom«, rekla bi Dun
ja sveèanim glasom, dok smo sjedile za njezinim stolom okrenute prema zapadu, jer
u nekom se filmu spomenulo da se tako sjedi na seansama. Sa zapadnog prozora vid
jela se Perjavica, tada jo nenatrpana vilama novokomponiranih bogata a. Zrak je jo b
io èist tako da smo mogle èuti lajanje psiæa s vrha brda, crnog psiæa-lutalice kojeg su
svi pomalo hranili, te je od toga postao debeo. Zvali smo ga Pavarotti. Dunja jo
nije imala police pune knjiga o tarotu, te ih je tumaèila onako kako je taj dan bi
la raspolo ena: tim me vi e èudila toènost njezinih predviðanja. Sestra mi ka e da su na e
svijesti progovarale kroz te karte kao da to umanjuje Dunjine moæi! Jesu li se kar
te zrcalile kroz na e podsvijesti, ili na e podsvijesti kroz karte, zapravo je sveje
dno. Dunja je potom poèela vje bati s njima, to znaèi da bi svake noæi spavala s jednom k
artom ispod jastuka i potom bilje ila svoj san: hvalila mi se da su joj karte ispr
ièale ma tovitije prièe nego braæa Grimm i Hans Christian Andersen zajedno. Rekla mi je
da najvi e voli kartu Snage, na kojoj lijepoj djevojci lav ponizno li e dlan. Dunja
je sebe do ivljavala kao tu djevojku, samo tko bi bio lav? Koga je ona ukrotila? N
a ovome bih mjestu, premda nisam neki struènjak za karte, rekla da svatko od nas n
ajprije mora ukrotiti sebe, pa se tek onda okrenuti za nekim lavom. U tom samok
roæenju mladi
Pi
Ulica nevjernih ena
kome oèito nije uspijevao, sve su ga èe æe pogaðali te ki napadi panike. Ba kad sam krenu
sti razred, Dunjin i Ti-lin otac, pritisnut neobja njivim oèajem, u gluho doba noæi is
trèao je na Bolnièku cestu, gdje ga je skupio neki jadni auto koji nije èak ni prebrzo
vozio, ali ga nije uspio izbjeæi. U ta vremena noæni je promet u ovim krajevima jed
va postojao, te mora da je postojao neki tragièan sinkronicitet izmeðu kome a i utog st
ojadina kojim je upravljao neki svjetlokosi tip sa zalisdma, ne sasvim trijezan,
kojeg æe od nelagodnih posljedica ga enja èovjeka potom izvuæi njegov moæni stric, partij
sko lice iz Jaèkovljanskog klanca. Faraon je, navodno, (taj je tip vjeèito budan!) z
adnji vidio sina svoje pokojne ene kako istrèava na cestu.
Dunja i Tila na sprovodu nisu izgledale osobito potreseno, kao da su oèekivale kra
j svojega bolesnog i slaba nog oca koji je i tako vi e podsjeæao na duha nego na èovjeka
. Pobo na i po rtvovna gospoða Antoliæ s broja 37 pobrinula se da cure ni jednom ne vide
oèev le , kako ne bi patile od noænih mora. U nekim davnim dru tvima bdjeti uz mrtvog b
ila je èast, ali nitko nije bdio uz mrtvog kome a u bolnièkoj mrtvaènici, nego ga je sut
radan obi la samo gða Antoliæ, poèe ljala ga, odjenula ga u lijepo odijelo, stavila mu svi
lenu maramu oko vrata, a umjesto mrtvaèkih cipeletina (namijenjenima, valjda, besk
onaènom ga enju kroz polja asfodela) na ledene mu noge navukla ugodne kuæne papuèe. Gosp
oða Antoliæ organizirala je sprovod, oblijepila Vrapèanski odvojak partama te predlo ila
Dunji i Tili da se za prvo vrijeme presele k njoj, to su one glatko odbile, goto
vo re eæi pri pomisli na sveti dom s kipiæem Djevice na prozoru, s pobo nom glazbom na g
ramofonu i pobo nom Danielom koja
Milana Vukovic Runjiæ
nije propu tala ni jednu nedjeljnu misu u devet ujutro u na oj crkvi Uznesenja Bla ene
Djevice. Od svega toga Dunja i Tila dobile bi ospice, premda se Dunja u to doba
tek vje bala za svoj buduæi zanat. Nakon sprovoda, okupili smo se u kuriji, mnogi s
u iz Vrapèanskog odvojka prvi put u li u nju i divili se biblioteci i elegantnim nis
kim prozorima kroz koje se izlazilo u park, divili su se pra njavim zavjesama na k
ojima se vidjelo da su nekoæ bile skupe, a neki su se potajno divili Dunji koja se
, osobito u Tilinu dru tvu, èinila poput renesansnog anðelka. Djevojke su izgledale ta
ko samouvjereno, osobito kad su cijelu ulicu poèastile malim sendvièima od salame i
krastavaca te keksima od limuna, da ih se nitko nije usudio pitati kako æe nadalje
ivjeti same i treba li ih voditi nekom socijalnom radniku. Rekle su da se stalno
telefonom èuju s mamom, to je bila la , jer ta ena bila je mrtva za njih kao i one za
nju.
Kad veæ spominjem smrt (premda æe o njoj poslije biti rijeèi), ona je u Vrapèanskom odvo
jku uvijek bila prezaposlena, nekad je radila i u dvije smjene te su tako Dunja
i Tila ostale bez oca, Marija je u kratkom roku izgubila oba roditelja, a nakon
nekoliko godina sestra i ja ostale smo bez mame, umrla je i dobra gospoða Antoliæ, g
ospoða Bauk promijenila je dimenziju: nekad mi se èinilo da æe nas samo Faraon sve nad i
vjeti, jer u starosti je nekako otvrdnuo te poèeo nalikovati na mineral, ili na biæe
koje nastane nakon dugotrajnih i ne ba uspjelih alkemijskih pokusa. Mala Kiki ka e
da prije nego to netko iz Vrapèanskog odvojka umre, uvijek vidi enu u crnome haljet
ku, sjedokosu, ni u, debelju ka-stu, crvenog lica, koja vi e izgleda poput neke poljsk
e radnice nego poput tamnog anðela, kako prelazi livadu izmeðu
Ulica nevjernih ena
na e i Trstenjakove ulice. Ta ena ne hoda po travi, nego kao da je malo izdignuta o
d tla, kao da lebdi iznad livade, s neizbje nim srpom u ruci, koji jo toliki od nas
dr e u staretinarnicama, za uspomenu na dane kada jo nitko nije imao motornu kosil
icu. Kako mala Kiki voli duæanèiæ u Trstenja-kovoj ulici, èak i u novije vrijeme otkad s
u niknuli super-marketi po Bolnièkoj, te kako vjeèito odlazi tamo po svoju Snjegulji
cu na tapiæu, veæ se navikla da povremeno vidi tu enu koja lebdi nad livadom, a potom
dan ili dva èeka lo e vijesti. Jednom æe ta ena doæi i po nas koji smo preostali, nadajmo
se da je taj dan daleko, zakukuljen u nekom lo em godi njem dobu.
Odjednom su preko puta nas ivjele dvije esnaestogodi nje djevojke bez ikoga da se o
njima brine, to je nadah-nulo na u majku da umjesto za troje poène kuhati za petero, »b
arem dok se malo ne snaðu«, govorila je. A da su Dunja i Tila snala ljive pokazalo se
vrlo skoro, èim je Dunja i susjedama poèela bacati tarot-karte gospe Here, koje bi j
oj u znak zahvalnosti ostavljale po deset-dvadeset hiljadarki. Jednog se vikenda
pojavila njihova pohlepna majka iz Beèa, kojoj su advokati do apnuli kako je kurija
sada njezina, makar dok Dunja i Tila ne postanu punoljetne, ali nakon neke burn
e rasprave za koje su letjele stvari po dnevnoj sobi, èak se i neka fotelja zatekl
a u parku, vidjeli smo tu enu kako rasku trane kose bijesno ulazi u auto i nestaje
iz Vrapèanskog odvojka. Sto god da su joj Dunja i Tila rekle, vi e se nikada nije po
javila pred kurijom, èak ni kad je dobila unuku. Time je pitanje kako æe blizanke ivj
eti bilo rije eno: Dunji i
Tili nije trebao nikakav skrbnik. One su bile odliène uèenice i znale su kuhati, sto
ga su zahvalile mami na ponuðenim gula ima i sarmama i rekle da æe si same kuhati tjes
tenine i ri ota, jer njihovi su kulinarski ukusi, tako su izjavile, bili vi e talija
nski. Èini mi se da je Tila vi e vremena provodila u kuhinji, a Dunja za stoliæem s ka
rtama. Nisam ba sigurna da su redovito i le u kolu, ni u te njihove odliène ocjene koj
ima su se hvalile, no razrede nisu ponavljale, to je sigurno. Èak se i kurija jedn
o vrijeme èinila urednijom nego prije, sve dok nije utonula u naprasan nered, osta
tke sendvièa, plastiène èa e i opu ke koji su ostajali iza tuluma to su zaredali na broju
3. Gotovo svakog petka i subote tu su se okupljali neki tipovi iz njihove kole, p
a i stariji, s Filozofskog faksa i nekakve cure sumnjiva morala. Ne znam koliko
se pilo na tim tulumima i je li se konzumirala droga, jer mama mi je najstro e zab
ranila da odlazim k Dunji i Tili kad je shvatila da te njihove zabave nisu ba nev
ine te da se na njima nevinost gubi s lakoæom. Moja sestra koja je tek u la u djevoj
aèku dob, ali se pravila da je starija, motala se oko kurije kao maèka u vrijeme par
enja, no mamu se nije dalo slomiti. Slu beno se vi e nismo dru ile s blizankama. Kako
su se u ulicu veæ odavno doselili Antoliæi, Èvori èeci, Figen-valdi, Karloviæi, Horvati, Br
zovaèki te gospoða Jasna Bauk, koja je bez obzira na svoje zastra ujuæe prezime, marljiv
o pouèavala strane jezike (te nakon raspada komunizma otvorila vlastitu kolu strani
h jezika Bauk s mottom strani jezik nije bauk!), zatim gospoða i gospodin Bosanac,
zajedno s kæerkom, mojom prijateljicom koja æe se razviti u fatalnu Mariju, kao i b
aka Jau , koja je valjda bila starija i od samog Faraona, ali je to nije zaustavil
o da svoju kuæu ne pretvori u to-
Ulica nevjernih ena
ranj, jedan od ru nijih na svijetu, Dunjino i Tilino pona anje postalo je predmet ra
zmatranja na svakoj kavi, osobito kad je blatnjav puteljak zabetoniran, kvrgava
stabla to su rasla nasred ceste posjeèena, a dobrosusjedski odnosi pro-cvali. Obite
lj Antoliæ nije voljela ogovarati, bili su pobo ni i po teni, radi ni ljudi, pravi Hrvat
i, kako su oni za sebe u tajnosti govorili te su kave kod njih bile iva dosada. Èak
i to to je gospodin Antoliæ dopremio prvi televizor u ulicu nije nas natjerala da
tu obitelj posjeæujemo èe æe, niti se zbli imo s njihovom kæerkom Danielom (a ne Danijelom!
, koja æe poslije postati stomatolog. Drukèije je bilo s Ljubicom Èvo-ri èec, zgodnom sekr
etaricom zaposlenom u nedalekom Tepu, koja je bila glavu vi a od svojeg mu a, marlji
vog auto-prijevoznika Martina Èvori èeca (potom jednog od prvih uvoznika voænih sokova i
èokoladica) koji im je priskrbio kuæu koju smo svi zvali vilom moderno zdanje na ka
t s dotjeranom okuænicom, a ona ga varala s nekim pleæatim tipom iz Tepa, i to godin
ama, dok se jadni mu smrzavao na granici sa leperima. Ljubica È., koja je imala Anju
i Davora, oboje zgodne i umi ljene, prièala je samo o Dunji i Tili, èijem se raspusno
m ivotu nije mogla naèuditi ( ive kao dva pastuha!, govorila je), bez obzira na to to
je veæ tada odlazila Dunji na gatanje.
Na seanse k Dunji redovito su dolazile Ljubica È., gospoða Horvat, gospoða Figenvald,
baka Jau , gospoða Brezovaèki i Jasna Bauk. Mora da je Dunja dobro ga tala, jer dotiène
gospoðe nisu vi e mogle doèekati srijedu ili petak popodne kada je Dunja uvela svoje r
adno vrijeme, nego su joj zvonile na vrata i ponedjeljkom i utorkom, èetvrtkom i u
vijek. Èak ni nedjelju nisu po tovale. Mama mi je prièala kako
su se te ene poèele pona ati kao da je njima ovladao ðavo, te ako im Dunja ne bi bacila
karte, ne bi ni nosa pomolile iz kuæe. Njihove brige najprije bi se svodile na mu e
vu zaradu i na djecu, ali nakon to bi se osjetile sigurnima, iz njih bi izletjeli
i njihovi pravi problemi: osim u sluèaju bake Jau (koja mora da je bila Faraonova
vr njakinja), bili su to ljubavnici, jer sve su varale svoje mu eve, ili su, nakon to
ih je prevareni mu napustio, bile prisiljene ivjeti same poput Jasne Bauk. Kao to
je na nekim mjestima na svijetu zrak oneèi æeniji nego na drugim, tako je u Vrapèanskom
odvoj-ku koncentracija nevjernih ena jaèa nego bilo gdje u kvar-tu. Kao to æe mi Dunja
poslije isprièati, gospoða Horvat, El-virina mama, dvadesetak je godina provela lju
bujuæi malo s mu em, a malo s nekim drugim gospodinom samcem kojeg je obilazila u Pa
lmotiæevoj gdje su se seksali tako da su s polica padale stvari. Nikad gospoði Horva
t nije pao na pamet razlaz od mu a, ali svoj je neumjereni libido krijepila u Palm
otiæevoj gotovo svaki dan nakon posla, s tim podjednako neumjerenim gospodinom koj
i je, bez obzira na to to je bio prilièno stariji od nje, imao seksualne apetite i
sanjarije adolescenta. Gospoða Horvat a nitko nije izgledao dosadno poput nje s vi
soko natapiranom frizurom, noktima nalakiranim u boju ciklame, u kostimiæima koje
si je krojila sama prema nekim pretpotopnim Burdama te s malim ustima kojima je
vjeèito coktala ivjela je u navodnoj idili sa svojim mu em Davorom Horvatom, zgodnim èo
vjekom uz kojeg se èinila poput aprikot-pudlice, s kojim je imala kæer Elviru, ali n
i ta nije bilo manje idilièno od te idile! Dunjine karte trebale su joj da razjasni
spava li njezin neumjereni ljubavnik sluèajno s drugim enama dok je ona kod kuæe s
Ulica nevjernih ena
mu em te kako da se rije i one sumnjive prodavaèice koja mu stalno zvoni na vrata, tob
o e sa svje im voæem, premda voæe koje je zapravo nudila nije ba bilo toliko svje e eni
ilo najmanje pedeset godina. Gospoða Brezovaèki bila je druga prièa, ona je davno, u r
anim danima braka prevarila mu a s nekim èudnovatim tipom koji je bio voða neke sekte,
a sve se to dogodilo dok su ivjeli u Njemaèkoj, no mali je problem bio u tome to ju
je taj tip, bez obzira na to to je bio kilometrima daleko, vjeèito posjeæivao, èak i o
pæio s njome u snovima ili u popodnevnim sanjarijama. Gospoði su trebale karte da jo
j objasne kako da se rije i tog sablasnog ljubavnika èiju je prisutnost èesto osjeæala u
zraku prije nego to æe je posjetiti, kao to neke ljude trgaju zglobovi prije nego to
poène ki a. Gospoða Figenvald varala je mu a, lektora u crnoj kronici, dulje vrijeme s
nekim crnoma-njastim tipom, silno armantnim, kojeg su dame obo avale, a ona jo i vi e,
te se odluèila rastati ne bi li to vi e bila s njime, no u taj se èas ljubavnik raspli
nuo i vi e joj se nije javljao te je gða F. pomi ljala da digne ruku na sebe, ili da s
e kao Ana Karenjina baci pod vlak. Gospoða Èvori èec, kao to sam rekla, imala je svoju st
rast iz Tepa, pleæatog tipa koji bi joj svaki put polomio kosti kad bi legao na nj
u, ali nije se mogao pomiriti s polo ajem u kojem bi ona, Ljubica, bila gore, zbog
èega je do lo i do manjih razmirica. No nisu one brinule Ljubicu: povjerila je Dunj
i da bi je mu ubio kada bi bilo to doznao, a u zadnje je vrijeme postao sumnjièav te
se pla ila da je ne udari neèim po glavi na spavanju, s obzirom na to da otvoreni n
apad nije dolazio u obzir, jer bio je nje nije graðe nego Ljubica. Baka Jau imala je
drukèijih problema, naime nikako nije mogla utjerati novac za ru ne stano-
ve koje je iznajmljivala te je htjela da joj karte objasne za to joj ti majmuni ne
plaæaju, premda im lupa po vratima i prijeti. Zanimalo ju je i zdravlje, jer godi
ne su ipak tu. Jasna Bauk htjela je znati kada æe sresti neku novu ljubav, jer nav
ikla je spavati s dvojicom mu karaca istodobno, a sad odjednom nije spavala ni s j
ednim. Brinulo ju je to nije uspjela zatrudnjeti dok je bila s dvojicom, a kako d
a zatrud-ni sada, kad nije ni s jednim?
Kao to se Dunjin i Tilin ivot u nekom trenutku rascvao, te se iz kurije neprekidno
èula glazba (uostalom, kurija i jest izgledala poput staroga gramofona), posve je
neoèekivano i utihnuo te odjednom u parku nije bilo ni mladiæa s tankim kravatama,
ni supijanih djevojaka, niti su se svakakvi automobili neki jadni, a neki luksuz
ni, ovisno o tome èime su se bavili oèevi parkirali na ulazu u park. Vi e nitko nije s
tajao pred kurijom s èa om u ruci, oslonjen o zid koji je za-grijalo sunce. Ni jedno
m studentskom rock-bendu vi e nije palo na pamet da odr i koncert pred ukletim ribnj
akom, osvijetljenim ljubièastim reflektorima (a takvih je bilo barem desetak u vri
jeme tuluma u kuriji, jer po gradu se proèulo za blizanke labavog morala koje ive s
ame u prastaroj kuæerini i rado primaju najraznoliki)e goste, osobito one koji se
predstavljaju kao r'n'r' umjetnici. Dunji èak nije smetalo kad joj je pjevaè nekog b
enda prenoæio u kadi i kojem je stala na trbuh kad se sutradan i la tu irati). Nakon s
ezone nemira, zavladao je mir te bi se moglo reæi da su blizanke sedamnaesti roðenda
n doèekale ureðujuæi svoj stari dom, ali ne pozivajuæi nikoga. Kad ih je moja sestra nak
on dugog vremena posjetila, vratila se zaèuðena, jer Dunja i Tila su, s istim frizur
ama i u identiènoj odjeæi, uèile. Samo, to? Pa nije jo bilo
Ulica nevjernih ena
vrijeme za upise na fakultet, a ni knjige koje su one èitale nisu bile na popisu l
iterature ni za jedan studij. Bile su to knjige o magiji, koliko je moja sestra
zamijetila, o crvenoj, crnoj i bijeloj magiji. U knjigama su bili i neki crte i, g
rafikoni, krugovi, trokuti, iz èega je moja sestra zakljuèila da je magija neka vrst
a uznemirujuæe matematike. Kad je u la u sobu, cure nisu sklonile te èudne knjige, neg
o su ih ostavile otvorene, ra irene po stolu, po podu, po krevetu: bilo ih je bare
m dvadesetak. I dok su neke zebice tako lijepo pjevu ile u vrtu, Dunja i Tila èitale
su Alistera Crowleya, Eliphasa Levija, Ma-dame Blavatskv, Dion Fortune i sliène a
utore, odluène da æe ljeto doèekati kao kolovane magièarke, ma to to znaèilo. Moja sestra
atila se kuæi uvjerena da æe Dunja i Tila zavr iti lude kao mladi kome . »Ali mi tu ni ta n
mo emo«, rekla sam i slegnula ramenima: sa svojih dvanaest poèela sam shvaæati da se mn
ogo toga u ivotu odvija mimo na e volje i kontrole. Tek poslije sam shvatila da je
na a skrivena volja na djelu tek kada naizgled izgubimo kontrolu. Svakako, jednog
jutra Dunja je na ulazu u park stavila ploèu na kojoj je pisalo: Dunja Pordi, Èitanj
e iz karata i pomoæ kod psihièkih napada, »Kako se usuðuje?«, pitala se na a majka, kojoj s
èinilo da nitko tko nije doktorirao ili u najmanju ruku diplomirao ne mo e na vrati
ma imati ploèu. Uz to, kako je Dunja regulirala svoj status? Je li bila na opæini? J
e li se s kim savjetovala? Pa ne mo e to tek tako! Ne obaziruæi se na tihe prosvjede
, Dunja vi e nije bacala karte samo domaæima nego i strankama, sve je to nalikovalo
na dobar posao, no nitko je se od susjeda nije usudio prijaviti, jer pla ili su se
psihièkih napada. Od travnja do rujna pred kurijom bi osvanule klupice na kojima
su sjedile gradske dame i èekale da na njih doðe
red (meðu njima smo prepoznavali TV-voditeljice, novinarke, pjevaèice i sliène, znalo
je biti i mu karaca koji su svi izgledali isto u trapericama i traper-jaknama, kao
da su na izletu, malo zbunjeni, vrpoljili su se na rubovima klupica, sluteæi da i
h netko gleda a gledale smo ih sestra i ja!). to se dogaðalo na Dunjinim seansama i
kako je ona primjenjivala svoja nova znanja ne znamo toèno, osim da su trajale kr
atko te da su lica onih koji bi izlazili iz kurije bila prilièno potresena, tako d
a smo si sestra i ja koje smo taj prizor promatrale s tavanskog balkona jedna dr
ugoj iz ruke èupale dalekozor. Bila je to jedinstvena prilika da neke ljude koje s
mo znali samo s TV-a vidimo u ivo, da komentiramo njihove frizure, odjeæu i minku te
da se èudom èudimo kako neka ljepotica s ekrana djeluje neugledno dok polako hoda Du
njinim parkom, a u takvim smo opaskama silno u ivale, jer uoèavanje srednjeg izgleda
nije ni ta dra e od zamjeæi-vanja osrednjosti u drugih djevojaka, osobito u onih navo
dno lijepih. Jednom je prilikom moja sestra ustanovila kako èak i Dunjino lice ima
nekih mana, jer nos joj je pretanak prema obrazima, a gornja usna prevelika pre
ma donjoj, a nekad bi se èudila i njezinu zapravo niskom èelu koje namjerno pokriva
kosom. Jednom je èak izjavila da su Dunji-ne noge kao èaèkalice zabodene u kesten, to j
e zaista bilo smije no, jer za Dunjine duge noge uskih gle njeva bila je jedina teta t
o ih je preèesto skrivala u trapericama. S neèijom se ljepotom prije ili kasnije tre
ba pomiriti, ali mojoj sestri kao da to nije polazilo za rukom, osobito kada se
jednom vozila s Dunjom u autobusu te kad je shvatila da se pogledi svih putnika
lijepe za Dunjino lice. To joj moja sestra nije mogla oprostiti.
Ulica nevjernih ena
Na poèetku devedesetih, u jeku rata, Dunja æe neoèekivano osvanuti s trudnièkim trbuhom.
Ista baka, komentirala sam to sa sestrom dok smo nagaðale tko bi mogao biti otac
njezina djeteta. Zami ljale smo ga kao nekog zgodnog stranca, nalik na viteza iz n
jezinih karata. Uskoro se poèelo govorkati da je rijeè o nekom tipu koji joj je èesto
dolazio na gatanje tog ljeta, sve dok ju jednom nije povalio meðu kartama. Njemu j
e, navodno, brak bio u krizi, to znaèi da se zasitio svoje ene i da je samo vrebao p
riliku da nekoga okrene. Uèinio je to na istom onom bidermajerskom trosjedu s nasl
onima nalik na medaljone, na kojem je stari kome spavao s Betikom. Samo to je sada
taj trosjed bio u lo em stanju, a njegova nekoæ uta presvlaka s izvezenim ljiljanima
pretvorila se u smeðu krpu. Tip je samo ispru io ruku i uhvatio Dunju za nadlakticu
te je stisnuo kao da je neæe nikad ispustiti. Promrmljao je kako to zami lja cijelo
popodne. Dunja je odmah procijenila da je tip neozbiljan i kako bi bilo bolje d
a mu poka e vrata, ali svidjela joj se pomisao da ga vidi kako otkapèa hlaèe i vadi pr
ed njom nabrekli penis. Htjela ga je vidjeti bez gaæa, bez obzira na to to je to zn
aèilo da æe i on nju vidjeti bez gaæa. Za to ne? Pa ona je slobodna. Èim je stisak oko nje
zine ruke popustio, ustala je i navukla zastore, tako da Marija Bosanac, koja je
kao i uvijek sjedila na rubu svojeg dvori ta i promatrala to se dogaða u kuriji, vi e
ni ta nije vidjela. Uznemirena, ustala je i prekoraèila ivicu koja ih je dijelila i d
o uljala se do niskih prozora dnevne sobe kroz koje se izlazilo u park: istih onih
kroz koje je Faraon vidio Betiku i kome a. Marija je bila nemirna jer
tada je tako malo znala o seksu, bilo joj je osamnaest godina, studirala je ekon
omiju i èelo joj je bilo puno pri tiæa. Nije nikad dolazila na tulume k Dunji i Tili,
bez obzira na to to im je bila prva susjeda i to bi je starci pustili da ih je pit
ala. Imala je nekog deèka koji joj je oduzeo nevinost, ali nije znao to da zapoène s
nastalom pukotinom. Bio je lo ljubavnik taj deèko, ali Marija je bila prestidljiva
da bi sebi to priznala. Uostalom, kome da prizna? Njemu? Sebi? Tada je veæ bila li
jepa, mo da ne kao Dunja, zbog pri tiæa i pomalo orlovskoga nosa, ali zelenih oèiju i gu
ste tamne kose: nitko nije znao da si u velikoj tajnosti u kupaonici svaka dva t
jedna cupka brèiæ iznad gornje usne. Njezina ljepota nije se pokazala u pubertetu, p
a ni u trenu dok je uhodila Dunju s osjeæajem da joj ne to stoji u grlu, jer taj je
tip upravo opasuje, to se vidi kroz prozraène zastore, taj je tip obujmljuje, a Du
nja ga je obgrlila koljenima. Ne razmi ljajuæi vi e o tome hoæe li je ljubavnici zamijet
iti, od etala je prema ribnjaku, trljajuæi se po kratkim hlaèicama. Hoæe li ikada netko
spavati s njom kao ovaj tip s Dunjom ili æe je zauvijek ljubiti nekakav nespretni
student. Pro la je kroz nagnuta eljezna vrata koja su nekoæ bila umjetnièko djelo, ukra e
na gri-landama metalnog li æa, a sada su hrpa hrðavog eljeza to smrdi svaki put kad padn
e ki a. Pro etala je do ugla Vrap-èanskog odvojka i Bolnièke, poku avajuæi progutati slinu:
nije joj i lo, bila je previ e napeta. Znoj ju je oblijevao kao da æe do ivjeti toplotni
udar. Onda nam je pozvonila na vrata: »Dobar dan, Dunja je tamo s nekim tipom«, rek
la je mojoj mami, mahnuv i rukom prema kuriji. »Za to bi mene to zanimalo«, rekla je mam
a, pomi ljajuæi na dalekozor. Na a mama bila je znati eljna kao i svi u Vrapèanskom odvojk
u,
m
Ulica nevjernih ena
ali nerado je to pokazivala. Uhodila je samo onda kad je bila sigurna da je nitk
o ne vidi: nije znala da sestra i ja uhodimo nju i grèimo se od smijeha. Znati elja
koja je pusto ila na om ulicom nije zaobi la nikoga, pa ni na u majku. ivjeli smo u na em
alom, uzbibalom djeliæu svemira, nezainteresirani za sve, poèev i od Bolnièke ulice, pa
do susjednih ulica, ostatka naselja, grada, svijeta, univerzuma: vidljivog i nev
idljivog. Uði, rekla je mama Mariji. Na a kuæa bila je i ljeti mraèna i hladna. Uza svak
i prozor bile su kro nje, zbog kojih u sobama nikada nije bilo svjetla. Ispru enom r
ukom kroz prozor svoje sobe mogla sam ubrati malu kiselu jabuku. Marija i ja smo
vr njakinje, ali ona je uvijek bila malo grublja od mene: èvr æe graðe, grudi i dlake pri
je su joj izrasle. Sjeæam se ljeta u kojem su se prvi put pokazale njezine iljaste
grudi: jo je hodala samo u donjem dijelu biki-nija i u plastiènim sandalama, no sit
ne su, ali neumoljive grudi poèele str ati. Èinilo se da Marija ne mari za svoje grudi
, jer jo joj nisu smetale dok bismo se igrali skrivaèa ili ve-rali na stabla. Ja se
, dodu e, nisam verala. Bila sam previ e nespretna te sam radije sjedila ispod staba
la iz èijih mi se kro nji ona smijala. Drugo su bile igre partizana i Nijemaca, u ko
jima bih ja uvijek bila Nijemac, a Marija pobjednièki partizan, osobito otkad je n
a proèelju njezine male, neugledne kuæe koja se sastojala samo od kuhinje i spavaæe so
be u kojoj je spavala sa starim roditeljima, postavljena spomen-ploèa u èast nekog p
artizana, Letiniæa Mirka-Èapajeva, koji je toèno na tom mjestu poginuo, i vijenac. Mal
a kuæa okiæena vijencem sada je podsjeæala na kutiju s vrpcom: ipak nerado sam zalazil
a k Mariji, jer njezini su roditelji neprekidno kuhali neka smrdljiva variva. Te
k æu naknadno shvatiti ko-
Milana Vukoviæ Rurtjiæ
liko je Marija bila siroma na i koliko mora da me mrzila u mojoj sobi s lakiranim
parketima i tapetama.
Dunjina kæi, mala Kiki, rodila se u o ujku. Oèi su joj zauvijek ostale prozirne kao u
novoroðenèadi. Njezine oèi nisu plave nego boje vode. Strah me je gledati u te oèi. Dunj
a je Kiki rodila s dvadeset i tri godine. Sada joj je trideset i sedam. Meni su
trideset i dvije. Ni jedna od nas nije se udala. Ne ka em da jo ne mo emo, znate kako
je, ima jo riba u moru, ali te ribe ne grizu na e udice. Kao prvo, suvi e rijetko iz
lazimo. U gradu su se otvorili kafiæi i barovi u kojima se djevojke skupljaju kao
mu ice na grozdovima, svjetlucave, dotjerane djevojke golih ramena i ljeskavih leða,
dugih noktiju, u mre astim èarapama, blistavih osmijeha. Èak ni Dunja, koja je nekoæ mo
gla napuniti dnevni boravak kurije zainteresiranim mu karcima (strankama, prijatel
jima, prolaznicima, ljubavnicima) ni s kim nije spavala veæ godinama. Znam. Rekla
mi je. Premda je i dalje lijepa, podoènjaci su joj dublji, a kosa joj se osu ila po
vrhovima. Èetrdesete dahæu iz svakoga grma jorgovana, ka e mi da èuje njihovo rezanje, k
a e da se preznojava od pretklimakterijske napetosti, da se u noæi budi i pije vodu
iz velike èa e, polako, sitnim gutljajima. Ka e da tako poku ava usporiti vrijeme. Dunja
vi e ni ta ne vidi u kartama za sebe: nikakve Ljubavnike, nikakvu Strast, ni ta. Tili
godine nisu na kodile, kao da se s vremenom proljep ala i postala sliènija Dunji. Uz
to, Tilina je narav mnogo bolja od Dunjine koja je katkad zaista odvratna te pok
azuje sve znakove vreme ne ljepotice: krtost, svadlji-vost, nemoguænost da se isprièa p
remda je kriva.
Ako sam prebrzo stigla od Dunjine i Tiline petnaeste godine pa do trideset i sed
me, to sam uèinila namjerno. Ono
li
Ulica nevjernih ena
to me zanima ionako se ne dogaða u vremenu, nego izvan njega. To to pi em nije kronika
koja po tuje vrijeme, nego neka koja ga ne po tuje. Dogaðaji se mogu nizati i po neko
m drukèijem, a ne samo po vremenskom slijedu. Kant je napisao da je prostor forma
vanjskog osjeæaja, a vrijeme unutarnjeg: to znaèi da postoje samo osjeæaji, a ostalo su
tek mre e za njihovo hvatanje. Ali za to da prièam o neèemu to svi veæ znamo. Kroz povije
t fatalne Marije lak e æemo razabrati prirodu osjeæaja, nego iz neke od mojih blijedih
ljubavnih prièa utopljenih u osamljenosti, zbog koje i pi em to to pi em, izgubljena u
nekom starom vrtu na izlazu iz grada, ispod grane jorgovana, meðu maslaècima i zla-
ticama èiji neodreðen miris na margarin znaèi dolazak proljeæa, tog najnje nijega i najkraæ
ga godi njeg doba.
2. Ljeto fatalne Marije
1995.
Tog ljeta, kada je napokon postala fatalna, Marija je stajala na modrom frotirno
m ruèniku koji je nehajno bacila na ploèice u kupaonici, nalik na Djevicu koja stoji
na oblaku. minkala se, po to je s vidnim zadovoljstvom uklonila nekoliko dlaèica koj
e su joj provirile iz nosa te sredila gusti obrva. Ja sam sjedila na rubu njezine
kade, nove jacuzzi kade koju joj je kupio njezin dare ljivi ljubavnik. I ploèice su
u kupaonici bile nove, radnici su joj se motali po kuæi barem deset dana, to ona n
ije podnosila, alila mi se.
Ja sam je mrzila.
Mrzila sam njezine grudi s velikim, tamnim, gotovo purpurnim bradavicama koje su
str ale iz svega to bi odjenula, osobito iz svilenih majica ili topiæa, naizgled pri
stojnih, a zapravo sasvim prozirnih. Mrzila sam njezinu dlakavu vaginu, predlaka
vu po mojem ukusu, golemu i crnu koja me podsjeæala na spu vu to le i na dnu mora. I gu
ta! Kunilin-gus izveden na Mariji mora da je podsjeæao na ronjenje za
Ulica nevjernih ena
koje bi trebala maska s kisikom, a penetracija u Mariju, mislila sam, mora da je
nalik na uzdizanje kroz devet nebeskih vrata i propadanje kroz devet krugova pa
kla. Stiskanje i opu tanje njezinih vaginalnih mi iæa (svi smo davno èitali Shere Hite)
mora da je toliko godilo njezinu ljubavniku da mu se èinilo kako mu ud sti æe i guta n
eka golema bezuba riba. A tek klitoris fatalne Marije, bio je velik i nalikovao
na ribiz, èesto bih ga vidjela dok bi se tu irala preda mnom, u ivajuæi u tome to je gled
am, jer znala je da ima tijelo od kojeg bi i kamen uzdahnuo.
Bila nam je dvadeset i jedna godina, Marija je mo da bila koji mjesec starija od m
ene, ali pona ala se kao da nas dijeli deset godina i neprekidno mi davala savjete
: to da nosim, to da ne nosim, kako da se pona am, kako da se ne pona am, o èemu da govo
rim, o èemu da ne govorim. Premda je i dalje ivjela u onoj maloj kuæici na broju 31 u
kojoj je provela mladost s dragim i nikad pre aljenim roditeljima, koji su ipak m
orali umrijeti da ne vide ovu sramotu, mjesto se vi e nije dalo prepoznati: spavaæa
soba pretvorila se u budo-ar, a nekada nja kuhinja u kojoj je siroma na obitelj ugla
vnom boravila, postala je luksuzna dnevna soba (uostalom, to æe njoj kuhinja ona se
i tako hrani po restoranima!), malena, ali s mno tvom skupocjenih detalja, kao to
je noæno nebo nakiæeno zvijezdama. A koliko je tek imala nakita! U zadnje ga je vrij
eme dr ala u kristalnoj vazi u koju bi samo zaronila ruku i izvlaèila biserje, koral
je, rubine, dragulje, prstenje, ogrlice, bro eve, veæ prema potrebi. Bila je tek s p
etim bogatim ljubavnikom, ali njezin se standard toliko izmijenio da sam joj sa
strahopo tovanjem ulazila u kuæu, kao da posjeæujem neku pari ku kurtizanu iz/m de siecl
ea koja se
Milana Vukovic Runjiæ
upravo spanðala s kraljevim starijim bratom, bogatim i dekadentnim. Marija je uvij
ek imala kuæu punu cvijeæa, krevet joj je bio prekriven laticama kao da je odar kakv
e djevice, od èijeg bi me mirisa hvatala muènina. Pozivala me k sebi uvijek kad bi s
e spremala za izlazak, jer bila je to sjajna prilika da je vidim golu kako se ma e
mlijekom za tijelo i pudra, kako stavlja sjajilo na usne i ma karu na trepavice.
Hvalila mi se da lako svr ava: dovoljno ju je samo taknuti ovdje, ovdje, ovdje ili
tamo i veæ bi se grèila od u itka od kojeg bi joj podrhtavao trbuh.
»Svejedno je to mi tko radi svr ila bih i da me li e pas«, govorila je.
Svoje ljubavnike nije voljela: oni su joj poput oèeva, govorila bi, koji se brinu
za nju na pravi naèin. Vjerovala je da ondje gdje su zadovoljene tri komponente, èet
vrta se pojavljuje sama te ako je ljubavnik dovoljno bogat, star i osamljen, bri
ga za ljubavnicu ne mo e izostati. Poslije æe se takve ene zvati sponzoru ama, ali tada
, neposredno prije odluèujuæe bitke kojom æe zavr iti rat na ovim prostorima, èinilo mi se
da je fatalna Marija ratni profiter nije krala, ali spavala je s onima koji kra
du. Ne ka em da je njezin aktualni ljubavnik (kao ni oni koji æe doæi nakon njega) bio
lopov, izgledao je kao neki fini gospodin koji je nosio odijela, ali ne i krava
te, no auto kojim je dolazio po Mariju, svijetlozeleni BMW èija je nju ka nalikovala
na morskog psa sigurno se nije mogao tek tako kupiti, nekim poslom od devet do
pet. U to je vrijeme, sredinom devedesetih, na grad bio krcat takvim BMW-ima koji
ma sigurno nisu upravljali sveuèili ni profesori, prodavaèice iz duæana, pisci, pjesnici
ili djevojke koje noæu pi u dnevnik. Tim su BMW-ima upravljali spret-
I
Ulica nevjernih ena
ni tipovi koji su se na poèetku rata bavili vercom oru ja, tipovi s nau nicom u uhu koj
i su bili vlasnici kafiæa, ubiratelji novca od kafiæa, i/ili vlasnici nekih groteskn
ih licencija za miss ovoga ili onoga, lopovski tipovi koji su preko noæi uja-hali
u neku tvornicu i opljaèkali je, vlasnici firmi te politièari koji su se bratimili s
lopovskim tipovima i sa spretnim tipovima, zajedno se zabavljali kod tipova s n
au nicom u uhu, a sve se to zvalo mladom demokracijom. Naravno da je svaki Marijin
ljubavnik bio neki od takvih tipova, ali ona nije govorila, a ja nisam pitala.
Tko je jamio, jamio je, izjavio je ne tako davno ugledni domoljub æelave glave i o
veæih u iju, to se odnosilo na sve sposobne mu karce iz ranih devedesetih koji su si pr
iskrbili vile, kuæe, bazene, automobile dok je ostatak nacije tonuo u siroma tvo.
Recimo, Dunja. U ratno doba njezin je biznis polako odu-mirao, jer sve je vi e bil
o gatara koje su se mogle zvati telefonom, gledateljica u staklenu kuglu, proric
ateljica buduænosti, vje tica i sliènih koje su se besramno reklamirale po novinama ka
o da su kurve. Mnogima se nije dalo voziti do Vrapèanskoga odvojka pod uzbunama i
zamraèenjima, drugi su prestali dolaziti jer su zbog vijesti s fronte zanemarili v
lastite ljubavne probleme, a nekima se èinilo da Dunja vi e nije u modi. U vrijeme k
ad je Marija poèela izlaziti s bogatim ljubavnicima, Dunja je, silom prilika, sve
vi e gatala enama iz Vrapèanskog odvojka i okolnih ulica, a sve je manje poznatih oso
ba zalazilo u ovaj kraj. (Nekim èudom situacija æe se u novom tisuæljeæu opet okrenuti u
Dunjinu korist, kada su joj, valjda zbog milenijskog straha, na vrata opet zvon
ile gradske dame, njihove sestre i njihove majke.) Tako æe Marija postati najbogat
iji i najèe æi Dunjin klijent te se èi-
nilo da, ako ne odlazi nekamo s bogatim ljubavnikom, sjedi u kuriji preko puta b
iblioteke mladoga kome a. Za to je Mariji trebala Dunja? Ona se ionako nije vezala u
za svoje partnere, nekad bi ih imala i po nekoliko u isto vrijeme, pazila da ne
pobrka njihova imena u presudnom trenutku. Bez te koæa sam otkrila da joj Dunja nije
gatala, nego joj je dr ala pouke iz ljubavnog umijeæa te je svoju neiskusnu i ne ba
naèitanu uèenicu (vrlu studenticu geografije koja je rijetko kad iz nekog ispita dob
ila vi e od dvojke) nauèila kako da bude hetera, i to ne bilo kakva, veæ nalik na uèenu
Diotimu koja se pojavljuje u Platonovoj Gozbi.
I tako se Marija poèela èe ljati kao Dunja (a Dunju nikada nitko nije vidio nepoèe ljanu,
nego uvijek s frizurama, èak i s malim tornjevima kose na glavi), paziti na dr anje,
izbacila je psovke iz rjeènika (a prije je psovala kao koèija , i to psovke u koje su
bili upleteni psi, majke, Bosanci, bez obzira na to to se i sama pre ivala Bosanac
), a umjesto kave pila je èaj, ba kao Dunja.
Tog ljeta kad je postala fatalna, Marija je vodila zabilje -ke na svojim sastancim
a s Dunjom kao da pohaða Eroso-vu kolu, u kakvu bi trebala iæi svaka ena, umjesto da g
ubi vrijeme u gimnaziji i na faksu. Nekad bih zavirivala u Marijine bilje nice dok
bi ona su ila kosu u kupaonici te bih se silno èudila znanjima koja je Dunja lijeva
la u svoju uèenicu. Bila su to uèenja o èetiri mu ka doba te za to je za enu najbolje da s
dopadne mu karcu u starijoj zreloj dobi. Dunja je, a za njom i Marija, smatrala d
a su mu karci te dobi iznureni dugotrajnim i/ili propalim brakovima te da osjeæaju n
ostalgiju za èistom, pravom ljubavi ili bar za njezinim prividom, utjelovljenim u
mladoj djevojci. Neæe se takav èovjek
Ulica nevjernih ena
zaljubiti u neku gospoðu na èijem licu vidi slièan zamor kao na svojem. Ne, njemu treb
a upravo Marijina djetinja faca na kojoj ne pi e ni ta posebno, treba mu njezino mla
do tijelo koje jo nije raðalo, njezina vrela ivotinjska utroba. Treba mu Marija, kao
enka, a ne kao ena, kao vizija, a ne kao pratilja. Marija nije obièna ljubavnica, s
toga se neæe slu iti uobièajenim trikovima: neæe odgaðati sno aj, neæe glumiti da je stidlj
, niti æe se skrivati suvi nom odjeæom. Pristajat æe na seks uvijek i svuda, tako da se
tip osjeti kao da je u ao u vlastitu erotsku sanjariju, u ne to u èemu veæ dugo (ili nik
ad) nije boravio sa svojom suprugom. Bilo bi bolje da Marijine veze budu kratke
i intenzivne, nego duge i rastrzane. Ne treba joj tip s kojim se sreæe jednom u mj
esec dana, jer tad joj neæe moæi dati dovoljno darova. Njemu odmah treba biti jasno
da Marija nije ena koja se hrani pukim osjeæajem: to nju briga za to! Kao to nas munj
e na nebu ni jorgovani u cvatu ne mogu nahraniti, tako ni frajeri u zanosu ne sl
u e nièemu ako se taj zanos ne pretvori u ki u zlatnih novèiæa.
Pa tako se Zeus (Dunji je Zeus èesto bio primjer mu karca èak i pri gatanju) nije sluèaj
no izlio Danaji u krilo kao hrpa novèiæa. Neki su umjetnici govorili o zlatnoj ki i al
i bio je to novac, prave male kovanice s likom vladara na jednoj, a s klasjem na
drugoj strani. Od tih je novèiæa Danaja potom sebi kupila odjeæu i nakit naravno, po to
je pobjegla iz krinje u koju ju je zatoèila ljubomorna Hera.
A kako da se mu karca nauèi da bude dare ljiv?
O tome je Dunja odr ala nekoliko predavanja, a Marija ispisala pola bilje nice. Mu kar
ac ne smije misliti da je on sam najbolji dar eni. Zato Marijin ljubavnik ne smij
e biti previ e lijep mu karac, previ e karizmatièan, previ e obda-
ren u donjim dijelovima. Ako joj se kojim sluèajem dogodi takav ljubavnik, ona mor
a umanjiti njegovo samopouzdanje. On se uz nju mora osjeæati nesigurnim. Marija ne
smije izgledati kao da je presretna to je u njegovu dru tvu. Ona ne smije s njime
dogovarati drugi sastanak prije nego to bude izgledno da æe veæ na tom sastanku dobit
i ne to na dar. Frajeru mora biti jasno da darovima dobiva Mariju. Bez darova nema
ni Marije. O tome se ne smije govoriti direktno. Dovoljno je da Marija nosi nek
i predivan komad nakita za koji æe reæi da ga je dobila od prijatelja. To je izazov
postojeæem ljubavniku, koji mora kupiti tri puta ljep i nakit nego taj tajanstveni p
rijatelj. I tako dalje.
A kako mu karca nauèiti da bude zaljubljen?
Bitno je samo, pisalo je crno na bijelom, da se Marija ne zaljubi u mu karca, jer
to je jedini naèin da on bude zaljubljen u nju. Ne to poput uzvraæene ljubavi ne posto
ji, pisalo je, uvijek je jedan zaljubljen, a drugi u iva u osjeæaju koji je izazvao
i pomalo se dosaðuje. Ako bi se Marija gre kom zaljubila, vezu treba odmah prekinuti
.
A kako (i kada) mu karca napustiti?
Napu tanje mora biti poput lagana spu tanja: nikakav tresak, ni ta naglo. Mu karac mora
pomisliti da je i sam malko zasiæen te da je razlaz na obostranu korist. Samo tako
æe Marija i dalje nastaviti primati darove od njega i povremeno spavati s njime.
Uoèi prekida treba se osloniti na to da su rijetki mu karci koji su kadri duboko i t
rajno zavoljeti enu: veæina ih je i tako zasiæena nakon nekoliko mjeseci, a u vezi o(
p)staju jer ne znaju toèno to bi dalje. Zato æe veæina mu karaca osjetiti odreðeno olak an
kad se ena koju su vi e
Ulica nevjernih ena
puta imali poène lagano udaljavati. Naravno, vrata treba samo pritvoriti, a nikada
zatvoriti i zakljuèati. Marija nije od onih ena koje ele
a) rastaviti svojeg ljubavnika
b) imati s njime djecu
c) doæi u bilo kakav kontakt s njegovom suprugom.
Oko posljednje zapovijedi bilo je malo problema, jer Mariji se nije jednom dogod
ilo (dodu e, u desetak i vi e aktivnih godina) da joj gnjevna ena pozvoni na vrata: v
eæ prve sezone jedna je sumnjièava supruga pratila mu a do cvje-æarnice, otkrila da je k
upio dva tuceta crvenih ru a i poslao ih na adresu neke Marije Bosanac u Vrapèanskom
odvojku. Sjela je u svoj sportski auto, ta ena, dobro dr eæa pedeseto-godi njakinja za
betonirane frizure, iljasta nosa i tankih usta te parkirala pred Marijinom kuæom, i
ne znajuæi da je Dunja, Tila i ja napeto motrimo (dok mala Kiki puzi oko ribnjaka
u koji je tog popodneva i upala, privuèena valjda duhom gospe Aurore. Ni ta se pose
bno nije dogodilo, osim to se napila blatne vode). Marija joj je otvorila vrata s
ruènikom na glavi, u svojem kuænom haljetku i papuèicama: eni je pao mrak na oèi. Nije s
e sjetila nièeg boljeg nego da joj zvekne amarèinu, okrene se na peti i po uri u auto.
Marija je ostala pred vratima, dr eæi se za obraz kao da je boli zub, a onda je pola
ko i etala pred kuæu i sjela u ezlong. Tako je sjedila, sve dok se nakon neka dva sat
a u njezin vrt nije u uljao ljubavnik.
Koju godinu kasnije (oprostite mi to se kreæem kroz vrijeme kao da sam psihonaut),
neka je vlasnica butika, visoka ena koja je nosila samo crno, treskom zatvorila v
rata svojeg duæana u Teslinoj, po to je potjerala prodavaèicu, te za rad-
nog vremena odjurila u Vrapèanski odvojak: ondje je pozvonila Mariji i povi enim gla
som, tresuæi se od gnjeva, poku ala joj objasniti kako nije u redu iskori tavati o enjen
a èovjeka, oca troje djece koji pritom voli svoju enu. Ne zna se tko je nazvao tu s
uprugu u njezin butik i pri apnuo joj kako joj se mu sreæe s Marijom. Svakako, sretna
je okolnost bila u tome to je èovjek oti ao od Marije pola sata prije nego to æe ta fur
ija dojuriti u Vrapèanski odvojak. Last but not le-ast, jedna je supruga ipak banu
la u vrijeme kad joj je mu le ao u satenskoj posteljini i na plavim jastuèiæima, a Mari
ja ga mazila po jajima. Kad je u la u kuæu, a da nije pozvonila, oni su se uzlepetal
i poput koko i kad se netko s no em pojavi u koko injcu. Mu je sjeo na rub kreveta, s k
o uljom prebaèenom preko ramena, a Marija se pokrila do brade te usplahireno pogleda
vala u kvaku. Ali nitko nije u ao u sobu. »Znam da si unutra«, zapoèela je ena, »auto ti j
parkiran vani. Kako te nije sram? I ti i ta tvoja fufica mo ete se sramiti«, i »bla,
bla, bla, bla, bla, bla«, sirota ena nije se usuðivala uæi u sobu, jer time bi mu u oduze
la moguænost i najmanje la i, a kao to se ljubavnice hrane sjemenom svojih ljubavnika
, supruge se hrane njihovim la ima, èak i kad glume detektive, pregledavaju im mobit
ele, èitaju po tu. Èak i kad otkriju prijevaru, one ele la , obja njavala je Dunja, jer is
ina bi znaèila rasap svijeta u kojem su navikle ivjeti. A od > svih strasti, navika
je najjaèa. Ona je ravna Marijinoj strasti prema komforu, koja je s vremenom biva
la sve veæa, kao to su i njezini ljubavnici bivali sve bogatiji. Dok bi Marija le ala
u kadi, ja bih zurila u njezinu bilje nicu, u kojoj je pisalo: Kako obaviti sno aj?
Ulica nevjernih ena
Tu nije bilo previ e savjeta, jer Dunja se pouzdavala u Marijine instinkte, u njez
inu orgazmièku narav. Mu karci ele spavati s njom i ona s njima u tome je djela tajna
.
»Ja vje bam s drvenim jajetom«, pohvalila mi se jednom prilikom, pokazav i mi pritom jaj
e koje je gurala u vaginu i stiskala ga s mi iæima. »I zna da djeluje?«
Bilo mi je te ko zamisliti djelovanje tog jajeta te kako ga Marija stavlja i vadi
iz svoje unutra njosti. Osim jajeta, imala je i vibrator koji me podsjeæao na ru ièasti
fen za kosu ili na toster kojem je pao dio, ili na famozan vratni masa er koji se
u ta vremena reklamirao na televiziji. »Hoæe probati«, pitala me, na to bih se ja stidlj
ivo povlaèila prema prozoru. »Neæe te ugristi! Pogledaj kako je sladak! Zove se Hel-lo
Kitty!« Osim vibratora, imala je i kuglice koje su se navodno migoljile eni izmeðu n
ogu, ali i njihovo sam isku avanje uspjela izbjeæi, bez obzira na to to ih je Marija
zgrabila s police na kojoj su le ale i dobacila mi ih kao da je rijeè o lopticama za
ping-pong.
Svakog jutra ustajala je u jedanaest, doruèkovala tost s jajima i sok od cijeðene na
ranèe, potom bi se lagano razgibavala, to se ticalo vje bi s jajetom i joge koja je s
lu ila za buðenje zmije senzualnosti to se sklupèala pri posljednjem kralj e ku, onda bi è
tala, beletristiku ili putopise, tako da kad bi je ljubavnik nazvao, njezin bi g
las bio ozbiljan i tih te se èinilo da sjedi u Nacionalnoj knji nici i prebire po ne
kom godi njaku èasopisa za arheologiju, a on je prekida zbog neke frivolne zabave, r
ecimo da ruèaju u Klubu Maksimir. I kad bi ljubavnik bez daha dojurio pred njezinu
kuæu, ona bi ga pustila da èeka, nekad bi èitala pred njim zavaljena u ezlong, jer mu ka
rci uèila ju je Dunja vi e od svega vole ene
koje su zaokupljene neèim drugim umjesto njima. Ako bi bila rijeè o veèernjem izlasku
kakve je voljela vi e od dnevnih, jer na licu joj se jo tu i tamo na ao neki pri tiæ koji
bi u noæi savr eno kamuflirala, a danju bi znao proviriti ispod korektora, Marijine
bi pripreme poèele u rano popodne, kada bi se poèela sporo micati po kuæi, gola, te s
mi ljati to æe odjenuti, s kakvim èarapama, frizurom i potpeticama. Tada bi me zvala, j
er trebao joj je promatraè, ona bi po mojemu zanesenom i zarumenjenom licu izvodil
a zakljuèke o svojoj privlaènosti, a u ivala je i u nekim fiziolo kim reakcijama koje je
spontano izazivala u meni bez obzira na to to nikada nisam imala lezbijskih pobu
da prema njoj ili kojoj drugoj.
Marijin uspjeh kod frajera bio je proporcionalan momu neuspjehu, za to sam krivil
a svoju anatomiju (male grudi, mali spolni organ, stid u mu kom dru tvu), narav (zah
tjevnu, kapricioznu, slo enu od vi e suprotnih raspolo enja), osobno prokletstvo (vi e s
am voljela sjediti u vrtu i pisati nego izlaziti u grad) te svojeg tatu kojeg ni
je bilo. Stvari koje mi je Marija poklanjala, glumeæi Crveni kri , bile su mi grozne
, neke svjetlucave krpice koje su na njezinu tijelu jo nekako izgledale, a ja sam
u njima podsjeæala na neko stra ilo koje je polje zamijenilo diskotekom. Mo da mi je
namjerno to darovala, mislila sam, samo da bih se ja osjeæala jo gore. Mo da sam je i
zato zamrzila, jer ne samo to je skupljala svoje ljubavnike kako je htjela nego
i zato to je u ivala u svojoj nadmoæi nad njima i nada mnom i pozivala me gotovo svak
o popodne da svjedoèim njezinu trijumfu.
A ja je nisam mogla odbiti, u èemu nisam bila bolja od njezinih mu karaca. Nekad bih
se tje ila da su svi oni obièni
Ulica nevjernih ena
jadnici koje Marija ne bi ni pogledala da nemaju love, no ne mo e se poreæi da ih je
veæina sasvim dobro izgledala za svoje godine te se ni za jednog nije moglo reæi da
djeluje neugledno. Kada bih se nekom od njih i malo dopala, sumnjam da bih mu r
ekla ne, bez obzira na to to sam ih navodno prezirala. »Pridr i mi kosu«, zatra ila bi Ma
rija dok bi vezala neki topiæ oko vrata i ja bih tiho priskoèila i uronila ruke u mo
re njezinih tamnih uvojaka. Dirati tu kosu, mislila sam, mora da tjera suze na oèi
ljubavnicima.
O, kako me Marija htjela pretvoriti u fuficu! Pona ala se kao Pigmalion koji je na a
o svoju prodavaèicu ljubièica. »Daj se malo narumeni, daj nosi ne to dekoltirano, daj po
ka i noge!« govorila mi je, zadi uæi pritom duge skutove moje traper-suknje s d epom sprij
eda koja mi se zamalo vukla do poda. »Ti bi bila èisto zgodna da se malo na minka !« Iz ne
kog inata vi e nisam stavljala ni ma karu na trepavice, to je inaèe bio moj skroman dop
rinos dotjerivanju. Izgledala sam isto kod kuæe i u gradu, meðu ljudima i sama.
I tako sam uvijek i svuda sama.
Tog istog ljeta u na oj su se ulici poèeli igrati turniri u ping-pongu. Poput nogome
ta, i ping-pong je bio rezerviran samo za mu karce te je bilo nezamislivo da se ne
ka ena pojavi za zelenim stolom. Kako je gospodin Martin Cvori èec imao najbolji stol
(ostali su bili dosta lo i), nagrizeni ki om, a poneki èak i prepiljeni), turniri su
se odvijali kod njega, a vi estruki je laureat postao gospodin Karloviæ, otac blesav
e Ivane Karloviæ, kojeg bi samo tu i tamo ugrozio Davor Cvori èec, koji je od oca nasl
ijedio fantastièan servis. Mu karci bi se okupili pred vilom Cvori èec, a turnir bi poèinj
ao subotom u pet ako ne bi padala ki a. Nekad bi se pojavili i mu -
m
karei iz susjednih ulica za koje nismo pojma imali tko ih je zvao niti kako su èul
i za turnire. ene su sudjelovale samo kao promatraèi te su se same morale pobrinuti
gdje æe i na èemu æe sjediti, ako nisu htjele stajati na pristojnoj udaljenosti od st
ola. Gospodin Karloviæ, pristali prosijedi pedesetogodi njak koji je u trapericama i
zgledao poput mladiæa, a ena ga je varala sa zbiljskim mladiæem, nekim Leopoldom s Èrno
merca, morao je stajati podalje od stola, jer tako je silno zamahivao reketom da
bi loptica letjela do susjednog dvori ta kad bi se pribli io bijelom rubu. Nije nam
bilo jasno za to je gospoða Karloviæ na la ljubavnika, jer svima nam se sviðao njezin mu ,
koji je neke podsjeæao na Dona Johnso-na, a druge na Kevina Costnera. Mo da je tajna
bila u poslovnim neuspjesima toga gospodina, koji se u jednom trenu premetnuo u
obeæavajuæeg biznismena, poput nekog Marijina ljubavnika, da bi u drugom nastavio s
a skromnim poslom prodavaèa na benzinskoj crpki, a prièu smo o firmi za uvoz autodij
elova (iza koje se zapravo skrivao verc automobila) zaboravili. Je li u tom trenu
gospoða Karloviæ, koja je htjela biti dobrostojeæa poput gospoðe Èvori èec, a gnu ala se s
osti gospoðe Figenvald, shvatila da nikada neæe kupiti novi namje taj za dnevnu sobu,
niti æe se ikada odjenuti u Escadi te pobjegla u naruèje upola mlaðeg tipa koji se bav
io preprodajom biokemijskih aparata i za svojih dvadeset i koju sasvim pristojno
zaraðivao, ili je gospoða K., dobro u èuvana plavu a s pokojom borom oko oèiju, pomislila
ako joj je sada zadnja prilika da se naðe u nekoj takvoj situaciji, gdje se tajno
susreæe sa zgodnim tipom koji oèito boluje od kompleksa majke te su mu se u njoj sus
rele razne fantazije, od one da spava s mamom, do one da je tuèe. Tako
Ulica nevjernih ena
je ta veza izgledala u Dunjinoj interpretaciji, premda se meni èinilo da gospoða Kar
loviæ katkad dobije batine od svojeg sumnjièavog mu a, koji ako veæ ima tako silan bac-k
hand, sigurno zna i pljusnuti tako da se sutradan po licu poznaju prsti.
Turniri su veæ trajali nekoliko subota za redom kada se pred vilom Èvori èec jedne subot
e pojavila fatalna Marija: nije se ba odjenula za ping-pong, bila je u srebrnkast
oj haljinici i potpeticama od dvanaest centimetara, ali zbog naèina na koji su joj
kljuène kosti provirivale iz dekoltea te zbog slutnje da danas uopæe ne nosi gaæice,
igra je zastala. Davor Èvori èec, koji je ba rasturao sirotog gospodina Figenvalda, odj
ednom je proma io mre icu, a loptica je odletjela sve do susjednog dvori ta. Kutiju s
rezervnim lopticama nitko nije mogao pronaæi, premda je bila sasvim vidljiva na st
arom ormaru. Mlaði Èvori èec promuklim je glasom pitao Mariju eli li to popiti. Mi, ene,
oèile smo se poput nekog antièkog kora. Nama nitko nije ponudio ni ta, pa ni èa u vode. Ne
ki smije an modri koktel serviran joj je na samom ping--pong stolu. Takvu galantno
st ni Dunja nije nikada do ivjela, èak ni sa sedamnaest godina, kada su joj mu karci i
z na e ulice dolazili na gatanje samo da je vide. Fatalna Marija nije bila toliko
lijepa koliko je svaki njezin pokret podsjeæao na odreðene pokrete u krevetu te se èin
ilo da se sa svime oko sebe mazi, pa i s ljetnim zrakom. I sada, dok je prinosil
a èa u usnama, izgledala je kao da se sprema ispiti porciju mu kog nektara, koji su jo
j, u maniri japanskih porniæa, iz sebe iscijedili umorni igraèi.
O Mariji se nije mnogo govorkalo, jer mijenjanje mu karaca smatralo se njezinom pr
ofesijom, kao to je popravlja-
nje bojlera bilo profesija gospodina Horvata. Mo da zato to se ona u svoje ljubavni
ke nije zaljubljivala, jer neki dogaðaj postaje vrijedan traèa tek ako protagonisti
pate i prolijevaju suze. U samom seksualnom odnosu nema nièeg zanimljivog misle og
ovaratelji ako ena nije luda za svojim ljubavnikom. I tako je fatalna Marija post
ala ponos na e ulice jer njezini su ljubavnici nosili mobitele jo dok nitko od nas
nije ni ta znao o tim èudnim spravama te smo ih, iz pukog neznanja, smatrali seljaèkim
. I umjesto da na ko i osjeæa stalno kljucanje traèa, kao da svake noæi lije e s nekim ptiæ
m u spavaæici, ona je spavala mirno. I dok je ispijala koktel, svjesna da se na e oèi
ne mièu s nje, skinula je sandale s visokim potpeticama i non alantno ih odlo ila na s
tol.
Tko bi se tome nadao od djevojèice koju su roditelji na li u nekom djeèjem domu u Lici
, velikih tamnih oèiju i kovr-èave kose, te su joj po eljeli dati ime Snjeguljica. Sreæo
m, uskoro su odustali od toga da im se dijete zove Snjeguljica Bosanac te se Mar
ija zove po prerano umrloj sestri gospoðe Bosanac. U djetinjstvu mi nikada nije bi
lo jasno odakle tim sjedokosim i plavookim starcima takva tamna curica, sve dok
mi mama nije rekla da je Marija posvojena, ali da o tome ne prièam previ e pred njom
, jer dijete se toga jasno sjeæa: uzeli su je kad su joj bile èetiri godine! Kako je
to tu no, mislila sam, to su rane Marijine godine protekle u nekom stra nom domu bez
struje i grijanja, u kojem je morala piti prezaslaðen èaj i jesti neku groznu pa tetu
na tvrdom kruhu. (Jelovnik sam za tu sanjariju posudila iz na eg kolskog menija.)
Potom se Mariji dogodila jo jedna tragedija,
II
Ulica nevjernih ena
naime mlada je ostala bez oba roditelja, to je svima bio ok bez obzira na to to su
gospoða i gospodin Bosanac bili od onih susjeda-starosjedilaca za koje nam se èinilo
da su oduvijek mrtvi, ili barem jako stari. Na kraju, kako zlo nikada ne dolazi
samo, Mariju je nedugo nakon smrti roditelja silovao Luðak s broja 29. Tko je bio
Luðak i kako se naselio u na oj ulici, u ru evnoj kuæici preko puta Faraonove, koja je
nekoæ, zajedno s Marijinim kuæerkom pripadala imanju oko kurije, nitko nije znao, os
im to se govorkalo da je on u nekom srodstvu s Dunjom i Tilom, to one nisu nikad p
otvrdile. Luðak je bio riðokos, mo da i nije bio tako lud kao to se èinilo, no kako je ob
ièavao hodati svojim vrtom odjeven samo u duboke gaæe, zbog èega je nalikovao na neku
divovsku bebu, svi smo ga se klonili. Dodu e, kod njega su bile najbolje maline i
ribizi te su najhrabrije meðu nama noæu upadale u njegov vrt i groznièavo punile vreæe b
ar unastim mekim bobicama (Anja i Daniela), sve dok nas u pljaèki ne bi prekinuo nek
i udaljen pijetao.
