VELEMAJSTOR S KOŠEVA

Safet Sušić je od dolaska na Koševo jedan od

najaktivnijih omladinaca u Fudbalskom klubu Sa-
rajevo. Ističe se radom u Omladinskoj organiza-
ciji, Organizaciji Saveza komunista, organima sa-
moupravljanja kluba. Član je Izvršnog odbora FK
Sarajevo, aktivno učestvuje u rješavanju svih
problema sa kojima se Klub suočava. Kao kapi-
ten, uvijek je prvi saradnik stručnom štabu, kao
čovjek spreman je da pomogne svakom saigraču
i da ličnim primjerom ostale fudbalere motiviše
na veća ostvarenja.
Safetova igra fascinira. Kad primi loptu u blizini gola, protivnička odbra-
na nestaje kao zavjesa koju je skinula neka nevidljiva ruka. To je vele-
majstor s Koševa.
 UMJESTO PREDGOVORA

PRIČA O VITEŠTVU
Pripovijest o fudbalskom putu Safeta Sušića od zavido-
vićkih poljana do zvijezda može ponekog podsjetiti i na davne
bajke o vitezovima i čarobnjacima: toliko podvizi kapitena Sa-
rajeva i najboljeg jugoslovenskog fudbalera 1979. godine po-
nekad izgledaju nestvarni.
A sve se to, ipak, zbiva. Tu, pred našim očima.
Sušić je pomalo i čarobnjak: jer, kako - inače - objas-
niti sve one nebrojene trenutke kad ni četvorica-petorica
protivnika ne mogu da ga zaustave, kad u nekom svom zano-
su - nekom samo njemu znanom stazom - prenese loptu
kraj svih prepreka i gotovo nehajno je ćušne u mrežu.
Pomalo je i vitez: ne samo po izuzetno korektnom
sportskom držanju, već i po tome što je mnogo puta svojim
blistavim talentom uspijevao da nadvisi sve navijačke strasti i
isključivosti, da za svoje neuhvatljive driblinge i efektne goto-
ve izmami jednodušne aplauze i onda kad je na terenu protiv-
nika oduzimao publici i posljednju nadu u uspjeh njenih ljubi-
maca. Titograđani su ga oduševljeno pozdravili kad je čak sa
tri pogotka torpedovao ekipu Budućnosti; pobrao je sva priz-
nanja nakon pobjede Sarajeva u osječkom Gradskom vrtu;
hiljade Banjalučana spontano je ustalo na noge i od srca poz-
dravilo majstoriju kojom je osigurao pobjedu svom Sarajevu
protiv njihovog Borca! A kako nazvati te rijetke trenutke kad
se sportista umijećem izdigne iznad svake navijačke boje ako
ne viteštvom u najljepšem smislu.
Safet je i velemajstor: prije svega - jer niko ranije nije
tako impresivno kročio na veliku fudbalsku scenu, niti je iko
uspio da čak u tri od deset prvih utakmica u najdražem dresu
postigne po tri gola. I to kome? Rumuniji - u njenoj »tvrđa-
vi« u Bukureštu; Italiji - u onoj večeri kad ga je cijeli Maksi-
mir gromko pozdravljao povicima »Sajo, majstore«; i svjets-
kom šampionu Argentini - nedavno u Beogradu - kad se
od reprezentacije Jugoslavije opraštao jedan od njenih naji-
staknutijih asova Dragan Džajić i kad se na najljepši način
potvrdilo da naš fudbal u liku Safeta Sušića ima novu blistavu
zvijezdu.
Za mlađe igrače — on je i primjer: jer malo je ko tako
tiho i tako skromno znao da nosi teret iznenadne slave pa i da
onda kad su mu svi »veliki« klubovi nudili brda i doline za pot-
pis ugovora tek nehajno odmahne: »Sarajevu mnogo dugu-
jem, dao sam riječ i - ostaću«. I ostao je, dokazujući - kao i
mnogi prije njega - da za reprezentativnu afirmaciju nije ne-
pohodna preporuka nekog od klubova iz »velike četvorke«
već da je dovoljno i samo umijeće. Zato je priča o Sušiću i
ohrabrenje i primjer za mnoge još bezimene dječake koji naj-
ljepše snove poklanjaju fudbalu da je za vrhunske domete
potrebno jedinstvo sportske i ljudske ličnosti...
Može ponekog pripovijest o kapitenu Sarajeva podsjetiti
i na već zaboravljene bajke o nemogućem. Može se poneko
iz pretjeranog pedagogiziranja brinuti i hoće li Sušić i poslije
svih pohvala »ostati na zemlji«. Ali, priča je to koja traje tu -
pred našim očima...
Kemal KURSPAHIĆ
 PRIZNANJE KAPITENU
Ne znam tačno kada i kako sam upoznao Safeta Sušića.
Znam da sam prve korake u novinarstvu doživljavao 1973.
kada je Safet pravio prve korake na Koševu. U uobičajenim
dnevnim zadacima moj prvi urednik, čovjeku koji me je uvo-
dio u novinarstvo, Kemal Kurspahić ponekad bi me uputio do
Koševa da kroz razgovor napravim najavu za neku prvenstve-
nu utakmicu. Tada sam, onako spontano, prilazio najmlađim
igračima, bilo mi je nekako lakše s njima kontaktirati. U tim
mojim prvim razgovorima našlo se i ime poletarca Safeta
Sušića. Tako su naši prvi kontakti bili bez protokola, baš kao
što su i svi moji razgovori sa Safetom Sušićem bili spontai.
Ubrzo je Safet postao standardan prvotimac a ja sam po-
čeo izvještavati sa prvenstvenih utakmica. On je još tada na
mene ostavljao snažan utisak, predosjećao sam da će postati
veliki igrač. Ponekad sam u zanosu i po pola izvještaja pos-
većivao poletarcu s Koševa. U Redakciji bi me ponekad pre-
korjeli govoreći da nije uvijek pedagoški mnogo hvaliti mlade
igrače, ali bio sam ubijeđen da njemu ne smeta publicitet već
da ga samo motiviše na veća ostvarenja.
Kad je Safet pozvan u oktobru 1977. u reprezentaciju to
me je obradovalo jer sam bio siguran da će njegov dalji igrač-
ki uspon biti meteorski. Poslije svih životnih iskušenja i fud-
balskih prepreka on je kao vanserijski talenat preskočio sve
reprezentativne selekcije i mimo uobičajenog voznog reda
postao standardan reprezentativac. Igrom neke čudne podu-
darnosti tog 5. oktobra Safet je debitovao u susretu sa Mađa-
rima a ja sam debitovao u ulozi izvještača sa jedne međuna-
rodne utakmice. U hramu fudbala, na čuvenom NEP-u, Sušić
je najavio svoj prodor u zvijezde svjetskog fudbala. U prvih
deset reprezentativnih utakmica izvještači su mu tri puta dali
najveću ocjenu - »desetku«!
U godini 1979. Safet Sušić je doživio svoje najljepše fud-
balske trenutke: prvoligaški treneri su ga izabrali za najboljeg
igrača u prvenstvu 1978/79. godine. Po mišljenju svih koji
prate fudbal Safet bi trebalo da bude proglašen za fudbalera
godine, to bi bio prvi as s Koševa kome je ovo priznanje pri-
palo. Igrajući fudbal Sušić se afirmisao i kao omladinac i sa-
moupravljač.
Sve što je postigao u fudbalu, postigao je na Koševu i u
gradu Sarajevu. Fudbalski klub Sarajevo - koji je nebrojeno
puta dokazao da vodi primjernu brigu o svojim igračima - je
želio da izdavanjem ove knjige izrazi priznanje svom kapitenu
za sve što je dao klubu i jugoslovenskom fudbalu. Raduje me
što sam autor knjige u kojoj sam želio da prikažem našeg naj-
boljeg fudbalera kao sportistu i čovjeka, da na papir prene-
sem one najznačajnije detalje iz njegovog sportskog života
koji je i zanimljiv, i pomalo neobičan, a veoma blistav.
Zahvaljujući najviše Redakciji "Oslobođenja" kao izvješ-
tač bio sam u prilici da vidim najbolje Safetove igre u dresu
Sarajeva i reprezentacije. Tako sam bio u prilici da prikupim
gradu za ovu svoju prvu knjigu i da je uz pomoć svojih kolega
napišem. Posebnu zahvalnost dugujem svom prvom uredniku
Kemalu Kurspahiću, sadašnjem uredniku Aliji Resuloviću i sa-
radnicima u knjizi Dobrosavu Popoviću - Singi i Adilu Haj-
riću, koji su mi dali korisne sugestije. Zahvaljujem na prilože-
nim karikaturama Savi Odžakoviću i Mariju Viškoviću, fotore-
porteru Danilu Krstanoviću, te Almi Šišić, Svetozaru Vujoviću i
Urošu Žariću koji su mi pomogli u realizaciji ove knjige.
Sarajevo, oktobra 1979.
Milan ŽDRALE
 I

DANI DJEČAŠTVA:

SKROMNA KUĆA U KRIVAJI 2

U DOMU SUŠIĆEVIH
BRAT - PRVI UZOR
Bilo je proljeće 13. aprila 1955.
godine: u porodici Rame Sušića u
Zavidovićima rodio se drugi sin.
Dadoše mu ime Safet Ubrzo je
kao mlađi postao miljenik rodite-
lja, kasnije miljenik brata Seada i
sestre Senije. Safet je kao dječak
najviše volio da je sa Seadom, od
njega se po cijeli dan nije odva-
jao. I sve što je tada volio Sejo,
volio je i Safet.
Zavidovići su odavno imali lije-
pu fudbalsku tradiciju. Djeca su
po livadama provodila dane jureći
Još u ranom djetinjstvu Safet i Sead
su se srodili s loptom
gumenu loptu. Sejo je bio već
rano pravi as. Kada bi nedjeljom
zaigrala ulica protiv ulice, Sead je
bio glavni Safet je koristio tu pri-
liku pa je, iako najmlađi, uskoro
dobio stalno mjesto u ekipi. I pu-
blika je počela da dolazi na te
utakmice, dolazili su ljudi da gle-
daju braću Sušić.
Te utakmice imale su posebnu
draž u nadigravanju i majstorija-
ma dva plavokosa brata. Sead je
stariji dvije godine, bio je i veći i
jači pa su ga svi u ekipi s respek-
tom gledali. Safet je volio da se
igra loptom, znao je da je po ne-
koliko minuta nikome ne da, pa je
i batine nekad dobijao. Fudbalski
talenat braće Sušić bio je i šire
zapažen. Sead je još kao dječak
posrao najbolji u podmlatku Kri-
vaje. Iz osnovne škole je ušao u
prvi tim ovog kluba!

Pred roditeljskom kućom u
Zavidovićima
Safet je bio motivisan Seado-
vim uspjesima, pa je jednog dana
došao na stadion Krivaje da proba
sa pravom loptom. Za njega test
nije bio potreban, jer mu je brat
bio najbolja preporuka. Uzeli su
ga odmah u podmladak. Dok je
Sead igrao u prvom timu Krivaje,
Safet se kalio medu dječacima.
Kada je Safet kao petnaesto-
godišnjak zakucao na vrata prvog
tima Krivaje, Sead je već postao
član jednog velikog prvoligaškog
kluba - Crvene zvezde. Njihove
fudbalske staze su se razišle. Sta-
riji brat je ubrzo postao prvoti-
mac Crvene zvezde, počeo je da
igra na najčuvenijim stadiona kod
nas i u svijetu. Safet se radovao
bratovim uspjesima i maštao da i
on nekada pođe njegovim stopa-
ma. Životna staza odvela ga je u
Sarajevo - na Koševo. Postao je
prvotimac Sarajeva, postao je re-
prezentativac i najbolji fudbaler
Jugoslavije. Danas za njega znaju
na svim fudbalskim meridijanima,
o njemu pišu novine na svim kon-
tinentima, cijene ga stručnjaci,
vole ga ljubitelji fudbala, miljenik
je svih stadiona.
Safetova fudbalska staza
počela je u Zavidovićima u kući
Rame Sušića, u Ulici Krivaja 2.
Ona je na neki način - fudbalski
muzej. U njoj su se rodila dva
brata, istaknuta fudbalera. Posje-
tio sam Safetove roditelje Ramu i
Pašu u Zavidovićima. Sve što sam
tu vidio i za malo vremena saz-
nao, pomoglo mi je da shvatim
zašto je Safet tako lijepo odgo-
jen, zašto je tako dobar čovjek.
Upoznajući njegove najbliže
još više sam upoznao i njega.
Kakav je, u stvari, bio kao dje-
čak? - upitao sam njegove rodi-
telje.
- Safet je najviše volio Seada,
želio je da radi što je radio Sead
- pričala mi je Safetova majka
Paša. Safet je uvijek ispoljavao
neku naglašenu ozbiljnost. Nikad
nije uradio nešto nepromišljeno i
nikad nas nije doveo u situaciju
da zbog nečeg što on treba da
uradi brinemo. Nismo mu branili
da igra fudbal.
Kakav je bio u školi?
- Dok je bio kod nas u Zavi-
dovićima škola mu je uvijek bila
na prvom mjestu. Bio je stalno
među najboljim đacima.
Kako ste doživjeli njegov odla-
zak u Sarajevo?
- Rano je otišao od kuće, u
početku mi je bilo teško da se
priviknem na to. Znala sam da je
to sve za njegovo dobro, pa mi je
bilo lakše.
Da li ste nekad zažalili što je
počeo da se bavi fudbalom?
- Safet je odabrao sport koji
mu najviše odgovara, bavi se
sportom za koji ima najviše smis-
la. Volim što je postao fudbaler, u
fudbalu je doživo dosta lijepih
trenutaka.
 Bilo je i iskušenja ?

- Najteže mi je bilo kad je bio

bolestan. To mu se moglo dogo-
diti i bez fudbala, zato nikad nis-
mo njegovu bolest dovodili u
vezu sa fudbalom.

Gledate li Safeta kad igra?

- Sve utakmice na televiziji
gledam, ali nisam nikada bila na
stadionu. Radujem se Safetovim
dobrim igrama, teško mi je kad
ga udaraju i kad nasrću na njega
Volim kad se igra pošteno, sva-
kog mi je igrača žao ako ga tuku.
U svakom od njih u tom momentu
vidim svog Safeta.
Safetov otac Ramo mnogo je
uticao na Safeta da postane
vrhunski fudbaler i vrhunski
sportista. Ispričao mi je nekoliko
zanimljivih detalja iz fudbalskog
života svog mlađeg sina.
- Raduje me što se Safet Šesnaestogodišnjak u Krivajinom
opredijelio da igra fudbal. Ja sam dresu
uvijek volio ovaj sport, godinama
sam, onako amaterski, iz zado- sam Branku Popoviću da dođe
voljstva, kao vozač odvozio sljedeće godine i da će Safet
igrače Krivaje na utakmice. Često postati fudbaler Sarajeva!
sam dolazio na utakmice u Zeni-
Održali ste riječ?
cu, a kada je je Safet postao pravi
fudbaler, onda sam postao stalni - Riječ mi je uvijek bila sveti-
gost Koševa i stadiona na kojima nja! Sljedeće godine kod mene u
igra moj sin. Zavidoviće došli su isti ti ljudi iz
Vi ste tek nakon druge molbe Sarajeva. Došli su odmah drugi
Sarajeva da Safet dođe na Koše- dan poslije završetka Safetove
vo rekli: »Da"! Zašto? škole. I tada, kao i godinu dana
ranije, ljudi iz Sarajeva bili su
- Godine 1972. došli su ljudi dočekani sa istom srdačnošću i
iz Fudbalskog kluba Sarajevo kod tada smo kao braća razgovarali o
mene tražeći da Safet postane svemu. Dao sam im dijete na ri-
njihov član. Sjećam se, kao da je ječ. Da ga paze i usmjeravaju u
juče bilo, stari fudbalski zaljublje- životu.
nik, pokojni Branko Popović mi je
tada govorio: »Ramo, dajte nam Jeste li pogriješili?
Safeta da ga povedemo u Saraje- - Nisam! Sarajevo je uvijek
vo da igra fudbal«. Ja nisam želio bilo pažljivo i korektno prema Sa-
da moj sin ode iz Zavidovića dok feta Ja od njega tražim da im to
ne završi srednju školu. Rekao vrati lijepim odnosima i dobrom
igrom. Za Safetov veliki napredak
u fudbalu najzaslužnije je Saraje-
vo. On je na Koševu doživio veli-
ku afirmaciju i kao čovjek i kao
sportista.
Kad mu je istekao prvi ugovor
sa Sarajevom, tražili su ga mnogi
klubovi?
- Jednog dana došli su ljudi
iz Crvene zvezde sa željom da
privole Safeta da postane njihov
igrač. Ja tada nisam želio da
utičem na njega pošto je bio već
zreo čovjek. Prepustio sam da on
sam odluči da li će ostati na
Koševu. Safet je na ponude Crve-
ne zvezde samo rekao: »Ja sam
odlučio da ostanem u Sarajevu.
Ali to nije razlog da se vi u kući
mog oca ne osjećate lijepo i da
ne popijemo kafu.« Safet se tru-
dio da na goste iz Crvene zvezde
ostavi lijep utisak, ali nijednog
trenutka nije ni pomislio da poga-
zi riječ koju je dao Sarajevu.
Partizan je bio uporan ?
- Dolazio je Miladinović u Sa-
rajevo da razgovara sa Safetom.
Razgovori nisu obavljeni jer je za-
kasnio. Safet je već bio potpisao
ugovor sa Sarajevom, Miladinović
mu je čestitao i zaželio još mno-
go uspjeha u fudbalu. Mislim da
nikad nije dolazilo u pitanje da li
će Safet ostati na Koševu. Tu će
- vjerujem - i završiti fudbalsku
karijeru.
Inostranstvo?
- Dok bude igrao u Jugosla-
viji, igraće u Sarajevu. Kasnije
neka bira klub. To je želja cijele
porodice.
Da li ste vjerovali dok je Safet
igrao u Krivaji da će postati veliki
fudbaler?
- Nisam ni pomišljao na to.
Safet je bio dobar đak, razmišljao
sam o njegovom odlasku od
kuće, ali zbog studija. Tek kad se
Sarajevo počelo interesovati za
njega, shvatio sam da je moj sin
talentovan za fudbal.
Gledate li često utakmice u
kojima nastupa Safet?
- Stalno odlazim na Koševo,
kad imam vremena odem i na ost-
ale njegove utakmice Na televiziji
nijednu ne propuštam.
Kad ste bili naročito zadovolj-
ni?
- Mnogo puta me je obrado-
vao. Ona pobjeda u Bukureštu i
ona Safetova igra ipak su me naj-
više oduševile.
Kako proslavljate Safetove
igre u reprezentaciji?
- Dolaze ljudi iz Zavidovića
da nam čestitaju, dobijamo tele-
grame, pisma... Kod nas se uvijek
okupi dosta prijatelja i svaku
utakmicu proslavimo na svoj
način. Kad Safet dođe kod nas
onda je kuća prepuna.
Družeći se godinama sa Safe-
tom Sušićem mnogo puta sam se
uvjerio da je on veoma privržen
rodbini, da najviše voli sestru Se-
niju. A ona se ponosi svojim bra-
tom i s nestrpljenjem očekuje
svaku utakmicu u kojoj Safet igra.
- Uvijek gledam Safeta kada
je utakmica na televiziji. Odlazim i
na Koševo kad igra Sarajevo. Vo-
lim da sama posmatram utakmicu
i da se neprimjetno radujem ili da
se nerviram kad Safeta fauliraju.
Naročito mi je bilo teško dok sam
gledala utakmicu Španija -
Jugoslavija 10. oktobra 1979. go-
dine kad su španski igrači stalno
nasrtali na naše, a naročito na
mog brata. Stalno se bojim da mu
se na terenu šta ne dogodi.
 Često ste se radovali zbog Sa-
feta?
- Najsrećnija sam bila poslije
njegovih igara protiv Rumunije i
Argentine. Bilo je dosta lijepih
trenutaka i kada je Safet pružao
dobre igre u dresu Sarajeva.
Kad vam je bilo teško ?
- Kad je Safet u zimu 1976.
godine bio bolestan. Kako sam
samo tada preživljavala te trenut-
ke i sa koliko sam strepnje očeki-
vala njegovo ozdravljenje i povra-
tak na teren. Bila sam se mnogo
uplašila i kad je morao na opera-
ciju meniskusa. Bojala sam se da
to ne ostavi trajne posljedice.
Pratite li šta novinari pišu o Sa-
fetu?
- Svakodnevno kupujem
štampu. Kad vidim Safeta na nas-
lovnoj strani, pogotovo u dresu
sa našim grbom, onda i po nekoli-
ko puta dođem do trafike da ku-
pim iste novine! Sve što je napi-
U timu Krivaje kao
petnaestogodišnjak (u krugu)
sano o Safetu sam prikupila i sve
ću to ostaviti u album.
Kakav je Safet bio u djetinjst-
vu?
- Nije se mnogo promijenio
otkada je postao poznat fudbaler.
U suštini, ostao je isti: tih i po-
vučen, privržen rodbini, voli djecu
i ljude uopšte, ne zaboravlja lije-
pu riječ. Uvijek je bio nekako oz-
biljan.
Kao brat koliko je pažljiv pre-
ma vama?
- Nikad nije otišao negdje a
da mi nije donio neki poklon.
»Pape« i ja smo nerazdvojni.
Ko ga je prozvao »Pape« ?
- Kad smo bili djeca, Sejo
nije znao da kaže Safet. On ga je
spontano zvao »Pape«, to mu je
bilo lakše izgovarati. Kasnije su
ga svi najčešće tako zvali.
U svakom razgovoru sa novi-
narima Safet će istaći da je fudbal
zavolio zbog brata Seada, da mu
je Sead bio i ostao fudbalski uzor.
Dva brata su počeli igrati u istom
timu, ali ih je životna staza odvela
na različite stadione. Sejo se rado
sjeća njihovih dana iz djetinjstva:
- U to vrijeme u Zavidovićima
je fudbal bio glavni sport. Djeca
su najviše vremena provodila na
livadama, svima je bila želja da
postanu igrači Krivaje. Ja sam
rano postao prvotimac Krivaje,
Safet je dolazio da me gleda. Na
utakmicama mi je dodavao loptu
kad bi ona otišla u aut ili korner,
radovao se mojim dobrim igrama.
Kao dječak Safet je volio da igra
fudbal, ali nije ga ozbiljno shva-
tao. Bio je dobar dak, naročito je
dobro poznavao matematiku.
Tada nisam primijetio kod njega
naglašenu želju da postane fud-
baler. Njemu je fudbal bio samo
zabava.
Majka Paša i otac Ramo ponose se
Safetovim trofejima
Šta je odlučilo da Safet post-
ane igrač?
- Kad sam otišao u Crvenu
zvezdu, kao da se u Safetu pro-
budila želja da i on igra u nekom
poznatom timu Dolazio je kao
dječak kod mene u Beograd, vje-
rovatno je želio da ga probaju i da
i on igra zajedno sa mnom. Bio je
to njegov osjećaj koji je imao još
u Zavidovićima Čini mi se da nije
imao snage da mi kaže da želi da
igra sa mnom, zato je poslije ne-
koliko dana provedenih u Beogra-
du, opet otišao kući u Zavidoviće.
Tada naš otac nije želio da Safet
ide iz Zavidovića dok ne završi
srednju školu. Zato je morao da
čeka dozvolu za pravi fudbal!
Kada je završio školu učenika u
privredi u Zavidovićima onda sam
ocu rekao da bi bilo dobro da Sa-
fet počne »ozbiljno« igrati fudbal.
 Stalno ste kontaktirali sa Safe-
tom?
- Gdje god odem, Safet mi je
prva misao! U početku njegove
karijere stalno sam ga bodrio,
gvorio mu da bude uporan i da će
postati veliki fudbaler. Kad je Sa-
fet bio bolestan, bilo mi je teže
nego ikad i tada sam bio bez pra-
ve koncentracije pa ni ja nisam
mogao dobro igrati. Uvijek mislim
na brata, njegove dobre igre i
uspjesi me više raduju nego kad
sam ja doživljavao najveću afirma-
ciju.
Željeli ste igrati sa Safetom ?
- To mi je bila najveća želja,
ali vjerovatno je danas neostvari-
va. Sada me to mnogo i ne opte-
rećuje. Neka Safet nastavi sa od-
ličnim igrama u reprezentaciji,
njegovi dometi su ogromni, to je
potvrdio u mnogim susretima.
Možda se neće ostvariti Sea-
dova želja da igra u istom timu sa
Safetom, ali se ostvarila želja po-
rodice Rame Sušića: njihov Safet
postao je jedan od najboljih fud-
balera koje je Jugoslavija imala!
Prve fudbalske korake doživio
je u Zavidovićima, u njegovoj rod-
noj kući u ovom sada fudbalskom
gradu saznaće svaki posjetilac da
mu je prvi trener bio Danilo Todo-
rović, da je u Krivaji igrao sa 16
godina, da je za prvu ekipu odi-
grao 45 utakmica. Na zidovima
Safetove rodne kuće danas su za-
stavice čuvenih svjetskih ekipa:
Liverpula, Ferencvaroša, Intera,
Bajerna, Dinama iz Kijeva, Sent
Etjena, reprezentacija Jugoslavi-
je, Mađarske, Rumunije, Engles-
ke, Španije, Italije, Argentine,
naših ekipa Sarajeva, Crvene
zvezde, Partizana, Hajduka, Vele-
ža, Željezničara, Dinama, Slobo-
de, Čelika, Borca, Rijeke... U vi-
trinama roditeljskog doma su tro-
feji, pehari, pokloni. Tu su i broj-
ne fotografije, isječci iz novina
što svjedoče o Safetovom fud-
balskom putu od Zavidovića do
najvećih svjetskih stadiona. Sve
za fudbalska sjećanja, u rodnoj
kući - muzeju fudbala!
JOVAN TOMIĆ,
nastavnik matematike.
VIRTUOZ U
RJEŠAVANJU
ZADATAKA
Kao učenik Safet Sušić je
imao dvije velike ljubavi: fudbal i
matematiku. U djetinjstvu je čak
više volio matematiku od fudbala!
Medu đacima Osnovne škole
»Sutjeska« i kasnije Škole učeni-
ka u privredi u Zavidovićima Safet
je bio jedan od najboljih matema-
tičara. Da se kasnije nije predao
fudbalu, vjerovatno bi on danas
bio istaknuti matematičar, umje-
sto loptom virtuozno bi baratao
kredom u nekom matematičkom
kabinetu. Safetu je matematiku u
osnovnoj i srednjoj školi preda-
vao Jovan Tomić. Na njega je
Sušić od prvog susreta ostavio
snažan utisak. O tome nastavnik
Tomić priča:
- Safetu sam predavao mate-
matiku od petog razreda osnovne
škole. Isticao se izvanrednom in-
teligencijom, bio je pravi majstor
u rješavanju matematičkih zada-
taka. Pratio sam ga do kraja ško-
lovanja u Zavidovićima. Uvijek je
na mene ostavljao snažan utisak.
Safet se odlikovao izvanrednim
osjećanjem za otkrivanje pravog
druga, znao je da osjeti i otkrije
vrline u čovjeku. Među đacima
bio je zapažen kao dobar dječak i
omladinac, vrijedan u školi i kod
kuće. Dugo poznajem njegove
roditelje, sestru i brata, svi su na
mene impresivno djelovali.
Kako je Safet igrao fudbal u
djetinjstvu?
- Bio je najbolji među vršnja-
cima, on se uvijek zabavljao dok
igra, ali njegova igra imala je funk-
cionalnost. Safet je rođen kao ve-
liki talenat, snagom volje svoje
vrijednosti je podigao do naj-
većeg nivao.
Da li sada viđate Sušića?
- Pratim sve Safetove igre i
radujem se zbog njegovih
vrhunskih ostvarenja. Sušić je
ostao pažljiv čovjek, kad je god u
prilici pokloni mi ulaznicu za utak-
micu. Išao sam u Zagreb da gle-
dam našu reprezentaciju, bio sam
Safetov gost.
 II
DANI NA KOŠEVU:

