Professional Documents
Culture Documents
Fizička Aktivnost I Dijabetes
Fizička Aktivnost I Dijabetes
Redovna, planirana i organizovana fizička aktivnost ima višestruke korisne efekte: pojačava
snagu srčanog mišića i oksigenaciju tkiva, povećava lokalnu cirkulaciju, poboljšava odnos
lipoproteinskih frakcija u krvi stimulacijom aktivnosti lipoproteinske lipaze (smanjuje ukupan i
LDL holesterol i trigliceride, postprandijalnu lipemiju, a povećava HDL holesterol ), povećava
insulinom posredovano korišćenje glukoze u perifernim tkivima (3,4,5,7,16), i pojačava anabolni
učinak insulina na skeletne mišiće (7,16,17). Vežbe izdržljivosti pojačavaju insulinom
posredovano korišćenje glukoze, a redovnim vežbanjem ovaj efekat se održava i u intervalima
između redovnih treninga. Vežbe snage dominanto utiču na porast insulinske senzitivnosti,
ondosno na smanjenje insulinske rezistencije tkiva. Redovnim, kombinovanim treninzima snage i
izdržljivosti, u zdravih osoba, raste koncentracija GLUT4 u mišićima, aktivnost mišićne glikogen
sintaze, atipične protein kinaze C, 5'-AMP-om aktivirane mišićne protein kinaze, povećava se
ekspresija insulin signalizirajućih molekula; zbirni efekat je povećanje insulinske senzitivnosti
mišića. ( 7,10,11,12,13,14).
1
Fizička aktivnost ispoljava efekte u dejstvu insulina i van mišićnog tkiva: smanjuje se
hepatična glikoneogeneza i povećava insulinom posredovano preuzimanje i korišćenje glukoze u
subkutanom i visceralnom masnom tkivu.(7,14,15).
Kod dece, motorna aktivnost je potreba jednaka potrebi za hranom i vazduhom; redovna
sportska aktivnost važna je za uredan psihomotorni i socioemotivni razvoj; razvija snagu,
izdržljivost, fleksibilnost i elastičnost mišića, jača samopouzdanje, a smanjuje anksioznost i
depresiju. Kod obolelih od dijabetesa, ovi pozitivni efekti još više dobijaju na značaju. Dobra
metabolička kontrola bolesti postiže se manjim dnevnim dozama insulina. Adaptacija na redovnu
fizičku aktivnost dece sa dijabetesom tip 1 dozvoljava relativno bezbedan veći energetski unos,
što je pre pravilo nego izuzetak u pedijatrijskoj populaciji, a bez opasnosti od toksičnog efekta
hiperglikemije (7, 18). U odraslih, prirodni porast plazmatske konentracije insulina i insulinske
rezistencije tokom starenja, može biti ublažen fizički aktivnim stilom života. ( 19).
2
oksidacija masnih kiselina i sinteza ketonskih tela. Fizička aktivnost u uslovima loše metaboličke
kontrole vodi u metabolički disbalans, ketozu i acidozu. (7,8)
Ove patofiziološke mehanizme treba poznavati kako bi se iskoristili pozitivni efekti fizičke
aktivnosti kao nemedikamentnog terapijskog sredstva i izbegle komplikacije. Dijabetes melitus
tip 1 nije kontraindikacija za aktivno bavljenje sportom, pa ni za takve psihofizičke napore kao
što su svetsko prvenstvo ili Olimpijske igre, ako se preduzmu sve mere predostrožnosti i ispuni
osnovni preduslov: dobra metabolička kontrola. (7,9). Brojni olimpijski i svetski sportski prvaci
su dijabetesni bolesnici od ranog dečijeg doba. Ovo potvrđuje značaj multidisciplinarnog
terapijskog pristupa, edukacije i samokontrole bolesti.
Kod postojanja proliferativne dijabetične retinopatije fizički napor može da ubrza progresiju
bolesti i gubitak vida zbog povećanja intraokularnog pritiska, uzrokuje intravitrealne hemoragije i
ablaciju retine. Svaki stepen dijabetesne retinopatije nosi odgovarajući rizik za fizički napor. Ni u
jednom stadijumu ne smeju se primeniti anaerobne vežbe, vežbe snage sa opterećenjem i one
koje uključuju Valsava ili sličan manevar.(1, 22, 24).
Priprema za fizičku aktivnost je važna koliko i sama fizička aktivnost. Deca i adolescentni sa
dijabetesom tip 1, kod kojih je postignuta dobra metabolička kontrola bolesti i koji nemaju
hronične komplikacije koje bi mogle, kako je opisano, da budu kontraindikacija za fizički napor,
praktično mogu aktivno da se bave svim vrstama fizičke aktivnosti. Posebnu pažnju treba obratiti
na kvalitet, prilagođenost i higijenu odeće i obuće da bi se sprečio razvoj žuljeva, hiperkeratoza,
ulceracija i dr. povrede kože koje mogu biti kasniji osnov za razvoj dijabetesnog stopala. Obuća
mora biti udobna, sportska, dobre veličine; čarape pamučne; korisna je upotreba silica gela i sl.
preparata da bi stopala bila suva za vreme fizičke aktivnosti. Kopče i pertle na obući moraju biti
pravilno nameštene, zavezane i vidljive spolja, a ne samo uvučene u obuću. Gotovo sva deca sa
dijabetesom mogu se baviti vežbama snage korišćenjem malih tereta a sa velikim brojem
ponavljanja.