Samo, kako je Marija postala Luðakovim plijenom? Nema sumnje, on je bio svjestan d
jevojaka iz ulice, svake od nas. Bez obzira na to jesmo li sjedile na niskom zid
iæu koji je oznaèavao rubove Faraonova voænjaka i plele narukvice od konca, ili se hrp
imice spremale u kino te zvonile jedna drugoj na vrata, on nas je promatrao. Pot
om, kad smo jo malko odrasle, a prestale su nas zanimati slièice s junacima animira
nih filmova, Luðak nas je poèeo slijediti, ulazio nam je u vrtove, a moja se sestra
klela da joj se jednom èak i popeo na prozor starim i klimavim ljestvama koje su n
am slu ile pri branju tre anja. Po to je vrisnula, Luðak je navodno skoèio u travu (pitam
se samo kako to da se pritom nije po-
lomio?), a ljestve su ostale prislonjene uza zid. Ne to je slièno do ivjela Daniela, k
oja je na kupaonièkom prozorèiæu dok sæ tu irala ugledala iskrivljeno Luðakovo lice, koje j
izgledalo kao da je stavio ne to gorko u usta. Marija se, bez obzira na to to mu j
e bila prva susjeda, nije nikad alila na Luðakove posjete i uljanja po vrtu, no nju
mora da je vrebao dulje, sve dok ju nije èepao kad se jedne veèeri vraæala iz grada i,
dr eæi joj ruku na ustima, odvukao je u svoju kolibu. Kako to da mu se oduvijek èvrsta
Marija nije uspjela otrgnuti, s obzirom na to da Luðak nije bio neke osobite graðe
i da je rastom nije nadvisivao, te da ba nitko nije èuo njezine navodne krikove iz
kuæe, ne zna se. Nije bilo kasno i svi smo bili budni i vidjeli krvavu Mariju (blo
ody Mary, ru no se na alila Dunja) kako se vuèe iz Luðakove kuæe prema svojoj, staviv i prs
na usta prije nego to æe uæi, kao da nas upozorava kako ne eli èuti na e komentare. Nism
znali to se dogodilo izmeðu Marije i Luðaka, sve dok on nije posve nestao, onog ljet
a kad je Marija postala fatalna. Onda mi je priznala da je Luðak bio njezin prvi l
jubavnik i da je bio jako dobar, bez obzira na to to ju je odvukao u kuæu i silovao
: to mi uopæe nije smetalo, rekla je, to samo znaèi da me jako htio. Sabla- njena, kim
nula sam glavom, a potom anegdotu preprièala Dunji, Tili i sestri. Kako je moguæe da
je Marija u ivala u pand ama tog èovjeka prorijeðene kose, neodreðene dobi, ludog? I kako
to da se pomirila s tim iskustvom, umjesto da je i sama zavr ila na lijeèenju u psi
hijatrijskoj bolnici?
Kad je Marija poèela mijenjati ljubavnike, Dunja, Tila, sestra i ja slo ile smo se d
a je ona to i mogla jer seksualni èin ne povezuje ni s kakvim emocijama: bilo je j
asno da se nikada nije zaljubila u Luðaka (u tu bi se spodobu ionako mogao
i"?
Ulica nevjernih ena
zaljubiti samo netko podjednako lud) te da nije osobito ni patila to je ba on prvi
nasrnuo na njezinu bar unastu rod-nicu. Neki frajer s kojim je bila ozbiljna poèetk
om faksa takoðer je nakon nekoliko mjeseci dobio ko aricu, o èemu nas je izvijestila u
z posprdan komentar o tome kako je imao maloga. Ni jedna se od nas u ranim dvade
setima ne bi usudila na takve komentare, osobito ja, koja u to vrijeme jedva da
sam i vidjela penis. Marija nam je rekla da njezin mu karac mora imati ili debelog
, ili dugaèkog. Nismo je nikada pitali zadovoljavaju li je u tomu njezini ljubavni
ci, ili debljinu i duljinu nadomje taju debljinom i duljinom (ili dubinom) novèanika
. Svakako, tog ljeta kad je postala fatalna, za Marijom su se vukli mu karci kao m
aèci za maèkom u vrijeme parenja. Hvalila mi se kako je jednog smotala samo time to m
u je pro la mrvicu preblizu dok je brbljao na telefon oslonjen na vrata svojeg jee
pa. Gospodin je odmah prekinuo razgovor i pitao Mariju gospodièna, imate li vatre.
Ona nije imala vatre (osim one meðu nogama), ali to je nije sprijeèilo da se na nje
gov ljubazni poziv ne odveze s njime na Sljeme i ondje mu, èim su se parkirali na
nekom slijepom puteljku, izvede fellatio od kojeg je tip pao na pod!, prièala nam
je, a mi smo se zgaðene pogledavale, jer u toj se prièi ponijela kao èista kurva, to v
i e to joj je na rastanku platio. Obilazio je vi e puta jeepom oko njezine kuæe, ali on
a ga zbog nekih razloga nije primala, poslije nam je rekla da mu je kurac èudno uv
rnut, a to je to tek znaèilo, pitale smo se, nesvjesno kr eæi ruke, zabrinute to Marija
tako groznièavo prikuplja iskustva, a mi ni ta. Zbog njezina ivota mo da se najvi e uzru
avao Faraon, koji nas je ne jednom izvje tavao o tome kada bi ljubavnik oti ao od Ma
rije: poznat po nesanicama
koje su ga hvatale ba u ljetno doba, le ao bi noæu na svojem krevetu posve mirno, mot
reæi strop malo izboèenim oèima, veæ dobrano naèetim mrenom. Kako je kroz svoj prozor dobr
o vidio vrata Marijina vrta pod uliènim svjetlom, uvijek bi pogledao na sat kad bi
neka mu ka figura pro la kroz njih. Prosjek odlazaka od Marije bilo je tri ujutro:
jadne njihove ene, govorila bi Dunja, premda ene nikada ne osjeæaju nikakvu suæut za d
ruge ene, nego dapaèe, sva ta brbljanja o enskom sestrinstvu mogu se okvaèiti maèku o re
p.
Po to se pojavila na ping-pongu, Marija se navodno spanðala i s gospodinom Karloviæem,
ali o tome nismo imali nikakvu potvrdu, osim to se Tila klela da ih je vidjela k
ako se penju Jurjevskom, Karlo viceva ruka na Marijinu dupetu, jer nisu ba bili t
oliko ludi da izvedu ne to pred cijelom ulicom. A Tila, to se u to vrijeme bez uspj
eha motala oko nekog slikara s atelijerom u Jurjevskoj, koji je bio rob ljepote
i premda mu se sviðala, nije nikako mogao poljubiti njezino lice, pratila je Marij
u i Karloviæa sve do Cmroka, gdje su zavijugali u slikovit umarak. Nisu ondje prièali
o poeziji: uostalom, ni Marija ni Karloviæ nisu ba poznavali poeziju. Je li Karlov
iæ uredno plaæao Mariji ili je imao neki popust zbog dobrosusjedskih odnosa, nismo s
e usudile ni pitati, a Marija nam sama od sebe o na em susjedu nije rekla ni rijeèi.
Ba nekako u to doba jato golubica dolepr alo je u Marijin vrt, na to nas je upozori
la Dunja: »One su Venerine svete ptice.« » to nije ni èudno, jer golubice guèu kao ene u e
azi. Ne govorim o onima koje vri te kao da ih tko re e na komade, nego o diskretnim e
nama u ekstazi.« Nije mi bilo jasno to Dunji znaèe te diskretne ene u ekstazi, ali nis
am pitala. I tako mi se èinilo da æu zauvijek ostati u arena
I
Ulica nevjernih ena
djevica koja o seksu zna samo ono to je èula od Marije. Za razliku od moje sestre,
u èijoj sam sobi, tra eæi vlastite izgubljene èarape, na la dijafragmu i vaginalnu kremu,
moja seksualna iskustva bila su tako skromna da ih nerado spominjem: ne to prolazn
o, vi e bolno nego ugodno na maturalnom putovanju u Grèkoj te pijani susret sa stude
ntom prava na nekom lo em tulumu u Bogoviæevoj ulici. Dok je Marija svakog dana spav
ala s jednim ili s vi e mu karaca, moja je iskustva na prste jedne ruke mogao izbroj
iti te ko ranjeni radnik iz pilane. »Je li to fer?« pitala sam sebe, a nekada i Dunjin
e karte. »Je li to fer?« Dunja mi je u to doba prorekla da me èeka velika ljubav, ali
to joj se proroèanstvo jo neko vrijeme neæe ispuniti. A i kad se ispuni, neæe biti ba on
ako velièanstveno kao to su nagovijestile karte ni traga spektakularnosti drugog Kr
istova dolaska.
Neke ljetne subote, dok smo hladile noge u ribnjaku kod Figenvaldovih, koji je b
io manji i èi æi od onog kod Dunje i Tile, sinulo nam je da fatalne Marije u zadnje vr
ijeme nema kod kuæe. Znaèi li to da je poèela ivjeti s nekim od svojih ljubavnika? Ili
da je nekamo otputovala? Kako kad je nismo vidjele da odlazi s koferom? Ne znam èi
ja je bila ta pomalo èudna ideja, mo da Anjina, ali tog smo beskrajno dugog i dosadn
og popodneva u etale u Marijinu kuæu kao da je njezina vlasnica unutra i kao da nas
je pozvala. Moja sestra, ja, Daniela, Darija, Anja i glupa Ivana bacile smo se n
a Marijin krevet, milujuæi hladnu posteljinu koja se uvijala pod na im rukama poput
zmije. Potom smo istresle njezin nakit na jastuèiæe i ukrasile se kao da smo Ciganke
sa stenjeveèkog
m
pro tenja. Onda smo iz ladica povadile njezine gaæice, grudnjake, haltere, korzetiæe i
veæ u nekom stupnju zanosa zbacile sa sebe svoju odjeæu i navukle Marijino rublje.
U tom sam trenu spoznala da postoje ene èak i vrlo zgodne koje imaju manje grudi od
mene. Recimo, Daniela i Anja. Sve smo to èinile ispijajuæi i zalijevajuæi se metaksom
koju smo na le nedaleko od kreveta, a neke su pile i crno vino. Tako opremljene i
zi le smo dr eæi se za ruke te otplesale neko ludo kolo oko njezine kuæe. Ispod oka vidj
ela sam Dunju i Tilu kako nas zapanjeno motre s vlastita travnjaka na koji su le
gle s knjigama i igraèkama male Kiki. Ba me briga, pomislila sam. Na sebi sam imala
èipkast grudnjak i gaæice boje starog vina te sandale s visokim potpeticama u sliènom
tonu. Bila sam pijana, jer inaèe se ne bih usudila hodati u takvim cipelama, no t
ad mi se ideja èinila zabavnom. Sa svojeg nas je prozora motrio i Faraon njegovo b
lijedo lice podsjetilo me na mjesec prije nego to æu posrnuti preko nekog busena tr
ave i tresnuti na suho blato. Preko mene æe pasti Daniela, Anja, Darija i Ivana te
æemo takve, poput ivoga klupka le ati neko vrijeme, sve dok ne zamijetimo upla en pogl
ed neke Dunjine mu terije iz Modecove, koja je tiho gazila po gotovo rastopljenoj
ulici, poput sjene sa slika Gior-gija de Chirica. Vruæina je minula tek poslije os
am sati naveèer kad smo se vratile u Marijinu sobu (kako sobe ljeti znaju mirisati
: èak i najskromnija spavaæa soba u Vrapèanskom odvojku za vruæina miri e na bazgu i marel
ice, a zrak je vani gust poput elatine u kojoj je zaostao lave nekog psa i susjedo
vo glasno zijevanje) te poèele èistiti mrlje: to nam se dogodilo? Kakvo nas je to div
lja tvo obuzelo dok smo hladile noge u ribnjaku? I za to? Bilo mi je neugodno gledat
i ja-
Ulica nevjernih ena
stuèiæe po kojima je napadao pepeo s Anjinih opu aka, sandale iskrivljenih potpetica t
e zablaæenu èipku grudnjaka. U noæi smo spu tenih glava izi le iz kuæe, a sutradan me Dunja
prvi put otkad se znamo nije pozdravila kad smo se sre-le u duæanu.
Potkraj tjedna fatalna Marija osvanula je pred svojom kuæom, nosila je skromne tra
perice i nekakvu bluzu, a Tila æe mi, skrivajuæi se od Dunje koja æe neko vrijeme izbj
egavati dru tvo svih cura iz ulice, priopæiti da je na a susjeda deset dana le ala u bol
nici nakon lo e izvedena abortusa. Kad mi je Marija to i sama rekla za mojeg prvog
posjeta, ne komentirajuæi pritom lopove koji su joj divljali po kuæi i posvuda osta
vili tragove, pitala sam je za to se ne slu i kontracepcijom.
»Zato to to nije lijepo.«
» to to znaèi«, ljutila sam se, »pa mogla si umrijeti.«
»Ali kontracepcija je protiv plodnosti!« odgovorila je, ozbiljno poput biskupa.
»Kakve veze ima kondom s tvojom plodno æu?«
»Kondomi su odvratni! To je kao da se seksam s rukavicom!«
»A to je lo e u dijafragmi?«
»Da guram taj leteæi tanjur u sebe svaki put prije seksa? Jesi ti normalna?«
»Jesi li TI normalna? Misli iæi svaki mjesec na abortus?«
»Ne... pa postoje prirodne metode...«
»Koje su vrlo uspje ne, kao to vidi !«
»Ja sam kriva! Krivo sam brojila dane! Pravila sam se da ne vidim plodnu sluz na g
aæicama.«
»A da predlo i ljubavniku da se sterilizira?«
»Misli ... svima?« pitala me gotovo ozbiljno. »Sumnjam da bi pristali.«
I meni se èinilo da galantnost njezinih prijatelja ipak ne bi oti la tako daleko.
»Malo æu se smiriti do kraja ljeta«, rekla je Marija, »pa æe sve biti u redu.«
Pomislila sam da se smirivanje tièe Marijina promiskuiteta, ali ljubavnici su je i
dalje uporno posjeæivali te se èinilo da njihov broj iz dana u dan raste. Jedan je
od njih dolazio s vozaèem te smo ga zvali premijerom, a vozaè nam je bio osobito zan
imljiv, jer stajao bi prekri enih ruku, oslonjen na auto, ne pomaknuv i se tih sat i
li dva. Jednom sam do etala do njega i ponudila ga èa om vode, to je on zahvalno prihva
tio, ali po to je popio iz njega se nije dalo istisnuti ni rijeèi, èak ni odgovore na
posve bezazlena pitanja. Mo da su novopeèeni Marijini ljubavnici bili prijatelji nje
zinih prija njih ljubavnika, jer ona je sve rjeðe izlazila, a oni su sve èe æe dolazili. M
o da bi, nakon seksa, Marija apnula ljubavniku da pro iri dobar glas o njoj, to bi ova
j s olak anjem prihvatio, jer se pribojavao da æe mu Marija izjaviti ljubav, reæi mu d
a je trudna ili ne to slièno. Priznajem, nekoliko sam se puta, kada bi se iza podnev
a svi povukli u kuæe, motala oko Marijinih prozora (postala sam luða od Luðaka!), ne b
ih li èula zvukove parenja, ali Marija bi zatvorila stakla i po najveæoj vruæini, tako
da se iz kuæe nije èulo ba ni ta. Tili sam povjerila da me Marijine seksualne aktivnos
ti prilièno uznemiruju: noæu bi mi se srce uzlupalo i od same pomisli da je ona s ne
kim svojim ljubavnikom. S jedne mi se strane pomisao na ta oznojena tijela gadil
a, a s druge, kao da su Marija i njezini ljubavnici lebdjeli nada mnom u nekom s
vjetluca-
Ulica nevjernih ena
vu krugu. Osjeæala sam se èvrsto zatvorenom poput kakve koljke koju jo nitko nije prin
io ustima.
Za ljetnih pljuskova stajala bih u vrtu i pu tala da me kapi natapaju, da padaju p
o meni onom stra æu i zanosom koje u sebi nosi samo ljeto. Zami ljala sam da me poput
mitske junakinje plodi nepoznat bog zaogrnut ki om, oblakom ili perjem. I da, zali
jevala sam se nekad neprocijeðenim èajem (od kojeg bi se zaèepio odvod u kadi) i gleda
la kako se listiæi prihvaæaju mojeg spolovila, kako se po meni lijepi gorka alfija. T
ada sam se, a ne u trinaestoj kao Marija, uèila masturbirati.
Dok smo kod mene pile èaj, pitala sam je kako se nosi s toliko seksualnih aktivnos
ti i to s razlièitim mu karcima. Nije li elja po svojoj prirodi ekskluzivna? » elja, to
i je kao dvorana zrcala«, rekla je Marija. » to vi e odraza, to vi e elje.«
»I ne smeta ti kad si u sat ili dva s dvojicom?«
»Ne! To me uspaljuje!« rekla je i nasmijala se, pokazujuæi oènjake. »Pa nisam ja mu karac d
me ejakulacija potro i.«
»Ne umori se?« bila sam uporna.
»Ne! Ne umorim se!«
»Da mi je to vidjeti.«
»Hoæe ?«
»Ma ne... mislim... zanimalo bi me, ali... kako misli ?«
»Pa, lijepo! Stavim te u ormar i ti gleda kroz rupicu!«
»Pa ne znam... ovaj... ne znam koliko ima mjesta u ormaru!«
»Dovoljno, ha, ha, ha! Daj, ne budi luda! Ti bi jo i u la u moj ormar dok sam ja s lj
ubavnikom! Eto to ti je prijateljica! A da te pustim u svoje gaæe?«
»Naravno da ti ne bih u la u ormar«, slaba no sam se branila. Ali znala sam to æu te noæi
jati. Sebe u ormaru. Njih na krevetu, Mariju i nekog dlakavog ljubavnika: po leðim
a, po zatiljku, po akama, po sljepooèicama. Kad malo bolje razmislim, nemoguæe da u s
tvarnosti postoji tako dlakav tip.
Dok su me muèile razne misli o Mariji, dogodio se skandal na ping-pongu. Gospodinu
Karloviæu, koji je blistavo pobjeðivao gospodina Figenvalda, pri la je supruga i plju
snula ga. »To ti je zato to se kurva !« viknula je i brzo se povukla meðu enskinje, toèni
izmeðu Dunje i mene. Zavladalo je zati je u kojem nitko nije znao to bi rekao te smo
se ukoèile poput vo tanih figura, a onda je gospodin Karloviæ odlo io reket te oti ao s p
ing-ponga zauvijek. »Èekaj, za to si ga pljusnula?« pitala je Dunja gospoðu Karloviæ, jer
bro je znala da ona vara svojeg mu a. »Mislim, s kojim pravom?«
»S tim pravom to on odbija spavati sa mnom veæ godinama, a s njom spava. Kurvi !«
»Ali ni tvoja savjest nije posve èista!« rekla je Dunja.
»Moja je savjest èista! Ja ga ne bih varala da je on spavao sa mnom!« rekla je gospoða K
. i tek je tada poèeo amor. Preljub se u na oj ulici nikada nije spomenuo tako glasno
.
»Ako on sa mnom nije spavao deset godina, od moje trideset i pete, to da ja radim s
a sobom«, pitala je gospoða K. dovoljno glasno da je èuju i kosovi u kro njama (koji su,
inaèe, uzor vjernih mu eva). »Ono to èovjek nema doma, tra i sa strane«, deklamirala je g
oða K. povi enim glasom te mora da se u tom trenu osjeæala poput dramske heroine.
»A mo da bi se èovjek morao nositi s onim to je izabrao«, javila se Tila. »Ne to dobijemo,
o ne dobijemo odakle
r
Ulica nevjernih ena
nam pravo da se alimo? Netko ivi bez seksa, a netko bez noge! Nije li djetinjasto
tra iti kruha preko pogaèe?«
»Lako ti je, Tila, u tvojim godinama biti idealist! Ali kad le i u braènom krevetu iva,
a mrtva, onda malo manje misli o tome to ima , a to nema . Jednostavno, hoæe ono to ti
a!«
»Ali onda svatko mo e prevariti svakoga! Kod nekoga nam se ne sviða to s nama ne spava,
kod drugoga nam smetaju njegove plave oèi, kod treæega broj cipele, i tako dalje!« bi
la je uporna Tila.
»A to bi ti uèinila na mojemu mjestu? Pomirila se s celibatom?« ljutila se gospoða K.
»Da, ako sam to izabrala!«
»Ja nisam birala!«
»Ali, tako su vam se karte poslo ile! Gdje pi e da bi vam s nekim drugim bilo bolje!«
»Pa, u kartama!« èuli smo Dunju. »U kartama joj pi e da joj je bolje s malim Leopoldom!«
»Onda nema za to napadati mu a! Neka ide s ljubavnikom«, javila se gða Figenvald.
»Da, ali ljubavnik je ljubavnik! On nije mu !« rekla je gða K. »Njemu je to samo zabava!«
»Znate kako je zavr ilo Buridanovo magare«, ubacila se gospoða Figenvald. »Morate se odluèi
i ili jedno, ili drugo, ili lijevo, ili desno.«
»Nije to ba tako jednostavno«, ubacila se gospoða Èvo-ri èec. »Vezani ste, na neki naèin,
dnog i za drugog. Kako i èupati neku osobu iz sebe?«
Gospoða Brezovaèki, koja je tako davno imala ljubavnika da joj se èinilo kako je oduvi
jek vjerna, u nevjerici je vrtjela glavom.
»Èovjek ipak mo e donijeti odluku. Po tome je on èovjek, zar ne?«
»A ja sam mislila da je èovjek po tome èovjek to prdi!« rekla je gospoða K.
»To je veæ bezobrazno«, otpovrnula je gospoða Brezovaèki.
»Susjede moje, molim vas«, javio se gospodin Cvori èec. »Mo e malo mira na tribinama!« (Tri
a se sastojala od nekoliko plastiènih stolica na kojima su sjedile sretnice koje s
u ih se domogle). »Evo bajadera«, izgovorio je èarobnu formulu. Èim nam se napola rastop
ljena bombonijera na la u rukama, zavladalo je primirje. Svaka je stanovnica Vrapèan
-skog odvojka gajila strast prema bajaderama: takvo je, valjda, bilo podneblje. »D
eèki, hoæemo nastaviti?« pitao je gospodin Cvori èec, u sebi prilièno potresen onim to je
o prije izjavila njegova ena. Zato se trudio da mu glas zvuèi to le ernije.
»Pa, mo e«, rekao je gospodin Figenvald. Gospodin Brezovaèki zamalo je zaspao oslonjen o
ormar: ni ta ga nije zanimalo manje od enskih razgovora.
»Ajde, Breza, igra se!« povikao je Figenvald.
I tako je loptica jo jednom poletjela.
Ali, ba dok je Cvori èec skupljao prve bodove, do enskih tribina, praæena golubicama, st
igla je Marija. Nije bila dotjerana kao inaèe: minka joj je bila razlivena, a nokti
popucali. »Poludjet æu!« povikala je. »Netko mi je digao sav nakit!«
Ulica nevjernih ena
Sledila sam se.
»Èuj, ratna su vremena«, poèeo je Cvori èec, »mo da neki deèko koji je iz Oluje izi ao neza
plijenom...«
»Sta s tim deèkom? Pa znate da u na u ulicu nitko ne skreæe!«
»Osim tvojih... hm... prijatelja«, rekla je gða Cvori èec.
»Oni su mi taj nakit poklanjali, pa ne bi ga valjda krali!« plakala je Marija. » to se d
a, to se vi e ne uzima!«
»Uzmi bajaderu«, bila sam suæutna.
Nije reagirala.
» to æu ja bez svojih lanèiæa«, cviljela je.
»Najbolje da se objesi «, prosiktala je gospoða Karloviæ, koju smo svi strogo odmjerili. O
na vi e nije glavni glumac u ovoj predstavi.
»Ali tko bi bio tako bezobrazan da ti ih uzme«, javio se gospodin Brezovaèki, sijevajuæi
pogledom po tribini. Mora da je sumnjao na nas, njezine prijateljice.
»To mo e biti samo netko tko je jako ljubomoran na tebe! Ili netko kome treba para!
Najnormalniji lopov!«
»Nije to normalan lopov, jer nije uzeo ni ta drugo! A imala sam i hrpu love kraj kre
veta.«
»Djevojci je najljep i ukras njezina mladost«, rekla je gospoða Brezovaèki pomalo ukoèeno.
jerojatno je mislila o tome kako njezin mu , profesor, nikad nije imao hrpu love k
raj kreveta. Niti bilo gdje u kuæi. O nakitu da i ne govorimo. Sve to gospoða Brezovaèk
i ima tanki je lanèiæ od bijelog zlata koji je dobila za desetu godi njicu braka. Zato
je èesto govorila kako joj se novac gadi.
»Pa ne mogu si mladost objesiti oko vrata! to da radim, da zovem muriju?«
»Mislim da to nema smisla«, rekla je gospoða Figenvald. »Zna da su oni nesposobni. Koji s
u oni sluèaj, molim te, rije ili! Razmisli, tko ti je od nas, iz ulice, mogao ukrast
i tvoj nakit?«
Tada su se nebesa otvorila. Jasno i glasno, Marija je izgovorila moje ime.
»Ona stalno visi kod mene. Bulji u mene. Prati me. Jednom mi je bila kraj prozora.
Njoj sam pokazivala nakit.«
Nije mi bilo jasno za to o meni govori u treæem licu. Oèito, Marija i ja vi e nismo bile
prijateljice.
»Za to je gaða blatom, bez ikakva dokaza«, estila se sestra. »Sve to mogu reæi za moju s
est da nikada nije nosila nikakav nakit, pa ni ruèni sat. Ona ivi u svojem svijetu!
A u tom svijetu vrijednosti nisu iste kao u ovom!«
Do lo mi je da zaplaèem. Kako je divno imati stariju sestru. Ipak, neke su me ene sum
njièavo pogledavale. Kladila bih se da su razmi ljale jesam li ih posjeæivala u zadnje
vrijeme te im pone to drpila. Èak je i gospoða Brezovaèki nesvjesno pogladila svoj jadn
i lanèiæ od bijelog zlata. Sreæom, osim to sam hladila noge u ribnjaku kod gospoðe Figenv
ald s ostalim curama, dok su nas ona i njezin mu pogledavali kroz prozor, ne pamt
im da sam tog ljeta ne to posebno obilazila svoje drage susjede. Osim Dunje i Tile
. Naravno, javila se Tila. Rekla je kako joj je nestao prsten za koji sam joj ne
koliko dana prije rekla da mi se sviða. Zaista, taj mi se prsten dopao, jer bio je
sitan, starinski, ukra en biserima i koraljima, ali èak ga ni takvog ne bih po eljela
. Nije stvar u tome, rekla je Tila, da ona eli reæi kako sam joj ga ukrala, nego sa
mo prijavljuje sluèaj. Odjednom, na la sam se na suðenju. Gospoða Brezovaèki, koja se nika
ko nije mogla
Ulica nevjernih ena
rije iti komplesa profesorove supruge, rekla je da kradljivci kraðom zapravo rje avaju
neke svoje skrivene frustracije. Èak je i Dunja kimnula glavom na tu glupost.
»Ja znam da ona nema frajera«, rekla je Marija, »ali to je ne opravdava da krade!«
Bilo je vrijeme da odem s ping-ponga. To sam i uèinila, dostojanstveno, ruku pod r
uku sa sestrom. Nisam se osjeæala osobito potresenom, ali sam jednom zasvagda nauèil
a kako su prijatelji samo nerealizirani neprijatelji koji èekaju pravu priliku, a
da je Hobbes u pravu kada ka e da je èovjek èovjeku vuk. Pljusak koji je uskoro zapoèeo,
trebao bi izbrisati cijelu ovu ulicu, mislila sam: neka nestane. I tako su novi
kvartovi nicali na sve strane oko prastarog Vrapèanskog od-vojka. Mo da bi i na e vrt
ove trebalo prepustiti na milost i nemilost graðevinarima, pa neka betoniraju, nek
a svuda niknu parkirali ta, poslovni prostori, atomska skloni ta i druge strahote no
voga doba.
To to je ulica u meni na la jarca-sumnjivca, onog kojeg se prekrivenog ivotinjskom k
o om treba izdevetati i prognati iz sela, gotovo me razveselilo. Sada æu napokon ima
ti dovoljno vremena za sebe, umjesto da se bavim Marijom i njezinim kurvanjem. O
dluèila sam da neæu iziæi iz kuæe dok mi se ona i ostatak ulice ne isprièaju. Ako se to ni
kad ne dogodi, neæu nikad iziæi. Ima pravo moja sestra: to æe mi vanjski svijet sa svoj
im ispraznostima?
Provela sam u kuæi nekoliko dana, ni tu na ni sretna, i èekala to æe se dogoditi. Policij
a me nije privela, nisu mi pozvonili s nalogom za premetaèinu, niti mi je itko iz
ulice pokucao na vrata. Poèela sam spremati ispite za jesenski rok, s velikom muko
m, jer je èitanje radi u itka jedno, a prisilno
èitanje radi usvajanja znanja ne to sasvim drugo. Tog ljeta kad je Marija postala fa
talna, shvatila sam da nikada neæu polo iti jeziène vje be budem li uèila kod kuæe, lagano
e kostrije eæi svaki put kad ne to su ne u vrtu: bojala sam se da me tko ne privede u lu
dnicu ili u zatvor radi ispitivanja, ili da mi ne stigne neki poziv na sud u isp
rano plavoj kuverti ili bilo to slièno iz takozvanog stvarnog svijeta kojeg sam se
pla ila i prezirala ga. Stoga sam poèela uèiti na klupi u parku na uglu Gospodske i Bo
lnièke, gdje sam se osjeæala koliko-toliko sigurnom od vlastite ulice, a bilo je dov
oljno zeleno da mi ne pozli od civilizacije. Poku avala sam se vraæati kuæi u vrijeme
kad je Marija okupirana ljubavnicima, tako da anse za susret budu to manje. Ipak,
i to se dogodilo, jer Marija je jedne veèeri stajala oslonjena o ogradu, hladila s
e novinama i znati eljno me gledala dok sam nespretno koraèala svojom stranom ceste
zureæi u Faraonov voænjak: k vragu i zapare! Zazvala me, tiho i pomalo stidljivo, da
juæi mi ansu da je ne èujem, te koju sekundu nisam ni reagirala, a onda sam se odazva
la, jer i tako sam joj veæ bila oprostila, i protiv svoje volje. Lice joj je bilo
tugaljivo, zbog gri nje savjesti, pomislila sam, ali nisam èula nikakvo oprosti kad
sam joj se pribli ila, a njezina tuga ionako je bila privid zbog mraka koji je pol
ako padao. Zapravo me znati eljno gledala, nakrivljene glave kao ptica dok je laga
no raspu tala gustu kosu iz repa. »Ti se ne bi javila«, napokon je rekla, a meni je do l
o da se nasmijem vlastitoj naivnosti. Naravno da æe Marija svaliti krivnju na mene
! Nego na koga bi? »Èuj, bojala sam se da æe pozvati muriju!« »Daj, ne prièaj gluposti! On
sam dan bila ivèana i to je sve! Naravno da nisi ti ukrala moj nakit«, pogledala me i
s-
Ulica nevjernih ena
pod trepavica, kao da na meni isku ava neke svoje metode zavoðenja.
»Cijela ulica misli da sam lopov.«
»Ba te briga za ulicu.«
Marija nije ku ila da mi je jedino do ulice stalo.
»Gledaj«, dodala je, »ako se nastavimo dru iti kao prije, svima æe biti jasno da me nisi t
i okrala.«
»Dru it æemo se ako vidim da ti je zbilja krivo to si me prozvala.«
»Daj, ne pona aj se kao ljubièica! Bilo pa pro lo!«
Toliko o njezinoj sposobnosti da ka e » ao mi je«.
»Nakit nisi na la?«
»Ni u ludilu! Ali mislim da znam tko me okrao! Doði!« rekla je i pokazala mi prstom dv
ije nakrivljene stolice u vrtu. Oprezno sam zakoraèila, kao da ulazim u hladnu vod
u, a onda me Marija povukla za sobom i to sam mogla nego sjesti u stolicu u visok
oj travi, jer ona se u asavala njegovanih vrtova i tvrdila je da voli korov vi e od
ru a.
»Mislim da je moje blago otela gospoða Antoliæ!«
»Molim?«
»Da, da, gospoða Antoliæ!«
»Njoj je do nakita koliko i meni!«
»Ali neæe ona nositi te lanèiæe! Ona æe ih dati upniku da njima okiti Majku Bo ju!«
»O èemu ti to?«
»Sjeæam se, jednom je prièala o nekoj lakoj eni koja je, pokajav i se, sve zlato koje je
dobila od ljubavnika darovala Gospi!«
»Jedno je prièa, a drugo kraða! Uostalom, kako bi gða Antoliæ to izvela?«
»Ne budi naivna! Bilo tko mi se mo e u uljati u kuæu. Ja nikada ne zakljuèavam vrata.«
» to i nije osobito pametno«, opet sam osjetila trnce nelagode.
»Pitala sam Dunju nije li mi se tko motao oko kuæe dok me nije bilo i zna to mi je rek
la?«
»Nemam pojma«, rekla sam, zami ljajuæi vr ak no a kako se pribli ava mojem grlu.
»Rekla mi je da je promenada trajala non-stop. Razumije ? Non-stop!«
»A, hmh, nije ti rekla èija promenada?«
»Zna ti Dunju! Diskrecija prije svega! Spopala sam je da mi ka e, ali ona samo vrti g
lavom. Da to ne bi bilo moralno! Koja glupost!«
U sebi sam blagoslivljala Dunju.
»Hoæe iæi sa mnom do crkve?« »Kladim se da moji lanèiæi vise na Gospi!«
»I ti bi onda te lanèiæe... uzela?«
»Nego ta! Njoj zbilja ne trebaju!«
»A nije sad... malo kasno?«
»Nije, sad je ba veèernja misa! Èula sam zvona.«
I tako smo, ruku pod ruku, krenule prema crkvi, u kojoj sam zadnji put bila s èetr
naest-petnaest godina, dok sam tra ila sebe, Boga ili bilo koga. Pro le smo Vrapèanski
m odvoj-kom a da nas nitko osim gospodina Horvata nije vidio: zaokupljeni veèerom
i TV-programom ili vlastitim neèistim savjestima, stanovnici na e ulice povukli su s
e u kuæe.
Stigle smo do grmlja kojim je Vrapèanski odvojak zavr avao te se kroz njega provukle
na Aleju Bologne: zaèudile smo se koliko je promet gust u lijeno ljetno predveèerje
.
Ulica nevjernih ena
Pro le smo ispod pothodnika, potom kraj zapu tene staro-katolièke crkve te se na le u sa
moj jezgri starog Stenjevca, pred na om crkvom Uznesenja Bla ene Djevice Marije, ned
avno svje e obojenom u nje ne smeðe tonove parfe-koc-ke. Iznutra se èulo revno pjevanje,
no vani ba nije bilo mnogo ljudi: vjernici su jo bili na godi njim odmorima. Marija
i ja neko smo vrijeme stajale pred crkvenim vratima, a onda se zaèuo upnikov blago
slov i aèica ljudi nenadano je prokuljala iz crkve te smo od njih zalelujale u stra
nu.
»Sad je pravo vrijeme da uðemo! Crkva je prazna, a jo je nisu zakljuèali!«
»Samo ti uði«, rekla je Marija pu tajuæi mi ruku, »ja æu te prièekati vani.«
»Ne ku im, eli da ja provjerim Bla enu Djevicu?«
»Ovaj, da«, rekla je tiho i spustila glavu. to se dogodilo? Da se Marija nije postidj
ela? Da joj nije neugodno, prvi put u ivotu?
»Molim te, uði unutra i... vidi«. Kad sam se na la u unutra njosti parfe-kocke u kojoj je
mirisalo na tamjan i znoj, sjetila sam se vlastitih pobo nih dana. Ne ka em da danas
nisam religiozna, ali svoju vjeru nikako ne mogu prispodobiti s crkvom, toènije s
onim to se u njoj propovijeda. Ipak, likovi svetaca, osobito Bla ene Djevice, uvij
ek su me pogaðali, sa svojim predanim i oèajnièkim crtama lica, zarobljeni u preveliko
j pobo nosti, od koje im stopala ne dodiruju tlo. Èudotvorni kip na e Bla ene Djevice iz
nosi se iz crkve jednom u godini, na Malu Gospu, kada putuje do susjedne upe sv.
Nikole, gdje se potom svetaèki kipovi, svaki pod svojim baldahinom, upuste u svetu
konverzaciju. Djevica je visoka poput moje ruke, glava joj je malena i fina kao
u neke
1
L___
beèke lutke, a ostatak tijela uronjen je u valove purpurne haljine. Na klecalu isp
od Bogorodice kleèala je neka bakica i molila: za zdravlje, za unuèad, za to malo ivo
ta to joj je preostalo, da sve proðe u redu. Onda se te ko podigla i nestala prema iz
lazu. Do ao je red na mene da kleknem. Nije mi bilo jasno za to, ali na la sam se s ko
ljenima na grimiznim jastuèiæima, sklopljenih ruku, zagledana u Bogorodicu. Molila s
am je da oprosti mojoj prijateljici to je posumnjala u njezino po tenje, kao da bi
Ona, svojom malom smeðom rukom koju je veæ naèelo vrijeme i vlaga, posegnula za tim fr
ivolnim nakitom. Kako sam se uopæe dala nagovoriti da pristupim toj ni i u kojoj je
Djevica stajala, za tiæena staklom? Kad sam nakon nekog vremena ustala, zamijetila s
am da me motri zaèuðeni kapelan, koji me oèito vidio prvi put za svojega slu bovanja. Vr
atila sam se pred crkvu gdje me èekala Marija i zatekla je smu enu i blijedu, sklopl
jenih ruku. »Htjela sam iæi za tobom, ali... nisam mogla. Kao da je izmeðu mene i crkv
e zid. Neka mi sila nije pustila da napravim i jedan korak.«
»Ba zanimljivo, a mene je unutra ne to natjeralo da kleknem!«
»Zbilja?« pitala me prestravljena Marija.
»Najozbiljnije! Pa to se èudi ? Normalno je da se u crkvi dogaðaju èudesa!«
»Ali, mene je strah«, zacviljela je. » to da se sutra probudim sa... stigmama?«
»Ti? Ne brini se! Pa nisi ti sveti Franjo!«
»A to ako se ja sada trebam preobratiti?«
»Misli kao sveti Pavao kad je putovao u Damask?«
»I to ako se trebam odreæi svojeg... naèina ivota?«
Ulica nevjernih ena
»I umjesto Marijom prozove se Magdalenom! Tvojeg nakita nema na Gospi, Magdaleno! D
a provjerim svetog Antu?«
»Ne, molim te! Idemo...«
»Daj da vidim mo e li uæi u crkvu«, bila sam pomalo gruba.
»Pa evo«, rekla je Marija i ispru ila ruku prema vratima. Koji centimetar prije, ruka
je odjednom zastala, kao da se kroz ne to ne mo e probiti: a sve to sam vidjela bio j
e pla-vièast ljetni zrak. »Eto vidi ! Ja sam prokleta! Prokleta!«
»Zanimljiv psihièki problem«, mrmljala sam dok smo se vraæale u Vrapèanski odvojak; Mariji
na drhtava ruka bila je ispod moje. »Tebe grize savjest zbog razbludna ivota od koj
eg u tebi nastaje otpor prema svetom mjestu.«
»Kao da me netko ili ne to nije pu talo u crkvu. Mo da onaj anðeo s kojim se netko hrva
»Misli , Jakov?«
» to ja znam?«
»Kako to da nismo bile na groblju?«
»Pa ako ne mogu u crkvu, ne mogu ni na groblje. I groblje je sveto mjesto.«
»I to, vi e nikad neæe obiæi svoje roditelje?«
»Ne znam, moram razgovarati s kapelanom.«
»Jo malo pa æe postati svetica!«
»Èuj, strah me«, stisnula mi je jaèe ruku. »Svi ti mu karci vraæaju se od mene svojim enam
e je to prljavo!«
»A misli da nije prljavo kad ena vara mu a?« »Pa i to je prljavo«, rekla je. »Ali, kakve
..«
m
»Nikakve!« prekinula sam je. »Hoæu reæi da se to stalno dogaða, no tko te pita? Danas netko
s tobom vara svoju enu, sutra æe tvoj mu varati tebe, i tako dalje.«
»Ja se nikada neæu udati!« povikala je Marija.
»To sada misli ! A to kad te uhvati majèinski nagon?«
»Neæe me uhvatiti!«
»Pa dobro. Tvoja stvar.«
Dopratila sam je do njezina vrta u kojem su gukale golubice. »Mo e noæas spavati kod me
ne?« pla ljivo me pitala.
»Èuj, ne bih, imam dosta uèiti, a najbolje spavam u svojoj postelji.«
»Dobro«, gotovo je aptala. »Dobro.«
»Daj, Marija, ni ta se neæe dogoditi! Zapravo, sve se veæ dogodilo! Razmisli malo za to ni
si mogla uæi u crkvu, vidi mo e li to promijeniti, i to je sve.«
»Da«, rekla je glasnije. »Vidjet æu.« Opet je bila puna sebe. Golubice su je podsjetile da
je ona ipak Venera iz Vrapèan-skog odvojka: ona, a ne ja!
»Èuj, idem doma. Hvala ti.«
Rukovala se sa mnom preko ograde i okrenula mi leða. Tek tada sam poèela razmi ljati o
onome to se dogodilo u crkvi: za to sam kleèala? Za to mi se uèinilo da je Bogorodica al
sna? Za to me potresla ona bakica koja je molila? Znaèi li to da i ja trebam ne to mij
enjati u svojem ivotu, a ne samo fatalna Marija? A to da mijenjam? Svoju samoæu? Pis
anje? Svoj prvi posao (moj me profesor s Filozofskog zamolio da mu sastavim inde
ks za njegovu knjigu eseja, to sam radila u svakom slobodnom trenutku, sve dok ni
sam stigla do pitanja koje mu se nisam usudila postaviti: eli li Isusa Krista u i
ndeksu? Ako eli, hoæu li ga staviti pod I ili
Ulica nevjernih ena
pod K? I hoæe li pomisliti da sam luda to ga to pitam?). Stigla sam do kuæe obuzeta t
akvim mislima, popela se u svoju sobu, kad mi se uèinilo da èujem neki zvuk iz mamin
e sobe: moglo joj je samo ne to pasti iz ruke, ali mene je taj udarac sledio. Kad
sam u la u sobu, na la sam je kako sjedi za svojim radnim stolom, s knjigom Starost
Simone de Beauvoir koja joj je pala na pod. Daj mama, nemoj me pla iti. Pri la sam j
oj i pogladila je po prosijedoj kosi. Tek tada sam shvatila da je mrtva.
Oduvijek je bilo previ e smrti u Vrapèanskom odvojku. Ljudi su odlazili kao da ih po
gaða Apolonova strijela. Ali jedno je kad ta strijela odnese susjedu, koja pritom
padne u jarak kao da je pijana, a drugo kad uleti kroz moj prozor. Mami nisu bil
e ni pedeset i tri godine. Bila sam potpuno mirna dok sam zvala hitnu pomoæ, sestr
u, Dunju i Tilu. Bila sam potpuno mirna kad su mi bolnièari rekli da je mrtva, kao
da to nisam znala, samo da ne znaju je li infarkt ili inzult, kao da me to brig
a. Bila sam potpuno mirna èak i te noæi kad je le ala mrtva na krevetu u svojoj sobi,
a ja iva u svojoj. Moja je sestra pobjegla Dunji i Tili po to je dobila injekciju a
paurina. Meni to nije trebalo. Ja sam bila apaurin, bijela i mirna. Shvatila sam
za to je Gospino lice bilo tako tugaljivo: ona je znala. Znala je. Pitala sam se
hoæu li sada napokon vidjeti tatu.
I zaista, na stenjeveèkom groblju meðu stanovnicima Vrapèanskog odvojka, u sjeni na eg up
nika, stajao je i tata. Izgledao je kao izvanzemaljac koji nema pojma to radi ovd
je, na tom sprovodu, meðu tim ljudima. Navodno se u
proteklih deset godina o enio i dobio djecu. Mo e li ga ta nova obitelj isprièati to se
ni jednom nije javio nama? Sto nam nije slao ni tu bijednu alimentaciju? Je li,
ljutit na mamu, odluèio prekri iti i svoje kæeri? Svaka mu èast, mislila sam, trudeæi se
da ga ne gledam previ e. Nije bio lo , koliko se sjeæam, ali ovaj se nestanak nije dao
nièim opravdati. upnik je dao sve od sebe da zezne sprovod: vi e puta usudio se reæi k
ako mama i mi nismo bile redovne na misi. Koja je poanta te govorancije? Da onaj
tko nije na misi umre mlad? Poslije smo svi zavr ili kod gospoðe Antoliæ, koja je pri
premila pravu gozbu za ive. Tata se natjerao da progovori nekoliko reèenica s nama,
o tome kakve smo u koli, pardon na faksu, a onda je fatalnu Mariju ljubazno pita
o kako je i èime se bavi, na to se ona malko zacrvenjela. Djelovao je vrlo suosjeæajn
o dok mu je prièala kako su i njoj roditelji umrli rano i ponavljao neke gluposti,
poput tako je to u ivotu. Potom joj je poèeo na iroko obja njavati kako ovo te ko vrijem
e kodi ljudima, toèeæi joj vino i pribli avajuæi hranu. Moja mr nja prema Mariji u tom je
renu bila jaèa nego ikad: sjedeæi izmeðu mene i sestre, a nasuprot njoj, moj je otac o
dabrao nju za sugovornika.
Nakon karmina navratio je do sestre i mene, u ao je u kuæu oprezno kao da se pla i mam
ine sjene, od etao do svoje nekada nje radne sobe uz ispriku da je tako dugo nije vi
dio, a onda je promrmljao da se uri i skupio se. Ni rijeèi o tome da æe nas upoznati
s polubratom i polusestrom, ni rijeèi o njegovoj novoj eni, nekoj bezosjeæajnoj flund
ri kojoj je najva nije bilo da tata zaboravi svaki djeliæ svojeg prija njeg ivota: uost
alom, sve su ene takve, ne bi maæehe iz bajki bile onakva èudovi ta kada za to ne bi po
stojali dobri teme-
Ulica nevjernih ena
lji. Jo jednom nas je pomazio po kosi, mene, pa sestru, a onda je oti ao iz vrta, u
lice, kvarta. Pa, dobro, rekla sam sestri po to je nestao, to bi bilo to. Iza te n
emu te reèenice krila se rezignacija: on je nama bio biv i otac, a mi njemu biv e kæeri.
Moja je mama radila u knji nici i rano oti la u mirovinu. Kako sam odmalena voljela
knji nice i knji nièarke, profesija moje mame èinila mi se èarobnijom nego to je uistinu b
la: sve te knjige, kartice, tambiljiæi, moguænost èitanja na izvoru (èim neka knjiga stig
ne u knji nicu). Posuðivanje knjiga, uopæe, koje mi se uvijek èinilo malko zabranjenim èin
om, poput posuðivanja neèijeg mu a, deèka ili nalivpera, onda kraða knjiga, tako èesta i li
a svake elegancije, jer to da rade jadne knji nièarke s onima koji knjige uzmu i vi e i
h nikada ne vrate? Kraða je knjige poput kraðe prijateljeve ene i morala bi se spomen
uti u deset Bo jih zapovijedi. Neke knjige, osobito one koje se ne mogu kupiti u k
nji ari, kao da mame da budu ukradene, nude se ispod svojih prozirnih velova, pona a
ju se, rekao bi VValter Benjamin, poput kurvi. Moja je mama stalno ne to èitala, i t
o joj je èitanje vjerojatno prekratilo ivot, jer otkad je oti la u mirovinu, ni ta drug
o nije ni radila nego èe ljala svoju sijedu kosu i èitala. Prijateljica ba i nije imala
, mu karci je vi e nisu zanimali te prema izboru njezine posljednje knjige, mora da
je poèela razmi ljati o starenju. Uzela sam Simone de Beauvoir i poèela je èitati, kao d
a æu unutra naæi tajnu mamine smrti. U toj je knjizi posljednja reèenica koju je mama
proèitala, posljednje to je vidjela na ovome svijetu: osim ako nije bacila pogled k
roz prozor, u agoniji tra eæi mjesec, na kojem se i tako sastaju du e mrtvih. A mo da se
u posljednjem trenu pogle-
ii-u llJ lm...
dala u zrcalo, jer bila je ta ta, bila je ljep a od sestre i mene te je dobar dio ivo
ta skupljala komplimente kao to drugi skupljaju jabuke koje su pale sa stabla. Pr
emda stari Grci ka u da mjesec ima gorgonino lice, da je ru an zbog nebrojenih krate
ra, meni se uvijek èinio lijepim, ta tim i hladnim poput mame. Ljepota i ne mo e biti
drukèija nego hladna, trajno zaokupljena sobom, mislila sam. Ona mora vjeèito lebdje
ti u nekom svojem sustavu, hraneæi se pohvalama, za koje svaka ljepotica duboko vj
eruje da ih je zaslu ila valjda te kim radom u prija njem ivotu.
Malo nakon mamine smrti, fatalna Marija htjela je razgovarati sa mnom. Sjedile s
mo u mojem vrtu i jele ljive koje su tog rujna bile velike, modre i slasne. teta to
ih mama ne mo e ku ati, mislila sam. Premda nije iskljuèeno da ljiva ima i na drugom s
vijetu. Za to se ne bi neki anðeo noæu spu tao u voænjake i brao ljive za umrle?
»Zna «, poèela je Marija, »stvari su se ipak promijenile.«
» to to znaèi?« pitala sam.
»Pa, zna ono kad nisam mogla uæi u crkvu: ja sam druga osoba od tada!«
»Jel?«
»Ka em ti! Evo, neku noæ sanjala sam Krista...«
»Isuse i Marijo ti si sanjala Krista?«
»Da! Sanjala sam Krista koji me prièestio i od onda vjerujem u Njega!«
»Pa to je dobro za tebe«, rekla sam zami ljeno.
»Kunem ti se, vi e uopæe ne mislim na svoje lanèiæe! Nije mi bitno gdje su!«
»Ma, bravo.« Naravno da se preobra aj fatalne Marije nije ticao njezina lascivnog ivota
.
Ulica nevjernih ena
»I ne samo da mi nije bitno«, nastavila je, »nego se nadam da je nekome dobrodo ao! Neko
m siromahu, ili nekoj eni koja nema svojeg nakita.«
»Slatko...«
»Da, da«, rekla je ne zamjeæujuæi moju ironiju, »ali sada sam na te koj ku nji...«
»Opa!« gotovo sam zijevala od dosade.
»Daj, slu aj me«, rekla je nestrpljivo. »Misli da mi je lako to æu ti to reæi!«
(Misli da je meni lako slu ati te tvoje gluposti, pomislila sam.)
»Koliko je pro lo od sprovoda tvoje mame?« naglo me zapitala.
Lecnula sam se.
»Dva tjedna. Sutra æe biti dva tjedna.«
»E, pa vidi ... u dva tjedna nazvao me sedam puta! Ka e, rado bi da se vidimo! A to da
mu ja ka em. Mislim, nije da mi se ne sviða, ali ipak... S druge strane, za to da ga o
dbijem? On nije ni ta drukèiji od bilo kojeg frajera? Ili?«
»Ni ta ne razumijem«, rekla sam vaèuæi ljivu. »Ama ba ni ta!«
»Gledaj, ako me neki èovjek nazove sedam puta u dva tjedna, ta to znaèi?«
»To znaèi da se napalio na tebe, gdje je tu problem?«
»Ma, znam, ali to nije u redu, zar ne?«
» to, Marija? to nije u redu? Da te neki tip zove? Da bi spavao s tobom? Ne ku im!«
»Mislim, nisam mu trebala dati broj telefona...« rekla je zami ljeno.
»A ti si ba poznata po tome to ne daje svoj broj!«
L........
»Ma, znam...« polako je odlo ila zdjelicu sa ljivama. »Mislim da se to Kristu ipak ne bi
dopalo!«
»Kristu? O èemu ti to? Daj, Marija, bilo je dovoljno luðaka u ovoj ulici!«
»Da, ali to ako je taj èovjek...« poèela je.
» to? O enjen? Pa svi su tvoji ljubavnici o enjeni!«
»Ali to ako je taj èovjek... ku i ?«
»Ne ku im! Bolestan? Sveæenik? Roðen bez spolnog organa? to?«
»Ako je to tvoj tata!« napokon je rekla.
»Pa to ako je to moj tata«, rekla sam to sam hladnije mogla. »Ja s njim ionako nemam nik
akve veze.«
»Ali to nije okej!« rekla je Marija po ne znam koji put. »Mislim, to da on mene zove.«
»Marija, to je tvoj ivot: ako hoæe spavati s mojim tatom, spavaj. Samo, on ti nije ba j
ako bogat!«
»Nema veze! On mi se... dopao.«
»Hoæe reæi da si se zaljubila u mojeg starog?«
Marija se zagledala u mrava koji joj je trèkarao po nozi. »Ovaj... sviða mi se«, napokon
je izgovorila.
»Isuse«.
»I to bi Krist na to rekao«, promrmljala je.
Nakon nekoliko dana u la sam u Marijin vrt. Ondje je veæ bila rana jesen: kestenu pr
ed njezinom kuæom li æe je posmeðilo. Tako to poène, najprije kestenje, a onda i druge kro
je potamne, osu e se, zgure, nestanu. I irina u kojoj smo prebivali cijelog ljeta s
manji se na toèku, ne veæu od zjenice. Pred Marijinom ogradom nije bio parkiran ni j
edan auto, to znaèi da joj tekuæi ljubavnik jo nije do ao ili je veæ oti ao. Zanimalo me
vu æu je zateæi: golu pred zrcalom,
Ulica nevjernih ena
ili mo da uspavanu na krevetu, samo s jednom papuèicom na nozi. Otvorila mi je vrata
sasvim pristojno odjevena i upitno me pogledala.
»Èuj, razgovarala sam sa sestrom o onom«, zapoèela sam i prije nego to sam u la, »i zaprav
e bi bilo tako lo e da se spetlja s tatom!«
»Misli .«
»Da, opusti se« potap ala sam je po ramenu. »To bi sestri i meni bilo okej! Ku i , preko te
e bismo doznale neke... vijesti o njemu, mislim, kako je, to radi...«
»Pa to bi sigurno doznale«, rekla je Marija, sva sretna. »Ja vam ne bih ni ta tajila!«
Bilo mi je zlo od nje, ali i dalje sam se pravila da sam dobre volje.
Povukla me u svoju sobu i zavalila me na hrpu jastuèiæa.
»Campari-soda?« pitala me kao da sam ja znala to je campari-soda.
»Mo e«, prekri ila sam ruke na prsima.
»Sva sreæa da si do la«, rekla je èim je sjela do mene s dvjema èa ama u rukama. »Danas me
zvao, oèajan je!«
»Za to?« pitala sam nevinim glasiæem, kao da razgovaramo o neèijem psu.
»Oèajan je, ka e, zbog ene! Da je nikad nema doma, da se on sam muèi s djecom, a ona da j
e stra no gruba i s njima i s njim.«
Moj je otac bio tipièan gubitnik iz Vrapèanskog odvojka, zakljuèila sam u sebi.
»A mo da ti to prièa samo da bi ga ti alila?«
»Sumnjam. Zamolio me da koju noæ prespava kod mene, da malo razbistri to æe sa svojim iv
otom.«
Ifi
»I ta si ti rekla?«
Marija je gucnula crveno piæe.
»Rekla sam da mo e.«
Gotovo sam se zagrcnula.
»Moj stari æe ivjeti kod tebe? I ti si se s time slo ila?«
»I tebi æe biti drago da ti stari bude u blizini!« rekla je tiho.
»A to æe moj tata kad tebi poènu zvoniti ljubavnici? Dr at æe vam svijeæu?«
»To nije problem. Veæ sam im javila da sam bolesna.«
»Drago mi je da si se tako brzo sna la. A kako æe ivjeti bez love?«
»Tvoj je tata rekao da nosi ne to sa sobom!« odgovorila je Marija. Pao mi je mrak na oèi
. Nama nikada nije dao ni prebijene pare, a nju æe uzdr avati. Nagnula sam campari-s
odu i ispila je do dna.
»A, dobro.«
»Ti se ljuti ?«, pitala me Marija kad sam veæ bila na odlasku.
»Ma, ne! Vidimo se!«
Ljubav mojeg tate i fatalne Marije potrajala je predviðenih tjedan dana nitko se n
ije iznenadio kad je pukla. Za Mariju je to bila duga veza, jer sumnjam da ju je
stari obasipao darovima. On nikad nije imao previ e para, toliko sam znala o njem
u. Nakon tjedan dana, tatin se auto vi e nikad nije pojavio ni pred Marijinom kuæom,
niti bilo gdje u Vrap-èanskom odvojku. Navodno je Marija prekinula s njime, ali o
na je bila previ e ta ta da bi priznala neku drukèiju istinu. Meni se, prema njezinu p
okislu dr anju po to je tata oti ao, uèinilo da veza ipak nije pukla na njezinu inicijat
ivu. Dunja se nije izja njavala. Gospoða Antoliæ, u svojoj prostranoj, ali
Ulica nevjernih ena
skromnoj kuhinji s katolièkim kalendarom na zidu i replikom Posljednje veèere za koj
u je bila zataknuta osu ena granèica masline, prièala mi je o tome kako se ulica zgroz
ila nad Marijinim ljubovanjem s tatom. » to je previ e, previ e je«, rekla je energièno pre
azujuæi palaèinke pekmezom. »Mogla je i bez toga.«
Dok je stanovao kod Marije, tata se jednog popodneva zatekao kod nas. Bilo je to
u vrijeme kad je Marija oti la u grad plaæati raèune, kako je rekla, no po svoj se pr
ilici na brzinu na la s nekim od svojih ljubavnika. Opet, dobro joj je do ao tatin a
uto, jer bez obzira na novac koji je zaradila, nikad nije kupila auto. Hvalila s
e da je vozaèki ispit polo ila samo zato to je zavela uèitelja, ali da i dalje ne zna r
azlikovati lijevo od desnog (kao to nije znala razliku izmeðu dobra i zla, mislila
sam). To joj nije smetalo da katkad ne posudi aute svojih ljubavnika pa tako i t
atin. Bilo je to èetvrtog ili petog tatina dana u Vrapèanskom odvojku, dakle u vrije
me kada su svi stanovnici znali za Marijina novog ljubavnika. Mo da nam se zato uv
ukao u vrt dok je vani bio prolom oblaka, jedan od onih s kojima zavr ava ljeto, a
iz ormara se vade deke. Uskoèio je u kuæu mokar do ko e, a iz kose mu se cijedilo. Se
stra i ja upravo smo jele svoj skromni ruèak: svaka po dva jaja na oko.
»Ej, bok... cure«, rekao je i nespretno nam mahnuo.
»Bok, tata.«
Sestra mu je samo kimnula.
»Sjedi«, rekla sam mu. »Hoæe i ti jaje?«
»Ne, hvala«, povukao je stolicu prema sebi, tako da je sjeo nasred kuhinje.
»Pa kako ste?«
»Dobro«, rekla je sestra. »Dobro smo. A ti?«
»Pa, sada sam bolje.«
»To mi je drago èuti«, rekla je sestra. »A kako su ti ena, djeca? Znaju da si ovdje?«
»Pa, nisam im toèno rekao kamo idem, ali znaju da vi e nisam mogao...« tata je poèeo lupka
ti nogom o ploèice.
»Marija ti doðe kao neka vrsta bolnice?« rekla sam. »Fri ki zrak, kuæica na izlazu iz grada
gej a... fali samo pogled na brdo Fidji!«
Stari me pogledao poput tu nog psa. Ne znam to je oèekivao. Da æemo listati stare album
e?
»Ovaj, rado bih pogledao svoju radnu sobu«, napokon je progovorio.
»Nema problema«, rekla je sestra. »Osjeæaj se kao kod svoje kuæe!«
»Ovaj, smijem li«, naglo je ustao sa stolice, tako da je pala na pod.
»Samo daj«, rekla je sestra.
Kad je nestao u hodniku, sestra i ja smo se pogledale. »Stra no mi ide na ivce«, apnula
mi je. »I meni«, rekla sam i prasnule smo u nervozan smijeh. U ovih nekoliko dana to
je ivio kod Marije, gotovo da nismo vidjele ni nju niti njega, te smo o njegovu d
rugom ivotu znale podjednako malo kao i o maminu ivotu na drugom svijetu. Nastavil
e smo u ti ini jesti, a kad smo dovr ile, natrpale smo si zdjelice sa sladoledom. Va
ni je i dalje padala gusta ki a. Iznad Faraonova voænjaka sijevalo je. »Gotovo je s go
lim nogama«, apnula mi je sestra. Natoèila sam vode u ru nu, zelenkastu d ezvu iz koje se
pila kava jo dok smo bili sretna obitelj.
Ulica nevjernih ena
»Jesi li za kavu?« povikala sam niz hodnik iz kojeg se nije èuo odgovor.
»Kaj, da nije umro?«, prosiktala je sestra. »Da izbjegne razgovor, samo se sru io!«
Maknula sam d ezvu s kuhala i izi la iz kuhinje. Kroz od krinuta vrata vidjela sam sta
rog u svojoj nekada njoj sobi. Zurio je u biblioteku koja je izgledala isto kao na
dan kad je oti ao. Poput zmije koja svlaèi ko uljicu, tata je za sobom ostavio mamu,
mene, sestru i police pune knjiga. Njegova biblioteka mo da nije bila poput Dunjin
e, ali bila je druga po velièini u Vrapèanskom odvojku: drugi nisu ni dr ali knjige u
kuæi, vjerujuæi da od njih dolazi neko veliko zlo ili jednostavno zato to im uz telev
izor nije trebala druga zabava. »Tata.« Nije se pomaknuo. »Tata, jesi za kavu?«
Onda me pogledao. »Zamisli, netko mi je s police uzeo jedinu knjigu koja mi sad tr
eba.«
»A to je?«
»Simone de Beauvoir, Starost.«
»Mama je èitala Starost onog trena kad je umrla«, rekla sam, to sam mirnije mogla.
Tata se zagledao kroz prozor ruku prekri enih na leðima.
»Naravno, ona i ja ostali smo isti. Viðali se ili ne, ostali smo u vezi. Pogotovu sa
da. Zna da sam je sanjao one noæi kad je umrla? Do la se oprostiti sa mnom.«
Ruke su mu na leðima podrhtavale.
»Da«, rekla sam potpuno mirna. Nisam htjela èuti kako jo voli mamu, kako je nikada nije
prestao voljeti itd., itd. To sam ionako znala sestru i mene je zaboravio, mamu
nije. »Hoæe kave?«
»Ne, hvala«, okrenuo se prema meni. »Dosta si mr ava.«
ei
»To je sada moderno.«
»I mama ti je u nekim fazama bila mr ava.«
»Znam, ivjela sam s njom.«
Zakoraèio je prema meni, a onda zastao.
»Ti se ljuti na mene?«
»Vi e ne.«
»Zna , nekad je bolje da rez bude èist.«
»Jasno.«
»Ne treba ti ironija.«
»Nego to, da budem suosjeæajna? Odbacio si nas kao maèka svoje mlade! Dobro da nas nisi
pojeo kao to maèak katkad pojede male maèke.«
Uzdahnuo je.
»Ne elim se natezati s tobom i s tvojom sestrom. Htio sam vas malo obiæi, kad sam veæ u
susjedstvu.«
»Lijepo od tebe. teta to nisi èe æe bio u susjedstvu.«
»Dobro, mo e li mi dati tu Simone de Beauvoir, pa da idem?«
» ao mi je, ne mogu. To je zadnje to mi je ostalo od mame.«
»Razumijem«, rekao je nakon kraæe utnje, za koje smo se bijesno gledali. »Uzet æu si onda
imone Weil i Marguerite Yourcenar, ako mi dopusti .«
»Biblioteka je tvoja.«
»Ljubazno od tebe«, rekao je i okrenuo mi leða. Vratila sam se u kuhinju.
Sestra me upitno pogledala. »Bolje bih razgovarala s oblutkom.«
»Mo da smo naivne to smo uopæe mislile da je to moguæe.«
Ulica nevjernih ena
»Naravno da smo naivne! Pa to nam je tata! Kako da èovjek nema iluzije?«
»Sto ja znam«, rekla je sestra i otpila kavu. Brada joj je podrhtavala, ali suze joj
nisu potekle. Ni jedna ni druga nismo htjele pokazati ni traèka slabosti dok je o
n i dalje u kuæi. Èule smo ga kad je zatvorio vrata radne sobe i krenuo prema kuhinj
i. Vi e nije bio zbunjen kao malo prije. Bio je samo neki nepoznat tip koji se na ao
u nezgodnoj situaciji. »Cure, ja æu sada iæi.«
»Okej«, rekla sam. »Slobodan si.«
Trznuo se, a krv mu je navalila u lice. Opet je zavladala ti ina.
»Pa dobro.« Krenuo je prema stolu, pa zastao. Sto je mislio? Pru iti nam ruku? Uzeti i
sebi alicu kave? To nikada neæemo doznati.
»Hajde, bok i pozdravi Mariju«, naglo je rekla sestra.
Okrenuo se i oti ao.
Kad se moja sestra nekoliko godina poslije spremala na studijsku godinu u Engles
ku, napisala mu je pismo u kojem ga moli ne to novca, koji joj je on spremno uplat
io na raèun. Ona je potom do la u napast da ga posjeti u njegovu stanu (u meðuvremenu
se rastao od na e nepoznate maæehe), ali ja sam je od toga odgovorila: bolje je da n
e gajimo opet neke la ne nade o svojim nje nim odnosima, rekla sam. Slo ila se.
Nakon ljeta u kojem je postala fatalna, Marija je svaka dva-tri mjeseca mijenjal
a ljubavnike. Rekla je da toèno toliko traje onaj pravi ar, slast predavanja, a da
je sve ostalo puko zavaravanje kojem ljudi pribjegavaju jer se pla e priznati da s
u se zasitili jedno drugoga. U tome se nasluæivala
Dunjina kola, jer ona se u svakoj prilici izja njavala protiv brakova i dugih veza.
Meni se pak èini da nekog mo emo voljeti samo kad ga upoznamo, a upoznamo ga tek on
da kad ga dugo znamo. Ljubav je znanje, a ne pijano lepr anje noænih leptira, Marijo
! O tome sam mislila i one noæi kad je tata oti ao. Kako se miris njegove toaletne v
odice te veèeri zadr ao u biblioteci, kao to du a umrloga jo neko vrijeme boravi meðu o a
m rodbinom prije nego to prijeðe u mjeseèevu sferu, priznala sam sestri da mi je drag
o to sam ga vidjela, bez obzira na atmosferu. Ona nije bila dobrohotna poput mene
i rekla je da bi bila sretnija bez tog susreta. Oti le smo na spavanje gotovo lju
tite jedna na drugu, jer nismo jednako pro ivjele susret s tatom. Otkad je mama um
rla pona ale smo se kao da smo sijamske blizanke te se nismo èudilo kad bismo sanjal
e isto ili se za eljele iste hrane, a smetalo bi nam kad bismo se u dojmovima, pro
cjenama ili eljama razlikovale. Svaka od nas ipak je imala pred drugom neku malu
tajnu, sestra preda mnom nije govorila o svojem deèku, a ja pred njom o onoj noæi u
kojoj sam se u uljala Mariji i zdipila joj nakit. Bilo je to malo nakon njezina po
vratka iz bolnice.
