Soc. psihijat.

, 26 (1998) 23-27 lzvonti ztttutsttteni ratl

PROJEKCIJA I UEINKOVITOST GRUPNE ANALIZE

VIIDRAN BILIC. IVAN BUZOV i VLADIMIR CRUDIIN

Klintku za psihrioikL natlicinn Kiltiikog bolnitkog cerilru, Zugreb, Hnntska

Cilj istt'ttiivanja bita je ocjenu uporabe projekcije u slt(lionika anolitiikill gruPa. IstroZivanjc .ie obuhvutilo 20
bolesnika lijeienih gnLpnom dnalizom tijekom clvija godine, koji stt bili rttztrstani u ove PodskLtPitlc: (l) umje-
rcno, Q) znatno i(3) vcorno rcF/sirni.
Projektivrtost je procjcnjit,ana (a)upitnikom projektivnosti (b) metodom kliniikog promatrati(t utemeljettog rtct
psihoanalizi. Procjena je obatljena prije poietka i nakon dvije gocline grupne analize. Rerultati me(ht skuPitTomo
Ltsporedeni sL! parnim t-testom i Pearsonovim koeficijentom korelacijc.
[Jstanovljeno je smanjenjc projektivnosti u 35o/o bolesnika, a ono je statistiiki znoiojno u podskupini (2).
Za ttt podskupinLt pro(enje promjene uporabe projekcije jedan je od mogudh pokazatclja uiinkovitosti gruPtle
analize. Za skupine (1) i (3) nije utt,rdenu bitna promjena uporabc projekcije. Smije se pretpostaviti kako je
vnanjenjc uporabe projekcije u neizravnoj vezi s pontakom cluievnog fitnkcioniranja ispitanikn s nezrelijeg Pretna
zrelijem.

Kljuine rijeii: projekcija, grupna analiza

Arb'esa crutont: Dr Vedran Bili6

Klinika za psiholo5ku medicinu
Klinidki bolnidki centar Rebro
Ki5patiicva 12
10000 Zasreb, Hrvatska

UVOD jentovog ega odituje se i u izboru dominantnih obrana.

Pnjepoma stajaliita gledc terapijskc udinkovitosti psi-
hoanalize pri.sutna su od njezina poietka. Na jednoj strani
su osporavatelji, a na cLugoi pobornici. Eysenckl'2'-r tur-
di da je psihoanaliza ncudinkovita, a s druge strane,
psihoanalitidari su u brojnim istraZivanjima nastojali
dokazati udinkovitost psihoanalitickog hjedenjaa's.
Mora se priznati da postoje znadajne poteiko6e
objektivne procjene psihoterapijc, kako individualne, tako
i grupne. U grupnoj analizi, isflnlivnii6-i4 su nailazili
na znadajne pote5koie u razumijcvanju grupnog proce-
sa zbog sloZene mecluovisnosti njegovih sastavnih di-
jelova. Klain15, usporcdujudi mnogobrojna istraZivanja
Zreliji ego preteZno rabi zrclijc mehanizmc obranc, a
kod regresivnijcg ega dominiraju rcgresivniji mehaniz-
mi obrane.
Stoga smo postavili sljedc6u hipotezu: pacrjcnti ti-
jekom grupne analizc manjc rabe projckcrlu. Smanjena
uporaba tog arhaidnog mehanizma obranc omogu6uje
neizravan zakljudak kako je doSlo do pomaka u
du5cvnom funkcioniranju ispitanika od nezrelijeg prc-
ma zrelijem.
Napominjemo da nijedno istraZivanjc clo sada ni-
je bilo usmjereno na praienjc uporabe mehanizma
obrane - projekcije, kao neizrarnog pokizatelja udinkovi-
tosti grupne analize.