OD PRVIH KORAKA DO ZVIJEZDA

 EHINGEN,
maja 1973. godine
RASKOŠNI DAROVI
PRIRODE
Da, to su sada lijepa sjećanja.
Ekspedicija Sarajeva krenula je u
proljeće 1973. u zapadnonjemač-
ki grad Ehingen na Međunarodni
juniorski fudbalski turnir. Bilo je
to treće gostovanje Sarajlija na
tom renomiranom takmičenju.
Opet su omladinci sa Koševa do-
bili aplauz za izvanrednu igru i li-
jepo ponašanje. Bili su u svemu
najbolji. U vodstvu puta bio je
Mirko Ponjarac, čovjek koji je go-
dinama otkrivao talente i činio sve
da oni dođu na Koševo. Mirko
nije otkrio Safeta Sušića, ali je
doprinio da on po dolasku iz Zavi-
dovića najkraćim putem stigne do
prvog tima. Juniore Sarajeva tada
su vježbali Srbo Markušević i
Marko Bilić i oni su ugradili dio
sebe u te dječake što danas nose
dres prvog tima. Tog turnira i iga-
ra juniora Sarajeva Ponjarac se
živo sjeća.
- Došli smo na turnir kao eki-
pa koju su ubrajali u favorite! U
svom prvom nastupu na ovom
takmičenju, dvije godine ranije,
Sarajevo je bilo prvo. U drugom
nastupu osvojili smo drugo mje-
sto, a u tom trećem bili smo po-
novo pobjednici. Sarajevo je tada
imalo odličnu ekipu omladinaca,
oni su brzo koračali prema prvom
timu. Ovo takmičenje bilo im je li-
jepa preporuka.
U ekipi je bilo i gostiju?
- Jedan od njih zvao se Safet
Sušić! Tog proljeća došao je iz
Zavidovića na Koševo. Ovo mu je
bio prvi i najvažniji test. Igrao je
na lijevom krilu, bio je naš najbolji
igrač, pa i najbolji na cijelom tak-
mičenju. Od 11 golova Sarajeva
on je postigao sedam! Zahvalju-
jući tim igrama, odmah po povrat-
ku je potpisao ugovor sa Saraje-
vom - priča Mirko Ponjarac.
Marko Bilić o tim utakmicama
Safeta Sušića kaže:
- Odmah se moglo vidjeti da
se radi o izvanrednom talentu. Na
takmičenju je nastupilo dosta om-
ladinskih reprezentativaca SR
Njemačke, Švedske, Austrije,
Grčke. U tako jakoj konkurenciji
Safet je bio najbolji. U nezaborav-
nom sjećanju ostaće mi njegova
igra protiv Malmea. Bio je strijelac
i tada je bljesnuo kao nekada Mi-
loš Milutinović. Sa protivničkim
igračima se poigravao, bilo je to
rađanje jednog velikog asa.
Sušića niko nije naučio da igra
ovako maestralno, on je dar priro-
de, sve što sada zna znao je i
tada na tom turniru u Ehingenu!
Sazrijevao je i radio i njegove
sposobnosti su se razvijale.
Kakav je bio kao omladinac?
- U našoj ekipi nije bilo nijed-
nog juniora koji bi napravio bilo
šta što nije lijepo. Safet je van te-
rena bio neprimijećen. On je u
Zavidovićima kod roditelja lijepo
vaspitan, zato je njegovo prila-
gođavanje u novom gradu teklo
bez teškoća.
Koje su ekipe nastupile na tom
takmičenju?
- Sarajevo, Šalke 04, Minhen
1860, Linc, Ehingen, Paok, Malme
i Ulm. Ekipe su bile podijeljene u
dvije grupe. U finalu je Sarajevo
I golman je savladan, samo Safetu
svojstvenim driblingom
pobijedilo Malme sa 2:0, golovima
Sušiša i Nijaza Ferhatovića.
U kakvom je sastavu Sarajevo
najčešće nastupalo?
- Handžić, Oruč, Bošnjak,
Savić, N. Ferhatović, Vidaković,
Heto, Omić, Nikšić, S. Ferhatović,
Sušić.
Iz tog sastava dosta juniora je
prekomandovano u prvi tim?
- Osim Sušica prvotimci su
postali i Handžić, Savić, Hadžibe-
gić, Bošnjak, Ferhatović, Vidako-
vić, Nijaz Merdanović, Heto... U
našoj ekipi tada su takode gosto-
vali Savić i Heto, oba su igrala do-
bro i postali su prvotimci Sarajeva
- kaže Bilić.
Safet Sušić se rado sjeća tih
prvih koraka u dresu Sarajeva i
susreta koji su potvrdili njegov
vanserijski talenat.
 SARAJEVO, Olja Petrović, Radović, Keri, Ra-
3. avgusta 1973. Sarajevo - duka, Dojčinovski, Baralić, Janko-
Crvena zvezda 0:3 vić, Karasi, Filipović, Jovanović i
Vladimir Petrović.
DEBI PROTIV lako je bio impresioniran am-
bijentom i rivalom, Sušić je neko-
ŠAMPIONA liko puta lijepim potezima najavio
svoj veliki talenat.
Ljeto 1973. godine. Vreli avgu-
stovski dani donijeli su dosta fud-
balskih uzbuđenja na nekoliko ZENICA,
naših stadiona. Tih dana igrala se
18. novembra 1973: Čelik -
»Liga šampiona«, nastupali su klu-
Sarajevo 0:0
bovi koji su osvajali šampionsku
titulu. U toj ligi bili su: Partizan,
Dinamo, Crvena zvezda, Hajduk, PRVOLIGAŠKA
Vojvodina, Sarajevo i Željezničar. PREMIJERA
Utakmice su igrane uglavnom
noću, a treneri su isprobavali sa- Svaki fudbaler se rado sjeća
stave za početak prvenstva, u va- svog prvog nastupa u dresu prvo-
tru su ulazili i mladi igrači. timca. Safet Sušić je debitovao na
Safet Sušić tog ljeta došao je prvenstvenoj utakmici u Zenici
na Koševo iz Zavidovića. Iz malog 18. novembra 1973. godine. Bio je
tima trebalo je da uskoči u ekipu to susret koji se neće pamtiti po
koja se nalazila u jugoslovenskoj dobroj igri Sarajeva i Čelika, neće
fudbalskoj »eliti«. Debitovao je se pamtiti ni po golovima jer ih
protiv tadašnjeg šampiona
Crvene zvezde. Na Koševu mno-
go svijeta, fudbal za sjećanje,
veče u kome je promovisan novi
prvotimac Sarajeva Safet Sušić.
Crvena zvezda je bila nadmoć-
nija, imala je više šansi i postigla
je pobjedu od 3:0! Dva gola posti-
gao je Vladimir Petrović u 55. i 67.
minutu, a treći je dao Ðurić u 73.
minutu. Safet Sušić je u drugom
poluvremenu ušao u igru, zamije-
nio je Sadikovića. Bio je to njegov
prvi nastup u dresu kluba u kome
je postigao sve što jedan fudbaler
može postići. U njegovom sjeća-
nju ostalo je da je Sarajevo igralo
u sastavu: Ekmečić, Rajković, Ha-
rambašić, Šljivo, Tesan, Demir,
Avdić, Simić, Dupovac, Sadiković
(Sušić), Petković, Crvena zvezda
se predstavila Koševu u sastavu:
Slalom je završen, šut i - pogodak
nije bilo, ni po naročitim uzbuđe-
njima. Ono što je najvažnije u
ovom meču bio je izlazak na fud-
balsku scenu jednog budućeg
asa - Safeta Sušića.
Na Bilinom polju je bilo dosta
gledalaca, vrijeme je bilo lijepo,
ali nijedan tim nije bio posebno
inspirisan za dobru igru. Gledaoci
su u Zenici tada prvi put vidjeli
Safeta Sušića. Igrao je onako
kako može da igra jedan osamna-
estogodišnjak koji je samo neko-
liko mjeseci ranije došao iz malog
u veliki klub. Bila je to prva Safe-
tova prvoligaška utakmica, jedan
od susreta u kojima je upoznavao
atmosferu prvoligaških mečeva i
Mario Višković Ovako sam vidio
Safeta Sušića
sticao iskustvo i samopouzdanje
za utakmice u kojima je postao
as.
Na Bilinom polju tog dana Če-
lik je igrao u sastavu: Alempić,
Preldžić, Talić, Isović, Hajduk,
Šljoka, Micić, Radulović, Renić,
Gavran i Buza. Sarajevo je izvelo
ovaj sastav: Ekmečić, Dupovac,
Muzurović, Košar, Rajković, De-
mir, Šaran, Šljivo, Sušić, Simić,
Petković.
U ovom susretu Safet je igrao
na mjestu centarfora. Publici se
nije predstavio golovima, ali je
nekoliko puta dobio aplauz za
dribling kojim je tog dana na Bili-
nom polju nagovijestio - nešto
novo.
 SARAJEVO,
5. novembra 1978. Sarajevo -
Partizan 2:1
NIKO GA NE MOŽE
ZAUSTAVITI
Godina 1978. na zalasku, no-
vembar je. U Hotelu »Bristol« u
Sarajevu spojeno nekoliko stolo-
va, a za njima stari fudbalski aso-
vi: Asim Ferhatović i Zoran Miladi-
nović vraćaju film uspomena na
dane kada su njih dvojica u dre-
sovima Sarajeva i Partizana pru-
žali velike igre, kada je Koševo u
prazničkoj atmosferi dočekivalo
goste iz Beograda. U razgovor se
povremeno ubacuju Džemaludin
Mušović, Vahidin Musemić i Mi-
roslav Borzović. Nostalgična sje-
ćanja na fudbalsku romantiku, iz-
među ostalog na Stjepana Bobe-
ka, umjetnika u kopačkama pede-
Igrač oktobra 1978 prima pehar
"Oslobođenja" iz ruku Muhameda
Džemidžića
setih godina ovog vijeka. Razgo-
vor sluša i tadašnji trener Partiza-
na Ante Mladinić. Zapamtio je do-
sta u fudbalu, zapamtio je i studi-
rao igru asova od Bobeka do da-
našnjih dana. Njegovo mišljenje u
fudbalu se mnogo cijeni. Njegove
opservacije su nešto drugačije...
- ... Ne treba oplakivati vrije-
me koje je prošlo. I danas imamo
dobrih nogometaša, imamo asove
kakvi su bili Vukas, Bobek, Mitić,
Ferhatović, Šekularac! Safet
Sušić je igrač svjetskog formata.
Danas on igra kao što su nekad
igrali naši najveći asovi. Mogao bi
igrati u svakom timu - govorio je
Mladinić.
Te večeri misli Ante Mladinića
lutale su stalno prema stadionu
Koševo, gdje je sutra trebalo da
se sastanu ekipe Sarajeva i Parti-
zana. Gosti iz Beograda došli su u
Sarajevo kao zvanični šampioni,
kao uvažen i rado viđen tim. U
Mladinićevim opservacijama na-
jčešće je bio Safet Sušić i njego-
va neuhvatljiva igra. Mladinić je
glasno razmišljao:
- Neću mu odrediti striktnog
čuvara, njega danas niko ne može
pojedinačno zaustaviti! Ne bi bilo
dobro ni zbog publike da dajemo
»flastera« na Sušića. Pokušaćemo
da ga zaustavimo svojom igrom,
presingom koji neće dozvoliti Sa-
rajevu da nametne svoj ritam,
svoju igru. Ako u tome uspijemo,
blizu smo uspjehu - bio je uvje-
ren.
Koševo je dočekalo u popod-
nevnim satima 5. novembra 1978.
ekipe Sarajeva i Partizana. Lijepo
vrijeme i divan ambijent bili su in-
spiracija objema ekipama za do-
bru igru. Partizan je počeo silovi-
to, taktika koju je zamislio Mladi-
nić donijela je u prvim minutama i
rezultat. Poslije jedne munjevite
akcije s desne strane i centaršuta
Trifunovića na loptu je natrčao
Boško Ðorđević i pogodio mrežu
domaćih - 1:0 za Partizan. Tri
minuta kasnije najbolji golgeter
našeg fudbala Slobodan Santrač
bio je u izvanrednoj prilici da po-
stigne još jedan gol za Partizan.
Na centaršut Zavišića munjevito
je reagovao, zahvatio loptu gla-
vom ali je ona okrznula prečku!
Na Koševu su se vijorile Partiza-
nove zastave. Da li će ovaj meč
Sarajevo izgubiti? - pitali su se
brojni navijači ekipe sa Koševa.
Veliki igrači mogu da preokre-
nu rezultat, mogu da preokrenu
igru svoje ekipe, mogu da promi-
jene raspoloženje navijača. Tada
je Safet Sušić bio nadahnut i sve
je na Koševu od 22. minuta bilo
drugačije. U tim trenucima on je u
slalomu prevario odbranu gostiju,
lijepo proigrao Repčića, koji je
snažno uzdrmao stativu Boroti-
nog gola. Bio je to samo uvod u
iskušenja koja su očekivala od-
branu Partizana.
Bio je 23. minut, trenuci koji
se gledaju sa oduševljenjem
Koševo je na nogama: Safet
Sušić čudesnim driblinzima baca
na travu protivničke igrače, niko
ne može da ga zaustavi! Borota
mu polazi u susret, ali posrče pri-
je nego što mu se Sušić prima-
kao. Gol Partizana je prazan, a
lopta u uglu zatresa mrežu. To je
izjednačenje! Sada su se razvile
zastave navijača Sarajeva. Utak-
mica počinje iz početka!
Od tog pogotka Sušić igra iz-
vanredno, fudbaleri Partizana
spontano po trojica idu da ga
zaustave, ali kako? Borota čini
sve da čudesnim odbranama
sačuva bod, Mladinić sa klupe
daje savjete. Prvi dio susreta zav-
ršen je neriješenim rezultatom. U
nastavku utakmice Sarajevo
kreće odlučno u napad, Sušić ne-
koliko puta uspijeva da nadmudri
čuvare, oni ga ruše, Borota brani
udarce iz prekida. Ali to ne traje
dugo!
Najbolji igrač na terenu Safet
Sušić odlučio je pobjednika u 50.
minutu. Sve je bilo kao u prvom
poluvremenu kad je postigao prvi
gol. Sada je savladao Borotu lije-
vom nogom. Vanserijski as igra
jednako i lijevom i desnom, to je
za golmane nerješiv problem i
neizvjesnost koja ih dovodi do
očajanja. Pobjednik je odlučen,
junak derbija je - Safet Sušić.
Na kraju susreta velemajstoru pri-
laze igrači oba tima i čestitaju.
Mladinić ustaje sa klupe i govori:
- Da, to je Safet Sušić!
Mladinić je prišao Sušiću, če-
stitao mu i zaželio da nastavi
ovakve igre. Safet je uvijek s poš-
tovanjem primao mišljenje Mladi-
nića i uvijek želio da opravda oče-
kivanja uvaženog stručnjaka.
Ovog puta je to učinio na najljepši
način.
Petar Borota i pored poraza i
dva primljena gola nije bio ra-
zočaran. Poslije spremanja u svla-
čionici rekao je prisutnim novina-
rima:
- Sušić je nepredvidiv igrač.
Kad se golman sa njim nađe pred
golom, to je bezizlazna situacija.
On je u tim momentima prosto
nepogrešiv. Gledaocima izgleda
da će golman lako odbraniti nje-
gov udarac, ali ne odbrani ga. Sa-
fet nade najbolje rješenje za sebe
a najteže za golmana. Sušić je
moj veliki prijatelj, ali najteži pro-
tivnik na terenu.
Poslije ove izvanredne igre Sa-
fet Sušić mi je rekao da mu je
ona jedna od najboljih i najdražih
u dresu Sarajeva. U njegovim sje-
ćanjima i albumu ostaće i ovo:
SARAJEVO: Handžić, Vidović,
Lukić, Bošnjak, Rajković, Milak.
Sušić, Janjoš, Repčić, Savić,
Pašić.
PARTIZAN: Borota, Živković,
Kozić, Trifunović, Stojković, Ður-
ović, Zavišić, Klinčarski, Santrač,
Prekazi, Ðordević.
Stadion Koševo, gledalaca oko
25.000, vrijeme lijepo, teren do-
bar. Strijelci: Boško Ðordević u
17, Safet Sušić u 23. i 50. minutu.
Utakmicu je dobro sudio Edvard
Šoštarič iz Maribora.

Dva kapitena Sušić i Šurjak pred

utakmicu Sarajevo - Hajduk juna
1979. godine
Safet Sušić je univerzalan fudbaler. Jak u duelu, neuhvatljiv u driblingu, visok u
skoku, nepredvidiv u potezu... Izvanredno šutira objema nogama, taj udarac je
precizan i jak, to je trenutak koji iz oka svakog golmana krade mir.
 OSIJEK,
25. avgust 1979.
Osijek -Sarajevo 2:0
DOSTOJNO
FUDBALERA GODINE
Danas je u svijetu malo fudba-
lera koji mogu riješiti utakmicu.
Safet Sušić je majstor koji u nizu
odluči i po nekoliko utakmica! Je-
dan od susreta koji je riješio ovaj
as odigran je u Osijeku 25. avgu-
sta 1979. godine. Sarajevo je bilo
u usponu forme, osvajalo je bo-
dove u gostima, a Sušić je bio
tvorac tih pobjeda.
Na gradskom stadionu se oku-
pilo dosta navijača, mnogi su doš-
li da pozdrave velikog fudbalera
koga je »Glas Slavonije« iz Osije-
ka proglasio za najboljeg fudbale-
ra prvenstva 1978/79. godine. Pri-
je utakmice urednik »Glasa Slavo-
nije« Nikola llić predao je Safetu
Sušiću, pehar kome su i izvještači
ovog lista davali visoke ocjene za
izvanredne igre. Publika je dugo-
trajnim apaluzom nagradila maj-
stora fudbala. Bio je to novi motiv
da im se oduži izvanrednom
igrom.
Safet je tog popodneva pružio
jednu od svojih najboljih igara u
dresu Sarajeva. Odbrana Osijeka
nije znala naći načina kako da ga
zaustavi. Sušić je davao golove,
pripremao šanse saigračima. Mi-
nut 28. donio je radost Sarajlija-
ma: Sušić je uzeo loptu i nanizao
sve prepreke, kada mu je golman
Dujković pošao u susret, on ga je
efektno savladao. Tribine su poz-
dravile ovacijama majstoriju kapi-
tena Sarajeva.
Poslije vodstva gostiju, Osijek
nije mogao da uspostavi terensku
ravnotežu. Sarajevo je igralo iz-
vanredno, akcije je započinjao
Sušić, poigravao se s odbranom
gostiju, igrao je i za publiku. Pred
kraj prvog poluvremena, u 43. mi-
nutu, Sušić je još jednom nanizao
kompletnu odbranu Osijeka, Duj-
ković je ponovo u bezizlaznoj si-
tuaciji i mreža se opet zatresla.
Glavni junak i ove priče - Safet
Sušić!
Poslije tog gola sve je praktič-
no bilo riješno. Sada je Safet maj-
storijama oduševljavao publiku
koja ga je nagrađivala aplauzom.
U drugom poluvremenu, Osijek je
uspio da smanji rezultat na 1:2
bio je to 75. minut a strijelac Ivica
Miljaković. Sušić je ponovo kre-
nuo u juriš, sada je trebalo po-
većati rezultat i osigurati pobjedu.
I treći put Safet, u 84. minutu,
lomi odbranu domaćih, ali ne šuti-
ra na gol nego daje loptu Avdiću,
koji je pogodio mrežu. Ta majsto-
rija Sušića i manir velikog sport-
iste bio je još jedna prilika za os-
ječku publiku da pozdravi najbo-
ljeg jugoslavenskog fudbalera.
Do kraja utakmice Osijek je či-
nio sve da ublaži poraz. I kada je
sudija Aleksandar Nikić iz Ljublja-
ne već gledao na sat da označi
kraj susreta, centarfor Osijeka
Radić postigao je gol i smanjio
rezultat na 2:3! Velikog asa Safeta
Sušića svi na stadionu ispratili su
aplauzom. U svalačionicama nove
čestitke za briljantnu igru i pobje-
du u gostima. Igrači Osijeka nisu
propustili priliku da udu u svlačio-
nicu i još jednom čestitaju
Sušiću. Bio je to njegov poklon
Osječanima za priznanje koje su
mu uručili na početku susreta.
OSIJEK: Dujković, Huljić,
Šmudla, Čordaš, Miljković, Sumić,
Dumančić, Šimić, Radić, Matko-
vić, Lukačević.
SARAJEVO: Janjuš, Vidović,
Lukić, Vidaković, Rajković, Ferha-
tović, Sušić, Avdić, N. Merdano-
vić, Durić, Pašić.
 TITOGRAD,
30 maja 1979:
Budućnost - Sarajevo 1:4
TO SAMO ON MOŽE!
Prvi put sam sa Sarajevom
išao na gostovanje krajem avgu-
sta 1975. godine. Bio je to
prvenstveni susret u Titogradu sa
ekipom Budućnosti. Tada sam
dosta vremena proveo sa Safe-
tom Sušićem, koji ljubiteljima
fudbala izvan Sarajeva tada nije
bio mnogo poznat. Bile su to
utakmice kada je tek činio prve
korake uspona koji vodi na Olimp.
Za tu utakmicu on nije bio naroči-
to raspoložen, rekao mi je da je
teško igrati po takvoj vrućini i
sparini. I zaista tada je na stadio-
nu Budućnosti bilo teško trčati.
Sarajevo je izgubilo sa 0:2, a taj
susret je Safet želio da što prije
zaboravi. Rekao je da će pokušati
nekom novom prilikom da se lju-
biteljima fudbala predstavi u pra-
vom izdanju.
Kasnije je pružao bolje igre u
Titogradu, ali mu je ona od 30.
maja 1979. godine jedna od naj-
boljih u dresu Sarajeva. Bio je to
finiš prvenstva, za treće mjesto
su konkurisale ekipe Budućnosti i
Sarajeva. U Titogradu su svi bili
uvjereni da će Budućnost osvojiti
oba boda i da će obezbijediti izla-
zak na evropsku scenu, što bi za
ovu ekipu bio veliki podvig. Tako
nije mislio i Safet Sušić. On je že-
lio da u derbiju zablista i da pob-
jedom Sarajevo ostane u vrhu ta-
bele. Ta njegova predviđanja su
postala i stvarnost.
Pretposljednjeg dana maja
1979. u Titogradu je bila paklena
vrućina. Živa na termometru se
visoko pela, asfalt se i u hladu to-
pio! U takvim uslovima teško je
bilo igrati. O nekim visokim ostva-
renjima niko nije ni razmišljao.
Sušić je bio izuzetno raspoložen.
Njegov izlazak na teren publika je
pozdravila apluzom. Safet po
običaju ništa nije govorio samo je
visoko podignutom rukom poz-
dravio gledaoce.
Prvo poluvrijeme proteklo je u
taktičkom nadmudrivanju dviju
ekipa. Nije bilo mnogo uzbuđe-
nja, nije bilo ni mnogo šansi.
Samo bi ponekad bljesnuo Safet
Sušić i driblinzima mamio aplauz.
Sve je nekako trebalo da se riješi
u nastavku susreta. Drugo poluv-
rijeme bilo je dramatično, žega je
utihla. Safet kreće u juriš. Minut
je 48. a na tribinama za trenutak
tajac, pa spontan aplauz. Sarajevo
je organizovalo brz napad, Safet
je nadmudrio u slalomu odbranu
domaćih i savladao golmana Mo-
mčila Vujačića. Poslije vodstva,
Sarajlije ne popuštaju. U 61. mi-
nutu Simić je povećao rezultat na
2:0. Budućnost je pokušala da
preokrene igru, iz penala je Ante
Miročević u 71. minutu smanjio na
1:2, ali je onda ponovo Safet
Sušić na sceni.
Za njega u 76. minutu prepre-
ke nisu postojale: duboko iz polja
Sarajeva krenuo je u svoj poznati
slalom i kada je bio 25 metara od
gola Vujačića, snažno šutirao,
mreža se još jednom zanjihala.
Opet je aplauz upućen igraču
koga vole gledaoci na svim sta-
dionima. Ali, to nije kraj! Safet želi
da i trećim golom završi blistavu
igru. Deset minuta prije kraja sus-
reta on još jednom diže stadion
na noge, postiže svoj treći gol!
Od tog momenta publika ga je
stalno nagrađivala aplauzom.
Ispraćen je sa terena kao što su
sa tog stadiona ispraćeni najveći
majstori jugoslovenskog fudbala.
Navijači Budućnosti nisu oča-
javali zbog poraza svojih ljubima-
ca. Budućnost je u ovom susretu
Ponekad sa brojem devet, ali uvijek
na pravom mjestu