Inaèe, ja ne kradem.
Èak ni knjige koje su preskupe da bih ih platila, a elim ih.
No dok sam vi e puta zurila u Marijin rog obilja, u vazu punu blaga, shvatila sam
da bih ga htjela imati u svojoj sumornoj sobi, gdje æe mi slu iti kao noæna lampica il
i kao koljka na dnu mora, svjetlucati i presijavati se dok ja sjedim za pisaæim sto
lom i poku avam ne to napisati. Ili prevesti.
1
Ulica nevjernih ena
Nije meni trebao njezin nakit da bih ga nosila, uostalom, mrzim se kititi. Ali,
to kamenje izvaðeno iz zemlje, potom presaðeno u prstenje i ogrlice kao da je zraèilo
nekom snagom koja mi je u ki nim noæima trebala. Kao da u sobi dr im mjesec.
Ja nisam kleptomanka. Tuðe me stvari uopæe ne zanimaju. Ne zanimaju me ni ogrlice, n
arukvice i prstenje, svaki za sebe. Ali, nakupina tih dra(n)gulija, poput nekog
zvije ða privukla me dok se Marija tu irala preda mnom, uvjerena kako me uspaljuje svo
jom golotinjom.
Uspalio me njezin nakit. Ona je meni bila ono to su njezini ljubavnici bili njoj:
htjela sam da mi ne to daruje. Njoj to ne bi palo na pamet. Po to sam s curama iz u
lice divljala po njezinoj kuæi, sluèajno sam se vratila doma s bisernom ogrlicom oko
vrata. Zgaðena, zavitlala sam je u vrt, gdje je i ostala. Biseri mi nisu stajali,
uostalom, oni znaèe suze. Djevojka koja se eli udati (makar njezin izabranik bio m
orski kralj), ne bi ih trebala nositi. Ali po to je tata oti ao, po to sam zatvorila v
rata svoje sobe te zagrabila na dno svojeg ormara gdje je danju le ala Marijina va
za, meðu prstima mi se prvo zateklo biserje. Pustila sam ga da mi pada niz èelo i od
mah se pretvorila u princezu koju je zarobilo vi eglavo èudovi te. Postavila sam vazu
na sag i iz nje nasumce vadila koralje, bro eve, prstenje, cijelo brda ce narukvica
koje je Marija zaèuðujuæom brzinom skupila za prvog ljeta svoje fatalnosti. Toliko nak
ita veæina ena ne dobije cijeli ivot, èak i ako su im mu evi bogati. Mora da je ne to u M
riji privlaèilo to drago kamenje, mo da njezino metalno srce. Njezini ljubavnici nis
u bili svjesni koliko pretjeruju s darovima toj po svemu osrednjoj gospodièni. Nak
itila sam se koralji-
ma oko vrata, neke sam narukvice stavila oko ruke, neke smotala oko gle nja, nekol
iko sam lanèiæa uplela u kosu i takva sam se, ote ala, pojavila na svojem prozoru, pre
thodno ugasiv i svjetlo, da me vjeèno budni Faraon ne vidi.
Ki a je netom stala i vrt je bio pun lakih oblaka u kojima su jo brundali gromovi.
Iz kro nji su se cijedile kapi, ali i njihovo zelenilo i ljetna punoæa. Za staklo mi
se pripila uta bubamara. Podigla sam ruke prema mutnom i dalekom Mjesecu. Uèinilo
mi se da iz kro nji èujem uzdahe: nimfe, ako su postojale, sada su premirale od ljub
omore to se neko nakiæeno bo anstvo pojavilo na prozoru. Jer nakit nije za to da se n
jime kite lake djevojke. On se za posebnih noæi mo e pokazati Mjesecu ili sjajnoj bi
jeloj Veneri, ili udaljenom Marsu. To je upravo ono to sam ja èinila u svojem izmi lj
enom magijskom obredu. I nije mi bilo ao to sam se uvukla u Marijinu kuæu dok se ona
smucala s nekim ljubavnikom, preslu ala joj poruke na telefonskoj tajnici (pune s
linavih mu kih glasova), pogledala se u njezinu zrcalu i podigla kristalnu vazu. I e
tala sam s njom iz kuæe kao da nosim lavor s prljavom odjeæom i smirena se koraka up
utila prema svojim vratima. Samo tako, znala sam, Faraon me neæe zamijetiti. Èim se
blago pojavilo u mojoj sobi, njezina je unutra njost sinula, kao da je zidove okup
ala svjetlost. Ba mi je to trebalo u ovoj dolini suza, u ovom mojem tunelu. Uosta
lom, nisu li Inke oblagali vladarsku sobu zlatom? Nema li drago kamenje iscjelju
juæe moæi? I nemam li ja pravo na njega, bez obzira na to to ga je Marija primila? Ta
ko sam se tje ila kada bi me obuzela gri nja savjesti te kada bih se pla ila da æe me pr
ije ili poslije ipak otkriti. Bilo bi dovoljno da mi sestra otvori ormar. Ali on
a to ne radi. Ona ne vjeruje da sam ja
Ulica nevjernih ena
ba sasvim normalna. Mo da je u pravu: luda sam, jer sam se drznula iziæi s Marijinim
nau nicama (u i sam si tog dana probu ila sama, iglom koju sam prije toga palila ibicom
) na sastanak s profesorom kojem sam pro log tjedna predala dovr en indeks.
Znala sam da æe ih zamijetiti.
Takve je, pretpostavljala sam, nosila lijepa Brunhilda.
3. Razdoblje patuljaka
2005.
Problemi su poèeli pro log ljeta u vrtu kod Antoliæevih. Jedino su oni imali dva izliz
ana vrtna patuljka koji ipak tra e priliènu dozu neukusa svojih vlasnika postavljena
svaki sa svoje strane travnjaka koji je gosp. Antoliæ neumorno kosio. Bili su to
Uèo i Ljutko. Ostali su patuljci veæ davno baèeni, okrhnuri maèjim pand ama, pseæim ugrizim
i ptièjim govnima. Snjeguljica, koja je bila kupljena s patuljcima, nestala je jo
dok je Luðak s broja 29 tra io mladu. Treba napomenuti i da je Daniela pro le sezone o
tvorila stomatolo ku ordinaciju u nekada njoj dnevnoj sobi, po to je godinama ordinira
la u Domu zdravlja Gajnice, tako da joj je sada pogled padao ravno na travnjak i
patuljke. Njezine prve pacijentice bile smo Dunja, Tila i moja malenkost, ali n
i jednoj od nas nije palo na pamet da joj ka emo kako s patuljcima ne to nije u redu
. Dapaèe, dr ale smo se kao da smo o amuæene od injekcije ili nas boli glava nakon dugo-
Ulica nevjernih ena
trajne obrade brusilicama koje je Daniela birala kao to neki majstor s Istoka bir
a svoje maèeve. Odlazile smo smuæene od nje praveæi se da nas muèe na i granulomi, upale i
ca i nateèeno zubno meso, ne rekav i joj na vratima ni rijeèi o tome da su Ljutko i Uèo,
koje smo silom prilika motrile dok su trajale Danieline profinjene torture, pol
ako se mièuæi zamijenili svoja mjesta. Kad sam nakon nekoliko dana vidjela Dunju kak
o se blijeda vraæa od zubara, zapitala sam se otkud njezino bljedilo, a kad sam sh
vatila da je i Tila vrlo potresena otkako je poèela posjeæivati Danielinu ordinaciju
, oti la sam do njih i upitala ih to ima novo s njihovim zubima. »Zubima? Ni ta. Poprav
ljeni su«, rekla je Dunja, trudeæi se da zvuèi opu teno. »I moji isto«, dodala je Tila dok
oj je ruka kojom je obgrlila stolicu do svoje lagano zadrhtala. »A jeste li gledal
e kroz prozor dok vam je brusila?« pitala sam, tobo e nehajno. »Naravno da smo gledale
kroz prozor!« uzrujala se Dunja. »Nego kamo da gledamo? U strop?!« Shvatila sam da s
njima neæe biti nekog razgovora ako sama ne otvorim temu: »Jeste vidjele kako se pat
uljci mièu?« Zavladala je ti ina. »Jesmo, pa ta?« rekla je Tila na posljetku. »Da ne bismo
d prièali o tome?« »Mislim, nisam nikada vidjela o ivjele patuljke«, rekla sam, »i to me ma
o zaèudilo!«
»Mo da nam se èinilo zbog svjetla«, rekla je Dunja i zagledala se u svoju lijepu malu pa
puèu. »Mo da smo mi lude pa nam se èini da se patuljci mièu!« »Sve smo tri lude?« rekla sam
»Za to ne? Pogledaj na to nam ivoti nalikuju! Ti jedva izlazi iz kuæe. Ja i dalje bacam
arte. A koja budala vjeruje u karte. Samo ma em oèi tim enama.«
Dunja je u to vrijeme poku avala iskoèiti iz vlastite ko e i svoju gataonicu pretvorit
i u ne to suvislije recimo u turistièku agenciju. Samo, koja korist od turistièke agen
cije u Vrapèanskom odvojku? Prosperirala bi slabije od kole stranih jezika gospoðe Ba
uk koju su pohaðali samo Anjini blizanci i ba nitko iz okolnih ulica. Problem je na e
ulice to se opæenito u nju rijetko zalazi. Bez obzira to smo blizu auto-busne stani
ce, ljudi radije idu duljim putem, kroz Mladice ili Modecovu, samo da ne bi pro li
Vrapèanskim odvojkom. Mo da se to dogodilo po to se proèulo kako je ovdje ivio Luðak. Ali
u kvartu u kojem je psihijatrijska bolnica, zar je neko èudo da u blizini ivi neka
poremeæena osoba? I to bi ti stanari novih zgrada i etaèi po dotjeranim parkovima rekl
i da su èuli za mladog kome a? Za demona? Za enu u crnom? Ili za vizije i snove male
Kiki?
U na u su ulicu zalazile Dunjine stranke, ali i one bi samo buèno skrenule iz Bolnièke
, parkirale auto to je bli e moguæe ulazu u park i po urile prema kuriji. Ne sjeæam se da
je neka od njih po eljela pro etati Vrapèanskim odvojkom i zagledati se malo bolje u
na e divne vrtove. A na i vrtovi jesu divni. Divlji, gusti, sa stablima jorgovana, s
visokim magnolijama, s borovima i sjenicama ba pred svakom kuæom. Osim pred kuæom An
toliæevih, koja je bila malko prevelika da bi se oko nje pro irio vrt te osim veæ spom
enuta travnjaka i dviju-triju breza u njemu nije bilo ba nièega. Èak ni ivanèice nisu n
icale ljeti u jarku koji je dijelio ulicu od njihova vrta: gospodin Antoliæ i njih
bi pokosio kao da su obièan korov. Dunja, Tila i ja vi e nismo spominjale patuljke
koji se mièu u vrtu Antoliæevih: privremene plombe nismo zamijenile trajnima. Jednos
tavno, nismo se usuðivale
Ulica nevjernih ena
opet pozvoniti Danieli koja je upisala termine na ih posjeta u svoje kartone, spre
mljene u prvu ladicu radnog stola. I èekala nas. Poku ale smo zaboraviti patuljke to
g ranog ljeta koliko smo najbolje mogle, jer i bez rasprave slo ile smo se da je p
rièa malko preèudna da bismo je preprièavale. Od mene nije krenuo ni jedan traè o patulj
cima. Dunja i Tila dr ale su se mudro. Potajno su odlazile zubaru u Dom zdravlja G
ajnice. Ondje je bila neka odvratna mesarica koja nije ni èula za injekcije. Nisu
bile sretne, ali i to je bilo bolje od Ljut-ka i Uèe koji eæu travnjakom. A onda mi s
e na vratima pojavila fatalna Marija. Mislila sam da joj je zlo, jer lo e je izgle
dala. Mislila sam da je opet trudna i htjela sam joj oèitati lekciju o tome kako m
ora, mora, mora uzimati kontracepciju jo ovih nekoliko godina koliko æe biti zaniml
jiva mu karcima. Poslije, kad se vi e ne bude jebavala naokolo, da budem prosta, pre
mda to moja sestra ne voli, poslije neka prestane piti pilule ili neka izvadi sp
iralu. Ali Marija je, a da je nisam pozvala unutra, samo utrèala u moju sobu. Sjel
a mi je na krevet jo topao od sna i poèela se ispovijedati. Njoj se ne to èudno dogodil
o, rekla mi je. Ona i njezin ljubavnik, gonjeni njegovom ljubomornom enom koja ih
je slijedila u svojem novom modelu renaulta (ta je ena vjeèito labrala o tome kako
su francuski auti najbolji na svijetu, dodala je Marija), odvezli su se u bajni u
mberak, nalik na slike barbizonske kole, na livade pokrivene cvijeæem i u umicu u èije
su u æe utjerali auto. Umjesto da se sjedine, njezin je ljubavnik zaspao s glavom n
a Marijinu krilu, promrmljav i kako je umoran od dana njeg dana, kako se mora malo o
dmoriti, premda Marija nikada nije voljela ljubavnike koji odspavaju prije obavl
jena posla, kako bi govorila, jer poslije bi sanjivi hvatali
Milana Vukoviæ Runjtæ
njezinu ruku i stavljali je meðu svoje noge i vodili ljubav s njom plaho i nje no ka
o da su mali djeèaci.
I tako je Marija sa zaspalim ljubavnikom slu ala kako po krovu automobila kucka nj
e na ljetna ki ica, to ju je i samu gotovo uljuljalo u san, nije sasvim sigurna je li
ono to je vidjela bilo san ili java: na lakim, brzim kolima koje su vukle koze,
iz ume se pojavio neki vrlo naoèit patuljak duge zelene brade, spustio se s kola i
kucnuo po staklu kroz koje ga je ona prestravljeno gledala. Pokazao joj je mjest
o pokraj sebe na kolima, a potom vijugav put kojim je stigao: ako poðe s njime, bi
t æe njegova kraljica, rekao joj je, ne otvarajuæi usta. Ali ona ne eli biti kraljica
patuljaka!, odgovorila je. Ona samo eli etati Bogoviæevom i Gajevom, kupovati nove
stvari i sastajati se sa svojim ljubavnicima! Da, ali uz njega æe ivjeti èetiristo i
sedamnaest godina, rekao je patuljak. I mo da neæe imati svu tu odjeæu kakvu sada ima,
ali spavat æe na postelji od zlata s jastucima od srebra, u duplji najveæeg hrasta
u umi! Marija ga je opet odbila, na to joj je patuljak pokazao bosanski grb, sjeo
u kola i nestao. Potom se probudila iz polusna, nje no odlo ila ljubavnikovu glavu n
a sjedalo, o amuæena izi la iz auta te meðu li æem ugledala trag malenih patuljkovih kola.
panici je vrisnula, probudila ljubavnika, neke su ptice u grmlju zalepetale kri
lima, a ljubavnik je zbunjeno doteturao do nje i poku ao je zagrliti. Neka je samo
pusti!, viknula je kao da je luda. Neka je samo pusti da ode u umu! I Marija je
potrèala prema stablima, tra eæi i dozivajuæi patuljka, ljubavnik za njom, ali nije ju m
ogao stiæi, nego se vratio u auto i ondje je ozlovoljen èekao. Kad se vratila, rekao
joj je kako je bolje da prekinu, jer dovoljna mu je luda supruga, to æe mu jo i lud
a ljubavni-
Ulica nevjernih ena
ca! Ono to je Mariju zanimalo nije, naravno, bilo kako da se pomiri s ljubavnikom
, nego za to je krenula tra iti patuljka? Za to ga je uopæe vidjela? to je znaèilo tih èet
sto i sedamnaest godina? Nije oti la Dunji i Tili, jer nije htjela da one èuju za pa
tuljka. Bilo joj je neugodno, rekla je. I to sam mogla nego preprièati joj na u prièu o
patuljcima iz vrta gðe Antoliæ koji nam, dodu e, nisu ni ta predlagali, ali su se kreta
li po travnjaku ne obaziruæi se to ih mi zaprepa tene gledamo. I kako objasniti mican
je plastiènih figura? Taj njezin mo da je bio samo malo ni i èovjek u, recimo, fiæi, koji
se njoj, opijenoj snom, prièinio kao patuljak. Naljutila se. Nikakav èovjek ni u kak
vu fiæi! Bio je to patuljak koji se stvorio iz ume i potom u njoj nestao: uma se za
njim zatvorila kao to zastor padne na kraju predstave. I Marija ga vi e nikada neæe v
idjeti! U tom je trenu poèela plakati. Da je oti la s patuljkom, ivjela bi èetiristo i
sedamnaest godina i spu tene kose hodala po proplancima. Sjedila bi ispod jabuke u
cvatu sa ezlom u ruci: vladala bi umom, ma to to znaèilo. Umjesto da nabada u visoki
m potpeticama uvijek istim sredi tem grada. »Ali ti putuje sa svojim ljubavnicima«, rek
la sam joj, »samo si ovaj mjesec dva puta bila u Rimu! to bi jo htjela! Ja se cijeli
ivot nisam makla iz Vrapèanskog odvojka!« Da, da, rekla je Marija, ali to sve to znaèi?
Putovat æe s ljubavnicima jo neko vrijeme, a onda æe ostarjeti i vi e je nitko neæe zvat
i na put. A taj patuljak ponudio joj je nekoliko stoljeæa blagostanja. Zlatni krev
et. Sve to ena mo e po eljeti. »Bunca gluposti«, rekla sam joj i pozvala je u kuhinju u
oj æu nam skuhati kavu. »Bunca gluposti, to je samo znak da se i ti treba malo odmoriti
od takva naèina ivota. Ostani doma nekoliko dana. Spavaj, èitaj, gledaj televiziju.
Neæe ljubavnici pomrijeti ako te koju veèer ne vide!« Marija me na to zapitala bih li
je ja odvezla u to Smerovi æe u kojem joj se ukazao patuljak. Zna da nisam dugo vozi
la, ali to nije tako daleko, a èak bi i za auto bilo dobro da se malo izveze iz ga
ra e. »To je sestrin, a ne moj auto!« rekla sam. »Znam, ali ona se sigurno ne bi ljutila
!« »Pa i ne bi«, pomislila sam. Mo da sam iz sentimentalnih razloga pristala krenuti u p
otragu za patuljkom. Nisam veæ dugo sjedila u sestrinu tivin-gu, crvenom poput tre n
je. Sjetila sam se tre anja koje smo brale sa sestrina prozora. Davno smo posjekli
tu tre nju koja se osu ila i nekoliko godina za redom raðala suhe, crne plodove, to je
u nama budilo jezu. Je li to bio lo znak? Proroèanstvo? O tome se ne usuðujem mislit
i. Marija je imala ljetnu haljinicu koja joj se dizala gotovo do bedara i njome
je izazvala zbrku na benzinskoj crpki u Gajnicama. Iritiralo me to je ona u ivala u
tome, umjesto da mirno sjedi i pusti me da natoèim benzin. Ona je morala etuckati
dok su vozaèi krivili vratove ne bi li je to dulje gledali. Bradavice su joj se jas
no nazirale kroz cvjetiæe na haljinici. Nikad nije nosila grudnjak. Htjela je da p
roðemo starom Samoborskom cestom umjesto da se vozimo autocestom, jer taj joj je p
ut bio tako romantièan. Ne znam za to, s obzirom na to da je stara samoborska puna s
kladi ta, tvornica, benzinskih pumpi i rampi. Dok smo vozile, Mariji su se oèi napun
ile suzama: kao da se sjetila nekog svojeg ljubavnika, to me zaèudilo, jer Marija n
ije voljela ni jednog. Dunja mi je veæ vi e puta obja njavala kako Marijin ljubavni ivo
t ne mo e biti miran zbog njezina horoskopa, te samo ni e aferu za aferom, jureæi na r
aketnom pogonu svojeg silnog libida. Opet, Venera, planet ljubavi, u kuæi joj je b
lagostanja, to znaèi da ona eli
Ulica nevjernih ena
prosperirati od svojih avantura te bira bogate i starije ljubavnike koji joj kup
uju konkretne darove poput pokuæstva i slièno. Projurile smo kroz Samobor o kojem ni
sam nikada imala neko mi ljenje i nastavile voziti kraj potoka, brda aca i umaraka, p
rema Smerovi æu. »Evo, tu smo se sreli«, rekla je Marija kad smo zastale na rubu ume. »Mis
i da æe ga vidjeti opet?«
»Trebalo bi zaspati, jer ne mogu ga vidjeti dok sam budna«.
»A ti zaspi!« rekla sam i uti ala glazbu. Marija je zaklopila oèi, a potom ih naglo otvo
rila. Naravno, ne mo e se zaspati iz puke elje. Kad je tu spavala s ljubavnikom bil
o je ki no popodne, a sada je sunèano jutro. »Bolje da malo pro e-tamo«, rekla je. Nevoljk
o sam se slo ila i mrmljajuæi izi la iz auta. Krenule smo u umu.
to se potom dogodilo, te ko je opisati obiènim rijeèima istim koje na raspolaganju imaj
u uèitelj u koli, prodavaèica u duæanu, dijete koje kreæe na izlet ili bijeli mag. Rijeèi
isu dovoljne, koliko smo puta to èuli, a da zapravo ne znamo to to znaèi. Marija i ja
u le smo u umu, ogledavajuæi se, zavirujuæi iza stabala, sumnjajuæi u svaku pticu da je
preru- eni patuljak. Nigdje nièega. Nakon desetak minuta hoda nai le smo na neki kamen
olom u èijoj je blizini mirovao bager. Pribli ile smo se vozilu koje je izgledalo po
put svakog bagera na svijetu i u okolici ugledale kako za njegovim upravljaèem dri
jema neki posve mali èovjek, kojem su se noge klatarile u zraku. Mali èovjek iznimne
ljepote (glave nalik na onu grèkog heroja, koja nije bila veæa od ostatka tijela, k
ako to u patuljaka obièno biva), duge zelene brade.
»To je on!« apnula je Marija, hvatajuæi me za zglob. »To je on!«
»Meni se vi e èini da nalikuje na lutka iz Muppet Sho-wa«, rekla sam sumnjièavo.
»Ne govori gluposti.«
Od na eg se aputanja patuljak probudio: protegnuo se i iskoèio iz bagera.
»Do la si«, rekao je ugodnim baritonom i namignuo Mariji.
»Do la sam«, Marija mu je pru ila ruku. Potom je patuljak i meni pru io ruku, koju sam ner
ado prihvatila. Mislim, rukovati se sa umskim patuljkom nije isto kao protresti r
uku. Ruka mu je bila mala, hladna i ilava. Zapitala sam se koliko mu je godina. K
ao da je èuo moje misli, rekao je da se nije nadao susretu s tako mladim i lijepim
djevojkama. Nitko mi prije tog patuljka nije rekao da sam lijepa. Patuljak je g
enij, pomislila sam. Predstavio nam se kao Robert, a mi smo njemu rekle svoja im
ena. »Fantastièno! Imate iste inicijale«, rekao je, kao da je to neko èudo. »Idemo na ruèak
dodao je i pucnuo prstima. Odnekud su se pojavila njegova kola koja su vukle dvi
je koze. Èinilo mi se kako nema anse da sjednemo zajedno na klupicu u tim minijatur
nim kolima. Zaboravila sam da æe Marija bez pardona sjesti Robertu na krilo: ah, U
ran u kuæi ljubavi! Dok su koze jurile kroz umu kao lude, preskakujuæi preko kamenèiæa po
putu, na svoje sam oèi vidjela kako se Marija ljubi s patuljkom. Za takvo to èovjek
ipak mora imati eludac. Kad smo se naglo zaustavili, na moju alost nismo se na li ni
u kakvu gradu patuljaka, nego samo u podno ju nekog prastarog hrasta èije je korije
nje bilo debelo poput moje noge. Tu nam je, na hrastovim
Ulica nevjernih ena
kvrgama, Robert poslu io èudnu juhicu èijeg se okusa nerado prisjeæam kao i tekuæine na ko
ju me podsjetila. Pomislila sam kako ne bi bilo pristojno da odbijem taj ruèak. Ma
rija je veæ zadovoljno srkala. Robert i ja æaskali smo o njegovu poslu u kamenolomu
i o mojem pisanju za koje je pokazao neoèekivano zanimanje. Ne bih se èudila da je i
z hrastove duplje izvukao neke svitke na kojima je ispisao povijest svojega roda
. Slo ili smo se da su oba posla, i pisanje i vaðenje kamenja iz stijene, prilièno nap
orna te da ne donose ba neku zadovolj tinu. Dapaèe, èovjek se po teno oznoji, a sve bude
uzalud. Ba kad smo pojeli, zagrmjelo je: mora da se nebo silno naoblaèilo, ali mi s
mo ga od hrastove kro nje jedva vidjeli. Krupne kapi ki e na trenutak bi se zadr ale n
a li æu, a onda bi nam pale na glavu. Bilo je kao da netko na nas izlijeva lavore vo
de. Robert nas je pozvao unutra, u hrast. Ondje sam, u niskoj mraènoj sobici, vidj
ela zlatnu postelju sa srebrnim jastucima koju mi je veæ spomenula Marija, a na mo
je jo veæe èuðenje, nasuprot krevetu bio je mali srebrni televizor s daljinskim upravlj
aèem. »Moram znati to se dogaða u svijetu!« rekao je patuljak. Ponudio nam je da sjednemo
na krevet te nam na pladnjiæu donio samoborsku me-dovaèu. »Mo ete i leæi.« »Radije æu sjed
ekla sam u silnoj nelagodi. Nisam htjela leæi u postelju sa zelenobradim patuljkom
, bez obzira na pustinju svojeg seksualnog ivota. »Hoæe ku ati i borovnièec?« pitao me, d
su mu se zelene oèi ljeskale. Oèito me mislio napiti. »Ne, ja bih sada krenula prema s
vojem autu«, rekla sam odluèno.
»Ma kud si navrla«, rekla je Marija, mazno se prote uæi. »Pa daj ostani!«
»Ne dolazi u obzir!«
»Kako dama hoæe«, rekao je Robert i pucnuo prstima, na to su se pred vratima pojavila k
ola koja su vukle koze.
»Ide ?« pitala sam Mariju.
»Ovaj, ja æu ostati«.
»Sigurna si?«
»Sigurna!«
»Dobro, bok!« rekla sam pone to ljutita i sjela u kola. Koze su opet luðaèki jurile i treb
alo im je manje od minute da me dopreme do auta. Naravno da sam se smoèila, a blat
o me poprskalo do bedara. Ni ta mi to nije smetalo: htjela sam samo to prije uæi u au
to i nestati.
Tek kad sam se maknula iz Smerovi æa, pobojala sam se Marije: kako æe se ona vratiti?
Nije li kukavièki od mene da ovako pobjegnem? I za to je ostala s tim patuljkom? Pa
nije ta zlatna postelja ni ta posebno! Neæe se valjda zadr ati s njime iduæih èetiristo i
sedamnaest godina? To znaèi da je vi e nikad neæu vidjeti.
Kad sam u la u kuæu, shvatila sam da drhtim. Koljena su mi klecala, ruke su mi se tr
esle, usta su mi bila suha, glava mi je pucala. Mora da je Robert stavio ne to u o
nu svoju juhu. Poku ala sam povratiti, ali nije mi i lo. Na posljetku sam se prebaci
la preko postelje i zaspala. San, za koji Hegel ka e da je sveèanost luðaka, mene je p
ohodio kao ne to normalno i umirujuæe: sanjala sam, naime, da smo se Marija i ja odv
ezle u Smerovi æe i da ondje nismo na le ba ni ta osim uma i gajeva, potoèiæa i livada, n
a patuljka, osobito ne zelenobradog i zelenookog. Okupana tim snom, sutradan sam
se probudila ne to mirnija. Nazvala sam Mariju, no nitko mi se nije javio. Do etala
sam joj pred kuæu i pokucala na vrata. Ni ta. Pa nije valjda toliko glupa, pitala s
am se, pa da
Ulica nevjernih ena
je ostala s tim patuljkom! Ili sam ja toliko glupa to sam je ostavila s njime u h
rastovoj duplji. Do podneva savjest me veæ toliko grizla da sam sjela u auto i odv
ezla se u umu iza Smerovi æa, parkirala auto kao juèer i krenula prema kamenolomu. Bage
r je bio prazan. Na puteljku nije bilo nikakvih kola koja su vukle koze. Koliko
god sam hodala umom, nisam na la nikakav prastari hrast sa upljinom u deblu pretvore
nom u dnevnu sobu nekog patuljka. Dozivala sam Mariju koja mi se nije javljala.
U velikoj sam se nelagodi vratila doma, jer to da ka em Dunji i Tili, gdje je Marij
a s kojom sam juèer oti la u Samobor, a one su nas gledale iz parka? Gdje je, dovrag
a, Marija?! Uvukla sam se u svoju kuæu kao pu i ostatak dana, premda je vrijeme bil
o savr eno, nisam izlazila. Kroza spu tene rolete oslu kivala sam u tanje li æa na ljetnom
vjetarcu. Na igrali tu ispred osnovne kole u Bolnièkoj djeèaci su igrali ko arku. Èula sam
tupe udarce lopte po betonu i po okviru ko a. Kad me Dunja nazvala, nisam se javil
a. Kad mi je pozvonila, nisam otvorila. Vidjela sam je kroz rolete kako hoda vrt
om s krunom riðe kose na glavi: u zadnje je vrijeme nosila punðe s kojima je mnogo o
zbiljnije izgledala. Gospoða Dunja Pordi! Gatara, majka maloljetnog djeteta.
Poslije mi je jo i Tila pozvonila, valjda iz svojeg raèuna, ali ni nju nisam pustil
a u kuæu. Oti la sam spavati opet u nekoj èudnoj drhtavici. Sanjala sam grozne snove,
ali èemu se mo e nadati ona koja je jela patuljkovu juhu i pila njegovo piæe? U snu mi
je Robert sjeo na krevet i rekao mi kako ga se nikada vi e neæu rije iti. Jer on je t
ako odluèio! Potom se nagnuo i poljubio me u èelu. Rekao mi: »Dijete moje!« Nije li stra n
o ivjeti sam u staroj kuæi i u njoj se sretati s patulj-
kom? Za to se, dovraga, nisam udala? to to sa mnom nije u redu? Negdje u osam ujutr
o probudio me mobitel. Bila je Marija. »Vratila sam se«, jednostavno je rekla.
»Vratila si se?« pitala sam dok su mi gotovo potekle suze od olak anja. »Oprosti to sam t
e ostavila u onom hrastu!«
»Pa ja sam htjela ostati!«
»Ali za to? Za to si htjela ostati s onom nakazom?«
»Kao prvo, on nije nakaza, nego zgodan frajer. Kao drugo, htjela sam spavati s nji
me!«
»I spavala si s njime?« pitala sam je dok smo veæ sjedile u mojem vrtu i pile kavu.
»Pa, da! Zna kakav mu je! 22 centimetra najmanje! Tip je fantastièan«, hvalisala se Mar
ija.
»I pu ila si mu?« pitala sam, zureæi u porculanski tanjuriæ.
»Naravno da sam mu pu ila«, smijala se Marija. »Ali nisam ga ni do pola gurnula u usta!«
»I, ovaj, svr io je?«
»Naravno da je svr io! Nekoliko puta! Zna da svi moji frajeri svr avaju kao ludi!«
Odlo ila sam alicu na tanjuriæ. Nisam mogla vjerovati da je Marija spavala s patuljko
m.
»Ovaj, je li ti to darovao?«
»Pa da! Neku divnu narukvicu koju æu ba odnijeti nekome na procjenu! Tek toliko da zn
am koliko vrijedi!«
»A kako si se vratila iz Smerovi æa?«
»Robert je pozvao taksi! A taksist se mrtav hladan dovezao do hrasta kao da je tu
svaki dan. I taksist je patuljak, ha, ha, ha! Da umre od smijeha!«
Ulica nevjernih ena
»Meni tu ni ta nije smije no. Tko æe nam vjerovati da smo vidjele patuljke, tko æe tebi vj
erovati da si spavala s patuljkom!«
»Ba me briga! Kao da æu ja to kome prièati! Iduæi tjedan idem opet k njemu!«
»Ma ne.«
»Ma da!« rekla je i poljubila me u obraz. »Ma da, da, da, moram ti pokazati narukvicu!«
Marija je odnijela narukvicu svojem zlataru na Cvjetnom trgu: èovjek je pao na pod
. Rekao je da je to rad iznimne ljepote, star vi e od sto godina, te da su vitice
bijelog zlata tako umje no isprepletene s viticama od utog zlata i s cvjetiæima od ru
bina da bi joj smjesta ponudio pet tisuæa eura. »Pet tisuæa eura?!« zaprepastila se Mari
ja. »Ne prodajem!« Dojurila mi je pred vrata s tom narukvicom, koja je dodu e izgledal
a malko demodirano, i rekla kako joj nitko nije dao tako skupocjen dar. Drugo su
kuæne potrep tine, drugo je odjeæa, ali uvijek je dobivala dosadne ogrlice i niske bi
sera, no nikada antiknu narukvicu. Taj Robert imao je vi e stila od svih njezinih
ljubavnika zajedno. »Onda ivi s njim sretno iduæih èetiristo i sedamnaest godina!«
Glasno se nasmijala, zabaciv i glavu. »Bit æe mi dovoljno i èetrdeset i sedam!«
S tim je rijeèima oti la i vidjela sam je jo istog popodne-va kako se èe lja u vrtu, jer
ljeti se voljela rediti na suncu, uvjerena da se sluèajnim prolaznicima privida ka
o nimfa. Samo to sluèajnih prolaznika u na oj ulici ba i nije bilo.
Onda je izi la u grad, ja sam se opet predala crnim mislima kao i svako osamljeno
stvorenje koje treperi od nadolazeæeg sumraka. Smjena godi njih doba, izmjena dana i
noæi,
eto na to mi se sveo ivot. Promatrala sam zvijezde, Mjesec, oblake, Sunce, biljke,
kamenje. I na u ulicu. Vi e nisam ni mislila o tome da iziðem iz kuæe u grad. Malaksala
, sjedila sam u sjeni jorgovana. Ni ta mi se nije dalo. Bio je kraj srpnja, ljeto
se bli ilo vrhuncu, ali i padu: poslije petnaestog kolovoza veæ mo emo govoriti o nost
algiji rane jeseni. Ove vruæine koje sada podnosimo posljednje su. Ova sjena na li æu
poèetak je raspadanja. Perzefona je veæ zakoraèila na prvu stubu podzemlja. Sjedila sa
m u zagrijanom gustom zelenilu, ali pod zemljom je postalo hladno. Dan se kratio
, noæu se na vrtnim stolicama hvatala vlaga. alovi i kaputi njihali su se u ormarim
a poput kostura njihovo je vrijeme dolazilo. Sredinom tjedna po Mariju je do ao pa
tuljasti vozaè kojeg je vidjelo pola ulice. Vi e nije bilo anse da pre- utim prièu. Dunja
, Tila, Anja i Daniela istog su mi popod-neva zasjele u vrt. Rekla sam im da je
Marija u okolici Samobora upoznala neke odbjegle cirkuske patuljke koji su ivjeli
poput Roma u sklepanim malim naseljima nedaleko od ume. Zvuèalo je neuvjerljivo. D
odala sam da je jedan od tih patuljaka, nekada nji vlasnik cirkusa, zapravo prilièno
bogat i da se svidio Mariji. »Daj, dosta tih gluposti! Reci nam ta je bilo, ili ne
moj ni ta reæi!« pobunila se Dunja. »Dobro, ako ba hoæete!« rekla sam i isprièala prièu o
u sa zelenom bradom. Zavladao je tajac. »Zvuèi suludo, ali vjerojatnije od onih cirk
uskih patuljaka«, na posljetku je rekla Anja. »I gdje je sad Marija?« pitala je Tila.
»Pa u umi, gdje bi bila«, rekla sam.
Daniela nije mogla doæi k sebi od èuðenja. Jadnica, nije ni ta znala o Ljutku i Uèi iz vla
stita vrta! »Meni to zvuèi kao bajka, Snjeguljica i patuljak!«
Ulica nevjernih ena
»Pa, otprilike«, rekla sam. »Ali ovog puta Marija se ozbiljno zaljubila.«
Opet su se èudile, jer znale su da Mariji ozbiljnost nije jaèa strana.
»I to sad?« pitala je Dunja.
»Ni ta. Vratit æe se iz ume ili se neæe vratiti«, odgovorila sam poput proroèice iz Delf
uljkova je ponuda da ostanu u vezi iduæih èetiristo i sedamnaest godina! Valjda bi j
oj dao neki napitak dugovjeènosti...«
»To se zove mjeseèev eliksir«, rekla je Tila.
»Okej, mjeseèev eliksir.«
Tek smo se oko ponoæi razi le. U meðuvremenu smo se najele palaèinki s medom od bazge, n
apile hladnoga èaja od metvice i otvorile èak dvije kutije bajadera. Dunja je zapali
la cigarilos, koji joj je pristajao kao kakvoj vje tici iz Corta Maltesea, pridr ava
la ga je rubovima usana i polako puckala. U jednom mi se trenu uèinilo da zavidi M
ariji: takva strast s patuljkom, a ona ni ta! Po to su cure oti le, utonula sam u nemi
ran san u kojem je patuljak kuhao Mariju u nekom velikom kotlu... Kad sam ga pog
ledala iz blizine, zamijetila sam da vi e nije zgodan: lice mu je bilo ablje, kao u
demona. Demon-patuljak kuhao je moju prijateljicu. U svitanje, dok se trava sre
brila od vlage, stajala sam neko vrijeme na prozoru, a onda se povukla u postelj
u i zaspala s rukama meðu koljenima. Sama u kuæi osjeæala sam se kao le u grobu. Otkako
je sestra otputovala a tomu nije bilo vi e od mjesec dana vjeèito sam bila na rubu
plaèa. Kako nije bilo Marije, poèela sam èe æe zalaziti Dunji i Tili.
Dunja je èesto mijenjala raspolo enja katkad bi bacala karte oko sebe, vièuæi da ih vi e
e podnosi, a potom bi ih
Milana Vukoviæ Runjiæ <
nje no skupljala i svaku pomilovala prije nego to bi je spremila meðu ostale. Rekla m
i je kako sve vi e misli na Rimba-uda i na njegovu umu simbola: svaka stvar posjedu
je skriveno znaèenje i mo e se gatari iz bilo èega. Da mi to potvrdi, gatala mi je iz »E
nciklopedije simbola«, otvarajuæi je nasumce i tumaèeæi mi za to mi se ba ta rijeè otvoril
I zaista, moje su rijeèi bile patuljak, kaducej, zmija, a Dunja je to tumaèila kao v
eliku potresenost Marijinom avanturom s patuljkom u kojoj vidim neku vrstu njezi
ne inicijacije, na koju sam ljubomorna. »Ljubomorna sam na patuljka?« èudila sam se.
»Ne na patuljka, nego na priliku koju je Marija dobila, da ivi i u na em i u nekom dr
ugom svijetu, posve drukèijem od na eg. Zato: kaducej! To je Hermesov tap koji je nje
mu slu io na putovanjima izmeðu svijeta mrtvih i svijeta ivih!«
»Misli da je patuljak mrtav?« sumnjièavo sam pitala.
»Pa, za na svijet jest! A za njegov smo svijet mi mrtvi, pa ti doðe na isto!«
»Ali mije anje mrtvih i ivih nije dobro!«
»To mi ne znamo. Èak i u staroj Grèkoj, gdje su ti svjetovi bili najstro e odvojeni, nek
oliko se junaka ipak pro etalo meðu mrtvacima. A bo ica Hekata, za titnica mrtvih, èarobnj
aka i svih moguæih èudovi ta nije imala jedno nego tri tijela! Tako da se slobodno mog
la kretati iz svijeta u svijet... Jedno tijelo nije znalo to radi drugo, a drugo
nije znalo gdje je treæe. Svake noæi kad bi mjesec bio mutan, ona bi kretala u svoje
pohode.«
Naje ila sam se. etnja grobljem jedina je etnja meðu mrtvacima koju sam mogla zamislit
i. A i na nju sam se sve rjeðe odluèivala.
Ulica nevjernih ena
Tek to smo se poèele miriti s Marijinim nestankom, ne to se dogodilo s Anjom. Sjedila
je pred svojom lijepom kuæom na broju 36 i novim mobitelom slikala svoje blizance
, ali to to je vidjela na slici nisu bila njezina djeca: bio je to neki podjednak
o sitan i krhak lik, ali bradat i star, sa zluradim izrazom na licu. Nemoguæe, pom
islila je i slikala djecu ponovno. Na slici opet nije bilo nièega osim èudnovate ru ièas
te pozadine iz koje se ukazivao patuljak: lice mu je bilo prastaro i kvrgavo, iz
gledao je kao starèiæ iz neke Balzacove prièe. Zbunjena, spustila je mobitel u travu i
pru ila ruke prema blizancima koji su se zatrèali prema njoj. Bila su to djeca iz n
jezina prvog braka (prvi i drugi brak trajali su po smije nih godinu dana, premda
je u oba uplovila uz pompu i bogata vjenèanja koja je plaæao njezin tata). Vjenèanice
su joj dobro pristajale, te se i treæi put vjenèala u potoèiæu svile i èipke, s buketom di
vljih orhideja u ruci. Njezin treæi mu bio je neki onjo koji nije radio ni ta, samo se
naselio u vili Èvo-ri èec, odakle je jednom na dan izlazio u grad i vraæao se podveèer. B
ilo je pitanje dana kada æe ga Anja brand ma-nagerica u nekoj moænoj firmi, kojoj se
kroz tjedan mama brinula o djeci i kuhala za sve prevariti. Pitanje je, naravno
, za to se udavala za tako nezamjetne tipove? Anja je bila zgodna i imala je dosta
para, mogla je imati koga god po eli, ali iz neke prikrivene nesigurnosti, radije
se odluèivala za one uz koje je izgledala poput kraljice, a oni kao njezini pa- evi
, kopljono e, titono e, batleri. I sada joj se mu uljao kroz vrt sa zdjelicom smokava z
a nju i bombonima za djecu, a ona je veæ unaprijed odluèila da mu neæe reæi ni ta o patulj
ku, da ne bi ismijao njezinu novu Nokiju koju je kupila za roðendan. Zato se samo
bacila na smokve koje je obo a-
m
vala i mogla ih odjednom pojesti kilu, a mu a pustila da misli za to je odjednom tak
o lo e volje. (Naravno, ni taj brak neæe trajati dulje od godinu dana Anja æe se udati
èetvrti put, ovaj put za nekog lova a iz Slovenije, koji je svaku veèer izvodi u Marc
ellino, Takenoko ili u Esplanadu te dolazi po nju u autu tako golemom da se jedv
a kreæe kroz Vrap-èanski odvojak.) Po to je mu napokon oti ao u kuæu, Anja je zgrabila mob
tel i pregledala slike: sve su bile na mjestu, one koje je slikala po gradu i on
e na kojima smo mi, njezine prijateljice iz ulice, pa i nekoliko na kojima je go
la, ali meðu veæ poznatim slikama bile su dvije s patuljkom, s tom zlom, nacerenom,
siæu nom facom, te je skoèila sa ezlona i drhtavih nogu oti la k Dunji i Tili. »Kad se to
ogodilo?« pitala je Dunja poput kakva inspektora.
»Evo, malo prije«, rekla je Anja, »dok sam slikala djecu.«
»Sigurna si da to nisu neke slike koje su veæ otprije postojale u mobitelu?«
»Sigurna! Nikad ih nisam vidjela do danas.«
»A jesi bar malo pregledala vrt?«
»Naravno da nisam! Ne elim zavr iti kao Marija!«
(Marije veæ desetak dana nije bilo. Pretpostavljale smo da se udala za patuljka i
da sada ivi u upljem deblu.)
»Da odemo zajedno do tvojeg vrta?«
»Molim vas!«
Prizor je bio èudan: Dunja, Tila i Anja zavirivale su u svaki grm u Anjinu vrtu, p
raveæi se da je jedna od njih izgubila nau nicu. »Nema anse da je naðete u ovoj gu tari!«
ika-la je gospoða Ljubica Èvori èec s prozora. »Moram reæi Da-voru da pokosi.« Davor je bio
put Anje, vrlo zgodan, ali posve hladan: nikada nije osjetio ni ta jaèe od blage zna
ti e-
Ulica nevjernih ena
lje prema nekoj eni (mo da je bio latentan peder, samo prevelik malograðanin da bi se
deklarirao) te se enio i rastajao iz puke dosade. Sve su mu ene bile ljepotice, i
nteligentne poput noænih ormariæa. Ni s jednom od njih nismo popile kavu, premda nas
je èetvrta prilièno zainteresirala kad smo doznale da ga vara: opet, posvetiti svoj
e vrijeme nekoj glupaèi samo zato to je nevjerna nije nam se èinilo dovoljnim razlogo
m. Svako je Ljubièino dijete imalo svoju eta u u vili, vlastiti stan od sto i dvades
et kvadrata, napuèen dizajnerskim namje tajem. Anja i Davor imali su i svoje gara e u
vrtu, tako da im nikada nije palo na pamet da se sele odavde, bez obzira na to to
su èesto najavljivali svoj odlazak u Jurjevsku, na Pantovèak, na Ksaver, vjeèito post
iðeni ulièicom u kojoj su ivjeli. »To mi i treba kad ivim ovdje«, mrmljala je Anja dok je
razmicala li æe bo ura. Bo uri su bili najljep i u Èvori èecovih, golemi i tamnocrveni popu
piona, te su u rano ljeto punili njima velike vaze, neoptereæeni time to sakate vla
stite grmove. Po te smo bo ure i mi hodoèastili gospoði Ljubici, koja bi nam ih rezala
vrtnim karama i davala nam po pet, po deset tih lijepih glava. Zbog bo ura æe biti te
ta umrijeti jednog dana, samo gdje pi e da ih nema i na drugome svijetu? »To mi i tr
eba kad se ivot nisam makla iz Vrapèanskog odvojka«, ljutila se Anja dok Tila u jedno
m trenu nije rekla »gledajte ovo« i zamah-nula nekom siæu nom blatnom cipelom koja nije
bila djeèja, jer bila je odvratna, stara i crna, s vezicama poput pozelenjelih gus
jenica. »Fuj«, povikala je Anja, zbog èega se gospoða Ljubica opet pokazala na prozoru.
Zbog nejasnih se razloga u zadnje vrijeme bojila u ljubièasto, to su u frizeraju Ex
clu-sive u Modecovoj zvali svijetlim kestenom: toliko o prigrad-
m
skim frizerajima kojih je u Stenjevcu barem sedam! Svakako, za enu u srednjim ped
esetima jo je dobro izgledala.
»Sve je u redu, gospoðo, ubile smo pauka!« rekla je Dunja.
» to je to«, aptala je Anja s gaðenjem na licu. »Koji je to kurac?«
»To je cipelica!« rekla je Tila samozadovoljno s tajanstvenim predmetom na dlanu.
»To je cipelica koja je nekome u bijegu ispala!«
»Odlièno!« rekla je Anja. »Znaèi i ja imam patuljka! A to to imam dvoje djece i to sutra
am ustati prije sedam, nikoga ne zanima!«
»Kakve sad to veze ima s patuljkom?« èudila se Tila.
»Pa takve, to ja noæas neæu spavati! Stalno æu misliti kako mi se na prozor penje neki st
arèiæ u jednoj cipeli!« vikala je.
»Smiri se...« poèela je Dunja.
»Neæu se smiriti!« vikala je Anja, a gospoða Ljubica, suprug Denis i djeca, blizanci Mat
ko i Vladimir, u èudu su je motrili s prozora.
Nitko se nije usudio spustiti u vrt, jer kad bi Anja imala slom ivaca, a imala ga
je èesto, bilo je najva nije pustiti je na miru. Nakon nekog vremena istutnjala bi
se kao ljetna oluja, pone to bi razbila i mirno se zavalila u ezlon.
»Evo, ja æu uzeti sa sobom tu cipelicu«, rekla je Tila i na-mignula Dunji da krenu kuæi.
»A ti je zaboravi!«
Anja se zatrèala u kuæu. Nije se penjala u svoj stan, nego je u maminoj kuhinji razb
ila nekoliko ukrasnih tanjura koje je zgrabila sa zida. Potom je zavladala ti ina.
Ulica nevjernih ena
»Èuj, nije lako biti brand manager i vidjeti patuljka!« rekla je Dunja te veèeri dok smo
jele neku Tilinu ne ba ukusnu tortu od bresaka. »Ona sutra mora od devet do pet i
dulje figurirati u tom imbecilnom uredu, pa umjesto da smi lja neke imbecilne nagr
adne igre koje æe podiæi nakladu neke imbecilne novine, na pamet æe joj stalno padati
taj mali bra-donja!«
Dunji nije bilo lako prikriti prezir prema »normalnim« zanimanjima: zapravo je silno
zavidjela onima koji su svakog jutra izlazili iz Vrapèanskog odvojka na svoja rad
na mjesta dok je ona vadila ljepljive karte iz ladice i èekala prvu mu teriju.
»Meni nije jasno kako se Marija uspjela pokarati s patuljkom«, rekla je Tila, »s obzir
om na to da oni nisu poznati po svojim seksualnim dometima. Uglavnom su cijele d
ane u nekom kamenolomu, a noæu spavaju.«
»Pa ne pi e u Snjeguljici ba sve o patuljcima«, rugala se Dunja. »Ipak je to bajka za dje
cu, pa su braæa Grimm izbjegli opise seksa!«
Sve smo tri uzdahnule. Nedostajao nam je seks kojeg u na im ivotima gotovo i nije b
ilo. Tila je imala neku vezu s tipom iz Kreditnog odjela Po tanske banke koji je u
boljim danima slièio na Tobevja Maguirea, ali po to je razdijelio tolike kredite ra
stro nim zagrebaèkim gospodiènama koji su im poslije sjedali na plaæe i bacali ih u oèaj,
mora da se ne to njihova jada odrazilo i na njemu: dobio je duboke podoènjake, obraz
i su mu se objesili, a Tila nas je obavijestila da je postao impotentan. Ipak, n
ije prekidala s njime, uz argument da eni u na im godinama vi e nije lako naæi bilo kak
va frajera, pa i impotentnog. »Osobito ako ena izgleda kao ti«,
pomi ljala bih zlobno. No, to je onda s Dunjom? Ona je bila èudnovato sama veæ godinama
, a da nitko nije znao za to. Kad bih je ne to zapitala o tome, ona bi samo mahnula
rukom i rekla: »Ma nije bitno, ima i drugih stvari osim ljubavi!« Zanimalo me kojih,
jer koliko znam, ne postoji predmet koji bi mogao zadovoljiti ljubavnu glad, os
im vibratora, koji mi se, priznajem, gadi.
Ja sam ionako uvijek bila izgubljen sluèaj. Frajeri na mene reagiraju kao na autis
ta, na zatvorenu konzervu koju im se ne da otvarati èak i kad bi imali otvaraè. Koje
m bi se mu karcu dalo ulaziti u moj mali, profinjeni svijet kojim vladaju nijanse?
Tko bi elio èuti to sam sanjala? Sestra mi je uvijek govorila da se moram mijenjati
izvana i iznutra elim li se udati. Ne mogu zamisliti sebe s nekom pomodnom frizu
rom, u minici i tiklama poput fatalne Marije kako kreæem u lov: moja narav nije lov
aèka. Ljubav æu sresti u vlastitu vrtu u sjeni jorgovana, ili je neæe biti. Kad se Mar
ija polovicom kolovoza vratila iz ume, prizor je bio pomalo muèan. Izi la je iz auta
masne kose i nakrivljenih tikla, a njezina cvjetna haljinica bila je isprana popu
t stare pid ame. Ne samo to se u umi nije prala, nego nije ni jela, jer izgubila je
najmanje pet kilograma, to njezinoj graði nije ba dobro pristajalo. Dok sam je gleda
la s prozora, mahnula mi je da doðem k njoj. »Bilo mi je koma«, rekla je èim sam joj sje
la preko puta. Lice joj je bilo puno pri tiæa, kao kad je bila mlada. Podoènjaci su jo
j bili duboki, s isprepletenim modrim ilicama na dnu. Izgledala je potro eno. »Taj je
tip bezdu- an! Ja sam njemu bila samo iva lutka za napuhavanje! Sve to je njemu tre
balo bio je seks, seks i jo seksa! Kakva kraljica ume! Kakvih èetiristo i sedamnaest
godina! To nije ni
Ulica nevjernih ena
spomenuo! Jedino o èemu je mljeo bilo je to razdoblje patuljaka!« sipala je rijeèi iz
sebe.
»Kakvo razdoblje patuljaka?«
»Ma, neka glupost o tome kako se patuljci okupljaju i ne da im se vi e skrivati po um
i. Kako su oni dostojanstveni-jeg podrijetla od ljudi i kako je vrijeme da uðu u p
olitièki ivot. Pa to ni Tolkien ne bi smislio! Patuljci bi htjeli formirati neku sv
oju stranku, a za to im trebaju dvorane! Ka u da od nas tra e staru kinodvoranu u St
enjevcu. Za njihova okupljanja. I da æe, ako im to ne omoguæimo, postati jako gadni.«
»A to nam mogu ti jebeni patuljci?« pitala sam.
»Mogu nas izludjeti noænim morama. Mogu nam se ukazivati danju i noæu. Mogu to hoæe.«
»Pa neka se ukazuju! Bolje to nego da nam otmu kinodvoranu.«
»Ne ku im. Pa u kinodvorani ionako nema nièega za to da im je ne damo?«
» eli da ba u Stenjevcu bude neko okupljanje patuljaka? Za to? Neka idu u Kusto iju ako b
le, ili u Male ni-cu! Ima jo naselja sa starim kinodvoranama ili s napu tenim vatroga
snim domovima!«
Tek sam tada shvatila koliko je èudnovata rasprava koju vodimo. Kakva kinodvorana?
Koji patuljci? Nije li sudbina Vrapèanskog odvojka da u njemu ive same lude? Nismo
li sve rtve nekog kolektivnog nesvjesnog koje nas ganja u liku prikaza iz bajki?
K. G. Jung pisao je o trojici planinara koji su viseæi na u etu nad provalijom ugle
dali patuljka kako urno izlazi iz neke peæine. Taj ih je susret gotovo bacio u smrt
te da im patuljak nije nestao iz vida, bili bi propa-
li u dubinu. Odakle taj patuljak? Iz njihovih psiha, ka e Jung. Planinari su ga pr
oizveli strepeæi nad svojom sudbinom: patuljak je spuznuo iz njihovih podsvijesti,
a ne iz peæine. A to je podsvijest ako nije peæina? »Ali za to si tako osjetljiva na tu
kinodvoranu?« napokon me upitala Marija.
»Danas æe u njoj zasjedati patuljci, sutra dvoglave hidre, a prekosutra koko i koje ne
su zlatna jaja! A od zlatnih jaja svi æemo se obogatiti!«
»Ne razumijem«, vrtjela je Marija glavom i prelazila si rukom preko izblijedjele hal
jine.
»Idem doma«, rekla sam i polako ustala s fotelje. »Nisam ba ne to raspolo ena.«
S patuljcima je sve poèelo one noæi u kojoj Tila nije mogla zaspati, pa je izi la iz k
uæe i krenula na etnju parkom. Preko spavaæice je prebacila gornji dio trenirke, jer
i ljetne noæi postaju hladne. Hodala je tako po stazici kraj ribnjaka, sve dok joj
se nije uèinilo da iza grma hortenzija ne to svjetluca. Mo da krijesnice? Razgrnula j
e li æe i ugledala minija-turan stol s tri stolièice na kojima su sjedili patuljci, ne
veæi od lakta. Brade su im bile duge i sijede, a na glavama su imali vunene kapic
e: izgledali su poput slièica iz ilustriranih knjiga bajki. U rukama su im bile siæu n
e karte, a Tili se uèinilo da kartaju preferans. U tom je trenu jedan od njih povi
-kao betl! i sva su trojica nestala s kartama. Meðutim, stoliæ i stolice, èak i neki f
enjerèiæ ostali su za njima, kao u Colerid-geovu snu u kojem se pjesnik probudi s cv
ijetom koji je sanjao. Zapanjena, Tila je sjela u hladnu travu, zbog èega æe sutrada
n osvanuti s upalom mjehura, a kad je skupila snagu, posegnula je za vla nim malim
namje tajem koji ju je podsjetio na kazali te lutaka iz ranog djetinjstva. Stolice
su,
Ulica nevjernih ena
ili joj se to samo èinilo, i dalje bile tople od patuljaka te je dr eæi ih ispod ruke,
a stoliæ i fenjer u drugoj, polako oti la u svoju sobu, koja je nekoæ davno bila radn
a soba mladoga kome a. Ondje je veæ imala cipelicu onog patuljka iz Anjina vrta, koj
u je sada oprezno odlo ila na stoliæ. Sutradan se mala Kiki po alila kako je sanjala p
atuljèicu koja ije za siæu nom ivaæom ma inom ispod stuba koje su vodile na tavan, a kad
probudila, na la je neku krpicu ispod jastuka. Kad su mi to sve na jutarnjoj kavi
ispripovijedale, isprièala sam im o razdoblju patuljaka, ma kako mi to blesavo zvuèa
lo.
»Naravno da æemo im prepustiti kino«, rekla je Dunja. »Èim uðu u kino, vi e neæe gnjaviti n
»Ali to to znaèi prepu tanje kina? Pa kino ionako nije na e!« rekla sam.
»Iz njihove perspektive jest! Mi tu ivimo, odmah do pruge, kino je iza pruge, prema
tome, kino je na e.«
»Pa, dobro. Kad bi se, prema tvojem planu, na e izaslanstvo trebalo sresti s njihovi
m i sveèano im predati kljuèeve kina?« pitala sam, ne bez ironije.
»Na Miholje«, rekla je Dunja. »Dvadeset i treæeg rujna. Onda æe nas nekoliko otiæi tamo iza
Samobora i naæi se s njima.«
»Svakako povedite Anju i Danielu«, ha, ha, ha, rekla sam. Cijela prièa s patuljcima si
lno mi je i la na ivce, bez obzira to sam se i sama pla ila. Osobito sam bila osjetlji
va na na e kino, premda se u njemu veæ dugo ni ta ne dogaða. Taj djeliæ stare Samoborske c
este s kinom na jednoj strani, a stenje-veèkom knji nicom na drugoj bio mi je, uz vl
astitu ulicu, jedini poznati raj. U knji nici se, kod visoke dame u kostimu i s te k
im naoèalama u okviru od kornjaèevine uvijek moga-
o posuditi neki vi e puta lijepljen i potpuno po utio primjerak romana Zane Graya ko
jeg smo svi gutali, a da nismo bili sigurni je li autor mu ko ili ensko. Tada sam j
o mislila da je na svijetu mnogo vi e starih nego novih knjiga, kao to mi se èinilo da
su stare kuæe brojèano nadmoæne novima. U romanima Zane Graya mnogi su èitatelji imali
potrebu zabilje iti to im se sviða, to ne, a te bih rudimentarne knji evne kritike uvije
k èitala s najveæom pomnjom, pona ajuæi se u skladu s njihovim uputama (èetvrto poglavlje
preskoèi, jer je bezvezno!). Knji nica je bila u derutnoj vili u èijem su vjeèito sumraènu
hodniku iza lijevih vrata bile knjige, zajedno s visokom damom, enom nekog lijeèni
ka, a iza desnih mjesna zajednica. Nakon obilaska polica moglo se klisnuti u kin
o preko puta, gdje su se naizmjence prikazivali crtani filmovi i meka erotika, k
oju smo mi, djeca, zvali porniæima. U tri popodne igrali bi Maza i Lunjo, a veæ u pe
t na repertoaru bi bile neke mazne Njemice u ru ièastim, napola razveza-nim bikiniji
ma. Naravno da smo temeljnu seksualnu naobrazbu stjecale na tim projekcijama, os
im Daniele koju bogobojazna gospoða Antoliæ nije pu tala ni na crtice da ne bi zastran
ila poput nas ostalih. Jednostavno bismo ostale sjediti na na im stolicama nakon c
rtica, spremne da se borimo na ivot i smrt sa sjedokosim podvornikom koji bi kren
uo èistiti kino od kokica, kaoguma i curica koje se nisu dale van. Nakon kraæeg uvje
ravanja, Dunja bi ga namolila da nas pusti sjediti u kinu (mo da ga je hipnotizira
la?) i èovjek bi se povukao, smje kajuæi se. Na posljetku bi u zamraèenu dvoranu upalo n
ekoliko radnika s obli njih gradili ta èiji nas je miris znoja dra io, a one razvijenije
meðu nama (poput Dunje, Tile i Marije) dra ile su njih. Njihove bi se stolice za fi
l-
Uiica nevjernih ena
ma diskretno tresle, ali nismo se usuðivale okrenuti da vidimo to rade. Na kraju bi
se neobièan miris, koji nas je podsjeæao na ljepljivu i malo ocvalu kestenovu umu, p
ro irio kinom. Izi le bismo u nelagodi, i ne gledajuæi radnike koji su za nama tiho fiæu
kali. Bilo mi je osam godina, mojoj sestri jedanaest, a Dunji i Tili trinaest. V
eæ sam znala to je to grupni seks, neko mi se rike meðu nogama ukruæivalo dok bih gleda
la te cici-mici-gici-gici-filmove, ali nisam znala to da radim s njime. U nedosta
tku erotskih ma tarija, sanjarila sam da se udajem za Mariju. U to je vrijeme ona
izgledala kao deèko te mi nije bilo te ko zami ljati nju u odijelu, a sebe u haljini s
velovima, nju u cilindru, a sebe s cvijeæem u kosi. Kad iziðemo iz crkve, zaspu nas
gomilama samoljepljivih naljepnica VValta Disnevja, za koje sam u tim godinama
pje- aèila do udaljena kioska u Vrapcu, dok su autobusi tutnjali Alejom Bologne.
Istog popodneva Marija je do la k meni. Rekla mi je da se osjeæa gadljivo i da joj j
e krivo to je imala posla s Robertom. Bez obzira na to to joj je darovao narukvicu
koja vrijedi pet tisuæa eura, to nije tako lo a naknada za malo seksa u umi. Marija i
njezine raèunice! A mogla bi ona, nastavila je ma ta-riti, prodati tu narukvicu i z
a sedam somova, pa od toga otiæi na godi nji! »Èuvaj tu narukvicu za crne dane! Za to ne o
tputuje s onim tipom koji te zvao?« rekla sam.
Marija se pravila da ne zna na koga mislim. Napomenula je da u njezinu ivotu vi e n
ema nikakvih tipova.
»A od èega misli ivjeti?«
»Pa ne moram vjeèno ivjeti od ljubavnika! Ne zaboravi da sam zavr ila faks!«
»Malo lak e zaraðuje od ljubavnika, nego to æe kao profesorica geografije!«
»Misli da nisam toga svjesna! Ali nema vi e ljubavnika. I da hoæu, ne mogu ih vi e imati.«
Kri om je obrisala suzu, uvjerena da je ne vidim.
»Ti plaèe !«
»Pa to je jedino to radim otkako sam se vratila iz ume«, rekla je tiho.
»Ali za to?«
»Ba hoæe znati? Evo!«
Podigla je haljinu iznad bedara i preda mnom se ukazao njezin velièanstveni spolni
organ. Debelju kaste usmine, vidljiv klitoris, divno ispupèen Venerin bre uljak.
»Ne razumijem. to ne valja?« promucala sam.
» to ne valja? A to valja? Pogledaj malo bolje!«
Nagnula sam se, najvi e koliko mi je pristojnost dopu tala, prema Marijinoj vagini.
Ono to mi se isprva èinilo poput sjene koja pada preko njezina spolovila zapravo je
bila nje -nozelenkasta boja.
»Rubin se pretvorio u smaragd!« poku ala sam se na aliti. »Ne izgleda lo e!«
»Ti misli da sa zelenom picom mogu nekoga zavesti?«
»Pa mo e se karati u mraku!«
»Ne budi luda! Ja to uvijek radim po bijelom danu! Ne mogu sada odjednom spu tati ro
lete i gasiti svjetlo. To ne bih bila ja! I ti koji mi govore da imam najljep u piæu
na svijetu, sada mi to sigurno ne bi rekli.«
»Kada se to dogodilo?« pitala sam dok je ona spu tala haljinu.
Ulica nevjernih ena
»Daj, ne glumi psihijatra! Dogodilo se dok sam bila u umi, eto kad! Da sam ostala d
ulje, sva bih pozelenjela. Zeleno mi je i dupe i laktovi i ne to malo oko pupka.«
»Ja sam ti rekla da ne spava s Robertom!«
»Lako ti je sada biti pametna! Privukao me i dogodilo se!« Uzdahnula je. »Bio mi je to
najbolji seks u ivotu!«
»Juèer si mi rekla da te karao kao gumenu lutku!«
»Pa je! Ali meni se to dopalo! Napokon frajer kojem nikad ne pada i koji je stalno
napaljen. Ne da me pojebao, nego me pojeo!«
»Onda mu se vrati«, rekla sam zajedljivo.
»To zbilja ne mogu. Posvaðali smo se, stra no. Prekinuli smo.«
»Zbog èega ste se svaðali?«
»To ti ne mogu reæi. Glupo je. Neugodno mi je.«
»Neæu te nagovarati«, rekla sam non alantno.
»Èuj, je li okej da frajer svojoj ljubavnici ka e da eli neku drugu ensku?«
»Naravno da nije!«
»A je li okej da frajer ka e ljubavnici kako æe dovesti drugu ensku u istu onu duplju u
kojoj ivi s njom, u isti taj krevet!«
»Pa to je odvratno!«
»Eto zato sam oti la. Patuljak jesi, ali eik nisi, rekla sam mu i sjela na taksi.«
»Dobro si uèinila!«
»I zna ta? On me uopæe ne tra i! Nadala sam se da æe po uriti za mnom, da æe mi doæi pred
da æu ga barem sanjati! Ni ta! Zamisli koje smeæe!«
»A, èuj, dobio je to je htio!«
ffifl
»Znaèi, ja sam njemu bila samo seks...« rekla je Marija i spustila glavu, opet skrivaj
uæi suze.