Zbog opasnosti od nastanka hipoglikemije, u toku, neposredno ili više časova po završenom
fizičkom naporu, deca i roditelji moraju dobro da poznaju metabolički i hormonalni odgovor na
određenu fizičku aktivnost i da poseduju veštine samokontrole bolesti u tim uslovima.
Intenzivirana konvencionalna insulinska terapija (IKIT) i upotreba insulinskih analoga omogućila
je veću fleksibilnost u usklađivanju ishrane i doza insulina na različite fizičke aktivnosti. Strogi,
rigidni stav računanja i planiranja unosa ugljenohidratnih ili hlebnih jedinica za određenu fizičku
aktivnost u napred, a bez česte kontrole glikemije pre, u toku i posle fizičke aktivnosti i bez
poznavanja individualnog odgovora svakog deteta na fizički napor, neće dovesti do optimalnog
pozitivnog učinka fizičke aktivnosti na dobru metaboličku kontrolu bolesti, i može biti uzrok
razvoja akutnih komplikacija.
5
reagovati, a bez naglašavanja svog stalnog prisustva i narušavanja spontanosti i slobode u
aktivnosti.
Ne postoje precizna i opšta uputstva za sprovođenje terapije fizičkom aktivnošću kod dece sa
dijabetesom tip 1. Nekoliko je opštih smernica, ipak, opšte usvojeno:
Glikemija
• kontrolisati glikemiju pre, u toku i posle vežbanja , posebno pri promeni tipa ili rasporeda
vežbi. Naučiti kakav je glikemijski odgovor na različitu vrstu i intenzitet vežbanja.
• Ako je glikemija pre početka vežbanja 5,5-6 mmol/l, uzeti dodatni ugljenohidratni obrok.
Za dugotrajno vežbanje unositi 15-30 g ugljenih hidrata svakih 30 minuta. Hipoglikemija
može nastati i kasno posle prestanka aktivnosti i u nepredvidljivim vremnskim
intervalima; povećan unos hrane možda će biti potreban sledeća 24 časa.
• Glikemija iznad 14 mmol/l i /ili postojanje ketonskih tela isključuju fizičku aktivnost dok
se ne koriguju metabolički poremećaji.
Insulin
Ishrana
1. faza zagrevanja
2. faza aktivnosti ( kardiovaskularna faza )
3. faza rashlađivanja
Faza zagrevanja podrazumeva aktivno zagrevanje i istezanje mišića. Prvih 5–10 minuta
priprema skeletne mišiće, srce i pluća za kasnije progresivno povećanje intenziteta vežbi. Tada
se sprovode aktivnosti niskog intenziteta ( hodanje, blago trčanje, čučnjevi, sedanje, ustajanje i
sl.). Zatim sledi 5-10 minuta vežbi za istezanja mišića. Korisno je istegnuti sve mišiće, a ne samo
mišićne grupe koje će biti najaktivnije. Ove dve podfaze se mogu sprovesti i obrnutim
redosledom.
Faza rashlađivanja je struktuirana kao prva; poslednjih 5-10 minuta mogu se raditi iste
vežbe; potrebno je postići polako snižavanje srčane frekvence na istu frekvencu kao pre
aktivnosti. Svrha ove faze je bolja prokrvljenost mišića koji su tokom aktivne faze bili manje
aktivni, i tako bolji rasporedi energetske potrošnje. (7,22,23,16).
7
AKTIVNOST Energetska potrošnja u kalorijama
za 1 minut za 1 sat
8
Uvođenje terapije (početno opterećenje)
Opterećenje 70% maksimalne frekvence srčanog rada ili 50-55 maksimalnog arerobnog
kapaciteta (VO2max)
Opterećenje 85% maksimalne frekvencije srčanog rada prilagođene godinama ili 60-
80% maksimalnog aerobnog kapaciteta (VO2max)
Pri bavljenju fizičkom aktivnošću, kao sastavnom delu terapije dece sa dijabetesom tip 1,
potrebna je kontinuirana edukacija dece i roditelja za samokontrolu bolesti, ali i evaluacija
stručnog tima, eventualnih uzroka odstupanja od primene navedenih preporuka (1).
Literatura:
1. N. Lalić i sar.:Terapija dijabetesa. U: Diabetes mellitus - Nacionalni vodič kliničke prakse, septembar
2002, Beograd, 11-39.