nadina nn koji psihoterapijskc grupc dovode do prom-

jena kod svojih uiesnika, pilc ovo: "Ako i prihvatimo
odrecJene faktore kao kurativnc, javlja sc novo pitanje
o njihovoj relativnoj vrijcdnosti. Tir se autori pclscbno
ne slaZu". Kernbergl", Betty JosephlT i yy"iscltt ukazu-
ju na mogu6nost ocjenjivanja pacijentovog du5evnog
sazrijevanja trjekom psihoterapije praienjem mehanizma
obrane njegovog cga. Naimc, zrelost funkcioniranjl pact-
Pacijcntovu uporabu projckcije pratili smo na dva
nadina: (a) izravnim kliniikim promatranjem (Ezrieli'r;
i (b) standirdiziranirn mjernim instrumentom. Nedostatke
oba postupka (Ktainztl nastojali smo otkloniti njilrovom
islodobnonr prinrjcnom.
Kao mjerni instrumcnt za mchaniTam obranc -
projekciju upotrebljen jc upitnik projektivnosti2l'22
(dodatak 1).

23
 Bili6 V, tsuzov I., Gruclen V: Projekcija i uiinkovitost grupnc analize. Soc. psihijat., Vol. 26 (l99ll), Br. l, str.

UZORAK I METODE REZULIAfI

Uzorak istraZivanja dinilo je 20 pacijenata lijedenih
grupnom analizom. Pacijenti su bili raspodijeljeni u tri
malc grupe. IstraZivanje je trajalo dvije godine. Sa
svakom grupom je u tom razdoblju odrZano 80 sean-
si. Grupe su se, osim p^uza zLr godi5nje odmore i pra-
znikc, sastajale 1 x tjedno, u trajanju od 90 minuta.
U prvom dijclu rada, prijc podetka lijedenja grup-
nom analizom, psihoterapijskim intervjuom23-25 je od-
redena razina regresivnosti pacijenata.
Prema tom kriteriju, pacijente je bilo
raspodijeliti u tri katcgorije:
(a) veoma regresivni - 3 pacijenta, (b) znatno re-
gresivni - 11 pacijenata i (c) umjereno regresivni - 6
pacijenata.
Zatim su pacrjenti testirani upitnikom projektivnosti,
koji jcsastavljen kao samoocjenska ljestvica.
Iz prikupljenih podataka procijenjen je podetni ni-
vo projcktivnosti za svakog pacijenta.
Tijekom dvrje godinc lijedenja, metodom klinidke
opservacijc, koja sc temelji na Freudovoj psihoanali-
tidkoj metodi26, pra1ene su promjene projektivnosti, oso-
bnosti i simptomatologije kod pacijenata. Nakon dvije
godine grupne analize, pacijenti su ponovno testirani
upitnikom projektivnosti.
Statistidka obrada: rezultati meclu skupinama uspo-
redeni su parnim t-testom, te Pearsonovim koeficijen-
Thblica 1 prikazujc rezultate oba testiranja, kao i
njihovu razliku.
Komentar rezultata prikazanih u tablici 1:
(a) veoma regresivni pacijenti: A, B, C. Jedan od
njih je na podetku lijedenja imao odgovor u granica-
ma normalne projektivnosti, a dva u granicama manje
projektivnosti. Nakon dvrjc godine lijedenja njihovi
odgovori su ostali u granicama s podetka lijecenja.
(b) znatno regresivni pacijenti: D, E, R G, H, I,
mogu6e J, K, L, M i N. Iz tablice 1 vidljivo je kako se nji-
hovi rezultati na upitniku razlikuju. Na podetku lijede-
nja deset ih je postiglo rezultat preko 35 bodova, ko-
ji govori o visoko patololkoj projektivnosti. Jedan je
na podetku lijedenja postigao 34 boda, tj. rezultat na
granici prema visoko patolo5koj projektivnosti.
Nakon dvogodi5njeg lijedenja pet pacijenata (E, G,
J, L, N), iako postDu ne5to manji broj bodova i da-
lje imaju visoko patolo5ki odgovor. Dva od njih (E i
G) imaju orlgovorc na samoj granici prcma manje pa-
toloikoj projektivnosti. Kod pet (D, E I, K, M) doSlo
je do bitnog smanjenja projektivnosti, te su oni iz po-
drudja visoko patolo5ke projektivnosti preili u podrudje
manje patolo5ke projektivnosti. Jedan pacijent (H) je
ostao u podrudju manje patolo5ke projektivnosti.
(c) umjereno regresivni pacijenti: O, Q, R, S, T i
U. Iz tablice 1 vidljivo jc da se njihovi rezultati na