»Naravno da nisi! Samo zna kakvi su frajeri!«
»Ma znam. Svi su isti!« rekla je mirnijim glasom. »Zato mi i nije ao ta imam zelenu piæu.
o æe mi vi e ti ljubavnici?«
»Budimo realne, ti si prosperirala od njih! I prosperirat æe opet. Sjedni u kadu i do
bro se operi pa æe vidjeti da æe to zelenilo izblijedjeli!«
»Ali ja ne elim da izblijedi! I Robert je zelen meðu nogama!«
»Briga te za Roberta! S njime si gotova! Idi i operi se. Zbilja to mislim. Èak i mal
o smrdi , da budem iskrena.«
»Robert me nauèio da se ne moram prati. Barem ne tako èesto. Kad se ne perem ko a mi je
mek a.«
»I dobije pri tiæe! Daj, Marija, stani pod taj tu !«
Pogledala me kao da provjerava jesam li iskrena s njom.
»Hajde, dobro, kad ti ka e «, napokon se slo ila.
Nisam se nadala da æe mi za nekih pola sata opet utrèati u kuæu, sada bijesna poput fu
rije.
»Prokleti prevarant!« vikala je. »Smeæe jedno patuljasto!«
»Sto je sad?« pitala sam, malo umorna.
»Pogledaj!«
Ispru ila mi je dlan pred nosom. Na njemu je le ala neka zahrðala stvarèica neodreðene nam
jene.
»Zna to je to? Moja narukvica od pet tisuæa eura! Nema je vi e!«
»Ne ku im...«
»Nema to ku iti! Narukvica je trajala koliko i na a ljubav! Glupa sam! Trebala sam je od
mah prodati!«
Ulica nevjernih ena
»Onda bi tvoj zlatar mislio da si obièan prevarant! Jer ovo ne vrijedi ni eura!« rekla
sam, dok mi se ne eljena osmijeh pojavio na licu. »Patuljak je bio zbilja galantan
prema tebi!«
»Jo mi se i smije ! Tebi je drago za moju nesreæu!«
»Marija, smiri se! Malo mi je komièno, priznajem, da te tako povukao za nos, ali pat
uljci su valjda lukavi!«
»Vraæam se u umu! Ubit æu ga!« vikala je.
»Samo se ti lijepo smiri! Pusti k vragu i umu i patuljke!«
Zavitlala je narukvicu kroz prozor u vrt. (Dogodine æe na tom mjestu niknuti grah.
)
»Neka se jebe i on i narukvica!« rekla je i oti la treskajuæi vratima. Takva je bila Mar
ija. U bijesu gora i od Anje.
Te noæi zaspala sam ranije nego inaèe. U u kala sam se u krevet s nekom knjigom o shoppi
ngu i zaposlenim enama u New Yorku, to mi se iz perspektive Vrapèanskog odvoj-ka èinil
o poput bajke, bez obzira na to to je nekoliko kilometara od nas niknulo pravo ve
legradsko predgraðe s vi e shopping-centara i golemih parkirali ta te sam nakon nekoli
ko stranica »zabavne literature« zaspala s knjigom na prsima. Mo da nakon sat vremena,
mo da nakon dva, ne to me je probudilo. Posegnula sam za èa om vode koju uvijek dr im kra
j kreveta, ali onda sam shvatila da nisam edna. Za to sam se probudila? U u ima mi je
zujala noæna ti ina, no uz nju se èulo jo ne to: vrlo tiha, vrlo ljupka glazba. Kao da j
e u nekom susjednom kvartu svirao orkestar, èiji je zvuk povjetarac donosio do men
e. Jednom su, dok sam jo bila mlada, sablasni otkucaji sprovoda u Stenjevcu, trub
e i timpan dopirali do mene kroz ljetno popodne. Za to su bogovi podzemnog svijeta
htjeli da ja to èujem? Ne znaèi li to da æe se i moj ivot uskoro okonèati?, pitala sam s
e, le eæi na kre-
vetu dok mi se neka hladnoæa verala do srca. Tako sam se i ove noæi zapitala za to èujem
tu tihu glazbu? I tko izvodi taj mali, skladan koncert u kojem prepoznajem klav
ir-èembalo, violine i zvonèiæe, zbog èega je dojam pomalo vilinski. Do la sam do prozora i
zagledala se u vedru noæ u kojoj je samo mjesec bio pone to mutan, to je bio nagovje t
aj sutra nje oluje. Na travnjaku pred mojom kuæom nekoliko je patuljaka u frakovima
izvodilo koncert. Njihove ruke vje to su pre-birale po malim glazbalima: za klavir
-èembalom sjedio je Robert, koji je sad nosio napudranu periku to je djelovala nadr
ealno uz njegovu zelenu bradu. Èim su me ugledali, glazba je stala, a Robert je sk
oèio s klavirske stolice i duboko se naklonio: rukom mi je poslao poljubac. »Za moju
suprugu«, èula sam apat u zraku. »Kakvu suprugu?« pomislila sam.
»Ti si moja supruga. Moja draga, moja izabrana.«
Udaljila sam se s prozora. No kad sam se okrenula prema krevetu, ondje je sjedio
patuljak i smje kao se. »Doði, draga«, rekao je, pru ajuæi mi narukvicu. Bila je poput one
koju je darovao Mariji na poèetku njihove veze.
Ukoèila sam se. Srce mi je nabijalo, ali vi e od bijesa nego od straha.
»Nisam ja tvoja draga! I ne treba mi tvoja narukvica!«
Robert se i dalje smije io.
» ivjet æe sa mnom èetiristo i sedamnaest godina! Sretna, u zlatnoj postelji!«
»Briga me za ivot s tobom! Uz to, nikad se ne petljam s biv im frajerima svojih prija
teljica koje su oni ostavili na najodvratniji naèin!«
Ulica nevjernih ena
Sada se Robert uozbiljio. Polako je ustao s kreveta i pribli io mi se. Bio mi je t
oèno do polovice bedara. Ako treba, za-vitlat æu ga u zid, pomislila sam.
»Slu aj me. Mariju sam ostavio, jer sam shvatio da volim tebe! Za to ti to smeta?«
»Sve je u redu, samo ja ne volim tebe. Ku i !«
»Pa, zavoljet æe me imat æemo dovoljno vremena!«
»Izlazi iz moje sobe«, promrmljala sam. »Izlazi iz moje sobe. Ti ionako ne postoji ! Ne
postoji !«
»Ba da vidimo kako to ja ne postojim«, rekao je Robert i pomilovao me po nozi.
»Kad si se ti, jadnice, zadnji put seksala? U pro lom tisuæljeæu?«
»Nije bitno«, apnula sam, dok mi je on ljubio koljeno s tisuæu malenih poljubaca.
»Bitno je, bitno«, rekao je i povukao me prema postelji. »To je najbitnije. Ni ta nije b
itnije od toga.«
Legla sam na postelju, pitoma poput ovce. Mali se èovjek u urbao oko svoje odjeæe. Jo s
am se stigla maknuti, povuæi. A onda me opkoraèio kako je najbolje mogao i pokazao m
i svoje u areno spolovilo. »Vidi «, apnuo je, »ja te moram jebati! Moram!«
Osjeæaj je bio èudan, kao da na meni le i neko pohotno dijete sa spolnim organom odras
la èovjeka. A kad se taj organ na ao u meni, obgrlila sam nogama to bradato dijete,
sklapajuæi oèi, da u zrcalu sluèajno ne vidim na odraz, obasjan noænom lampicom.
Sutradan sam se probudila zelena meðu nogama. Rober-ta nigdje nije bilo. Kraj krev
eta mi je bila narukvica. Fiæuka-juæi sam kuhala kavu, raèunajuæi u sebi koliko me sati
dijeli
od noæi. Jer tada æe se Robert opet pojaviti s orkestrom. Ili bez orkestra, taj me d
io najmanje zanimao. On je u pravu! Ni ta nije va nije od toga da netko spava sa enom
, pa bio to i patuljak iz Smerovi æa! Oti la sam sestrinim autom do grada, dogovorila
neke poslove s nakladnicima, sva sreæa da prevoditeljica uvijek treba, èak i ludih,
koje na mahove prevode, a na mahove bjesomuèno pi u neke svoje gluposti, tako da si èe
sto ne mogu kupiti ni svje i kruh. Ali to æe im kruh kad imaju kolaèe? Dogovorila sam j
ednog Barnesa, jednog Houellebecqa i jednu Jeanette VVinterson: sve æu te knjige,
zavjetovala sam se trojici nakladnika, prevesti do kraja godine. To je, bila la ,
jer svaku æu od njih prevoditi barem èetiri mjeseca. Ali za to da te prave autore prep
ustim drugim prevoditeljima? Na povratku sam jo svratila do Borne i Melinde, na ih
lokalnih nakladnika s broja 29, iz kuæice u kojoj je nekoæ stanovao Luðak, pa su mi on
i dali da prevedem Amelie Nothomb, u sasvim pristojnu roku do iduæeg svibnja. Rekl
i su mi da imaju dvije prevedene Amelie na lageru te da æe im ova dobro doæi za iduæe
ljeto. Znala sam da mi iz pukog sa aljenja daju taj posao. I to mi nije smetalo. N
i ta mi nije smetalo, jer sam znala da æe noæas doæi Robert. Borna mi je tog ljeta bio p
onudio da prevodim ekskluzivno za njegovu nakladnièku kuæu Crno janje/Black Lamb edi
tions, ali to mi je, kao i svakom prevoditelju, bila odbojna zamisao: elim sama b
irati autore (i nakladnike), a ne da oni biraju mene!
Priznajem, na povratku od Borne i Melinde izbjegavala sam Mariju. Nisam joj pozv
onila na povratku, niti sam sjedila u vrtu, da mi ne bi navratila. Da se sklonim
od Marije te da zavaram vlastitu nestrpljivost, bacila sam se na èitanje
Ulica nevjernih ena
elegantna Barnesa. Bo e, hoæemo li ikada imati takva pisca u Hrvatskoj?, pitala sam
se dok se roman odmotavao preda mnom poput bale svile, fin, suzdr an, nostalgièan i
duhovit. Istog sam trena u kompjutor poèela zapisivati prvu ruku prijevoda. Do noæi
mogu prevesti èetiri-pet kartica, mislila sam. Ako se fokusiram. Ako ne budem misl
ila na patuljka. Mislila sam na patuljka. Prevela sam jednu karticu. Veæ u ponoæ pop
ela sam se u spavaæu sobu te otvorila prozor (kao da je Robertu to potrebno!). Kra
j postelje mi je i dalje bila narukvica. Tjeskobno sam zamijetila da se poput Ma
rijine pretvorila u zahrðali komadiæ nièega. Do pet ujutro nije bilo glazbe niti patul
jka. Onda sam zaspala.
A kako sam se osjeæala kad sam sutradan ugledala Anju s patuljkovom narukvicom? Do l
o mi je da joj je i èupam sa zgloba i bacim u glavu. Kao prvo, Anja je imala frajera
i frajera u ivotu! to æe joj taj jadni patuljak! Kao drugo, Robert je ordinarni la lj
ivac, serijski zavodnik koji je poèeo pusto iti na om ulicom! I sve to samo zato to se
Marija sa svojim ljubavnikom odvezla u Smerovi æe. Umjesto na Anju, bila sam bijesna
na Mariju, pa i ljubomorna. Robert je s njom proveo mjesec dana, a sa mnom tek
jednu noæ. Zelenilo je meðu mojim nogama veæ izblijedjelo. A kome bi, molim vas, smeta
o, ili koga bi zbunjivao moj zeleni klitoris? Nije mi bilo jasno kako se patulja
k uvukao Anji, jer ipak je spavala s mu em u krevetu. Poslije mi je povjerila da j
u je Robert snubio pod tu em. Ka em, poslije, jer dok je Robert haraèio Vrapèanskim odvo
jkom, zavladala je èudnovata ti ina. Nismo ga spominjale ni na jednoj zajednièkoj kavi
, po-stiðene to unaprijed znamo kako æe zavr iti ona koja upravo nosi narukvicu. (A ta
bi se jadnica nadala da æe postati
patuljkovom suprugom!) Samo sam motrila koja sve nosi njegovu narukvicu, a potom
se razoèarana pojavljuje bez nje: dakle ja, Anja, Daniela Antoliæ, gospoða Figenvald,
gospoða Brezovaèki, gospoða Èvorièec, Elvira, Melinda, Ivana Karloviæ (neutje no glupa cur
baka Jau (?!?), te ko bolesna Jasna Bauk, Dunja, Tila, mala Kiki (?!), inaèe mlaða mal
oljetnica. Robertu oèito nisu smetali izgled i dob njegove dragane. Trebalo mu je
ne to vi e od dvadeset dana da odsvira svoje koncerte i obljubi sve u ulici. Nije mi
bilo jasno kako su se s time sna le one koje ga nisu poput mene vidjele u njegovu
stanu u umi u Smerovi æu, niti im je itko napomenuo da su se neki patuljci namjerili
na na u staru ki-nodvoranu. Kako se, recimo, s patuljkom sna la Elvira? Sto je Meli
nda rekla Borni, s kime je provela noæ, a kako je baka Jau probudila svoje davno za
hrðale nagone? I kako je bilo Dunji kad je na posljetku vidjela vlastitu kæer s patu
ljkovom narukvicom? Znaèi li to da Kiki vi e nije nevina? I da joj je nevinost oduze
o patuljak? Je li Kiki silovana? Ili je poput svih nas u ivala?
Ti ina se spustila nad Vrapèanski odvojak i odjednom smo vodile neke banalne razgovo
re koji se ni izdaleka nisu ticali onoga to nas je muèilo.
Sve dok s tihom jezom nisam ustanovila da narukvica male Kiki nije zahrðala, nego
da je nosi veæ drugi ili treæi dan u nizu. Pa sad vi prevodite Barnesa! Ili pi ite ses
tri kako je na mali ivot u kvartu sasvim uredan i nezanimljiv! Odluèila sam ne to o to
me natuknuti Dunji, ma kud puklo. Èim sam spomenula Kikinu novu narukvicu, Dunju j
e obli-lo rumenilo.
Ulica nevjernih ena
»Ku i ti kurvi a? Spavao je s cijelom ulicom, ali omililo mu se mlado meso! Piletina!«
Dunjin je glas bio promukao od gnjeva. Zami ljeno sam zurila u biblioteku mladoga
kome a.
»Zar ne mo emo nikako za tititi malu Kiki? Ona je premlada da bi u ivala u seksu! I to j
o s patuljkom!« rekla sam.
»Da je samo èuje kako zadovoljno stenje!« rekla je Dunja. »To smeæe zna kako treba sa ena
A Kiki mu se omi-lila!«
Smuèilo mi se od toga to sam èula. Okrenula sam se prema njoj.
»Oprosti, ali kako to govori o vlastitoj kæeri?«
»A kako da govorim, kad je iz mojeg kreveta odmah pre ao u njezin! Mogla se i ona su
zdr ati!« govorila je Dunja, spu tajuæi pogled.
»Oèekuje od nje ono to nije uspjela cijela ulica? Mislim da nisi fer, Dunja!«
Dunji su se suze slijevale niz lice. Plaè i lepeza: vjeèni mehanizmi enskog skrivanja
.
»Znam! Ali ne mogu si pomoæi! Ne mogu vjerovati da je nakon noæi sa mnom od etao do nje!«
»A to da ka e Tila od koje je od etao k tebi? Ili Marija, nakon koje je od etao do mene,
i tako dalje! Pa daj shvati! Nema tu istinskih emocija!«
»Ali ja ga volim! Ja ga ba volim!«
»Ma zaboravi patuljka! Bolje je da pomogne Kiki.«
»Kako da joj pomognem kad se ona eli udati za njega! Idi u njezinu sobu! Vidjet æe da
se veæ spakirala.«
I zaista, kad sam pokucala na vrata male Kiki, unutra je veæ le ao otvoren samsonite
, u koji je trpala sadr aj iz svojih
ladica i ormara. Tko æe ti to nositi, pitala sam, tobo e znati eljno.
» ofer«, rekla je Kiki, kao iz topa. »U pet dolazi po mene!«
»Koji ofer?«
»Robertov! Idem k njemu u Smerovi æe«, obznanila je Kiki i pogledala me u oèi. U tom trenu
dirljivo me podsjetila na Tilu, svoju tetu. Zapravo, nije izgledala kao buduæa lj
epotica.
»Ali, Kiki... taj Robert nije iskren prema tebi! On æe se s tobom samo zabavljati, a
onda æe te ostaviti! Tako je bilo sa svima nama!«
»Ba me briga!« povikala je Kiki.
»Ali tek ti je trinaest godina!«
»Da, i?!? Juliji je bilo èetrnaest kad se zaljubila u Romea!«
»Robert definitivno nije Romeo!«
»Za mene jest! Pusti me da se pakiram«, rekla je Kiki i nastavila tresti stvari u ko
fer.
Od uljala sam se do Dunje. »Ti je, kao majka, ne smije pustiti u Smerovi æe!«
»A kako da je, molim te, zaustavim?« rekla mi je, nervozno zamahujuæi glaèalom po nekoj
plahti.
»Pa nekako je mora zaustaviti! Ona je jo dijete!«
Meðutim, kad se u pet popodne pred parkom parkirao veæ poznati auto, kad je iz njega
izi ao patuljasti taksist kojem je Kiki predala prete ak kofer, samo smo je nijemo
gledale kako sjeda na stra nje sjedalo. Krenuli su prema uglu Vrapèanskog odvojka, a
onda zastali pred Faraonovim vratima. Starac se srdaèno pozdravio sa oferom, nimal
o zaèuðen to u autu sjedi Kiki. Potom su skrenuli u Bolnièku ulicu.
Ulica nevjernih ena
»Faraon zna ofera«, mrmljala je Dunja. »Idem do njega!«
I dalje sam stajala kraj prozora kad je Dunja pretrèala cestu i na la se u Faraonovu
voænjaku. Nekoliko je minuta razgovarala s njime ozbiljna izraza na licu, da bi s
e vratila prilièno odobrovoljena u kuriju.
»Ka e Faraon da se ofer zove Tomica! I da se jednom, dok je Betika bila mlada, pojavi
o u Vrapèanskom odvojku. Da je poku ao nagovoriti Betiku da se vjenèa s Robertom u Sme
rovi æu, a Faraonu zauzvrat ponudio neko blago! Oèito Robert veæ dugo tra i mladu.«
»Ne ku im za to je Faraonu bilo drago vidjeti Tomicu«, rekla sam.
»Ka e da su se te veèeri napili vina patuljaka i da su od tada prijatelji. A to se Kiki
na odlaska tièe, da se ne brinemo, jer da Robert ionako nije nikad ni s jednom enom
izdr ao dulje od mjesec dana!«
»Ali tvoje æe dijete ivjeti u umi! Za to ne odemo po nju?«
»Ona je svojom voljom oti la, pa neka se svojom voljom i vrati«, rekla je Dunja. Jedva
sam èekala da cijelu prièu izlo im Mariji.
»Dunja nije normalna! Pa kakvi su uvjeti za Kiki tamo, u hrastovoj duplji? I zar æe
se dijete hraniti onom groznom juhom? Ionako je mr ava, razboljet æe se bude li pred
ugo s Robertom!« ljutila se Marija.
»Ali, to da radimo kad se Dunja pomirila s time!«
»Dunju bi trebalo prijaviti! I za gatanje i za nebrigu oko djeteta!«
»Pa ne mogu prijaviti prijateljicu«, pobunila sam se. Iskreno, zanimalo me hoæe li Rob
ert zaista uèiniti Kiki svo-
jom mladom, ili æe se i njezina narukvica pretvoriti u staro eljezo. Kako uopæe izgle
daju vjenèanja patuljaka? Mo da mu se Kiki tako dopala jer je sitnija od nas, ona sa
ma izgleda kao patuljèica. Onda sam se sjetila patuljèice koju je nedavno sanjala. N
ije li ona krojila Kikinu vjenèanicu? Nije li Robert, u krajnjem sluèaju, dobra part
ija?
»Kiki mi se javila s Robertova mobitela«, rekla mi je sutradan Dunja. »Ka e da im je kra
sno, da su se preselili u neki jo veæi hrast. I da su se zaruèili. I da se dobro hran
e, jelenjim gula em i sliènim specijalitetima.«
»Nisam znala da Robert ima mobitel«, rekla sam.
»Kako da ne! Sad mi je ostao upisan njegov broj, a Kiki je rekla da zovem kad hoæu.«
»Oprosti, to æe kad za koji dan poène kola? Reæi æe razrednici da se Kiki udaje?«
»Sredit æu ja to s razrednicom. Ona æe mi ionako doæi na gatanje.«
Bilo je vrijeme da napi em sestri podulje pismo o patuljcima, a nisam znala odakle
bih poèela. Dok sam surfala in-ternetom, za oko mi je zapela vijest o nekom suspe
ndiranom filipinskom sucu koji je tvrdio da mu pri dono enju presuda poma u patuljci
Armand, Luis i Angel. Sudac se zvao Florentino Floro. Zbog svoje suradnje s pat
uljcima, pisalo je u vje tici, ka njen je s 40 000 pezosa. to to znaèi? Da oni na Filip
inima takoðer sreæu patuljke, ali suci ne smiju suraðivati s njima? Te da Armand, Luis
i Angel imaju tretman nekih protuzakonitih stvorenja, ali nipo to likova iz bajke
? Ne bismo li i mi iz Vrapèanskog odvojka trebali platiti neku globu zbog bliske s
uradnje s patuljkom Robertom i njegovim prijateljem ( oferom) Tomicom? »Nastupilo je
raz-
Ulica nevjernih ena
dobije patuljaka«, pisala sam sestri, »premda mi jo nije jasno to to znaèi.« Poslijepodne
sam se bacila na prevoðenje. Naveèer, napravila sam pitu od sitnih zelenih jabuka ko
je su ovih dana popadale iz kro nje. Onda me posjetila Dunja.
»Osjeæam da se ne to dogaða s Kiki«, rekla je. »Trebalo bi otiæi u Smerovi æe.«
»Sada?« zaèudila sam se.
Kimnula je.
»Ne da mi se u umu po mrklu mraku!«
»Daj, molim te«, rekla je Dunja. »Moram vidjeti kako je Kiki!«
Rano si se sjetila, htjela sam joj reæi, ali sam utke krenula prema sestrinu tzving
u.
Mjesec je bio pun i trèkarao je za nama kao Dijana, bo ica lova. S tim sjajnim okom
Mjeseca iznad sebe parkirale smo se na rubu ume i izi le iz auta. Bio je sam poèetak
rujna i po zraku je veæ lebdjelo pramenje rane jeseni. Nije jo zahladilo, ne jo , ali
prva æe ki a ohladiti i zemlju i ljude i trebat æe nam sveti Mihael da nas ohrabri za
zimsko doba. O tome mi je prièala Dunja dok smo, praæene mjesecom i ba-terijskom la
mpicom u njezinim rukama tonule u umu. Bilo me strah, svaki mi se mahovinast kame
n èinio poput Rober-tove brade. Jo vi e nego Roberta, bojala sam se da iz mraka ne na
trèi vepar ili napola bijesan pas lutalica. Iz okolnih sela èuo se lave od kojeg sam
se je ila. Stigle smo do èistine na kojoj je bio kamenolom. Ondje je vladala neoèekiva
na gu va: cijelo dru tvo patuljaka sjedilo je sreðeno na stolièica-ma na kakvima ih je v
idjela Tila. Nekoliko ih je izvodilo koncert slièan onome koji sam èula kada mi se R
obert udvarao. Maleno postolje bilo je ukra eno ljubicama i afranima,
bez obzira na to to je njihovo doba godine davno pro lo. Na tom se postolju odjedno
m pojavila Kiki u dugoj bijeloj haljini, blijeda kao krpa. Do nje se na postolje
popeo Robert, u veèernjem odijelu, sa afranom u zapuèku. Bili su gotovo jednake visi
ne: kao da se Kiki, boraveæi kod patuljaka, jo malo smanjila. Jedan je patuljak, od
jeven poput sveæenika neke nama nepoznate religije (po svoj prilici, druid), ra irio
ruke èim je ugledao par. »Ali ja jo nisam spremna za udaju«, povikala je Kiki. »Ja jo ni
am dobila prvu menstruaci-ju!« Zaèuo se nezadovljan amor. »Tristo godina èekamo ovaj tren
utak i vi e ga ne mo emo odgaðati«, rekao je patu-ljak-druid. »Pa nisam ja kriva to je va
bert bio ivahan i to je okrenuo pola Stenjevca, a o drugim kvartovima da i ne govo
rim!« rekla je Kiki. Opet amor. Dunja me uhvatila za ruku. Onda se oglasio Robert.
»Mala Kiki, nemoj se bojati! Imat æe dovoljno vremena da odraste ! Èetiristo sedamnaest g
odina! Sada samo reci da pristaje biti moja ena! I to je sve!«
»Ali meni æe sutra poèeti kola! Ja ne elim ivjeti u umi!« zajecala je Kiki.
Dunja mi je ispustila ruku. Zatrèala se prema patuljcima, golema poput Gulivera.
»Dobro, to je s vama, patuljci?« povikala je. »Vidite da se Kiki ne eli udati! Odakle va
m pravo da je prisiljavate?«
»Dobra veèer, gospoðo Dunja«, rekao je Robert, nagla u-juæi gospoðo. »Ili, da vas zovem maj
»Nije me briga kako æe me zvati. Ali moja kæi ovog trena ide sa mnom doma!«
Robert se naklonio.
Ulica nevjernih ena
»Kako elite, gospoðo! Nismo mi nikakvi otmièari! Kiki je, kao to znate, svojevoljno oti l
s nama!«
»Pustite je na miru! Vidite da mi je dijete pozelenjelo!«
Zaista, Kikina riða kosa postala je zelena, poput kose dis-co-Barbika iz duæana u Bo
lnièkoj.
»Kiki«, zazvala je Dunja, na to se curica spustila s postolja i nespretnim koracima k
renula prema nama.
Poèele smo trèati kao lude, uvjerene da æe patuljci juriti za nama u svojim kolima koj
e vuku koze, ali nije se èulo ba ni ta. Izronile smo u vedru noæ, obasjanu mjeseèinom i s
jele u auto. Na povratku kroz Samobor skrenule smo u kavanu Livadiæ gdje je svaka
pojela po dvije krem nite, a frizura male Kiki izazvala je podsmijehe, »jer izgleda
tako neprirodno«, komentirale su dvije (malo)graðanke. Prije ponoæi bile smo u Vrapèansk
om odvojku, tako da su i Marija i Faraon vidjeli zelenokosu uplakanu Kiki kako i
zlazi iz auta, a Dunju kako vuèe njezin prete ak kofer. Nakon Marijine, i Kikina je
era bivanja u umi neslavno zavr ila. Mo da bi krajnje vrijeme bilo da se malo okrenem
o gradu i civilizaciji, napisala sam sestri, da Kiki poène izlaziti po kafiæima i kl
ubovima, umjesto da siroto dijete sanja èudne snove, ima vizije, a sada je za dlak
u izbjegla vjenèanje s patuljkom. to bi na to rekli oni iz psihijatrijske bolnice V
rapèe? Bojim se da bi nam svima slijedilo jedno dulje promatranje, ili makar 40 00
0 pe-zosa kazne, ba kao nesretnom sucu s Filipina.
I ba kad sam sestri poslala mail, èula sam nekakvo u kanje u vrtu. Pomalo upla ena, ali
i ljutita to su nas ti patuljci tako opsjeli, pogledala sam kroz prozor. S obziro
m na to da su nosili fenjer, vidjela sam ih savr eno jasno: Ljutko i Uèo iz Danielin
a vrta noæas su se doselili u moj. Njihova
mala lica izgledala su poput zlih nacerenih maski. Bez obzira na to to su bili od
plastike (kupljeni nekoæ davno u Nami, a sada se takvi slièni prodaju u Bauhausu za
male pare) izgledali su opasno. I ne samo su se doselili k meni, nego su upravo
gulili jednu od uliènih maèaka koju su oèito muèki ubili. Prizor je izgledao poput neke
jezive Govine skice, dva patuljka i maèji le . Gledala sam ih s rukom na ustima, do
k se u meni kome ao silan nagon za povraæanjem. Sirota maèka podsjeæala me na oguljena z
eca kakav je jednom visio u na oj ostavi. Kako to da nisam èula nikakvu dreku i jadi
kova-nje? I otkad se patuljci hrane maèkama? Sve su to bila pitanja bez odgovora,
koja su mi priskrbila jo jednu nesanicu i tjeskobno i èekivanje sunca. Oguljeni maèji l
e èekao me u vrtu, ali ja sam ga pokopala u velikom miru, svjesna da patuljci sve o
vo izvode ne bismo li mi histerizirale. A mi ba za inat njima moramo saèuvati ivce i
ne padati u nekakva stanja, mislila sam. Iste noæi otrovan je Bornin i Melindin p
as, simpatièan ha ki, divnih modrih oèiju, koji je iz daljine podsjeæao na vuka. Ubijeno
je i nekoliko kuænih ljubimaca-za-moraca, to se u povijesti ulice nije dogodilo. M
islim, tko bi ubio sirotog zamorca dok vrti svoj kotaèiæ? Bez dlakavih ivotinjica ost
ale su gospoða Figenvald, Ivana Karloviæ, a za-morac Anjinih blizanaca obje en je u ku
tu djeèje sobe, zbog èega je mali Vladimir poèeo mucati. Kad sam od etala do Danielina d
vori ta, vidjela sam Uèu i Ljutka kako mirno stoje, svaki na svojem rubu travnjaka.
Ne to je trebalo uèiniti. Pozvonila sam zubarici, koja mi je otvorila u bijeloj kuti
i s maketom kutnjaka u ruci. Rekla sam joj da su noæas divljali njezini patuljci,
na to se nije zgranula, jer i sama je pro la seksualnu inicijaciju s Robertom. Ne
vjerujem da se Daniela
I
Ulica nevjernih ena
previ e zamarala tom anegdotom, koju si je vjerojatno protumaèila kao fantaziju osam
ljene ene. Ni sada nije razmi ljala o vlastitim vrtnim patuljcima, nego me pitala to
da radi s njima. Predlo ila sam joj da ih gospodin Antoliæ pre-pili motornom pilom.
Razletjeli su se u tisuæe komadiæa, a u zraku se èuo neki cijuk, rezanje, mrmljanje.
Potom smo pra inu i komadiæe zakopali pod zemlju, ne razgovarajuæi o tome. Pet minuta
nakon akcije, Daniela je veæ plombirala zub nekoj eni iz Mladica, koja blage veze n
ije imala o na oj muci s patuljcima. Naravno da ta intervencija nije dovela ni do
kakva olak anja. Naravno da se Robert osvetio za Uèu i Ljutka: dok je iste noæi padala
gusta ki a nakon koje vi e neæe zatopliti do iduæeg svibnja, netko je bolesnoj Jasni Ba
uk oteo lijekove koji su je odr avali na ivotu, a koje joj je prijateljica nabavlja
la iz Slovenije. ena je bila u oku kad je, probudiv i se iz svojeg plitkog bolesnièkog
sna, posegnula za kutijicom koje, meðutim, nije bilo. Bolovi su joj se odmah pojaèa
li, jer bila je subota i do novih lijekova trebalo je èekati bar do ponedjeljka. D
unja joj je donijela svoj domaæi èaj, jer ona je s vremenom uzgojila gredicu ljekovi
tih biljaka po uzoru na srednjovjekovne, ali bolest Jasne Bauk previ e je uznapred
ovala da bi joj Dunjin napitak pomogao. Jadna je ena stenjala u neèemu to je nalikov
alo na preuranjenu agoniju. Zahvaljujuæi lijeku iz Slovenije jo je neki dan dr ala sa
t engleskog Anjinim blizancima. Sada nije mogla ni ustati iz kreveta. Znali smo
da je bolest u terminalnoj fazi i da su Jasnini dani odbrojeni, ali nekako nismo
bili spremni na to da umre ba ovih dana, kad se ljeto preobra ava u jesen, a po kr
o njama zriju debele ljive. Jasna Bauk voljela je ljive! (Anja smokve, Tila tre nje, m
ala Kiki marelice, ja ja-
gode, a ti tigode...) Pogotovu nismo bili spremni da æe istog popodneva, po to æe neko
vrijeme smireno gledati kroz malen prozor svoje spavaæe sobe, di uæi mirno, Jasna Bau
k umrijeti. »Umrla je!« èula sam Tilu koja je posljednja sjedila uz bolesnicu. »Umrla je
Jasna Bauk! Za to su krivi ti prokletnici koji su joj oteli lijekove! Idemo u S
merovi æe! Zapalit æemo im umu!«
»Smiri se«, rekla sam. »S njima se ne isplati ratovati! Treba im dati kljuè od kina i go
tovo!«
»Aha! Sada im eli dati taj jebeni kljuè! A prije si se bunila!«
»To sad nije bitno! Neka sjede u kinu, ako ba ele, a nas neka puste na miru.«
Samo, odakle nam kljuè?
Predveèer sam s Dunjom od etala iza pruge, u srce starog Stenjevca, te smo se malo m
otale oko kina. Bilo je zakljuèano, a izlozi u kojima su nekoæ visjeli kinoplakati b
ili su pedantno razbijeni, tako da ni jedan nije bio èitav. Koliko smo znale, u ki
nodvorani se jednom u tjednu sastajala neka sekta, Jehovini svjedoci ili to slièno,
te bismo zapravo trebali njih saèekati. Ali nama je kljuè trebao sada! U le smo u ru- e
vnu kuæicu kraj kinodvorane u èijem je prizemlju nekoæ bio salon za igre, gdje smo Mar
ija i ja hodoèastile zbog flipera, a sada su tu bile samo hrpe smeæa, odbaèene noge st
olova te pocrnjele ploèe flipera s izlizanim slièicama svemirskih junaka i èudovi ta. Za
gledala sam se u zidove kinodvorane kroz niske prozore biv eg salona. Moj ivot veæ je
toliko dugo trajao da su mi se neki njegovi dijelovi èinili poput starih filmova
koje sam davno gledala. Marija se odjednom sa-gnula: »Gle, kljuè!« rekla je i pokazala
mi siæu an predmet.
Ulica nevjernih ena
»Pa to je kljuè neèijeg kasliæa, to æe ti on!« rekla sam malo-du no. »Ne, to je kljuè kino
ekla je i izi la iz kuæice. »To je na kljuè! Gledaj!« Pri la je dvostrukim vratima kina i
nula kljuè u kljuèanicu. Èulo se klik, i vrata su se otvorila. Zavirila sam u polumraènu
dvoranu, punu pohabanih stolaca s kojih se gulio skaj. Ondje gdje je nekoæ bilo k
inoplatno koje mi se èinilo golemim, sada su bili neki ru ni, crvenkasti zastori. Ka
d sam zavirila iza njih, ugledala sam posivjeli zid s krugovima vlage. Koliko sa
m samo crtica i porniæa ovdje gledala! U staro kino nisam za la dvadesetak godina, o
d onog trena kad sam otkrila gradska, ugodnija i mnogo veæa kina. Dunja je sjela u
prvi red i zagledala se u zastor.
»Ne razumijem!« rekla sam. »Kako je moguæe da taj kljuè otvara vrata kina?«
»Otvara ih zato to nam ba takav treba. On se stvorio iz na e potrebe!«
»Zvuèi potpuno nemoguæe!«
»Za to? To je slièno mehanizmu zaljubljenosti! Kad je èovjek previ e osamljen, prvu budalu
koja na trèi pretvori u svojeg princa iz bajke! I to funkcionira makar privremeno
! Tako i s tim kljuèem. Otkljuèavat æe kinodvoranu do daljnjega!« Potom je zapjevu ila me
odiju iz Snjeguljice, koja zasvira u trenutku kad je princ odvodi u svoj dvorac.
Toliko smo puta gledale taj crtiæ da smo sve znale tu pjesmicu koja nam je tjeral
a suze na oèi. Hoæe li nas itko voljeti kao Snje-guljicu taj princ, pitale smo se. I
ako hoæe, kada æe se to dogoditi? Prije esnaestog roðendana, ili kada veæ budemo stare b
abe? Bojim se da ni jedna od nas nije upoznala takvu ljubav: ali zato imamo blis
ke susrete s patuljcima. Mo da na-
kon patuljaka dolaze prinèevi! Zami ljala sam kako bi izgledala uma u Smerovi æu kad bi s
e u njoj odjednom naselili melankolièni zlatokosi prinèevi u potrazi za svojim mlade
nkama. Zlatokosi prinèevi, a meðu njima pokoji garave kose, toliko tamne da se na sv
jetlu èini tamnomodrom. Najru niji meðu njima kopija je Joaqina Phoenixa. Bila je to d
jetinja sanjarija koju se nikad ne bih usudila povjeriti Dunji koja je upravo us
tala sa stolice i rekla mi da nemamo vi e to tra iti u toj dvorani. Zakljuèale smo vrat
a, kljuè je Dunja gurnula u d ep traperica te smo po urile do Vrapèanskog odvoj-ka. Spus
tile smo glave dok smo prolazile kraj kuæe Jasne Bauk. Noæas se ni jedna od nas neæe u
suditi sjesti do nje i dotaknuti joj ruku, kao da je mrtvac netko posebno opasan
. Cijelu æe noæ neki pas iz susjedne ulice lajati i cviljeti, cvilje-ti tako da æe nam
se srca parati, a pred jutro æe zavladati ti ina.
Mala Kiki, koja u sluèaju Jasne Bauk nije imala nikakvu viziju ene u crnom sa srpom
kako lebdi nad livadom izmeðu Vrapèanskog odvojka i Trstenjakove ulice, prva je oti l
a do Jasnine kuæe i prva razglasila da trupla vi e nema. Kuda li se djenula, pitale
smo se, nelagodno se ogledavajuæi po kuæi punoj ud benika na engleskom i njemaèkom. Na k
uhinjskom stolu bila je alica s malo kave na dnu. Na peæi je bila malena d ezva. Je l
i Jasna tajanstveno o ivjela, pa nekamo od etala, mo da do duæana, ili do frizeraja, èudeæi
se svojoj izmuèenoj faci u zrcalu? Ili je, poput Djevice Marije, uskrsnula tijelom
i du om (a ovo je ipak upa Uznesenja Bla ene Djevice), te je uzdignuta na nebo, bez
obzira na to to je za ivota toliko grije ila? Uostalom, nije li oprost grijeha najsl
aði obièaj u raju, gdje ti priðe neki anðeo i ka e kako
Ulica nevjernih ena
je sve u redu, kako nema veze to si grije ila? O, jadna Jasna Bauk, mora da bi se o
zarila od sreæe kad bi joj anðeo rekao da se Bog ne ljuti to je tako dugo ivjela s dvo
jicom mu karaca, sve do one jezive noæi u kojoj je mu popizdio? O, jadna Jasna Bauk,
kolike je godine potom provela sama, ispa tajuæi u ti ini svoje krive procjene, prijes
tupa i pohotne naravi? Nije li zaslu ila da uskrsne duhom i tijelom? Ako ni ta, bar
joj nema toviti upnik neæe kaditi nad otvorenim grobom i monotonim glasom èitati iz Bib
lije. A i to je ne to: uskrsnuæe da bi se izbjegla dosadna prigradska ceremonija. U
sobi u kojoj je umrla Jasna Bauk vladao je mir, prozor je bio napola otvoren, do
voljno da netko mo e kroz njega mu-gnuti. Bilo bi dobro kad bi mrtvac mogao birati:
da bude pokopan, ili da nemiran nastavi lutati svijetom. Smireni mrtvaci, koji
su dobili oprost grijehova, izaberu lijepu grobnicu na Mirogoju i udoban lijes.
Nemirni mrtvaci zavjetuju se Mjesecu i postanu njegova vojska. Nastavljaju ivjeti
u moèvarama, po kojima klize u zelenkastim èamcima. Noæu se mièu, a danju ukopavaju u b
lato. Zami ljala sam neku takvu prièu koju bih mogla napisati, ali kako da pi em prièe k
ad moram prevoditi? Ono malo novca to mi je ostavila sestra ba se istopilo i u d epu
sam prevrtala zadnjih pedeset kuna. Ako mi Celeber ne plati neki avans za Barne
sa, moja æe situacija postati vrlo nezavidna. A plaæanje avansa iznimno je rijedak o
bièaj meðu nakladnicima. Tu i tamo nekog se da nagovoriti, ali obièno plate po predaji
prijevoda, i to mjesecima poslije. Do tada æu i ja ivjeti na obalama moèvare i za-kl
injati se Mjesecu! Nisam ni zamijetila da mi se Tila pojavila iza leða, prestravlj
ena lica. »Gledaj! Prst!« pro aptala je.
»Kakav prst«, apnula sam, namjerno gledajuæi Tilu, a ne
krevet koji mi je pokazivala.
»Na jastuku, pa nisi slijepa!«
Nerado sam okrenula glavu prema jastuku Jasne Bauk. Zaista, tamo je le ao albaster
no bijeli prst, nokta nalakirana blijedim lakom. Bilo ga je te ko zamijetiti, jer
jedva se isticao na bijeloj jastuènici. Bio je to prstenjak Jasne Bauk, na kojem j
e i dalje bio vjenèani prsten. Sada su veæ i Dunja, Daniela, Melinda i Marija nahrup
ile u sobu, a za njima mala Kiki. Instinktivno su se uhvatile za ruke, te se èinil
o da æe zaplesati kolo oko kreveta. Marija je poèela cviljeti poput bolesne ivotinje.
»Dobro to je prst«, rekla sam, to sam mirnije mogla. »Neæe nas pojesti! Treba ga stavit
u kutiju i zakopati!«
»Najprije smo zakapale na e pse i maèke, a sada jo i prste!« rekla je Melinda. »Mo da bi i
trebalo nekoga nazvati!«
»Koga? Gradonaèelnika? Hitnu? Bolnicu Vrapèe?« pitala sam. »Dunja i ja imamo kljuè kina! Da
as æemo im ga predati, pa æe se smiriti!«
» ivi bili pa vidjeli«, rekla je Marija. »Mislim da tu jo neæe biti mira! Kad se samo sjet
m da u Bauhausu mo e kupiti plastiènog patuljka za dvadeset kuna! Zamisli da te hrpe
patuljaka o ive! Kao da ih mnogi i dalje ne dr e u vrtu!«
»Mislim da nema smisla da navalimo na Bauhaus i prepi-limo sve patuljke! Uèinimo li
to, ne gine nam ludnica svima. A to oni ba i ele!« rekla sam.
»A da odemo na neko promatranje?« pitala je Melinda. »Mo da je ovo ipak neka kolektivna
histerija!«
Ulica nevjernih ena
» to god da je«, rekla sam, »sumnjam da æe nam promatranje pomoæi! Radije spavam u svojem k
evetu nego u lud-nièkom.«
»Okej, onda se ti pobrini za taj prst!« rekla je Melinda. Èim je to izgovorila, sve su
izi le iz sobe. Kao da su se u sebi slo ile da ja najbolje znam kako se treba pona at
i s odrezanim prstima. Pribli ila sam se stoliæu Jasne Bauk na kojem je bilo ne to koz
metike, jeftine, uglavnom kupljene u gajniè-kom DM-u, njezina èetka za kosu kojom mo
ra da se jo èetkala i svoje posljednje veèeri (imala je divnu kosu kojoj ke-moterapij
e nisu nimalo na kodile, jer ona se jednostavno nije htjela rastati od te pepeljas
te ume na glavi), a kad sam otvorila ladicu sekretera, u njoj je bila samo jedna
stara fotografija. Na njoj je bila Jasna Bauk s mu em ili ljubavnikom (nisam pozna
vala ni jednog ni drugog, jer kad se doselila ovamo, veæ je bila sama), oni im èovjeko
m duge brade koji me prokleto podsjetio na Roberta, premda nije bio patuljak. Kr
aj kreveta su bile knjige koje je Jasna èitala prije spavanja: njezin Kundera i nj
ezina Marguerite Yourcenar i nekakva kuverta u kojoj je bila pozivnica na promoc
iju u Novinarskom domu na koju se oèito nije odazvala. Naglo sam uhvatila hladni p
rst i gurnula ga u kuvertu. Uèinila sam to kao da hvatam mrtvog kukca, mirkajuæi od g
aðenja, a po to sam ga pohranila, sjela sam na pod zadihana, kao nakon te kog rada. Iz
i la sam kroz prozor u vrt i tamo djeèjom lopaticom, koja mora da je pripadala Anjin
im blizancima, napravila omanju rupu u zemlji. Vratila sam se po kuvertu i ubaci
la je u netom iskopanu raku. Potom sam na vrh postavila divlju ru u iz Jasnina vrt
a. I sprovod je bio gotov. Zapravo, nije
n .....^
bilo stra no. Neki nas dogaðaji pla e samo zato to nismo navikli na njih.
Kad sam se vratila u Jasninu kuhinju, zatekla sam cure kako piju kavu, bljeðe od J
asnina prsta. Sjela sam do Melin-de, namjerno, da je pitam za neki avans za Amel
ie Not-homb, ali èinila mi se toliko prestravljenom da sam pitanje za mene va no odg
odila za neko neodreðeno poslije. Tila je ne to promrmljala kako joj danas dolazi deèk
o te kako se ne bi predugo zadr avala, a potom su sve ustale i pobjegle glavom bez
obzira.
I zaista, Tilin deèko, onaj Tobey Maguire iz Po tanske banke, pojavio se u nekom svo
jem autiæu u Vrapèanskom odvojku, valjda prvi put otkad hodaju. Vidjela sam njegova
pognuta ramena i veæ prorijeðenu kosu na zatiljku dok je napredovao prema kuriji i s
tjeskobom pomislila kako æe mo da zaprositi Tilu i doseliti se iz grada ovamo, a po
misa-o da æu svakog jutra gledati njegove naoèale prilièno me rastu ila. Tila je mo da ru n
, ali ru noæa kao i ljepota plijeni, dok je Tobey dosadan i mora da miri e na novèanice
koje prebrojava. Tilu je nemoguæe zaboraviti, a Tobevja se èovjek ne sjeti dok ga ne
vidi. Jednom-dvaput sam ih srela zajedno u gradu i svaki put mi je bilo ao Tile,
bez obzira to sam veæ godinama sama i to sam dobar dio kasnih dvadesetih provela da
me nitko nije pomazio po kosi ili pomilovao po leðima. Po to se Tobvjev auto nije m
icao cijelo popodne iz ulice, pozvala sam Dunju k sebi. Spremno se odazvala. Rek
la mi je da je Tobey zapravo do ao k njima jer htio je da mu Dunja gata, ne to u vez
i s poslom, no ona nije znala precizno odgovoriti na pitanja o karijeri, pa su s
e zamalo posvaðali i da ga Tila nije odvukla u svoju sobu, pale bi i te ke ri-
Ulica nevjernih ena
jeèi. U Tilinoj pak se sobi Tobey zgranuo kad je vidio siæu ni namje taj (stolice, stoliæ,
fenjerèiæ i crnu cipelicu) te je povi enim glasom pitao Tilu ne skriva li ona neko sv
oje dijete od njega, ili to joj, pobogu, taj mali namje taj znaèi? Tila mu je na to o
dgovorila da je sitnice kupila na sajmu na Britancu, a pripadale su neèijem djedu
patuljku. »Nisam èuo da se na Britancu prodaju patuljaste stvari«, rekao je sumnjièavo T
obey, ali Tila se nije dala zbuniti. »Pogledaj kako je to slatko«, ponavljala je, sv
e dok se Tobey nije primirio. Dunja i Kiki veæ su se zamalo odlijepile od vrata ka
d je opet poèeo vikati: sada mu se prièinilo da na prozoru vidi nekog èovjeèuljka, koji
mu se nacerio kad su im se pogledi sreli, a potom potrèao niz park. »Koji je ovo kur
ac«, vikao je Tobey. »Vidio sam Cvilidretu!«
»Daj, ne pili!« rekla je Tila. »Samo ti se uèinilo! Zbog tog malog namje taja!«
»Nisam ba tako blesav! Tu je neki patuljak, pièka mu materina! Skriva od mene patuljka
!«
»Ba nemam pametnijeg posla, nego skrivati patuljke.«
Onda je zavladala ti ina, valjda su se ljubili, a Tila mu je zavukla ruku u hlaèe gd
je se skrivao njegov mali, mekani, prepla eni penis, a Dunja i Kiki od uljale su se
u dnevnu sobu.
» to misli , hoæe li Toby zaprositi Tilu?« pitala sam.
»Mo da hoæe«, rekla je Dunja. »Mislim da je dosta voli.«
»U as«, povikala sam. »Stra no!«
» to je s tobom«, èudila se Dunja. »Pa nije on tako lo !«
Nisam odgovorila. Ponudila sam Dunju domaæim kruhom i marmeladom, a ona mi je, nje n
o me gledajuæi, tutnu-la sto kuna u d ep. Znala je veæ da peèem domaæi kruh kad
mi je voda do grla. Nije ba ugodan osjeæaj ostati na jednoj jedinoj novèanici u ovom
svijetu punom dugova i raèuna. Sjedile smo u kuhinji, jer vani je zahladnjelo kad
mi je Dunja najavila da bismo noæas trebale otiæi u Smerovi æe s kljuèem.
»Molim te, ne noæas!« za vapila sam. »Treba mi malo sna i malo odmora od patuljaka!«
»Misli da æe ti dopustiti da se odmara ?« pitala me Dunja.
»Pa, moraju! Jednostavno, ne mogu noæas u umu! Previ e mi je Smerovi æa i svega!«
»Okej«, rekla je Dunja. »Ali sutra mi nemoj reæi da te Ro-bert opet silovao.«
»Neæu, neæu, premda ne bih imala ni ta protiv«, rekla sam, tek napola u ali. Dunja je oti
od mene èim je Tobey-jev auto nestao prema gradu. Nije zaprosio Tilu. Mo da i neæe. Bi
la sam zahvalna patuljku to se ukazao na prozoru.
Nekoliko dana ni ta se nije dogaðalo: svako popodne Dunja bi me zamolila da odemo u u
mu, a ja bih odbila. Osjeæala sam se previ e iscrpljenom za jo jedan susret s Ro-bert
om. Bijeli Jasnin prst kao da me neprekidno tupkao po sljepooèici. Trebalo mi je n
e to normalnije, ne to podno lji-vije od nemoguæih dana koji su zaredali. Bacila sam se
na prevoðenje, dogovorila sam avans s Celeberom, i to cijelih tisuæu i petsto kuna,
jer Barnesova je knjiga bila debela, a èak mi je i Melinda ne to uplatila na iroraèun z
a Amelie Not-homb koju jo nisam ni primirisala. ivjela sam na socijalnoj pomoæi siro
ma nih domaæih nakladnika, ali nisam se stigla zbog toga deprimirati: radije sam oti l
a u kupnju u King Cross, prvu u dugo vremena. Veæ sam mislila da æu kosu
Ulica nevjernih ena
prati kamilièinim cvijetom, a zube trljati solju! Sjeæam se, ni Jasna Bauk nije ivjel
a bolje od mene sa svojom prolupalom kolom stranih jezika koju su pohaðali samo Anj
ini blizanci. Mislim da joj je Anja plaæala kao da joj Jasna koluje desetero djece,
a davala joj je i odjeæu koju vi e nije nosila i velike darove za Bo iæ i roðendan. Da ni
je bilo Anje, ne znam to bi bilo s Jasnom, pogotovu kad su joj zatrebali skupi li
jekovi. Sve je te tro kove Anja preuzela na sebe, bez pogovora, brinuæi se za Jasnu
kao da joj je sestra. Zato me pomalo zaèudila ravnodu nost s kojom je prihvatila nje
zinu smrt: mo da se umorila od silna pomaganja? Mo da èovjek ne mo e biti vjeèito dare ljiv
veæ negdje u sebi nestrpljivo èeka kada æe sav svoj novac spremiti u svoj novèanik, ma
kako debeo on bio? Svakako, glupa Ivana Karloviæ s broja 40, ena bez identiteta, ka
ko smo je zvali, s kojom sam bila prisiljena popiti kavu u King Crossu, otkrila
mi je da je one noæi kad je nestala mrtva Jasna Bauk u gostima kod lesa bila Anja.
»Stajala sam na prozoru«, prièala mi je Ivana, »i gledala mjesec...« (Ma, daj, Ivana! Ti
nikad ne gleda mjesec! Valjda si lakirala nokte na prozoru, ili laprdala na mobit
el s nekom podjednako glupom frendicom!)
»Slu a me«, pitala me Ivana, sumnjièavo me gledajuæi.
»Da, da, svakako«, rekla sam.
»Eh, da, Anja ti je oti la preko, k njoj i nosila je nekakvo cvijeæe sa sobom! Nisam j
oj vidjela facu, ali èinilo mi se da je mrcala. Sekundu-dvije poslije, vidjela sam
je kako je izjurila s cvijeæem iz kuæe (bili su to bijeli ljiljani!) i potrèala prema
svojoj kuæi!«
»Zanimljivo«, rekla sam nezainteresirano.
»Valjda se prepala mrtvaca.«
»Mrtvaca ili neèeg drugog!« rekla je Ivana i zakolutala oèima. »Mislim, pa ta je mrtva e
nestala!« Na to je pripalila slim-cigaretu. »Ne to ju je odnijelo! A Anja je vidjela t
o ne to! Ku i !«
Sad æe me jo i Karloviæka pouèavati to se dogodilo!
»Gledaj, ne to se sigurno dogodilo èim Jasne Bauk sutra vi e nije bilo! Ali opæi je konsen
zus da o tome neæemo razgovarati, jer ne znam tko bi nas shvatio ozbiljno! A ne eli
mo doæi svi zajedno u neku knjigu èudesa, èega li. Zato cijenim Anju to nikome nije prièa
la o onome to je vidjela te noæi! A ti zaboravi da si vidjela Anju! Mo e?« Ivana je mah
-nula glavom, prebaciv i pritom svoju plavu grivu s lijevoga na desno rame. Smatra
la je sebe struènjakinjom za modu, premda ni o èemu pojma nije imala. Nekim èudom, dog
u-slala je do nekog posla modne urednice, to njezinu kvocijentu inteligencije nim
alo nije pomoglo. Dapaèe.
»Èuj, moram iæi«, rekla sam, imam posla. Pogledala me kao da sam pala s Marsa. Ivana je
mene smatrala nekom sje-novitom pojavom koja samo sjedi doma, a prevoðenje nije do i
vljavala nekim poslom. A za to me ba bilo briga! Èim sam u la u auto nazvala sam Anju
, koja mi se zaèudo javila, bez obzira to je jo bila na poslu. Zamolila sam je da se
vidimo èim se vrati, bar nakratko. Nerado je pristala, kao da je znala to æu je pita
ti.
» to se dogaðalo one noæi kod Jasne Bauk«, pitala sam je èim mi je u la u kuæu.
»Vidjela si se s njime! On ti je to rekao!«
»Koji on?« èudila sam se.
»Pa, Robert! Kad sam se u uljala Jasni, ona je le ala na postelji gola, a on je le ao na
njoj, odvratni nekrofil! to mu
Ulica nevjernih ena
nije dosta da ju je pokarao dok je bila iva! to on nema nikakva po tovanja?« vikala je
Anja.
»Robert je spavao s Jasnom po to je umrla?« pitala sam.
»Pa, da, kreten!«
Znaèi, Robert joj je otpilio prst, pomislila sam, tko zna koje svoje potrebe!
»Moramo iæi u Smerovi æe«, promrmljala sam. »S kljuèem.«
Pozvala sam Dunju i rekla joj da bi najbolje bilo da nas nekoliko iz Vrapèanskog o
dvojka ode u kraljevstvo patuljaka. Ipak smo veæe od njih i jaèe. eludac mi se okreta
o pri pomisli na Roberta kako spava s mrtvom Jasnom. Sirota ena! I ja bih potom p
objegla s vlastita odra. Osim Anje, Dunje, Tile i male Kiki, stigle su jo i Marij
a, Melinda i Daniela. Nije bilo anse da se sve utrpamo u sestrin tivingo, te smo
se podijelile. Jest da jo nije bio pravi datum Miholje ali zvijezde su veæ padale s
neba, a to prema legendi èini arhan-ðeo Mihael, hrabreæi tako ljude pred nadolazeæim mr
aènim dobom godine. eljezo iz palih zvijezda prelazi u ljudsku krv i èini je krepkijo
m: dok smo se kotrljale starom Samoborskom, palo je barem pet zvijezda. Vozila s
am Dunju, Tilu i Kiki, premda mi nije bilo drago to Kiki ide s nama. Ona je dovol
jno boravila u toj umi da bi se u nju trebala vraæati. Zanimalo me to æe Anja, Melinda
, Daniela i Tila reæi kad vide stari kamenolom, te kad se naðu oèi u oèi s Robertom i dr
ugim patuljcima. Dodu e, sve smo mi spavale s Robertom, no ni jedna si od nas nije
priznala da Robert postoji. Dragi moj Julian Barnes, kada bi ti znao koliko bih
te sada radije prevodila nego da se kroz noæ padajuæih zvijezda vozim prema umi!
Parkirale smo meðu najbli im stablima i pustile aute da na miru pasu. U mraku su se
zaista èinili poput konja. Upalile smo baterijske lampice i krenule kroz mokru tra
vu. Bio je sedmi rujna i ljeto se povuklo: bez obzira na pjesmu cvr-èaka u daljini
, zrak je bio hladan i vla an, kao da hodamo kroz ki ni oblak. One od nas koje nisu
navukle èarape i obule cipele s debljim potplatima sada su hodale na prstima, u st
rahu od upale mjehura. Izgledale smo poput kakvih zabrinutih, otrije njenih bahatn
ica, koje su na svaki su anj zadrhtale. Vrijeme ena koje divljaju po umi ostalo je d
avno iza nas, sada se ene uljaju oko drveæa i premiru od straha nad onim to æe vidjeti.
Koliko sam samo puta prolazila meðu ovim stablima, pitala sam se. Jo od onog prvog
izleta s Marijom, svaki mi je odlazak prema Samoboru bio pomalo muèan. Kad smo st
igle do kamenoloma, tamo nije bilo nièega, ni bagera. Premda su kro nje jo bile guste
, put nam je bio posut li æem. »Kiki!« viknula je Dunja. »Gdje je Kiki?« Poèele smo mahati
erijskim lampama, ali Kiki se niotkuda nije pojavila.
»Ovo je kao u Deset malih crnaca«, poku ala se na aliti Anja. »Sada æemo jedna za drugom ne
tajati.«
»Mo da smo trebale povesti nekog mu karca«, promrlja-la je Tila.
(Da, Tobevja Maguirea, pomislila sam u sebi.)
Dunja je hodala kao izbezumljena oko stabala i zavirivala u grmlje.
»Ne opet!« èuli smo je kako govori.
»Mama«, odjednom se javila Kiki jasnim glasom, »gle koga sam srela!«
Ulica nevjernih ena
Ni e na stazici osvijetlile smo Kiki sa enom koju u prvi tren nismo prepoznale. Bil
a je to Jasna Bauk u dugoj, bijeloj haljini, s br ljanom u kosi.
»Kiki!« vrisnula je Dunja. »Doði k meni!«
»Ma ne treba se bojati, to je Jasna!«
»Ali Jasna je, pobogu, MRTVA«, rekla je Dunja i od oèaja zavukla obje ruke u kosu. »Isus
e, ja æu poludjeti, poludjeti.«
Kao u noænim morama u kojima se sudionici ne mogu pomaknuti s mjesta (te lagano to
nu u ivo blato, pijesak ili moèvaru) i mi smo sve stajale poput vo tanih figura te su
nam se samo ruke s baterijama micale.
»Ali ona nije umrla, kunem ti se! Robert ju je izlijeèio! On joj je dao lijek!«
»Da, da, lijek u obliku njegova kurca«, rekla je Anja zlobno. »Robert ju je silovao ka
d je veæ bila mrtva, ja sam to na svoje oèi vidjela«.
Na to se oglasila Jasna Bauk, koju smo do tada do ivljavali kao veliku lutku u vje
nèanici kakve i danas znaju sjediti po prigradskim braènim krevetima.
»Nije me silovao, nego je vodio ljubav sa mnom i tako me o ivio!« rekla je mirno. »Svojo
m me ljubavi o ivio!«
»I princ poljupcem o ivi Snjeguljicu«, rekla je sirota Da-niela, koja je danas drhtavi
m rukama porezala usnu bijesnom pacijentu koji æe je tu iti.
»A za to ti je onda odrezao prst?« i dalje se ljutila Anja.
»Ne to sam morala ostaviti na onome svijetu!« rekla je Jasna. »Ipak sam neko vrijeme le al
a mrtva! Prst je neka vrsta krvarine«, dodala je i podigla lijevu ruku. S èetiri prs
ta, ruka joj je izgledala poput apice. Sirota Jasna Bauk! Ni iva ni mrtva, meðu patu
ljcima.
»Ne brini se«, rekla mi je, jer sad je, poput Roberta, èitala misli. »Bolje mi je ovdje
nego ondje! Ionako mi je propala kola stranih jezika, valjda zbog tog mojeg blesa
vog prezimena.«
»Mogla si ga promijeniti«, rekla je Anja.
» ao mi je«, rekla je Jasna. »Ali se blizanci mogu igrati u mojoj kuæi! Ona je sad va a, sv
dok mu ne dozna.«
»A to da dozna«, zdvojno se oglasila Anja. »Da si oti la s patuljcima?«
Jasna se nasmijala. Pribli ila nam se, dr eæi Kiki pod ruku i pri svjetlu baterija uka
zalo se njezino pomlaðeno, veselo lice. Umjesto pedesetogodi njakinje, pred nama se
stvorila tridesetogodi nja Jasna.
»Vidim, napravili su ti face-lifting«, rekla je Anja.
»Ma ne, to je od sreæe«, rekla je Jasna.
»Robert i ja...«
»Znamo! Robert i ti se enite!« rekla je Dunja. »To je poznati scenarij!«
»Pa i nije!« javio se Robert koji je tko zna otkad stajao kraj nas. »Ja sam tra io Jasnu
meðu vama! Samo Jasnu!«
»A usput si deflorirao Kiki! Sporta radi!« ljutila se Dunja.
»Cure, cure, smirimo se«, rekla sam. »Vrijeme je da Ro-bertu predamo kljuè, pa da se vra
timo doma.«
»Ah, kljuè od kina«, rekao je Robert i ispru io ruku. Dunja ga je izvukla iz d epa i polo i
a ga na malen dlan.
»Molim vas, vi patuljci, ne zovite nas na sjednice! I neka nitko iz Stenjevca ne z
na da ste unutra!«
»Kako da ne«, pobunio se Robert. »Pa mi æemo zvati televiziju i novine, mi postajemo str
anka!«
»Onda dobro. Zovite televiziju i novine, a ne zovite nas.«
IP1
Ulica nevjernih ena
»Trebao bi mi PR«, rekao je Robert i na brzinu pogledao Anju.
»Nema anse«, Anja je prekri ila ruke na prsima.
Robert je s pojasa otkvaèio ko natu vreæicu i dobacio je Anji. »Imam li sada anse?«
Anja je istresla sadr aj vreæice na dlan. Hrpa dragog kamenja.
»Dogovorit æemo se«, neodreðeno je rekla. Bilo ju je stid pokazati pred nama kako ju se
lako mo e kupiti.
»Kako tvoje pisanje«, pitao me dok smo sjedili za njegovim stolom u hrastovoj duplji
, a Jasna nam toèila medovaèu u èa ice.
»Pa, moglo bi i bolje. Ali morala sam se baciti na prevoðenje, jer od svojih prièa s f
antastiènim elementima ne mogu nikako zaraditi. Kod nas bolje prosperiraju pisci k
oji pi u o stvarnosti, ma ta to znaèilo!«
»To mi je èudno, jer sve je ionako izmi ljeno«, rekao je Robert. »Pogotovo ta dosadna stva
rnost iz novina i TV-dnevnika koja nam se vjeèito stavlja na nos.«
»Mo da i nije tako dosadna, ali svakako joj nedostaje... nekih sokova«, rekla sam.
»Sada æe ih biti, obeæajem ti«, potap ao me po ruci. Ne znam za to, ali sjetila sam se kako
mi se uvukao u krevet. Od same te uspomene ovla ila sam se meðu nogama. Naravno da j
e znao o èemu mislim. Nagnuo se prema meni i apnuo:
»Posjetit æu te ovih dana. Zna da ja MRZIM monogamiju.«
Prasnula sam u smijeh od nelagode. Zar da snubim patuljka koji je usreæio mrtvu enu
?
»Ima li kakve anse da o ivi mojeg haskija«, odjednom je pitala Melinda. »Zbilja mi fali!«
»Da, i zamorca mojih blizanaca«, rekla je Anja.
»Bojim se da je to nemoguæe«, rekao je Robert. »Za to bi trebalo zvati Isusa.«
»A gdje je Isus?« oglasila se Kiki.
»Na Mjesecu«, odgovorio je Robert. »Ondje su du e netom umrlih, a on mora biti s njima.«
»Isus postoji?« pitala je Tila.
»A ne, ne postoji!«, rekao je Robert. »Na Sve svete obavezno je tu na medovaèi!«
»Isuse...« kri ala se Daniela.
Robert mi je opet namignuo. »Preporuèujem ti da o ovome ne pi e ! Ku i , mislit æe da si lu
luda usidjelica iz Vrapèanskog odvojka.« Rijeè »usidjelica« silno me zapekla. Hoæu li zauv
jek ostati sama kao to sam sada? Zar me nitko, ni patuljak neæe voljeti. K vragu.
»Sviða se oferu Tomici«, rekao je Robert, »ali sumnjam da bi ti htjela njega.«
»U pravu si, ne bih. Ne bih.«
Dok smo izlazile iz ume, u zraku je svirala Lucy In The Sky With Diamonds. To nam
je Robert pustio za opro taj. Za-turirale smo i nestale iz Smerovi æa. Opet smo skren
ule Livadicu na krem nite, bez obzira na to to ga je marljiva gospoða upravo kanila z
akljuèati.
»Ali mi moramo pojesti krem nitu«, rekle smo toj dami. »Mi smo vidjele patuljka!«
Gospoða se nasmijala i otvorila nam vrata.
»Kaj, patuljka iz Smerovi æa«, rekla je i ra irila ruke, kao da pokazuje neki golem penis.