bila nemoćna pred Safetom BUDUĆNOST: Vujačić, Vlaho-

Sušićem, baš kao što su pred vić, Vorotović, Ljumović, Mitić, J.
ovim majstorom bile nemoćne i Miročević, Hadžiosmanović, Ra-
odbrane najčuvenijih reprezenta- dović, Radonjić, Bakrač, A. Mi-
cija naše planete. Safet se rado ročević.
sjeća te utakmice, svrstava svoju SARAJEVO: Ðurković, Vidović,
igru u jednu od najboljih. Veliki Lukić, Avdić, Rajković, Hadžibe-
asovi i po teškim vremenskim us- gić, Sušić, Simić, Repčić, Savić,
lovima i na gostovanjima pružaju Bošnjak.
velike igre. To je još jednom Susret je dobro vodio Pavlović
potvrdio Safet Sušić. iz Valjeva. Utakmica je bila fer.
Sportski izvještači su najvećim
ocjenama nagradili Sušićevu igru.
Oni koji dugo prate utakmice u
Titogradu rekli su da je to jedna
od najboljih igara, da je Sušić je-
dan od najboljih igrača koga su
vidjeli. Trener Budućnosti Gojko
Zec pričao je poslije susreta.
- Kad je Safet nadahnut, go-
tovo je nemoguće naći protivigru.
On sam može da riješi utakmicu,
takvih fudbalera u svijetu je danas
malo. Po takvoj vrućini pružiti tak-
vu igru i postići tri gola danas kod
nas može samo Safet Sušić.
 SARAJEVO
8. avgust 1978:
Sarajevo - Magdeburg 2:2
ŠOU NA GRBAVICI
Tribine su ustreptale. Grbavica
kao oko puna! Reflektori su usm-
jerili snopove prema zelenoj liva-
di. Veče je, 8. avgust 1978. godi-
ne. Na teren izlaze fudbaleri Sara-
jeva i Magdeburga. To je tradicio-
nalni susret ova dva kluba, revija
fudbala za oko i dušu. Na teren su
izlazili igrači dva tima, predvodi ih
internacionalni sudija Osman Ju-
sufbegović, on se te večeri
opraštao od vođenja fudbalskih
utakmica.
Kolorit lijepe predstave, inspi-
racija za majstore da pokažu svo-
je vrijednosti. Sve oči uprte su u
Safeta Sušića! Međunarodne
utakmice su najbolja prilika za
pokazivanje i dokazivanje. Safet
je još jednom želio da u duelu sa
asovima iz Njemačke DR zaigra
kako to on umije.
Sarajevo je krenulo u juriš, svi
igrači u talasima najavljuju na gol
Magdeburga. Sušić u slalomu
prolazi odbranu gostiju, ruše ga,
on se diže. Golman Hajne brani
izvanredno, nekoliko puta je bra-
vurozno intervenisao i sačuvao
mrežu. Ali, gosti uspijevaju da
brzim kontranapadima opasno
ugroze gol Sarajeva. Magdeburg
je specijalista za kontru. I u 10.
minutu na stadionu tajac. Hofman
je kao vjetar prošao kroz odbranu
domaćih i savladao golmana Gru-
du - 1:0, za Magdeburg. Akcija
lijepa, pogodak je ljepši Strijelac
je pozdravljen aplauzom. To je
početak bure.
Na tribinama još kao u kotlu a
nova radost gostujućih igrača. Mi-
nuta je 12. i drugi gol Magdebur-
gu. Strijelac je sada bio Srajc.
Kakvi su to munjeviti napadi go-
stiju bili. Sarajevo je bilo terenski
nadmoćnije, stvaralo šanse, a pri-
milo je dva gola! Da li je to na po-
molu poraz Sarajlija, ili će gledao-
ci prisustvovati preokretu? To pi-
tanje su novinari postavljali onako
spontano. Poslije dva gola gosti-
ju, Magdeburg više nije uspio da
ozbiljnije ugrozi mrežu Sarajeva.
Domaći su krenuli u još žešće ju-
riše. Safet Sušić pokreće sai-
grače u nove akcije, daje im in-
spiraciju. Odbrana Magdeburga
se kao tanana nit sve više povijala
dok nije u 34. minutu kapitulirala.
Bila je to brazilska akcija u kojoj
su učestvovali Sušić, Simić, Re-
pčić i Pašić. Poletarca Sarajeva
Pašića u šesnaestercu je srušio
bek Ragust. Pašić je bio precizan
sa »bijele tačke« i smanjio rezul-
tat 1:2! Sarajevo ponovo ima igru,
stvara šanse, pred Sušićem su
postavljene »žive barikade« on to
sve savlađuje. Bio je dva puta u
dobrim prilikama, ali je golman
Hajne opet bio nesavladiv.
Drugo poluvrijeme bilo je revi-
ja divnih driblinga i majstorija Sa-
feta Sušića, Protivnički igrači su
često bježali od njega, on je to
veče igrao za publiku. Sarajevo je
uspjelo izjednačiti u 69. minutu
poslije jednog slaloma Sušića i
centarašuta na koji je natrčao bek
Vidović i glavom savladao Hajnea.
Bio je to najljepši gol poslije na-
Ijepše akcije. Finiš susreta donio
je mnogo drame ali ne i promjenu
rezultata. U ovom susretu rezultat
nije bio najvažniji. Pobijedio je
fudbal u kome je glavni junak bio
Safet Sušić. As Sarajeva je želio
da i na Grbavici pokaže svoj ras-
košni talenat. Te večeri Grbavica
je pjevala Sušiću.
SARAJEVO: Gruda, Vidović, B.
Nikolić, Bošnjak, Hadžibegić, Mi-
lak, Sušić, Simić, Repčić, Savić,
Pašić.
 MAGDEBURG: Hajne, Ragust,
Sapf, Cegin, Deker, Til, Pomeren-
ke, Stajnebah, Strajc, Meves,
Hofman.
Od 15. minuta utakmicu vodio
Fahrudin Fazlagić.
ALMERIJA,
20. juna 1979:
Almerija -Sarajevo 5:5
POZORIŠNI APLAUZ ZA
VELEMAJSTORA
Pitaju često novinari Safeta
Sušića koja mu je najbolja igra u
dresu Sarajeva. On bez dileme
odgovara: »Najbolje sam igrao u
susretu sa Almerijom u Španiji«!
Bio je to meč koji je Sarajevo odi-
gralo posljednjeg dana proljeća
1979. godine. Poslije završetka
prvenstva Jugoslavije ekipa sa
Koševa otputovala je na turneju
po Pirinejskom poluostrvu. Ljubi-
telji fudbala u Španiji su sa radoz-
nalošću očekivali dolazak ovog
kluba, a naročito reprezentativca
Safeta Sušića.
Te noći pred prepunim stadio-
nom Safet je igrao briljantno. Sve
što je zamislio mogao je da ost-
vari, protivnička odbrana nije mo-
gla da ga zaustavi. Postigao je tri
izvanredna gola a pripremio dva!
Utakmica je odigrana za naše na-
vike neuobičajeno kasno. Počela
je poslije 22 sata a završila tek
oko pola noći! U stvari, niko tada
nije ni znao da li je ta fudbalska
simfonija okončana posljednjeg
dana proljeća ili prvog dana ljeta.
Svi su se radovali igri dva nadah-
nuta tima, a oduševljenjem su
pozdravljali Safetove majstorije.
Na sat niko nije obraćao pažnju,
vrijeme te večeri brzo je protica-
lo, a publici na prepunim tribina-
ma činilo se da je to bio samo li-
jepi fudbalski san.
Utakmica je imala čudan tok.
Divan ambijent inspirisao je obje
ekipe za velika ostvarenja. Deset
golova i bezbroj uzbuđenja. A sve
to je donijela jedna predstava u
kojoj rezultat nije bio najvažniji.
Golovi su padali svake desete mi-
nute i svi su bili lijepi. Safetovi
najljepši! Te noći grad Almerija je
bio u pjesmi, pjevalo se i Safetu
Sušiću, tom virtuozu kakvog do
tada nisu vidjeli. Izvodio je Safet
bravure, činio ono u što oko ne
može da povjeruje Igrao je kao
što su nekad igrali Puškaš, Gen-
to, Pele, Krojf! Trener Sarajeva
Fuad Muzurović, sjećajući se te
utakmice, priča:
- Takvog Safeta nikad nisam
vidio! Mogao je na terenu da na-
pravi što je zaželio. Postigao je tri
gola, pripremio dva Hodžiću i
Hadžibegiću, igrao je i za dušu
punog stadiona. Po završetku
susreta cio stadion je kao u pozo-
rištu, bio na nogama i aplauzom
ispratio velikog majstora.
U španskim novinama osvanu-
le su fotografije kapitena Saraje-
va, španski izvještači su pisali
prave ode Safetu Sušiću! Slje-
deću utakmicu Sarajevo je igralo
u Malagi, španski klubovi su mu
nudili basnoslovne sume novca
da pređe u njihov fudbal. Sve to
je Safet primio bez imalo uzbuđe-
nja, želio je da opet Špancima po-
kaže svoj bogati repertoar i da se
po završetku turneje bez imalo
buke vrati u svoje Sarajevo.
Sarajevo je na utakmici sa Al-
merijom nastupilo u sastavu: Ður-
ković, Vidović, Lukić, Milak, Raj-
ković, Hadžibegić, Sušić, Simić,
Hodžić, Ferhatović i Nenezić iz ni-
kšićke Sutjeske kao gost.
 FUAD MUZUROVIC,
trener Sarajeva
PRIMJERAN KAO
IGRAČ I KAO DRUG
Kada je Safet Sušić došao na
Koševo. jedan od prvih igrača
koje je upoznao bio je Fuad Mu-
zurović. Safet je razmišljao o dre-
su prvog tima, Muzurović je bio
kapiten. Safet je činio prve kora-
ke prvotimca, a Muzurović polako
završavao fudbalsku karijeru. Da-
nas je Sušić kapiten i najbolji
igrač Sarajeva, Muzurović je nje-
gov trener i prijatelj. Na poslu je
Sušić Muzuroviću prvi saradnik.
Svakodnevno njih dvojica provo-
de sate zajedno i zato Sušića u
svijetu fudbala možda najbolje
poznaje Fuad Muzurović.
- Igrao sam godinu dana sa
Safetom, on je na mene ostavio
Dogovor o radu kluba sa
predsjednikom Grupkovićem i
trenerima Muzurovićem i
Prodanovićem
snažan utisak već od prvog našeg
susreta, od njegovog dolaska na
Koševo. Safet se od tada nije
mnogo promijenio: oduvijek je
bio skroman čovjek, uvijek su ga
krasile iste vrline. lako je u počet-
ku bio krhak, i tek je dobijao one
prave konture osjetio sam da se u
njemu krije veliki potencijal. Na
treninzima sam zapazio da on u
fudbalu sve zna, ali da je potreb-
no da očvrsne i da stekne sigur-
nost i iskustvo - govori Fuad
Muzurović.
S njim ste dobro sarađivali?
- Nije teško sa Safetom us-
postaviti kontakt. On je čovjek
koji lako sarađuje, široko sagle-
dava probleme. Kao što je neka-
da Sarajevo u Franci Lovriću, Asi-
mu Ferhatoviću i Svetozaru Vujo-
viću imalo prave uzore koji su vo-
dili ekipu, tako je sada Safet
Sušić i kao igrač i kao čovjek
primjer ostalim našim igračima.
 Kakav je Sušić u ulozi kapite-
na?
- Njega su igrači jednoglasno
izabrali za kapitena! Malo je fud-
balera kod nas koji su bili toliko
omiljeni kod saigrača kao što je
to Safet Sušić. Njega saigrači
neobično cijene i vole i to je i
snaga današnjeg Sarajeva. On
stručnom štabu pomaže u sva-
kom pogledu, veoma je kritičan i
samokritičan, naročito nam je
dragocjena njegova pomoć za
vrijeme priprema ekipe, za vrije-
me treninga i utakmice. Safet u
svlačionici na poluvremenu zna
da nam prenese sva zapažanja iz
igre, izvanredno osjeća igru, to
nam koristi u postavljanju taktike i
nalaženju pravih rješenja u tek je pred njim bogata sportska
određenim situacijama.
Kako Safet reaguje na nasrtaje
protivničkih fudbalera?
- On je čovjek koji zna da
otrpi grubosti, neće odmah uzv-
ratiti na provokaciju ili udarac.
Čak je u tim situacijama izuzetno
smiren Njemu nešto drugo teško
Dogovor s trenerom: Sušić i
Muzurović
pada: ako sudija očigledno griješi
na štetu jedne ekipe, to ne može
da podnese. On je spreman i da
prećuti sudijinu grešku ako osjeti
da je ona nenamjerna, ali ako vidi
da je sa predumišljajem, onda mu
to teško pada.
Kada ste bili posebno srećni
zbog Safeta?
- Bilo je mnogo trenutaka
kada me je Safet silno obradovao.
Najljepši trenuci bili su poslije
njegove igre u Bukureštu. Koliko
mi je samo čestitki stiglo tih dana
kao Safetovom treneru. Bilo je li-
jepo i poslije igre u susretu sa Ar-
gentinom, bilo je dosta nezabo-
ravnih igara velikog majstora. A
karijera.
I na kraju?
- Safet Sušić je izuzetna lič-
nost! Snagom volje pobijedio je
tešku bolest, snagom volje pre-
brodio je operaciju meniskosa,
snagom volje postao je najbolji
jugoslovenski fudbaler. Takav je
Safet Sušić!
 VUJOVIĆ O SUŠIĆU:
SINTEZA NAJLJEPŠIH
OSOBINA
Lijepa riječ u životu sportiste
može da bude jača od svih ugo-
vora i obećanja. Safet Sušić je u
ljeto 1977. godine bio najtraženiji
čovjek u našem fudbalu. Željeli
su ga svi klubovi a Partizan je bio
najuporniji: dolazili su ljudi iz
ovog kluba u Sarajevo, ali je Sušić
bio od riječi i ostao na Koševu. U
mnogim razgovorima novinari su
ga pitali šta je bilo presudno da
ne ode iz Sarajeva a on je odgo-
varao: »Ostao sam zato što volim
Sarajevo. Ostao sam najviše zbog
Svetozara Vujovića, čovjeka koji
je najzaslužniji za ono što sam ja
danas u fudbalu!«
Svetozar Vujović je jedna od
legendi Sarajeva, za ovaj klub je
odigrao gotovo 500 utakmica, 20
godina je na Koševu. Poslije zav-
ršetka igračke karijere preuzeo je
kormilo kluba, sa Safetom Sušić-
em je jedan od glavnih stubova
Direktor Svetozar VUJOVIĆ sa svojim
l|ubimcem
Sarajeva. O Sušiću on uvijek go-
vori s ushićenjem:
Fudbalske sposobnosti
igrača imaju kratak vijek, a ljuds-
ke osobine ostaju cijelog života.
Kada je došao na Koševo, na
mene je ostavio izuzetan utisak.
Malo je ljudi u Sarajevu bilo koji
su mogli snagom svoje ličnosti
doprinijeti dobroj situaciji u klubu
kao što je činio i čini Sušić. On je
jedan od najboljih fudbalera koje
sam gledao. U igračkom smislu
on je sinteza najljepšeg što jedan
fudbaler može imati! To je igrač
za sva vremena, mogao je sa po-
djednako uspjeha igrati u onoj
generaciji Stjepana Bobeka, u ge-
neraciji Asima Ferhatovića ili Dra-
gana Džajića kao što igra u ovoj
sadašnjoj. Safet Sušić je uzoran
sportista i omladinac. Želio bih da
mladi igrači slijede njegovim
primjerom. Kao čovjek koji voli
sport i fudbal posebno, mnogo
puta sam se divio igri Safeta
Sušića. Naš kapiten je imao dosta
vrhunskih ostvarenja, zapamtili su
ga mnogi stadioni, postao je nji-
hov ljubimac. Safet je mlad igrač i
pred njim je vrijeme novih uspje-
ha.
Sa sudijom Dušanom Maksimovićem
DUŠAN MAKSIMOVIĆ,
Internacionalni fudbalski sudija
BOLJI OD KEMPESA!
Prije dvije godine, poslije one
nezaboravne igre Safeta Sušića u
Bukureštu i sudija Dušan Maksi-
mović bio je oduševljen našim
najboljim fudbalerom. Maksimo-
vić je sa prijateljima proslavio
pobjedu i igru Sušica. Te noći
dugo se veselilo u stanu našeg in-
ternacionalca. Dušan Maksimović
je dugo u fudbalu, zapamtio je
mnoge asove, ne samo naše već i
svjetske. Bio je i na Svjetskom
prvenstvu u Argentini. Naš fudbal
izvanredno poznaje, sa igračima
je često na terenu. On je vodio
utakmice Sarajeva u kojima je na-
stupao Safet Sušić. Kaže:,
- Kada sam prvi put gledao
Safeta Sušića, nisam ni slutio da
će postati ovako veliki fudbaler. I
tada sam zapazio, 1976. godine,
da se radi o igraču koji ima dobru
igru, izvanrednu brzinu, osećaj za
loptu, prostor i vreme. Sve je to
bilo tada u jednoj potencijalnoj
vrednosti - govori Maksimović.
Koji su još dojmovi iz blizine ?
- Kad gledam Safeta na tere-
nu, stičem dojam da je nezainte-
resovan za ono što se događa u
areni. Ali to je samo pritajeni vul-
kan! Možda će se nekom učiniti
da je prepotentan na terenu. On
na prvi pogled ne respektuje riva-
la. To je samo prividno! Safet u
svaku utakmicu ulazi s jakim mo-
tivom, o svakom susretu mnogo
razmišlja. Zna da se koncentriše
na zamisao i onda odjednom
bljesne.
Njegova igra ima sistematiku?
- Safet ima svoj plan kojeg
se u igri drži. Taj plan ne ometa
zamisli stručnog štaba Sarajeva ili
reprezentacije. Naprotiv, njegove
zamisli i ideje u igri se savršeno
uklapaju u ono što trener, želi da
ovaj as učini na utakmici. Sušić je
u igri raspevan, ali njegova igra
ima i racionalnost. On ne dribla u
širinu, njemu nije potreban veliki
prostor za dejstvo. Dobro zna
svoje vrednosti zato u driblingu
ide pravo na protivnika. On igra
dubinski, a to je dobro i donosi
pravi rezultat.
 Gledali ste mnoge svjetske
asove, uporedlte Sušića sa nji-
ma?
- Peruanac Kubiljas je veliki
igrač i dosta je sličan Sušiću. Naš
as je bolji, ima bolju duel igru,
univerzalniji je! Gledao sam i
Kempesa, proglašen je za fudba-
lera Svetskog prvenstva, ni on
nije ravan Sušiću. Danas u svetu
nema igrača koji može rešiti utak-
micu kao što to čini naš Safet
Sušić! On je pravi naslednik Joha-
na Krojfa.
Da li ste prehvalili Sušića?
- Nisam! Imao sam sa njim i
malo nesporazuma. Kad sam mu
sudio pre dve godine na Karabur-
mi, bilo je malo varnica medu
nama. Tada sam mislio da Sušić
nije jaka ličnost. Kasnije sam se
uverio da ipak jeste. Kad sam u
prvom kolu ovog prvenstva vodio
utakmicu Radnički - Sarajevo u
Nišu, u jednom trenutku sam vi-
deo da je Safet na zemlji. Nisam
znao da li ga je neko faulirao, ali
sam dosudio slobodan udarac za
Sarajevo. Pitao sam Safeta je li ga
neko srušio. Bio je iskren i rekao
•>Niko me nije ni dotakao! Okliz-
nuo sam se i pao«. Tada sam
upoznao onog pravog Sušića fud-
balera i sportistu.
Ako se Sušić nađe na slje-
dećem Svjetskom prvenstvu?
- On će sigurno biti jedan od
najboljih. Za njega je rezervisano
mesto u napadačkom triju. A ost-
ali neka se izbore za ta mesta.
Kad vas je Sušić najviše
oduševio?
- Mnogo puta sam se rado-
vao njegovoj igri. Kad gledam
kako on sa lakoćom igra, pone-
kad zastanem pa se divim. U tim
situacijama ne mogu bitiviše nego
običan ljubitelj fudbala koji uživa
u igri jednog nenadmašnog maj-
stora. Nadam se da će me od
sada i publika razumeti ako nekad
budem ponovo sudio utakmicu u
kojoj igra Safet Sušić. I meni pri-
pada bar malo trenutaka u kojima
mogu da se zanesem i pogledam
i ovog asa!
Da li sudije štite takve asove ?
- Ne uvek, ali bi trebalo da ih
pazimo. Asovima nije potrebna
nikakva privilegija, potrebno je da
ih čuvamo od nasrtaja grubih
igrača. Ljudi dolaze na stadione
zbog majstora, takvi kakav je Sa-
fet sve su redi i treba ih čuvati
kao dragocenosti.
VIŠNJEVAC O SUŠIĆU
ČOVJEK I FUDBALER
Dvije godine je Vukašin Višnje-
vac proveo na Koševu, dvije godi-
ne je bio trener Safetu Sušiću.
Kod njega je Safet postao stan-
dardan prvotimac i jedan od naj-
boljih igrača u Jugoslaviji. Trener
Višnjevac je Sušića uvijek izuzet-
no cijenio, govorio da će postati
veliki as, zalagao se da Safeta po-
zovu u reprezentaciju. Višnjevac
je bio veoma radostan kad je
Sušić obukao plavi dres, svaka
njegova igra za aplauz ga silno
obraduje. O svom nekadašnjem
fudbaleru kaže:
- Safet me je od prvog našeg
kontakta fascinirao. Odmah sam
zapazio da se radi o velikom ta-
lentu i izvanrednom čovjeku.
Sušić je bolji čovjek nego fudba-
ler! Za trenera je veliko bogatstvo
kad ima takvog igrača, kad ima
takvog kapitena. Safet je dobar
drug, krase ga sve plemenite vrli-
ne, voli da sarađuje, da pomogne.
 PRIZNANJE TRENERA
Među brojnim priznanjima
koje je Safet Sušić dobio na kraju
prvenstvene sezone 1978/79. bilo
je i priznanje prvoligaških trenera.
U anketi Sportske rubrike »Oslo-
bođenja«, prvoligaški treneri su
proglasili Sušića za fudbalera
prvenstva. Sušić je bio ubjedljivo
prvi sa 13 glasova, Slišković je
dobio 8, Zlatko Vujović 5, Džoni 4,
Zajec 3, Cukrov 2, Petrović, Jova-
nović, Stojanović, Bakrač, A. Mi-
ročević i D. Savić po jedan glas.
Glasajući za tim prvenstva,
treneri su opet dali najviše glaso-
va Safetu Sušiću. Dobio je ukup-
no 16 glasova. Najbolji tim
prvenstva 1978/79. po mišljenju
trenera izgledao je ovako: Stoja-
nović, Džoni, Mužinić, Cukrov,
Rajković, Zajec, Zlatko Vujović,
Slišković, Dušan Savić, Šurjak,
Sušić.
U anketi su učestvovali trene-
ri: Višnjevac, Muzurović, Bazić,
Gerum, Duvančić, Brnčić, Mihić,
Milosavljević, Jerković, Beogra-
Ekipa Sarajeva 1979. godine
dac, Marković, Šoškić, Osim,
Stanković, Brzić, Varagić, Zec,
Ivić.
Za najboljeg fudbalera u
prvenstvu 1978/79. Safeta Sušića
su proglasile i »Sportske novosti«
iz Zagreba, »Glas Slavonije« iz
Osijeka, »Sport« iz Beograda...
GRUPKOVIĆ O SUŠICU
IZUZETNA VRIJEDNOST
Predsjednik Fudbalskog kluba
Sarajevo, inženjer Ljubomir
Grupković je čovjek koji mnogo
voli fudbal i koji sate provodi na
Koševu. On je redovno na trenin-
zima Sarajeva i utakmicama ovog
kluba. Grupković je jedan od ljudi
koji prati Sušićev razvoj od ulaska
u prvi tim Sarajeva. Dobro pozna-
je Safeta za koga kaže:
- Safet je jedan od najboljih
igrača koje sam vidio. Možda je
teško upoređivati fudbalere iz
različitih generacija, ali se može
govoriti o njihovim vrijednostima.
Safet je izuzetna vrijednost i kao
igrač i kao čovjek. Kao igrač on je
ravan asovima kao što su bili Fer-
hatović, Milutinović, Bobek, Še-
kularac, Osim, Džajić... Kao
sportista je primjeran. Sa njim Sa-
rajevo nikada nije imalo bilo kak-
vih nesporazuma. Htio bih poseb-
no istaći Safetovu saradnju sa
stručnim štabom. Njegova pomoć FUDBALSKI KLUB SARAJEVO
trenerima je velika. Naš kapiten je
aktivan i u samoupravnim organi- SVIJETLE TRADICIJE
ma kluba. Mene je naročito im-
presionirala Safetova jednostav- ŠKOLE FUDBALA
nost. On nikada nije želio da zlou-
potrijebi svoju veliku popularnost, »Jedva mjesec dana od oslo-
on nikada nije tražio od kluba bođenja Sarajeva u glavnom gra-
nešto posebno, nešto što ostali du zbratimljene Bosne i Hercego-
igrači ne bi mogli zaslužiti. vine došlo je do obnove sport-
skog života. Na inicijativu druga
Rate Dugonjića u zgradi Hipote-
karne banke sastala se desetog
maja 1945. grupa mladića u parti-
zanskim uniformama. Pridružili su
im se poznati sportski radnici iz
predratnog perioda...
Sportu u novoj Jugoslaviji ot-
varale su se svijetle perspektive.