tom korelacijc. upitniku s podetka i nakon dvogodi5njeg lijeienja grup-

nom analizom razlikuju. Te razlike su manjeg intenzi-

Tablica 1

Rezultati testiranja

P A B C D E F G H I J

TI o 25 28 43 JI 50 38 7.4 4T 52
TII 16 1A 25 23 35 JZ 35 29 zo 48
a
I-II -7 I J 20 2 18 -) 5 15 4
P K L M N o o R S T U
TI 37 56 4() 11 29 L) 15 29 25
an
TII 27 52 22
ia
+J l4 24 21 11 l6 TI

I-II 10 4 15 J 5 2 4 l-) 8

P - pacijent, T I prvo, T II drugo testiranje, I - II razlika prvog i drugog testiranja

Pacijenti:
A, B, C vcoma regresivni
D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N znatno regresivni
O, Q, R, S, T, U umjereno regresivni

24
 Y
Bitii V, Buzov I., Gruden V: Projekcija
teta. Dva (O i S) su na podetku lijedenja imali normal-
nu projektivnost, koja je takva i ostala nakon dvijc go-
oi dine lijedenja. Cctiri (O, R, I U) su imali manje pa-
tolo5ku projektirmost, koja se kod dva (T U)
la na normalnu, a kod dva (Q, R) je ostala u istim
od granicama.
tca- Statistidka obrada rezultata pokazala je
nJe
1) postoji statistidki znadajna razlika izmedu prvih
ovi i drugih rezultata dobivenih upitnikom projektivnosti za
ditaw grupu (t= 4,4; p<0,001). Podudarnost izmedu
I
pwih i drugih rezultata za ditaru skupinu je vrlo viso-
nji- ka (Pcarsonov r:0,85). To znadi da su oni, koji su
)ce- imali visok skor projekcije u pwom ispitivanju, slidno
ko- odgovarali i u drugom ispitivanju.
2) za znatno rcgresirrte ispitanike t=4,39 p<0,002.
na Korelacija izmedu odgovora u pniom i drugom ispiti-
vunju jc visoka (Pcarsonov r=0.74).
G, 3) za umjereno rcgresivne ispitanike t=3,52;
da- p<0,01. Korelacija je visoka (r:0,73).
Ei 4) za veoma regresivne korelacija gotovo doseZe
pa- idealnu (r=0,999). Mcdutim, s obzirom na izuzctno
)Slo mali broj tih ispitanrka (3) nisu postojali valjani uvjeti
po- za statistidku obradu podataka.
tdje 5) razlike izmeclu procjene projektivnosti dobivene
lJe upitnikom u prvom ispitivanju statistidki su znadajne
izmeclu podgrupe matno regresir,nih i veoma regresiwih
Ti (t=4,37; p<0,01), te izmedu podgrupc znatno regrc-
na sivnih i umjereno regresivnih (t=5,11; p<0,01).
up- 6) u drugom ispitivanju statistidki znadajna razlika
rrzi- se zadrLala samo izmedu podgrupc znatno regresivnih
i umjercno regresivnih (t-2,65; p<0,02), a izmcdu pod-
grupe znatno rcgresivnih i veoma regresivnih se izgu-
bila (r= 1,98).
Ukupno jc kod 1 od 20 pacijenata, lijedenih grup-
nom analizom trlckom dvije godine, klinidkom opser-
i upitnrkom projektirmosti utwden znadajniji pad
vacijom
projektivnosti, dok kod 13 pacijcnata nije utvrden
znadajniji pad projektivnosti.
Ukoliko rezultate razvrstamo prcma grupacijama
ispitanika: a) vcoma regresivni, b) znatno regresivni i
c) umjereno regresivni, vidimo sljedeie:
1) Kod veoma rcgresivnih ne dolazi do promjena
projektivnosti.
2) Kod znatno regresivnih uturdena je znadajnija
promjena projektivnosti (kod 5 od 11 ispitanika).
3) Kod umjereno regresir'nih nije utwdena znadajni-
ja promjena projcktivnosti (promjena jc znadajna samo