Ulica nevjernih ena
Postiðeno smo za utjele. Robert je oèito djelovao posvuda. Bolje je da ne priznamo da
smo i mi njegove rtve. Ali bilo je prekasno. Gospoða (bila je to dama blizu ezdesete
) je sjela do nas i prièala nam o patuljku koji je spavao s njom i s njezine tri s
estre i koji se svakom od njih bar za kratko enio, ali samo ona jo èuva vjenèanicu koj
u joj je darovao. O, da, bila je lijepa kad ju je patuljak snubio! Èetrnaest godin
a, grudi kao lubenice! Hoæemo li vidjeti vjenèanicu? Ona ivi preko puta! I to smo mogl
e nego pristati, otiæi s njom u kuæu u kojoj je neko kraæe vrijeme ivjela Vrazova Ljubi
ca prije nego to je umrla (»Al ona je i danas v Smerovi æu«, uvjeravala nas je dama, »z pa
uljkom!«), gdje smo posjedale na njezin visoki krevet dok je ona iz ormara èupala po u
tje-lu haljinu koja je zaudarala na kamfor. U zrcalu sam vidjela gomilu starijih
djevojaka i jednu sasvim mladu Kiki kojoj su se zjenice irile od èuðenja. Koja se od
nas misli udati?, pitala je dama. Ona æe joj darovati ovu haljinu za sreæu. Ipak su
nju ivali patuljci!
»Ovaj... ja se mislim«, rekla je Tila. »Mo da ne jo ove godine, ali dogodine svakako.«
»Kaj, za Tobevja Maguiera«, graknula sam. Dunja me uhvatila za ruku. »Daj, uti. Neka se
ena uda za koga hoæe!«
I tako je Tila dobila vjenèanicu, a mi ostale jo po krem nitu. Vratile smo se u Zagre
b site i nekako èudno smirene. Razdoblje je patuljaka pro lo. Dodu e, tek poèinje, jer u
starom stenjeveèkom kinu osnovat æe oni svoju stranku, samo to se to nas tièe? Mi se i
tako nikad nismo bavile politikom. Sutradan, Anja mi je rekla da ju je Robert j
o iste noæi nazvao na mobitel i objasnio joj kakav tretman u kojim novi-
nama eli. Mo e li mu to Anja srediti? On æe joj dati rubine velike poput jabuka!
»Samo pazi da i oni ne nestanu poput Robertovih narukvica! Ipak je on opsjenar«, rek
la sam.
»Ma znam«, rekla je Anja, »ali kako da mu odolim?«
U trenu me ubola ljubomora. Da Anja ne kani spavati s Robertom? S mu em one mrtve
jadnice bez prsta? Ni ta je nisam pitala. Ali laknulo mi je kad sam zatekla patulj
ka u svojoj kuhinji kako peèe biskvit. »Hej, bok«, rekao mi je kad sam konstatirala da
biskvit divno miri e. »Pi e li ti i ta ili se samo bavi onim glupim prevoðenjem?« Zausti
m da mu ka em kako od prevoðenja ivim, a na pisanje samo gubim vrijeme, a onda sam za
mijetila da se smje ka pod svojom zelenom bradom. »Naravno da zami ljam roman. Samo ne
znam odakle da poènem. Mislim da æu pisati o svemu u na oj ulici, a posebno o tebi.«
»O, ba mi je drago, zna da sam ta t«, rekao je i poljubio me u nogu po svojem obièaju. Ht
ela sam se povuæi iz kuhinje, ali bilo je prekasno. Pomilovao me po bedru i zavuka
o mi ruku u gaæice. »Oooo, pa i ti ima biskvit«, rekao je. »I to vruæi!«
Na brzinu mi je spustio gaæice i izveo mi kunilingus koji mora da je uvje bavao èetiri
sto i sedamnaest godina. Poslije je nestao, s kolaèem. Vidjela sam ga kako uskaèe Ti
li kroz prozor. »Ne smijem biti ljubomorna, ne smijem biti ljubomorna, ne smijem b
iti ljubomorna«, mrmljala sam nad Juli-anom Barnesom. »Ne smijem biti ljubomorna, ne
smijem biti ljubomorna«, mrmljala sam cijelu tu ki nu jesen dok sam studirala ugriz
e na Tilinu, Dunjinu, Kikinu, Danielinu i Anjinu vratu. A kad sam vidjela na u str
uènjakinju za modu
Ulica nevjernih ena
s modricom na zglavku, mislila sam poludjeti. »On evi i Ivanu Karloviæ«, siktala sam ko
d Dunje. »Zbilja nema eluca! Mislim, o èemu razgovara s njom?« »Mo e misliti kako je njem
o razgovora!«, rekla je Dunja.
»Pa on sa mnom puno razgovara! O pisanju!« rekla sam.
»S tobom razgovara jer je tebi do razgovora. Sa mnom odmah prelazi na stvar! Ku i , on
je prilagodljiv.«
»Pravi hodajuæi vibrator«, rekla sam ironièno dok mi je pod ko om palucala ljubomora. »Za t
e taj Robert ne mo e smiriti?« pitala sam.
»Bit æe ti ao kad se smiri, vidjet æe !« rekla je Dunja.
Cijelu tu ki nu jesen koja se potom pretvorila u ki nu zimu Robert je obilazio kuæe u
Vrapèanskom odvojku. Potom je osnovao Stranku patuljaka (SP). Anja mu je napunila
kinodvoranu novinarima. Dogaðaj je bio medijski silno popraæen. Na osnivaèkoj se sjedn
ici pojavio èak i predsjednik, za kojeg su zlobnici rekli da fakat ima vremena kad
se èak i s patuljcima dru i. Robert je izjavio da æe se njegova stranka uglavnom bavi
ti ekolo kim problemima. umama. Potocima. Jezerima. enama se silno dopao, bez obzira
na zelenu bradu. Nastupio je u Otvorenom. U Nedjeljom u dva. U Sanji. Svako mal
o bio je na Red Carpetu. Vrhunac je bio kad je u Gloriji pokazao svoj komforni s
tan u hrastovu deblu. S leða su snimili i Jasnu Bauk. Kosa joj se slijevala do bok
ova. Robert joj je, kao i svima nama, bio do bedara. »Kao i svi uspje ni mu karci, cil
jao sam visoko kad sam birao enu«, alio se pred novinarima. Te se zime prièalo samo o
SP-u. Umjesto da posjeæuje nas, poèeo se motati po domjencima. Viðen je u britanskom v
eleposlanstvu, na koncertu Beèke filharmonije, na doèeku Nove godine u HNK. Na poslj
etku
se SP preselio bli e centru, a od svih nas samo se Anja katkad èula s Robertom. Navo
dno je narastao, obrijao bradu i izgleda kao obièan politièar.
Politika, kao i novac, kvari patuljke.
Vjenèanje kod Faraona
(ljeto 2006.)
Mladenka ne smije izgledati kao maslaèak. Haljina se oko nje ne smije besmisleno p
odizati, otkrivajuæi joj pritom tanke i krive noge. Ona ne smije izgledati kao mum
ija, umotana u metre i metre bijeloga muslina. Nije po eljno ni da izgleda kao met
la: u haljini koja je uska gore, a dolje iroka. Ne smije biti prezakopèana, previ e d
ekoltirana, ne preporuèuje se no enje besmislena bijelog kaputiæa, èak ni da je vjenèanje
po cièoj zimi, a umjesto zabetoniranih pun-ði trebala bi nositi cvijeæe u kosi i to se
zonsko. Mladenkin buketiæ ne smije biti te ak i od bezmirisna cvijeæa iz cvjeæar-nice! T
ako je govorila Dunja, nekoliko tjedana prije Tilina vjenèanja. I jo : bilo bi najbo
lje kad bi mladenka na dan svojeg vjenèanja sama nabrala poljsko cvijeæe na livadi i
zmeðu Vrapèanskog odvojka i Trstenjakove. Tom æemo prilikom zaboraviti da se ba na toj
livadi maloj Kiki ukazuje stra na ena sa srpom. Uz to, smrt je veæ toliko kosila po V
rapèan-skom odvojku da bi bilo okej, da ne ka emo pristojno, da se
malo primiri i da koju godinu, recimo, u na oj ulici ne umre nitko. to je malo te e i
zvedivo, jer Faraon je, sa svojih sto i vi e godina (neki ka u sto i èetrnaest) u posl
jednje vrijeme poèeo tonuti u duboku melankoliju, izraz lica mu je oèajan kao u Ipu-
Ura koji je napisao svoju Zalopojku u vrijeme kad je Kraljevstvo upalo u te ku kri
zu. Faraon je postao poti ten, sve je èe æe spominjao svoju pokojnu Betiku, jednom je èak
i krenuo prema starom stenjeveèkom groblju, ali stigao je samo do pruge i stao kao
ukopan. Elvira Horvat i njezin mu uspjeli su ga dovuæi natrag u Vrapèanski odvojak i
otpratiti do kuæe, gdje im je morao obeæati kako vi e neæe kretati na tako duge etnje. »A
i Betika!« protestirao je Faraon. »Pustite sada Betiku«, strogo mu je rekla Elvira, in
aèe medicinska sestra, èiji je posao bio, smatrala je, da bude stroga sa starcima. E
lvira æe, to smo veæ znali, peæi kolaèe za Tilino vjenèanje, jer nakon smrti dobre gospoðe
ntoliæ svi smo poèeli konzumirati grozne trudle i krafne iz stenjeveèkih pekara, a doma
nitko ni palaèinke nije pekao. Dakle, Elvira kolaèi, mala Kiki djeveru a s cvjetnim v
jenèiæem u kosi, ja svadbena kuma ( to je prilièno uvrijedilo moju sestru), Darija Figen
vald skuhat æe puretinu u limunovu soku, koja æe uz janjetinu iz Juri ana biti glavno
jelo, a ukra avanje Faraonova voænjaka lampionima dopalo je Mariju, za koju smo svi
znali da joj dobro ide penjanje po drveæu (i jo po neèemu). Lampione je Tila kupila u
papirnici »Je « u Bolnièkoj i veæ su spakirani èekali u kome ovoj biblioteci da svane veli
an u kojem æe reæi svoje da. I to s punih trideset i sedam godina, u vrijeme kada ene
u nekim plemenima veæ postaju bake. Problem je s vremenom to ono prolazi, èak i ako
se pona amo kao da stoji na mjestu. To to se Dunjin i
Ulica nevjernih ena
Tilin ivot posljednjih desetak godina nije osobito mijenjao, ne znaèi da vrijeme ni
je pro lo kao to repatica proleti nebom. To to je moj ivot naizgled zastao, ne znaèi da
me vrijeme nije pritisnulo svojom apom, bez obzira na to to sam se sklanjala pred
njim duboko u vrtu, u sjenu, gdje me gotovo nije ni bilo.
Last but not least, Tila je odluèila pozvati Roberta i Jasnu Bauk na vjenèanje te sm
o se s pozivnicom uputile u Smero-vi æe, ali nismo uspjele naæi patuljkovo izdubljeno
deblo, pa smo pozivnicu samo zavitlale u ljetni sumrak meðu jato krijesnica u nadi
da æe nekako stiæi na pravu adresu. Pitala sam se hoæe li Robertu, otkad se promijeni
o i postao politièki aktivan, a potom se i povukao iz politike, biti ispod èasti zal
aziti u tamo neki Vrapèanski odvojak. I hoæe li Jasni Bauk biti malo tu no vratiti se
nakon godine dana u ulicu u kojoj je pro ivjela mnoge godine, prisjeæajuæi se svojih p
roma aja. I treba li Jasnu Bauk, koja je ipak ni iva ni mrtva, da budemo iskreni, v
uæi iz ume u koju se sklonila? »Ali ja hoæu da me Robert vidi u vjenèanici«, ponavljala je
Tila, kao da se udaje za njega, a ne za Tobevja. Kad smo veæ kod toga, Tobey Ma-gu
ire zvao se Ranko Mariæ te me Tila vi e puta zamolila da ga prestanem zvati Tobey, i
jo tim posprdnim tonom. »Inaèe æu pomisliti da si ljubomorna to se udajem«, rekla je, t
e gotovo nasmijalo, jer prema Tobevjevoj eni mogla bih osjetiti samo suæut. Kako je
Tili vjenèanicu darovala nepoznata ena iz Samobora, koja ju je navodno dobila od s
amog Roberta, o njezinu izgledu na vjenèanju nije bilo previ e govora: ona je odluèila
odjenuti tu haljinu i gotovo. I ne samo to æe je nositi bez obzira na Dunjine pros
vjede, jer Dunji se haljina èinila staromodnom te daleko od bilo kakva ideala
vjenèanice, nego o tome neæe ni raspravljati. Za razliku od Marije Bosanac, koja je
Dunjine savjete zapisivala, Tila se, kao Dunjina sestra, u prepirkama s njom osj
eæala ravnopravnom. Uz to, Tila se udaje, a ne Dunja! Dunja se zakopala u kuæu, knji
ge i u karte, te da nije male Kiki, za èijeg se oca nikad nije saznalo, reklo bi s
e da je Dunjin ivot podjednako samotan kao moj. Vjenèanje æe biti objavila je Tila u
Faraonovu vrtu u podne, jer veèeri vi e nisu jako tople, a njezina vjenèanica je lagan
a. Na tu vijest sve smo se zaèudile, jer Faraon se jedva sretao s Tilom, kao i s o
stalima iz ulice. Potom mi je Tila rekla kako joj je Faraon priznao da æe mu ovo b
iti posljednje ljeto na Zemlji te da æe se Tilinim slavljem oprostiti od ivota, ba p
oput mudraca koji su radije umirali uz ples i glazbu, nego sami na svojem krevet
u. »Nije li to malo sablasno?« pitala sam Anju koja mi nije znala odgovoriti. »Mislim,
vjenèanje, sa sprovodom u sjeni. I to ako Faraon zaista umre?«
»Ma, neæe«, rekla je Anja, koja je, poput veæine iz ulice, bila uvjerena kako je Faraon
besmrtan.
»Neæe umrijeti, jer vlastitu smrt ne mo e re irati osim ako se ne ubije !« dodala je.
Sljedeæe iznenaðenje bio je dolazak Faraonese, Faraonove sestre ili bliske roðakinje,
jer bila mu je napadno slièna ista velika lubanja sa smeðim pjegama po èelu. Prema pok
roviteljskom dr anju koje je zauzela te naèinu na koji je Faraona zvala Rudek, proci
jenile smo da mu je sestra, i to starija ako je moguæe. Tako je u Vrapèanskom odvojk
u trenutaèno prebivalo dvoje najstarijih Hrvata, a da nikome nije palo na pamet da
pozove reportere iz Jutarnjeg, ili da sam napi e reporta u. Dapaèe, Tilino motanje po
novinama po-
Ulica nevjernih ena
sljednjih mjeseci nekolicina je nas do ivjela kao izdaju, jer sve smo ivjele podalj
e od medijske halabuke i veæ spomenutih zlih jezika, i htjele smo da tako ostane.
Dobro, Tila je pisala po enskim revijama, nije se bavila kriminalom ili politikom
, ali i u tome nekada bude nelagodnih èlanaka, kao to je svojedobno izi ao jedan o » arla
tanki iz Vrapèanskog odvojka« (koji je naruèila neka nezadovoljna Dunjina klijen-tica)
.
Faraonesa se odmah aktivirala oko vjenèanja, èvornatim rukama koje su podsjeæale na ko
ko je noge vje ala je oprane stolnjake i èak je tjerala Faraona da joj pomogne spajati
stolove u gusjenicu koja æe vijugati izmeðu stabala sve do jabuke koju je posadila
Betika. »Nije ba pametno da mladenka sjedi ispod tog stabla«, bunila se Dunja, jer zn
ale smo, koja pojede jabuku s te voæke u buduænosti je nevjerna, no Faraonesu se nij
e dalo uvjeriti. Svojim kitnjastim rukopisom na velikim je papirima (papirusima!
) ispisala imena gostiju koja je znala, a one neplanirane upisivat æe kako budu ul
azili u voænjak. Mladenka sjedi na èelu, mladenac njoj nasuprot, to znaèi da æe se jedva
vidjeti, osim kada budu plesali valcer. to se tièe, Faraon je iz kuæe izvukao svoj gr
amofon, ali Faraonesa ga je ismijala i zamolila Davora Cvori èe-ca da se pobrine za
liniju i moderno ozvuèenje, ma to to znaèilo. Zaèudo, Davor se odmah anga irao, te smo ga
u noæi prije vjenèanja ugledali kako postavlja zvuènike na strate ka mjesta oko voæaka i
balansira na mjeseèini s gomilom CD-ova. Stara je dama, koja nam je poèela slièiti na
kraljicu Viktoriju, oti la do Elvire provjeriti kako napreduju kolaèi te prilièno nega
tivno ocijenila njezine kokos-èupavce i pitu od maka, jer nisu to slatki i za slavlj
e. Potom je zasukala ruka-
ve i u Elvirinoj kuhinji, koja joj se dopala, napravila tortu na èetiri kata koja
je dijelom bila od èokolade, dijelom od kestena, dijelom od oraha, a dijelom od ba
dema, kakvu nitko od nas nikada nije jeo ni u snovima. Potom je Faraonesa zatra il
a da vidi Tilinu haljinu, a kad ju je ova ponizno pokazala, jer s Faraonesinim a
utoritetom nije bilo rasprave, gospoða se navodno skrasila i spustila pogled i ne to
promr-mljala. Blagoslov? Kletvu? Te ko je reæi. Dan prije vjenèanja pao je pljusak, to
nas je prilièno zabrinulo, ali Faraonesa je smatrala da je to dobar znak, jer neæe
plju tati dva dana za redom. Tobey Maguire, alias Ranko Mariæ, pojavio se tog petka
popodne, nudeæi nekakvu svoju pomoæ, ali otpravile smo ga u grad, uz napomenu da se
na vjenèanju sluèajno ne pojavi u trapericama. Dobro, mo da smo se malo previ e pokrovit
eljski pona ale prema buduæem Tilinu suprugu, veæ time to se nadimak Tobey zabrinjavajuæe
pro irio, te je bilo onih koje, poput Daniele Antoliæ, nisu ni znale njegovo pravo
ime. Sigurno ne bismo njega poslale da se dogovori s uvrijeðenim upnikom, koji jedv
a da je pristao vjenèati te kr tene, ali neprièe æene du e, koje nisu bile ni na jednom sat
vjeronauka i ne dolaze na misu. Gnjavio je ne to sa zaruènièkim teèajem, ali onda ga je
Faraonesa, koja je navodno bila dobra s njegovim djedom, povukla na stranu i ne t
o mu tutnula u ruku, nakon èega se upnik pokazao mek im, te najavio svoj dolazak u Fa
raonov vrt u podne, gdje ga mora èekati zapaljena svijeæa i stol okiæen cvijeæem. A mikr
ofon, pitala je Faraonesa. Mikrofon ne treba, rekao je upnik svojim ugodnim barit
onom. Zaista, imao je divan glas (i dvoje tajne djece s nekom perjavièkom vjernico
m). Potom je Faraonesa oti la na frizuru: izabrala je frizeraj u Modecovoj,
Ulica nevjernih ena
premda nije bio najbolji od desetak stenjeveèkih frizeraja. Salon u Modecovoj izgl
edao je malko pretpotopno: unutra je stajala samo jedna starija frizerka, èe alj i n
ekoliko hauba. U tom je salonu Faraonesa provela èetiri-pet sati, a iz njega je iz
i la visoko natapirane ledeno-plave kose, zbog koje joj se lubanja èinila jo veæom nego
to je bila. Takva, poput mumije Mae West, u etala je u Faraonovu kuæu i nastavila s
pripremama za vjenèanje, takvim tempom kao da se ona udaje. U petak naveèer svima je
bilo jasno da se u Vrapèan-skom odvojku neæe previ e spavati bilo je toliko posla, be
z obzira na to to je slavlje bilo mahom za stanovnike na e ulice. Naravno, bit æe jo u
zvanika, nekih Tobevevih beskrvnih prijatelja, nekih Tilinih znanica iz raznih r
edakcija, u krajnjem sluèaju, doæi æe i upnik koji nije iz Vrapèanskog odvojka, nego iz u
nog dvora u srcu starog Stenjevca, ali bilo je jasno da je groznièav rad u Faraono
vu voænjaku, osvijetljenu brojnim svijeæama, jer vrtnog osvjetljenja nije bilo, nami
jenjen nama, jer kada se, zapravo, ne to slavilo u na oj ulici?
Fatalna Marija, koja se oèito na la na zalazu karijere, cijeli je petak provela na t
elefonu ne bi li anga irala nekog od svojih lepr avih ljubavnika da joj bude pratnja
, ali svi su imali obiteljske subote koje su provodili sa enama i djecom te nije
bilo nade da se zalete do Vrapèanskog odvojka. »Takvo to bilo bi prije deset godina n
ezamislivo«, uzdisala je Marija, »ali sada, koga briga za mene?« Daniela Antoliæ posebno
je, radi vjenèanja, izbijelila Tiline zube laserom, to je bila nova i skupocjena t
ehnika, te ko zamisliva u malenoj zubarskoj ordinaciji na izlazu iz grada. Ljubica
Èvori èec darovala je Tili svoju nisku biserja, koja æe joj krasno pristajati uz
vjenèanicu. Nije bilo stanovnika Vrapèanskog odvojka èak ni suprug Elvire Horvat, koji
je u èast vjenèanja odluèio prestati pisati na dva dana, i to roman kojim se napokon
kanio obogatiti kojem datum Tilina vjenèanja nije bilo zaokru en crvenom olovkom u k
alendaru. Gospodin Karloviæ brinuo se za piæe, vino, sokove i pivo, koje je nabavio
po diskontnoj cijeni preko nekog svojeg prijatelja iz Kusto ije i natrpao vrapèanske
fri idere dosad neviðenim kolièinama alkoholnih i bezalkoholnih piæa. Kao da na vjenèanju
oèekujemo cijelu Vladu i, naravno, gradonaèelnika, predsjednika i premijera. Stol z
a ping-pong gospodina Martina Èvori èe-ca pretvoren je u oltar okiæen ru ama i irisima iz
cvjeæarnice Duga, kako je upnik tra io. Te subote, ne to prije èetiri ujutro, voænjak je i
gledao sasvim spremno za vjenèanje, a onemoæalog Faraona Faraonesa je za ruku odvela
u krevet, gdje ga je u u kala kao da joj je dijete.
Potom smo se i mi, ostali, razmilili po kuæama i ba kad smo zaspali, odjednom se zaèu
la glazba iz voænjaka: netko se na alio s ureðajima Davora Èvori èeca, te je u samo svitanj
zasvirala Let's Pretend Tindersticksa. Poslije vi e nismo pretjerano spavali, uzb
uðeni zbog vjenèanja, te smo u osam ujutro bili na nogama, osim mladenke, èije æe rolete
biti spu tene do deset. »Tko æe èe ljati Tilu?« pitala me Daniela, jer Tila je mrzila iæi
rizeru. »Mogu ja«, rekla je moja sestra i krenula u kupaonicu oprati èe alj s kojim æe dva
sata sjediti kraj ribnjaka u parku i èekati da je Tila pozove.
Naravno, to æe mojoj sestri biti prilika da se malko osunèa te da neko vrijeme ne ra
di ni ta, dok je mene dopalo da skupim sve vilice i no eve koje mogu naæi u kuæi i preda
m ih Faraonesi. Pred Faraonovom kuæom veæ se srebrilo brdo
Ulica nevjernih ena
jedaæeg pribora, na èijem su vrhu svjetlucale lièice za kolaèe. Tanjuri, skupocjen servis
Wedgwood, koji su mladenki darovali Èvori èeci, veæ su bili na stolu, u dru tvu jeftiniji
h, ali podjednako lijepih komada èe kog i maðarskog porculana: pa kad je ustala Faraon
esa, pitala sam se. U pet? U est? Ona se mudro smje kala. »Nisam uopæe spavala, ako eli
nati. Meni to ne treba.« Blago njoj, mislila sam, jer sama sam osjeæala laganu muèninu
od umora. Ponudila me domaæim sokom od bazge, koji sam iskapila nadu ak i molila jo
jednu èa u. »Nisam znala da Faraon... ovaj, gospodin Rudek... pravi sok od bazge.«
»To je moj sok«, rekla je Faraonesa s istim smje kom na licu.
U meðuvremenu, pojavile su se Ljubica Èvori èec, Anja i Daniela, koje su u urbano gurale s
alvete u èa e, jer pro lo je deset sati i za pola sata pojavit æe se upnik s kapelanom i
ministrantom. » teta to nema orgulja«, rekla je Ljubica È, kao da su orgulje èesta pojava
o voænjacima. »Jer to znaèi da nema ni Ave Marije.«
»Pa dobro«, rekla sam, »sami æemo pjevati Ave Mariju.«
»Bolje ne«, rekla je Ljubica, »zna da ovdje nitko nema sluha.«
Nisam joj stigla odgovoriti, jer u voænjaku se stvorila moja sestra, zadihana, s èe lj
em u ruci. Po urila je do mene i apnula mi da Tila ima nekih problema s vjenèanicom.
» ta, premala joj je? Prevelika? Morala ju je ranije isprobati!« ljutila sam se. »Imamo
jo sat vremena do vjenèanja!«
»Ma ne, nije rijeè o tome! Problem je... metafizièke prirode. Uostalom... doði sa mnom«, r
ekla je sestra i povukla me
m
za sobom prema kuriji. Ljubica È. ostala je naæuljenih u iju za stolom, gu vajuæi salvetu
u ruci.
Utrèale smo u kuriju u kojoj je bilo mraènije nego inaèe: Dunja i mala Kiki jo su spava
le, a gore, gdje nas je èekala Tila, bilo je tiho kao u crkvi. Kad sam se u uljala u
biv u djeèju sobu u koju se, u neprekidnim kuænim migracijama, Tila nedavno uselila,
vidjela sam je kako stoji pred zrcalom u donjem rublju, a haljina je le ala pokraj
nje na krevetu. Izgledala mi je mr avo poput borove iglice, s djeèaèkim kukovima i us
kim ramenima.
» to se dogaða?« pitala sam bez daha.
»Sva ta i ni ta«, rekla je Tila mirno. »Bolje je da se ne uzrujavamo previ e.«
»Okej, ali obuci tu haljinu, pa æemo je suziti na tebi, ako treba!«
Tila se nasmijala.
»Ti misli da mi je iroka? To bi bio najmanji problem!«
»Nego?«
»Gledaj!« rekla je i dohvatila haljinu s kreveta. Navukla ju je preko glave i nestal
a.
Preda mnom je stajala vjenèanica, ali bez Tile unutra.
»Ku i , to je neki Robertov tos«, èula sam Tilin glas. »To je neka èarobna haljina!«
»A gdje si?« pitala sam, jedva skrivajuæi paniku.
»Ja sam u haljini, ali me ti ne vidi ! Stani mi iza leða.«
Oprezno sam stala iza haljine: u zrcalu sam vidjela Tilu u staroj vjenèanici, èija s
e èipka utila poput jaglaca.
»Ku i , ja sam u zrcalu, a vani me nema!«
Moja sestra, koja cijelo vrijeme nije rekla ni rijeèi, sada se nervozno nasmijala.
Ulica nevjernih ena
»Reæi æemo Tobevju da mu je mladenka iza zrcala, kao Alka!« rekla je.
»A to æemo reæi upniku«, mrmljala sam, »kako æe on gledati na taj problem?«
»Briga me za upnika«, rekla je Tila. »Samo, kako da se udam bez glave?«
»Daj, skini tu haljinu«, rekla sam. »Nemamo vremena za filozofiju! Ima neku bijelu halj
inu u ormaru?«
»Pa neæu se valjda udavati u bilo kakvoj haljini!«, bunila se Tila.
»Nego to. Ova ti haljina, kao to vidi , nije neko rje enje.«
Tila je svukla haljinu preko glave i opsovala. Sada se opet pojavila pred zrcalo
m u donjem rublju.
»Jebe Robertovu vjenèanicu«, rekla je. »A zbilja mi se sviða!«
Otvorila sam njezin ormar i na brzinu izvadila nekoliko haljina:
»Evo! Biraj!«
»Neæu!« rekla je Tila i prekri ila ruke na prsima. »Ne uda-jem se svaki dan! Ne elim se ud
ti u nekoj obiènoj haljinici! Ne elim!«
Pogledala sam se sa sestrom. Pro lo je pola jedanaest. Uèinilo mi se da èujem upnikov g
las iz voænjaka.
»Mo da stignemo u grad«, rekla je sestra. »Pa na brzinu kupimo ili posudimo neku vjenèanic
u.«
»To je nemoguæe«, rekla sam. Koja nesretna mladenka kupuje vjenèanicu sat vremena prije
ceremonije!«
»A da pitamo Mariju«, rekla je sestra. »Marija sigurno ima divnih haljina!«
»To nije lo a ideja«, rekla je Tila i okrenula se prema meni: »Molim te, probudi je i re
ci da nam je frka.«
Izjurila sam iz kurije i utrèala u Marijino dvori te. Pred vratima sam zatekla Farao
nesu. »Èemu takva urba?«, pitala me. » ta se dogodilo?« Mora da je veæ dobila izvje taj od
e È.
»Ma ni ta, ovaj, vjenèanica«, rekla sam. »Prekratka je!«
»Nemoguæe. Pa ona je do poda!«
»Preduga je! Vuèe se za njom.«
»Mogu li vidjeti?« pitala je Faraonesa.
»Ne! Tila se srami!« rekla sam u trenu kad se Marija pojavila na vratima.
»Molim te, donesi sve likere koje ima «, rekla je Faraonesa. »Osobito Tiu Mariu, ha-ha-h
a!«
»Nema problema«, rekla je Marija i namignula Faraonesi kao da su stare prijateljice.
Ta prastara ena, mumija koja hoda, sprijateljila se s cijelim Vrapèanskim odvojkom
, pomislila sam.
»Idemo k Tili«, rekla je Faronesa. »Sredit æemo haljinu.«
»Ali zbilja nema potrebe«, bunila sam se, Marija sigurno ima neku lijepu bijelu halj
inu...
»Pusti Mariju«, rekla je Faronesa i uhvatila me ispod ruke. Povukla me prema kuriji,
prije cmoknuv i Mariju u obraz.
I tako smo pokucale na Tilina vrata, koja se zarumenjela kad je vidjela Faraones
u.
»Samo ti obuci haljinu«, hrabrila ju je starica. »Samo daj.«
Tila ju je poslu ala i nestala. »Eto«, èuli smo je iz zraka. »U tome je moj problem. Ali
o ete me vidjeti u zrcalu.«
Ulica nevjernih ena
»Aha«, rekla je Faraonesa. »Zloèesti odraz. Treba ga samo izvuæi iz zrcala!«
»Molim?« zaèudila se moja sestra. »O èemu vi to?«
»Tila mora uhvatiti svoj odraz i priviti ga uza se! To je njezina sjena! To je sreæa
! Veæina ljudi nikada ne vidi svoju sjenu.«
Moja sestra sjela je na krevet, meðu haljine koje sam izvukla iz ormara. »Previ e èudesa
za jedno prijepodne«, rekla je.
»Dobro, to trebam raditi«, èuli smo Tilu. Srce mi se i protiv volje uzlupalo. Nitko ne
voli sablasti i prikaze.
»Stani pred zrcalo i ispru i obje ruke. Onda uhvati svoj odraz i povuci ga prema seb
i.«
»Dobro«, rekla je haljina.
»Mislite da æe to biti tako jednostavno«, pitala je moja sestra.
Faraonesa ju je suæutno pogledala. »Ni ta nije te ko ako èovjek vjeruje. I tako je haljina
ispru ila rukave prema zrcalu, iz kojeg su se pojavile Tiline mr ave ruke i u trenu
smo je gledali u njezinoj vjenèanici.
»Mo e me èe ljati«, ponosno je rekla sestri. Sestra je ustala s kreveta, a ruka u kojoj je
stiskala èe alj vidno je podrhtavala.
»Pustimo ih na miru«, rekla mi je Faraonesa, »a ti doði sa mnom.« Nije bilo naèina da je od
ijem: Faraonesin autoritet bio je veæi od Napoleonova.
Dolje su bunovne Kiki i Dunja doruèkovale pekmez i kruh i pomislila sam kako je do
bro to ni jedna od njih nije bila u Tilinoj sobi.
»Kad se uzme haljina od patuljka«, rekla mi je Faraonesa u parku, »onda je normalno da
se ovakve stvari dogaðaju. I ne samo to, nego æe patuljci doæi na vjenèanje!«
»Pa, zvali smo ih«, rekla sam, »mislim Roberta!«
»Kakav Robert, doæi æe vam SVI patuljci«, rekla je Faraonesa. »To je njihova haljina, oni
su je ili za kraljicu patuljaka!«
»Kako mislite... svi?« mrmljala sam.
»Mislim na patuljke s Èrnomerca, iz Vrapca, iz Stenjevca, iz Gajnica, iz Zapre iæa, iz S
amobora: svi!«
»Pa... koliko æe ih to biti?«
» to ja znam«, rekla je Faraonesa. »Stotinjak!«
Lecnula sam se.
»Ali ne brini se, oni nose svoju hranu, oni su kao èe ki turisti, ha, ha, ha!«
»A kako æe normalni ljudi, na i gosti, gledati na to?« pitala sam.
»Jednostavno: neæe ih vidjeti!« rekla je Faraonesa.
Sjetila sam se kako je Tobey vidio patuljka na Tilinu prozoru.
»Ako ponekog i vide, mislit æe da su se napili soka od bazge, ha, ha, ha«, dodala je F
aronesa.
Imala je èudnovato razgovijetan glas za stogodi njakinju.
»Dobro... ako vi ka ete.« Zamolila me da joj obri em zdjele za salatu, a potom me poslal
a doma da se dotjeram za vjenèanje.
U la sam u kuæu kao prebijena: vidjeti nata te haljinu koja hoda po sobi i nije ba neki
umirujuæi prizor. Doma je veæ sjedila sestra, bijela kao zid.
»Zna to se jo dogodilo?«
Ulica nevjernih ena
Sto, pitala sam je.
»A, èuj«, rekla je, »dok sam je èe ljala, nesretni se odraz jo nekoliko puta vratio u zrca
Tila se u toj haljini uopæe ne smije gledati u zrcalo! To je bilo groteskno, ja èe lj
am nju, pa odjednom èe ljam zrak. Onda se haljina i odraz nate u, pa se Tila vrati. Mo
lila sam je i preklinjala da uzme bilo koju drugu haljinu, samo ne tu, ali ona s
e nije dala! Uh, zlo mi je.«
»Smijem li se tu irati prije tebe«, pitala sam, jer nije mi se dalo razgovarati o Tili
noj haljini: to bi sestra rekla na to da joj ka em kako æe na proslavi biti stotinjak
patuljaka? Naravno, bilo je naivno pomisliti da su se na e veze s Robertom i s nj
egovim plemenom iskrzale samo zato to vi e ne kontaktiramo kao prije. Ipak je on ha
raèio po Vrapèanskom od-vojku, a mi smo ga prihvatile, dapaèe, voljele ga! Ovo to se sa
da dogaða samo je posljedica svega to se dogodilo prije. Èemu se èuditi posljedici ako
nam je uzrok poznat?
Za Tilino vjenèanje odluèila sam se na minkati, poèe ljati i odjenuti novu haljinu koju sa
m za veliku lovu kupila u Frankopanskoj (toènije: za pola honorara koji sam dobila
za prevoðenje), ali kad sam se na la u sobi, po eljela sam leæi i spavati i ni ta vi e.
ta dru tvena okupljanja«, mislila sam, »u biti su naporna i èovjek se na njima muèi. Kako
se vi e od deset ljudi na hrpi uopæe mo e zabavljati?« I protiv volje, u u kala sam se jo
ra od tu a u svoj krevet, okrenula se na bok i u sekundi zaspala.
Sanjala sam Roberta.
U ao je u sobu ponosna dr anja i potkresane brade i na nekom nepoznatom jeziku odr ao
mi govor. Iz naèina na koji je deklamirao, vidjelo se da od mene oèekuje pljesak i
po tovanje. Bio je neizljeèivo ta t. Kad je zavr io, sjeo je na rub mojeg kreveta i pogl
adio me po nozi. Potom mi se uvukao ispod plahte, premda ga nisam zvala, i osjet
ila sam kako se njegov topli ud naslanja uz moje bedro. »Roberte, ma to to radi «, uzda
hnula sam, ali kad sam otvorila oèi, do mene je stajala moja sestra.
»Jesi li poludjela?« ljutila se. »Sada je za deset minuta dvanaest! Faraonesa te zvala
nekoliko puta!«
»Ma, dobro, idem«, rekla sam preko volje i ustala. Na bedru mi je bilo nekoliko zele
nih dlaèica.
»Sad nema vremena za neko veliko spremanje«, rekla je. »Svi su veæ kod Faraona, ja te neæu
kati!« ustro je izi la iz sobe i èula sam je kako trèi niza stube.
Navukla sam haljinu i krenula sjajiti usne, to nisam tako èesto èinila. Pribli ila sam
lice zrcalu, ali umjesto njega uèinilo mi se da vidim podsmje ljivu Robertovu facu.
»Dobro, neæu se minkati, ja se i tako nikada ne minkam«, promrmljala sam i navukla sanda
le. U pet do dvanaest izjurila sam iz kuæe.
Da je u Faraonovu vrtu bilo zvona, sada bi brenèala na sav glas.
Da je bilo orgulja, sada bi svirale Ave Mariju.
Da su Dunja i Tila imala neke drage i bri ne roditelje (i ive!), sada bi plakali.
U svojoj zaèaranoj haljini Tila je izgledala poput kraljice patuljaka: malo veæeg no
sa i ne to isturenije brade od ideala, ali sa spu tenom riðom kosom koja joj je padala
do polovice leða i ljeskala se na suncu.
Zahvaljujuæi Faraonesi, koja nije imala potrebe ni za hranom ni za snom, èinilo se d
a je svaki detalj na vjenèanju do-
Ulica nevjernih ena
bro promi ljen: papiri na kojima su pisala imena, salvete u èa ama, èa ice za rakiju kraj è
za vino i èa e za sok od bazge ili vodu. Borna i Melinda stajali su odmah do mlade-
naca koji su upravo krenuli prema takozvanom oltaru. Tu su bili i Figenvaldovi i
Èvori èecovi, ali neki stanari Vrap-èanskog odvojka mora da su zaspali poput mene. Tek
sam tada sam vidjela Tobevja Maguirea koji je bio gotovo zgodan u laganu sivom o
dijelu ukra enom orhidejom. Sva sreæa, na ovom vjenèanju neæe biti ru marinovih granèica, b
rjaka ni pucnjeva iz kubure. Ako tko i pripuca, bit æe to neki od Tobevjevih prija
telja koji su mi se èinili i predobro raspolo eni za ovaj rani sat. Na je upnik bio u
crvenoj halji ukra enoj zlatnim klasjem po posljednjoj uskrsnoj modi. Kapelan, koj
i je bio lijep mu karac i o njemu se èesto prièalo u Vrapèanskom odvojku, te smo ga èak po
ku ale namamiti na neku sesiju istjerivanja demona kod Dunje i Tile, to je on glatk
o odbio, bio je u poniznoj crnini, tek s bijelim ovratnikom. »Grije i li on bar katk
ad«, pitala sam se, ali kad mi se pribli io, pravila sam se da ga ne vidim, postiðena
vlastitim mislima. »Hajde«, odjednom je povikala Tila, »ja se udajem, a ti stoji kao hi
pnotizirana!«
Krenula sam prema njoj, a za mnom je po urila mala Kiki, koja je do zadnjeg trena
na livadi izmeðu na e ulice i Trstenjakove brala poljsko cvijeæe za mladenkin buketiæ. T
ila je zgrabila uækasto i ljubièasto cvijeæe kojem ne znam ime i po urila prema oltaru. Z
a njom Tobey.
»To je to«, pomislila sam. »Jo malo i Tila æe biti Tila Ma-guire. Zapravo, Tila Mariæ.« St
sam iza mladenaca, zajedno s Tobevjevim kumom za kojeg mi se uèinilo da ga poznaj
em s faksa ili odnekud. Mala Kiki stvorila se iza mene i tut-
i
nula mi u ruku kutijicu s vjenèanim prstenom. upnik je poèeo s propovijedi. Netko je
tiho mrcao: bila je to fatalna Marija, oslonjena o stablo ljive. Ono to moram napom
enuti (jer ipak zapisujem taj dogaðaj da se ne bi zaboravio), jest da je na upnik od
r ao sasvim dobru propovijed, pozivajuæi se na Platonove polovice koje te e spajanju i
Umijeæe ljubavi Ericha Fromma. Mladenci su ne to petljali s prstenjem, sve dok im j
edan prsten nije pao u travu, gdje ga vi e nisu mogli naæi. Trik patuljaka?
Svakako, Tila na prstu nema vjenèani prsten.
Veæ kad je mladenac ljubio mladu, na vratima svoje kuæe pojavio se Faraon. Oko nogu
mu se motala maèka. Kako ga je sunce obasjalo, uèinilo mi se da je odjeven u zlato,
uspravan i naboran, poput iz groba ustale mumije. Faraonesa mu se sporo pribli ila
, uhvatila ga ispod ruke i poljubila u hrapavi obraz. »Daj pogle«, apnula mi je baka
Jau , koja se sa svojih osamdeset i sedam èinila poput djevojke u odnosu na faraonsk
i par, bez obzira na to to je oduvijek izgledala kao baka, crvena lica i s crnim
rupcem na glavi, »to ti je i dalje ljubav.«
»Kako to mislite?« pitala sam, dok su mladenci na maloj èistini izmeðu voæaka poèeli plesat
valcer. Podrazumijevalo se da i ja ple em, ali nije mi se dalo, pa sam pobjegla o
d To-bevjeva kuma koji me se ba spremao zavrtjeti izmeðu kru ki, tre nji i ljiva.
»Kaj ne zna «, pitala me baka Jau i zakolutala oèima. »To je Betikina sestra! On je nju ht
l, a ne Betiku!«
»I onda«, pitala sam.
»I onda je ona vmrla, evo kaj.«
Ulica nevjernih ena
Naje ila sam se, bez obzira na sunce i vruæinu zbog koje je zrak izmeðu stabala bio po
modno.
»Ne ku im«, rekla sam.
»Su ica«, rekla je baka Jau . »Vmrla je!«
»A to onda radi na vjenèanju?«
»Je, ampak se zbudila!« rekla je baka Jau . »On ju je zval. Zna kad je krenul na staro gr
oblje?«
»Ja sam mislila da je radi Betike!«
»Je vraga radi Betike! Radi Anke je i el! Obadve su bile fine puce, gradske puce, al
i Betika je bila vrag, a Anka anðel! Samo kaj ni Anka preveè le ala v grobu! Nju su ti
od tam eli stenjeveèki patuljci, da im redi duplje i iva. Kaj, mlada cura, zakaj da
sam le i pod zemljom. Tek kad je ostarila poslali su je nazad v grob.«
»Razumijem«, rekla sam. »To je tako jasno. I meni bi trebala neka mrtva kuæna pomoænica!«
»Je, pa odi si na groblje«, rekla je baka Jau , »odi si na staro groblje pa si zemi! Tam
ih bar ima.«
»Kakve sam ja sreæe, uskrsnula bih nekog starog partizana koji ne zna ni ta o kuæanstvu.«
»A ne, to mora biti mlada pucica«, rekla je baka, »ampak se ne mre dièi!«
Nisam znala da se i baka Jau pridru ila povorci luðaka iz Vrapèanskog odvojka. Mora da
je u svojem ru nom tornju gledala Buffy, the Vampire Slayer i to je se tako dobro
primilo da na starom stenjeveèkom vidi rasadi te vampira. Uostalom, otkud bi baka Ja
u mogla prepoznati neku Betikinu sestru? Pa ta enska nije ni ivjela ovdje, a niti b
aka Jau ! Nasmije ila sam se Jau ovoj i krenula prema stolu. Premda je bilo prilièno ran
o, osjetila sam jaku glad. Gotovo da sam
se poveselila vruæoj janjetini iz Juri ana koju je vlasnik gostionice uz pomoæ konobar
a upravo vadio iz auta. »To mi treba!« pomislila sam. »Inaèe sam gotova!«
Kraj mene je sjedila Djevojka. Njoj nitko nije objasnio da se na vjenèanjima ne no
si crnina. Bila je tako blijeda kao da mjesecima nije izi la iz sobe: ili iz groba
. Izgledala mi je mr-tvije od mrtvaca, a o tuzi koja se cijedila iz nje da i ne
govorim. Zar nesretni ljudi ne znaju da je njihova nesreæa prijelazna? Ili znaju,
pa u ivaju u tome? Za to neka nesretna cura mora sve oko sebe zaraziti svojim crnilo
m? Uèinilo mi se da su i stabla iza djevojke nekako poti tena: tre nja koju je jednom
davno dohvatio grom, neko jadno grmlje koje je Faraon trebao srediti srpom. Umje
sto da kao kuma sjedim kraj mladenke, dopalo me je mjesto izmeðu Djevojke i Ivane
Karloviæ, to bi ozlovoljilo i veselije od mene. Nasmije ila sam se Djevojci, koja je
samo trepnula. Bila je visoka, kratke smeðe kose i bila bi lijepa da iz nje nije k
uljalo ne to tamno kao iz dimnjaka. Pa to mene briga za njezinu nesretnu ljubav (o
kojoj mi je prièala Dunja)! Kao da ja ne znam to je to. Ja sam doktorirala na ljuba
vnoj nesreæi, a ipak se ne crnim kao ugljen! Ili sam mo da ista poput Djevojke, pa m
i ona ba zato ide na ivce. »Lijepo vjenèanje«, rekla mi je glupa Ivana Karloviæ, koja je
a ovu prigodu odjenula nekakve bijele traperice i topiæ, u èemu je izgledala poput p
objednice na rodeu, a ja sam joj se usiljeno nasmije ila te zavidljivo pogledavala
svoju sestru, koja je sjedila izmeðu nekih prilièno simpatiènih Tilinih znanica iz Gr
azie, te preko puta nekog jako zgodnog Tobevjeva prijatelja koji je navodno radi
o u britanskom veleposlanstvu. Dolje, na dnu stola, sjedila je Tila, a iza nje s
u grane stoljetne jabuke padale do trave. Bilo
Ulica nevjernih ena
je to Betikino stablo na koje je Marija objesila èak tri lampiona, tako da je izgl
edalo nakiæeno poput mladenke. Da sam ruski pisac iz razdoblja realizma, sada bih
nabrojala koliko je i kakvih voæaka bilo u Faraonovu voænjaku, no ovako æu ostati pri
tome da ih je bilo dovoljno za hlad i poneku pjegu sunca te da je zbog njihova u
skome anog i zapletenog korijenja tlo bilo grbavo i nezgodno za ples. Isto tako, d
a sam francuski pisac iz razdoblja realizma, navela bih koliko je toèno bilo gosti
ju te koliko su mladenku ko tali vjenèanica i cvijeæe. (Ni jedne lipe!)
Zanimalo me gdje æe sjesti Faraonesa i Faraon: naravno, odmah do Ivane Karloviæ, koj
a je, dapaèe, pustila da joj Faraonesa prijateljski stisne ruku svojim hladnim èapor
cima, ne znajuæi pritom da se rukuje s Nosferatuom, Fantomom Noæi...
Po to su porniæi iz stenjeveèkog kina izgubili svu publiku, u vremena kada blaga eroti
ka vi e nikoga nije zanimala, posljednje to se u kinu prikazivalo prije zatvaranja
bila je serija horora koju je cijela na a ulica s velikom pa njom od-gledala. Od Roz
marine bebe do Carrie ili Egzorcista, gledali smo sve, a poslije smo se bojali uæi
u vlastite kuæe, staretinarnice da i ne spominjem. Ne jednom budili bismo se usre
d noæi vri teæi, uvjereni da smo u krevetu zatekli neèiju ledenu ruku, ali gle èuda, bila
bi to na a vlastita, koja je utrnula. Bojali smo se motornih pila, noæi bez mjeseca,
slijepih ulica (takav je bio Vrapèanski odvojak), bojali smo se petka trinaestog,
maèaka, nepoznatih ljudi, sveæenika, svega. Nekad se pitam bi li u na im ivotima uopæe b
ilo straha da nismo gledali te horore nakon kojih je ukleto kino propalo i pretv
orilo se u kongresnu dvoranu Jehovinih svjedoka, a poslije u
fc.lt J-
sredi njicu stranke patuljaka. Vjerujem da ih je i baka Jau gledala, ba kao i svi mi
, i sada sirotu Faraonesu progla ava mrtvom-a- ivom, i to u vremena kad smo se jedva
primirili od do ivljaja s Jasnom Bauk (koja, na kraju balade, mo da nije ni umrla,
nego je samo le ala polumrtva u vrijeme kad ju je Robert posjetio).
»Lijepo vjenèanje, ka em«, rekla je Ivana Karloviæ i to sam mogla nego slo iti se s njome,
kako ja inaèe ne volim vjenèanja ( to je istina), ali ovo mi se zbilja sviða i èini mi se
da æu se na njemu napiti i najesti i naplesati (da, i naple-sati) kao nikad prije
. Zadovoljna odgovorom, Ivana me pustila na miru, i bacila se na janjetinu poput
mene, Faraona, Faraonese, te nepoznatog gospodina i njegove gospoðe koji su mi sj
edili nasuprot, po svoj prilici Tobevjevih roditelja. Faraonesa je ipak pobrkala
papire, te ne samo to su mladenci sjedili odvojeno, nego su i kumovi i roditelji
bili ra trkani za bespuæima stola, za kojim su najbolja mjesta dobili neki ljudi iz
grada, a mi iz Vrapèanskog odvojka vrpoljili smo se na krtiènjacima. Pod nogama mi
se stvorio zapanjujuæe hrabar je kojeg sam potom hranila lukom i per inom. Razgovor s
e poglasnio èim su ispijene prve èa e vina gospodina Karlo vica, te su se na moju veli
ku alost prve pjesme zaèule veæ iza dva popodne.
Ponoæ
Ponoæ veæ je davno pro la Marijana nije do la Na prvi randevu
m
Ulica nevjernih ena
I zato braæo pijme ga Dok ne buk-ne zora To je stara navada Hrvatskog zagorja
Ili
Lijepo ime Tih
Tila
Bog je ivio
Mnogo leta sretna bila bila
Mnogo leta ivela...
Pjesmu je svojim basom od kojeg mu je podbradak upadao u ko ulju predvodio gospodi
n Martin Èvori èec, a u njegovoj sjeni su pjevali gospodin Figenvald i gospodin Bre-zo
vaèki, te gospodin Horvat, nekim tankim glasiæem poput beèkog djeèaka.
Dok sam èekala da se mu karci umore, Faraonesa me u tipnula za lakat.
»Doði, ne to æu ti dati«, rekla je.
Krenula sam za njom, dok su pjesmu nenadano povele ene (Ljubica C, baka Jau , Tobev
jeva mama, Dunja, gospoða Horvat).
Kad bi ove ru e male Za bol srca moga znale Spustile bi suzu koju Da uta e tugu moju
Al ne znaju, al ne znaju...
U la sam u Faraonovu kuæu, dok mi se u elucu kome ala vruæa janjetina s vinom koje nije b
ilo hladno, a neka mi je mala jeza palucala u grudima. Faraonesa se pojavila iz
kuhinje s visokom èa om:
»Pij«, rekla mi je. »To ti je sok od bazge!«
»Znam«, rekla sam, »ali sada pijem vino!«
»Molim te, popij«, rekla je, »ako eli vidjeti!«
» to? pitala sam dok sam osjeæala kako mi se u srce zabada no . »Vidjeti to?«
»Pa, svatove!« rekla je Faraonesa. »Prave svatove!«
»Znate to«, rekla sam, »ja se uopæe ne osjeæam dobro. Da vidim jo neke svatove, mislim da
h pala na pod.«
»Onda nemoj piti«, rekla mi je. »Ali sutra æe ti biti krivo! To je kao da vidi jednu vrst
u cvijeæa, a drugu ne.«
»To je u redu«, rekla sam slaba no. »Dovoljno sam se na-gledala!«
»Kako hoæe .«
»A vi ste Betikina sestra?« pitala sam je naglo.
Okrenula se s èa om u ruci i vratila u kuhinju iz koje se vi e nije pojavljivala. Izi la
sam na sunce, u trenu kada je Tobey odluèio odr ati svadbeni govor.
Hajde, bar ne to normalno, pomislila sam.
Tobey je na iroko prièao o tome kako se upoznao s Tilom i zaljubio se u nju na prvi
pogled, zbog èega je veæina neu-danih Tilinih prijateljica plakala. Onda se prisjeti
o svojeg prvog dolaska u Vrapèanski odvojak, te kako se zadivio kurijom, kojom se
u posljednje vrijeme mo e zaista zadiviti samo netko zaljubljen u Tilu. Te kako æe o
n kuriju adaptirati, ma ta to znaèilo. Te kako æe s Tilom imati djecu koja æe odrastati
u parku ispred kurije. Na kraju, rekao je, kao zapo-
Ulica nevjernih ena
slenik Po tanske banke, on ima svoj dar za sve goste (i za one nevidljive?, zapita
la sam se). Radilo se, dame i gospodo,
0 Master revolving kartici za svakog zainteresiranog uzvanika! Opisao je sve pre
dnosti kartice (tro i odmah, plati pet posto, di e lovu koliko ti srce eli, i tako dalj
, i tako dalje), te kako æe on u svojoj banci srediti jo povoljnije uvjete za svoje
drage prijatelje. Sve to mu treba, samo su osobni podaci svakoga gosta. Baka Jau
odmah se prijavila, a za njom Ivana, Daniela i Dunja. Anja je bila nepovjerljiva
, jer jo se pro le godine nasanjkala s nekom sliènom karticom koju dandanas otplaæuje. »T
a je kartica pizdarija«, apnula mi je, kao da to veæ nisam znala. Sve to dolazi od Tob
evja, pomi-sila sam, obièna je glupost. Odmah sam se postidjela svojih misli, a Fa
raonesa, u èije telepatske sposobnosti vi e nisam sumnjala, smje kajuæi se priprijetila
mi je prstom. Potom je govor dr ao Faraon, to nas je sve iznenadilo, jer nismo znal
i da stari gospodin jo ima glasa, dapaèe, u zadnje vrijeme samo je aptao. Faraon je
polako ustao, lupnuo no iæem u èa u i rekao kako Vrapèanski odvojak ima veliku tradiciju v
jenèanja, jer stari kome Pordi tu se vjenèao s plemenitom Aurorom, a on, Faraon, neko
liko godina poslije sa svojom Betikom (pogledala sam Faraonesu: s lica joj nije
silazio blagi osmijeh, za koji bi poznavatelji smje kova mogli reæi da je postao mal
ko zaleðen). U vrijeme kad se stari kome enio, Vrapèanski odvojak jo nije postojao, rek
ao je Faraon, i moglo bi se reæi da je na a povijest poèela u trenu kad su kome
1 Aurora izmijenili prstenje. Samo, dodao je, kako se Aurora mlada ubila, njezin
a sjeta ostala je upisana u svakom kamenèiæu. »Zato smo mi tu ni i kad se veselimo«, zavr i
je Faraon svoj neobièan govor, »zato mi sanjamo èudne sno-
ve.« Nije rekao ni rijeèi o Betiki i njezinu preljubu s kome- om, ali taj neizgovoreni
dio i tako je svim stanovnicima Vrapèanskog odvojka lebdio nad glavom. Zadovoljni
upnik sjedio je blizu mladenke i naslaðivao se janjetinom dok se kapelan do njega èi
nio duhom odsutnim i neprestano je pogledavao prema rubu voænjaka. »Za to je taj èovjek
toliko nervozan?« pomislila sam. Potom sam zamijetila da on ne pije alkohol, nego
mu je Faraonesa poslu ila sok od bazge. »To nije lijepo od nje«, pomislila sam, »ako je
sok od bazge neka vrsta droge, poput pejotla, onda kapelan upravo gleda patuljke
.« Zagledala sam se u preostale èa e na stolu, no u svakoj je bilo vino. Oti la sam tobo e
poljubiti mladu, no usput sam sru ila kapelanovu èa u iz koje se sok izlio na zemlju.
»Pijte vino«, rekla sam mu, »ne udaje se Tila svaki dan!« Na to sam mu napunila èa u. Gled
o me u èudu, no prinio je èa u usnama, a Faraonesa je na svojem kraju stola lagano kim
nula glavom. Kao da bih ja sanjala Roberta da me ona nije prije napojila tim sok
om! »Kako si, ljepotice?« na to sam pitala Tilu, koja me zahvalno pogledala, jer nit
ko joj jo nije rekao da je lijepa. »Nemam pojma gdje je Dunja«, rekla mi je tiho i po
kazala praznu stolicu meðu njezinim kolegicama iz novina. »U jednom je trenu nestala
.«
»A to je prije toga popila?« pitala sam.
»Kako misli ? Sigurno se nije napila!« rekla je Tila.
»Mislim, je li pila vodu, vino, to?«
»Odakle da znam«, ljutila se Tila, »ba sam stigla gledati u njezinu èa u!«
»Okej, potra it æu je. I tako mi se ne da sjediti za stolom.«
Zaronila sam dublje u Faraonov voænjak, ondje gdje su bile samo grane i lampioni,
te gdje su se zvuèi svatova èuli
Ulica nevjernih ena
poput mi jeg u kanja ili nju kanja je eva. Hodala sam meðu kro njama koje mi se nikada nis
ile tako velikima, bez obzira na to to se li æe pri vrhu poèelo su iti, jer ljeto je bilo
prezrelo, poput ene od èetrdeset i pet godina. Èim se èovjek povuèe od dru tva i zaroni u
prisnost vlastita disanja (i vlastita ivotinjskog, toplog postojanja), osjeti ola
k anje: ni ta toliko ne umara kao ljudska prisutnost, mislila sam, ni ta nije ugodnije
od razgovora sa stablima. Tako mora da je razmi ljala i Dunja, koju sam zatekla n
a sjevernom rubu voænjaka kako sjedi ispod stabla spu tene kose i drijema. Izgledala
mi je poput jedne od èuvarica zlatnih jabuka u vrtovima Hesperida, sklopljenih oèij
u i lica tako ozbiljnog. Sjela sam do nje i stisnula joj ruku. Pogledala me.
» to radi ?« pitala sam.
»Tu su neki èudni gosti.«
»Gdje?«
»Vidi , tu gdje su napadale ljive!«
»Oprosti, ja ni ta ne vidim!«
»Nema veze. Nije bitno.«
»Da nisi pila sok od bazge?«
»Jesam, pa to onda? Neæu se valjda oblokati u podne?«
»A reci, to vidi ?«
»Vidim stol s ljubièastim stolnjakom«, rekla je sklapajuæi oèi. »Vidim ljude koji su tako l
jepo odjeveni, u svijetla odijela i lagane haljine. Neke dame imaju i suncobrane
. Jedu puricu s mlincima.«
»A poznaje ti te ljude?«
»Pa, poznajem. Tu su moj tata, moj djed, Aurora i... tvoja mama.«
Ispustila sam Dunjinu ruku.
»Gdje su ti ljudi?« pitala sam napeto.
»Evo, tvoja mama sjedi toèno preko puta tebe.«
»Prièekaj tren. Odmah se vraæam.«
Otrèala sam u Faraonovu kuhinju i tamo si natoèila sok od bazge. Popila sam punu èa u i
tek tada shvatila da me s vrata motri Faraonesa.
»Zato sam te i nudila«, rekla je.
»Da, zahvaljujem vam«, promrmljala sam.
Tko god da je bila ta Faraonesa, a ne mogu reæi da me baka Jau uvjerila u svoju prièu
, osjetila sam ne to poput elje da je zagrlim, kojoj sam jedva odoljela dok sam pro
lazila kraj nje. Po urila sam izmeðu stabala prema Dunji, sjela kraj nje i zagledala
se meðu ljive. Bile su tako estoko ljubièaste da mi je od pogleda na njih bljeskalo p
red oèima, a kad sam ih zaklopila, vidjela sam stol s ljubièastim stolnjakom i uzvan
ike. Bio je to Dunjin djed, stari kome , njegova supruga Aurora, mladi kome , moja m
ama, te gospoða Antoliæ koju sam najslabije vidjela, jer izgledala je nekako izlizan
o. Na stolu je gorjela debela svijeæa kakva se pali za misnih slavlja. Uèinilo mi se
da je iza tog stola jo jedan, koji kao da je lebdio izmeðu udaljenijih stabala, gd
je su sjedili gospoða i gospodin Bosanac, te neka gospoða u crnom haljetku i do nje
njezin srp.
»Vidi ?« pitala me Dunja.
»Vidim. A vide li oni nas?«
»Mislim da ne. Zvala sam ih, gaðala kamenèiæima, pa ni ta.«
Odjednom su se gosti za ljubièastim stolom uskome ali, jer odnekud se pojavio Robert
s Jasnom Bauk ispod ruke i silno se ljutio to za njega nema mjesta.
Ulica nevjernih ena
»Pa imate dolje jo jedan stol«, èula sam svoju mamu kako ka e.
»Da, ali mi smo za stolom A, ne za stolom B. Mi smo pozvani na vjenèanje, ba kao vi.
Evo, gledajte pozivnicu«, rekao je Robert i izvukao iz fraka kuvertu koju smo Tila
i ja ostavile na livadi u Smerovi æu. »Kladim se da vi nemate takvu!«
»Slu ajte me, mladi gospon«, javio se stari kome , »mi smo tu prvi sjeli!«
»Ne zezajte se«, rekao je Robert, »jer inaèe...« pokazao je prema ogradi voænjaka, gdje se
azirala Bolnièka ulica s au-tobusnom stanicom. Tamo je bila gu va patuljaka, svi u f
rakovima i cilindrima koje su neki èistili od pra ine, a drugi su brisali èela rupèiæima.
»Inaèe æe biti rata!«
Na to se stari kome poèeo smijati.
»Dajte se malo smirite, Robert. Kaj ste vi, kri ari? Budemo postavili jo jedan stol z
a vas«, rekao je i pokazao prema starom orahu ispod kojeg se ukazao stol s bijelim
stolnjakom, s dubokim tanjurima iz kojih se pu ila juha.
»Evo, zadovoljni?«
Robert je prekri io ruke na prsima.
»Ja sam rekao da elim za OVAJ stol.«
»O, Isuse«, rekao je mladi kome , »vi ste dosadniji od muhe. Ali, pametniji popu ta!«
I gospoda i dame ustali su te od etali do starog oraha, smje kajuæi se jedno drugome,
ne pretjerano uzrujani. »Gdje èeljad nije bijesna, ni kuæa nije tijesna«, èula sam mladoga
kome a.
Onog trena kad su sjeli za stol ispod oraha, gosti su nestali, a lampion koji je
Marija postavila na granu, lagano se zatresao. Uznojeni i uspuhali patuljci s c
ilindrima nagurali su se za stol s ljubièastim stolnjakom, a oni za koje nije bilo
mjesta posjedali su u travu oko stola. Iz ko natih torba poèeli su vaditi slaninu i
luk, kolutove sira i velike kukuruzne kruhove. Uskoro su vakali s velikim zadovo
ljstvom, èak im se i Jasna Bauk, koja za ivota nije imala apetita, pridru ila. Neki j
e patuljak izvadio bocu s vinom iz koje su se, bez obzira na to to je bila mala,
napili svi patuljci, koliko god ih je bilo.
Tamo, na vjenèanju koje sam u sebi zvala velikim ili zbiljskim, na dugaèki se stol u
pravo iznosila puretina u limunu, a Darija Figenvald pitala je za to Davor Èvori èec ne
bi pustio malo glazbe kad je veæ postavio zvuènike i pripremio diskove. Tila je zatr
a ila Tinderstickse, èije su me violine nekoæ pogaðale u srce. No èim se zaèula glazba, nek
su patuljci poskakali na noge i iz istih onih torba koje su poput boce vina oèito
bile bez dna poèeli vaditi siæu ne instrumente, slo ili se u kvartete i poèeli muzicirati
. Veliko vjenèanje malo se zbunilo: kroz njihovu glazbu èula se neka druga, ne dovol
jno glasna da bismo mogli odrediti odakle dolazi. Mo da iz njihovih glava? Osobito
se Djevojka uznemirila, poèela je prelaziti rukom preko èela, uvjerena da joj dolaz
i smrtni èas. Neki su ustali sa stolica i poèeli obilaziti voæke, kao da tra e ono to se
ne mo e naæi. Faraonesa nije svakoga inicirala sokom od bazge, ali veæina ih je èula tih
u, malu glazbu te je Davor Èvori èec na posljetku iskopèao svoju liniju. Naravno, èim su u
tihnuli Tindersticksi, patuljci su odlo ili svoja gudala i instrumente te se vrati
li siru i slanini. »Samo nam se
Ulica nevjernih ena
uèinilo«, rekao je Davor Èvori èec, »nema tu nikakve glazbe!«
»Ali kako nam se SVIMA uèinilo?« pitao je Tobey. »Svi smo ne to èuli«, dodao je.
»I to to smo èuli bilo je lijepo«, rekla je gospoða Brezo-vaèki. »Ljep e od ove va e glazb
»Samo«, rekao je gospodin Brezovaèki, »dolazi li to iz na ih glava, ili iz voænjaka?«
»Na to ni Kant ne bi znao odgovoriti«, smijala se Tila. Ustala je, te se onako visok
a, u uækastoj vjenèanici, zavrtje-la izmeðu voæaka. »Ja elim plesati! Za to je ti ina?«
Na njezin povik, patuljci su opet dohvatili glazbala i uvje bano zapoèeli.
»Èujete«, rekla je gospoða Brezovaèki. »Evo nam opet te glazbe!«
»Sad je bolje èujem«, rekla je Darija Figenvald. »I sviða mi se.«
»Da, ali odakle dolazi«, bio je uporan gospodin Brezovaèki.
»Sto te briga«, odgovorila mu je supruga. »Doði, idemo plesati.«
I tako su se parovi zavrtjeli na tihu glazbu patuljaka, koje smo Dunja i ja gled
ale sve dok nam nisu poèeli blijedjeti pred oèima te se pretvorili u jato krijesnica
. Sjetila sam se koliko je krijesnica bilo u Smerovi æu, kamo smo Tila i ja nosile p
ozivnicu. Njihova mala svjetla plesala su oko sivozelenih stabala i titrala nad
travom.
»Idemo popiti jo soka?« pitala sam Dunju.