2. Hawley JA, Houmard JA.: Introduction-preventing insulin resistance through exercise: a cellular
approach. Med Sci Sports Exerc. 2004 Jul;36 (7):1187-90
9
3. NHLBI Obesity Education Initiative Expert Panel on the Identification, Evaluation, and Treatment of
Overweight and Obesity in Adults: Clinical guidelines on the identification, evaluation, and treatment of
overweight and obesity in adults: the evidence report. Obes Res 6 (Suppl. 2):51S -210S, 1998
4. Maggio CA, Pi-Sunyer FX: The prevention and treatment of obesity: application to type 2 diabetes
(Review). Diabetes Care 20 : 1744-1766,1997
6. Koistinen HA, Zierath JR.:Regulation of glucose transport in human skeletal muscle. Ann Med.
2002;34(6):410-8.
7. Richter EA, Galbo H.: Diabetes and exercise. International Diabetes Monitor. 2004;16 (5): 1-9.
8. Galbo H.: Integrated endocrine responses and exercise In: De Groot LJ, ed Endocrinology, 3 rd ed.
Philadelphia, PA: WB Saunders, 1995; 2692-701.
9. Harper P.: The diabetic athlete as a role model. In: Ruderman N, Devlin JT, Schneider SH, Kriska A,
eds. Handbook of exercise in diabetes, Alexandria, VA: American Diabetes Association,2002; 615-24.
10. Holten MK, Zacho M, Gaster M et al.:Strength training increases insulin-mediated glucose uptake,
GLUT4 content, and insulin signaling in skeletal muscle in patients with type 2 diabetes. Diabetes 2004;
53(2):294-305.
11. Richter EA,Derave W, Wojtaszewski JF.: Glucose, exercise and insulin: emerging concepts. J physiol
2001; 535 (part2):313-22.
12. Nielsen JN, frosig C,Sajan MP et al. Increased atypical PKC activity in endurance-trained human skeletal
muscle. Biochem Biophys Res Commun 2003; 312 (4): 1147-53.
13. Zierath JR.: Exercise training-induced changes in insulin signaling in skeletal muscle. J Appl Physiol
2002; 93(2):773-81.
14. Frosig C, Jorgensen SB, Hardie DG et al.: 5’-AMP-activated protein kinase activity and protein
expression are regulated by endurance training in human skeletal muscle. Am J Physiol Endocrinol
Metab 2004; 286(3):E411-7.
15. Stallknecht B, Larsen JJ,Mikines KJ et al.:Effect of training on insulin sensitivity of glucose uptake and
lipolysis in human adipose tissue. Am J Physiol Endocrinol Metab 2000;279(2):E376-85.
16. DurstineJL, Grandjean PW,Davis PG et al.: Blood lipid and lipoprotein adaptations to exercise:a
quantitative analysis. Sports Med 2001;31(15):1033-62.
17. Kimball SR, Farrel PA, Jefferson LS.:Role of insulin in translational control of protein synthesis in
skeletal muscle by amino acids or exercise. J Appl Psysiol 2002; 93(3):1168-80.
18. Galbo H.: Influence of aging and exercise on endocrine function. Int J Sport Nutr Exerc Metab 2001;
11:S49-57.
19. Ewans WJ.: Exercise and aging. In:Ruderman N,Devlin JT, Schneider SH,Kriska A, eds.: Handbook of
exercise in diabetes.Alexandria,VA:American Diabetes Association, 2002;567-85.
20. Wallberg-Henriksson H.: Exercise and diabetes mellitus. Excerc Sport Sci Rev 1992; 20:339-68.
10
21. Riddell MC, Bar-Or O.: Children and adolescents. In: Ruderman N, Devlin JT, Schneider SH, Kriska A,
eds. Handbook of exercise in diabetes. Alexandria,VA: American Diabetes Association, 2002;547-67.
22. Lalić MN: Dijabetes i fizička aktivnost. U: Đorđević P. i sar.Dijabetes mellitus-Inovacije znanja X.
Beograd, Medicinski fakultet, 2002;66-70.
23. American Diabetes Association: Physical Activity/Exercise and Diabetes; Diabetes Care 27:S58-
S62,2004
24. Devlin JT, Ruderman N. Diabetes and exercise: the risk-benefit profile revisited. In Handbook of
Exercise in Diabetes. Ruderman N, Devlin JT, Schneider SH, Krisra A, Eds. Alexandria, VA, American
Diabetes Association, 2002.
25. U.S. Department of Health and Human Services: Physical Activity and Health: A Report of the Surgeon
General. Centers for Disease Control and Prevention, National Center for Chronic Disease Prevention
and Health Promotion, Washington, DC, U.S. Govt. Printing Office, 1996.
26. Bojović B.M: Fizička aktivnost u :Sve o šećernoj bolesti-vodič za sve uzraste,2004; Unireks Podgorica,
129-40.
28. GalboH, Richter EA.:Exercise in: International textbook of diabetes mellitus. 3rd ed. Chichester, UK:
John Wiley,2004; 771-994.
30. Tuomilehto J, LindstrÖm J, Eriksson JG et al.: prevention of type 2 diabetes mellitus by changes in
lifestyle among subjects with impaired glucose tolerance. N Engl J Med 2001; 344 (18):1343-50-
31. Knowler WC, Barrett-Connor E, Fowler SE et al. Reduction in the incidence of type 2 diabetes with
lifestyle intevention or metformin. N Engl J Med 2002; 346 (6):393-403.
11