kod2od6ispitanika).
RASPRAVA
Stagnacija skora projekcije veoma regresivnih ispi-
tanika tijekom dvije godinc grupne analize i njihovo
izjednadavanje s grupom znatno regresivnih u drugom
ispitivanju, vjerojatno ukazuje na neku zapreku u do-
bivanju stvamog skora projekcija kod veoma regresivnih
u prvom, a moZda i u drugom ispitivanju. Osim toga,
i udinkovitost grupne analize. Soc. psihijat., Vol.26 (1998), tsr. I, str.23-27
s obzirom na dubinu regresije ega tih pacijenata, nije
zaduduju6c da kod njih, tijekom dvogodi3nje grupnc
analize, nije postignut znadajniji pad projekcije. Kod te
smanji- skupine, ukoliko njezin mali broj dopu5ta pouzdanije
zakljudke, moguie jc pretpostaviti da je niska projek-
tivnost varljiv dojam, koji s obzirom na povudenost i
sljede6e: smetnje u komunikaciji tih bolesnika, ne tzraLava nji-
hovo pravo intrapsihiiko stanjc.
Najve6a relativna promjcna zastupljenosti projekci-
je postignuta je u podskupini znatno regresivnih. Ti
bolesnici mogu se dijagnostidki svrstati u granidni
poreme6aj lidnosti (MKB-10; F 60.327). Iako ti ispi-
tanici nakon dvrje godine grupne analize nisu postigli
nivo zrelosti cga koji bi odgovarao umjereno regre-
sivnim ispitanicima, ipak su kod njih relativne prom-
jene najve6e. Zbog najizraZenijih (relativnih) promjena
za tu skupinu pra6enje se projektivnosti pokazalo kao
rnoguii nadin ocjene tcraprjskih promjena.
Kod umjcrcno regresivnc skupine praienje projek-
cije takoder se, kao ni kod vcoma regresivne skupine,
nije pokazalo kao praktidan i pouzdan nadin ocjene
terapijskih promjena tijekom grupne analize. Kod tc
podskupine uporaba projekcije nijc bila izrazita ni na
podctku ispitivanja, a i samim hjedenjem nijc postignut
znadajnrji pad uporabe projekcijc. Medutim, to ne
moZemo uzeti kao pravi pokazatclj terapijskih promjc-
na, jcr kod tih ispitanika projekcrja i nijc dominantan
mehanizam obrane. Naime, i du5evno zdrava populaci-
ja u odredenoj mjeri rabi projekciju. Cilj terapijc nije
potpuno uklanjanje projekcrje (ukoliko bi to i bilo
mogu6c), nego njcno skladno i fleksibilno uklapanje u
ostali obrambeni repertoar ega.
ZAKLJUCCI
1. Grupna anahza smanjuje intcnzitet uporabc pro-
jekcije kod statistidki znadajnog broja znatno regresimih
tih pacijenata je projekcija i inade jedan
bolesnika. Kod
od dominantnih mehanizama obrane. Za te bolesnikc
pra6enje promjene uporabe projekcije je jedan od
mogu6ih pokazatelja udinkovitosti grupne analize.
2. -La gnryacije veoma regresilnih i umjereno regre-
sivnih bolesnika u ovom istraZivanju nije utvrclena bit-
na promjena uporabe projekcije tijekom dvije gocline
grupnc analize. Pradenje projekcije kod tih bolesnika
nije prikladan pokazatelj terapijskog pomaka.
25
 Bilii v. Buz0v 1., Gruclcn v: Projekcija i uaiokovitost grupnc rnalizc. Soc. psihijat.' vt 26 (l99lt)' llr' I' str' 23-27

Dodatak 1

UPITNIK PROJEKTIVNOSTI

Ime i prezime
Godina rodenja
Miesto boravka
Strudna sprema l zanlmanJe
Bradni status
Datum anketiranja