Fudbaleri Sarajeva sa članovima radne zajednice

Brane Popović, koji je vodio sa-
stanak u ime Pokrajinskog komi-
teta Saveza komunističke omladi-
ne Jugoslavije, predložio je osni-
vanje novog Omladinskog sport-
skog društva »Sloboda«. Zahva-
ljujući prisustvu izabranih ekipa
pojedinih jedinica Jugoslovenske
armije, brzo su u gradu obnovlje-
ni mnogi sportovi. Već tada se vi-
djelo da će fudbal zadržati primat
u popularnosti.
U jesen 1946. osjetila se po-
treba za spajanjem dva sportska
društva, da bi kvalitetni sport u
Sarajevu ojačao. Osnivačka sku-
pština novog društva održana je
24. oktobra 1946. u velikoj dvora-
ni Fiskulturnog doma. Bili su pri-
sutni najugledniji predstavnici po-
litičkog i javnog života. Referat je
pročitao Vlado Ivković, član Po-
krajinskog komiteta SKOJ-a i
kasniji sekretar Fiskulturnog sa-
veza Bosne i Hercegovine. Novo
sportsko društvo Sarajeva dobilo
je ime »Torpedo«.
Datum 24. oktobar 1946. s pra-
vom se uzima za rođendan našeg
kluba koji je započeo djelovanje
kao sekcija sportskog društva
»Torpedo«. Za predsjednika dru-
štva izabran je Safet Džinović, U
avgustu 1947. SD Torpedo je, na
prijedlog Mirka Ostojića, promije-
nilo ime. u Sportsko društvo me-
talaca »Sarajevo«. Od 20. maja
1949. Fudbalski klub Sarajevo
djeluje kao samostalna sportska
organizacija.
Stotine ljudi, ugledna i cijenje-
na imena javnog i političkog živo-
ta najvećeg grada Bosne i Herce-
govine, ugradili su za tri decenije
svoje znanje i trud za napredak
našeg kluba. Bili su birani u upra-
vu ili su se stavljali na raspolaga-
nje klubu kao članovi i simpatize-
ri. Bez njihove dragocjene po-
moći ne bi bilo današnjeg FK Sa-
rajeva. Snaga koja inspiriše jesu
hiljade članova Fudbalskog kluba
Sarajevo, čitava mala armija ent-
uzijasta, prijatelja i navijača. Oni
su garancija da će bordo zastava
kluba lepršati još dugo u deceni-
jama budućnosti.
Prvu utakmicu, pod imenom
FK Torpedo, naš klub odigrao je
u Sarajevu trećeg novembra
1946. godine, desetak dana posli-
je osnivačke skupštine. U susretu
Republičke lige Bosne i Hercego-
vine Torpedo je bio bolji od
Bratstva iz Travnika i pobijedio sa
6:0 (2:0). Torpedo: Hodžić, Vla-
jčić, Šarenkapa, Mantula, Pauko-
vić, Glavočević, Tošić, Pecelj,
Novo, Fizović, Strinić. Utakmica
je odigrana na stadionu »Šesti
april«, golove su postigli Novo i
Fizović po dva, Strinić i Glavoče-
vić po jedan. Utakmicu je vodio
Vojo Jovanović«. (Iz Almanaha FK
Sarajevo 1946 - 1976.)
U svojoj bogatoj i svijetloj pro-
šlosti Sarajevo je imalo dosta
uspjeha. Najveći je osvajanje
Prvenstva Jugoslavije u sezoni
1966/67. kada je Sarajevo osvojilo
šampionsku titulu sa bilansom: 30
18 6 6 51:29 42! Iste godine Sara-
jevo je igralo i u finalu Kupa Jugo-
slavije u Splitu sa Hajdukom i do-
živjelo minimalan poraz - 2:1.
Sarajevo je oduvijek imalo asove,
majstore fudbala koji su dobijali
apaluz na svim stadionima gdje
su se pojavili.
A u galeriji najvećih asova Sa-
rajeva jedno od počasnih mjesta
rezervisano je i za sadašnjeg ka-
pitena Safeta Sušića, koji je već
sada postao legenda ovog kluba i
jugoslovenskog fudbala. Sarajevo
je uvijek imalo asove, u ovom klu-
bu se nadi dobro, mladi fudbalski
talas na Koševu nadire svom sili-
nom. I zato kad nekad Safet Sušić
bude završavao fudbalsku karije-
ru na Koševu, Sarajevo će i tada
imati svoje asove. Oslanjanje na
vlastite snage lijepa je tradicija i su nicali i stasavali asovi, Sarajevo
orijentacija Sarajeva. Na Koševu je uvijek bilo škola fudbala.

III
DANI ISKUŠENJA:

BOLEST, OPERACIJA, POVRATAK


Savo Odžaković: I ovo je »Pape«
JAKA VOLJA
NADJAČALA BOLEST
Bila je godina 1976, mjesec ja-
nuar. Sarajevo se pripremalo na
Borikama kod Rogatice. Veliki
snijeg, zeleni borovi i proplanci
pod vedrim nebom. Treninzi dva
puta dnevno po snijegu, uveče u
sali! Prva dva dana vježbao je i
dvadesetogodišnji mladić pun
ambicija. Safet Sušić je želio da
to bude godina njegovog velikog
fudbalskog uspona. Razmišljao je
i o reprezentativnom dresu. Am-
bicije su mu davale dodatnu sna-
gu. I tek što je počeo pakleni
tempo priprema, Safet se razbo-
lio! Sa Borika je hitno prebačen u
Bolnicu Koševo. Situacija je bila
dosta ozbiljna: fudbalski teren je
za duže vremena morao zamijeni-
ti bolničkim krevetom. Osam mje-
seci je trajalo njegovo odsustvo
sa igrališta. Liječio ga je docent
Nurudin Numić. Liječio i izliječio.
Taj čovjek je mnogo zaslužan što
je Safet nastavio da igra fudbal i
što je postao veliki as. 0 tim dani-
ma koje je Sušić proveo u bolnici
docent Numić priča:
- Safet je sa teškom upalom
zglobova došao u bolnicu. Bilo je
to zapaljenje koje se u većini
slučajeva javlja kod djece predš-
kolskog uzrasta i koje ostavlja
trajne posljedice na njihovo
zdravlje. Sušić je bio jedan od ri-
jetkih, mladića koji je imao tu
vrstu zapaljenja zglobova.
Da li ste se plašili da Sušić više
neće moći da igra fudbal?
- Iskreno da kažem, jesam!
Srećna je okolnost što je Safet na
vrijeme doveden u bolnicu i što
bolest nije bila napala ostale or-
gane. Situacija je bila ozbiljna
prva dva mjeseca, kasnije je išlo
lakše.
Kakav je Safet bio kao paci-
jent?
- On je na mene od prvog
dana ostavio snažan utisak. Pona-
šao se skromno, nije tražio nikak-
ve privilegije. Oprezno smo pratili
tok bolesti, činili smo sve da ga
izliječimo i što prije vratimo na te-
ren. U tome nam je i Safet mnogo
pomogao. Realno je shvatio situa-
Docent Nurudin Numić
ciju, ponašao se bez panike, slu-
šao savjete i to je stvorilo uslove
za normalno liječenje njegove
bolesti. Jakom voljom Sušić je
mnogo doprinio uspjehu liječe-
nja.
Sarajevo je tada ispoljilo veliko
požrtvovanje i želju da pomogne
Safetu Sušiću?
- Bio sam impresioniran zai-
sta divnim odnosom kluba prema
svom igraču. Ljudi iz Sarajeva su
svaki dan, a ponekad i dva puta
dnevno, dolazili u bolnicu. Sveto-
zar Vujović, Vukašin Višnjevac i
Salko Muhić su bili najčešći Safe-
tovi gosti. Oni su mi stalno govor-
ili: »Doktore, od Safeta još mno-
go očekujemo, vjerujemo da će
postati veliki igrač«! Impresionira-
la me ta njihova intuicija. Vujović i
Višnjevac su tada vjerovali u Safe-
tove igračke vrijednosti, kasnije
se potvrdilo da je njihovo stručno
oko bilo izoštreno.
Postoji li opasnost od eventu-
alnog povratka bolesti koju je
Sušić imao ?
- Safet je godinu dana bio
pod našom sistematskom kontro-
lom. Poslije osam mjeseci podvr-
gli smo ga svim testovima i utvr-
dili da je potpuno izliječen. Na te-
stiranju je pokazao izvanredne re-
zultate. Sušić je momak jake kon-
stitucije, sada je sposoban za sve
napore, koje sport donosi. Safet
povremeno dolazi kod nas na
preglede, tri godine poslije liječe-
nja nikakvih promjena nije bilo i
vjerujem da ih neće ni biti.
Pratite li igre Safeta Sušića?
- Kad god imam vremena
odem na utakmicu, radujem se
svakom Sušićevom nastupu. Bio
sam impresioniran njegovim igra-
ma u reprezentaciji. To je veliki
majstor fudbala. Htio bih posebno
da istaknem da je Safet mnogo
puta zahvalio nama koji smo ga li-
ječili. On nikada ne zaboravlja da
istakne našu pomoć u tim danima
1976. godine.
I OPERACIJA - NA
KOŠEVU
Decembar 1978. godine, još
jedno veliko iskušenje u životu
Safeta Sušića. Povreda menisku-
sa. To je za svakog fudbalera tre-
nutak neizvjesnosti. Za jedno asa
kao što je Sušić mogla je to biti
nepremostiva prepreka na putu
ka zvjezdanim trenucima. Mnogi
veliki igrači zaustavljeni su u
svom usponu baš zbog te povre-
de. Safet Sušić se povrijedio u
Kruševcu na utakmici sa Napret-
kom. To je bio težak trenutak za
ovog asa. U tim trenucima bilo je i
onih koji su govorili: »Dobro bi
bilo da Safet ode kod Budevca na
operaciju«, savjetovali su mu još
neke specijaliste. Ali, Safet Sušić
je opet bio skroman. Nije tražio
ništa izvan svog grada, odmah se
složio s prijedlogom kluba da se
liječi u Sarajevu, u Bolnici Koše-
vo.
Operaciju u Ortopedskoj klini-
ci izvršili su profesor Vladimir
Pšorn i primarijus Branko Sta-
nčić. Dva izvanredna hirurga usp-
jeli su da Safeta za tri mjeseca
vrate na fudbalski teren i da on
ponovo igra kao prije povrede.
Posjetili smo Bolnicu Koševo i
razgovarali sa dvojicom istaknutih
stručnjaka za operaciju menisku-
sa.
- Povreda meniskusa je deli-
katna, pogotovo za sportiste. Kod
fudbalera je to egzistencijalno pi-
tanje. Operaciju meniskusa do-
cent Stančić i ja radimo dugo vre-
mena. Tu ne razlikujemo fudbale-
re od osalih građana, ali nekako
osjetimo posebnu odgovornost
kad operišemo čovjeka kojem je
fudbal zanimanje - govori profe-
sor Pšorn.
Kakva je povreda bila kod
Sušića?
- On je imao oštećen unutra-
šnji meniskus, uz to i naprsnuće
kosti unutar zgloba što je kompli-
kovalo povredu i operaciju. Ope-
rativni zahvat je bio neophodan.
Ramo Sušić kod sina Safeta u Bolnici
Koševo 1976. godine
Sušić se brzo vratio na teren ?
- Njegov brz povratak je veli-
ko priznanje za nas dvojicu. Za
brz oporavak mnogo je zaslužan i
Safet. Kao pacijent bio je veoma
odgovoran i savjestan, slušao je
sve savjete koje smo mu davali,
maksimalno se trudio u vježbama
za jačanje noge. Safet je bio iz-
vanredno motivisan za brz povra-
tak, a ako je bolesnik toliko moti-
visan onda se brže vraća.
Docent Branko Stančić bio je
prvi asistent profesoru Vladimiru
Pšornu. On je bio i šef odjeljenja
na kome je Sušić ležao. O svom
nekadašnjem pacijentu kaže:
- Sušić je izuzetan čovjek.
Došao je u našu bolnicu kao fud-
baler izuzetnog renomea, a pona-
šao se kao svaki drugi pacijent.
Pristajao je na sve što smo mu
predložili, nijednog trenutka nije
tražio poseban tretman niti bilo
šta što bi ga izdvojilo od ostalih.
U rehabilitacionom periodu nije
se žalio da mu je nešto teško
Imao je jaku volju i želju za što
brži povratak na teren. Sve je to
ubrzalo njegov povratak fudbalu
- ističe Stančić.
Doktori Pšorn i Stančić uspjeli
su da na teren vrate i Ferhatovića,
Pašića, Dupovca, Rajkovića... Svi
ti povraci mladih ljudi na zeleni
teren silno su ih obradovali. Oba
doktora vole fudbal, navijaju za
Sarajevo i raduju se što su pomo-
gli igračima ovog kluba. Safet
Sušić je jedan od onih njihovih
uspjeha koji najbolje pokazuju da
se u Sarajevu uspješno mogu li-
ječiti povrede meniskusa koje su
često u vizijama nekih igrača pra-
vi bauk i zbog kojih oni često tra-
že »posebne« specijaliste.
RADOST POVRATKA
Poslije operacije meniskusa i
rehabilitacije u Sarajevu Safet
Sušić je u januaru 1979. otišao na
specijalne pripreme u Baške
Vode Sa njim je radio trener Boš-
ko Prodanović i dosta je zaslužan
za njegov brz povratak na fudbal-
ski teren. Mjesec dana je drugo-
vao u Baškom Polju sa Safetom
Sušićem. O tome on priča:
- Svakodnevno smo vježbali
po tačno utvrđenom planu. Sa
nama su vježbali i Predrag Pašić.
Nijaz Merdanović i Nijaz Ferhato-
vić. Svi su prethodno imali neke
povrede ili operativne zahvate. Si-
tuacija je bila dosta delikatna,
igrači su željeli što brži povratak
na teren, i njihova pomoć klubu
bila je neophodna.
Da li je bilo nervoze ?
- Safet se trudio da što bolje
uradi sve predviđene vježbe. U
početku je bilo dosta teško, noga
je oticala, on bi se ponekad
uplašio da ne dođe do kakvih
posljedica. Hrabrio sam ga, znao
sam da to nije ništa opasno, da je
to samo prolazna pojava koju sam
i ja osjetio kao igrač dok sam lije-
čio povredu koljena.
Sve je išlo dobro ?
- Poslije početne »krize«,
više nije bilo problema. Safet je
počeo raditi i s loptom tako da su
mu pripreme postale zanimljivije.
U februaru je igrao trening utak-
mice, trudio se da spreman doče-
ka početak prvenstva i mimo svih
prognoza zaigrao već u prvom
kolu na Grbavici sa Željezniča-
rem, 4. marta 1979. godine. Tu
utakmicu je odigrao punim tem-
pom i na najbolji način potvrdio
da je operacija bila uspješna, a
rehabilitacija i pripreme takođe -
pričao mi je sa dosta radosti Boš-
ko Prodanović
 IV
DANI U PLAVOM:

BLJESAK KOJI TRAJE

 BEOGRAD,
2. oktobra 1977: A
reprezentacija - Selekcija
novinara 2:4

ZVIJEZDA JE ROÐENA
Malo se ko u jugoslovenskom
fudbalu morao toliko dokazivati
da bi obukao dres reprezentacije
kao što je to činio Safet Sušić. I
kad je postao reprezentativac, i
kada je izvanredno zaigrao u Bu-
kureštu 13. novembra 1977. godi-
ne i sa tri gola nokautirao repre-
zentaciju Rumunije, Safet nije bio
standardan reprezentativac! On
je morao nekoliko puta da igra u
dresu selekcije koju su birali no-
vinari, morao je da igra i u »B« re-
prezentaciji da bi potvrđivao svo-
je vanserijske vrijednosti. Činio je
to na najbolji način, činio je to ub-
jedljivije nego bilo ko prije njega
u našem fudbalu.
Safet Sušić je fudbalski umjet-
nik čiji je talenat najjače sijao baš
kada je bilo najpotrebnije. U tim
susretima u kojima je nastupala
jugoslovenska fudbalska elita on
je bio najbolji. Tek tada se mogao
vidjeti njegov vanserijski talenat
kakav su posjedovali samo veliki
asovi - Stjepan Bobek, Asim
Ferhatović, Miloš Milutinović, Dra-
gan Džajić... Naš najveći stadion,
beogradska Marakana, otvorio je
vrata reprezentacije Safetu
Sušiću. Tog 2. oktobra 1977. go-
dine on je igrao maestralno, na-
stupio je u selekciji novinara koja
je pobijedila izabranike Marka Va-
loka sa 4:2.
Trnovit je bio put kojim je Sa-
fet Sušić osvajao reprezentativni
dres. Samo mjesec dana prije Sa-
fetovog debija u reprezentaciji,
selektor Valok je posmatrao utak-
micu Sarajevo - Budućnost na
Koševu. Posmatrao je igru Safeta
Sušića i na kraju susreta rekao da
on nije za reprezentaciju »zbog
komplikovane igre«! Procjene Va-
lokove nisu bile dobre. To je us-
koro i potvrđeno. Pred kraj 1977.
godine našu reprezentaciju su
očekivala dva teška kvalifikaciona
susreta za Svjetsko prvenstvo u
Argentini 1978. na kome je treba-
lo da nastupi i Jugoslavija. Zbog
toga je Valok želio da pronađe sa-
stav koji bi mogao preskočiti te
velike prepreke. Selektoru su po
tradiciji pomagali i novinari. Se-
lektor novinarske reprezentacije
bio je Rajko Mitić, a trener Ante
Mladinić. Na spisku koji su objavili
našlo se i Sušićevo prezime. Ali
tada su mislili da treba pozvati
Seada Sušića. Tek na intervenciju
Mladinića i Višnjevca na reviju
fudbala pozvan je Safet!
Na put do Beograda pošli su
Safet Sušić i Ante Rajković, koji
je tada bio u najboljoj selekciji. U
Beograd su pošli Safetovim »gol-
fom«, negdje kod Slavonskog
Broda zbog pucanja gume doživ- koju je odabrao selektor Marko
jeli su udes, ali su prošli bez oz- Valok igrali su: Katalinić (Borota),
biljnijih povreda. Autom je uprav- Jelikić, Mužinić, Stojković, Rajko-
ljao Safet Sušić! I nakon ukazane vić, Bogićević, Petrović, Zajec,
pomoći u Domu zdravlja u Sla- (Vukotić), Filipović, Šurjak i Dža-
vonskom Brodu taksijem su stigli jić. Tim novinara sačinjavali su:
do Beograda. Safeta to nije mno- Stinčić, Hadžić, Ðurović, Nikolić,
go uzbudilo, odnosno na njemu Novoselac, Peruzović, Ðorđević,
se nije primjećivalo uzbuđenje. Hukić, Safet Sušić, Pavković i Re-
On je tada bio preokupiran revi- pčić. Susret je vodio internacio-
jom u kojoj je trebalo da nametne nalac iz Beograda - Miloš Čajić.
i da postane reprezentativac. Po teškom terenu, cijelo vrije-
Tada sam sa Safetom zajedno bo- me je padala kiša, Safet Sušić je
ravio u Hotelu »Slavija« u Beogra- igrao maestralno. Susret sam
du. Tu su bili smješteni svi kandi- posmatrao zajedno sa Safetovim
dati za reprezentaciju. Sušić je bratom Seadom i proslavljenim
bio u novinarskoj selekciji. Ta se- golgeterom Sarajeva Vahidinom
lekcija je trenirala na Marakani Musemićem, koji je došao da na
pod vodstvom Ante Mladinića, našem najvećem stadionu vidi
dok je »A« reprezentacja vježbala budućeg asa jugoslovenskog fud-
u Sporskom centru u Košutnjaku. bala. Na toj utakmici sam bio izv-
Svakodnevno sam odlazio na ještač svog lista »Oslobođenja« i
treninge sa Safetom, odlazio sam kada sam izdiktirao izvještaj oti-
i na treninge najbolje selekcije u šao sam sa Sejom i Musemićem
Košutnjak. Jednog dana u Košut- na Skadarliju da - po njihovoj
njaku su testirani »A« reprezenta- želji - proslavimo Safetovu promo-
tivci, bili su podvrgnuti najsavre- ciju u reprezentativca Jugoslavije.
menijem medicinskom testiranju
koje je organizovao Zavod za
sportsku medicinu u Beogradu.
Valok nije želio ništa da prepusti
slučaju. Bio je ohrabren dobrim
rezultatima na testiranju. Na toj
kontroli nije bilo Safeta Sušića,
jer on tada nije bio reprezentati-
vac. Ali, za vanserijskog fudbalera
kao što je Safet Sušić nisu naj-
važniji testovi i pokazatelji o fizič-
kim sposobnostima. Takvi igrači
se rijetko rađaju, njihov talenat
jači je od statističkih veličina i vri-
jednosti koje se mogu dobiti na
testiranju. U to sam se uvjerio na
reviji fudbala na kojoj je kao naj-
ljepši fudbalski dragulj blistao Sa-
fet Sušić.
Bio je drugi dan oktobra 1977.
godine ,, susret se igrao u večer-
njim satima pod svjetlošću reflek-
tora. Na Marakani oko 40 hiljada
ljubitelja fudbala. U reprezentaciji
U izvještaju redakciji između ost-
alog sam javio:
»Ove večeri rođen je jedan ve-
liki as jugoslovenskog fudbala. To
je Safet Sušić! Tokom susreta
podsjetio je na lijepe dane Miloša
Milutinovića, za izvanrednu igru
nagrađen je aplauzom brojnih
gledalaca. Sve je uljepšao u 88.
minutu, kada je predriblovao cije-
lu odbranu reprezentacije, gol-
man Borota mu je pošao u susret,
on se poigrao sa reprezentativ-
nim vratarom, milimetarskom pre-
ciznošću pronašao slobodnog
Borišu Ðorđevića, koji je poslao
loptu u nebranjenu mrežu. Bio je
to posljednji i najljepši čin Safeta
Sušića na reviji jugoslovenskog
fudbala kada je i praktično potvr-
dio da je od tada najbolji jugoslo-
venski fudbaler«.
Poslije provjere na Marakani
selektor Valok je u Hotelu »Palas«
Smjena na NEP-u: Safet Sušić i
Dragan Džajić
održao kraći sastanak sa svim
fudbalerima koji su nastupili u
tom susretu. Selektorov kratak
raport je glasio: »Kandidatima za
reprezentaciju koja će kroz tri
dana igrati na NEP stadionu u Bu-
dimpešti priključiće se i Safet
Sušić i Boriša Ðorđević!«
Tada je Safet i zvanično pro-
movisan u reprezentativca. Bio je
srećan, zadovoljstvo nije upadlji-
vo izražavao, izgledao je miran
kao i uvijek, ali su samo oni koji
ga bolje poznaju mogli da primi-
jete da je imao nemirnu prethod-
nu noć i da će slabo spavati i slje-
deću. Takav je Safet Sušić! On
uvijek duboko u sebi preživljava
sve fudbalske radosti i tuge. U
njegovoj dosadašnjoj karijeri ra-
dosti je bilo više.
Debi u Budimpešti, reprezentacija
Jugoslavije 5. oktobra 1977.
 BUDIMPEŠTA,
5. oktobra.
Mađarska -Jugoslavija 4:3
OČARAO JE HRAM
FUDBALA
A malo je nedostajalo da Safet
Sušić ne stigne do velike fudbals-
ke tvrđave, legendarnog NEP sta-
diona, gdje su nekada igrali ne-
nadmašni mađarski asovi i gdje
je, eto, i Sušić počeo svoj pohod
do neslućenih reprezentativnih vi-
sina. Dan je bio utorak, 3. okto-
bar, tri sata poslije podne. U pri-
stanišnoj zgradi na aerodromu
»Beograd«, naši reprezentativci i
novinari koji su putovali u Budim-
peštu prošli su uobičajnu pasoš-
ku kontrolu. Poslije toga uslijedila
je kratka posjeta fri-šopu i odla-
zak autobusom u avion »tupoljev
134«, koji je trebalo da nas odve-
ze do Budimpešte. Naša ekspe-
dicija ukrcala se u avion. Sjedio
sam sa selektorom Valokom i raz-
govarao o susretu s Mađarima.
Spontano mi je pogled odlutao po
avionu u kome nije bilo Safeta
Sušića. Odmah sam singalizirao
Valoku koji je »naredio« da avion
ne poleti dok Sušić ne stigne.
Kako se radilo o čarter-letu, sve
se dobro završilo.
Safet Sušić ni u trenucima
svoje velike sreće, odlaska na
prvu utakmicu reprezentacije,
nije mogao da zaboravi Salka Mu-
hića, čovjeka koji ga je kao brat
pazio kada je osam mjeseci bio
odvojen od fudbalskih stadiona
zbog opasne bolesti - reumats-
ke groznice: zanio se izborom i
kupovinom poklona za njega i
samo je malo nedostajalo da »tu-
poljev 134« otputuje u Budimpeš-
tu bez debitanta Sušića. Da se to
dogodilo, svi bi pomislili da se Sa-
fet uplašio aviona i pobjegao sa
aerodroma. Novi pokušaj ulaska u
reprezentaciju tada bi bio još
teži.
Dok smo četrdesetak minuta
letjeli do Budimpešte, Safet je
sjedio sam negdje u repu aviona.
Ćutao je i krišom pogledavao na
sat da bi sakrio bojazan od leta i
nervozu. Samo ponekad bi pogle-
dao kroz prozor, ali mu se pogled
nije zaustavljao u plavetnilu lije-
pog sunčanog dana. Let je zaista
bio ugodan, u avionu je bilo za-
bavno, za pjesmu su se brinuli
Mužinić, Bogičević, Rajković,
Šurjak...
U Budimpešti smo bili smješ-
teni u Hotelu »Sport«. Mađarski
novinari i foto-reporteri imali su
susrete sa starijim reprezentativ-
cima, Safeta tada nisu poznavali.
Prvi put su pitali za njega na tre-
ningu koji je naša reprezentacija
imala 4. oktobra uveče na NEP
stadionu. Safet je tada eleganci-
jom, pokretima, driblinzima i po-
tezima ostavljao jak utisak.
Na dan utakmice, 5. oktobra,
posjetili smo Jugoslovensku am-
basadu u Budimpešti. Igrači su
imali i kraću šetnju u centru gra-
da, Safet je bio najviše u društvu
sa kapitenom Džajićem. Tada
niko od njih dvojice nije ni slutio
da će taj susret u stvari biti i pra-
va zamjena u reprezentaciji, veli-
kog asa Džajića naslijediće bu-
dući veliki as Safet Sušić. Tako je
i bilo...
Na NEP stadion pošli smo
autobusom iz Hotela »Sport« U
autobusu Safet je sjedio sa Raj-
kovićem, ništa nije govorio, raz-
mišljao je o utakmici. U svlačioni-
ci, dok su se igrači pripremali za
utakmicu, na Safetu se nije mogla
primijetiti naglašena trema pred
prvi susret u reprezentaciji. Jedi-
no je upadljivo nervozan bio Dra-
žen Mužinić, koji je tada bio već
prekaljen reprezentativac. Kapi-
ten Dragan Džajić je na teren iz-
veo naše fudbalere.
Jugoslavija je nastupila u sa-
stavu: Katalinić, Mužinić, Vujkov,
Stojković, Rajković, Bogdan,
Sušić, Nikolić, Šurjak, Petrović i
Džajić. Mađari su imali odličan tim
koji se četiri godine spremao za
Svjetsko prvenstvo u Argentini.
Podsjetimo se tih imena: Gujdar,
Terek, Kočiš, Jožef Tot, Andraš
Tot, Kereki (Zombori,) Fazekaš,
Njilaši, Terečik, Pinter i Varadi.
Utakmicu je vodio sudija Valentin
Lipatov iz Sovjetskog Saveza.
Izvanredan ambijent na NEP
stadionu, Mađari su krenuli u silo-
vite napade. Naši reprezentativci
gotovo ni centar nisu mogli da
predu. U 18. minutu Kereki je
savladao Katalinića, u 43. Terečik
povećava vodstvo na 2:0. Na
našoj klupi gdje su sjedili rezervni
igrači, stručni štab i naši novinari
bila je nervoza i bojazan da ne
pretrpimo katastrofu. Mađari su
vodili sa 2:0, pogađali prečke i
stative, jugoslovenski reprezenta-
tivci nisu mogli da predahnu od
silnih naleta domaćina. I baš u fi-
nišu prvog poluvremena neko je
rekao Valoku da bi dobro bilo da
iz igre izvede debitanta Sušića,
kome je ovo prejak meč. Uz aut-
-liniju se zagrijavao Momčilo Vu-
kotić, čekao se samo prekid igre.
da lopta ode u aut, korner, ili da
sudija svira nešto pa da se izvrši
zamjena igrača. I dok je naš ma-
ser Milan Aranđelović Raki držao
visoko podignut broj sedam kao
znak da iz igre treba da iziđe Sa-
fet Sušić, mađarski bek Kočiš je
kratko vratio loptu golmanu Guj-
daru. Safet je to osjetio tananim
fudbalskim instinktom i loptu
poslao u mrežu. To je bio možda
odlučujući najvažniji trenutak u
njegovoj reprezentativnoj karijeri.
Ostao je u dresu u kome je još na
početku postao legenda.
U tim trenucima radosti Raki i
Vukotić su se vratili na klupu, ubr-
zo, je došao i kraj prvog poluvre-
mena. U nastavku bure na NEPU.
Mađari su ubrzo povisili rezultat
na 4:1. Tada je ponovo debitant
Sušić stupio na scenu, smanjio na
2:4, da bi u finišu pripremio gol
Nikoliću i naša reprezentacija je
izbjegla katastrofu. Susret smo
izgubili minimalno 3:4, što je na
neki način bio i uspjeh.
Najbolji u našem timu bio je
debitant Safet Sušić, postigao je
dva lijepa gola protiv reprezenta-
cije koja nam je decenijama bila
fudbalski kompleks, postigao je
dva gola na stadionu na kome su
se rađali veliki fudbalski asovi. Te
večeri Safet Sušić je podsjetio na
proslavljenog Ferenca Puškaša.
koji je u toj tvrđavi fudbala pružao
nezaboravne igre. Poslije susreta
Sušiću su upućeni brojni kompli-
menti. Najdraži je bio od legen-
darnog starca Martina Bukovija,
koji je u osmoj deceniji života
stalni gost NEP stadiona, čovjek
koji je vodio mađarsku reprezen-
taciju u vrijeme njenih najvećih
uspjeha. Njegovo srce te večeri
bilo je puno, jer je vidio jednog
plavokosog mladića kojr je pods-
jetio na majstore one čuvene
mađarske »lake konjice«, tima
koji je godinama pobjeđivao sve
protivnike na našoj planeti. Safet
Sušić je i poslije tog briljantnog
debija ostao isti. Nakon povratka
avionom u Beograd nastavio je
vozom do Sarajeva. Onako ne-
primjetan, opet je bio sa svojim
prijateljima u Sarajevu.
Prvi gol u Bukureštu na utakmici
Rumunija - Jugoslavija 1977.
 Svetozar Vujović, Ramo Sušić, Senija Sušić i autor knjige