»Pusti...« rekla je. »Dovoljno sam se nagledala patuljaka. I pro le godine i ove.«
Hi
»A stol s mrtvima?«
»To mi je jo gore«, rekla je Dunja. » ivi ne trebaju gledati mrtve osim na televiziji!«
U sebi se nisam slo ila s njom. Zato sam ustala i oti la do Faraonove kuæe te mugnula u
mraènu kuhinju, gdje je, na otomanu koji prije nisam vidjela, le ala Faraonesa, ruk
u prekri enih na prsima, po utjela lica. Izgledala je kao netko tko je umro davno, a
tijelo mu se nekim èudom saèuvalo. Da nije bilo njezine natapirane kose i olovkom n
agla enih obrva, rekla bih da ovdje le i neka svetica. Dok sam je gledala, ona se po
maknula, njezin se gmazovski kapak podigao i oko, uto poput jantara, usmjerilo se
na mene.
» to hoæe ?« pitala me, ne ba ljubazno.
»Ovaj... malo soka«, rekla sam zbunjeno.
»Na fri ideru ti je. Ali pazi da se ne napije bo anskog piæa!«
» to to znaèi?« pitala sam.
»Ah, ni ta«, rekla je i pogladila se rukom po trbuhu. »Ne pretjeruj, samo to ti ka em!«
»A vama je... zlo?«
»Ma ne, malo se odmaram. Sve ovo predugo traje.«
»Pa vjenèanje je tek poèelo!«
»Ne mislim na vjenèanje«, rekla je i polako sjela na otoman. Èinila mi se starijom nego
ikad.
»Tebi se nikad ne èini da ivot traje vjeèno?«
»Pa... ne znam«, rekla sam.
»Zamisli«, rekla je Faraonesa. »Najprije si curica i to traje vjeèno. Onda si djevojka i
to traje vjeèno. Onda si ena i to traje vjeèno. Onda si gospoða u godinama i to traje
vjeèno. I onda si jo cijelu vjeènost starica! Ljudi su glupi kad se ale
Ulica nevjernih ena
da ivot proðe u trenu. Daj pomisli na sva svitanja i sve veèeri! Onaj koji bi se sveg
a sjetio, poludio bi! Vjeènost je nesnosan teret.«
Sjetila sam se sebe kako u vrtu kod Figenvaldovih bombonima gaðam neku curicu i pr
itom osjeæam silno uzbuðenje: je li to bila Marija? Marija, koja se tek doselila i n
ismo je voljeli, jer bila je nova i èudno je govorila. Marija, koju smo bockali, ti
pkali, gaðali svime to bi nam do lo pod ruku. Faraonesa je u pravu. ivot predugo traje
. Posegnula sam za sokom od bazge. Pila sam ga iz boce dok ga cijelog nisam popi
la.
Izi la sam iz kuæe pod modro nebo po kojem su lepr ale ljubièaste rajske ptice. Vjenèanja
nije bilo. Bio je to Faraonov voænjak kako je izgledao na poèetku vremena, jo dok se
duh ogledao nad vodama. Drveæe je bilo tako visoko da se vrhovi kro anja nisu ni vid
jeli, a uza svako deblo bile su naslonjene ljestvice: uspnem li se njima, pomisl
ila sam, vi e se nikada neæu spustiti. Nasred voænjaka bilo je jezero, valjda ono u ko
jem se ogledao duh, ali kada sam do etala do njega, u vodi nisam vidjela svoj odra
z. Neki maleni èovjek etao je prema meni s druge strane voænjaka, brada mu se zelenil
a kao da je prislonio grm uz lice. I ko a tog èovjeka bila je zelena, i oèi. Na sebi n
ije nosio ni ta, osim kape. Pri ao mi je i promrmljao ne to na jeziku koji nisam razu
mjela. Prislonio mi je ruku na svoj veliki, pulsirajuæi, tamnozeleni penis. »Uzmi ga
u usta«, tada je rekao. »Uzmi ga u usta«, rekao je.
Na la sam se na koljenima, pred nje nozelenim glaviæem.
Onda sam ugledala Dunjino zabrinuto lice. Le ala sam s glavom u njezinu krilu, a o
na mi je poku avala gurnuti as-
pirin u usta. »Navodno poma e«, rekla mi je. »Kad se èovjek napije, najbolje je popiti and
ol!«
»Koja glupost«, rekla sam. »Pa nisam pijana!«
»Jo gore«, rekla je, »ti si drogirana!«
»Pa to ja mogu kad je Faraonesa diler«, rekla sam i poèela se smijati kao blesava, dok
mi je pred oèima i dalje lebdio veliki zeleni penis.
»Sad bar znamo njezinu profesiju.«
»Bilo bi dobro kad bi se mogla porigati«, rekla mi je Dunja. »Da izbaci taj sok iz sebe
!«
»Za to, kad mi je lijepo?«
»A, dobro, onda lezi, a ja idem ne to pojesti«, rekla je i spustila mi glavu na zemlju
. Èula sam tiho zujanje i mrmljanje kukaca, a da sam htjela, mogla sam èuti o èemu raz
govaraju mravi. Kraj mene, patuljci su polijegali po travi, a pred njima Jasna B
auk i Robert. Bilo mi je ao to me ne vide, ili se prave da me ne vide.
Jer uhvatila sam Robertov pogled koji mi se lijepio po bedrima, te uza svaki nab
or moje nadignute haljine.
Namjerno sam se prome koljila, tako da mi se haljina podigla gotovo do gaæica, a Rob
ert je zgrèio lice i zagledao se u svoje staromodne Ciciban djeèje cipele.
Jasna Bauk pogladila ga je bijelom rukom po èelu i ne to ga zapitala. Postiðena, spust
ila sam haljinu. Kako mogu pred nosom te sirote zavoditi Roberta? Nije li u ensko
j prirodi ne to sramno, ne dirigira li pona anje svake ene ona pukotina meðu nogama, on
a vjeèito gladna spilja, koju se zaista ne tièe tko je èiji mu te to je dolièno, a to ne
er glad ne bira. Postoji li bonton vulve?
Polako sam se uspravila i sjela pod stablo.
Ulica nevjernih ena
Preda mnom je bio stol s bijelim stolnjakom, za kojim su sjedili mladi i stari k
ome , moja mama, gospoða u crnom haljetku sa srpom, gospa Aurora, gospoða Antoliæ, gospoða
i gospodin Bosanac te neka gola ljepotica koju u prvi tren nisam prepoznala, a
onda mi je sinulo: Betika! Sjedila je na stolici blago ra irenih nogu, bosih stopa
la u travi te prilièno pro drljivo jela ono to je bilo servirano, janjeæe i volunjske g
lave te ne to to me podsjeæalo na glavu konja. Njezina oveæa stra njica crvenjela se na m
jestima na kojima se izlijevala sa stolice, a tanke modre vene nazirale su joj s
e pod ko om poput linija na porculanskoj alici. Duga joj je kosa padala niz leða, a p
reko stola ju je motrio stari kome , ste uæi ruku gospi Aurori. Sokovi iz ivotinjskih g
lava slijevali su se Betiki niz pune, te ke grudi nje nih bradavica, a osim nje i go
spoðe sa srpom izgleda da nitko nije jeo s apetitom. »Tako je, mrtvi se hrane glavam
a«, pomislila sam, uvjerena kako je to neka va na spoznaja. »Tu je Betika«, rekla sam Du
nji èim se vratila, »da je samo vidi !«
»Evo ti èa a vina«, rekla je Dunja. »Mo da te otrijezni.«
»Ali za to da se otrijeznim«, bunila sam se.
»Zato to svatovi pitaju za tebe! Kuma si, morala bi odr ati govor!«
»Ma, neæu dr ati govor«, rekla sam, dok mi se jezik pleo. Iza Dunje se pojavila Tila.
»Dobro, gdje si ti? Doði za stol! Sad æu bacati buketiæ!«
Zamijetila sam kako uzvanici za bijelim stolnjakom zure u Tilu.
»Stra no, prazna haljina«, rekao je stari kome .
»To veæ dugo nismo vidjeli«, rekla je Betika.
»Daj, idemo s ovog prokletog mjesta«, rekla je Aurora.
I veæ su poèeli ustajati, kad je mladi kome odmahnuo rukom.
»Prièekajte tren, pa æe nestati!«
»Okej, Tila, dolazim«, rekla sam.
Èim je Tila oti la, sablasti su odahnule i nastavile jesti. Nekako sam se uspravila,
ali i dalje sam bolje vidjela starog kome a nego dugaèki stol sa ivim uzvanicima. Èak
i kad sam izi la iz sjene i krenula prema Tobevju, èinilo mi se da hodam prema nekim
sjenama i odbljescima, prema toèkicama Sunca na travi. Jedva sam napipala svoju s
tolicu, a kad sam se okrenula, vidjela sam kako su se i patuljci pribli ili svadbe
nom stolu, te sada stoje gotovo kraj Tile, koja je mirno jela puretinu u limunu.
Cvrkut curica iz Grazie, Cosmpoli-tana i Storyja, neka fotografkinja koja tra i d
eèka, neka modna savjetnica koja bi se i sama slikala kao model, polako je utihnuo
, jer mladenka je ustala.
»Sada æe moja kuma odr ati govor, a onda bacam buke-tiæ«, rekla je.
I to sam mogla nego osoviti se akama o stol, dok su patuljci diskretno krali komad
iæe puretine s tanjura i trpali ih u usta, i zapoèeti s govorom. »Mi iz Vrapèanskog odvo
jka«, rekla sam, »volimo slavlja.« (»Tako je! Tako je!« èula sam patuljke.) »Bez obzira na
o su slavlja u svojoj biti pomalo dosadna, lijepo je vidjeti nas na okupu slavlj
a su kao neki grupni portret.« (»Bravo! Bravo!« vikali su patuljci, to me veæ prilièno ind
sponiralo.) Poku avala sam prebrojiti koliko ih ima, ali iz svakoga grma navirale
su nove hrpice. Neki su imali zelene bradice poput Roberta, a neki su bili golob
radi, naborani poput mu karaca koji su upali u ma inu za pranje rublja i stisnuli se
. Neki su bili odjeveni u smokinge, a drugi
Ulica nevjernih ena
u prljavu i masnu odjeæu koju kao da su skupljali na nekom djeèjem smetli tu. Nitko ih
osim mene nije vidio, u to sam bila sigurna. Faraonese i tako nije bilo za stol
om. »Mi, u na oj ulici, ostali smo povezani kao susjedi u stara vremena: danas se te
vrijednosti gube i ljudi se jedva pozdravljaju na cesti«, rekla sam, slu eæi se retor
ikom HDZ-ovskog politièara. Lica gospoða Brezovaèki i Figenvald ozarila su se od u itka:
mi ovdje njegujemo vrijednosti! Kako je to lijepo i ispravno! Uèinilo mi se kako
ispod udaljenijih stabala vidim visoke figure starih partizana sa stenjeveèkog gro
blja: ili su oni bili stabla, to znaèi da mi je sok jo djelovao. Preko puta ovog voænj
aka poginuo je narodni heroj Letiniæ Mirko-Èa-pajev, kojeg danas vi e nitko ne pamti,
pa i njegova je spomenica davno maknuta ali on pamti nas. Ne znam idu li partiza
ni u raj, ali ona crvena zvijezda valjda ih negdje vodi, na neko ugodno i suho i
ne premraèno mjesto, mislila sam, tamo gdje ih èekaju stari usta e da kartaju belu, a
lijepa Per-zefona im toèi ipkovinu. Rekla sam jo ne to o tradiciji Vrap-èanskog odvojka
, o stablima koja se ovdje ne sijeku, o novogradnjama kojih nema, na to su patulj
ci spontano zaplje-skali, to je zvuèalo kao da je poèela tuèa, a onda sam ozarena sjela
. Gospoðe Horvat, Èvori èec, Brezovaèki i Figenvald slo no su zapjevale:
Zeleni se gaj
I u gaju raj
Tam je moga milog dragog
Zavièaj
Potom je Tila sa stola podigla svoj buketiæ od divljeg cvijeæa te zamolila da sve ne
udane djevojke stanu iza nje, to se
osobito ticalo novinarki Grazie, Cosmopolitana i Storyja (neu-danost je danas tr
end!), Dunje, Daniele, Ivane, sestre, mene, Djevojke, a zbog nekih se razloga meðu
nama ustoboèila Fa-raonesa koja se u meðuvremenu probudila i gotovo da su joj se su
hi obrazi zarumenjeli. Tila se udaljila od nas nekoliko koraka, okrenula nam leða
te bacila buketiæ koji su, naravno, ulovili brojèano nadmoæni patuljci i pobjegli s nj
ime na drugi kraj voænjaka.
»Ne ku im, gdje je buketiæ«, povikala je Tila.
»K nama nije pao«, rekla sam.
»Pa kamo je pao«, pitala je Daniela.
Cure su se zagledale u travu u kojoj nije bilo nikakvog cvijeæa.
»Dobro, nema veze«, pomirljivo se oglasila Faraonesa. »Nestao-nestao.«
»Pa ne mo e nestati!« javila se neka od ena za stolom koju nisam jasno vidjela. »To nije
obièaj! Vjenèani se buketiæ hvata, a ne nestaje!«
Ivana Karloviæ veæ je zavirivala u grmlje, a sporu se prikljuèio i na upnik, koji je tak
oðer imao ne to protiv toga da se buketiæ tek tako raspline.
»Cure, ne budite blesave«, rekao je. »Ako je koja od vas sakrila buketiæ, neka ga poka e!«
»Pa prevelik je da bi stao u d ep«, rekla je Faraonesa.
»Hajde, i buketiæ je tek jedna praznovjerica«, rekla sam pomirljivo.
»Da, ali buketiæ ne NESTAJE«, upnik se ljutio.
»Onda ga vi naðite«, rekla je Tila.
I zaista, strogi je èovjek pomno pretra io svaku travku, kao da je buketiæ bio velièine
lje njaka ili trule jabuèice.
Ulica nevjernih ena
»Nema ga«, rekao je slije uæi ramenima.
»Eto...« rekla je Faraonesa pomirljivo, »nije ba sve obja njivo!«
upnik se srdito vratio za stol.
»Brine vas buketiæ, umjesto da pitate mladenku za to nevina nije u la u brak«, rugala mu s
e neka od Tilinih novinarskih prijateljica.
»Pa odakle da ja to znam?« branio se upnik. »Ja polazim od toga da je ona nevina! Ako m
i ona ne ka e suprotno, kako da ja to provjerim?«
»Te ko!« javio se Tobey. »Ja vam to ne bih dopustio!«
Na to smo se svi nasmijali, èak i upnik.
»A to ako je mlada... masturbirala?« javila se Anja.
»Mislite, tijekom ceremonije« pitao je upnik.
»Ne... onako... u ivotu.«
»Pa, masturbacija je grijeh«, rekao je upnik, »premda ne onako te ak kao...«
»Kao ubojstvo!« rekla je gospoða Brezovaèki.
»Toèno...« oprezno æe upnik.
»Èujte, ali za to je masturbacija grijeh?« pitao je Davor Èvori èec.
»Zato to poni ava! Zato to oneèi æuje!« odgovorio je upnik. Prema njemu se nagnuo kapela
mu apnuo. »Zato to seksualnost treba dijeliti sa svojim mu em, ili enom, a ne sa samim
sobom!«
»Ali, za to?« pitao je Davor. »I to da rade oni koji nisu u braku?«
»Oni se trebaju suzdr avati«, rekao je upnik. »Trebaju se uzdr avati.«
»A to ako... ne mogu?«
»Onda grije e!«
»A grije ite li vi?«
»Svaki èovjek grije i!«
»Bog je ljubomoran na nas to imamo tijelo«, javila se gospoða Brezovaèki.
»Nije istina!« rekao je upnik. »I na se Bog utjelovio!«
»Da, ali nije imao nagone...« rekla je gospoða Brezovaèki.
»Imao je nagone, gospoðo, samo ih je sublimirao! On je po svemu bio èovjek, osim to je
bio Bog!«
»Ali tko, molim vas, osim Isusa, mo e sublimirati nagone?« bila je uporna gospoða Brezov
aèki.
»Neki ka u da Isus nije odolio Mariji Magdaleni«, rekla je Dunja.
»Ali, gospoðo Dunja, to to govorite te ka je hereza«, rekao je upnik. »I ja ne mogu sjedi
za takvim stolom. Evo, govorim s vama o masturbaciji i o seksualnosti, ali o Isu
sovim nagonima ne mogu!«
Ustao je, za njime kapelan, ali Faraonesa mu je pri la kao juèer u crkvi i nakon kraæe
g dvoumljenja upnik se vratio za stol, a mi nastavili razgovor o nevinijim temama
.
Oko est popodne na vjenèanju se pojavio Edo Brezovaèki, koji veæ godinama nije ivio u Vr
apèanskom odvojku. upnik se ponovno uznemirio, jer znao je, kao i svi mi, da je Edo
peder. ivio je veæ niz godina s nekim grafièarem u neèemu to je najvi e podsjeæalo na br
Edo Brezovaèki bio je èovjek u tridesetima, ljepu kast. Patuljci, koji su se opet pri
bli ili stolu odakle su krali sitne kolaèe, odmaknuli su se gadljivih izraza na licu
od Ede: u trenu su izgledali poput siæu nih upnika. U èudu sam pogledala Roberta, koji
mi je apnuo samo jednu rijeè: peder.
Ulica nevjernih ena
»Pa to«, apnula sam.
»Pa fuj«, rekao je Robert.
»Sva ta«, rekla sam. »Zar nema patuljaka-pedera?«
»Naravno da nema!« rekao je Robert.
»Ne ku im...« poèela sam, ali me u taj tren sestra protre-sla za rame.
» to je s tobom? Pada u trans? Danas si zbilja èudna!«
»Ma ni ta, prièam si prièu koju æu napisati kad doðem doma.«
»Razumijem ja tebe, ali zbog dru tva...«
»Okej. Neæu vi e.«
Èudilo me da na Tilinom vjenèanju nitko ni Roberta ne vidi, èak ni kada im grabi hranu
s tanjura. Po to je pola godine bio politièki aktivan, a potom izgubio na lokalnim
izborima, Robert se razoèaran povukao u umu i od tada se nismo sretale s njime. Znaèi
li to da se smirio s Jasnom Bauk? Sumnjala sam. Robert mi je opet pri ao: njegov
mali vruæi dlan na ao se na mojem koljenu.
»A mogli bismo ti i ja, malo... ha?«
»Ne dolazi u obzir«, apnula sam, ogledajuæi se oko sebe. »Gdje je Jasna?«
»Pusti sada nju«, rekao je, dok mu se dlan verao prema mojem bedru. »Doði u Faraonovu kuæu
, spusti se u podrum, pa skreni desno, ondje æu te èekati! Mo e?«
Nije èekao moj odgovor. Jednostavno je nestao. Pomislila sam kako je naivan ako mi
sli da æu krenuti za njime. Edo Brezovaèki sjeo je na ispra njeno mjesto pokraj mene.
Par bijelih leptira odlepr ao je velikom brzinom prema Faraono-voj kuæi. »Onda, kako s
i mi ti«, poèeo je. Osjetila sam da me dosada zapljuskuje poput znoja. Sjetila sam g
a se, jo kao
mladiæa koji je ljetna popodneva provodio èitajuæi hrpe Stri-poteka pred kuæom, dr eæi noge
u lavoru. Sjetila sam se prvih traèeva o Edi: viðen je s nekim tipom iz paralelne ul
ice, tramvajskim kontrolorom. Tip je imao kukuruzno utu kosu i rumeno lice. Onda s
u gospoða i gospodin Brezovaèki poèeli u svoju kuæu pozivati neku tugaljivu djevojku iz
Edina razreda, ne bi li ga dovela u napast: ta ni Roberta ne bi zavela, bojim se
. Uz to, Edo je vi e volio kontrolora nego sve djevojke iz svoje kole. Jedne smo ga
sezone vatreno ogovarali, jer èinilo nam se da Edo to zaslu uje. Mo da je zbog toga z
amrzio Vrapèanski odvojak. Opet, bio je pristojan èovjek i pojavio se na Tilinu vjenèa
nju, dodu e, bez svojeg grafièara. Postidio nas je vi e puta i èestitkama za roðendane, ko
je je dizajnirao njegov deèko. Promrmljala sam Edi da moram na zahod, ustala i kre
nula prema Faraonovoj kuæi.
Zanimalo me to je to desno od podruma. Koliko znam, kad bi se strmim stubama spus
tilo u Faraonovo podzemlje, ondje su bila samo jedna vrata, ona podrumska. Sada
su me ondje doèekala i druga, ne to manja, na desnoj strani. Bila su ko na, s okruglom
kvakom i podsjeæala su vi e na vrata nekog salona. Zaista, unutra je bila prostorij
ica s grimiznim tapetama, s pohabanim foteljama iz kojih je virila spu va, s nekak
vim sklepanim stoliæima, osvijetljena lampom koja je stajala u kutu sobe. Namje taj
je bio patuljastih dimenzija. »Napokon«, rekao je Robert, trljajuæi ruke. »Trebalo ti je
!«
»Kakva je ovo soba?« pitala sam.
»To je soba za nas. Ako tko eli prespavati, ili se, to ja znam, napio, pa ne zna put
do ume, odsjedne tu.«
»Ne ku im.«
Ulica nevjernih ena
»Gledaj, u svakoj ulici, u nekoj dovoljno staroj kuæi postoji soba za nas. Problem j
e s tim novogradnjama. Umjesto soba otvaraju fitness-centre. A stari Stenjevèani n
ekoæ su nam garniture postavljali u vrtove!«
»I onda vi... odspavate u tim sobama i vratite se u umu?«
»Pa da, gledaj!« rekao je i otvorio jo jedna vrata ca koja prije toga nisam ni zamijeti
la. Ulaz je nalikovao na cijev obraslu mahovinom.
»Ovo je najkraæi put«, rekao je, »i ne mo e se izgubiti! Ovo nikome nisam pokazao!«
»A za to pokazuje meni?«
Robert se nasmijao.
»Kad poludi , ovuda mo e u umu! Èetverono ke, ha, ha, ha! Kao drugo, ti æe pisari o tome
»Sumnjam«, rekla sam. »Cijevi koje vode u Smerovi æe nisu mi neka tema!«
»Pisat æe «, rekao je, »a ja æu te jebati!«
»Ni jedno ni drugo!« rekla sam ljutito.
»Aha, ti si do la razgovarati sa mnom«, rekao je dok su mu oèi svjetlucale. »Tebi je do ra
zgovora.«
»Mo da je upnik u pravu«, rekla sam. »Seks je izvor svih zala.«
»O seksu se ne mo e moralizirati. On je ispod morala. Dublji sloj!«
Pribli io mi se i zavukao ruku ispod haljine. »On je dubok koliko i ova tvoja pukoti
na!« Njegov hrapav palac uvukao mi se u gaæice. »Vidi koliku rupu ima u sebi! Kako je iv
eti s njom?«
»Dobro«, rekla sam i odmaknula se. »Sasvim dobro!«
»La e ! Zna da la e !«
»Okej, la em, ali ti mi tu ne mo e pomoæi!«
»Kako da ne«, rekao je i razvezao hlaèe. Ukazao se zeleni penis iz mojeg snoviðenja. »Ovo
ti je lijek! Prirodni lijek! Domaæi!«
Pri ao mi je i obgrlio me oko guzova. I veæ mi je ustro svlaèio gaæice, a njegova usta tr
ljala su se o moj Venerin bre uljak.
»Hajde, samo lezi«, aptao je. »A ja æu te jebati.«
Kao uvijek, poslu ala sam ga.
Kad sam izi la iz Robertove sobe, vani se veæ mraèilo. Sestra me ljutito odmjerila. »Nis
i trebala ni doæi na vjenèanje«, promrsila je kad sam sjela do nje. »I tako te nema!«
»Sorry«, rekla sam. »Imam... problema.«
»Ti uvijek ima problema!«
Ispod oka gledala sam Roberta kako prilazi Dunji i ne to joj apuæe na uho, na to je pr
asnula u raskala en smijeh. Kum na eg Tobevja Maguirea, alias Ranka Marica, zaprepa te
no ju je pogledao. On kraj Dunje nije vidio nikoga.
Potom je Dunja ustala od stola i od etala prema Faraono-voj kuæi.
Nakon nje, mala Kiki.
Kiki se vratila s Tilinim vjenèanim buketom, koji je, meðutim, sav pozelenio.
»Gledaj to mi je Robert dao!«
»Sakrij ga! Brzo ga sakrij!«
I Kiki je po urila prema mraènim rubovima voænjaka, gdje ga je odlo ila u neki grm. Ne to
dalje od svatova, na izrezbarenoj stolici visokog naslona koja me podsjeæala na pr
ijestolje, sjedila je Jasna Bauk i plela. Tu i tamo pogledala bi na sat i uzdahn
ula.
k.L,
Ulica nevjernih ena
Negdje oko ponoæi, Robert je pri ao i Tili, koja je do tada bila prilièno pijana.
»Ti bi me jebo«, èuli su je kako razgovara s nekim. »Ma nemoj!«
Sva sreæa, upnik je u to vrijeme veæ duboko spavao u upnom dvoru, u kojem se za njega
brinula èasna sestra Vendelina.
»A za to bi me jebo?« hihotala se Tila. »Zna da sam udana!«
Dunja joj je pritrèala s prstom na ustima.
»Budalo«, siktala je, »èut æe te Tobey!«
»Znam, ali Robert me... kaklja«, rekla je mladenka. »Daj, pomozi mi da se spustim u pod
rum!«
»Kamo æe ?« pitao ju je Tobey.
»Idem se, ovaj malo umi ti«, rekla je Tila, »a mo da se i istu iram!«
»Mladenka æe presvuæi haljinu?« pitao me Edo.
»Mo da«, rekla sam.
Stariji stanovnici Vrapèanskog odvojka poèeli su se razilaziti, Faraonesa je svakog
darovala ostacima hrane i kolaèa, meðu kojima je bilo zalutalih èaèkalica i komadiæa salve
ta. Tiline brbljave prijateljice, neka Stela, Goga, Miki, Lidija i Valerija odje
dnom su za utjele i zagledale se u mrak.
»Cure, vidite li vi... patuljka«, pitala je Stela i poèela se smijuljiti.
»Ja vidim patuljka bez gaæa«, rekla je Goga i stavila dlan na usta.
»Ja sam vam rekla da ne pijete«, rekla je Miki, jedina trijezna i lo e raspolo ena.
»Cure, on me... kaklja. Pu e mi u vrat!« rekla je Lidija.
»A mene ljubi u... uho«, rekla je Valerija.
»Kaj je ovim enskama?« zapitao se poluglasno jedan od Tobevjevih prijatelja, neki crn
omanjast momak.
Dr eæi se za ruke cure su nestale u Faraonovoj kuæi. Osim Miki, koja se s nekim upusti
la u raspravu preko mobitela.
Stolnjaci su bili zaliveni vinom i pro arani mrvicama hrane, neki su od njih pali
sa stola, a neki su se nadizali oko èa a. Nisam ni zapazila da je poèelo puhati. Iznad
Perjavice je sijevnulo, a uskoro su se, poput brundanja medvjeda, zaèuli udaljeni
gromovi.
»Sada je zadnji èas za ples«, rekao je Davor Èvori èec i pustio glazbu. Na rubu voænjaka vi
la sam patuljke kako se sklanjaju u sjenu starog oraha, dr eæi se za cilindre. Jasna
Bauk stavila je preko kose al koji je oèito isplela ove veèeri.
Odnekud se oglasio Frank Sinatra, a Tila, je, obraz uz obraz, poèela plesati s Tob
evjem. Anja je plesala s bratom, Darija Figenvald sa svadbenim kumom, Borna s Me
lidnom, ja sa sestrom, Faraon s Faraonesom, Daniela s malom Kiki. Must you dance
every dance zvith the same fortunate man... èulo se iz kro anja, kao da Sinatra nak
on smrti prebiva u njima. Krupne kapi ki e poèele su padati veæ kod druge pjesme: As T
imes Goes By u izvedbi Brvana Ferrvja. U dnu vrta ne to je svjetlucalo. Prema nama
se kotrljala divovska bijela torta s valjda sto svjeæica. Kolica s tortom kao da
su se sama kretala, a tek naknadno vidjela sam dva uznojena patuljka kako ih gur
aju. »Ovo je na svadbeni dar«, rekao je jedan od njih. Naravno, uzvanici su vidjeli s
amo tortu koja je do la niotkuda.
»Izgleda suludo!« rekao je neki od Tobevjevih bankara. »Ajmo jesti.«
1-
Ulica nevjernih ena
Pijan, zaronio je glavu u tortu, a za njim ostali.
Bilo mi je zlo.
Rasku trane Stela, Goga, Lidija i Valerija vratile su se iz Faraonove kuæe i poku ale
se izboriti za komadiæ torte. Navodno, bo anstvene.
Netko me u tipnuo za stra njicu. Okrenula sam se uvjerena da je Robert. Bio je to An
drej, najni i i najru niji od Tobevjevih prijatelja.
»Hoæe plesat?«
»Mo e«, rekla sam ravnodu no.
I tako nam ples nije dugo potrajao. Goropadni pljusak izlio se na nas tako da sm
o kli uæi se po komadima torte pojurili prema Faraonovoj kuæi, dok su sa stabala padal
i lampioni, Davor u urbano sklanjao zvuènike, a patuljci tugaljivo stajali pod udalj
enim stablom i mahali nam. Spustila sam se do podruma, ali nije bilo desnih vrat
a. Kao i uvijek, bila su samo jedna vrata, ona visoka, iza kojih je Faraon dr ao v
ino i hladnjak za meso. Unutra nije bilo Roberta ni malih fotelja. Odozgora se z
aèula vika, jer Tila je odjednom ostala bez haljine, u donjem rublju i sandalama. »K
oji dobar trik«, smijali su se Tobevjevi prijatelji, »... koji trik! A moj frend iz
Gun-duliæeve...« ostatak nisam èula, jer opet sam se spustila u podrum, neutje na to tamo
nema desnih vrata. Kuckala sam po zidu, sve dok nisam napipala neki okvir, a ka
d sam ga gurnula, pojavila se pukotina, koja, meðutim, nije bila dovoljno iroka ni
da bi se ruka u nju mogla gurnuti. Vratila sam se gore, gdje su Tilu zaogrnuli s
tolnjakom, a ostatak svatova posjedao je po Faraonovu krevetu i otomanu. Fara-on
esa je ba izi la iz kuæe, na ki u koja je lijevala. to je toj eni, pitala sam se i pogle
ala kroz prozor. Vani se ni ta nije
vidjelo, osim tamnog oblaka sa svjetlijim rubovima koji kao da je pao na voænjak.
Faraonesa je podigla ruke prema njemu dok joj je vjetar mrsio natapiranu kosu, k
oja se naginjala lijevo-desno poput kosog tornja u Pi i. Vidjela sam i Ro-berta, k
oji je sitan i rasku trane brade stajao kraj Faraonese takoðer podignutih ruku. Ki a s
e poèela smirivati. Voænjak je bio pun razbacanih stolica i stolnjaka i mokrih lampi
ona, a velik lonac u kojem je Darija Figenvald donijela puretinu le ao je prevrnut
ispod stabla jabuke. Prizor me vi e podsjeæao na mjesto vje tièje bitke, nego na vjenèanj
e koje je poèelo u podne. Èemu god se Tila nadala, da æe otiæi kuæi ranije i mirno spavati
satima prije svitanja, nije joj se ispunilo. Bilo je oko èetiri ujutro i u kro njam
a su se budile ptice kad smo se poèeli opra tati s Faraonom i Faraonesom. Faraon nam
je mahao s vrata, uspravan i siv, poput crte a ugljenom. Faraonesa ga je obgrlila
oko struka i prislonila mu glavu na rame. Mala Kiki zabrinuto je pretra ivala grm
lje pred vratima voænjaka, ali buketiæ nije mogla naæi. Takav, malo vidljiv, malo nevi
dljiv, mora da je opet pripao patuljcima. Dok sam otkljuèavala kuæu, èula sam kako s n
a eg krova pjeva kos. Ki a je stala, svitalo je, a on se za to osjeæao ne znam kako za
slu nim. Ne znam kako je protekla Tobevjeva i Tili-na prva braèna noæ, s obzirom na to
da se mladenka vratila s vjenèanja bez haljine, ali ja sam spavala tako tvrdo da
me sestra nekoliko puta bez uspjeha budila.
»Please, probudi se!« èula sam je napokon.
» to je?« rekla sam, bunovno se valjajuæi po jastucima. »Gdje gori?«
»Faraon... I Faraonesa.«
» to s njima?«
Ulica nevjernih ena
»Ni ta! Nema ih!« »Mo da su u duæanu.«
»Sigurno nisu! Kuæa je potpuno prazna! Elvira je svratila po jo malo torte za mu a ili
ljubavnika, ne znam toèno, i u la u ni ta! Onda smo Dunja, Tila i ja pokucale i opet n
i ta!«
»Kako ni ta? Misli , nema namje taja?« »Nema nièega! Idi, pa vidi!« rekla je sestra i uzr
oèela dizati rolete, kao da sam ja kriva za Faraonov nestanak. »Mo da ljudi spavaju, a
vi im ne date mira!« Sestra nije odgovorila. Navukla sam haljinu od juèer i japanke
i po urila prema Faraonovu voænjaku. Tamo je i dalje bilo prljavih stolnjaka, salve
ta, komadiæa hrane, lampiona, prevrnutih stolica, te neèijih odbaèenih sandala, a klad
ila bih se da je pleteni al koji sam vidjela pripadao Jasni Bauk. Pokucala sam na
vrata i u la: zaprepastila me ti ina koju sam zatekla. To to izmeðu golih zidova nije
bilo nièega manje me èudilo od ti ine koja se mo e èuti samo u nekim jako starim kuæama èij
rovovi proki njavaju. Obi la sam nekoliko takvih stenjeveèkih kuæa predviðenih za ru enje k
je su nekoliko dana prije egzekucije bile prepu tene same sebi: ista ti ina, ista ni
jemost koja kao da se cijedi sa zidova, iste tamne mrlje na mjestima na kojima s
u nekoæ bili pokuæstvo i slike. Ista pauèina na tim tamnim mrljama, isti pod kroz koji
se probija trava, kao da ga je netko izbu io pijukom, isti zelenkasti zid s izgre
banim tapetama. Kad sam pogledala voænjak kroz prozor, vidjela sam stare, kvrgave,
ne vi e zdrave voæke crnih grana, na kojima se ljuljala pokoja gnjila tre nja ili ljiv
a to ih kosovi jo nisu pozobali. U la sam u nekada nju Faraonovu spavaæu sobu, koja je i
naèe
bila skromno namje tena, tako da se sada, posve prazna, jedva razlikovala od one p
rija nje. Okrenula sam se oko sebe i zagledala u strop: tamo, meðu gredama, drijemao
je neki vrapèiæ koji mora da je uletio u kuæu jo za juèera nje oluje. »Ako netko zna gdje
Faraon, onda je to taj vrabac«, mrmljala sam. »On je svjedok.« Vrapèiæ, kojeg sam oèito pr
budila, nakrivio je glavu i gledao me u èudu. Obi la sam i druge sobe, te se na posl
jetku spustila do podruma. Ni tamo nije bilo nièega, osim to se na mjestu na kojem
su mi se juèer ukazala desna vrata pojavila mrlja, kao da je po zidu izbila vlaga.
Mrlja je bila ljubièastozelenkasta i podsjeæala je na masnicu. »Kada netko o amari zid,
on ovako reagira«, rekla sam tiho. I ba kad sam se krenula verati podrumskim stuba
ma, zaèula sam ne to nalik na su anj, kao da je ne to palo, kao da je netko ne to ispustio
iz ruku, i to se na lo na podu. Po urila sam gore, a kad sam se navirila u nekada nju
kuhinju, na podu je doista le ala neka krpa. Podigla sam je i zagledala: silno po
habana i uæa nego ikad, bila je to Tilina vjenèanica. Kad sam se vratila u Faraonovu
sobu, tamo vi e nije bilo ni vrapèiæa.
Istog popodneva nad Perja vicom je bio vatromet. Netko je ne to slavio i dok se ne
bo ljubièastilo pred ki ni sumrak, svjetlucavi konji i raspojasane vile s kosom od d
inamita letjeli su meðu oblake. Vatromet je silno buèao, tako da smo se svi trcali na
ulicu, a Tobey je govorio neke besmislice o tome kako je na vrapèanskom stadionu
odigrana nogometna utakmica te da su domaæini pobijedili, to se nikome od nas nije èi
nilo prigodom za takav spektakl. »To slave kineski mudraci«, rekla je mala Kiki mudr
o, »jer sutra je kineska nova godina!«
Ulica nevjernih ena
»Kineska nova godina je u sijeènju, èini mi se!« dodala je Dunja.
»Onda ne znam«, Kiki me uhvatila ispod ruke. »Moram ti ne to reæi«, apnula mi je i povukla
prema ribnjaku.
» to je?« pitala sam je i pro la joj rukom kroz meku kosu.
»Juèer, dok sam brala cvijeæe za Tilin buketiæ, na livadi sam opet vidjela enu u crnom! T
o znaèi da su Faraon i Fa-raonesa mrtvi! Ili?«
»Moguæe je da su mrtvi. Ali za to bi iz kuæe za njima nestale sve stvari?«
»Mo da im trebaju na drugom svijetu«, rekla je mala Kiki. »Neki mrtvi ljudi uzmu sa sobo
m televizore i minilini-je, jer ne mogu se naviknuti na ti inu! A neki valjda uzmu
i namje taj i peæ i sve!«
»Pa da«, rekla sam rastreseno. »Mo da je to.«
Sjetila sam se kako je Jasna Bauk nestala, a potom smo je na li u umi kod Roberta.
Mo da su se Faraon i Faraonesa provukli kroz mahovinastu cijev do Smerovi æa? Mo da su p
atuljci potom zazidali vrata da netko drugi iz Vrapèanskog odvojka ne pobjegne kro
z njih? Kladim se da bi pred tim vrata cima bili veliki redovi umiruæih ili bolesnih
, ili jako starih, jer i starost je smrtna bolest. Opet, gdje god da jesu, to æe im
pokuæstvo? Zar im u umi treba vlastita kuhinja i krevet? Nema li uma neki svoj, zel
eni naèin ivota u kojem se èovjek dragovoljno li i sve te krame s kojom je navikao ivjet
i?
Potkraj tjedna, po to se rastala s ljubavnikom na uglu ulice te pobrzala niz Farao
nov voænjak, Elviri Horvat se uèinilo da vidi Faraonesu: etala je meðu voækama, odjevena
u neku staromodnu haljinu i pla t koji se srebrio na mjeseèini,
premda je to mogao biti i al koji je isplela Jasna Bauk. Elviri je cigareta ispal
a iz ruke, dapaèe, cigarilos, jer èinilo joj se da je s njime fatalnija, i stala je
kao ukopana. Faraonesa, tiho ju je zazvala, Faraonesa, ali stara se nije oglasil
a, samo je polako i dostojanstveno nestala iza grma. Sutradan smo se opet svi na
crtali u voænjaku da naðemo neki trag, ali tamo nije bilo nièega. Dunji se, kad je sje
la za stoliæ i poèela slagati karte, uèinilo da joj netko kucka po prozoru, no kad je
po urila do njega, ondje nije bilo nikoga: malo dalje, kraj ribnjaka, stajala je F
araonesa i smje kala joj se. Èim je izi la iz kurije, vidjela je samo maèka Lea, najljep e
g od svih uliènih maèora kako se prote e na rubu ribnjaka po kojem je ba lupao apom. Anj
a, koja je tih dana najavila da se udaje èetvrti put, prije spavanja zagledala se
kroz prozor i u punom utom Mjesecu uèinilo joj se da vidi Faraonesino lice, ozareno
osmijehom. Melinda, dok je psujuæi redigirala neki lo prijevod (ne moj!), podigla
je glavu i ugledala dvije prastare ruke kako se iz debla ire prema njoj. Ja, dok
sam kretala u potragu za staklenkama za pekmez kojih je bilo u ormaru u staretin
arnici, kao da sam vidjela Faraonesinu natapiranu kosu kako se dostojanstveno mièe
u kutu mojeg vrta, no bio je to pramen staklene vune. Gospoða Karloviæ, koja je oti l
a na frizuru u isti salon u Modecovoj gdje se prije vjenèanja dotjerala Faraonesa,
doznala je da se frizerki vi e puta uèinilo da vidi staru enu: jednom èak i dok se svaða
la s mu em. Nitko se od nas nije pla io tih ukazanja, èak ni kad je Tila, po to je Tobey
zaspao, od etala u park i tamo, iznad Perja-vice, ugledala maglicu koja je izgled
ala poput Faraonese, polegle na vrhu brda.
Ulica nevjernih ena
Èudili smo se samo to Faraona nema ba nigdje (bez obzira na to to nas je Tila podsjet
ila na njegove rijeèi o odlasku), da je nakon cijelog stoljeæa koje je proveo na ugl
u Vrapèanskog odvojka i Bolnièke i èeznuo, a kako se bli ila jesen, poèeli smo se brinuti z
njegovu kuæu i voænjak.
Dunja je prva sanjala grozan san, kako neka velika zmija dere Faraonov voænjak, a p
otom je slièan san sanjala Dani-ela, za njom Anja.
Uvijek ista zmijurina jela je Faraonov voænjak, sve dok nekog sunèanog jutra potkraj
listopada meðu voæke nisu provalili radnici u plavim kombinezonima s golemim motorn
im pilama koje bi mogle prepoloviti Perjavicu i bacili se na stabla.
Pala sam na pod u dnevnoj sobi, s osjeæajem kako pile mene, kako sam ja svako to s
taro stablo, svaka ljiva, kru ka, jabuka, vi nja, tre nja. Piljenje mojih vena bilo bi
manje smrtno i manje bolno od ove sjeèe. Kad sam se naveèer usudila iziæi iz kuæe, doèekal
a me praznina kakva ateiste èeka nakon smrti, izrovana zemlja, te samo Betikina ja
buka u kutu vrta, za koju smo se ponadali da æe pre ivjeti. Te noæi u kuriji smo bdjel
e moja sestra i ja, mala Kiki i Tila, a Dunja je napravila malenu figuricu stabl
a od plastelina koju smo potom kao talisman iznijele van, postavili je pred prav
u jabuku da je èuva pred onim zlikovcima u kombinezonima.
Uzalud.
Posjekli su je sutradan, najprije grane, onda deblo.
to ma ta mo e pred motornom pilom?
Potom je pala Faraonova kuæa: svje i mlad, svijetlona-ranèast bager po derao ju je cije
lu. U Vrapèanskom odvoj-ku pojavila se rupa. Moj vrt naslanjao se ni na to. Zrak je
bio te ak i nujan, jer upio je smrt cijelog voænjaka, krikove voæki i proteste demona
zarobljenih u kori stabala. Bli io se Dan mrtvih.
Na Sve svete Dunja, Tila, mala Kiki, moja sestra i ja zaputile smo se na staro s
tenjeveèko groblje. Bilo je to groblje na kojem su, osim partizana, le ali stenjeveèki
starokatolici, u oèima upnika odmetnici te su zato i pokopani u umarku iza kojeg se
ire polja kukuruza. A to da su Stenjevèani postali starokatolici iz bunta prema je
dnom od upnika koji je bio nesnosan i uvredljiv sa svoje rokoko-propovjedaonice,
veæ davno se zaboravilo. Be umno smo klisnule iz Vrapèan-skog odvojka, pretrèale preko p
ruge da izbjegnemo podvo njak koji nismo voljele, zastale pred stenjeveèkom crkvom g
dje su se prodavale svijeæe i cvijeæe, te kod neke brkate dame kupile sve to nam je t
rebalo. Iz zvuènika ispred crkve èula se jo jedna misa na eg upnika. Bio je protiv shopp
inga, ali to mu je to znaèilo kad su nedjeljom svi boravili u King Crossu, a nitko
u crkvi. Jer kod Bla ene Djevice nije bilo miksera na rasprodaji niti Sislev-kosti
miæa na sni enju. Uz to, Bla ena Djevica nije primala American, niti je prodavala na r
ate. U King Crossu nitko vas nije nazivao gre nikom, niti vas tjerao da se ispovij
edate u nekoj mraènoj komorici. Tu se samo trgovalo, a trgovina je, kao to znamo do
ux commerce, slatka djelatnost nakon koje preostaje tek malo gorka okusa u ustim
a. To to je shopping uèinio pobo nosti ne bi uspjele ni horde komunista: komunizam je
crkve punio, a shopping ih je ispraznio. To bi se osobito vidjelo pred Bo iæ, kad b
i svi hrlili u shopping, a nitko na ispovijed. Bilo mi je ao na eg upnika koji je sv
ojim glasom filmske zvijezde molio i kumio gre nike da se pokaju i da prestanu kup
ovati kao
P
Ulica nevjernih ena
muhe bez glave neka daju siroma nima! Samo, kako ovdje nema istinskih bogata a, svat
ko se osjeæao dovoljno siroma nim da kupuje samome sebi i sebe daruje. Iza crkve i n
ekih novogradnji poèinjao je stari stenjeveèki kraj, puteljak kojim smo prolazile kr
aj sve starijih kuæa dok su iza ograda na nas lajali areni psiæi. Mogla bih ivjeti ovd
je, mislila sam, blizu staroga groblja. Tu se jo mo e naæi poneka kuæa koja je prije st
otinjak godina pripadala nekom bogatom seljaku, a sada dostojanstveno propada, s
iva poput mrtvaèkog obraza. Tu jo ima starih ormara koji iznutra sladunjavo miri u, p
odruma, tavana, tih mjesta na kojima se susreæemo s malo drukèijim biæima od sebe sami
h koja smo izmislili, ili su ona izmislila nas. Tu jo ima mjesta za siæu na desna vra
ta koja vode u umu. I svi ti vrtovi, zapleteni i zasjenjeni poput neèijega skriveno
g ivota! Jer ivot se odvija po takvim tajnim i tamnim mjestima, a ne po osvijetlje
nim ulicama nekoga velegrada. ivot je u dotrajalom predgraðu, a ne tamo gdje na minka
ne enske prièaju o svojim pedikerima. Tu, gdje se vidi mjeseèina, gdje se èuju abe i na
ruci se naðe skakavac, tu je ivot. Tako me barem uèila moja bakica iz Trebe a, uronjena
u svoj povrtnjak s kojeg se nikada nije ni maknula (danas je taj povrtnjak pret
voren u tri stambene zgrade).
Dunja, Tila, moja sestra, mala Kiki i ja gazile smo po mekom, palom li æu koje kao d
a je miris svijeæa i vrelog voska jo omek ao. Ovo je najmek e doba godine, mislila sam,
u kojem nebo daruje zemlju ki nim kapima, zemlja nebo du ama mrtvog li æa, a granica iz
meðu ivih i mrtvih meka je poput izblijedjela bar una. Hodale smo s grimiznim svijeæama
u ruci, sa ibicama u d epu meðu grobovima starih par-
tizana i njihovih ljubavnica, meðu grobovima onih koji su poginuli u Prvom svjetsk
om ratu ili prije bilo kojeg rata. U grmlju nedaleko od grobova pasao je tegleæi k
onj kojeg smo se pomalo upla ile, jer znale smo da su konji u prisnoj vezi s mrtvi
ma nekad su se i pokapali s njima koji ivima alju poruke od mrtvih i obratno. No a
ko je ovo konj kojeg je anga irala Betika, malo se zeznula, jer bio je preglup da
prenese bilo kakvu poruku, osim to bi nas tu i tamo pogledao lijepim vla nim okom p
reko kojeg je padala tamno uta griva. Po sitnoj kisici sjele smo na Betikin grob i
uzdahnule. Nadale smo se da æemo kraj njezine zateæi i Faraonovu sliku, te da æemo ti
me razrije iti njegov tajanstven nestanak. Ali Betika je, kao i uvijek, le ala sama,
u grobu koji je podsjeæao na staru koljku, jer s vremenom je postao siv, a izrezba
reni kamen izgledao je poput uha svetog Petra. Zapalile smo svaka svoju svijeæu i
zagledale se u Betikinu sliku. Tila je sklopila ruke na trbuhu, jer bila je trud
na nekih mjesec dana, od sjeèe voænjaka nosila je malog Stribora, kako ga je zvala.
Svake godine na Sve svete hodoèastile smo na Betikin grob, ne samo zato to je ona b
ila Dunjina i Tilina baka, nego i zbog toga jer smo je tovale kao neku lokalnu sv
eticu, ili, ako hoæete, onu s kojom je sve poèelo. Da se Betika nije zaljubila u sta
rog kome a, da nije posadila stablo jabuke (kojeg vi e nema!), kako bi izgledao Vrapèa
nski odvojak? Na mjestu Faraonova voænjaka trenutaèno se ni ta nije dogaðalo, a iz razgo
vora nekog mladog graðevinara koji je s radnicima etao po pustoj zemlji gdje su nek
oæ evala stabla, naæule smo da do proljeæa neæe biti radova. Do proljeæa! Crna rupa bila n
am je dra a od nove zgrade i parkirali ta s kojom æe, slutile smo, od sada i na a ulica
zapoèinjati. Zbog te zgrade koja
Ulica nevjernih ena
se nacrtana pojavila na tabli zabodenoj u Faraonov voænjak, uz adresu arhitektonsk
og ureda, ja vi e neæu vidjeti Bolnièku ulicu koju sam oduvijek gledala kroz kro nje. Sa
mo, tko je prodao Faraonovo imanje kad on nije imao nikakvih potomaka? Mora da s
e pojavio neki roðak tko zna odakle, neki Tutankamon, mislile smo te rtvovao voænjak
a da pritom nije ni trepnuo.
O svemu tome mislile smo na Betikinu grobu, tako da ona èuje s kakvim se problemim
a susreæemo i u to se pretvorio svijet nakon njezine smrti. Onaj Stenjevec kojim su
vladala stabla s kuæicama u sjeni, poèeo se povlaèiti pred novim Stenjevcem koji izgl
eda poput parodije velegrada: svi nedostaci grada, a ni jedna prednost! Jer, bez
obzira na to koliko betona po njemu izlili, Stenjevec æe uvijek biti selo. S time
bi se slo ila i Betika, gradska cura koja se u Stenjevcu dosaðivala, te iz puke dos
ade natrèala na ljubavnika, jer da biste skrenuli s pravog puta mora vam biti bar
malo dosadno. S time bi se slo ila i gospa Aurora koja se od dosade ubila.
»A to ako je Faraonesa zapravo Betika koja je do la po Faraona«, apnula je mala Kiki.
»Zna da nije! Pa baka Jau objasnila je da je Faraonesa Betikina sestra!« rekla sam.
»A baka Jau je, naime, siguran izvor informacija«, rugala se Tila. »Pogledaj malo bolje
sliku! Ima neke sliènosti s Fa-raonesom!«
»Meni se dopala prièa o Betikinoj sestri koju je Faraon prvu zavolio!« rekla sam.
»Prièa je lijepa«, rekla je Dunja, »ali ja mislim da Faraon osim Betike nikoga nije voli
o! To su mi i karte potvrdile.«
»A karte su tek siguran izvor informacija«, izazivala sam Dunju koja je uvrijeðeno okr
enula glavu.
»A to ako je Faraonesa neka obièna stara baba, iva i zdrava, ni Betika ni Anka, koja j
e do etala u na u ulicu i pomagala nam oko vjenèanja?« pitala je Tila.
»Svijet je inaèe pun takvih starica!« rekla sam. »U tom sluèaju Faraonesa je vila! Zna ,
vila koja pomogne Pepeljugi da ode na bal!«
»Ma, nije vila!« bunila se Dunja. »Mi nismo normalne, u tome je problem!«
»Za to je to problem?« pitala je moja sestra. »Za to je normalno biti normalan, a nenormal
no nenormalan?«
»Zvuèi kao gospoða Brezovaèki«, rekla je Dunja, »ali sla em se s tobom. Samo, rado bih zna
je su Faraon i Faraonesa, pogotovu Faraon, on mi je kao djed i godinama mi je bi
o susjed.«
»Nije ba imao neku narav«, rekla je Tila, »ali bdio je na uglu ulice i to je bilo dobro
!« Rasporedile smo pet svijeæa po grobu, a mala Kiki je u sredinu groba polo ila pet k
rizan-tema.
»Idemo do Mirka?« pitala je Tila kao svake godine.
Ustale smo s Betikina groba i krenule prema partizanskom spomeniku o kojem se vi e
nitko nije brinuo. Tamo je le ao i Letiniæ Mirko-Èapajev.
Po nekim su grobovima bile zapaljene svijeæe, a drugi su tonuli u mahovinu i zabor
av. »Pogledaj ovo«, èuli smo malu Kiki, koja je zastala pred nekim prilièno uru enim grobo
m. »Tu je pokopana neka Anka! Da to nije Faraonesa?«
Nagnule smo se nad slikom s koje nas je gledala neka djevojka umrla tridesetih g
odina pro log stoljeæa. Za to mr-
Ulica nevjernih ena
tvi na svojim nadgrobnim slikama izgledaju kao da su se slikali tek nakon to su u
mrli? Njihovi pogledi, koji s onog svijeta prosijavaju do ovog, podsjeæaju na svje
tionike u magli koja vidljivo dijeli od nevidljivog. Ta Anka, èije je prezime s go
dinama izblijedjelo, slièila je Faraonesi koliko i Betika, koliko i bilo koja prem
inula djevojka sa starog stenjeveèkoga groblja. Previ e je stara bila Faraonesa, pre
vi e na minkana i natapirana da bismo je mogli usporediti s ovom ili onom grobnom sl
ikom. Mo da je le ala u nekom od grobova, a mo da i nije. Ipak, zastale smo kraj Ankin
a groba, a Kiki je èak i pro la dlanom po njegovim rubovima, kao da se eli uvjeriti j
e li tko dizao ploèu u posljednje vrijeme. »Ne mo e vjerovati«, promrmljala je. »Ovaj grob
ima rupu!«
I zaista, stari se kamen na jednome mjestu nadigao i svaka se od nas mogla zagle
dati u mrtvaèku tamu, osim Tile, koja se bojala da taj prizor ne na kodi djetetu. Un
utra se nije vidjelo ni ta, no neki je spretniji mrtvac ba kroz tu rupu mogao izlaz
iti i vraæati se u podzemlje.
Nismo se usudile sjesti na grob, ali uzele smo jednu svijeæu s Betikina groba i po
stavile je kraj Ankine slike. S neba se spu tao rani sumrak i pozlatio grobove, ka
o da smo u dolini sarkofaga. to bi bilo da Anka sada izviri iz svojeg groba poput
zlatnog crva? Stresla sam se te pogledom pomilovala slike onih Mirica, Ka tka,
Klarica koje su le ale u neposrednoj blizini i bile ljubomorne na Beriku i Anku, j
er njih nitko nije njegovao niti im brisao nadgrobne spomenike mekom krpom.
»Tako je lijepo«, apnula je Dunja.
Dohvatila je neki list, ut po rubovima, a crven iznutra, i postavila ga do svijeæe.
»A na bakinu i maminu grobu nisi bila«, prigovorila mi je sestra.
Svojoj bakici ja ne idem na grob, jer za mene nije mrtva. Mogu posjeæivati samo on
e koji su umrli davno, ali ne i one koji jo ive u meni. Mogu obilaziti one koje ni
sam poznavala, ali ne i one èije je srce kucalo blizu mojega.
Ne prihvaæam da su ta srca stala. To bi moja sestra trebala znati.
Ustale smo s Ankina groba i nastavile prema partizanskom spomeniku.
Tamo je, meðu ostalim imenima u kamen bilo uklesano i Letiniæ Mirko-Capajev.
»Imamo za njega svijeæu?« pitala je Dunja.
»Eh, nemamo«, rekla je sestra. »Za njega se mo emo samo pomoliti.«
Zastale smo prekri enih ruku kraj spomenika i poku ale se prisjetiti neke molitve, b
ar jedne.
Na povratku s groblja okrenule smo se jo jednom za konjem, no njega vi e nije bilo.
Ispred grmlja stajao je sivkasti Faraon, uspravan i jako star te nam neodluèno ma
hnuo. Po urile smo prema blatnom puteljku.
5. Tako je bilo ili vam se èini
A. D. 100. 2006.
Jednom davno Stenjevec je bio prekriven kukuruzima. Gledano s neba, ni ta se tu, o
sim kukuruza, nije moglo vidjeti.
Ovdje je bio koko ji raj.
Kukurikanje pijetla zaèulo bi se jo u dubokom mraku.
Tek potom, drvene ograde ukazivale bi se iz tame, a unutra nje nozelena dvori ta.
Perjavica, majka Stenjevca, nabubrila bi poput zelene dojke, na njezinu vrhu Te ko
vec.
Svanulo bi.
Stari Stenjevèani dr ali su koko i èak i kada kukuruza vi e nije bilo.
Uz neke kuæe u Vrapèanskom odvojku i danas se vide ostaci starih koko injaca koji pods
jeæaju na terme nekog cara. Unutra su koko ji apartmani s najveæim pijetlovim.
Sjeæam se malih koko i, Jureka i Katice, koji su nosili siæu na jaja.
Sjeæam se klanja koko i, prebaèenih naglavaèke u hrðavi lonac bez dna. Nije to svatko moga
o, ali oni koji su mogli zaklali bi u jedan dan i dvadesetak koko i i pijetla. Kla
le su se i svinje i telad, tu no zavijanje umiruæe ivotinje èesto bi se èulo u maglovitu
stenjeveèkom zraku. Uoèi Nove godine zrak bi se pu io od krvi.
Krvoloèni bogovi Asteka bili bi zadovoljni.
Samo, njih ovdje nitko nije tovao. Najstariji stanovnici mora da su se obraæali nek
oj nimfi potoka Vrapèaka, ali o tome nemamo pisanih dokumenata. Bez natpisa nema n
i povijesti. Sve to znamo o ranom Stenjevcu objavilo se nekima od nas u vizijama
i snovima.
Na upnik ponosi se rimskom nekropolom od sto dvadeset i devet grobova, otkrivenom
prigodom irenja novog stenjeveèkog groblja, na cesti prema panskom (koju smo mi, zbo
g èudnovatih iskopina i tamnosivog kamena s urezanim natpisom zvali Tajnim putem).
Te davne stanovnike Stenjevca tako slabo poznajemo: to su jeli, kako su se odijev
ali, koga su ogovarali, koga voljeli, èime su trgovali, s kime su se borili i je l
i bilo strasti meðu njima kao to je ima meðu nama.
Jesu li viðali enu u crnom haljetku sa srpom, ili je njihovo poimanje smrti bilo dr
ukèije, pa su sretali krilatog mu karca gospodina Tanatosa kako zami ljena izraza na l
icu lebdi preko ledine.
Zamislimo starog Stenjevèana kako uri susjedu po malo sira. Gladan je, a vani pada
mrak. Susjed mu je neki zeleno-bradi èovjek niska rasta. I njegova je ena sitna. Ta
j èovjek vadi kolutove sira iz torbe koja se èini bez dna.
Tko je to? Zli èarobnjak? Dobri kum iz ume?
Ulica nevjernih ena
Jo prije kukuruza, u dubokoj pro losti to se èini mraènom poput roga, Stenjevec je bio p
rekriven umom u koju se po teni seljaci nisu usuðivali ni zalaziti.
Unutra su, prema predaji, prebivali patuljci, a cijelim je krajem vladao kralj p
atuljaka, kojeg bi mogao smijeniti samo onaj koji bi ga ubio.
Stenjevec je, ka u, dobio svoje ime prema nekom potoku Studentszu za koji nitko ne
zna gdje se toèno nalazio. Mo da je to bio potok u kojem su se kupale nimfe i druge
kreature razbuktale ma te: od blijedih tijela na studentszu seljak ste-nje.
Mozaik s likom nekog takvog biæa mo e se jo i danas vidjeti u kuriji u Gornjem Stenje
vcu koja je pripadala obitelji Sermage od Susedgrada (Szomsedvar).
Petar Troilo, grof Sermage od Susedgrada, imao je vi e od sto i pedeset imanja, meðu
njima i ovo u Stenjevcu (kurija, dva mlina te nekoliko okolnih brda aca), a pokop
an je u stenjeveèkoj crkvi Bla ene Djevice Marije. Tu su za njime zvonila zvona, a u
dovica Ana Marija Sermage r. Dra koviæ od Trako æana platila je jo po dva florina da zvon
e i u Stu-bici i estinama. Na njegovoj nadgrobnoj ploèi pi e da je general preminuo 1
771. godine, u èetrdeset i devetoj godini. Tu, vu Czrikve Fame Blafene Devecze Mar
ie Stenievecz, pokopan je dvadeset i estog travnja. Iz sedmogodi njeg rata pisao je
svojoj eni ljubavna pisma: Ostajem do kraja tvoj, srcu mojem najdra a, odabrana ma
la... Tvoj mu ek, grof Sermage.
Kuriju je s pripadajuæim imanjem (bre uljci, livade, vinogradi, potoci, stabla kako
uopæe biti vlasnikom neèega tako mekog i plodnog, to iz zemlje izlazi èovjek mo e biti s
mo u ivalac, a nipo to vlasnik prirode) od Amalije,
grofice Sermage 1825. kupio Petar Junkoviæ, èiji potomci i danas tamo ive.
Pred dvorcem, perivoj s petstogodi njom platanom, koja zabija nju ku u zemlju poput
golemog kita. Njezina kro nja je kao uma na nebu, barem pet spojenih platana meðu obl
acima. U tom se perivoju igrala moja sestra s mladim Jun-koviæem: igre skrivaèa i lo
vice ondje su podsjeæale na vjeènost.
Ja sam rjeðe dolazila, jer bila sam premala, ali pamtim.
U dvorcu svje ina i mrak, izlizani kamen, miri e na jabuke.
Lebdim na prvi kat, iza mene ostaje nabacano oru je Ser-mageovih, ormari Junkoviæevi
h, krinje davnih mladenki, od kojih je preostao samo poneki zub na stenjeveèkom gro
blju, potamnjeli kipiæ anðela (demona ili patuljka) na stoliæu uz prozor.
Hvatam se za ledeni rukohvat èak se i on znoji u srpanjskoj vruæini. Stube su izliza
ne koracima, uljanjima, trkom, sporim i dostojanstvenim hodom. Venecijanski luste
r izvire iz potpune tmine netko je svijeæe u njemu zamijenio aruljama. U uljam se u s
obu da me ne èuju bolesni i stari Junkoviæi gdje su portreti vlasnika imanja, manji
u okruglim okvirima Sermageovih i veæi u ovalnim okvirima Junkoviæa, klavir na kojem
je Vatroslav Lisinski komponirao Ljubav i zlobu, vitrine i porculanska peæ, bijel
a, oslikana ru ama i leptirima, tek neznatno i arana ilicama, koja izgleda poput kine
ske alice u stenjeveèkom ljetnom podnevu.
Kako ta krhka peæ grije, pitam se.
I nije li toplina koja se iz nje iri nekako lomna, pro arana mrazom.
Ulica nevjernih ena
Te ko je u srpnju koji je puna èa a ljeta misliti na studeni.
Dolje, u podrumu, èuje se dahtanje demona.
Kladila bih se da u mraku i hladnoæi meðu baèvama sjedi neki divovski abac iz èijih je sa
njarija niknuo Stenjevec.
Samo, za njega ne smijem pitati.
Ali, pustimo sad grilande ru a na peæi obitelji Sermage, srebrne no e, srebrne nale, ker
ljake i bar unske kapice...
Ljeta gospodnjega 1777. u Stenjevcu ive:
Andr. Lovasich, Joan. Jakopinchich, Mich. Merlin, Joan. Merlin aliter Czapak, Jo
an. Videk aliter Kosecz, Math. Fran-czekovich, Georg. Lovasich, Mich. Schukanecz
, Nicol. Ku-chiss, Joan. Lahds, Mich. Fratrich, Laur. Klarich, Geor. Batri-na, J
oan. Lovasich aliter Kosztell, Simon Kudek, Math. Lovasich, Georg Paulinch.
Grobova na kojima je prezime Merlin ima i na starom i na novom stenjeveèkom groblj
u. Od nekog je Merlina stari kome kupio svoju kuriju u Vrapèanskom odvojku, odbljes
ak u zrcalu dvorca Sermage, samo manji i skromniji, s ribnjakom po kojem su nekoæ
plivale debele, mesnate ribe. Kome Pordi nije bio Petar Troilo Sermage, ali trudi
o se da mu brk ne bude manji od onog koji je vidio na nadgrobnom kamenu u stenje
veèkoj crkvi. to su Junkoviæi bili u Gornjem Stenjevcu, to æe Pdrdi biti u Donjem, misl
io je, bez obzira na to to umjesto rubina sadi kupine, umjesto oru ja tu su kolci z
a vinograde. Nikada se kome Pordi nije pozdravljao s Junko-viæima, ni kad bi se sre
li pred crkvom, èiji su Junkoviæi bili kolatori, nikada se kome Pordi nije dao u gorn
jostenjeveè-ku kuriju, èak ni kada bi se gore pekla telad za Malu Gospu. Selu poput
Stenjevca dovoljan je jedan velika , mislio je, i to æe biti on. No dok su Junkoviæi d
obili plemstvo 8. rujna
1891., s pridjevkom de Nagy-Tabor, za kome a Pordija nije se toèno znalo tko je i od
akle je te nije li samog sebe prozvao kome om, bez obzira na to to ena mu Aurora izg
leda poput kraljice.
Ono to stari kome ne zna jest da su Junkoviæi njegov Vrapèanski odvojak posprdno zvali
pi -varo em, jer na taj su blatni puteljak seljaci iz okolnih kuæa dolazili obaviti n
u du.
Prije svega, postoji pred-Stenjevec koji poznajemo samo iz redova slavenskih gro
bnica otkrivenih u upnikovu voænjaku, gdje su iskopani bronèani i srebrni prsteni, fi
bule, te sljepooènièarke starih Stenjevèana.
Patuljci se u to doba povlaèe prema Medvednici, gdje su rudnici srebra i zlata. Nj
ihovo vjeèito kuckanje èekiæima osjetljiviji stanari Vrapèanskog odvojka jo su nedavno èul
. (Sada ih je nadglasao pijuk mobitela.)