UPUTSTVO - navedene tvrdnje procijenite na jedan od pet ponudenih nacina:

1 Ne (nikacla) 2 Neki put 3 Svaki drugi put 4 Uglavnom 5 Da (uvijek)
TVRDNJE:
l. Za moje teiko6e odgovorni su
vanjski dimbenici. 234 5

2. Ljucli su Prema meni nePo5teni. 234 5

3. Uzrok mojih neuspjeha je moja okolina' 234

4. Osobno poznajem nepogre5ive ljude. 234 5

5. Ljudi su prema meni neiskreni. 234

6. Primijetio sam da me ogovaraju. 234 5

'7. rJzrok moga straha su vanjski dogadaji' 234

tt. Moju ljutnju uzrokuju drugi ljudi. 234 5

9. Prema homoseksualcima
osje6am snaZnu odbojnost.
)
10. Imam osje6aj
da se sudbina urotila Protiv mene' i 2 3 4 5
A
11. Osobno poznajem ljude koji nemaju mana' I 2 5

2 J 4 5
t2. Ljudi me mrze. 1

13. Uzrok mojih osjeiajnih problema je to Sto

ne dobivam dovoljno ljubavi od svoje okoline' 2

14. Uzrok moje pasivnosti je to Sto

me okolina nedovoljno pcltide na aktivnost. 2 3 5

15. Okolina uzrokuje da se osjeiam krivim.

/ 3 4 5

t6. Uzrok n-rojih seksualnih problema

je u mom Partneru.
17. Osobno poznajem ljude
koji su rijeSili sve svoje probleme.
18. Uzrok moje izoliranosti je to
*to me okolina rre razumijc.
 Bilii V, IJuzov L, (irudcn V: Projekcija i udinkovitost grupnc analize Soc. psihijlt., Vrl. 26 (199ii), Iir. I, str. 23-27

LITERATIjRA t3. Yalom ID. The theory and practicc of group psy-
chothcrapy. Nerv York: Basic Books Inc. Publishers,
l Eysenck HJ. The ell'ects of psychotherapy: an evalu- 7975;3-104.
ation. J Consult Psychol 1952 16: 319-346 L4 Wattcrson DJ. Problems in thc evaluation of psy-
Eysenck IfJ. Thc luture of psychiatry. London: chotherapy. Int J Psychoanal 1954; 35: 232-241.
Methuen, 1975 15 Klain E. Ljedidbcni laktori u grupnoj analizi. Psiho-
El,senck HJ. Dccline arrd lall of thc Frcudian empire. tcrapija 1990; 20: 21-34.
Harmondsworth: Penguin, 1986. 16. Kembcrg OIi Projcction and projcctive identilication:
Jones EE, Caston J, Skolnikoff A. Research on thc dcvcloprnental ancl clinical aspects. .l Am Psychoanal
cfficacy of psychoanalysis. J Am Psychoanal Assoc 19ii7: 3.5: 795-819
Assoc 1992; 40: 625-628. t7. Joseph B. Projectivc Identillcation: Clinicai Aspects.
5. Kantrowitz JL. Responsc to San Francisco group cri- Projection, Identification, Projectivc Identification.
tique of Boston stucly on outcornc ol psychoanalysis. London: Karnac Books, 198t3; 65-76.
J Am Psychoanal Assoc 1992; 40: 628-630. 18. S'eiss J. Continuing rcsearch: the modilication of clc-

Dics R, MacKcnzie KR, eds. Advances in Gtoup t'cnscs in psychoanalysis. Psychoanal Study Child 1971;

Psychotherapy: lntegrating Research and Practice. Ncw 171-198.