Drama u Bukureštu je završena pobjedom Jugoslavije

i »desetkom« za Safeta
 BUKUREŠT,
13. novembra 1977: Rumunija
- Jugoslavija 4:6
REDITELJ
NEZABORAVNE DRAME
Briljantan početak u reprezen-
taciji Safet Sušić je učinio još lje-
pšim već na drugom nastupu u
najdražem dresu. Bilo je to u Bu-
kureštu 13. novembra iste godi-
ne. Ni pred ovu utakmicu njegovo
ime nije se mnogo pominjalo. A
poslije susreta svi su ga s ushiće-
njem izgovarali. Bio je to meč koji
je trebalo da da našoj reprezenta-
ciji nade za odlazak na Svjetsko
prvenstvo u Argentinu. Bila nam
je potrebna pobjeda do koje nije
bilo lako doći na terenu protivni-
ka.
U toj dramatičnoj utakmici Ru-
muni su poveli već u 2. minutu,
kada je njihov bek Vigu sa pola
igrališta lobovao golmana Borotu.
Ali to nije bio kraj. Bio je to samo
početak jedne neviđene fudbals-
ke drame i nezaboravne igre Sa-
feta Sušića. Naši fudbaleri su ubr-
zo preuzeli inicijativu, napadi su
se munjevito smjenjivali. U 14. mi-
nutu sručio se pravi uragan pre-
ma golu Rumuna: od sredine te-
rena akciju je počeo Šurjak, proi-
grao je blizu kaznenog prostora
Zungula, koji pronalazi Sušića i -
1:1. Safet je na majstorski način
savladao golmana Morarua. I to je
samo početak njegove blistave
serije.
Veliki majstor pokrenuo je
jugoslovenske reprezentativce u
nove juriše. Safet je u 17. minutu
pogodio stativu, lopta se odbila
dvadesetak metara u polje, na nju
natrčava Mužinić i svom silinom
pogađa mrežu Rumuna. Kakav
preokret, kakva radost svih jugo-
slovenskih fudbalera i navijača!
Bilo je to vodstvo Jugoslavije i
nova nada da ćemo izboriti toliko
željenu pobjedu.
Drama na terenu stadiona
Steaue stalno dobija nove zaple-
te, Rumuni u finišu prvog poluv-
remena uspijevaju da izjednače u
40 minutu: gol je postigao Jorda-
nesku. Tri minuta kasnije Bolonji
ponovo pogađa našu mrežu! Da li
je poraz naše reprezentacije
neizbježan? Kraj ovog poluvre-
mena dočekan je vodstvom Ru-
muna. U svlačionici jugoslovenski
reprezentativci odlaze riješeni da
naprave novi preokret. Režiser će
biti Safet SUŠIĆ!
U našoj svlačionici nekakav
čudan mir, niko nema snage da
nešto kaže. Selektor Valok preki-
da tišinu, obraća se reprezenta-
tivcima sa nekom čudesnom su-
gestijom: »Deco, zar ćemo ovaj
meč izgubiti?«. Na njegovo pita-
nje niko nije glasno odgovorio,
svi su u sebi prikupljali novu sna-
gu i koncentraciju za drugi čin
bukureštanske fudbalske drame.
Igrači se nisu dugo zadržali u
svlačionici, izašli su na teren, s
nestrpljenjem su iščekivali da
počne drugo poluvrijeme.
A početak drugog dijela utak-
mice bio je opet dramatičan, ali
za nas Jugoslovene lijep i neza-
boravan. - Ne možemo zabora-
viti 51. minut, kada je Safet Sušić
inatno na sredini terena uzeo lop-
tu protivniku, krenuo u veleslalom
i ko zna gdje bi mu bio kraj da se
lopta nije zaustavila u mreži iza
leda golmana Rumuna Morarua.
Bio je to gol koji je dao neku čud-
nu snagu našoj reprezentaciji.
Poslije izjednačenja došlo je
do novih dramatičnih trenutaka
pred oba gola. Sreća je bila sa-
veznik i naše i rumunske repre-
zentacije. Mreža je mirovala samo
do 62. minuta, kada se ponovo
zatresla. Treći gol postigao je Sa-
fet, bilo je to naše vodstvo pd 4:3.
Vukotić, koji je zamijenio Žungu-
la, srušen je pred šesnaestercem
Rumuna, slobodan udarac izveo
je Trifunović, dodao kratko loptu
do Sušića, koji je izvanrednim
udarcem savladao Morarua. Na
stadionu su svi sa nekom čudnom
radoznalošću gledali u tog mla-
dića, tog junaka velike fudbalske
predstave.
Ovaj pogodak je nastavio novu
seriju zapleta i preokreta.
Najbolji strijelac Evrope Dudu
Đorđesku uspio je lijepim golom
da izjednači rezultat u 67. minutu.
Opet je sve krenulo iz početka.
Rumuni više nisu imali ni snage ni
živaca da bilo šta učine, naši re-
prezentativci krenuli su u nove ju-
riše. Sušić je u 79. minutu izvan-
redno proigrao debitanta Trifuno-
vića, koji je rijetko viđenim udar-
cem zakucao loptu pod prečku
rumunskog gola. Šesti gol za
našu reprezentaciju postigao je
Filipović šest minuta prije kraja
ove neobične fudbalske priče
Bila je to divna akcija naše navale,
lijep gol poslije koga su se naši
igrači još jednom našli u pobjed-
ničkom zagrljaju.
Junak utakmice Safet Sušić
jšao je u našu fudbalsku istoriju.
Ostaće zapisano da je u drugom
svom reprezentativnom nastupu
postigao svoj prvi het-trik, da je
pružio igru koja ga je uvrstila u
najveće majstore što ih je jugo-
slovenski fudbal imao. Nakon ove
velike pobjede, Safet se našao na
rukama svih naših igrača, našao
se i na rukama brojnih navijača
koji su to poslijepodne proveli na
tribinama stadiona u Bukureštu.
Safet SUŠIĆ je i poslije te briljant-
ne igre ostao onaj tihi momak
koga izvan fudbalskih arena ni po
čemu ne možete prepoznati.
U svom fudbalskom spomena-
ru uvijek će se rado vraćati na
ovaj susret. Sjećaće se da su u
tom susretu za Jugoslaviju igrali:
Borota, Boljat, Mužinić, Trifuno-
vić, Stojković, Hatunić, Žungul
(Vukotić), Nikolić (Zajec), Filipo-
vić, šurjak i on - Safet Sušić.
Sjećaće se i reprezentacije Ru-
munije koja je igrala u sastavu:
Moraru, Keran, Vigu, Sameš, Sat-
marianu (Dobrau), Bolonji, Krišan,
Đorđesku, Jordanesku, Dimitru,
(Romila), Zamfir. Ni sudiju Delku-
ra iz Belgije Safet neće zaboraviti.
On je ovaj susret odlično vodio.
Svoj drugi reprezentativni na-
stup Safet Sušić obilježio je i
prvom »desetkom«. Svi naši izv-
ještači ocijenili su njegovu igru
najvećom ocjenom. Malo je bilo
fudbalera u svijetu koji su na
početku reprezentativne karijere
dobijali najveće ocjene. Safet
Sušić je zablistao u stilu najvećih
fudbalskih majstora. Van terena je
i dalje ostao neprimijećen. Svjetlo
fudbalske slave mu nije zaslijep-
jelo vidike.
Safet Sušić je završio srednju
školu, sada je student Više tre-
nerske škole u Sarajevu. Istaknuti
as želi da. uz igranje fudbala. zav-
rši i studij i da po završetku kari-
jere prenosi znanje na mlade fud-
balere.
Dok je bio učenik u Zavido-
vićima isticao se ozbiljnošću i ra-
dom. I sada želi da mu igranje
fudbala ne bude jedino zanima-
nje Fudbal je Safetu jedno veliko
zadovoljstvo, ali on u igranju fud-
bala ne vidi svoju trajnu egzisten-
ciju.
 SOLUN,
16. novembra 1977: Grčka -
Jugoslavija 0:0
MISLIMA U SARAJEVU
Čašu šampanjca u čast velike
igre i pobjede u Bukureštu Safet
Sušić nije stigao da popije, a već
je odigrao treću reprezentativnu
utakmicu. Solun je 16. novembra
ugostio naše najbolje igrače. Na
obalama Egejskog mora »plavi«
su dočekani kao akteri susreta
koji će po dramatičnosti i briljant-
noj Sušićevoj igri ući u našu fud-
balsku istoriju. Jugoslovenska re-
prezentacija igrala je tog dana u
Solunu sa selekcijom Grčke, bio
je to susret za Balkanski kup,
meč koji nam u tom trenutku nije
mnogo značio.
Umorni od napora u Bukureš-
tu, naši reprezentativci su igrali
bez jačeg tempa, protiv dobre
Na svim stadionima podrška naših
navijača
selekcije Grčke nisu izgubili. Sus-
ret je završen bez golova, u tom
meču nije bilo junaka, ostaće u
sjećanju najviše zbog toga što je
odigran tri dana poslije utakmice
u Bukureštu. Grci su ovoj utakmi-
ci pridavali veći značaj, ali nisu
uspjeli da izbore pobjedu protiv
jačeg i iskusnijeg rivala.
Safetu Sušiću je i ovaj repre-
zentativni nastup drag, sjeća se
da je naša selekcija igrala u sasta-
vu: Katalinić, Jelikić, Boljat, Trifu-
nović, Stojković, Rajković, Žun-
gul, Vukotić, Filipović, Šurjak i
Sušić.
Grci su izveli tim: Kakaris, Ki-
rastus, Josifidis, Ravusus, Firos,
Kusulakis, Samaddžidis, Tamana-
sis, Galakos, Delikaris, Mavros.
Utakmica je odigrana na stadionu
Ariša u Solunu pred 20.000 gleda-
laca, vrijeme je bilo oblačno, te-
ren težak za igru. Susret je vodio
sudija Trandafilov iz Bugarske.
 Laganim ritmom naši fudbaleri
su osvojili bod. Safet Sušić je u
nekoliko akcija demonstrirao da
je fudbaler evropskog formata.
Sa nekoliko driblinga podsjetio je
na igru u Bukureštu, za maj-
storstvo je dobio aplauz, sa tere-
S bratom Seadom na Koševu 1976.
godine
na je ispraćen pozdravom brojnih
gledalaca. On je visoko uzdignu-
tih ruku napustio teren i poželio
da se što prije vrati u svoje Sara-
jevo, da sa prijateljima podijeli ra-
dost one igre u Bukureštu.
 BEOGRAD,
30. novembra 1977:
Jugoslavija - Španija 0:1
ZALUD BJEŠE NADA
Bila je to prava fudbalska
groznica. Taj susret sa Španijom
očekivala je cijela Jugoslavija s
velikim interesovanjem. O njemu
se danima pričalo, pravljene su
kombinacije o pobjedi koja bi nas
odvela na Svjetsko prvenstvo. Se-
lektor Marko Valok pozvao je u
pomoć sve naše trenere, repre-
zentacija se pripremala u Zagre-
bu gdje je odigrala i kontrolnu
utakmicu sa selekcijom novinara.
Kasnije su naši reprezentativci i
stručni štab prešli u Beograd, u
Hotel »Jugoslavija«. Valok je kon-
sultovao trenere o izboru tima i
igre za taj odlučujući susret. Pos-
lije mnogo konsultacija i kombi-
nacija izabrao je jednu čudnu va-
rijantu tima koji nije mogao po-
stići više od poraza.
Tih posljednjih dana novembra
1977. godine Safet Sušić je pono-
vo bio u centru interesovanja
naše sportske javnosti. Svi su že-
ljeli da čuju njegovu riječ, da saz-
naju da li će ponoviti igru iz Buku-
rešta. Selektor Valok je za taj
susret pozvao i Safetovog brata
Seada da zaigraju zajedno u tom,
za naš fudbal veoma važnom sus-
retu. Safet i Sead su bili nerazd-
vojni na pripremama, dogovarali
su se o igri protiv Španije.
Došao je taj 30. novembar,
hladan i paklen. Na Marakanu se
okupilo 100 hiljada naših navijača,
svi su željeli da pomognu da
Jugoslavija obezbijedi odlazak na
Svjetsko prvenstvo. Utakmica je
počela žestokim naletima naših
reprezentativaca. španci su sve
činili da umrtve igru, činili su pre-
kide, u jednom trenutku i po pet
njihovih igrača valjalo se po tere-
nu! To su bila simuliranja koja su
iskusni fudbaleri dobro sprovodili,
to je bio taktički plan lukavog Ku-
bale. Od 90 minuta, koliko utak-
mica formalno traje, igre je bilo
manje od 40 minuta. Bezbroj pre-
kida, faulova, zatezanja igre. Naši
reprezentativci su se iznervirali,
pritisnuti imperativom pobjede od
dva gola razlike nisu znali puta do
protivničke mreže.
Imali smo u toj utakmici neko-
liko lijepih šansi, jednom je Safet
ogodio i stativu, ali se mreža
panaca nije zatresla. To nije bila
prava igra, španski fudbaleri su
izbjegavali nadmetanje. U takvoj
situaciji se niko od naših nije sna-
lazio. Safet Sušić bio je jedan od
najneiskusnijih. Nije uspio da de-
monstrira svoje znanje, ni ostali
naši igrači nisu pružili ništa od
onog što mogu. I kada je vrijeme
utakmice sve više izmicalo, a
strpljenje sve više nestajalo, naša
reprezentacija primila je neočeki-
vano gol. Strijelac je bio Ruben
Kano u 72. minutu.
Tako je propala velika šansa
naše reprezentacije da stigne na
Svjetsko prvenstvo, da u dalekoj
Argentini pokaže svoje prave vri-
jednosti. Safet Sušić je poslije te
utakmice bio tužan, nije mogao
da prežali što mu se nije ostvario
san da se ogleda sa najvećim
majstorima svjetskog fudbala.
San svakog fudbalera je, kako mi
je često govorio Safet, da igra na
Svjetskom prvenstvu. Ta želja će
se Sušiću vjerovatno ostvariti u
sljedećem pokušaju kada bi
Jugoslavija trebalo da stigne na
Mundijal 82.
Utakmica Jugoslavija -Špani-
ja ušla je u istoriju našeg fudbala
kao tužna uspomena. Odigrana je
na Marakani, pred prepunim tribi-
nama, sudio je Berns iz Engleske.
Zbog nesportskog ponašanja
žute kartone dobili su španski
fudbaleri: Ruben Kano, Kamačo,
Huanito i Marselino, bek koji je
čuvao Safeta Sušića. Jugoslavija
je igrala u sastavu: Katalinić, Ha-
tunić, Boljat, Trifunović, Stojko-
vić, Mužinić, Popivoda, Sead
Sušić, Kustudić, Šurjak i Safet
Sušić, Španci su na Marakanu
istrčali u sastavu: Migel Angel,
Marselino, Kamačo, Piri, Migeli,
San Hoze, Huanito, Leal, Ruben
Kano, Asensi, Kardenosa.
POKLON IZ ŠVEDSKE
Dvadeset deveti je novembar
1977. godine. Dan je uoči utakmi-
ce Jugoslavija - Španija. Meč
odlučuje ko će putovati u Argen-
tinu na završnicu Svjetskog
prvenstva. Beograd pun ljubitelja
fudbala iz Španije i naše zemlje.
Naši i španski reprezentativci
U pilotsko] kabini povratak sa jedne
reprezentativne utakmice
smješteni u Hotelu »Jugoslavija«.
Kao u košnici, svaki hotelski ku-
tak je pun.
Poslijepodnevni sati su. Safet
Sušić ide stepenicama Hotela.
Prilazi mu nevelika grupa mladića.
- Izvinite, trenutak - kažu
Sušiću. Mi smo stigli iz Švedske.
Tamo smo na privremenom radu.
Gledali smo na televizijskim ekra-
nima susret Jugoslavija - Rumu-
nija u Bukureštu. Oduševili smo
se Tvojom igrom i golovima koje
si postigao. U znak sjećanja na taj
dan i tu igru poklanjamo Ti ovaj
sat, dar radnika koji žive u toj da-
lekoj zemlji. Želimo ti mnogo do-
brih igara i još više pogodaka...
- Hvala vam - reče Safet.
Hoćete li da popijemo kafu zajed-
no.
Sjedoše i poče razgovor. Safet
na kraju pozva radnike da mu
dođu u Sarajevo, u goste. Nova
prijateljstva su rođena.
 TEHERAN,
5. aprila 1978: Iran -
Jugoslavija 0:0
IGRA ZA PUBLIKU
Poslije neuspjeha naše repre-
zentacije u kvalifikacijama za
Svjetsko prvenstvo selektor Mar-
ko Valok je još samo izvjesno vri-
jeme vodio najbolji tim Jugoslavi-
je. U proljeće 1978. Stevan Vilotić
za kratko dobija ulogu saveznog
kapitena, pod njegovim vodstvom
reprezentacija je odigrala utakmi-
cu u Teheranu sa selekcijom Ira-
na. Bio je to susret koji je Iranci-
ma poslužio kao provjera pred
odlazak na Svjetsko prvenstvo u
Argentinu. Susret je, što je inte-
resantno, odigran na stadionu
»Arjamer«, koji se nalazi na 1.400
metara nadmorske visine. Vrijeme
je bilo lijepo, teren tvrd i neravan.
Na tribinama je bilo oko 30.000
U svom elementu
posmatrača. Timovi su nastupili u
sastavima.
IRAN: Karabakandi, Hamdali,
Čožai, Najbaga, Kaškajan, Ezen-
duri, Parvin, Sadeki, Kasempur,
Beškar, Nuran.
JUGOSLAVIJA: Katalinić, Jeli-
kić, Hadžiabdić, Trifunović, Rajko-
vić, Hatunić, Sušić, Mužinić, Ku-
studić, Vukotić, Šurjak.
Bila je to prava prijateljska
utakmica, obje reprezentacije
stvorile su nekoliko izvanrednih
šansi, ali su golmani Katalinić i
Karabakandi odlično branili i nji-
hove mreže se nisu zatresle. Gle-
daocima je u sjećanju ostao i Sa-
fet Sušić, koji je izveo nekoliko
bravura kada je u slalomima nad-
mudrivao odbranu Irana. Susret je
odlično vodio iranski sudija Nam-
dar. Poslije utakmice selektor
iranske reprezentacije Muhadžer-
ani je rekao da je Safet Sušić fud-
baler koga bi poželjela svaka re-
prezentacija.
Reprezentacija Jugoslavije dok svira
himna
RIM,
18. maja 1978: Italija -
Jugoslavija 0:0
ŠTETA, NEĆEMO U
ARGENTINU
Sa reprezentacijom Italije smo
stari fudbalski rivali i poznanici.
Jednu od utakmica odigrala je re-
prezentacija Jugoslavije u Rimu
18. maja 1978. godine. Veleljepni
Olimpijski stadion bio je svjedok
nadmetanja asova Italije i Jugo-
slavije. Bio je to posljednji susret
Italijanima pred njihov odlazak na
Svjetsko prvenstvo u Argentinu
na kome su postigli veliki uspjeh,
plasiravši se u finale.
To prijateljsko odmjeravanje
snaga završilo je bez golova. Šan-
si je bilo s obje strane, jugoslo-
venska reprezentacija ostavila je
snažniji utisak i tada smo još jed-
nom zažalili što naših fudbalera
neće biti na »Mundijalu 78«. Igrati
neriješeno sa Italijanima na njiho-
vom stadionu bio je lijep uspjeh,
pogotovo ako se zna da su ti Itali-
jani na Svjetskom prvenstvu bili
prava velesila i da su jedini nanije-
li poraz prvaku svijeta, reprezen-
taciji Argentine.
Najljepši momenat u ovom
susretu odigrao se u 63 minutu,
kada je Safet Sušić u slalomu na-
nizao takve fudbalske asove kao
što su Dentile, Maldera, Benito i
Širea. Italijanska odbrana u očaja-
nju srušila ga je na dvadesetak
metara od svog gola. Slobodan
udarac izveo je Ivica Šurjak i po-
godio mjesto gdje se spajaju
prečka i stativa. Brojni gledaoci
nagradili su aplauzom izvanredne
Sušićeve driblinge i majstorski
šut Šurjaka.
Tada su Italijani prvi put vidjeli
Safeta Sušića, a pravo upoznava-
nje došlo je godinu dana kasnije
na Maksimiru, kada im je naš naj-
bolji fudbaler dao tri gola.
ITALIJA: Zof, Dentile, Maldera,
Benito, Sirea, Beludi, Kauzio, Tar-
deli, Gracijani, Zakareli, Betega.
JUGOSLAVIJA: Katalinić, Jeli-
kić, Hadžiabdić, Trifunović, Rajko-
vić, Hatunić, Zavišić, Cukrov, Ku-
studić, Šurjak, Sušić.
ZAGREB,
4. oktobra 1978: Jugoslavija -
Španija 1:2
BLISTAO UZALUD
Još se nije ni stišao eho kvali-
fikacija za Svjetsko prvenstvo, a
ponovo su nas očekivali susreti
sa Španijom i Rumunijom. Bili su
to okršaji u kvalifikacijama za Ev-
ropsko prvenstvo. Svi su silno že-
ljeli da u novom pokušaju nado-
knade ono što je godinu dana ra-
nije propušteno. Reprezentacija
se okupila u Samobor na pripre-
me, oboljelog selektora Slavka
Lušticu zamijenio je Ante Mladi-
nić.
Na sedmodnevnim priprema-
ma u Samoboru našli su se najbo-
lji fudbaleri koje smo imali. Medu
njima je bio i Safet Sušić. Mladi-
nić je o Safetu uvijek imao visoko
mišljenje i pred taj susret sa Špa-
nijom govorio nam je da je Sušić
jedan od aduta naše reprezenta-
cije. Igrači su bili smješteni u Ho-
telu »Šmidhen«, svakodnevno su
trenirali dva puta. Safet je s
nestrpljenjem očekivao taj meč,
želio je da zaigra što bolje, da se
revanšira Špancima za onaj poraz
u Beogradu. To su željeli svi naši
reprezentativci i vjerovali su u vi-
soku pobjedu!
Atmosfera u našem timu bila
je izvanredna, optimizam je po-
stao još veći kada je iz Francuske
stigao Momčilo Vukotić. Na tre-
ninzima u Samoboru okupljao se
veliki broj gledalaca. Safet je bio
u centru inferesovanja, svi pogle-
di bili su uprti ka njemu. On je
kao i uvijek pazio na svoje pon-
ašanje, manirom pravog asa izla-
zio je u susret dječacima, davao
autograme, fotografisao se.
Reprezentacija je nekoliko
dana prije utakmice došla u Za-
greb, igrači su bili smješteni u
Hotel »Interkontinental«. Tu je
opet bila ona uobičajena atoms-
fera, mnogo novinara, foto-repor-
tera, fudbalskih radoznalaca.
Na konferenciji za štampu koja
je dan prije utakmice održana u
»Interkontinentalu« španski se-
lektor Ladislav Kubala i španski
novinari raspitivali su se za
Sušića. O njemu su govorili s us-
hićenjem. Kubala je za Safeta pri-
premio i posebnu taktiku isto kao
i u Beogradu. Sušić je u ovom
susretu igrao odlično, bio je naj-
bolji na terenu! Maksimirski sta-
dion te večeri, 4. oktobra 1978.
godine, pružao je divnu sliku, tri-
bine su bile krcate, hiljade naših
zastava i pjesma iz svih grla. Na
terenu se vodila divovska borba.
Safet Sušić je bio inspirisan za
veliku igru, ali sve je pokvarila
naša odbrana. Stinčić je debito-
vao na golu, u debitantskoj ulozi
bio je i Rožić, a Stojković van for-
me. Primili smo dva kiks-gola,
hladan tuš, zanijemio je Maksimir.
Uzaludni su bili pokušaji Safeta
Sušića da preokrene rezultat.
Španski reprezentativci su pono-
vo zaigrali svoju »igru«, vrijeme je
brzo teklo...
Publika nije imala priliku da se
raduje na Maksimiru osim onog
trenutka minut prije kraja prvog
poluvremena kada je Sušić maj-
storskim driblingom prevario ne-
koliko španskih igrača i divno
pronašao Halilhodžića, koji je za-
tresao mrežu Migel Angela. Bila
je to jedina naša radost te večeri,
ali na Maksimiru je bilo dosta uz-
buđenja. Od 28. do 30. minuta Sa-
fet je sjajno bježao španskoj od-
brani, šutirao je izvanredno, loptu
je odbio Migel Angel, Žungul nije
dobro reagovao i ona je izmigolji-
la iz njegovih nogu. Samo nekoli-
ko trenutka kasnije Safet je izveo
novu bravuru: nakon što je u sla-
lomu prevario nekoliko gostu-
jućih fudbalera srušen je pred
šesnaestercem španije. Slobo-
dan udarac izveo je Halilhodžić,
lopta je prohujala preko prečke.
Dva puta je Sušić isprobao svoj
šut. U 55. minutu poslije solo ak-
cije odlično je tukao, a Migel An-
gel na čudesan način odbranio. I
u 72. minuti naš najbolji fudbaler
je još jednom dobro gađao, tada
je stativa spasila španskog gol-
mana.
Poslije tog neočekivanog po-
raza, Sušić je u svlačionici primio
čestitke za dobru igru. On je sve
mirno posmatrao, nije mogao da
prežali za bodovima koji su otišli
u Španiju. Bila je to prva kvalifika-
ciona utakmica Treće grupe Ev-
ropskog prvenstva. Prvi nastup u
ovom takmičenju sa mnogo nes-
reće. Ostalo je samo da Safet
Sušić i ostali reprezentativci če-
kaju novu priliku, da čekaju no-
vog istog rivala koji je našim re-
prezentativcima stalan saputnik
na velikim takmičenjima.
Te večeri na Maksimiru su
dugo ostali upaljeni reflektori, nji-
hov sjaj svjedočio je o jednoj od-
ličnoj igri Safeta Sušića i o još
jednom nesrećnom porazu naše
reprezentacije. Španski novinari
su u svojim izvještajima našli pro-
stora da istaknu Sušićeve maj-
storske poteze, da istaknu još je-
dan njegov duel sa bekom Marse-
linom Bio je to sedmi reprezen-
tativni nastup Safeta Sušića.
Jugoslavija je igrala u sastavu.
Stinčić, Džoni, Mužinić, Zajec,
Rožić, Stojković, Žungul, Vukotić,
Halilhodžić, Šurjak, Sušić.
Španci su izveli tim: Migel An-
gel, Marselino, Migeli, Kundi,
Olmo, Del Boske, Huanito, Viljar,
Santiljana, Asensi, Uria. Susret je
vodio Linemajer iz Austrije, golo-
ve su postigli: Huanito u 19. San-
tiljana u 32. i Halilhodžić u 44. mi-
nutu.
BUKUREŠT,
25. oktobra 1978:
Rumunija -Jugoslavija 3:2
REPRIZA JE IZOSTALA
Slučaj je htio da reprezentaci-
ja Jugoslavije godinu dana poslije
onih nezaboravnih 6:4 ponovo
odmjeri snage sa Rumunima na
istom stadionu. Opet je taj susret
za naše reprezentativce bio od
presudnog značaja. Pobjeda je
donosila nove šanse u kvalifikaci-
jama za Evropsko prvenstvo, po-
raz praktičan oproštaj od ovog
takmičenja! U takvoj situaciji
dočekali su naši najbolji igrači 25.
oktobar 1978. godine, dočekali su
novi meč sa Rumunima na stadio-
nu Steaue. I za ovaj susret ekipu
je pripremao Ante Mladinić. Re-
prezentacija je desetak dana bo-
ravila u Beogradu u Hotelu »Jugo-
slavija«, svakodnevno su naši fud-
balere trenirali u Zemunu na sta-
dionu Galenike.
Safet Sušić je opet bio naša
uzdanica pogotovo poslije dobre
igre protiv Španaca. Naši ljubitelji
fudbala su očekivali da će on po-
noviti onu igru prije godinu dana.
Na pripreme u Beograd putovao
sam zajedno sa Safetom, zajedno
smo letjeli avionom. Taj let je bio
nešto tvrdi nego obično, Safet se
u jednom trentuku, dok je mašina
propadala, za trenutak objema ru-
kama instiktivno uhvatio za sje-
dište. Ali bio je to samo mali
»hendikep«, poslije pola sata našli
smo se u Hotelu »Jugoslavija«
gdje su bili ostali reprezentativci.
Safet je na pripreme uvijek dola-
zio neprimjetno, bio je nezapažen
u svim situacijama izvan terena.
Nikad nije volio da mu ukazuju
neku posebnu pažnju. I kad se
vraćao sa utakmice reprezentaci-
je poslije briljantnih igara, bilo je
tiho, ničim nije skretao pažnju na
sebe.
Selektor Mladinić je pred ovaj
susret bio vedrog raspoloženja,
vjerovao je da će naši mladići
pružiti dobru igru i da će izboriti
pobjedu. Koncepcija naše igre u
velikoj mjeri se zasnivala na mo-
gućnostima Sušića. Znalo se da
će Rumuni za njega odvojiti dva
igrača i da će ostali naši fudbaleri
imati dosta mogućnosti i prostora
za dejstvo. Tu mogućnost i šansu
nismo u potpunosti iskoristili.
Sa surčinskog aerodroma u
Beogradu poletjeli smo oko 15,30
sati. Poslije 45 minuta ugodnog
leta stigli smo u Bukurešt. Sa Sa-
fetom sam razgovarao u avionu o
susretu koji očekuje našu repre-
zentaciju. Radovao se dolasku u
Bukurešt, ali se i pribojavao tog
meča.
Kada smo došli u Bukurešt, na
aerodromu su nas dočekali ru-
munski novinari i foto-reproteri.
Blicevi su najčešće sijevali prema
Safetu Sušiću. Bilo je i unakrsnih
pitanja, jedna verbalna paljba u
kojoj se Safet dobro snašao.
Stadion Steaue dočekao je u
popodnevnim satima 25. oktobra
naše i rumunske reprezentativce.
U lijepom dekoru pred prepunim
tribinama počelo je žestoko nad-
metanje reprezentacija Jugoslavi-
je i Rumunije. Sve je išlo onako
kako smo željeli, u 22. minuti itali-
janski sudija Rikardo Latanci do-
sudio je penal za Jugoslaviju, Vla-
dimir Petrović je postigao gol za
našu reprezentaciju. U prvom po-
luvremenu naši su igrali dobro,
Sušić je uspijevao da se nadmeće
sa rumunskom odbranom, iako je
imao dva vjerna pratioca koji su
sve činili da mu ne dozvole da pri-
mi loptu. Drugo poluvrijeme
počelo je crno za naš tim: half
Semeš dva puta je savladao Bo-
rotu, onda na scenu stupa i La-
tanci, dosuđuje bez razloga penal
za Rumune. Igrao se 75. minut, a
Rumuni su vodili sa 3:1! Našim
igračima više ništa nije uspijevalo
na terenu, igrali su slabo, Safet je
djelovao bez svježine. Nije ličio
na onog od prije godinu dana. Mi-
nut prije kraja Desnica je ublažio
poraz jugoslovenske reprezenta-
cije. Bilo je 3:2 za Rumune, a re-
prezentacija Jugoslavije praktič-
no izgublila sve šanse za plasman
u završnicu Evropskog prvenstva.
Safetu Sušicu ostala je ova
utakmica u neprijatnom sjećanju.
Kaže da je poslije ovog poraza
dugo bio nemiran, proveo je ne-
koliko besanih noći i vraćao film
utakmice po stotinu puta! U Safe-
tovom osmom reprezentativnom
susretu Jugoslavija je igrala u sa-
stavu: Borota, Mužinić, Hadžiab-
dić, Trifunović, (Rožić), Stojković,
Šurjak, Žungul (Desnica), Cukrov,
Halilhodžić, Petrović, Sušić. Šte-
tan Kovač suprotstavio je našim
fudbalerima tim: Radukanu, An-
gelini, Vigu, Semeš, štefanesku,
Belenji, Krišan, Romila, Jordanse-
ku, Dobrin, Nikolae.
 ZAGREB,
13. juna 1979:
Jugoslavija -Italija 4:1
MAKSIMIR JE GRMIO:
SAJO, MAJSTORE!
Novembar je 1978. godine,
sjedimo u Hotelu »Sport« u Skop-
Iju. U Safetovim očima zagleda-
nim u daljinu nazire se želja da
zaigra u susretu sa Grčkom, da
pred ljubiteljima fudbala u Skop-
iju pokaže nešto iz svog reper-
toara virtuoza kome su aplaudirali
te jeseni na svim našim stadioni-
ma. Ali, povreda je jača od volje,
meniskus je potpuno oštećen i
ništa drugo ne može pomoći
osim operacije. Safet je hrama-
jući došao u Skoplje, nije želio da
izostane, htio je da pomogne ma-
kar sa tribina. Bio je srećan što je
naša reprezentacija pobijedila
Grčku, bio je to trijumf jugoslo-
venske reprezentacije poslije du-
žeg vremena.
Safet je uskoro otišao na ope-
raciju, pauzirao je tri mjeseca.
Njegov povratak na teren bio je
relativno brz, a apsolutno usp-
ješan. U prvom kolu prvenstva u
martu 1979. na Grbavici igrao je
odlično što je obradovalo sve po-
klonike fudbala. Uskoro je došla
nova utakmica reprezentacije, 1.
aprila na Kipru. Žao mi je bilo što
u našoj ekipi nije bilo SušiĆa. Se-
lektor Miljanić nije želio da ga op-
terećuje tim susretom, u Nikoziji
je teren bio neravan i tvrd kao be-
ton, što bi bilo opasno za igrača
poslije operacije.
Tako je Safet zbog povrede
preskočio dvije reprezentativne
utakmice. Bio je tužan što nije
mogao da na ta dva susreta igra,
ali je bio srećan što se brzo vratio
u reprezentativnu formu. Selektor
Miljanić ga je pozvao u reprezen-
taciju pred utakmicu sa Italijom u
Zagrebu koja je odigrana 13. juna
na Maksimiru. Pripreme su bile
kratke, a protivnik jak. U našoj re-
prezentaciji svi su respektovali
polufinalistu Svjetskog prvenstva,
potajno se nadali pobjedi. Sa Sa-
fetom sam došao u Zagreb, pra-
tio sam reprezentaciju. On je na
pripremama, izvan terena, opet
bio neprimijećen. Pred ovu utak-
micu na njegovom licu zapažala
se neka naglašena ozbiljnost.
Trebalo se još jednom dokazivati.
Takav je fudbal!
Dan prije utakmice sjedio sam
sa Safetom u bašti Hotela »Inter-
kontinental«, za našim stolom bili
su i reprezentativci Radojko Avra-
mović, Vladimir Petrović, Dražen
Mužinić i Ratko Svilar. Razgovara-
li smo o susretu sa Italijanima.
Sušić nije mnogo govorio, na nje-
govim očima osjetio sam da je ri-
ješio da pokaže koliko vrijedi u
fudbalskom svijetu. Prilika se nije
smjela propustiti! Rekao je samo:
»To je svjetska fudbalska velesila,
dobro bi bilo da pobijedimo ovu
reprezentaciju Italije«. Ostali re-
prezentativci su se složili sa nje-
govim mišljenjem. Rekao sam im
da osjećam kako će Safet pružiti
veliku igru. On najbolje igra kad
treba da se dokaže, kad neki po-
kušaju da ospore njegovo fud-
balsko znanje.
Na konferenciji za štampu itali-
janski selektor Enco Bearcot je
upitao: »U kakvoj je formi Safet
Sušić?«
»Vidjećete sutra na Maksimi-
ru«! - bio je spontan odgovor
jugoslovenskih novinara. I (talijan-
ski izvještači su se raspitivali zaš-
to Sušić nije nastupio u susretu
sa Kiprom. Pitali su i za njegovog
brata Seada. Miljanić je naglasio
da je naša reprezentacija mnogo
jača sa povratkom Safeta SušiĆa i
da mu je žao što u ovom susretu
sa njim u tandemu neće igrati
Zlatko Vujović, koji se liječio od
povrede. Ali. u tom okršaju na
Maksimiru Safet Sušić je nado-
knadio sve hendikepe koje je
naša reprezentacija imala.
Dan je osvanuo vedar, nigdje
oblačka da oko ugleda, sve je na-
govještavalo veliki spektakl. Mak-
simirski stadion u predvečerje
juna okupan snopovima reflekto-
ra presijavo se kao srebrna ljepo-
tica. Naši reprezentativci došli su
na stadion sat i po prije početka
utakmice. Izašli su na teren onako
u odijelima, da osjete atmosferu,
Prvi gol u susretu sa Italijom 13. juna
1979. u Zagrebu
da opipaju teren i da ublaže tre-
mu. Safet je otišao odmah u svla-
čionicu. Na hodniku su ga zausta-
vili novinari, zadržali su ga u raz-
govoru, on je po ko zna koji put
strpljivo odgovarao na brojna pi-
tanja. Pola sata prije početka
utakmice, počeo je pakleno da se
zagrijava.
Izlazak naših igrača na teren
dočekala je pjesma, hiljade jugo-
slovenskih zastava, pune maksi-
mirske tribine. Počelo je svečano,
uz gromoglasno navijanje: Jugo-
slavija, Jugoslavija... Na terenu di-
vovsko nadmetanje, smjenjuju se
akcije u talasima Italijani imaju iz-
vanredne kontranapade, u 25. mi-
nutu postižu gol! Taj svjetski as
Paulo Rosi pobjeđuje Dražena
Mužinića i Nenada Stojkovića,
savladao je efektno golmana
Aleksandra Stojanovića. Italija je
povela sa 1:0, na tribinama tajac!
Čuju se i zvižduci, naša reprezen-
Drugi gol u Maksimiru
tacija igra nervozno, bez poveza-
nih akcija, golman Stojanovć i
sreća spašavaju našu mrežu. Bila
su to tri minuta kao vječnost. Go-
sti su mogli voditi sa 3:0, ali sve je
dobro što se dobro svrši!
Minut je 28, na scenu stupa
velemajstor Safet Sušić, sve oči
Maksimira uprte su u njega. I mi-
lioni gledalaca pored malih ekrana
prate svaki njegov pokret, šta će
učiniti? Loptu je dobio od Petro-
vića, Dentile i Konti jure ka nje-
mu, Safet ostaje na nogama, iz
teške pozicije velemajstorski
gađa lijevi ugao. To je izjednače-
nje, radost je velika na Maksimiru,
ponovo su se razvile naše zasta-
ve, opet se pjeva, svi su nekako
drugi ljudi, radosti nigdje kraja.
To je tek početak velike igre jed-
nog velikog asa! U tim trenucima
u novinarskoj loži veliko odušev-
ljenje, Mladen Delić skače sa sto-
lice, raduje se koliko i Safet
Sušić! Čujemo glas: »Bravo Safe-
te, bravo Safete...!« (talijanski no-
vinari u svoje bilježnice unose
Sušićevo ime, trude se da što sli-
kovitije opišu tu majstoriju. Sušić
ih je silno impresionirao, a tek je
početak njegovog šoua...
Poslije ovog pogotka iskusni
fudbaleri Italije smiruju igru, po-
kušavaju da zaustave nalete Safe-
ta Sušića! Naši su se rastrčali,
brzo mijenjaju mjesta, Safet je u
centru pažnje, Petrović i Slišković
mu dobro asistiraju. Očekujemo
da to donese novi rezultat. I bilo
je tako! Igrao se 36. minut, na 20
metara od gola Kontija srušen je
Safet Sušić. Azuri namještaju živi
zid, dug je ceremonijal oko po-
ravnjavanja. Kod lopte su Petro-
vić, Slišković i Sušić, nešto se do-
govaraju. Očekivali smo kombina-
ciju, ali sve je munjevito izvede-
no, Slišković je kratko dodao lop-
tu Sušiću, koji još jednom potv-
rđuje svoje vrijednosti, snažnim
udarcem šalje loptu pod prečku.
To je 2:1! Maksimir je ponove na
nogama, opet divan kolorit, pjes-
ma na tribinama, svi se grle. Itali-
janski izvještači govore da je to
majstorski pogodak.
Lijepa fudbalska priča nastav-
ljena je i poslije onog uobičaje-
nog odmora između dva poluvre-
mena. U svlačionici je selektor
Miljan Miljanić rekao Safetu
SušiĆu da nastavi u svom stilu,
dao mu je punu slobodu u igri.
Italijanska odbrana je ponovo na
iskušenjima, naši igraju još bolje.
Safet pravi slalome, ko da ga zau-
stavi! Enco Bercot stalno nemiran
na klupi, diže se i govori beku
Dentileu: »Pazite na Sušića, neka
ti i ostali pomognu«. Ali te večeri
pomoći nije bilo, Safet je bio
neuhvatljiv i kao uvijek u trenuci-
ma nadahnuća nepredvidiv i ner-
ješiva enigma i za tako iskusne
odbrane kao što je italijanska.
Treći gol je došao kao vrhunac
onoga što je te večeri Sušić po-
kazao na maksimirskom tepihu.
Semafor je ponovo upisivao Safe-
tovo ime i minut 66. kada se Kon-
tijeva mreža po treći put zatresla.
Bila je to lijepa akcija sa lijeve
strane, Petrović je izvanredno
prošao, milimetarski pronašao
Sušića, koji je neodbranjivim
udarcem savladao Kontija. Cio
stadion je skočio na noge, razvile
su se ponovo naše zastave, zaori-
la se pjesma grmjelo je: »Sajo,
majstore!«. I tako je bilo do kraja
susreta. Niko više nije ni pomiš-
ljao da sjedne, jer naša reprezen-
tacija je vezla najljepši fudbalski
vez. Naš poznati novinar Zvone
Molnar, koji je svjedočio onoj bri-
ljantnoj igri Jugoslavije na tom
istom stadionu, bio je oduševljen
kao i 20 godina ranije. »Sušić
večeras igra kao Vukas, niko ga
ne može zaustaviti«!
Kraj utakmice se približavao,
novinari žure da pripreme izvješ-
taje, sređuju utiske. Utisci su im-
presivni, svi su slični: bilo je to
veče Safeta Sušića! Igrao je kao
najveći fudbalski majstori. Od ita-
lijanskih kolega saznajemo da je
on jedini fudbaler u svijetu koji je
Italiji na jednoj utakmici dao tri
gola. To saznanje me je mnogo
obradovalo. Ali, Italijani ne odlaze
kući sa samo tri gola, njihova
mreža se u 85. minutu ponovo za-
tresla. Divna kombinacija naše
navale, najljepša te večeri, Safet
prima loptu na glavu sedam meta-
ra od gola protivnika, možda je
mogao šutirati ali neće. U magno-
venju je primijetio da prema golu
juriša Velimir Zajec, vraća mu lop-
tu kao rukom, to je strahovit uda-
rac i gol za sjećanje. Tako je
Sušić pomogao i Zajecu da po-
stigne gol, a Zajec je te večeri bio
najbolji asistent našem najboljem
fudbaleru. Lopta koju je Sušić
dao Zajecu je bila prava majstori-
ja, nešto više od gola. Tim pote-
zom Safet je još jednom potvrdio
svoju veliku nesebičnost i želju
da se i drugi igrači istaknu.
Kraj utakmice dočekali smo
radosni, radosni su bili svi koji su
se te noći našli na Maksimiru. Vi-
djeli su veliku pobjedu Jugoslavi-
je i veliku igru Safeta Sušića. Naš
as je bio nekako najmirniji, tiho je
proslavio svoju veliku igru. Onako
neprimijećen, tiho je iz svlačioni-
ce otišao u autobus. Kada sam
predao izvještaj Redakciji, pohi-
tao sam da mu čestitam, sreo
sam ga pred autobusom koji je
trebalo da nas odveze do Hotela
»Interkontinental«. Čestitao sam
mu četiri puta za četiri gola! Su-
Italijanski golman Konti i treći put
savladan u Zagrebu
tradan rano vratili smo se zajedno
avionom u Sarajevo, Safet se
opet kao dijete radovao povratku
u svoj grad...
U zlatnoj knjizi jugoslovens-
kog fudbala ostaće zapisano i
ovo: Stadion Maksimir, gledalaca
45.000, vrijeme lijepo, teren do-
bar za igru, strijelci: Safet Sušić u
28, 36. i 66, Velimir Zajec u 85. mi-
nutu za Jugoslaviju, a Paulo Rosi
u 25. za Italiju. Susret je vodio Eš-
vajler iz SR Njemačke - 8.
JUGOSLAVIJA: Stojanović, Jo-
vanović, Mužinić, Zajec, Stojko-
vić, Krstičević, Petrović, Cukrov.
Slišković, Janjanin, Sušić - 10.
ITALIJA: Konti, Đentile, Malde-
ra, Orijaji, Kolovati. Širea, Rosi,
Zakareli, Gracijani, Beneti, Đorda-
no.
 Naši fudbaleri pripremali su se
ambiciozno u Novom Sadu. Vrije-
me između treninga provodili su u
Hotelu »Park«, gdje su ih svakod-
nevno posjećivali novinari. Sušić
je opet bio u centru pažnje, svi su
se interesovali da li će ponoviti
igru iz susreta sa Italijanima. On
je u izjavama bio umjeren, go-
vorio je da uvažava i respektuje
svjetske prvake i da bi silno želio
da opet zablista. Na njegovom
ozbiljnom licu se nije moglo pri-
mijetiti da je to susret za koji živi,
svoja osjećanja i želje vješto je
sakrivao. Safet uvijek pazi da u iz-
javama ne bude prebrz i želi da
na terenu kaže ono što je imao na
srcu.
Svjetske prvake dočekali smo
u prazničkoj atmosferi na našem
najvećem stadionu, beogradskoj
Marakani. Od reprezentativnog
dresa se i zvanično nakon 20 mi-
nuta igre oprostio jedan veliki as
Golman Argentine Viljar i ova| put je
bio nemoćan: Sušić je postigao svoj
drugi gol nakon briljantne akcije u
kojoj ga nije mogao zaustaviti niko iz
odbrane protivnika
Dragan Džajić. Njega je u ovom
susretu i zvanično zamijenio Sa-
fet Sušić, praktično smjena je bila
još prije dvije godine na NEP sta-
dionu u Budimpešti. Poslije od-
laska Džajića svjetski prvaci su
ubrzo upoznali jednog novog
svjetskog asa. Bio je to Safet
Sušić.
Marakana je u 23. minutu
podsjetila na one južnoameričke
fudbalske arene, a Safet Sušić na
najveće južnoameričke majstore.
Uzeo je loptu na centru, izveo je
slalom od 50 metara, savladao sve
prepreke i onda potezom vele-
majstora savladao golmana Vilja-
ra! Svi naši igrači potrčali su da
Sušiću čestitaju na velikoj maj-
storiji, sa tribina je odjekivao
aplauz upućen asu koji se poi-
grao sa prvakom svijeta. I dok su
se naše zastave vijorile visoko
podignute kao čarobni cvjetovi,
navirala su sjećanja na daleki
Buenos Aires i Svjetsko prvenst-
vo kada smo žalili što tu nema
našeg Safeta Sušića. Ali godinu
dana kasnije Safet je u direktnom
duelu sa šampionom svijeta na
najljepši način dokazivao visoku
klasu.
Septembarska noć bila je ista
kao i ona junska na Maksimiru,
bila je lijepa, raspjevana i nezabo-
ravna. Naša reprezentacija poslije
dugog vremena ponovo podsjeća
na stara dobra fudbalska vreme-
na, na naše stadione vratio se op-
timizam i vedrina. Za velike sta-
dione i velike predstave su po-
trebni veliki majstori. Igra Safeta
Sušića te noći bila je prava fud-
balska simfonija. Njegovi naleti
rušili su svjetskog prvaka, uzalud
su odbrambeni igrači Argentine
pred svojim golom postavljali pra-
ve busije. Safet ih je savlađivao u
nezadrživom naletu. Navijači sa
tribina u oduševljenju tražili su da
lopta što češće dođe do Sušica.
Poslije kraćeg zatišja i preda-
ha u svlačionici naši reprezenta-
tivci su izašli na teren sa željom
da velikog rivala ubjedljivo savla-
daju. Safet je na terenu, visoko
podignutom rukom pozdravlja
publiku. A njegov svaki pokret
krade iz svih očiju mir. Svi pogle-
di su u iščekivanju onog što na-
stavak igre treba da donese. Ce-
zar Menoti je na poluvremenu
dao svojim fudbalerima dodatna
uputstva, u nastavku susreta
Sušića će stalno paziti dvojica ar-
gentinskih fudbalera. Da li će to
biti i prava prepreka za našeg asa.
Safet je opet olujan, ko da ga
zaustavi? Minut je 54, Sušić se na
čudesan način oslobađa četvori-
ce protivničkih igrača, predriblo-
vao je čak i golmana i oštrim
udarcem poslao loptu u mrežu!
Publika je ponovo na nogama,
poraz svjetskog prvaka je neizb-
ježan. Sada je Sušić dobio još
jednog pratioca, ali ovo je noć
kada ga niko ne može zaustaviti.
Svi na tribinama osjećaju da on
može još više, bodre ga i traže da
krene u novi slalom. I naši igrači i
stručno vodstvo sa klupe govore
da svi iz napada igraju presing.
Gol Argentine ponovo ugrožava
oluja, lopte sijevaju pored stativa,
prava drama je u šesnaestercu
gostiju.
Veliki podvig Safet Sušić je
ponovio u 70. minutu, kada je po-
stigao svoj treći gol. Poput
smučara Stenmarka obišao je sve
prepreke, a onda smireno šutirao
i savladao Viljara. To je treći het-
-trik u samo deset reprezentativ-
nih nastupa! Podvig za fudbalske
albume. Do kraja susreta Jugo-
slavija je postigla još jedan gol, a
Argentina dva. Pobjeda je pripala
nama, ubjedljiva i draga. Junak
velikog trijumfa ponovo Safet
Sušić, momak koji je dobio i
treću »desetku«! To je podvig.
I poslije ove utakmice Safet je
ostao isti. Tiho, kao da se ništa
osobito nije dogodilo otišao je u
svoje Sarajevo da radost podijeli
sa drugovima. Sušić se raduje
ovim uspjesima, ali načinom obič-
nog čovjeka. Stiže da svima udo-
volji, zovu ga na priredbe, na pri-
jeme, na usmene novine. Svima
hoće da izađe u susret.
Svakodnevno dobija čestitke
za briljantnu igru protiv svjetskih
prvaka, dobija i brojna pisma. Sve
mu je to drago. Naročito su ga
obradovala priznanja stranih izv-
ještača sa ove utakmice. Argen-
tinske novine »El grafiko«, »La ra-
-om« i agencija »Telam« napisali
su da je Sušić igrao kao najveći
svjetski asovi. Selektor Cezar
Menoti je bio kratak u ocjeni nje-
gove igre: »Taj momak je po svo-
jim vrijednostima u samom vrhu
svjetskog fudbala« - bio je ko-
mentar argentinskog fudbalskog
kormilara.
0 noći kada je Safet Sušić
srušio svjetske prvake, neka i ovo
bude napisano.
JUGOSLAVIJA: Stojanović,
Zoran Vujović, Hrstić, Zajec, Bog-
dan, Krstičević, Safet Sušić 10,
Slišković, Savić, Petrović, Džajić
(Šurjak).
ARGENTINA. Viljar, Vantuino,
Buhedo, Okanja, Galjego, Pasare-
la, Kasija, Lopez, Fortunato, Ha-
randez, Roberto Dijaz.
Strijelci: Sušić u 23, 54, 70. i
Slišković u 87. minutu za Jugosla-
viju, a Pasarela u 82. i Rajmon u
89. minutu za Argentinu.
Susret je vodio Steanea Ro-
mea iz Rumuniie.
VALENSIJA,
10. oktobar 1979:
Španija -Jugoslavija 0:1
ZAISKRILA NADA
Gotovo pola vijeka traje fud-
balsko rivalstvo Jugoslavije i Špa-
nije. Prvi put naši fudbaleri igrali
su u Španiji 1932. i izgubili. Pos-
ljednjih godina Španci su nam bili
vjerni saputnici u svim velikim
takmičenjima. Godine 1970. elimi-
nisali su nas u kvalifikacijama za
Svjetsko prvenstvo u Meksiku,
četiri godine kasnije mi smo bili
bolji i u onoj čuvenoj majstorici u
Frankfurtu postigli veliku pobje-
du. Bilo je to 13. februara 1974.
kada je naš Josip Katalinski baš u
13. minuti postigao gol koji nas je
odveo na Svjetsko prvenstvo u
SR Njemačku. Bila je to prva pob-
jeda Jugoslavije u duelima sa
Španijom!
 U kvalifikacijama za »Mundijal
78« opet su se u istoj grupi našle
reprezentacije Jugoslavije i Špa-
nije. Prvi susret bio je u Sevilji i
pobjeda Španaca od 1:0 poslije
penala koji im je poklonio
mađarski sudija Palotaj, inače lič-
ni prijatelj Ladislava Kubale. Re-
vanš u Beogradu, 30. novembra
1977, trebalo je da odluči ko će u
Argentinu. Nama je odgovarala
pobjeda od dva gola razlike, a do-
živjeli smo nakon mnogo bure
poraz od 0:1! U tom susretu igrao
je i Safet Sušić, od koga se oče-
kivalo mnogo. Teško je bilo tada
igrati, jer su Španci stalno preki-
dali igru, sve činili da ona traje što
kraće.
Poslije Beograda, opet smo se
sreli sa Španijom u kvalifikacijama
za Evropsko prvenstvo u Zagrebu
4. oktobra 1978. godine. I u tom
susretu doživjeli poraz koji nam
je teško pao jer je došao na star-
tu renomiranog takmičenja. Tako
smo morali čekati godinu dana da
pokušamo izboriti pobjedu i bar
donekle ublažiti utisak iz među-
sobnih duela. Pred susret od 10.
oktobra 1979. godine razgovarao
sam sa Safetom Sušićem, fudba-
lerom koga su se Španci najviše
plašili.
- Biće mi to treći duel sa
Španijom. U prva dva sam doživio
dva poraza, oba na našim tereni-
ma! Zato bih sada želio pobjedu
više nego ikada - govorio je Sa-
fet.
Plašiš li se Španaca ?
- Protiv njih je veoma teško
igrati. Lukavi su, sve znaju na te-
renu, naročito su vješti u provoci-
ranju i simuliranju. Mi smo u pre-
thodna dva susreta bili bolji, ali
nismo uspjeli da postignemo od-
govarajuće rezultate. Sada su oni
psihološki u nepovoljnijem polo-
žaju. Igraju na svom terenu, pu-
blika će od njih tražiti pobjedu,
opterećeni su rezultatom. Mi u toj
utakmici nemamo što izgubiti,
zato se ovog susreta ne plašim!
Ti dolaziš u Španiju kao najbo-
lji jugoslovenski igrač?
- Od mene naši ljubitelji fud-
bala mnogo očekuju. To me opte-
rećuje. Španci znaju sve o meni.
očekujem da će me posebno pa-
ziti. U takvoj situaciji ću učiniti
sve da ostalim našim igračima
stvorim prostor za dejstvo Lakše
bi mi bilo igrati da nisam postigao
tri gola protiv Italije i Argentine.
Sada bih bio srećan ako pobijedi-
mo Španiju. Da li ću ja biti strije-
lac, nije bitno.
Ko će te čuvati?
- Sa Marselinom sam vodio
dva žestoka okršaja. Imali smo
podjednako uspjeha. Volio bih da
je on opet u sastavu. Povrijeđen
je i ne znam ko će ga zamijeniti.
Šta Kubala priprema za mene, vi-
djeću tek na terenu Valensija.
Šta Jugoslaviji znači eventual-
na pobjeda ?
- Naše šanse za plasman i
završnicu Evropskog prvenstva
sada su zaista samo mikroskops-
ke. Pobjeda u Valensiji bi nam
mnogo značila za lijepo fudbalsko
raspoloženje, sada je klima u re-
prezentaciji dosta dobra. Možda
bi nam ta pobjeda dala i šanse da
uspijemo u kvalifikacijama. Ali, tu
sve zavisi od Kipra! Ako Kiprani
na svom terenu odigraju neriješe-
no sa spanijom, eto nas u završ-
nici Evropskog prvenstva.
Zaboravio si susret sa Rumu-
nijom ?
- Nisam! Njih moramo pobi-
jediti. Ako na našem terenu ne
savladamo Rumune, onda nismo
za evropski vrh!
Kipar je remizirao sa Rumuni-
ma?
- Nekoliko odličnih fudbalera
Kipra igra u Grčkoj. Ako svi budu
u reprezentaciji i ako se dobro
priprema, onda ne bi bilo izne-
nađenja da uzmu bod Španiji. To
bi već bilo ono pravo!
Naša reprezentacija okupila se
u ponedjeljak, 8. oktobra u Beo-
gradu i istog dana odletjela u
Španiju. U našoj ekspediciji bio je
i Safet Sušić. Jedanaesti nastup u
reprezentaciji, ostvarila se Safe-
tova želja: Jugoslavija je izborila
pobjedu! U našoj ekipi bio je
samo kapiten Ivica Šurjak iz one
majstorice. Samo je on zapamtio
tu - do tada - jedinu pobjedu
nad Španijom.
Stadion »Luis Kazanova«
Radost u Valensiji oktobra 1979.
godine
dočekao je u paklenoj atmosferi
jugoslovenske reprezentativce.
Kubala je izabrao Valensiju, iza-
brao je stadion i publiku gdje
Španija gotovo ne zna za poraz.
Španci su obećali svojim repre-
zentativcima basnoslovne premije
za pobjedu, o remiju, čak, niko
nije razmišljao. Naši igrači došli
su u Valensiju uzdignuta čela,
nisu bili mnogo govorljivi u izjava-
ma pred kamerama, blicevima i
reflektorima, ali su bili čvrsto od-
lučili da prekinu crnu seriju u sus-
retima sa Kubalinim izabranicima.
Prije nego što je i počeo sus-
ret, tribine su podrhtavale. Navi-
jači su bili u ekstazi, u teren su
uletjeli bačeni predmeti. U takvoj
atmosferi naši se nisu zbunili,
igrali su mirno i već u 5. minuti
došli u vodstvo. Gol je postigao
Ivica Šurjak poslije slobodnog
udarca sa desne strane koji je iz-
veo Blaž Slišković. Bio je fantasti-
čan gol, simbolizovao je svu silnu
želju naših momaka za pobje-
dom. Početak susreta praktično
je donio i kraj! Jugoslavija je iz-
borila drugu pobjedu.
Nije to bila velika igra naše re-
prezentacije, ali je bila - velika
borba. Izdržali su naši sve nalete
domaćina, izdržali su grubosti,
provociranje, pritisak publike.
Spanski navijači su počeli gađati
predmetima i sudije. Aut-sudija u
jednom trenutku se našao i na
zemlji! Pogodio ga je čvrsti pred-
met. Hrabri sudija Mekgilej iz
Škotske nije podlegao provocira-
nju španskih navijača. I on je bio
junak ovog dramatičnog susreta.
Junaci u plavim majicama bili su
svi: od debitanta Pantelića do ka-
pitena Šurjaka.
Safet u ovoj utakmici nije de-
monstrirao sve što zna, ali je u fi-
nišu susreta nekoliko puta »izlo-
mio« odbranu Španije. Na njega
su grubo nasrtali, rušili ga i tukli.
Centarhalf Alesanko je pred kraj
utakmice grubo pokosio Sušića,
za to je »nagrađen« crvenim kar-
tonom. Safet je samo povremeno
dobijao loptu, kad je bio u prodo-
ru, onda su to bile opasne akcije
u kojima je Kubalina odbrana bila
Tri generacije: Vahidin Musemić, Ibro Biogradlić, Uroš Žarić, Asim Ferhatović i Safet Sušić
na velikom iskušenju.
Poslije završetka utakmice
naša reprezentacija se odmah
vratila avionom u domovinu. Safet
je požurio kući - u Sarajevo.
Utisci su bili još svježi. Pričao je:
- Izborili smo pobjedu koja u
konačnom plasmanu može biti
odlučujuća. U susret smo ušli
mirno, nikad tako u reprezentaciji
nismo bili koncentrisani kao pred
ovaj susret. To je bio ključ našeg
uspjeha. Selektor Miljanić nam je
rekao da igramo mirno, da je u
ovoj utakmici najvažnije da ne gu-
bimo živce. Mi smo ga poslušali,
izdržali smo pritisak Španaca,
izdržali smo provociranje njihovih
navijača i igrača. Ova pobjeda mi
je jedna od dražih.
Jugoslavija je slavila pobjedu,
ispunila se velika želja Safeta
Sušića da u svom trećem susretu
sa Španijom osjeti radost.
Sastavi ekipa: Španija - Arko-
nada, San Hoze, Migeli, Uria, Ale-
sanko, Viljar, Dani, Del Boske,
Kvini (Santalijana), Asensi, Her-
edija; Jugoslavija - Pantelić, Zo-
ran Vujović, Rožić, Zajec, Primo-
rac, Krstičević, Zlatko Vujović,
Šestić /Mužinić/, Slišković, Sušić,
Šurjak.
 V
RAZGOVORI SA SUŠIĆEM:

SARAJEVO MOJE MLADOSTI

 RIJEČ VAŽNIJA OD
UGOVORA
Najtraženiji fudbaler u Jugo-
slaviji 1979. bio je Safet Sušić!
Gotovo da nema novina koje o
njemu nisu pisale, gotovo da
nema radio ili televizijske stanice
u nas na kojoj nije gostovao. Sa-
feta traže sa svih strana, javljaju
se učenici iz škola, studenti sa fa-
kulteta, radnici iz fabrika... Svi
žele da ga vide i da razgovaraju s
njim. Ni velike revije, naročito one
muzičke, ne mogu bez njega. Sa-
fet sve to prihvata, mada mu je
teško izdržati takav tempo življe-
nja. On voli miran kutak, ne trči za
publicitetom, ali te pozive prihva-
ta kao obavezu i zna da je to cije-
na popularnosti.
Sa Safetom sam do sada raz-
govarao mnogo puta, pričali smo
o svemu, ali o fudbalu najviše. Iz
spektra tih razgovora izdvajamo
samo nekoliko detalja koji su mi
se učinili najzanimljiviji i prenosim
ih na stranice ove knjige.
Kada?
- Početkom 1976. godine kad
u fudbalu nisam bio mnogo poz-
nato ime i kada se nije moglo sa
sigurnošću tvrditi da će Safet
Sušić postati fudbaler. Kad sam u
januaru te godine teško obolio,
Sarajevo mi je bilo najbliže. Klub
mi je odmah nudio da potpišem
novi ugovor pod istim uvjetima
kao da sam u punoj formi i kao da
sam potpuno zdrav. Sarajevo je
bilo spremno i da me prekvalifiku-
je, da me osposobi za neko dru-
go zanimanje. Ti potezi kluba su
me dirnuli i obavezali me na vjer-
nost Sarajevu.
Mnogi su te željeli u svojoj
sredini?
- Partizan je bio najuporniji.
Dolazili su u Sarajevo, razgovarali
sa mnom. Navraćali su i ljudi iz

Kako ocjenjuje svoju odluku

da produži ugovor sa Sarajevom i
da li i danas, poslije potpisivanja
novog ugovora, misli da je dobro
uradio?
- To je najbolje što sam mo-
gao učiniti! Tek sada vidim koliko
sam dobar potez napravio potpi-
sivanjem tog ugovora. U Sarajevu
sam napravio prve korake afirma-
cije, tu sam postao to što sam da-
nas. Veliki klubovi nisu samo oni
koji imaju dosta novca. Veliki klu-
bovi imaju ljudske manire. Oni ni-
kad ne zaboravljaju svog člana.
To sam u Sarajevu najbolje osje- U Skenderiji sa navijačima 1978.
tio. godine
Crvene zvezde. Hajduk i Dinamo
su se raspitivali, a ja sam svima
zahvalio i rekao im da ostajem u
Sarajevu. Riječ je bila jača od
svega!
Kome si je dao?
- Direktoru Sarajeva Sveto-
zaru Vujoviću. U Sarajevu imam
mnogo prijatelja, ali Vujović mi je
najveći prijatelj! Njemu sam
prvom rekao da ostajem u Saraje-
vu. To je bilo jače od ugovora.
Vujović ti je dosta pomogao,
naročito u početku?
- Njemu najviše mogu zahva-
liti za sve što sam postigao u fud-
balu. U početku prvoligaške kari-
jere bilo mi je teško, trebalo je
priviknuti se na novi klub, novi
grad, nove Ijiide i novi rad. Bilo je
i kriznih momenata, razmišljao
sam i da se vratim, ali Vujović me
je bodrio i ostao sam. Prvi koraci
afirmacije bili su mi najteži.
Omiljen si među saigračima 7
- Dobri su to momci. Izabrali
su me za kapitena, a ja se trudim
da to povjerenje opravdam. Nji-
hov glas mi je veliko priznanje i
obaveza za dobre igre.
Postoji li zavist među igrači-
ma?
- U igri ne bi smjela da post-
oji. Svaki pojedinac je dio tima,
zajednički interes igrača u ekipi je
isti. Zato ne vjerujem da na tere-
nu ima zavisti. Ako mi saigrač ne
da na vrijeme loptu, ili ako me ne
proigra u situaciji koja gledaoci-
ma izgleda povoljna i kad oni mis-
le da bi mi saigrač morao dati lop-
tu, ja to ne primam kao sebičnost
ili zavist. Drugačiji je osjećaj igre
na terenu, a drugačiji kad se gle-
da sa strane. Saigrač može biti u
mojoj blizini, a da me u tom mo-
mentu ne vidi i da mi ne da loptu.
To je nešto što shvatam kao real-
nost. Neki govore da je bilo ne-
sporazuma između Repčića i