Tada se u Stenjevcu pojavljuju prvi voænjaci, vinogradi i povrtnjaci. Divovski kup
usi u Vrapèanskom odvojku (mislim na vrtove Elvire Horvat koji se ire prema pruzi i
zapu tene gredice Jasne Bauk) izgledaju kao da su sjeli na zemlju u davno doba i
ondje sjede jo uvijek.
Da se razumijemo Vrapèanski odvojak nije Vrapèe, premda se tako zove: Vrapèe, sa svim
aluzijama na vrapèi-æa, drugo je naselje, koje je u davna vremena od Stenjevca dijel
ila Graba (jama u koju se slijevala ki nica), nedaleko od zemlje to æe jednom pripast
i mojoj baki.
Povijest Stenjevca ne poèinje postoljem cara Decija iz drugog stoljeæa nakon Krista,
nego s kupusima i mrkvama iz zemlje izvaðenim.
Ovdje su se tovali plodovi zemlje, o èemu nam svjedoèe dva manja rtvenika pronaðena na d
ana njem lokalitetu
Ulica nevjernih ena
parka na uglu Gospodske, koji su se kitili itom i bobicama voæa. Onaj tko bi kopao
dovoljno duboko, osim kostiju patuljaka na ao bi i kipiæ bo ice, poznate pod imenom Cr
na Demetra, velika agrarna vladarica.
Osim kukuruza, treba spomenuti i blato.
Duboko, vla no, meko blato, kalju e koje nastaju od ki e, blatne mrlje po haljinama i
rubenini. Stenjevec, kao i svako selo, obrubljen je blatom. Kopita teretnih konj
a jedva se èuju po rastopljenim putovima. Pada ki a i sve tone u itku, smeðu zemlju. St
ara crkva Svih svetih negdje je na brijegu izmeðu Vrapca i Podsuseda, nedaleko od
potoka Stu-dentsza. U njoj su prikupljene moæi svetaca ne bi li selo obranile od p
atuljaka i crne bo ice, od nimfi i drugih prikaza. Iznutra je crkva sjala od svetaèk
ih aureola: ka u da bi poèetkom studenog svi sveci molili u njoj.
I stara kapela svetog Martina na nekom savskom otoèiæu, gdje je svetac navodno prove
o neko vrijeme, titila je od kreatura ma te.
Stenjevec se prvi put spominje 1344. u popisu upa Zagrebaèke biskupije koji je sast
avio gorièki arhiðakon Ivan. On pi e da se na a crkva Bla ene Djevice Marije nalazi u polj
u plemiæa Arlandija Acha de Steneuch (od Stenjevca).
Zami ljam to èetrnaestostoljetno polje, preko kojeg Ar-landijevi sinovi, Nikola i Iv
an, ja u na konjima: zaustavljaju se tik do vrata crkve. Mora da meðu travom buja is
to bezimeno uto cvijeæe kakvo je mala Kiki brala Tili za vjenèanje.
Naravno da to cvijeæe ima svoje ime, samo ga nitko od nas ne zna.
Dvjesto godina poslije, u crkvu æe se, s Alpi preko Save, spustiti kipiæ Djevice Mar
ije s djetetom Isusom.
Ta mlada majka sa sjevera ostat æe do danas u Stenjevcu.
Koliko se samo propovijedi naslu ala, nepomièna, u zlatnim velovima.
Njezino se èelo nije naboralo, lice joj je rumenkasto kao da je udisala zrak s jez
era. Na Malu Gospu krune ju srebrnom krunom koju je donijela sa sobom.
Kruna i ezlo za Djevicu i jabuka za malog Isusa.
Sto se Boga tièe, Stenjevec nikad nije bio ba sasvim siguran.
Tu su uvijek ivjeli nepovjerljivi zemljoradnici koji su se vi e pouzdali u rad vlas
titih ruku, nego bo anskih. I stolari koji su izraðivali èuda od drva, a u èuda s neba n
isu vjerovali. I djevojke koje bi trèale poljima kao da ih ganjaju vragovi, ali ka
da bi se okrenule, ne bi vidjele ba ni ta.
A oni koji su vjerovali, nisu bili sigurni u to vjeruju.
Pjesnikinja i vidovnjakinja Hera Bla iæ-P6rdy, sestra starog kome a, u svojoj je kraæoj
raspravi O religiji starih Ste-njevèana opisala kako se prastanovnici ovog kraja n
isu mogli pomiriti samo s jednim bogom, nego su dr ali da postoji jedan na nebu, a
drugi pod zemljom koji vlada povræem i tajanstvenim snagama rasta.
Takva bi religioznost mogla poteæi od patuljaka (pi e gða Bla iæ-P6rdy) koji su, prije odl
aska u planinu, prve stanovnike pouèavali tajnama zemlje, kao to su Kentauri pouèaval
i Grke.
Vodili su ih od gaja do gaja i pokazivali im kako zemlja ispu ta iz sebe prve, mek
e afrane na izmaku zime. Ti su afrani znali vi e od bilo kojeg mudraca o onom to je s
kriveno pod zemljom.
Ulica nevjernih ena
Ipak, posljednjeg patuljka stari Stenjevèani su navodno uhvatili i bacili u peæ za t
aljenje. Jer da bi se iskrèila uma, u njoj nije smjelo biti patuljaka ni njihovih b
ogova (koji su, gledajuæi okom pobo na èovjeka, slièniji demonima).
Da bi se zasadili povrtnjaci, stabla trebaju pasti, kao i èuvari stabala.
No nisu li patuljci uèili stare Stenjevèane obraðivanju zemlje?
I kada je ovdje posljednji put tovana Crna Demetra?
U to vidovita Hera Bla iæ-P6rdy nije bila sigurna.
Ona samo ka e da se bo ica s glavom konja (kraljica patuljaka) povukla u utrobu Medv
ednice kad i njezini podanici, odakle je potom nadahnula prièe o crnoj kraljici.
Ona nije ni ljudsko ni bo ansko biæe, nego je sliènija biljci ili ivotinji. Ona je ivoti
nja-biljka ili biljka- ivotinja, koja uspravno hoda i govori.
Ako je kralj patuljaka èuvar Sunca, onda je kraljica crni Mjesec.
Njoj se cvijeæe klanja, kao da vjetar prolazi livadom.
Onaj koji je vidi, vi e ne ivi.
Slièna je sudbina onih koje bi opæile s nekim od patuljaka: iz te bi veze nastao zli
homunculus, a ona koja bi ga donijela na svijet morala bi predati du u vragu.
Na ovom se mjestu treæe oko Here Bla iæ-P6rdy pomalo muti, te se uz mit o patuljcima p
ojavljuju i tragovi kr æanskog svjetonazora. Tako da nije jasno jesu li uz patuljke
i bo icu s konjskom glavom, Stenjevcem pretrèavali i homuncu-lusi, palèiæi èiji je zadatak
bio da grickaju li æe kupusa, bockaju vreæe s bra nom i pla e koko i.
To je sve to znamo. Ili nam se samo èini.
A potom: rijeke, mora i jezera kukuruza zbog kojih su uma i patuljci zaboravljeni
.
Potom: dvorci, kurije, ljetnikovci. Gospoda, kome i, milostive.
Ksaver andor Gjalski spominje Stenjevec u jednoj od svojih lovaèkih prièa: stigli su
do Stenjevca, gdje im je preko puta pretrèao divlji kuniæ. Ante Kovaèiæ spominje Stenjev
ec u svojem romanu U registraturi, u kojem otac i sin na putu iz Marije Gorice s
vrate u neku stenjeveèku gostionicu. Mora da je to bila ona na èijem se mjestu potom
pojavilo kino, a nakon kina dvorana za Jehovine svjedoke i patuljke.
Ka u da se koèija Marije Terezije jednom zaustavila u Stenjevcu, gdje se umorna cari
ca naslonila o hrast èije je deblo od njezine ruke posrebrilo.
Taj stari sivi hrast i danas stoji u Bolnièkoj ulici te se na njega vje aju osmrtnic
e i obavijesti o izgubljenim kuænim ljubimcima, ponude profesora stranih jezika i e
na koje bi èistile kuæe.
Potom: ludnica.
Zabrinuta za oko tristo luðaka to lutaju Hrvatskom, Slavonijom i Vojnom krajinom, B
anska vlada gradi ludnicu u Stenjevcu: prvu takvu u Banovini.
U novu su ludnicu smje teni bolesnici s ludnièkog razdjela Opæe bolnice Milosrdne braæe
u Zagrebu te veæ spomenuti lutajuæi jadnici. Od samog poèetka luðaka je previ e, kreveta p
remalo. Tako je i danas.
»Zavod za umobolne Stenjevec« sveèano otvara ban Ma- uraniæ.
Ponosni smo, ka e ravnatelj, to su se ovdje prvi put provodile terapija inzulinskim
komama i konvulzivna terapija.
Ulica nevjernih ena
Ponosni smo, ka e, to su tu prvi put kori teni psihofar-maci: antipsihotici, antidepr
esivi, anksiolitici i antiepileptici.
Dok smo bile djeca, luðaci bi èesto dolutali do Vrapèan-skog odvojka, iskrivljenih lic
a, nemarno odjeveni, u bolnièkim papuèama, tra ili bi dinar ili cigaretu. Neka sijeda
debe-lju kasta dama nije tra ila ni ta, samo bi stajala nasred ceste i gledala nas dok
smo se igrale u svojim vrtovima. Vidjeti luðaka na Bolnièkoj cesti nekoæ je bilo norm
alno. Danas ih vi e nema: to rade s njima? Ve u ih i zakljuèavaju u æelije?
Zavod za umobolne Stenjevec mijenja ime u Bolnica Vrapèe, zato to Stenjevec podsjeæa
na stenjanje. A nitko ne eli pomisliti kako pacijenti unutra stenju.
Unutra su stenjali (i umrli) Vladimir Vidriæ, Slava Ra kaj, Kovaèiæ, Haramba iæ...
Stenjeveèki zrak zasiæen je agonijom poludjelih. Ovdje je granica izmeðu ludih i norma
lnih tanja nego igdje. Nekad mi se èini da nas dijeli samo jedan uzdah.
Godine 1865. Stenjevec Donji ima 14 kuæa i 84 stanovnika, a Stenjevec Gornji 29 kuæa
i 235 stanovnika. Sto znaèi da je u svakoj kuæi ivjelo po osam ili deset Stenjevèana o
d bake koja je prièala prièe i djeda koji je samo sjedio u kutu, do onog najmlaðeg koj
i je trèkarao pred kuæom gurajuæi drvenog pijetliæa na kotaèiæima pred sobom.
Nije to kao danas, kada stanari samuju u kuæama poput meku aca u koljkama.
Jednom æe me neki zaruènik isisati iz vrta kao ostrigu, a za mnom æe ostati moja odjeæa,
moje srce i ivot.
To to pi em voljela bih da su tetova e po leðima patuljaka.
Ozbiljna sjeèa kukuruza poèela je s nicanjem novih naselja: dana nje zgrade samo su gr
oblja kukuruza i nezadovoljnog boga ki e. S tavanskog balkona svoje kuæe gledala sam
kako sunce zalazi za nove zgrade Gajnica. Ti su me neboderi opsjedali svojom lj
epotom, èinilo mi se da je nedaleko Vrapèanskog odvojka niknuo Hong-Kong. Tek poslij
e sam shvatila da nisu ni visoki ni lijepi. To su zgrade s po osam do deset kato
va, izmeðu kojih prometuje lift gdje zaudara na mokraæu.
Sjeèu kukuruza pratila je sjeèa stabala, kojih je u starom Stenjevcu bilo previ e: nji
hove kro nje nadsvodile su blatnjave ulièice i titrava, zelenkasta sjena obigravala
je po svakom prozoru. Kada biste otvorili prozor, cijela bi se soba za-zelenila,
kao da je netko u njoj prosuo boju.
Pri dnu je Gajnica ulica koja vijuga od Gornjeg Stenjevca do Aleje Bologne. Tamo
su prebivali posljednji kukuruzi.
U toj je ulici neki èovjek imao voænjak kojim su etali paunovi.
Atmosfera je bila mistièna, kao iz perzijske poezije.
ena bi vje ala duge, bijele spavaæice, a njoj do nogu paun bi na tamnoj marami irio sv
oje smaragde i safire.
Noæu, pri punom mjesecu, uz krije tanje paunova, etala bih meðu brkatim, uspravnim kuku
ruzima u zelenim kuku-ljicama.
U njihovoj blizini bilo je neèeg mu kog.
U mojem odnosu prema mu karcima uvijek je bilo idealizma: navikla na mir i dostoja
nstvo kukuruza, oèekivala sam i od njih da budu takvi.
Ulica nevjernih ena
Pravi mu karac, mislila sam, nikada ne gubi ivce.
Usredotoèen u svojoj mu kosti, on govori tiho, kreæe se brzo, misli bistro.
I nosi zelenu kukuljicu.
Kad su se moji roditelji doselili u Vrapèanski odvojak, tamo je, uz Faraona i kuri
ju, veæ bilo i drugih kuæa. Gospoða Antoliæ, gospoða Horvat, gospoða Èvori èec kao da su od
bile na toj adresi sa svojim mu evima, èak su im i kuæe izgledale staro premda nisu mo
gle biti starije od kojeg desetljeæa.
Na starim fotografijama vidi se vladavina zelenog u Stenjevcu, bez obzira na to t
o su slike crno-bijele. Kuda god pogledate, livade, grmovi, gu tici, visoka, stara
stabla. Na raskr æima raspela izgledaju kao da su se jedva i èupala iz gustog zelenila.
Preko ploèa s imenima ulica vere se br ljan. Vrt se naslanja o vrt, zemlja o zemlju.
Lov na bubamare èinio se jedinom prikladnom zabavom za djecu koja su netom prohod
ala. Opasnost je pi kiti u grmu: nje na djeèja stra njica mogla bi se naæi nad plamenim je
zicima kopriva.
Svoje sam lutke vodila na èaj u kuriju ili u Faraonov voænjak, tako da od najranije
dobi steknu fine manire. Jedna od mojih lutaka, Rita, svojedobno se èak izgubila u
Faraonovu voænjaku te da nije bilo baterijske lampe koju je Faraon posudio mojem
tati, vjerojatno bi ostala oslonjena o deblo, ta prijateljica je eva. Gospoða Antoliæ
u svojoj je spavaæoj sobi na krevetu prekrivenom kaèkanom prostirkom dr ala golemu lut
ku, veæu od mene, u haljini koja je nalikovala na vjenèanicu. Takve su se lutke prod
avale na stenjeveèkom pro tenju, a zbog njihovih pretjeranih dimenzija djeca su od n
jih
zazirala: ta bi vas hladna plavu a mogla usmrtiti u kreveti-æu, u nekoj noæi bez mjeseèi
ne. Na pro tenju se prodavala i eæerna vuna koju je meni mama branila, tako da i dand
anas udim za tim slatkim, bjelièastim pramenjem na tapiæu. eæerna vuna izgledala mi je p
put alge iz mora izronjene te sam dugo vjerovala da je more slatko i da konjici
koji njime plutaju nisu drugo nego pr eni eæer.
Problem je s lutkama bio u tome to se nisu dale hraniti, èak ni kada bih im u malim
tanjurima poslu ila vodicu s celerom. Lutke bi se bunile, one koje su mogle plaka
ti (jer za plaè su imale siæu nu ploèu ugraðenu u leðima) plakale bi, a one nijeme samo bi
ledale pred sebe dok im se vodica slijevala niz bradu. Nakon neuspjela ruèka sprem
ila bih ih na spavanje, u ormar s tri police koji mi je mama prepustila, veæe lutk
e na najni u policu, manje na vi u, kolica sa strane.
U nekim je kuæama u Vrapèanskom odvojku bilo i gondola na kojima su plesale male meh
anièke balerine. Taj suvenir vlasnici nisu kupovali u Veneciji (koja im se èinila da
ljom i zamagljeni)om od Katmandua), nego na pro tenju, gdje su se gondole prodaval
e hrpimice. Netko ih je valjda vercao iz Mletaka u velikim kutijama omotanim ljep
ljivom trakom. Tim balerinskim gondolama, mislili su vlasnici, mjesto je na tele
vizoru, u ta vremena najveæem ukrasu dnevne sobe.
Gospoða Èvori èec imala je televizor maskiran nekom crvenkastom folijom, zbog koje smo f
ilmove gledale u rumenom odsjaju, kao da je radnja smje tena u suton. Dok nisam na
uèila èitati, filmove sam doslovce gledala.
Na njezinu televizoru bila je oveæa gondola u kojoj je plesala balerina. Sumnjam d
a su takve godnole s balerinom ika-
Ulica nevjernih ena
da zaista postojale èak ni u Veneciji. Netko ih je izmislio za tovatelje kièa kojih j
e uvijek bilo vi e od ljubitelja umjetnosti.
Neki od nas imali su glazbene kutije. Moja mama dr ala je nakit u jednoj takvoj iz
koje bi zasviralo èim bi podigla poklopac. Na dnu kutije bio je kljuèiæ kojim se melo
dija uvijek iznova navijala. Na kutiji je neki umjetnik naslikao buketiæ cvijeæa.
Osim kutija za nakit postojale su i kutijice za lijekove sedefaste, s malim sepa
reima za raznovrsne tablete. Èinile su mi se besmislenim, jer u njih se osim pilul
a ne bi mogao nagurati ni jedan jedini prsten. Ipak, voljela sam kutiju za lijek
ove gospoðe Antoliæ, na kojoj je bio ugraviran vrapèiæ. U njoj se skrivala hrpica tablet
a, prozirnih, debelju kastih, naranèastih. Prije nego to æe je privuæi zubarski pribor, D
ani-ela Antoliæ bila je poznata po tome to je vi e od lutaka voljela autiæe. Prema divo
vskoj lutki na krevetu svoje mame uvijek je bila ravnodu na. Kada bismo se igrale
kod nje, morale smo od lego-kocaka graditi gara e za njezin vozni park. Pamtim mal
e, arene bunkere u koje bismo potom poku avale nagurati autiæe. Anja Èvori èec bila je umj
tnik lego--kocaka i u svojoj je sobi sagradila pravo naselje, s kuæama i vrtovima
i djecom nalik na nas. Ja sam uvijek radila neke visoke i krivudave tornjeve (na
lik na onaj kakvog æe u na oj ulici sagraditi baka Jau ), koji bi se raspadali u sasta
vne dijelove èim bi ih netko taknuo.
Vi e sam smisla pokazivala za rad s papirom: do nekih sam godina vjerovala da je i
Mjesec od papira.
Zato su mi od lutaka od krvi i mesa bile dra e papirnate lutke koje bih izrezivala
s odjeæom i potom ih presvlaèila za
svaku priliku. Za njih sam crtala i izrezivala arene kuæe u kojima bi ivjele. Te nje n
e i ranjive spodobice sve su se izgubile prije mojeg desetog roðendana po prirodi
su bile bole ljive i jedno popodne na ki i moglo ih je usmrtiti.
Dunja i Tila u svojoj su sobi imale malo kazali te lutaka s tucet krpenih likova k
oji bi se navlaèili na ruke i potom klimali glavama i pljeskali ruèicama. Kazali te je
zapravo bilo siæu na pozornica pod kojom se klatio zastor, tako da su se glumci mog
li skloniti dok bi lutke preuzimale njihovu osobnost. Poslije je direktor kazali t
a postala mala Kiki, koja se prema njemu pona ala poput orlu ine, raskomadala lutke,
poderala zastor i uni tila nje nu konstrukciju. Slièno se pona ala prema slikovnicama k
oje je naslijedila od raznih ena iz ulice, ali je nikakvo po tovanje prema antiknim
primjercima Male sirene nije zaustavilo u tome da im baca listove u ribnjak. A
kakva je tek bila prema drvenim kockama koje su s jedne strane prikazivale prièu o
Trnoru ici, a s druge Crvenkapicu. Tim je kockama gaðala male kosove u gnijezdu, ta
dugokosa plavu ica nagnuta kroz prozor poput Matovil-ke zatoèene u svojoj kuli. Kik
i je prva u na oj ulici imala prsate i dugonoge Barbike, koje se mojoj mami nikada
nisu sviðale te mi nije uta ila elju za njima. Kiki im je izvrtala noge i rezala kos
u, tako da su izgledale poput izmuèenih lo-gora ica pred vratima svojih atora i apart
mana.
Tek ne to prije puberteta, kada su se pojavili snovi i vizije, mala se Kiki presta
la i ivljavati na svakom predmetu na koji bi nai la, gristi ga, trgati, gnjeèiti, a ka
d Dunja ne bi gledala, i paliti. Narav male Kiki naglo se izmijenila kad su joj
se u vizijama pojavila nevelika, ali zastra ujuæa vrata pakla. Tvrdila je da takva v
rata ca postoje u Faraonovu podrumu i
Ulica nevjernih ena
da iza njih prebiva gomila siæu nih rumenih vragova, no nitko je, osim Dunje, nije u
zimao za ozbiljno. Tek na Tilinu vjenèanju u Faraonovu voænjaku sjetit æu se vizije ma
le Kiki, no preda mnom se nisu ukazala nikakva paklena vrata, ona koja su slu ila
Robertu i njegovim pajda ima na putovanjima iz Smerovi æa: ili je to jedno te isto?
Kad je nastupilo razdoblje patuljaka, Dunja je u knji ici Here Bla iæ-P6rdy (ruèno uveza
noj u samo jednom primjerku, zbog èega su se Borna i Melinda svojedobno ponudili d
a objave to »intrigantno djelce«, kako su rekli, ali ono je, prema Dunjinoj procjeni
, bilo intrigantno samo stanarima Vrapèanskog odvojka) potra ila neka obja njenja, no
dok su za Heru patuljci pripadali davnoj pro losti i ona ih je motrila samo u vizi
jama, Dunja je s njima imala mnogo prisniji kontakt te jednog od njih pripustila
u svoj krevet. Dok ih je Hera opisivala poput malih ljudi s velikim glavama, za
Roberta bi se moglo reæi da je bio posve skladno graðen maleni èovjek. Potomci ena i p
atuljaka, pisala je Hera, zli su homunculusi: tko zna koliko ih se rodilo iz na ih
veza s Ro-bertom? Mo da je Vrapèanski odvojak pun palèiæa i palèiæa koji drijemaju u visul
cima visibaba i glavicama jorgovana èekajuæi pravu priliku da nam napakoste.
Svoj talent za gatanje, kao i karte, Dunja je naslijedila od Here Bla iæ-P6rdy, èiju j
e sliku èuvala u stoliæu u hodniku, meðu starim pokazima i osobnim kartama. Vi e puta mi
je pokazala tu enu, intenzivna, hipnotièkog pogleda s kojom se ne bih rado srela n
a raskr æu. I vizije male Kiki mora da su naslijeðene od Here, samo to je Kiki pokaziva
la najvi e dara za zlokobne i zastra ujuæe slike, od kojih nas je ena u crnom na livadi
najvi e pla ila. Da li je tako mnogo stanara
Vrapèanskog odvojka pomrlo jer je Kiki uporno sretala tu enu (koja bi se inaèe zaputi
la prema nekoj drugoj ulici), ili ju je sretala ba zbog fatuma na e ulice, nikom ni
je bilo jasno, no nakon smrti gospoðe Antoliæ zabranili smo maloj Kiki da odlazi na
livadu. Nosi tamne naoèale i gledaj pred sebe, rekla joj je Dunja. Tvoje nam vizij
e vi e ne trebaju, razumije ?
Vodenaste oèi male Kiki napunile su se suzama: pa ona nije htjela nikoga pla iti, on
a samo govori to vidi! Ali nas to ne zanima, bila je uporna Dunja. Ne zanima! Ku i ?
Vrapèanski odvojak polako se punio stanarima: stigli smo mi, stigla je baka Jau , st
igli su Karloviæi, Brezovaèki, meðu posljednjima stigli su Borna i Melinda. Na mjestu
na kojem æe baka Jau sagraditi svoj ru an toranj, svojedobno je ivjela neka jo starija
bakica u drvenoj kolibi s dva mala psa: te se bakice sjeæam kao u snu, jer jedva d
a sam prohodala kad je ona nestala. Nepovjerenje stanara Vrapèanskoga odvojka i St
enjevca prema gradu bilo je uvrije eno, jo iz vremena patuljaka. to se nas tièu Zlatne
bule i Tatari, Gradec i Kaptol? One koji su na svojim policama dr ali tomove Grièke
vje tice smatrali smo izdajicama. Putovanje u grad autobusom i tramvajem èinilo nam
se mukom u svako godi nje doba: na jesen zbog ki e, zimi zbog snijega, ljeti zbog v
ruæina, a u proljeæe zato to je proljeæe. Oni koji su vozili auto, alili su se da nema
jesta za parkiranje, da je zrak u gradu odvratan, atmosfera nervozna. Oni koji s
u poput Anje dobili od svoje firme velik i moæan auto, te mjesto za parkiranje, ali
li su se da ih umara i samo sjedanje za volan, te da bi rtvovali ne znam to da pop
ut Dunje ili mene provode svoje vrijeme pred kuæom. Ta je zavist, naravno, bila la n
a, jer tko bi, molim vas, alio usidjelice iz nekog zapad-
Ulica nevjernih ena
nog predgraða koje samo sjede i oslu kuju protjecanje vremena? Daniela se, s druge s
trane, èesto alila da bi rado kupila ordinaciju u centru, samo za to bi joj trebao
bogat mu , a ona nema ni siroma nog. Praktiène ene, poput Elvire, na le su posao u ludnic
i, odakle bi ih ljubavnik transportirao do Vrapèanskog odvojka: cijelih sto koraka
. Nakon to je Fa-raonov voænjak devastiran, po to su neki manijaci nasrnuli na staro
stenjeveèko groblje i uni tili svaki nadgrobni kamen, ivot se u Vrapèanskom odvojku vi e
nije èinio idiliènim kao nekoæ, osobito otkad su nam na uglu ulice najavili stambenu z
gradu s frizerajima i kafiæima u prizemlju koji æe i frizeraji i kafiæi nalikovati je
ni na druge kao jaje jajetu, u skladu sa slaba nim zamislima svojih nema tovitih vla
snika. Poèela sam razmi ljati o tome da se preselim, samo kamo, kad vrtova vi e nema o
sim na nekom drugom planetu, mo da na protuzemlji Pitagorejaca koja je i nastala z
bog onih kojima je ivot na Zemlji nepodno ljiv.
Moja sestra nikad se nije igrala lutkama poput mene: vi e su je zanimale bilje nice,
dnevnici, spomenari u koje bi stalno ne to upisivala, ili molila druge da joj ne to
pi u.
Sto je neobièno, jer nikad nije imala sklonost k izmi ljanju i zapisivanju prièa vi e su
to bile natuknice iz stvarnog ivota, ako ne to takvo uopæe postoji, ili spomenarski
crte i. Spomenar je imala svaka djevojèica u na oj ulici, a u koji su se sve druge upi
sale s ponekim petparaèkim stihom (uvela ru a usred ita, ljubim onog tko proèita) to su
ga proèitale u nekom drugom spomenaru i tako unedogled. Te æe spomenare naslijediti
takozvani leksikoni, èija je svrha bila da voljeni deèko unutra napi e inicijale curic
e koja mu se sviða, boju njezinih oèiju i jo poneki detalj, a potom bi vlasnica
leksikona tugovala ako u opisu ne bi prepoznala sebe. Leksikoni su bili obiène bil
je nice s crtama, a na svakoj stranici bilo bi neko pametno pitanje, upuæeno onome t
ko ga ispunjava. Spomenari su, za razliku od leksikona, bili lijepe izvezene tek
ice bez crta, tako da nadahnuti spomenar-majstor unutra mo e ne to i nacrtati. Od sv
ih stanara Vrapèanskog odvojka Tila je imala najvi e smisla za slikanje, te su njezi
ne slikarije u spomenarima moje sestre nalikovale na prava mala umjetnièka djela,
osobito one minijature koje je slikala èaèkalicama umoèenim u boju. Stoga i ne èudi to se
moja sestra tako vezala uz Tilu koja joj je dare ljivo ukra avala njezine tekice. B
ilo je u spomenarima moje sestre i osu enog cvijeæa i zalazaka sunca i pastelnih sli
ka mora, a poneki djeèak (premda takvih nije bilo puno u susjedstvu!) neurednim bi
vrakopisom i slikarijama prsatih ljepotica pokazao svoj talent. Ali moja sestra
nije bila sentimentalna: za nju su spomenari bili izvor estetskog u itka, a ne usp
omena na prijateljice i prijatelje iz ulice koje je ionako viðala svaki dan. Èak ni
kad su se u neèijem leksikonu pojavili njezini inicijali, boja oèiju i kose, kad je
neki djeèak iz Trebe a priznao da tiho pati za njom, ona se samo nasmije ila i prebaci
la kosu s lijevog na desno rame.
Poslije æe nas zbunjivati kajdanke, te la ne bilje nice koje nisu slu ile ni crtanju ni
pisanju slova, nego se u njih upisivala neka melodija, notu po notu, zajedno s o
nim tajanstvenim violinskim kljuèem, koji nije kljuè neke violine niti glazbene kuti
je, kako smo mislile, nego posljednji ostatak egipatske mistike, vjerovale smo p
oslije, ne to nalik na ankh, ali za glazbu.
Ulica nevjernih ena
Poslije æe se sestra zainteresirati za Dunjin vosak (od kojeg je ova prema receptu
ri Franca Bardona izraðivala èarobne figurice), te je neko vrijeme modelirala male l
jude i slagala ih po svojem radnom stolu, no nikada nije pitala Dunju kako da o iv
i ta siæu na biæa i navede ih da za nju izvr avaju neke zadatke. U takve stvari nije ni
sekunde vjerovala, kao to ni godinama poslije neæe vjerovati da je za njezina izbiv
anja Vrapèanski odvojak posjetio patuljak Robert, bez obzira na svjedoèanstva raznih
ena. Premda bi nekada oti la Dunji na gatanje, èinila je to vi e iz po tovanja prema tom
lokalnom obièaju kao to bismo obilazili neki stari mlin na kraju ulice ili neki ur
u eni dvorac. Mo da je tako i bolje, govorila je Dunja, da makar netko od nas bude n
ormalan. Kada bismo joj preprièali vizije male Kiki, moja sestra bila bi prepla ena
cijelu minutu, a potom bi sve zaboravila. Ni ene u crnom haljetku nije se osobito
pla ila. Gatanje, patuljci, o ivjele figurice, sve je to mojoj sestri bilo simpatièno
, ali ne mnogo stvarnije od Trnoru ice ili Pepeljuge. Njezin ljubavni ivot odvijao
se vrlo daleko od slutnji i gatanja, nije vjerovala u sudbinu ni u sluèajnost, neg
o samo u dogaðaje to se upisuju u nevidljivu koordinatnu mre u koju zovemo ivot. Nikad
a je nismo vidjeli oèajnu ni zdvojnu zbog ljubavi, nego samo tajanstveno nasmije enu
u najdubljem kutu vrta. Takva, podsjeæala je na jednu od Dunjinih figura po imenu
Madame Butterfly, koja je nosila mali papirnati suncobran kakvim su se u to vri
jeme kitili sladoledni kupovi, a Dunja ju je navodno posuðivala mu terijama koje su
pod svaku cijenu htjele zadr ati nekog mu karca. Bilo je dovoljno staviti Madame But
terflv na neko lijepo mjesto u vitrini, pa da lepr avi, promjenjivi tip, ljubimac
gospe avantire,
odjednom po eli ostati. Potom bi mu terija vraæala figuricu, a Dunja bi je spremila u
izrezbarenu kutijicu na poèinak. Prema veæ spomenutoj recepturi, Dunja bi svojim fig
uricama udahnula ivot tako to bi ih polo ila na lijevi dlan i zami ljala kako im srce
poèinje kucati, kako im nosnice iri dah, a kapci lagano trepæu. Potom bi im dala ime,
jer bez imena vosak ne bi mogao o ivjeti. To su veæ i stari Egipæani znali. Sve je to
Dunja obja njavala fatalnoj Mariji koja se jedno kraæe vrijeme po eljela baviti magij
om i gatanjem, no kako je bila li ena svakog talenta, osim onog za mu karce, a pogot
ovo nije pokazivala razumijevanje za stare Egipæane, kola gatanja uskoro se pretvor
ila u kolu zavoðenja. Svoja znanja o mu karcima, nakupljena iz literature, Dunja bi l
ijevala Mariji u uho, a Marija bi krhotine onog to bi èula u odluènim trenucima izlag
ala svojim mu karcima. Tako da ni jednom od njih nije bilo jasno odakle tako jedno
stavnoj djevojci tako uzvi ene misli o ljubavi: zbog toga bi je voljeli jo vi e. Tu i
tamo, u Marijine bi se prièe umije ao besmrtni Egipæanin ili èudnovata figurica, to bi v
eæ podsjeæalo na buncanje i ljubavnik bi se samo prevalio preko nje i stisnuo je bed
rima.
Za to Dunji vlastite figurice nisu pomagale?
Premda nas je uvjeravala da je sama jer tako eli, te da se ni jedan èarobnjak svoji
m znanjima ne slu i u vlastitu korist, nismo joj vjerovali. Ta Dunja, s velikim et
ru èanskim oèima i bakrenastom kosom, od svoje dvadeset i este ili sedme godine nije se
ni s kim poljubila, osim s Robertom. Zar nije bilo prilika, obo avatelja, mu karaca
koji su samo zbog nje dolazili na gatanje?
i
Ulica nevjernih ena
Zar bi se neka ljepotica morala iva zakopati u Vrapèan-skom odvojku samo zato to svo
jem djetetu nije eljela nekog zlog oèuha koji bi je povrijedio, kako je jednom rekl
a? Uostalom, gdje pi e da bi oèuh bio zao?
Nije nam jasno, ponavljale smo, za to Dunja, koja je u djevojaèkoj dobi svojim ljuba
vnim ivotom izazivala sablazan, sada ivi poput opatice? I za to nosi te staromodne p
unðe? Da se nije uvjerila u to kako je drevna èuvarica vatre koja ne smije opæiti s mu k
arcima? Nije li njezin èistun-ski ivot neka vrsta rituala?
I u tom bi sluèaju katkad morala opæiti s nekim neznancem, poput veæine sveæenica.
Zami ljala sam Dunju u togi, ili na podno ju za kip cara Decija.
U mojoj ma ti brzo bi se pretvorila u Dijanu, djevièansku bo icu.
Zami ljala sam je kako se pod punim mjesecom penje na vrh Perjavice gdje se spaja
u jedno sa svojim bo anstvom.
Rijetko mi je kad padalo na pamet da svojim tajnim ljubavima pro ivljenim iznutra,
kao u nekom plamteæem krajoliku, postajem vjerna Dunjina kopija. Moje ljubavi, ko
je su makar zakratko bile stvarne, gotovo da nisu vrijedne spomena.
No ipak æu ih spomenuti kada na njih doðe red, a vrag pokuca na vrata.
Za to Danieli èarobne figurice nisu pomagale?
Za nju ih je Dunja izradila nekoliko, u vrijeme kad je Da-niela imala svoju prvu
i posljednju ozbiljnu vezu koja je zavr ila tako to ju je zaruènik napustio u jeku p
riprema za vjenèanje. Nikada nismo otkrili za to. Daniela se potom po-
svetila svojoj novoj ljubavi, elegantnom crnom labradoru, kojeg je oplakivala tj
ednima nakon to ga je netko otrovao.
Osim figurica, Dunja je svojim mu terijama i stanarima Vrapèanskog odvojka nudila i
gris-grisove, male magiène smotuljke koji su nalikovali na vreæice lavande za ormar.
U tim rupèiæima ili krpicama bilo bi suhog bilja koje bi Dunja prije zaèarala, a svrh
a tih gris-grisova bila je slièna onoj figurica, samo ireg i neodreðenijeg podruèja dje
lovanja. Jednoj je gospoði gris-grisom lijeèila kostobolju.
Gris-gris se tako zvao (siv-siv), jer nije bila rijeè ni o crnoj niti o bijeloj ma
giji, nego o sivoj, graniènoj, koja je mogla nanijeti tetu ili korist, veæ prema potr
ebi.
Naravno da se izvjesna dama iznenadila kada joj se voljena papiga spanðala s nekim
dosadnim golubom koji je vjeèito gugutao na njezinu prozoru, ali to je samo ilust
racija svemoæi (i nemoæi) gris-grisa.
Tila se oko izrade gris-grisova pokazala korisnom, a poslije i mala Kiki, premda
smo se èudile da Dunja curici koja je jedva napunila sedmu godinu daje na raspola
ganje male magiène smotuljke.
Za to meni èarobne figurice nisu pomagale?
Premda ih nisam ni tra ila, Dunja mi ih je izraðivala sama, po jednu svake godine, n
e bih li se usreæila u ljubavi, samo kako da se usreæim kada me usreæivanje nikada nij
e osobito zanimalo. U jednom sam ih se trenu poku ala rije iti, ali Tila mi je rekla
da baciti figurice nije sretno, ma to to znaèilo.
Tko je, na posljetku, imao koristi od tih figurica?
Anja, neko kraæe vrijeme, izmeðu dva mu a, kada je po eljela biti fatalna.
Ulica nevjernih ena
Djevojka iz tornja bake Jau , za koju je ishod bio sretan jer se nije ubila.
Baka Jau , kojoj je neka stroga figurica u crnom popraæena gris-grisom pomogla da ut
jera dugove.
Melinda iz nekada nje Luðakove kuæe kojoj je figurica pomogla da zatrudni.
Tila, koja je uvijek tvrdila da se bez figurice ne bi udala (premda udaja za Tob
evja ba i ne djeluje poput nekog trijumfa).
Faraon, kojem je Dunja navodno izradila figuricu Betike koja mu je stajala na te
levizoru i po potrebi o ivljavala. Nitko od nas nije vidio tu Faraonovu figuricu,
te o njoj znamo samo od male Kiki, kojoj se ne treba ba sve vjerovati.
Od male Kiki èuli smo i prièu o Dunji koju ova nikada nije potvrdila, o tome kako je
, sadeæi svoje ljekovite biljèice, nai la na æup pun rimskih srebrnjaka, koji je potom p
ohranila u svojoj sobi. Navodno su srebrnjaci prikazivali glavu nekog cara, a s
druge strane likove vojnika iz Andautonije, a Dunja ih je èuvala za Kikino vjenèanje
, kada æe ih dati pretopiti u neku lijepu ogrlicu, sanjarila je Kiki, a mi smo sum
njièavo kimale glavama.
Meðu figuricama bila je i jedna za gospoðu Antoliæ, izraðena radi oèuvanja njezina ivota,
dane kada se te ko razboljela. To je poznata figurica u lafroku, koju je Dunja izr
adila dok je gða. Antoliæ le ala u bolnici. Na alost, ni ta figurica nije bila djelotvo
rna, jer dobra se gða Antoliæ nakon bolnice na la na stenjeveèkom groblju.
Jo pamtim lafrok od crvene salvete, koji je bio vjerna umanjena replika onih ivanih
posebno za nju u Na oj modi, stenjeveèkoj modnoj socijalistièkoj tvornici, u koju sam
ne-
kad zalazila s mamom, a ljubazne krojaèice davale bi mi krpice za lutke. Moja mama
imala je tamo prijateljicu koja je ivjela nedaleko od crkve te bi je posjeæivala z
a njezinom ivaæom ma inom, usred radnog vremena: socijalizam nije poput kapitalizma b
io tako strog prema svojim zaposlenicima. Uostalom, kome smeta to neki ukras na k
ragni nije na- iven, kad se od pristojne socijalistièke ene i tako oèekuje èedan i smjera
n izgled, a nikakvi ekscesi, lepovi i e iri. U niskama biserja ima neèeg to ugro ava por
dak, te smo neko vrijeme zazirale od uvijek elegantne gðe Èvori èec koju smo smatrale dr a
vnim neprijateljem.
U ma ti smo se, naravno, odijevale ba poput nje, pa i bolje: u bunde i svilene halj
ine sa alovima od ka mira.
Miris krpica iz Na e mode i dalje mi je u nosu, kao i miris knjiga iz knji nice prek
o puta, ili miris kokica koje nigdje nisu bile tako vruæe i hruskave i slane kao u
na em kinu (ka em to s prezirom prema masnim i hladnim kokicama koje se prodaju po
dana njim kinocentrima).
A lafroci gospoðe Antoliæ, u kojima je hodala kada se previ e udebljala da bi nosila ne
ku drukèiju odjeæu, bili su redom rumeni poput Sunca na zalazu takvom bi mi se prièinj
avala i ona kada bi se pojavila pri dnu Vrapèanskog odvojka. Poslije æe zbog vi ekratn
ih operacija eluca i uèi gospoða Antoliæ toliko omrsavjeti da neæe nalikovati ni na svoju
sjenu, a nekada nji lafroci slu it æe joj umjesto pokrivaèa.
U vrtu gospoðe Antoliæ, kod Daniele, bio je ator za djecu. Napravili smo ga tako to sm
o preko neke neodreðene eljezne konstrukcije (koja je mogla biti podno je za stol) pr
ebacili jedan od starijih lafroka i ondje prebivali po pa-
Ulica nevjernih ena
klenoj vruæini, u arko crvenom svjetlu. Unutra smo se igrale doktora i i ivljavale se
na Anji Èvori èec koja je bila najslabija i zbog toga najprikladnija za pikice. Jedno
m smo je tako izbole vilicama i èaèkalicama da je gospoða Èvori èec vikala na nas sve dok j
nisu izdale glasnice. Naravno da nismo htjele ubiti sirotu Anju: premda nam ni
ta misao nije bila sasvim odbojna. Uzbuðivao nas je pogled na njezino krhko, izbod
eno tijelo. Izgledala je poput enskog svetog Sebastijana, o èijoj smo sudbini slu ale
na vjeronauku. Marija, premda smo je tretirali kao graðanina drugog reda, vrlo se
brzo prilagodila na im igrama, te je postala glavna doktorica za bodenje. U na em g
rimiznom atoru bola je èak i djeèake, Edu Brezovaèkog i Davora Èvori èeca, kojima se sviða
misao na crnku bez milosti. Sve dok se jednog dana gospoða Antoliæ nije pojavila nad
nama, podigla lafrok i otkrila nas u vodi i kapljicama krvi. Mar doma, vikala je,
dosta je tih igara! Dunja, Tila, Marija, sestra i ja trèkarale smo prema svojim k
uæama, praæene pogledima veæ tada starih Faraona i bake Jau . Od tada, pa sve do Dunjine
i Tiline travnate kuæe u brdima, napustile smo bilo kakvu ideju neke nastambe u k
ojoj bismo zajedno ivjele i bole se.
Katkad, ne previ e èesto, igrale bismo se skrivaèa. Sklonile bismo se u drvarnicu iza
moje kuæe, dok bi nas jedna tra ila.
Zadr avale bismo dah dok bi se ona pribli avala drvarnici. Neka bi uvijek prasnula u
nervozan smijeh i odala nas.
Igre ledene babe i slijepog i mi a bile su poput produ enih ruku igre skrivaèa i èesto bi
e nastavljale na nju.
Gumi-gumi, koji se poput po asti pro irio èim smo krenule u osnovnu kolu, mrzila sam iz
dna du e. Ta igra bila
je za sitne curice na koje ne djeluje gravitacija, koje poskakuju i odskakuju ka
ko ele. Ja bih se uvijek zapetljala u elastiène vrpce te sam se vrlo brzo na la u nez
ahvalnoj ulozi rezerve.
Bila je tu i igra kume, koliko je sati, u kojoj je jedna djevojèica bila kum, a dr
uge bi napredovale prema njoj sitnim ili krupnim koracima, ovisno o volji kuma.
Kad bi kum rekao da su dva mi ja sata, djevojèica koja bi pitala pomaknula bi se za
dva siæu na koraèiæa. Sati su mogli biti i slonovski i ablji, a najbolji su bili ki obrani
tada bi se djevojèica okrenula oko svoje osi onoliko puta koliko bi joj rekao kum
.
I pritom mu se pribli ila dovoljno da i sama postane kum.
Iz igara loptom, poput rukometa, koje su pak zahtijevale curice s izvjesnom snag
om u rukama, brzo sam bila izopæena.
Preostale su mi igre koje sam izmi ljala sama te ih igrala s Marijom. Ona i ja zat
varale bismo se u moju sobu, gdje bih nam ja dala zadatak: svaka æe napisati malu
prièu na zadanu temu, a potom ih usporediti. Moje prièe, da budemo iskreni, bile su
uvijek bolje od Marijinih, bez obzira na to to se ona na svoj naèin trudila, sisala
olovku te punila papire svojim jednolikim, preurednim rukopisom. Marija jednost
avno nije imala ma te i stol je za nju bio stol, ladica ladica, a mali princ mali
princ ni bolji ni lo iji od bilo kojeg drugog stvorenja. Marija ni u èemu nije vidje
la dramu te su joj prièe odisale nepatvorenom dosadom, èak i kada bi se jako potrudi
la. Njezin um nije se mogao doma iti ni jedne ma tovite reèenice te mi je u ljetna pop
odneva dok bi se u ulici igralo granièara, rukomet ili gumi-gumi, pru ao neizmjernu
utjehu.
f
Ulica nevjernih ena
Jo jedan svijet koji trebam spomenuti jest onaj samolje-pljivih slièica i albuma: n
jih smo skupljale vi e sezona, a na i su albumi bili posveæeni èudesnim likovima Walta D
isnevja, Muppet Shoivu ili tim divnim stvorenjima. Svake veèeri na le bismo se na ug
lu na e ulice, tamo izmjenjivale slièice i punile svoje albume. Sjeæam se Disnevjevih
nosoroga koji ple u balet, Bambija i Pepeljuge. Moji albumi puni slièica nepovratno
su nestali, jednom kad bih zalijepila posljednju, èinilo se da oni polako blijede
i rasplinjuju se. Neki dan, dok sam kupovala novine na kiosku, zagledala sam vreæi
cu sa slièicama u izlogu i po eljela je kupiti.
I sam odlazak na kiosk nekoæ je bio vite ki pothvat, koji je tra io dvadesetak minuta
pje aèenja kroz sjenovite i grmovi te ulice pune luðaka: time su nas barem pla ili na i ro
ditelji. Te su im mjere tako dobro uspijevale da bismo se u sumrak posvuda osjeæal
e nelagodno, osim u svojim sobama. Neki je poremeæeni tip oteo djevojèicu iz na e kole
kad smo krenule u prvi razred. To se dogodilo ispred mesnice, jedne od prvih u S
tenjevcu, u pol bijela dana. Djevojèicu vi e nitko nije vidio, bez obzira to je bilo
onih koji su tvrdili da se jednostavno odselila s roditeljima u drugi kvart.
Strah od luðaka, a potom i od nestale djevojèice, koja bi nam se tko zna u kojoj pri
lici mogla ukazati poput malene Bogorodice na ru ièastom oblaku s blijedim Mjesecom
pod stopalima, bio je toliki da smo strepile i od samog odlaska u kolu, a parkiæ, k
oji je bio na pola puta izmeðu kole i Vrap-èanskog odvojka uporno smo izbjegavale, be
z obzira na to to se otmica nije dogodila u njemu.
Osim po luðacima, Stenjevec je oduvijek poznat i po manijacima koji su mirno ivjeli
u novosagraðenim zgradama
te bi se katkad ukazivali, u skladu s mjeseèevim mijenama. Te smo manijake zami ljal
e poput vukodlaka, danju kao neke obiène mladiæe u sobama s posterima nogometnih eki
pa, a noæu nekako veæe i opasnije, neobrijane, u mantilima prebaèenim preko trenirki.
Neki je manijak navodno operirao meðu brezama koje dijele nove zgrade od na ih kuæa, p
a smo zbog njega izbjegavale bilo kakve etnje osim onih po svojim vrtovima. Nekol
iko je djevojaka bilo silovano nedaleko od autobusne stanice, a jedna od njih èak
i u vlastitom haustoru. Ne tako davno neka je ena bila napadnuta na livadi izmeðu V
rapèanskog odvojka i Trstenjakove, a mala Kiki se ponadala da se netko usudio skoèit
i na Gospoðu Smrt. Jedan je manijak èak i priveden (bez obzira na zaèuðujuæu nesposobnost
na e policije), Tila mi je prièala kako su ga izveli iz njegova stana u Ulici Side K
o utiæ i kako je zaèuðeno pogledavao lica susjeda, kao da se pita koji ga je od njih pri
javio. Bio je æelav, s ne to veæim iljastim u ima. Navodno je radio na kiosku u Gospodsko
j ulici, ali oni koji su ondje kupovali novine tvrdili su da ga nikada nisu vidj
eli.
Treba spomenuti i onaj posebni soj manijaka koji bi samo pri ao djevojci i mrmljao
joj prostote, a potom pokazao svoj za areni spolni organ, ali takvih je uvijek bi
lo vi e u gradu nego na selu. Bilo je mnogo takvih sluèajeva po gradskim parkovima,
a jedan je tip otkopèana lica obilazio urede javnih bilje nika i advokatske kancelari
je, no kod nas je to uèinio samo neki gospodin koji se nedavno doselio sa suprugom
iz centra. Vrebao je neku mladu djevojku na povratku s baleta, a kad je ona na
upit pristojnog gospodina o tome koliko je sati bacila pogled na svoj ruèni satiæ, o
n je ra irio ogrtaè ispod kojeg je nosio samo potko ulju. Pritom je bio
Ulica nevjernih ena
tako nespretan da ga je na uglu Bolnièke i Gospodske vidjelo desetak svjedoka, koj
i su ga prijavili njegovoj brkatoj supruzi koja je poslije s njime baratala grub
lje nego neki policijski komesar. Ne znam to je urbano u pokazivanju spolovila, n
o drugi se lokalni manijaci nisu poveli za tom modom.
A to je bilo sa silovanim curama?
Neke od njih zavr ile bi kod Dunje na gatanju, a neke kod psihijatra u Vrapcu. Od
Dunje smo potom doznale kako su je jadne cure pitale hoæe li im se sada svaki spol
ni odnos èiniti kao silovanje, te kako da razlikuju sitna slatka nasilja koje izmj
enjuju ljubavnici, od pravog velikog nasilja kroz koje su pro le? I ne bi li bilo
bolje da se od sada klone bilo kakvih strasti, osim da im netko nje no prolazi prs
tima kroz kosu i ljubi ih u obraz? Samo, tko da bude tako nje an, kad znamo kakvi
su mu karci. Kad se zaljube, svi se pretvore u manijake. Ako su previ e pa ljivi, nisu
se ni zaljubili.
Zbog tih manijaka bojale smo se noænih autobusa, onih koji staju u Aleji Bologne,
a ne u Bolnièkoj.
Nakon to te ispljune noæni autobus, pred tobom je povratak kroz nekoliko mrtvaèki pus
tih ulica, sve do jedva osvijetljenog Vrapèanskog odvojka. Jedino to èuje tvoje su drh
tave, zbrèkane potpetice koje napola trèkaraju, a napola brzo hodaju izmeðu kuæa. Sjene
koje padaju preko tebe samo su produ eni prsti li æa, izo treni ponekim uliènim svjetlom.
Tu te vreba manijak. Evo ga, izlazi iz grma. On je zeleni èovjek, iza leða ti je, gr
abi velikim koracima. Vri teæi, trèi koliko te noge nose...
Kad su se moji roditelji doselili u Vrapèanski odvojak, na komadiæ zemlje moje bake,
njihov brak bio je na silaznoj putanji, blijedio je i tanjio kao Mjesec. Moja s
estra i ja nismo o tome ni ta znale, osim da je atmosfera u kuæi kisela. Hoæe li dvoje
mladih u nekom ivotu biti sretno ili nesretno te e je odgonetnuti nego zagonetku n
eke sfinge, a na i su roditelji svojim tihim glasovima irili takvu nesreæu da je od n
je i bilje na prozoru venulo. Èak ni moje roðenje nije tu puno pomoglo, jer nije se
toèno znalo èija sam: tatina ili njegova?
Za svaki sluèaj, tata me nikad nije previ e volio.
A on jo manje.
Bio je to mamin prijatelj s kojim se sretala od prvog dana braka, a mo da i prije
vjenèanja. S njime je mama dijelila ne to to s tatom nikad nije mogla: a to je to bilo
, nije znala reæi. Ona je to zvala mitologijom.
S njime je ona razgovarala u slikama, ma to to znaèilo.
Pa dobro, za to se za njega nije udala?
Zato, rekla bi mama, to on nije bio za brak. On je proveo svoj ivot sam, jer tako
mu je odgovaralo. I bio je puno stariji od mame.
O tome se nije razgovaralo dok smo bile male, dok je jo bilo nade u tatin i mamin
brak. Potom je tata oti ao, nakon neke ru ne svaðe (kao da svaðe mogu biti lijepe), uvj
eren da je mama u suradnji s prijateljem nagrizla posljednje krvno zrnce njihove
veze te da vi e nema razloga vidjeti nju ni nas. Bijes mojega oca izlio se preko
mame na sestru i mene te nas je smatrao podjednako krivima za sjenovitu prisutno
st tog prijatelja, kojeg u ivotu nismo srele.
Onda je prijatelj umro, da ne bi morao obja njavati mami za to je za razgovor o slik
ama, a nije za ivot s nama u Vrap-
Ulica nevjernih ena
èanskom odvojku. Mama nije pustila ni suze za njime, rekla je da vi e ne mo e plakati.
Kuæa je postala prevelika za nas troje, iz svakog ormara kuljala je tama. Èak sam i
svoj ormar s lutkama nerado otvarala, jer èinilo mi se da æe mi lutke skoèiti na glavu
poput bijesnih malih maèaka. Nekad bih zami ljala kako tata dolazi po mene i vodi m
e u grad, zajedno odlazimo u kavanu, a potom u kazali te lutaka. Zami ljala sam kako
me u naruèju nosi iz kazali ta lutaka i smje ta u krevetiæ u svojem lijepom stanu u gra
du.
Drugom prilikom, zami ljala sam da po mene dolazi on: kako ni ta o njemu nisam znala
, osim da je mrtav, svaki put bi izgledao drukèije, ali uvijek je bio sijed i uvij
ek je nosio pelerinu, kakvu su u mojoj ma ti nosili tajanstveni prijatelji. U takv
u pelerinu stane puno djeèjih knjiga, pa i igraèaka. Rekao bi mi da je ba doputovao,
da je malo umoran, ali da æe rado pro etati sa mnom do kukuruza. Tamo bismo se igral
i skrivaèa, sve dok èovjek ne bi zadihan sjeo meðu klipove i pozvao me da mi èita knjigu
. Poslu ala bih ga, jer nisam ga poznavala ba dobro.
S vremenom mi je taj mrtvac postao blizak zbog njegove moæi da razgovara u slikama
. On je pjesnik, mislila sam, i za svaku biljèicu koju vidi na putu on æe iskovati m
etaforu: on æe i jaglac odjenuti u sjajni oklop to se presijava na mjeseèini. Bez met
afora svijet bi bio nepodno ljiv s onim ru nim parkirali tima, nepristojnim ljudima i
dosadnim profesorima. Osobito se nepodno ljivim èinio na Èrnomercu na kojem bih nakon
sedam sati u Obrazovnom centru za kulturu i umjetnost èekala autobus koji æe me odve
sti do Stenjevca. Crni, zabetonirani Èrnomerec, miris metalnih dr aèa u au-
tobusu, ustajali znoj, tamni zvuk autobusnog motora èinili su mi se nekad poput uv
ertire u neèiji sprovod vjerojatno moj. Tuga je normalna, mislila sam na Crnomercu
, a druga su raspolo enja èista izmi ljotina.
Nisam se usudila pitati mamu èime se bavio njezin prijatelj dok je bio iv, no mora
da je bio saturnske naravi, da je spavao danju, a noæu bio budan, mora da je u kuh
inji umjesto obiène peæi skrivao atanor, da je znao kako se radi kamen mudraca i èemu
slu e tajanstvene figurice od voska.
Prijatelj je bio èarobnjak, mislila sam, koji je zaèarao mamu, a ja sam njegovo jedi
no dijete.
Zato me ne treba biti strah samu u kuæi, jer tko zna koliko je on nevidljivih slug
u poslao da se brinu za mene.
U ni im razredima osnovne kole mislila sam o tome kako bi lijepo bilo da budem èasna
sestra, zaruènica Kristova. Nije mi osobito smetalo to kao èarobnjakova jedinica mo da
ne bih bila dobrodo la u samostanu. Zami ljala sam svoju malu æeliju punu knjiga, bije
li krevetiæ i veliko, tamno raspelo na zidu. Neko sam vrijeme èak bila upnikova ljubi
mica, jer jedina sam napamet znala kako poèinje Stari zavjet. Dok se druge na vjer
onauk mamilo stolnim nogometom i crtanim filmovima o svecima koje nam je prikazi
vao kapelan, mene je zanimao Kristov ivot i njegova dobra narav kakvu je nemoguæe s
resti kod bilo kojeg èovjeka osim kod onoga koji je Bog.
Moj otac-èarobnjak u meni se bunio, nije bio zadovoljan tolikom pobo no æu. Bio je ljubo
moran na Boga kao mu karac na mu karca. Poèeo mi je braniti vjeronauk.
Kako mama i sestra nisu bile neke vjernice, na vjeronauk sam poèela odlaziti samo
zbog dru tva i zbog nekog malog
Ulica nevjernih ena
deèka koji mi je na svakom satu sjedio sve bli e, a ja ga nagraðivala prividnom non alan
cijom.
S deset godina jo sam znala kako treba s mu karcima.
S trinaest ili èetrnaest to sam znanje nepovratno izgubila.
Bol i strast pojavili su se u isto vrijeme.
Kad sam se strasno zaljubila s trinaest, priredila sam roðendansko slavlje u vrtu,
samo da ga vidim. On se pojavio, plavokos i rumenih obraza.
Naglas je proèitao èestitku koju mi je sastavio, slovima koja su nalikovala na krump
ire. Bio je glup, osrednji po mnogoèemu, osim po tim plavim pramenovima koji bi se
ljeti pretvorili u zlato. Ali tko sam ja da govorim o njegovoj ljetnoj frizuri,
kada ga nikad nisam vidjela na praznicima? Posredovanjem zajednièke prijateljice
on i ja hodali smo desetak dana, a onda mi je preko iste prijateljice objavio da
vi e nije sa mnom, nego s nekom drugom. to znaèi da mi vi e ne nosi torbu na povratku
iz kole, niti me nate e za pletenicu i gaða papiriæima. Na kraju sam otkrila da me ta z
ajednièka prijateljica ocrnila pred njim koliko je mogla, èak je i raspaèavala po koli
neku posprdnu pjesmicu o meni. Kad joj ni to nije bilo dovoljno, poèela me zivkati
na telefon i spu tati slu alicu èim bih se javila, tako da sam neko vrijeme ozbiljno
strahovala da mi je za petama manijak.
Kad sam se strasno zaljubila s èetrnaest, plesala sam s njime na roðendanu najbolje
prijateljice. Bio je crnokos i blijedih obraza.
Rodio se u nekoj sjevernoj kraljevini, taj Hamlet, i bio je punih godinu dana st
ariji od mene, dakle mu evan i zreo. Pitao me za broj telefona i obeæao da æe mi se ja
viti. Nije. Po-
tom sam otkrila da je zbog spletki najbolje prijateljice bio uvjeren kako imam d
eèka.
Kad sam se zaljubila s petnaest, on i ja stajali smo na pla i. Bio je kovrèav i smeð i
nagovarao me da zbog njega skoèim u more. Nisam se usuðivala, jer more je bilo hlad
no te veèeri, a on je sutra putovao. Ne mogu nikoga kriviti za poraz te veze, osim
vlastita straha od sumraènog mora, u koje bi, bojala sam se, i taj mladiæ skoèio za m
nom, a noge bi mu srasle u riblji rep.
Kad sam se zaljubila sa esnaest, on i ja stajali smo u nekom ru evnom dvorcu ispod
kojeg se kao na dlanu irio gradiæ. Bilo je to na nekom bezliènom kolskom izletu, na ko
ji su krenuli autobusi puni debelju kastih kolskih djevojaka u samtericama i poneki
mladiæ, zalutao u na u pjesniè-ko-umjetnièku kolu. Bio je ki ni svibanj. »Vidi , znak ko
rekao je, pokazujuæi mi ploèice na kojima smo stajali. »I ja sam korpion.« Tada jo nisam
revi e poznavala horoskop, no korpionstvo tog djeèaka uèinilo mi se poput nekog èudnog, m
raènog, otrovnog tereta. Poslije æe me poljubiti, a ja æu pobjeæi glavom bez obzira, kao
Izolda, u ume. Na kraju æu se jedva utrpati u autobus pun debelih djevojaka, blatn
a, kose pune li æa.
Kad sam se zaljubila sa sedamnaest, njegove oèi bile su kao vatra na moru. Pratila
sam ga po gradu, samo da se naðem u mre i tih oèiju. »Ako me pogleda, umrijet æu. Ako me
ne pogleda, umrijet æu«, mislila sam. Pogledao me. Bio je nizak, gotovo moje visine.
Nije mi jasno kako smo poèeli razgovarati o haiku-poeziji. Bolestan na putu. Moji
snovi lutaju usahlim poljima, recitirao mi je. Otpratio me sve do Èrnomer-
Ulica nevjernih ena
ca i prièekao sa mnom autobus. Javit æe mi se, rekao je. Vi e se nismo vidjeli.
Kad sam se zaljubila s osamnaest, on mi je slomio srce. Odveo me u Bosansku ulic
u, pod stari jorgovan koji izgleda poput ljubièastog stabla u cvatu (a du a je po sv
ojoj prirodi ljubièasta, vjerovala sam u to doba), uzeo me za ruku i zaprosio. Tak
ve se stvari ne rade naivnim djevojkama koje su jo donedavna plesale s kukuruzima
, a sada na malim slu alicama slu aju Mjeseèevu sonatu.
Nakon to me ostavio, po eljela sam mu da umre. Nabavila sam velik oniks i nad njime
bajala O, nix, flamma mea... Do ivio je te ku prometnu nesreæu.
Kad sam se zaljubila s devetnaest, on i ja ljubili smo se u nekom parku kao da n
am je prvi i posljednji put. Njegove ruke sklopile su se na mojoj stra njici, a ja
sam pomislila ne jo . Jo nije vrijeme. I dalje, moja du a plutala je visoko nad tije
lom.
Zato sam se s lakoæom zaljubljivala u mrtve pisce i pjesnike.
Kad sam se zaljubila s dvadeset, on me uzeo za ruku i stavio je na svoje prepone
. Ispod hlaèa osjetila sam kako se njegov penis mièe. Oti li smo na Sljeme, on i ja, g
dje smo ugledali polumrtvu zmiju kako se vuèe stazicom. »Trebalo bi je nahraniti tvo
jom krvlju«, rekao je, a ja sam htjela reæi kako bi njega trebalo nahraniti mojom kr
vlju. etali smo visokim livadama, ali on vi e nije stavljao moju ruku na svoje prep
one: za to, oèajavala sam. Poljubili smo se nakon nekoliko dana agonije, po ljetnoj
ki i. Uzeo me za ruku i odveo u svoj stan, u kojem sam utke zamijetila manjak knjig
a, manjak
Li. L.l.a.iMiltj
bilo èega. Poljubili smo se jo jednom, a onda je rekao da sam premlada za njega.
Kada sam se zaljubila s dvadeset i jednom, on i ja èitali smo jedno drugome pjesme
na vrhu Jurjevske. On je rekao: »Mi smo mnogo vi e nego najbolji prijatelji. Mi smo
jedno.« Slo ila sam se. Nisam mu se usuðivala priznati da bih ga najradije cijelog, s
pjesmama, spremila u svoj spolni organ koji je pulsirao poput prastare, pro drlji
ve koljke. Moja du a zapoèela je sa silaskom u tijelo.
Kad sam se zaljubila napola zrelo, ljubav me opekla kao meduza.
Kad bi me taknuo po ruci, èinilo se da za njim ostaju opekline. Ako bi nam se rame
na u hodu okrznula, trebalo bi mi nekoliko sati da se od toga oporavim. »Volim kad
a ene imaju nje nu ko u«, jednom mi je rekao. Potom sam se cijelu noæ gladila, jer bila s
am nje na. elja za sparivanjem naru ila je plesne korake i nije se dogodilo ni ta.
Onda sam se zrelo zaljubila: to god to znaèilo.
On se spustio s Mjeseca i rekao da misli ozbiljno.
Du a mi je si la meðu noge i od onda je tamo.
Prije nego to sam spavala s mu karcem, nisam ni osjeæala elju. Ona se pojavila tek nak
nadno, te mi nije bilo jasno za to je neki djeèak od esnaest htio spavati sa mnom. Èedn
o sam spustila svoju bijelu mu ku potko ulju, zakopèala traperice i zamolila ga da ust
ane s mene. Poslije me molio da mu makar stavim glavu na krilo. U tome sam prije
dlogu slutila neku nepoznatu opasnost. Ipak, ne to me golicalo u trbuhu pri pomisl
i kako le im s glavom meðu njegovim noga-
1
Ulica nevjernih ena
ma. Kako se moja kosa spu ta niz njegova bedra, a dovoljno je da okrenem glavu i v
eæ se naðem oèi u oèi sa zapaljenom kulom. Penis je ru ièast, tamno rumen, sklupèan u modri
traperica.
Moje rane ma tarije nikada se nisu ticale penisa: tijelo bi se trljalo o tijelo, a
li bilo me je strah zami ljati taj mesnati rog kako prodire. Figure iz ma te u kreve
tu su se pona ale poput anðela. Dva purpurna, stisnuta anðela, dugih kosa koje im se p
letu po jastuku. Moje ma tarije iz djetinjstva èesto su se ticale curica. Nije mi bi
lo jasno za to bih se morala pripi-jati uz nekog djeèaka kraj toliko mek ih i krhkijih
djevojèica oznojenih kosa i nalakiranih noktiju. Osobito su me privlaèile sasvim ma
le djevojèice, mlaðe od èetiri godine, koje bi se mogle nositi u naruèju i ljubiti, ako
ne bi glasno zaplakale. Sjeæam se neke curice u vrtu Horvatovih, kose svijetle kao
maslac, u malenim samtericama i prugastoj dolèevitki. Èim sam joj se pribli ila, zapl
akala je: ramenca su joj se tresla od plaèa, a samo sam joj htjela ponuditi bombon
.
U vrijeme dubokih zelenih vrtova zbog kojih se nije znalo toèno gdje zavr ava Vrapèans
ki odvojak, a gdje poèinje susjedna ulica, djeca su izvirivala iz grmova poput vil
enjaka iz Sna ljetne noæi.