York: Amcrican Group Psychotherapy Association, 19 Ezriel H. The scientillc testing ol' psycho-analytic lind-
1983. ings and theory. Br J Mecl Psychol L95l; 24: 30-34.
7. T!;chuschke V
Dies R. Intcnsivc analysis o1' thcrapcutic 20. Klain E i sur. Grupna analiza. Zagrcb'. Mcdicinska
facton and outcome in long{crm inpatient groups. Int naklacla, 1996.
J Group Psychother 7994', 44: 185-208. 2t. Bilii V. Projekcija kao pokazatclj uiinkovitosti psi-
d. Bonci GR. Norm rcgulation in thcrapy groups. hoterapije. Magistarski rad. Zagrcb: Meclicinski fakul-
Advances in Group Psychotherapy: Integrating Rcscarch tct, 1996.

ancl Practicc. Ncw York: American Group Psycho- 22 Bilii Y Buzov I, Grr.rdcn V, Jokii-Bcgii N. Mjerna
thcrapy Association, l9U3; 171-189. ljcstvica za projckciju: izrada, uporaba, korisnost. (u
9. Lieberman MA. Comparative analyscs of cluutge mcch- tisku)
anisms. Advanccs in group psychothcrapy: Intcgrating LJ. Klain E. Psihoterapijski intcnju. Simpozij o ncurologiji
rcscarch and practice. Ncrv York: Amcrican Group i psilrr.latriji. Ljubljana: Lek, 1969; 237-244.
Psychotherapy Association, 1983; 191-20u. 24 Gmden V Psihotcrapijski intcn,ju. Psihotcrapija (Os-
10. Coche E. Changc moasurcs ancl clinical practicc ir-r novc psihoter:rpijc). Zagrcb: Mcciicinska naklada, 1992;
group psychotherapy. Advances in group psychotherapy: 52-5n.
Integrating research alrd practicc. Nerv York: Americtut 25. Gurland BJ, Yorkston NJ, Stonc AR ct al. The struc-
Group Psychotherapy hssociation, 7983; 799r). turccl and scalcd interview to asscss maladjustment.
II ll. Stonc MH, Lcrvis Clvl, Bcck AP Thc stmcturc (SSIAM). L Description, rationalc and clevelopmcnt.
of Yalom 's curativc firctors scale. Int .I Group .,\rch Gcn Psychiatry 1972; 2l: 259-264.
Psychothcr 1994: 44 239-245. 26 Nikolii S. Psihoanalitidka metocla. Psihijatriia clicije i
12. Shechan JD, Fitzgcrald M. Mcasuring progrcss in psy-
Zagclr: SkolskL knjiga. 193J: 12-14.
zrdolcscontrre dobi.
choar.ralytical psychotherapy: a pilot stucly. Group AIral 27. MKB-10. Meclunaroclna klasilikacija bolcsti i sroclnih
1991;21: 211-220. zclravstvcnih problcrna. Dcscta rcvizija, svczak 1. Ztrg'
rcb: Medicinska naklada. 1994: 274.

SUMMARY

P RO JE C TI O" ANALY SIS

1T,:: ::::: ::":"::UP

[/niversity [)epurtnrcnt for Psyclrclogical Metlicinc, Unittcrsity Hospital Centrc, Zugreb, Croatia

Thc oizt of thc study wos to ossess the analyticui group menlbers' use of projectittn. Tlte snuly inc:luded 20 pu-
tient.s trecrtcd lry gottp analysis Jbr two years, who werc clivided into three group)^: (1) moderately, (2) consiclerttbly,
anct (-1) very regre.\sive. Projcctiott was estimuted by: (a) projection qucstktnnuire, and (b) nrcthotl of clinicul ob-
sarwrtiott lrtseel on pry-clrcanalysis. The estimation h)as (lone beforc untl t{ter two years of group anu\tsis. Resuhs ob-
tainecl in cliJJbrcnt groups were analyzed by paired t-test and Pearson's correlution coeJficient. A projection dcc'reuse
was lbrmd in 35c/o ol' thc study patients. It was statistically significant in sultgroqt (2). In this group, estimation oJ
the chunge in the use of ltrojectiort is one of the possihle indicutors of the g'oup analysis efficacy. In subg'oups (1)
and (3), tlrcre wus no signirtcent thange in the use of projection. It could l;e sultposed that the decreose in the use
o.f projectiort is intlirectly rckrtetl to tlrc shift of the patient's mantol functioning Jirtm immaturr: towarul more monffe
JLutctictnitry,.

Kcy words: projection, grclup analysis

21