Kad sam prvi put autobusom i tramvajem putovala u grad, èinilo mi se da odlazim u
neki drugi, okamenjeni svijet. U gradu ni ta nije raslo. Putovanje je trajalo dugo
, bez obzira na to to Stenjevec od Zagreba dijeli est kilometara.
Moj prvi odlazak u grad bio je povezan s prvim posjetom psihijatru. Mama nije ht
jela da se lijeèim u bolnici Vrapèe kod profesora kod kojeg je odlazio Dunjin i Tili
n otac mladi kome . Mama mi je dogovorila seansu kod doktora
Nikoliæa u Klaièevoj ulici. Bila sam djevojèica s problemima: nisam mogla spavati bez
upaljene lampice, razgovarala sam s nevidljivim ocem-èarobnjakom, bojala sam se gu
tati veæe zalogaje hrane, zbog èega sam mr avjela.
Nacrtaj mi svoju kuæu, rekao mi je doktor Nikoliæ. Bio je to stariji mu karac od svoji
h èetrdesetak godina.
I ja sam crtala najprije podrum koji nismo imali, onda veliko prizemlje, prostra
nu kuhinju, dnevnu sobu, tatinu sobu, maminu sobu, sobu za djevojku koja sprema
po kuæi, pa gornji kat sa spavaæom sobom roditelja, mojom sobom, sestrinom sobom, ku
paonicom potom, tavan. Bio je to izmi ljen dvorac u kojem smo ivjeli lagodno i bez
ikakvih briga. Nisam odala psihijatru da su se tata i mama razveli, te da sam kæi
mrtvog èarobnjaka.
Moja dijagnoza bila je: previ e ma te za tako maleno tijelo. To se dogaða, rekao je. D
ao mi je recept za ru ièaste apa-urine, namijenjene djevojèicama i mladim djevojkama.
Preporuèio mi je da pi em prièe. To æe me, rekao je, smiriti. Nije on znao da ja veæ pi em
demonu iz Dunjinog i Tilinog ormara.
Sedative sam poèela piti u desetoj godini. Uz njih, uzimala sam riblje ulje da mi
smiri drhtanje srca. Pila sam i neki med za djevojèice koje noæu ru no sanjaju.
Bila sam kao senilni starèiæ s ladicom punom lijekova.
Posjeæivala sam doktora jo neko vrijeme, a onda sam, navodno, bila izlijeèena.
Nakon sretnog izljeèenja, uhvatio me strah od smrti. Noæu bih se budila, uvjerena da
sam veæ mrtva, ili bih zami ljala kako mi smrt ledi obraze, zatvara kapke, hladi us
ta. Zbog tog bih straha skakala na noge, otvarala prozor i udi-
i:
Ulica nevjernih ena
sala zrak iz vrta. Da sve bude gore, u to je vrijeme umrla neka djevojèica iz susj
edne ulice koja je bila mojih godina. Vidjela sam je na odru, pred stenjeveèkom cr
kvom. Njezin mali brat, njezini roditelji, neutje no su ridali. Njezin je maleni l
ijes bio bijel, a uz nju su le ale lutke. Lice joj nije bilo bijelo nego zelenkast
o. Drhtavih nogu vratila sam se kuæi mama mi vi e nije mogla lagati kako umiru samo
odrasli ljudi. Smrt ulazi u voænjake, u vrtiæe i osnovne kole, ona posjeæuje pro tenja i
klizali ta, kinodvorane u kojima se prikazuju crtici, i druga mjesta na kojima se
djeca rado zadr avaju. Nisam se usuðivala iziæi iz sobe. Za mene je smrt bila, kao i z
a malu Kiki, osoba koja vreba. Ne to poput snajperista.
Jo jedan djeèji sprovod vidjela sam nakon desetak godina na jednoj od posljednjih et
nji do kukuruza. Povorka djevojèica hodala je iza malenog lijesaA a od odraslih lj
udi bili su samo sveæenik i uplakana majka, te mu karac koji je nosio lijes.
Nije mi bilo jasno kuda je taj sprovod krenuo meðu kukuruzima nikada nije bilo gro
blja. Tek kad sam se poèela zaljubljivati, sti ao se moj strah od smrti: ali moj je
ormar nalikovao na ormar neke udovice. Ni ta se, osim duboke crnine u njemu nije m
oglo naæi. U to sam vrijeme otkrila depresiju. Najprije sam prona la rijeè u Klaiæevu Rj
eèniku, a potom sam shvatila da bi se moje stanje moglo opisati kao takvo. Mamila
sam depresiju, zazivala je nizom tjeskobnih i tugaljivih raspolo enja izmeðu kojih n
e bi bio ni jedan osmijeh.
Pisala sam pjesme tada, o samoubojstvu. Smrt mi se èinila neèim prozraènim, svijetlopl
avim, eteriènim, du i potrebnim.
Ovaj ivot ima svojeg oponenta u svjetlucavom i ono-stranom ivotu snova i smrti. Od
tamo smo do li, tamo æemo se vratiti. Nismo roðeni iz blata, nego iz snova.
Moja sestra, premda je odrastala u sobi do moje, nikada se nije pla ila smrti: gle
dala bi svoju zgodnu glavicu u zrcalu i ponavljala kako se boji jedino starosti.
Nije se mogla pomiriti s time, rekla bi, da neæe zauvijek biti djevojka. Voljela
je pupoljke, tra ila me da joj za roðendane kupujem onoliko pupoljaka koliko joj je
godina. To je u nekim godinama postalo nemoguæe, jer od d eparca koji mi je davala m
ama jedva da bih imala za sendviè pod velikim odmorom. Moja sestra voljela je pisa
ti sastave, ali nikada nije pisala prièe. Imala je mnogo prijateljica, ja ni jednu
.
Sestra je u nekim godinama poèela izlaziti s deèkima, ali nikada nije patila zbog lj
ubavi. Za mene je ljubav bila patnja.
Prije dvadeset i neke godine, dok sam jo bila u arena djevica, mo da sam manje patila
. Moje djevièanstvo tvrdoglavo se produ ilo, a trajalo bi mo da i dulje da nije bilo f
atalne Marije.
Kao da mi je unutra njost bila èvrsto sa ivena i sama pomisao da mi tko razdere himen èi
nila mi se odbojnom. Pa i taj himen dio je mojeg tijela, nije sluèajno tu gdje je
kada bi ena meðu nogama trebala imati pukotinu, onda bi se s njom i rodila!
Kad mi se Marija krenula ispovijedati, najprije joj nisam vjerovala: mislila sam
da njezini mu karci ne postoje, kao to ne postoje likovi iz bajki i mitologije. Mi
slila sam da preuvelièava, te da prisutnost jednog ili dvojice ljubavnika pretvara
preda mnom u njih pet ili deset. Nisam joj vjerovala
Ulica nevjernih ena
èak ni kad mi je pokazala nakit. Vjerno sam je posjeæivala, uvjerena kako je Marija èi
sti la ov. Uostalom, nije li laganje obièaj u na oj ulici? Kad se mu Elvire Horvat nepl
anirano vratio kuæi, ona ga je za svojeg ljubavnika uspjela uvjeriti da joj je to
prijateljica iz grada, premda nikome nije jasno kako.
Svi smo zami ljali kako ga na brzinu oblaèi u neku haljinu i stavlja mu periku, kao t
o su Ahileja maskirali u princezu na otoku Skiru.
Prije nego to æe se udati za Tobevja, Tila je nestala na nekoliko dana, a potom nam
je svima lagala da se nije micala iz kurije da je samo spavala. Svi smo, pogoto
vo Dunja, posumnjali da se od uljala u Smerovi æe, na neki sastanak s Robertom.
Èak i pobo na gospoða Antoliæ svojedobno je izgovorila neku la , kad se susrela s drugom p
obo nom gospoðom pred crkvom: na upit te ene mo e li se ne to unajmiti kod bake Jau , gosp
Antoliæ joj je odgovorila kao iz topa da stanova vi e nema, jer èinilo joj se da je V
rapèanski odvojak i tako prenaseljen.
O tome da je lagala Ljubica Èvori èec ili da je gospoða Fi-genvald barem jednom izrekla
neku veliku ivotnu la nije bilo spora. Premda, sve je la i zasjenila gospoða Brezovaèki,
kada je neku svoju gradsku prijateljicu uvjeravala kako je Vrapèanski odvojak bli e
centru nego Britanski trg i gotovo je uvjerila.
Moj ljubavni ivot zapoèeo je u sjeni fatalne Marije i njezinih la i, da bi se uskoro
razgranao u moje vlastite la i i pre uæivanja fatalnoj Mariji i drugima.
»Hajde, naði se ti s tim tipom«, rekla mi je onog ljeta kada sam joj ukrala nakit.
»S kojim?«
»S jednim osjeæajnim profesorom ba je za tebe!«
» to æe mi profesor, pa jo i osjeæajan? I to æe tebi netko takav? On sigurno nema para!«
»Pa i nema«, rekla je razoèarano Marija. »Tvrdio je da je zaradio puno dok je predavao u
Americi, ali to se pokazalo kao èista la . Tip se za elio mladog mesa, pa je sva ta lap
r-dao samo da me odvede u krevet!«
»I takvog mi ti preporuèa ?«
»Pa da! Nisi ni ti savr ena!«
»Hajde, dobro...« rekla sam, a da mi nije bilo jasno za to. Oti la sam od Marije ljuta n
a sebe, jer èim sam pristala nazvala je nekog tipa i dogovorila sastanak s njim, n
a kojem æu se umjesto nje pojaviti ja.
Osjeæajni profesor (jer i ja sam ga tako zvala) èekao je Mariju kod fontane na Zrinj
evcu i èinio se du om od èovjeka gledajuæi izdaleka. Tek potom sam zamijetila da mu se oè
ljeskaju kao maèku. Smislila sam kako æu mu priæi i predstaviti se kao Marijina susje
da koju je ova ovlastila da mu javi kako se Marija razboljela. Dobila je giht. B
oginje. Obilno unutra nje krvarenje. Lo e joj je i mora le ati.
»Aha, razumijem«, rekao je profesor. I veæ sam mislila da æe se okrenuti na peti i otiæi p
rema Petrinjskoj, ali i dalje je stajao na mjestu i gledao me.
»Mi se poznajemo«, rekao je. I to je bila istina.
Poznavao me vrlo dobro, jer za njegovu sam knjigu radila indeks imena. Kako sam
do la u funkciji Marijine glasnice, pomislila sam da se neæe sjetiti odakle me zna.
Bilo je to naivno od mene, jer prije nekoliko dana na li smo se da mu
Ulica nevjernih ena
predam dovr en indeks. Od tada me ba i nije stigao zaboraviti.
»Pa da«, rekla sam.
»I kako je bilo?« pitala me poslije fatalna Marija.
»Fino. Lijepo smo se proveli«.
»Jesi spavala s njim?«
»Daj, to ti je! Razgovarali smo, popili kavu, i to je to.«
»Sva ta«, èudila se. »Ja ti uvalim tipa, a ti ni ta.«
»Pa nisam ja ti! Nisam ni mislila da æu spavati s njime na prvom sastanku!«
»Joj, te gluposti! Prvi sastanak, drugi sastanak!« Marija je ljutito izi la u svojim i
stanbulskim papuèicama pred kuæu. »Htjela sam da bude s nekim frajerom. Da malo vidi kak
o je to!«
»Pa ne mo e me hraniti kao ptiæa nekakvim otpacima iz vlastita kljuna! Nisam ja tvoj ek
speriment!« ljutila sam se.
Nisam joj htjela priznati da sam se dogovorila s tim profesorom veæ za sutradan i
da sam pomalo uzbuðena zbog toga. Te da æu u d epu nositi par nau nica koje sam joj ukra
la, a s kojima izgledam kao lijepa Brunhilda iz Sage o Nibe-lunzima i staviti ih
na u i èim se tramvaj odmakne od Crno-merca. Veæ sutradan od etala sam s njime prema Pa
ntovèa-ku, zamijetila sam da je napet, da mu ruke podrhtavaju, te da bi me rado za
grlio, premda se to ne usuðuje pokazati. Ono to se potom dogodilo izmeðu tog profesor
a i mene tajila sam Mariji, praveæi se da osim susreta na Zrinjevcu nije bilo nièega
. Ona bi me posjela na svoj krevet i ispitivala, rekla bi da vidi ne to na mojem l
icu, da sasvim sigurno vi e nisam nevina: ali za to bi se to nje ticalo. Sestri nisa
m rekla ni rijeèi. Dunji sam ne to natuknula, uostalom, ona je tu vezu
vidjela u svojim kartama i brinula se, jer èovjek je o enjen, a veza bez perspektive
, samo to Dunja zna o neutje nim vezama i kamo one vode.
»Hoæe se naæi s jednim mojim prijateljem«, pitala me nekoliko godina poslije, veæ pomalo u
orna Marija, s podoènjacima i pone to rasku trane kose.
»Naravno da neæu.« Tada mi ljubavna iskustva s Marijinim ljubavnicima vi e nisu trebala.
»Dra e ti je sjediti pred kuæom nego malo izaæi«, rekla je rezignirano.
»Da. To mi je zanimljivije.«
Ja nisam prva iz svoje obitelji koja ne voli izlaziti iz sobe, kuæe ili ulice. Tak
ve su mi bile mama i baka. Moja baka, poznato je, dvadesetak godina nije se mica
la iz kuæe i vrta. Govorila je da sve to joj treba mo e naæi u svojem vrtu. Nekad se pi
tam nije li se tamo sretala s patuljcima. Moja mama neke je godine ivota provela
u sobi, gdje je èitala kraj ogledala, tugujuæi za svojim mladim danima. Moja sestra
nije takva. Nadahnuta Tilinim vjenèanjem, i ona je poèela s u urbanim pripremama za sv
oje. Najavila je da æe biti iduæeg proljeæa u Palaceu. I da æe joj Dunja biti kuma. Od eta
la sam do Dunje, sjele smo na dvije stolièice pred ribnjak i slatko se smijale toj
ideji: zvati Dunju za kumu u ovoj fazi mo da nije bilo najmudrije. Naime, u poslj
ednjih mjesec ili dva njezine su moæi narasle i pohvalila mi se da je pretvorila s
vraku u bijelu golubicu. Kada sam je pitala da to ponovi preda mnom, odbila je:
ka e, ona se ne treba nikome dokazivati. Dodala je da joj je uspio eksperiment s b
akom Jau te da stara mo e lebdjeti nad kuhinjskim stolom u prizemlju svojeg ru nog to
rnja.
Ulica nevjernih ena
»Baka Jau ?« zaèudila sam se.
»Ona je vrlo neobièna ena«, rekla je Dunja. »Ne ku i ba puno stvari, ali zna joj se dogod
da joj se du a odvoji od tijela i otputuje.«
»Otputuje kamo?« èudila sam se.
»Kako kada. Nekada samo do Mjeseca, a nekada i vi e«
»Baka Jau je kao Dante!« nasmijala sam se.
Dunja se malo uvrijedila.
»Baka Jau bila bi aman da je radila na sebi!«
»Bolje da nije«, rekla sam malko ironièno. »Ovako bar stigne utjerivati lovu za svoje st
anove.«
»Ne razumije baku Jau «, predbacila mi je Dunja. »Ona jedina zna tko je bila Faraonesa«.
»Misli na onu njezinu neuvjerljivu teoriju?«
»Pa dobro«, Dunja je bijesno ustala sa stolice. »Glavno da si ti najpametnija«.
S vremenom je sve te e podnosila bilo kakvo neslaganje: to je vi e napredovala na duh
ovnom putu, kao da se lo ije snalazila u ove tri dimenzije.
Rekla mi je da sada ima vlastitog mudrog nevidljivog uèitelja, koji je ivio u Indij
i prije tisuæu godina. Da ga je najprije samo sanjala, a sada ga mo e vidjeti i u po
bijela dana. Naravno, ne ovim obiènim oèima, nego onim fantastiènim treæim okom koje jo
j se navodno otvorilo. Kada sam je pitala gdje joj je to oko, pokazala mi je svo
j pupak. Govorila je da joj blizina Tile i Tobevja i male Kiki nimalo ne smeta p
ri svakodnevnim susretima s tim uèiteljem, premda se èinilo da se sve vi e osamljuje n
a stolici kraj ribnjaka.
Jedino to je Dunju vezalo za stvarni svijet bile su njezine aktivnosti u kuhinji:
njezini pekmezi bili su sve bolji.
Tamnomodri pekmezi od ljiva, jantarni od kru aka i smokve otopljene u bijelom rumu
bili su samo dio njezine ponude. Ajvar koji je kuhala dijelila je po cijeloj uli
ci, a nitko se nije stidio zatra iti jo jednu staklenku. Da nije bilo kuhinje, Dunj
a bi se, poput balona od helija, jednostavno uzdignula sa stolice kraj ribnjaka
u nebesa.
Malo iza Tilina vjenèanja, u ranu jesen, pojavio se mu Jasne Bauk. Premda nitko nij
e znao kako izgleda, odmah smo ga prepoznale. Bio je to melankolièan gospodin okru
gla lica, koji se najprije nekoliko dana motao oko njezine kuæe, a onda se stidlji
vo uvukao unutra, kao da je lopov. Kako je kuæa od odlaska Jasne Bauk zjapila praz
na te su u njoj vladali Anjini blizanci koji su sve sobe napuèili svojim igraèkama,
gospodinu Bauku uèinilo se da je zalutao u vrtiæ. Posvuda je bilo autiæa i kocaka, lop
atica i gumenih èudovi ta, zbog èega je uskoro izjurio u vrt. Nije mu bilo jasno tko j
e tako natrpao kuæu igraèkama: èija je to perverzna ala? Po elio je otiæi na grob svoje ne
re aljene supruge, ali nije ga uspio naæi. Na posljetku se posvadio sa upnikom, koji
je tvrdio da nikakva Jasna Bauk ovdje nije pokopana. Mo da na starom groblju, meðu s
tarokatolicima i vampirima? Gospodin Bauk nije znao gdje je staro groblje, te se
u Vrapèanski odvojak vratio tako pokunjen da ga je Dunja pozvala na èaj i kolaèiæe u ku
riju. Jasna zaista nije tu pokopana, objasnila mu je, servirajuæi mu kolaèiæe na maðarsk
om porculanu svojega djeda. »Nego gdje je pokopana«, èudio se gospodin. »Zar nije ovdje
provela neke godine ivota i umrla?«
»Pa, je, na neki naèin.«
Ulica nevjernih ena
» to to znaèi na neki naèin«, èudio se gospodin Bauk. »Je li ivjela tu ili nije?«
»Naravno da je ivjela tu«, rekla je Dunja, »tu je i vodila kolu stranih jezika. Tabla se
i dalje vidi.«
»A je li tu i umrla?« pitao je Bauk.
»Pa... je«, rekla je Dunja i zacrvenjela se.
»Pa za to bi je onda netko pokopao na drugom kraju grada?«
Dunja je utjela.
»I gdje je sada Jasna?«
»Iskreno, ona vam je u umi.«
»U umi je pokopana?« zapanjio se Bauk.
»Zapravo, u umi ivi«, rekla je Dunja tiho.
»Nije mrtva?«
»Nije.«
»To sam i mislio. Osjetio bih ja da je ona zaista umrla«, hvalio se Bauk. Premda oni
veæ godinama nisu skupa, kao da su i dalje vezani pupèanom vrpcom, dodao je. A da j
e Jasna zaista umrla, ta bi se nevidljiva vrpca istanjila, pohabala, a mo da èak i p
ukla.
»A kako to da se povukla u prirodu?«
»Nije se povukla u prirodu«, malko je nestrpljivo rekla Dunja. »Ona je u prirodi o ivjel
a.«
Bauk ju je blijedo pogledao.
Je li njegova ena iva ili mrtva, pitao je bljeði nego ikad.
»Ni iva ni mrtva, moj gospodine«, rekla je Dunja i bri-znula u plaè. Od svih nas ona je
najvi e alila Jasnu, smatrala je da se ivot s njome poigrao.
Gospodin Bauk, koji je bio praktièan èovjek, pa ljivo je pogledao Dunju: na tom lijepo
m licu zaista se nije vidjelo ni
traga nekom mentalnom poremeæaju. Ipak, rekao mi je nakon to mi je pozvonio na vrat
a, volio bi doznati istinu o svojoj eni, a to ne mo e od one lijepe lude preko puta
, zar ne. Pustila sam ga u kuhinju, smi ljajuæi to da mu ka em.
»Dunja nije luda«, rekla sam napokon. »Jasna je bila mrtva, a onda je èudnim spletom oko
lnosti o ivjela. I to je istina, ma koliko zastra ujuæa bila.« (Uostalom, nije li svaka
istina, osobito ona o nama samima zastra ujuæa?)
»Dobro, tko ste vi, ene?« èudio se Bauk. » ivite same, izgledate lijepo, a lude ste. Kakva
je ovo ulica?«
»Gospodine moj ako mi ne vjerujete, potra ite Jasnin grob na bilo kojem groblju u gr
adu!«
»Ali vidio sam osmrtnicu.«
»Pa to znaèi osmrtnica«, rekla sam. »Mislite li da su oni èije osmrtnice gledate u novinam
ba sto posto mrtvi? to mi uopæe znamo o ivotu i smrti? Koliko je ljudi ivo, a mrtvo i
li mrtvo, a ivo?«
Potom je gospodin Bauk pokucao Anji. Rekao joj je da je natrèao na dvije luðakinje,
svaka na svojoj strani ulice, od kojih nije uspio doznati to je s njegovom suprug
om.
»Nisu vam rekle za patuljka Roberta?« pitala je Anja. »Kako je do ao, otkinuo joj prst i
odveo je u Smerovi æe?«
Gospodin Bauk nije nikada èuo za tog patuljka.
»Gledajte, taj patuljak odveo ju je u umu i tamo su se vjenèali.«
Gospodin Bauk je rekao da ga ne zanima Snjeguljica, nego to je s njegovom suprugo
m.
»Ako vas ona toliko zanima, za to vas godinama nije bilo u Vrapèanskom odvojku?« napala
ga je Anja.
Ulica nevjernih ena
»Zato to smo pukli. Ne bih ni sada bio ovdje da sam znao da je iva.«
»Ma nije iva«, rekla je Anja. »Makar ne kao vi i ja!«
»Onda je polu iva? Polumrtva? Moram je vidjeti! Uostalom, i dalje sam joj mu .«
»Mislim da to ne bi bilo pametno. To vam ne bih preporuèila.«
AH gospodina Bauka se nije dalo zaustaviti. Rekao je da æe sam otiæi u Smerovi æe. Na po
sljetku smo ga sestrinim autom vozile ja i fatalna Marija. Kao da nam je to bio
prvi put!
»Malo æete se iznenaditi kad ga vidite«, rekla sam gospodinu Bauku, »on vam ima zelenu b
radu.«
»To me zbilja ne zanima. Hoæu samo vidjeti kako je Jasna i gdje sada ivi.«
Ipak, kad smo se na li na rubu ume, malko se prepla io.
»Ne mogu vjerovati da ulazim u neku zemlju patuljaka. Znate, ja ne vjerujem u takv
e stvari.«
»A kao da ja vjerujem«, rekla je fatalna Marija. »Kao da bi bilo koja od nas vjerovala
da nije na svoje oèi vidjela?«
»Mo da ste èuli za Stranku patuljaka«, pitala sam Bauka.
»Nemam pojma to je to. Politika me nikada nije zanimala.«
»Robert je neko vrijeme bio aktivan«, rekla sam, »bile su ga pune novine.«
»Ne znam ni ta o tome. Ba i ne èitam novine.«
»Pa to èitate?« pitala ga je Marija.
»Romane«, odgovorio je Bauk.
Pro li smo kraj kamenoloma, gdje se po obièaju vidio trag malenih kola koja vuku koz
e.
»Blizu smo«, apnula sam. »Tu je negdje Robertovo stablo.«
Bauku su se ruke lagano tresle dok smo hodali po mahovini. Premda je bila rana j
esen, u umi je bilo prilièno hladno.
»Nisam se nadao da æu je vidjeti«, aptao je. »Nisam se nadao...«
Zastao je.
Prema nama, hodali su Robert i Jasna Bauk, dr eæi se za ruke. Da nije bilo njezina s
mrtnog bljedila i njegove zelene brade, izgledali bi kao ljubavni par. Razgovara
li su o nekom lijeku, o neèijem tetku, nismo ih ba razgovijetno èuli. Izgledali su ka
o da nas ne zamjeæuju.
»Jasna«, zazvao je gospodin Bauk.
Ona je zastala. Nije izgledala ni ta bolje nego u one dane kada je umirala. Pa to j
e s Robertovim moæima? Nije li on svakoj od nas jamèio èetiristo i sedamnaest godina s
retnog ivota s njime?
»Oh, ti si«, rekla je nje no, nimalo zaèuðeno. »Ba sam te htjela vidjeti prije nego... pri
nego...«
»Prije nego to?«
»Pa... umrem... valjda. Sada mi je zbilja vrijeme.«
»Daj, molim te, doði sa mnom u grad«, uzrujao se gospodin Bauk, »ondje æe ti dati pravu nj
egu.«
»Tu imam sve to mi treba«, rekla je. »Ovo je Robert.«
Patuljak je kimnuo gospodinu Bauku, ali mu nije pru io ruku.
»Vi znate da sam ja i dalje njezin suprug«, rekao je Bauk.
»To vam u umi ni ta ne znaèi«, rekao je Robert. »A ni tamo kamo ona sad ide!«
Ulica nevjernih ena
»A kamo ide?« pitala je naivna Marija.
»U onaj svijet! Ba smo krenuli prema rupi.«
»Pustit æe je da... umre?« pitala sam.
»Ni ja nisam svemoæan«, odgovorio je Robert i prekri io ruke na prsima. »Ali bolje je da o
de u rupu nego da se muèi. Ima bolove.«
»A to je to rupa?« pitao je gospodin Bauk.
»Unutra skoèite i odmah ste na drugom svijetu. Bez agonije, bez nesvjestice, bez kom
plikacija. Tako mi umiremo. Jasna, kao moja ena, ima na to pravo.«
»Molim te, ne skaèi u tu rupu! Ja æu te izlijeèiti!« vikao je gospodin Bauk.
»Tako si dobar«, rekla mu je Jasna, »ali ja moram skoèiti. Dovoljno sam ivjela.«
Veæ kad smo gotovo izi li iz ume, Robert je skrenuo iza nekog stabla i razmaknuo li æe. »E
o je rupa! Sva je mekana i fina! Neæe te ni ta boljeti!«
Meðu li æem se zaista nazirao neki otvor neodreðene irine. Nije izgledao kao da se unutra
mo e ugurati odrasla osoba.
»Ali va a rupa ima dimenzije patuljka!« rekla sam.
»Ne brini se. U nju stane i vepar«, rekao je Robert bri uæi suze koje su mu poèele teæi u p
tocima.
»Nedostajat æe mi, du o«, promrmljao je Jasni.
»I ti meni«, rekla je Jasna, a onda se okrenula prema Bauku: » ao mi je to sam te povrije
dila. Nikad si to nisam oprostila.«
»Vi e æe me povrijediti ako sada ode u tu rupu«, rekao je Bauk. »Siguran sam da ti mo emo
eki lijek. Sigurno postoji neka metoda.«
»Kad bi ta metoda postojala, ja bih za nju znao«, rekao je Robert.
»Pa niste vi lijeènik«, rekao je Bauk.
Robert se nacerio: »Nisam, hvala Bogu.«
Jasna je sjela na rub rupe. Najprije je u nju smjestila noge, a potom se nagural
a do struka. Dr eæi se rukama za rub, smje kala nam se kroz suze.
»Ugodno je, vi e me ni ta ne boli.«
Marija i ja uhvatile smo se za ruke. Robert je ridao. Gospodin Bauk sjeo je na l
i æe.
Sad je Jasna utonula u rupu do brade.
»Ljudi, bok«, rekla je i zaklopila oèi. Njezina je kosa jo neko vrijeme plesala meðu li æe
a onda je i ona nestala.
Robert je nabacao aku po utjelog li æa preko rupe i pogledao nas: »Hoæete medovine?«
Na li smo se u njegovoj duplji s èa icama u ruci.
»Kako se to uopæe dogodilo da je Jasna oti la u umu?«, pitao je Bauk.
»Svaki dogaðaj ima neke svoje razloge, neku svoju skrivenu logiku«, rekao je Robert. »Ka
o to znate, ni ta se ne dogaða iz èista mira.«
»Na tome sam doktorirao«, rekao je Bauk.
»Iz èega imate doktorat, iz neizbje noga?« zainteresirao se Robert.
»Ma, alim se«, rekao je Bauk i za utio. Izgledao je kao da æe zaplakati.
»Skrivena me logika i dovela dovde«, napokon je rekao.
»Ja znam prièu o vama, Jasni i ljubavniku«, rekao je Robert.
Ulica nevjernih ena
»U to ne sumnjam Ali najmanje mi sada treba va a osuda.«
»Za to da vas osudim? to niste trpjeli da vas ena vara?«
»Ne, nego zato to sam je doveo do toga.«
»Meni je Jasna isprièala drukèiju prièu. U kojoj je ona iznevjerila vas.«
»Naravno, ona vjeèito sebe krivi. Ali oni koji varaju najprije su sami bili iznevjer
eni.«
»Mo da ne treba potezati krivicu na nièiju stranu«, rekao je Robert. »Svatko je kriv iz sv
ojih razloga, a ako krivnja poni tava krivnju, onda nitko nije kriv.«
»Ljudi su uvijek osuðivali preljub«, rekao je Bauk, »kao da je to neèiji hir. Ili zabava.«
»Mislim da neki ipak varaju iz zabave«, usudila se reæi Marija. »Upoznala sam neke takve
.«
Bauk ju je pogledao.
»Ni ta vi ne znate.«
Marija se odmaknula prema izlaza iz duplje.
»Hoæemo iæi«, pitala me, a glas joj je podrhtavao.
»Niste trebali biti tako grubi prema gospoðici Mariji«, rekao je Robert Bauku.
Bauk je odlo io svoju èa icu medovine na stol.
»Ja ne moram birati rijeèi.«
»Samo mrtvi ne biraju rijeèi«, rekao je Robert.
»Pa da.«
Tada nam jo nije bilo jasno da æe se na povratku iz ume gospodin Bauk izgubiti te da
ga vi e neæemo naæi. Tek æe nam Robert te iste noæi nakon to smo ga satima uzalud zazival
objasniti da je Bauk skoèio u rupu za Jasnom, ali da se zeznuo, jer nje ondje vi e
nije bilo. Niti æe je naæi na nekom
drugom svijetu, jer ne to poput drugog svijeta u onom naivnom smislu, na kojem se
sastaju supru nici, prijatelji i roðaci, ionako nema.
»A kako onda izgleda drugi svijet?« pitala je Marija.
»Pa, iznenadila bi se«, rekao je Robert. »Na ovom svijetu ne postoje rijeèi kojima bi se
opisao drugi.«
Vi e se iz njega nije dalo izvuæi.
Nakon mjesec ili dva tugovanja, koliko mu se èinilo doliènim, Robert je zaprosio mal
u Kiki, uz obeæanje da æe èeti-risto i sedamnaest godina ivjeti u idili.
Mala ga je Kiki odbila. Rekla je da æe cijelo Smerovi æe, s patuljcima, postojati jo de
setak godina, a nakon toga pro-gutat æe ga nova naselja, kao to je i Stenjevec nest
ao u stambenim blokovima i parkirali tima i kao to æe sve nestati pred naletom poslov
nih prostora, kafiæa i frizeraja.
Ne bih se slo io s tobom, rekao je Robert, ali ni sam nije zvuèao uvjerljivo. Potom
je zaprosio Danielu, a na posljetku mene. Gotovo da me nije uvrijedilo to sam bil
a tek treæa u nizu. Zbog pokvarenih zubi Robertu se sigurno vi e svidjela ideja da o
de u umu sa zubaricom, koja æe mu iza nekog debla brusiti kamenac i stavljati nove
plombe, nego sa mnom, koja jedva znam èistiti zube koncem.
Kad mi je te zime Robert zakucao na vrata, moja sestra veæ je neko vrijeme ivjela k
od svojeg deèka. Rekla je da je tako najbolje, jer previ e smo se vezale svih ovih g
odina i bit æe nam manji ok ako ne ode od kuæe u vjenèanici. Zato se skupila na neki sa
svim obièan dan, kose vezane starom vrpcom, sa samo jednim koferom u ruci. Kad sam
se poslije zatekla u njezinoj sobi, zamijetila sam da je sve svoje voljene sitn
ice ostavila. I osu eno cvijeæe koje joj je darovao deèko i
Ulica nevjernih ena
postere japanskih umjetnika i svoj prastari gramofon kojim se tako ponosila. Nje
zine knjige bile su uredno slo ene na policama, èinilo mi se da je uzela mo da samo je
dnu. Krevet je bio slo en, s plavim jastuèiæem na vrhu, kao da æe noæas opet leæi u njega.
rozor je malko otvorila, da izbjegne ustajali zrak grobnice, koji se neizbje no po
javi u svakoj napu tenoj sobi. Nismo se poljubile na rastanku, rekla je da ona ion
ako ne ide daleko, da æe s deèkom ivjeti Nad lipom, to je samo pet minuta vo nje autom
odavde, a njezin æe auto ostati ovdje, jer ona se do centra misli voziti tramvajem
. Rekla je da mi ne zamjera to nikada nisam po eljela upoznati ni jednog njezina deèk
a, pa ni ovog, smatrajuæi ih sve a priori nevrijednima. Takve se sitnice lako pra ta
ju onima koji nas vole, rekla je, a ta bi reèenica zvuèala dozlaboga banalno da ju j
e izgovorio netko drugi. Svoje prve samotne noæi slu ala sam kako voda kaplje u kadu
i zami ljala kako se svaka kap prevræe u zraku prije nego to padne na dno kade. Nara
vno, kapi se ne prevræu, one nisu pelivani. Ali meni to vi e nije bilo bitno: sada æe
sve biti kako ja hoæu. Samoæa, ako se nosi gordo, mo e biti kruna na glavi. Nitko neæe p
olo iti ruku na mene, ova postelja progutat æe moju udnju, jastuk sve moje snove, mis
lila sam.
A onda sam otvorila vrata Robertu u odijelu s kravatom, koji mi se smje kao. elim l
i postati patuljkova mlada, pitao me i malom vruæom rukom zgrabio za bedro.
»Ne pada mi na pamet«, rekla sam i uklonila mu ruku.
»Pitaj Dunju, ona bi te sigurno htjela«, dodala sam.
»Ah, Dunja, ona bi bila zla kraljica patuljaka.«
»Dunja nije zla!« pobunila sam se.
I
»Dunja je olièenje zla«, mirno je rekao Robert, kao da izgovara nepobitnu istinu.
»Za to, molim te?«
»Pa pogledaj je! Ona ima konjsku glavu!«.
»Ti si ljubomoran na nju, jer zna ono to ti ne zna «.
»Ma, daj! Dunja je zla, ima crvenu kosu.«
»To znaèi da je i Tila zla?«
»Tila nije zla«, rekao je i u etao u kuhinju.
»Onda ti ne vrijedi taj argument crvene kose.«
»Gledaj, Dunja je zloèesta, uvijek je bila, samo to si ti zaljubljena u nju pa to ne
zapa a . Ona je napravila moju lutkicu nakon to sam je ostavio i bockala je, tako da
sam patio od srca neko vrijeme. Koja bi enska to uèinila?«
»Pa svaka koja se naljuti. Mo da èak i ja.«
»Vi ste, ene, demoni.«
Nagnuo se prema meni i pritisnuo mi usta o bedro.
»Ti si dobra! I soèna si! Ti si kao pecivo.«
»Drago mi je, ali ne elim se udati za tebe. Ne vi e.«
»Nego to æe ? Samovati? Pa nisi ti za normalnog frajera!«
»Za to? Pa imala sam ja normalnih frajera.«
»Jesi li? pitao me rastreseno. »Koliko te znam, nisi tip ene, majke, domaæice.«
»Eventualno, domaæice«, napomenula sam.
»I to, bit æe domaæica na kraju grada?«
» to ima lo e u tome?«
»Ako se Dunja uda i odseli?«
»Dunja se sigurno neæe udati!«
»Sigurna si?«
»Apsolutno. Uostalom, kakve to veze ima sa mnom?«
»Ti eli biti blizu Dunje! To ti je najva nije na svijetu!«
Ulica nevjernih ena
» to ti zna o mojim prioritetima«, rekla sam neodreðeno. Dodu e, sjediti s Dunjom kraj rib
jaka bio mi je prioritet. I da mi baca karte ujutro, popodne i naveèer. I da pijem
o kavu, sokove, likere. I jedemo kolaèiæe. To je kao Ali-ca u zemlji èudesa s Alicom u
zemlji èudesa.
»Eto, vidi «, rekao je Robert. »Zaljubljena si u Dunju!«
»Ma, daj. Ne palim se na ene, sorry.«
»Ali nije to erotska ljubav. To je, kako bih rekao, agape, prijateljska ljubav. St
o puta opasnija od erotske ljubavi. Ne prolazi«.
»Pa dobro, recimo da je to istina. Za to bi tebi to smetalo?«
»Zato to zbog nje neæe sa mnom u umu!«
»Nije istina. Ne da mi se u umu, razumije ? Ne da mi se ivjeti u drvu. Nije to neki ivo
t.«
»Mislio sam da si ti pisac! Zna koji bi tamo imala mir za pisanje!«
»Mira imam i ovdje na lopate.«
»Ali nema inspiracije! Zamisli memoare kraljice patuljaka. Kakav Harry Potter.«
»Koga bi to zanimalo, molim te?«
»A seks?« opet je nalijepio ruku na mene.
»Zna koliko bi seksa imala? Ujutro, popodne, naveèer, u noæi...«
Milovao mi je nogu, dok mu se ruka nije na la na mojim preponama.
»Voli ti to, priznaj.«
Zamislila sam kako se kome am s Robertom u duplji velikog hrasta i protiv volje uz
dahnula.
»To æe mi mo da najvi e faliti«, rekla sam. »Ali, ne, hvala.«
»Poslije æe ti biti krivo«, rekao je na odlasku.
Èetvrtu je ponudu uputio fatalnoj Mariji. Ona veæ dugo nije patila od ta tine, pa mu t
o nije zamjerila. Vidjela sam Roberta kako joj kuca na vrata i nju kako mu otvar
a zajapurena lica. Potom sam ga opet ugledala kako izlazi iz kuæe zadovoljno se gl
adeæi po bradi. Naravno, vratio se sa oferom, a Marija se u meðuvremenu spakirala. Ka
d joj je Robert smjestio prtljagu u auto, zbunjeno se zagledala prema mojem proz
oru. Da li da mi se javi ili da ode bez rijeèi? O tome je promi ljala i zato sam se
odmaknula s prozora da joj pogled na mene ne ote a odluku. Ipak mi je pozvonila. N
a je odnos uvijek bio pomalo nategnut, a s Dunjom se veæ neko vrijeme otvoreno nije
trpjela. Naime, Dunja joj je proèitala iz karata da æe barem polovicu ivota provesti
sama, kao usidjelica ili udovica, a Mariji se uèinilo da Dunja vlastitu sudbinu s
amo preslikava na njezinu. Otkad zna za sebe ona ima jednog, dvojicu ili vi e fraj
era! Tko je Dunja da joj blebeæe takve stvari? Otvorila sam joj vrata, a ona je u et
ala u kuæu, kao uvijek. »Bo e, kako je ovdje pusto otkad ti je sestra oti la«, rekla je, p
o svojem obièaju, bez dlake na jeziku.
»Ovo je grob, a ne kuæa«, dodala je.
»Hvala ti na tome. Svatko te i da bude u grobu, pa tako i ja!«
»Hej, pa nisam te mislila uvrijediti! Samo sam...«
»Ma nije bitno, Marija! Ti se, izgleda, udaje ?«
Zaèudila se.
»Tko ti je rekao?«
Ulica nevjernih ena
»Moj prozor! Kao i sve osamljene ene, ja mnogo gledam kroz prozor, zna !«
»Ah, èuj, Robert i ja...«
»Dobro, mo emo bez toga. Znam tu prièu!«
»Znam da zna ! I sigurno misli da sam glupa to sam pristala!«
»Ni ta ja ne mislim. Ako ti se ivi s njime nakon to si ga imala prilike upoznati, a ti
ivi!«
»Ali on je sada neki sasvim drugi patuljak! On se promijenio!«
»Bo e, kako si naivna. Svi ti frajeri s kojima si bila nièemu te nisu nauèili.«
»Jesu! Nekim... tehnikama i... to ja znam«, rekla je Marija i blesavo se osmjehnula. »A
li Robert i ja sve smo se dogovorili.«
»Drago mi je. Bilo bi najbolje da potpi ete predbraèni ugovor, èetiristo sedamnaest godi
na braène sreæe i tako to.«
»Toliko ni svijet neæe postojati«, rekla je Marija. »Ali nekih èetrdeset-pedeset godina mi
ra za to ne?«
»Mir s Robertom?«
»S Robertom.«
»Vrijeme je da ti dam vjenèani dar«, promrmljala sam. Odjurila sam u svoju sobu i zgra
bila vazu s Marijinim nakitom. Na vrh sam dodala neku ogrlicu svoje mame koju sa
m na la u njezinu stolu.
»Ovo veæ dugo èeka da ti se vrati.«
Marija se uopæe nije zaèudila.
»Sve je unutra«, rekla sam zbunjeno.
»Naravno da je sve unutra, ali meni ni ta od toga vi e ne treba razumije ?«
» ao mi je«, rekla sam.
»I meni je bilo ao, pogotovo kad sam sku ila da si ti to napravila. Zabila si mi no u
leða, zna , a poslije si jo lagala.«
»Jesam«, rekla sam postiðeno. »Ne znam to mi je bilo«.
»Ja znam. Htjela si biti ja«.
»Nisam!«, ustro sam odgovorila. »Ja sam samo...«
» to?«
»Noæu stavljala taj nakit na sebe.«
»Zato to si htjela biti ja! Kako ne razumije ?«
»Pa dobro. Recimo da je bilo tako. Ljuti se na mene?«
»Veæ dugo se ne ljutim. Zna da se ne ljutim«.
Fatalna Marija zapravo je bila plemenita Marija.
»Prodaj taj nakit«, rekla je. »Sigurno ti treba para!«
»Ili da ga darujem... maloj Kiki?«
»To je kao da si ga dala Dunji«, rekla je Marija i namr ti-la se. »Uostalom, radi s njim
to hoæe ! Tvoj je!«
Izljubile smo se pred vratima, kao da odlazi u Kanadu, a ne u Smerovi æe. Gledala sa
m je kako izlazi iz mojeg vrta, prelazi cestu i ulazi u smije ni, stari auto Rober
tova ofera. Pitala sam se koliko ljubavnika ostavlja za sobom, no Marija se veæ nek
o vrijeme alila da je umorna i zasiæena, bez obzira na to to su, prema njezinim rijeèi
ma, mu karci i dalje lu-djeli za njom. »Kad èovjek upozna jednog frajera, kao da ih je
upoznao sve«, znala je govoriti i pritom kolutati oèima kao da su mu karci neka po ast.
Zbog nekog razloga, Marija je mislila da ih mrzim, premda su razlozi moje samoæe
bili suptilnije prirode.
Pitam se, kako bih prevodila, èitala ili pisala da ovdje ivim s nekim, da me netko
budi ili uspavljuje. Uostalom, nije
Ulica nevjernih ena
li Pirandello napisao da èovjek ili ivi ili pi e? Prevoðenje je isto to i pisanje, jer p
revoditi ne mo e onaj tko sam nije pripovjedaè. Neka se ne ljute oni koji misle da j
e dovoljno samo poznavanje stranog jezika, jer tad bi svaki profesor stranog jez
ika i svaki egzilantbio prevoditelj. Pro le sam godine èak i dobila neku nagradu za
prevoðenje, ali nisam je preuzela. Zamolila sam Melindu da je uzme u moje ime i da
zahvali, dodu e, ne znam toèno kome, jer nikada nisam bila na nekom sastanku Dru tva
prevoditelja. Ne volim okupljanja, niti sam èlan neke dru ine istomi ljenika, jer znam
da ne to poput slaganja meðu ljudima ne postoji. Povijest je nizanje ratova, a ne to
poput mirnodopske povijesti ne postoji. Ubijanje ljudi uvijek je bila nasu na potr
eba èovjekova. To to govorimo istim jezikom ili hodamo uspravno, to to smo bole ljivi,
a u konaènici smrtni, ne znaèi da smo puni suæuti jedni prema drugima. Prijateljstvo
je samo poligon za ispade mr nje, a o ljubavi supru nika da i ne govorim. Sestra mi
ka e da sam mizantrop, to prihvaæam kao kompliment. Mizantrop mekog srca mo da bi bilo
toènije. Jer svaku biljèicu i svaku travku koja mi se naðe na putu pogledam s po tovanje
m i nje no æu. Vidjeti Boga u malim stvarima nije li to mudrost? Zato za Dunju s kojom
se svakodnevno viðam, izbjegavajuæi ostatak njezine obitelji, ne elim reæi da mi je pr
ijateljica. Obeæala je da æe me s vremenom nauèiti kako da izletim kroz prozor i odlep
r am do Perjavi-ce poput jesenjeg lista. Bilo bi zgodno kad bih se jednog stenjeveèk
og jutra zatekla nad vlastitim krovom i vidjela Vrapèanski odvojak iz ptièje perspek
tive. Ispru ila bih ruke i digla se iznad Stenjevca, odavna punog zgrada i zgradic
a, gradili ta i parkirali ta, prema posljednjim starim kuæama i
vrtovima u podno ju Perjavice, iznad kurije Sermage-Jun-koviæ, iznad bre uljaka koje j
e netko obrubio utom vrpcom, jer uskoro æe i tu poèeti radovi, iznad lajavih pasa i a
u-tomehanièarskih radionica. Posljednje to bih vidjela bio bi crkveni zvonik s Djev
icom unutra, a mo da bih i èula neki napjev. Letjela bih tako prema vrhu Perjavice g
dje su mali duæan i vulkanizerska radionica, odakle autobusi nastavljaju za Borèec,
a ondje bih napravila zaokret prema mraènijem i umovitijem kraju, gdje ljudska noga
jo nije kroèila ( to je nemoguæe, jer takvog kraja ovdje vi e nema). Vidjela bih Smerovi
s kamenolomom u srcu i neko mrko jezero okru eno bjelogoricom u koje bih se strmog
lavila naglavaèke i potonula kao kamen na dno. Jer na ovom je svijetu osim malih,
svakodnevnih radnji sve manje stvari kojima se istinski veselim. Ustanem ujutro,
èekam da me nazove sestra, kuham kavu, peèem kruh za doruèak, pogledavam na ulicu kro
z prozor. Onda radim u nekada njoj maminoj sobi, malo se gledam u zrcalo, malo pre
vodim. Moje mi se lice nekada èini ukoèenim i u asnutim poput lica Meduzine rtve. Onda
ruèam, odlazim Dunji koja me veæ èeka, ona polako di e ruke od gatanja i mu terija, ka e da
je to iscrpljuje i bavi se svojim kulinarskim pothvatima. Izmjenjujemo recepte.
Dani bi mo da br e prolazili kad bi koja od nas plela ili vezla ili radila goblene, èe
mu su nas nekada pouèavali na satima domaæinstva u osnovnoj koli. Danas ni jedna ena n
e radi goblene, a nekoæ je cijela legija mrtvih priroda i tu nih psiæa i kuæica u cvijeæu
bila bockana iglama. Goble-ni su nestali i sa zidova, jednostavno vi e nisu u modi
. Nisu u dosluhu s vremenom, koje je postalo prozirno, okreæe se tako brzo da na n
ebu za njim ostaje bjelièast trag. Nitko vi e
Ulica nevjernih ena
ne plete, jer redanje oèica na iglu èini se nedopustivim gubitkom vremena. Nekoæ sam s
amoj sebi isplela ru an sivi al. Ali, grijao je. Za roðendan, Dunja mi je darovala mo
bitel, tako da sam i ja sada svima dostupna. Sreæom to me nitko ne zove. Ako ne pos
jetim Dunju, dogodi mi se da cijeli dan ne progovorim ni rijeèi. Tada mi se èini da
se granice mojega biæa podudaraju s granicama mojega tijela, da le im u sebi kao u k
adi. Susreti s ljudima vade me iz sebe same kao to pu a vadimo iz kuæice. Zato ih sreæe
m rijetko. Moji odlasci u grad rjeði su od putovanja na e Gospe iz upe u upu. Ona putu
je samo na najveæe blagdane. Ja samo u neke posebno dosadne dane. Obiðem sestru. Pro e
tam gradom. Dosaðujem se. Onda se vratim. U sumrak pro etam do kuæice Elvire Horvat, j
er stra nji zid te kuæe prljavoru i-èaste je boje, kojom su ga obojili njezini roditelji
. Taj stari zid, kojim zavr ava Vrapèanski odvojak u to doba dana èini se prozirnim, k
ao da svijetli iznutra. Volim zami ljati kako je taj zid najstariji u Vrapèanskom od
vojku, njegov poèetak i kraj. Dodu e, Dunjina bi kurija trebala biti starija, ali on
a je veæ posivjela i polako se pretvara u vlastitu sjenu.
Iza zida je ikara, li æe, Aleja Bologne, crkva, novo groblje, staro groblje, ivi, mrtv
i. Dok gledam svoju sjenu na cesti, nekad mi se èini da sam odavna mrtva i da posj
eæujem ovu ulicu kao duh. Nada mnom se skupljaju grane i pada mrak. Mo da je malo gu æi
nego to bi trebalo, ornata se oko mene kao bar un, ali ni ta mi se ne mo e dogoditi.
Vi e ne.
Bajka o strasti
Pjesnièke zbirke, »Vrt«, »Odlomci o Evi«, »A urno zlatno«, zbirke prièa »Krila od etera« i
ajbolje«, romani »Seuso«, »Revolver«, »Prièa o M.«, zbirka izabranih kolumni »Seksopolis«,
u razlièite antologije, nagrada Kiklop za urednicu godine, Milanu Vukoviæ Runjiè smje ta
ju u prostor onih osobnosti koje se prema knji evnosti i zbilji odnose sa zavidnim
stupnjem postmodernog nepovjerenja u zadane kanone i istine koje se razumiju sa
me po sebi.
Njezin novi roman potvrðuje upravo napisano.
»Ulica nevjernih ena« strukturirana je unutar pet poglavlja {Mitski preljub (1937., 1
984., 2006., proljeæe); Ljeto fatalne Marije (1995.); Razdoblje patuljaka; Vjenèanje
kod Faraona (ljeto 2006.); Tako je bilo ili vam se èini (A.D. 100.-2006)) kroz pr
ièu naratorice jedne sveznajuæe pripovjedaèice koja opisuje ivote ena (Elvire, Dunje, T
le, Kiki, Marije, Betike) iz slijepe ulice metaforièna imena Vrapèanski odvojak.
Naratorica je neimenovana prevoditeljica koja iz pozicije prvoga lica jednine pr
eprièava osobna iskustva odrastanja, razotkrivanja spolnosti, radosti to ih donose
prevoðenje (»dogovorila sam jednog Barnesa, èiji se roman odmotavao preda mnom poput b
ale svile, fin, suzdr an, nostalgièan i duhovit, jednog Hoeullebecqa, jednu Jeanette
VVinterson i Amelie Nothomb«) i pisanje.
Veæina ena iz romana gaje u sebi dvije strasti prema bajaderama i prema Patuljku.
il.
Njihova zajednièka sudbina vezana je uza sudbinu ulice u kojoj » ive same lude« koje su » r
ve nekoga kolektivnog nesvjesnog koje ih ganja u liku prikaza iz bajki«. Ambijent
ulice u kojem se prièa zbiva smje ten je uza Zavod za umobolne Stenjevec koji je sveèa
no otvorio jo ban Ma uraniæ, dok je i dalje stenjeveèki zrak zasiæen agonijom Slave Ra kaj
Vladimira Vidriæa, Ante Kovaèiæa, Augusta Haramba iæa.
Upravo stoga poglavlja naslovljena Mitski preljub i Fatalna Marija postavljaju o
kvir romana. Upozoravaju ona kako se iz tradicije nasljeðuju razlièiti mije ani potpou
rri briljantne transracionalne mudrosti s jedne strane, skupa s primitivnim, pre
racionalnim, magièkim i mistièkim razmi ljanjem s druge. Naime, bez bajkovite vjere u
ljep u buduænost, a u tranzicijskom smo dobu koje navedenome te i, nije jednostavno pr
onaæi izlaz iz svjetovnih prièa kako bi se ustanovile neke nove dru tvene granice va ne
za oblikovanje kulturne sile koja æe ne to ili nekoga pokrenuti. Jer »kroz povijest
m...........
Ulica nevjernih ena
fatalne Marije lak e æemo sagledati prirodu osjeæaja, nego iz neke od mojih bijednih l
jubavnih prièa utopljenih u osa-mljenost, zbog koje i pi em to to pi em, izgubljena u n
ekom starom vrtu na izlazu iz grada, ispod grane jorgovana, meðu maslaècima i zlatic
ama èiji neodreðen miris na margarin znaèi dolazak proljeæa, tog najnje nijeg i najkraæeg g
di njeg doba«.
Prepleæuæi bajku, fantastiku, horor, ljubavnu prièu, erotiku, povijest Stenjevca, auto
biografsku ispovijed, legendu o patuljcima, Milana Vukoviæ Runjiæ ne dopu ta prevladav
anje niti jednoga anra. Prigu ena duhovitost izraza razvijena je na nekim mjestima
u romanu do eksplicitne ironije usmjerene prema kanoniziranoj poetici anra i ster
eotipnim likovima koji ga odreðuju.
Va no je naglasiti kako autorica nije upotrebljavala razlièite anrove prototeksta sam
o radi osobne interpretacije rado èitanih tiva iz djetinjstva. On je iskljuèivo narat
ivni provodnik kroz koji se razotkrivaju prikrivene intimne udnje va ne u individua
lnim traganjima za samom sobom. Bajkovit kontekst treæeg i petog poglavlja postaje
romaneskno otjelovljenje arhetipova socijalnog i emotivnog ivota koji pokazuje r
azliku izmeðu bajke i obiène prièe razliku u dubini. Jer bajka je prostor unutarnjih d
o ivljaja djeteta koje na svijet oko sebe gleda irom otvorenih oèiju. Osim prièa o Patu
ljku i njegovim Snjeguljicama, autorica upleæe u naraciju niz amblema zrcalnoga ra
zdoblja u kojemu se zaèinje pojam svijesti o sebi kao cjelini. Amblematika odrasta
nja u romanu vezana je uz prostore identifikacije s likovima iz bajki, uz prikup
ljanje samoljepljivih naljepnica Walta Dis-neya, uz crtice Maza i Lunjo, Mala si
rena, Matovilka, uza spo-
menare koji su »za razliku od leksikona bili lijepo izvezene tekice bez crta«. Odnos
individualnoga prema dru tvu u cjelini doima se poput odnosa Lacanova djeteta pre
ma svom odrazu u zrcalu. Ono vjeruje da je kao princ ili princeza iz bajke slobo
dno, samostalno i jedinstveno. A nije.
Upravo uz likove iz prostora bajkovitoga otkrivaju se granice tjelesnosti koje p
otom polako i temeljito projiciraju slojeve rastvaranja enstva. Elvira, lijepa Be
tika, fatalna Marija, Tila, realizirale su svoje enstvo kroz nekog Drugog, ali su
istodobno odbijale pristati na ulogu ene koju im je nametnula patrijarhalna sred
ina. Jer, »nije li u enskoj prirodi ne to sramno, ne dirigira li pona anje svake ene ona
pukotina meðu nogama, ona vjeèito gladna spilja, koju se zaista ne tièe tko je èiji mu ,
te to se prilièi, a to ne, jer glad ne bira. Postoji li bonton vulve?«
Dakle, vezna je nit romana odnos jednog Patuljaka s nekoliko Snjeguljica kojima
prostor erotizma pru a toliko eljen u itak, a sloboda eksperimentiranja tjelesnim u ici
ma ona je koju ni jedna od ena iz ulice prije Patuljka nije osjetila. Pa ni fatal
na Marija koja æe osobnu erotièku praksu li iti elementa seksualne reprodukcije i ljub
avi.
III.
U »Ulici nevjernih ena« harmoniju zbilje naru ava patuljak Robert, oblikovan kao parodi
ja romantièkog ljubavnika. On je kroz roman predstavljen poput kico a iz ume/grada ko
ji je uvjeren da voli sve ono to bi jedan mu karac svjestan svojega libida i sebe s
ama trebao voljeti. Njegovo nepri-
Ulica nevjernih ena
stajanje na monogamnost, njegova provokativna ta tina, njegovo prepu tanje strastima
koje ga uzdi u kao i zavidno umijeæe voðenja ljubavi postaju prostorom u koji autoric
a uljepljuje niz prièa iz intimnog ivota enskih likova. One pristaju na tjelesno pre
pu tanje Patuljku koji je, zapravo, kako istièe autorica pod utjecajem Junga, samo d
io njihove psihe koju svaka od njih stvara u trenutku kada strepi nad svojom sud
binom.
Je li strast koju nudi netko Drugi, taj animalni magnetizam o kojemu je u romanu
naslovljenom Èarobno drvo pisao Slo-terdijk, ono to ene iz Ulice ele do kraja ivota?
Ili je pak neku novu dimenziju strasti prepoznala jedino prevoditeljica stvarajuæi
tekst, u strasti pisanja, u ugodnoj odvojenosti od ljudi kao i od prijateljstav
a koja su »samo poligon za ispade mr nje«? To su samo neke od dilema koje se propituju
na ovim romanesknim stranicama.
»Ulica nevjernih ena« mo e se stoga èitati i kao Pando-rina anrovska kutija koja zapoèinj
pitanjem u kojoj se formi ena mo e konstruirati/ostvariti kao ena u okviru zadanih
dru tvenih struktura? Èini se da su, kako to zapa a Juliet Mitchell u tekstu enskost, n
arativ i psihoanaliza, ene romanopisci nu no histerici koji se ele odreæi simbolièkog od
reðenja spolne razlike po patrijarhalnom zakonu pa to èine ukljuèujuæi pokretaèku energiju
kreativnog ludila u tekst ne pristajuæi pri tome ni na kakve kompromise.
Upisujuæi se ovim romanom u diskurs histeriènih Milana Vukoviæ Runjiæ razlièitim je ludist
ièkim prelascima iz jednoga anra u drugi uspjela dr ati pod kontrolom raspojasani spi
sateljski eros i dovesti lik prevoditeljice iz stanja tjelesnog nemira u stanje
samodostatnosti i intimne sigurnosti.
enski likovi slijede osobne amplitude sazrijevanja/odrastanja od onih intuitivnih
, religioznih i mistiènih preko razigranih i vragolastih do posve udaljenih i izdv
ojenih. Tipiènu ikonografiju enskoga u tekstu koja se obièno prepoznaje npr. kroz gle
danje u kavu i tarot ili opise spremanja pekmeza autorica je spretno uklopila u
razlièite instant-savjete tipa kako mu karce nauèiti da budu dare ljivi; kako ih nauèiti d
a budu zaljubljeni ili kako ih i kada napustiti. Ostavlja ona dovoljno mjesta u
romanu i za one koji te e dijagonalnim èitanjima pi uæi kako je npr. »gatanje, patuljci, o
vjele figurice, mojoj sestri bilo simpatièno, ali ne mnogo stvarnije od Trno-ru ice
ili Pepeljuge. Njezin ljubavni ivot odvijao se vrlo daleko od slutnji i gatanja,
nije vjerovala u sudbinu ni u sluèajnost, veæ samo u dogaðaje to se upisuju u nevidljiv
u koor-dinatnu mre u koju zovemo ivot.«
Uz rub knjiga Simone de Beauvoir, Simone Weil, Margu-erite Yourcenar, Zane Graya
, Ericha Fromma ulijepila se »Ulica nevjernih ena« kroz koju se nastoje raskrinkati d
ileme intimnih promi ljanja o naèinima i oblicima odrastanja, o strahu od tijela i u
dovoljavanja tjelesnoj udnji, o emotivnoj praznini i nepodno ljivoj osamljenosti ko
ja postaje nu nost. Ta se eksplicitna prezentnost ene, u gotovo svakom trenutku mo e
preokrenuti u tematiziranu prisutnost nekoga Drugoga. Na taj naèin pojmu tijela/te
ksta pripada ona oznaka propusnosti i moguænosti prelaska jednog naèina prezentnosti
u drugi, zakrivenosti u prisutnost, svjesnosti u nesvjesnost.
Ulica nevjernih ena
IV.
Milana Vukoviæ Runjiæ glasom znati eljnika opisuje dva potpuno razlièita enska lika prev
diteljicu i Mariju. Tjelesna se Marijina fatalnost se kao stereotip prepoznaje u
reèenicama u kojima se eksplidtno prikazuje njezina moæ jer ona je znala da ima tij
elo od kojeg bi i kamen o ivio ne povezujuæi seksualan èin s emocijom. Na taj naèin auto
rica propituje granice postmoderne uporabe seksa, postmoder-nu seksualnost kroz
prizmu tekuæih koncepata destrukcije besmrtnosti, subjekta, konaènog smisla prepozna
tu u tekstovima iz zbornika Love&Eroticism (1999.). Trokut seksualnost-ero-tika-
ljubav autorica je prebacila u prostor obrnutog prepisivanja bajke o Snjeguljici
. »Pa ne pi e u Snjeguljici ba sve o patuljcima« rugala se Dunja, »Ipak je to bajka za d
ecu, pa su braæa Grimm izbjegli opise seksa.«
Klasièna ljubavna prièe u »Ulici nevjernih ena« dijelom je transformirana, dijelom ironiz
irana i parodizirana. Prepu tena je ona razlièitim prostorima nesvjesnoga koji se ka
o arhetip ukazuju u snovima, sanjarenjima, slobodnim asocijacijama.
Na tome putu prema individuaciji ponajbolje prolazi prevoditeljica koja kroz ras
t personalnosti, sazrijevanjem u iskustvima i dramama ivota, kroza susret s arhet
ipovima dolazi do ostvarene zrelosti i cjelovitosti. Ona zasiæena ljudima, na prag
u duhovne krize i propitivanja onoga to se èesto zove »smisao ivota« izlaz nalazi u odva
janju jer »èim se èovjek povuèe od dru tva i zaroni u prisnost vlastitog disanja (i vlasti
tog ivotinjskog, toplog postojanja), osjeti olak anje, ni ta toliko ne umara kao ljud
ska prisutnost, mislila sam
kako mi ni ta nije ugodnije od razgovara sa stablima«. Stalnim hodom izmeðu »malih stvar
i, svakodnevnih radnji« i potisnutog nesvjesnog prevoditeljica nastoji nadvladati
opstrukciju strasti kao unutarnjega neprijatelja ili sjene koju gleda »na cesti« ost
varujuæi time ne to nalik na ivotnu cjelovitost jer to æe joj »vanjski svijet sa svojim
praznostima«.
Brzim i nepredvidljivim, osamljenim, lomljivim i tjeskob-nim opisima, direktnim
dijalozima, eksplicitnim prikazivanjem u itka, meandriranjem izmeðu razlièitih anrova, èe
stim prebacivanjem likova iz sna u zbilju, ili iz zbilje u san, proizvodi se jed
an posve nekonvencionalan jezik histerika kojim se ru e brojni tabui. Razbijaju se
pri tome gotova sva recepcijska oèekivanja jer samo æe izabrana publika imati èast u iv
ati u posve novom diskurzivnom svijetu koji æe se pred njezinim oèima rastvarati kak
o se èitanje romana privodi kraju.
»Ulica nevjernih ena« pomièe granice anra koje su postavile suvremene prièe o ljubavi. Mi
ana Vukoviæ Runjiæ nije se prepustila melankoliènom tonu tranzicijske zbilje u kojoj j
e prepu tenost, rezignacija, nevidljivost i nezainteresiranost potisnula strast iz
prvog postmodernog ljubavnog romana, onog to ga potpisuje John Fowles jo davne 19
69. U enskoj francuskog poruènika strast je ona koja se mo e odrediti oznakom njihove
ljubavi i mr nje. Jer arah je razorila Charlseovu karijeru, ona je izabrala slobod
u da slijedi svoje tijelo, a Charles se istim slijedom vezao uz nju. Ona mu pri
tome, kako pi e u jednom od tri moguæa kraja toga romana, nikad ni ta nije obeæala, izab
rala ga je zbog vlastite emancipacije, a kad ju je postigla oti la je u prostore u
mjet-
Ulica nevjernih ena
nosti. Njezina je spoznaja sebe trebala njegovu strast, kao prevoditeljica Patul
jkovu. Na taj je naèin i Julian Barnes u Flaubertovoj papigi spoznavao vlastito tr
enutaèno stanje. Istina o sebi, pi e taj autor, mo e se saznati preko drugoga, kroz is
korak sebe prema drugome. Potpuna je istina o drugome nedokuèiva, no to ne znaèi da
ne treba poku avati.
Jer upravo ona inicira energiju »Ulice nevjernih ena« koja jednu dimenziju strasti, o
nu ljubavnu, pretvara u strast za tekstom, a ta druga ne dopu ta razvodnjavanje te
prve, ljubavne.
Helena Sabliæ Tomiæ
KNJI NICA
ZELINA
Bilje ka o autorici
Milana Vukoviæ Runjiæ roðena je 1970. u Zagrebu. Na zagrebaèkom Filozofskom fakultetu ma
gistrirala je knji evnost s radnjom o Marcelu Proustu. Autorica je triju zbirki po
ezije: »Vrt«, »Odlomci o Evi«, »A urno zlato«, zbirki prièa »Krila od etera«, »O ivima sve
ana »Seuso«, »Revolver«, »Prièa o M.«, te zbirke izabranih ko-lumni »Seksopolis«. S mu em v
dnièku kuæu Vukoviæ & Runjiæ.
Ti
»-4R. '.: f\.

1 1
u &

Ulica Nevjernih Žena

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ulica Nevjernih Žena

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Milana Vukoviæ Runjiæ ULICA NEVJERNIH ENA

»-4R. '.: f\.

You might also like