Ko te je još zadužio?
- Salko Muhić mi je mnogo
pomogao, naročito kad sam bio
bolestan. Sa njim sam nerazdovo-
jan od mog dolaska u Sarajevo.
To je čovjek velikog srca! U klubu
i gradu imam još dosta dobrih pri-
jatelja, i oni su dio onog što sam
postao u fudbalu.
Atomosfera u klubu?
- Veoma dobra, Sarajevo ni-
jednom igraču nije ostalo dužno.
Svaki fudbaler je dobio sve po
ugovoru. Klub pazi igrače. Nijaz
Merdanović je, kad su ga mnogi
bili otpisali, potpisao novi ugovor.
To je lijep manir Sarajeva. Dobri
odnosi u klubu donijeli su dobar
rezultat. Nije Sarajevo danas jako
samo po igračkom kadru, dru-
garstvo je velika snaga ekipe u
kojoj igram. S prijateljom Salkom Muhićem
mene zbog zavisti. Ja njemu ni-
kad nisam zavidio na dobrim igra-
ma. Repčić je odličan fudbaler,
može da igra u svakom timu. Sa-
rajevo bi sa njim bilo mnogo jače,
naročito probojnije u igri. Žao mi
je što je otišao. U Sarajevu je mo-
gao ostvariti sve svoje ambicije.
Šta misliš o fudbalskim sudija-
ma?
- Nikad ne zamjeram sudiji
ako pogriješi nenamjerno. Gri-
ješiti je ljudski, griješimo i mi na
terenu, pa zašto bi onda sudijske
greške trebalo shvatiti kao nešto
nenormalno. Ali teško mi pada
nepravda. Kad osjetim da sudija
ima zle namjere, kad vidim da je
unaprijed riješio da pomogne jed-
noj ekipi, onda me to izbaci iz
takta.
Ti si kapiten tima, kakva je tvo-
ja uloga u timu?
- Sarađujem sa stručnim šta-
bom, ja sam na neki način najpri-
rodnija veza između igrača i
stručnog štaba. Moj zadatak je da
atmosferu u ekipi učinim što lje-
pšom, da ponašanjem, borbeno-
šću i igrom motivišem saigrače.
Šta misliš o navijačima Saraje-
va?
Lijep je to osjećaj: kad izađem
na teren, a sa tribina odjekne
pjesma. Ko da ne zaigra! Dobra
publika i prava atmosfera na tribi-
nama jedan su od glavnih predus-
lova za dobru igru. Ja volim publi-
ku koja sportski navija. Takva je i
naša publika. Sarajevo ima izvan-
redne navijače, uvijek želim da
igram što bolje zbog ljudi što do-
laze na stadione.
Omiljen si i na drugim stadio-
nima?
- Obraduje me kad čujem
aplauz na bilo kom stadionu. Tru-
dim se da ispunim očekivanja lju-
bitelja fudbala svuda gdje se po-
javim.
Kad igraš slabo?
- Ne može čovjek odigrati
svaku utakmicu dobro. To je nor-
malno, neki to neće da shvate pa
poteknu sumnje u vrijednosti
koje su potvrđene. To nije dobro!
Meni porazi teško padaju, nasto-
jim da ih primim i doživim sport-
ski. Naročito mi je teško kad u
porazu igram slabo.
Kad ti je bilo najteže ?
Poslije onog poraza u Buku-
reštu u oktobru 1978. godine. Iz-
gubili smo sa 2:3, a ja sam zaista
igrao slabo. Mnogi su mislili da mi
se nije igralo. A želio sam mnogo.
Bilo je teško, Rumuni su me pre-
thodno upoznali, pripremili po-
sebnu taktiku, dali mi dva čuvara.
Ja neću time da se pravdam. Jed-
nostavno: u tom susretu nisam
mogao više!
Najdraža pobjeda?
- Opet je vezano za Bukure-
št: 13. novembar 1977. je moj
dan. Zaigrao sam za svačiju dušu,
dao sam i tri gola, a bio mi je to
tek drugi reprezentativni susret.
Kad si naročito uzbuđen u fud-
balu?
- Poslije svake pobjede i po-
raza. Ako je susret važan, onda
su emocije jače. Desi se da ne
spavam cijelu noć.
Izvan terena si drugačiji?
- Po prirodi sam miran, ali sa
jakim osjećanjima koja ostaju u
meni. Možda će neko pomisliti da
sam ponekad naduren. Ne, nego
nisam nametljiv, ne volim mnogo
da pričam.
Znaš da budeš i veseo ?
- Samo kad sam s najbližim
prijateljima onda sam drugačiji,
volim da zapjevam, da zabavljam
društvo.
Koje pjevače rado slušaš?
- Volim Kemala Montena, In-
dekse, Arsena Dedića, Šabana
Šaulića, Tomu Zdravkovića. Volim
dobru muziku.
Šta ti znači grad Sarajevo?
- Kad sam na turneji, kad
sam duže odsutan iz Sarajeva,
jedva čekam da se vratim. Saraje-
vo je moj grad, u ovom gradu
sam već sedmu godinu, u njemu
sam stekao dosta drugova, prija-
telja. Od kada sam dobio stan, ro-
ditelji mi često dolaze. Zbog toga
rjeđe odlazim u Zavidoviće. Kad
nekad budem odlazio iz Sarajeva,
biće mi teško rastati se sa ovim
gradom. To će biti samo privre-
meno.
Zar nećeš ostati na Koševu?
- U Sarajevu ću igati još četiri
godine. Mislim da je to dosta.
Kasnije ću malo u inostranstvo,
pa opet na Koševo.
Da li kao igrač?
- Volio bih po završetku kari-
jere da radim u Sarajevu. Možda
kao trener. Vidjećemo...
Janjuš je zbog tebe došao na
Koševo?
- Dugo se poznajemo, druži-
mo. Uvijek sam ga cijenio, mislim
da je trenutno jedan od naših naj-
boljih golmana. Vjerujem da će
postati kandidat za reprezentaci-
ju. Janjuš je najbolje pojačanje
Sarajeva otkada igram na Koševu.
Želio si da igraš sa bratom
Seadom?
- To mi je neostvarena želja.
On mi je uvijek bio uzor u fudba-
lu. Zbog njega sam zavolio fud-
bal. Kada je Sejo bio poznat fud-
baler ja sam samo maštao o tim
visinama.
Igrate slično?
- lako nismo igrali na istim
mjestima, mislim da imamo dosta
zajedničkih osobina. Tehnika nam
je jaka strana, šut objema noga-
ma takođe. Sejo ima jači šut, čv-
ršći je u duelu. Ja sam eksploziv-
niji, brži. Obojica imamo odličan
pregled igre.
Da li se osjeća pomanjkanje
kvalitetnih igrača kod nas i u svi-
jetu?
- Osjeća, ali nije tako na-
glašeno kako to mnogi žele prika-
zati. Danas se igra drugačiji fud-
bal, romantike je sve manje, zato
je i manje žonglera. Nekad su
igrači imali više prostora za dejst-
vo, igra je bila manje obavezna,
bilo je lakše asovima. Danas če-
sto dobar fudbaler ne može na
terenu da diše, daju mu dva »fla-
stera«. To ne volim!
Koji je najbolji fudbaler koga
ste gledali?
- Pelea sam gledao tri sata na
filmu. To je bio savršen igrač
kome ništa nije nedostajalo. Ta-
kav fudbaler se rađa jednom u
100 godina! Poslije njega najviše
mi se svidio Krojf. Ne znam kako
su igrali Puškaš, Kosiš, Mtjus,
Gento, Kopa, Bobek, Mitić... Njih
nisam gledao.
Upoređuju te sa Ferhato-
vićem ?
- To mi je veliko priznanje.
Asima nikada na terenu nisam
gledao ali mnogo sam slušao o
njegovoj igri. Kao čovjek, na
mene je ostavio izvanredan uti-
sak.
 Šta misliš o svjetskom fudba- teži. Izvan terena sa igračima
lu? Željezničara sam blizak.
- Na Mundijalu u Argenitini se Šta te nisam pitao ?
igralo dobro. Danas fudbal u svi- - O najvećoj sportskoj želji
jetu nije u velikoj krizi kako to bih nešto rekao. San svakog fud-
mnogi govore. Fudbalska igra do- balera je odlazak na Svjetsko
življava stalnu ekspanziju. Juž- prvenstvo. Nisam mogao prežaliti
noamerički fudbal je doživio veli- što nas nije bilo u Argentini. Još i
ku afirmaciju na Svjetskom danas su mi u mislima neprospa-
prvenstvu u Argentini, mislim da vane noći prije i poslije one od-
će na sljedećem šampionatu Ev- lučujuće utakmice sa Španijom u
ropa biti bolja. Beogradu. Kako smo samo pred
taj susret bili opterećeni! Kad
Hoće li Jugoslavija 1982. na
sam gledao na televiziji utakmice
Svjetsko prvenstvo u Španiju? sa Svjetskog prvenstva, shvatio
- Ne bi bilo dobro da napravi- sam da smo mogli tamo postići
mo još jednu pauzu. Sada će biti dobar plasman.
lakše u kvalifikacijama, jer u zav- I ja sam gledajući utakmice u
ršnici šampionata biće 24 zemlje. Argentini zažalio što naše repre-
Moramo izboriti mjesto na tom zentacije nema. Zažalio sam što
skupu. tu nije i Safet Sušić. Jer, Evropa
Kakva je atmosfera u repre- bi imala svog pravog »ambasado-
zentaciji? ra« na kontinentu fudbala...
- Bolja nego prije godinu,
dobro se radi, a to i rezultati potv-
rđuju. Treba biti istrajan, imamo
dobre fudbalere, tim se ne stvara
preko noći. Na putu smo da for-
miramo jak sastav.
Igrao si protiv mnogih stranih
bekova. Koji ti je bio najteži rival?
- Španac Marselino!
Od naših
- Džemal Hadžiabdić iz Vele-
ža! Protiv njega mi je najteže
igrati, ali protiv njega najviše vo-
lim igrati. Hadžiabdić je vrlo ko-
rektan i pošten momak i kad sam
sa njim u duelu ne plašim se pov-
reda.
Šta misliš o Željezničaru?
- Veže nas dugogodišnje ri-
valstvo. Najviše volim igrati protiv
Željezničara. I golove davati, na-
ravno. To su utakmice za koje ži-
vim, o tim susretima se dugo
priča, prije i poslije odigravanja
Pobjede u susretima sa velikim ri-
valom su mi najdraže, porazi naj- S autorom knjige
 VI
RIJEČ BIVŠIH ASOVA:

SAFET - EVROPSKI FORMAT

 FUDBALSKI INTELIGENT
Asim Ferhatović
- O Sušiću ne treba trošiti mno-
go riječi. Njegova igra najbolje
govori! Pravi fudbalski velemaj-
stor!
Dragoslav Šekularac:
- Safet je najmoderniji fudbaler
u Jugoslaviji, skladno je u svoju
igru ukomponovao maštu, snagu,
dribling i sve ostalo što krasi naj-
veće svetske asove.
Slaven Zambata?
- Neću ništa novo reći ako ka-
žem da je Sušić igrač našeg pod-
neblja, nogometaš velikih moguć-
nosti i nadahnuća. On je igrač koji
imponira i nogometnim stručnja-
cima i onim koji nogomet gledaju
sa tribine. Jednostavno, svima!
Dobro je da je Sušić stalno »na
zemlji« i pored pohvale sa svih
strana. To je vrhunski nogometaš
- svjetskog formata!
Uvijek u krugu svojih simpatizera
koji ga prate svuda.
Muhamed Mujić:
- Sušić je u svakom slučaju, fud-
balski velikan. To je dokazao
mnogo puta sjajnim igrama i sjaj-
nim golovima, u dresu Sarajeva i
reprezentacije. Sadašnje njegove
igre nisu njegov krajnji domet. On
može igrati još bolje! Kad ga gle-
dam kako igra, imam utisak da se
bezbrižno zabavlja. Safet je u
sebi sjedinio sve što je potrebno
vanserijskom fudbaleru.
Josip Katalinski:
- Sušić je fudbalski inteligent.
Uz to ima snagu, brzinu, superta-
lenat, kao igrač gotovo bez mane.
Dugo nismo imali takvog fudbale-
ra. Safet uvijek na terenu pronađe
za sebe najbolje a za protivnika
najteže rješenje.
Na njegovu dijagonalu saigrač
stigne loptu, a protivnik ne može.
Sve je to potvrdio u klubu i u re-
prezentaciji.
Miloš Milutinović:
- Kapiten Sarajeva je svoje van-
serijske vrednosti potvrdio i na
Koševu i u reprezentaciji. Takav
se fudbaler ne pojavljuje često.
Igra dobro u nizu, na najvažnijim
utakmicama pruža najviše. Ima
rešenja koja niko ne očekuje i
koje niko ne može predvideti. U
tome je njegova prava vrednost.
Sulejman Rebac:
- Safet Sušić je danas jedan od
rijetkih fudbalera koji može svo-
jom igrom podići stadion na
noge. Ima odlične fizičke osobi-
ne, savršenu tehniku, lakoću po-
kreta, neuhvatljiv dribling i izvan-
redan osjećaj za gol.
Vahidin Musemić:
- Mnogi ne poznaju Safeta kao
čovjeka, a ja mislim da je baš ta-
kav čovjek mogao da izraste u
fudbalskog asa. On je veoma
privržen porodici, stalno priča o
roditeljima, o sestri i bratu. Nje-
gova pomoć mladim igračima je
višestruka, igrači ga vole, vole ga
svi koji su imali kontakt sa njim ili
su ga gledali. Safet će pružiti još
više i u dresu Sarajeva i u dresu
reprezentacije. Sa Sliškovićem se
izvanredno dopunjava, i ostali ga
razumiju u igri. On im pomaže da
pruže maksimum.
Mirsad Fazlagić:
- Poznajem Sušića od njegovog
dolaska u Sarajevo. Radio sam s
njima kao trener. Kakav je stigao
iz Zavidovića takav je i sada.
Skroman, kao da nije postao sla-
van fudbaler. Kao igrač milimetar-
ski tačan. Takav dribling i završni-
cu malo ko ima. Divno je gledati
kad Safet poslije majstorije uputi
loptu prema golu. Čini se kao da
je to lagan udarac i da će ga gol-
man lako zaustaviti, ali ne zaustavi
ga! To umiju samo veliki majstori!
Miroslav Brozović:
- Safet Sušić je jedan od najbo-
ljih fudbalera koje je Sarajevo
imalo. Sada je najbolji igrač u
Jugoslaviji, njegov igrački uspon
je veliki, njegovi dometi takođe.
Kao čovjek na mene je ostavio iz-
vanredan utisak.
Franjo Lovrić:
- Kad danas razmišljam o najbo-
ljim igračima Evrope ne mogu a
da u tu elitu ne uvrstim i Safeta
Sušića. On to po svojim igračkim
vrijednostima i igrama koje pruža
zaslužuje. Safet je sada najbolji
jugoslovenski igrač. On ima sve
osobine koje moderan fudbal
zahtijeva. Sušić je primjeran om-
ladinac, sa svim onim što treba da
krasi našeg mladog čovjeka.
Ivica Osim:
- Safet Sušić je danas jedini naš
fudbaler koji sam može da riješi
utakmicu. Takvih igrača koji mogu
preokrenuti rezultat danas je u
Evropi malo. Safet može za tre-
nutak sve da riješi. Kompletan je
igrač, najbolji koga u Jugoslaviji
danas imamo.
Mišo Smajlović:
- To je igrač koji ima svoj stil,
njega ne mogu upoređivati sa
fudbalerima ranijih generacija. On
ne liči ni na jednog, Safet je spe-
cifičan fudbaler. Mislim da je tre-
nutno bez konkurencije u jugo-
slovenskom fudbalu i jedan od
najboljih u Evropi.
 VII
NAPISALI SU 0 SUŠIĆU:

JEDNOSTAVNO: NAJ!
 VELJKO ALEKSIĆ
(»Oslobođenje«)

DRIBLING DO
SAVRŠENSTVA
Kada jedan fudbaler u četiri,
bezmalo pa uzastopna susreta
postigne za svoj državni tim 11
golova, onda za sve, njegova vri-
jednost prestaje biti sporna. A
kada jedan fudbaler postigne tih
11 golova protiv Mađarske, Ru-
munije, Italije i Argentine, onda
njegovo ime, samo po sebi, adek-
vatno snazi tih reprezentacija iz-
rasta u najmanju ruku do nivoa
njihovih najboljih pojedinaca. Još
ako su ti golovi, kao u ovom
slučaju, sve ljepši od ljepšeg,
onda njihov autor postaje ljubi-
mac navijača cijele zemlje, bez
obzira na to u kojem timu igrao i
čijem timu golove davao. Da je
gol na terenu krajnji cilj fudbalske
igre, ne treba podsjećati. Među-
tim, koliko se golovi teško post-
ižu, pogotovo za reprezentaciju,
neka posluži kao ilustracija slučaj
našeg rekordera Dragana Džajića,
koji je u 85 nastupa za reprezen- Ono što po mom mišljenju izd-
taciju postigao samo 23 gola. vaja ovog fudbalera od ostalih je
Utoliko više ovih 11 golova Safeta to da on, bilo šta na terenu da
Sušića, iz samo nekoliko utakmi- preduzme - ništa ne preduzima
ca, pokazuju neslućenu snagu i slučajno. Sve što uradi unaprijed
bogatstvo njegovog talenta. je predviđeno, ali i ostavljeno
mjesta da se u magnovenju kada
Kada se danas govori o fud- to situacija naloži, preduzme uvi-
balskom fenomenu Safeta Sušića, jek nešto novo, efikasnije od efi-
lako se složiti sa opštim mišlje- kasnijeg, i to tako brzo i onoliko
njem, jer je to činjenica da ovaj brzo koliko je neophodno da se
fudbaler lako i spektakularno daje protivnik izbaci iz igre, »skloni« sa
golove da ih postiže onda kada su pravca najcjelishodnijeg i naj-
najpotrebniji bilo za svoje Saraje- kraćeg puta do šanse za gol. Niko
vo, bilo za reprezentaciju. Među- danas u našem fudbalu, mnoštvo
tim, na pitanje u čemu je nesum- tih neophodnih akcija ne vezuje u
njiva Sušićeva originalnost - od- jednu cjelinu tako efikasno i na-
govoriti je teže. dasve lako kao Safet. Tu lakoću
postiže pomoću najefikasnijeg
driblinga koji je do danas u fud-
balu korišćen, a koji je Sušić do-
veo do savršenstva, takvog i toli-
kog da pojedini pokreti njegovog
tijela prođu neprimijećeni pa sve
što uradi izgleda lako, jednostav-
no, prosto.
FERENC AROK
(»Mađar so«):
KROJFOVSKA
BUDUĆNOST
Ako u ovoj zemlji, koja je uvek
imala svoje fudbalske velikane,
ovoga trenutka ima vanserijskih
igrača, za koje možemo da kaže-
mo da su dostigli međunarodnu
klasu, jedan od njih je svakako
Safet Sušić.
Mnogi ga upoređuju sa Ferha-
tovićem, drugi sa Musemićem.
Kažu da je već sada gotovo tako
dobar kao što je bio nenadmašni
ali za reprezentaciju samo jedan-
put nastupajući Ferahatović...
Zašto su upoređenja uopšte
potrebna? Zar se može upoređi-
vati i treba upoređivati najbolji vi-
ski sa naboljim konjakom?
Sušić je svoj i zato je velik.
Pust, drzak u driblingu. Prosto
Pozdrav kapitena: Sušić i Vukotić
ne primećuje nikog za vreme sla-
loma na terenu. Ni protivnika, ni
svoje igrače. Tog momenta ga
nosi nagon, refleks, intuicija.
Nema šablona, ponekad ni re-
zona u onome što čini. Zato je
nepredvidiv, nedokučiv, jedno-
stavno nema za njegovu igru pro-
tivigre. Ali, to je samo deo njego-
vog raskošnog talenta. Onaj deo
koji je vidljiv u plavom dresu sa
grbom. I koji je doneo njegove
majstorije i golove. U svom klubu
on je celovitija ličnost.
On je kapiten, vođa u pravom
smislu te reči. Nadam se da će
jednog dana i te osobine doći do
punog izražaja i u reprezentativ-
nom dresu...
- Lako je Sarajevu igrati tu
neuhvatljivu igru kad ima Sušića
- reče nedavno jedan ugledni
trener. - Kad Safetu doture lop-
tu onda ostali mogu da se odmo-
re, ili da sprintuju, tražeći najbolju
poziciju, lopta je na najsigurnijem
mestu na svetu; kao da je u tre-
zor zaključana...
- Neverovatna je sigurnost
posedovanja lopte kod ovog
igrača. A to ne dolazi samo od
njegovih izuzetnih fizičkih predi-
spozicija, nego od vanrednog ba-
lansa suptilne tehnike i taktičke
zrelosti.
On ima krojfovsku predaju,
čak i raznovrsnost!
Bolji šut!
Krojfovska budućnost stoji
pred njim.
Nažalost, Sarajevo je još uvek
van međunarodnih kupova, a
samo preko reprezentacije teško
je postati međunarodna klasa,
koju će priznavati i u Londonu, i u
Minhenu, i u Moskvi, i u Rimu.
Doduše njegovi golovi su ga već
proslavili u Budimpeštu, Rimu,
Bukureštu, pa i Buenos Airesu.
Safet je zakoračio vrlo odluč-
no u svet fudbala, gde su fotelje
rezervisane samo za istinske maj-
store.
FRANCI BOŽIĆ
(»Delo«)
IGRAČ BUDUĆNOSTI
Prvi put sam bolje upoznao
Safeta Sušića u Bukureštu kada
je ovaj as pružio onu nezaborav-
nu igru i postigao tri gola. Sa Sa-
fetom sam dugo razgovarao prije
susreta u Hotelu »Doribanci«. U
njemu sam tada otkrio mirnog
mladića koji ne voli da izvan fud-
balskog terena bude u prvom pla-
nu. Zapazio sam da je to pravi
sportista koji našoj ekipi daje
mnogo i kao igrač i kao čovjek.
Sve do Bukurešta, moram da
priznam, nisam imao neko visoko
mišljenje o Safetu Sušiću. Do
tada ga nisam dobro ni poznavao
Činilo mi se da je on samo igrač
dobrih individualnih vrijednosti, ali
da se ne može uklopiti u timsku
igru. Njegovu perspektivu pomalo
su mi zamagljivali i njegovi suvišni
kilogrami. Ali sve je to bilo privid-
no. Mnogo puta kasnije sam
shvatio da je Safet igrač vanse-
rijskog talenta koji se po svojim
vrijednostima i igračkim i ljudskim
može lako sihronizovati u kolek-
tivnu igru. Utisak o nekakvim su-
višnim kilogramima kod Sušića
može da vara, jer se radi o lijepo
građenom i čvrstom mladiću. On
je samo poslije pauza zbog bole-
sti i operacije meniskusa imao
višak kilograma, ali je to trenin-
gom lako uspio da skine.
Danas je Safet Sušić, bez dile-
me, naš najbolji fudbaler, on je
jedan od rijetkih evropskih igrača
sa improvizacijom na najvišem ni-
vou. Takvi asovi nekada su bili
Džajić, Gento, Kigen...
S ekonomom Ibrom Čečom
Mislim da budućnost pripada
takvim fudbalerima, jer su igrači
»trkači« industrijskog tipa već do-
sadili publici. Takvi igrači više ne
postižu očekivane rezultate. Indu-
strijski fudbal je preživio. Treba
se ponovo vraćati talentima kakvi
su nekada igrali fudbal i kakav je
danas Safet Sušić.
ENVER DIZDAR
(»Oslobođenje«)
NEOBAVLJENI
INTERVJU
Nisam novinar sa prevelikim
stazom i iskustvom, ali mi se već
dešavalo, naravno da mi, sticajem
okolnosti, izmakne tema na kojoj
bih rado oprobao »pero«, da ne
uspijem ostvariti kontakt sa čov-
jekom s kojim bih rado razgova-
rao, kojeg bih, čini mi se, mogao
pitati nešto što drugi nisu, nešto
van standarda, da bih od njeg iz-
vukao »nešto više«.
Desilo mi se nedavno da sam
dobio takav zadatak, temu koju
sam istinski želio. Mada novinar iz
oblasti kulture, trebalo je da na-
pravim jedan sveobuhvatan raz-
govor sa Safetom Sušićem. Ne o
Sušiću kao sportisti nego, kako
se to kaže, Sušiću - čovjeku.
Bilo je to poslije Safetovog
trećeg reprezentativnog het-trika.
Nisam obavio taj zanimljiv posao.
Morao sam otputovati na neki
drugi zadatak.
Šta sam tada htio pitati Safeta
Sušića? Ne znam. Htio sam saz-
nati mnogo. Htio sam, zapravo, da
mi njegovi odgovori potvrde
predstavu koju sam o njemu ste-
kao gledajući ga na terenu, sre-
ćući ga na ulici, u sarajevskim ka-
fićima, bilo gdje. Želio sam, naj-
prije, da prodrem u genezu, smi-
sao i istinitost njegove zapanju-
juće nepretencioznosti, nekog
olimpijskog i nenarušivog mira
Čak i na terenu, gdje je neprikos-
noven. Takva potvrda bi Safeta
uvrstila u one velikane sarajevs-
kog sporta, estrade i onih javnih i
opštepopularnih medija manife-
stiranja ljudske potrebe za igrom,
medu one od njih koji su vazda
ostali raja, obični ljudi koji svoj
posao, svoje uspjehe, medalje i
slavu ostavljaju tamo gdje im mje-
sto i jeste, a svoju mladost ravno-
pravno dijele sa drugim mladim
ljudima.
Htio sam saznati od Safeta
Sušića kojom to on i kakvom ta-
janstvenom snagom duha i tijela,
kojim volšebnim sporazumom
među njima uspijeva svoje um-
ijeće i nadmoć manifestovati tako
ljudski i sportski da njegov ne-
moćni suparnik nikad ne ispadne
smiješan, nikad lišen ljudskog do-
stojanstva. Kako uspijeva da nje-
gova superiornost uvijek ima di-
menziju plemenitosti, a nikad
nadmene slavodobitnosti.
Htio sam da Safet Sušić sazna
kako su njegova igra i njegov od-
nos prema životu i vrijednostima
života mnoge među nama vratili u
mladalačke romantične sanjarije
o onim junacima što se poslije
svakog podviga uzdižu na svoje
mjesto među ljudima, a ne silaze
među ljude kao neprikosnoveni
moćnici.
To je nešto od onoga što sam
o Safetu htio saznati i što sam
htio da sazna Safet. No, daće Sa-
fet još mnogo golova, a ja neću
uvijek biti na putu...
MUHAMED DŽEMIDŽIĆ
(»Oslobođenje«)
KAO DA JE ROÐEN S
LOPTOM
Iskreno, kada sam saznao da
se o Safetu Sušiću piše knjiga, za
trenutak sam bio u nedoumici.
Nije li prerano? Da li će, kako se
to - uostalom - često dešava,
opasna oštrica slave učiniti svo-
je? Mlad je to čovjek, premlad da
ponese taj teret? Uostalom Sušić
još ni izdaleka nije dao fudbalu
sve što može. Nije imao sreću da
reprezentacija bude učesnik u
završnici velikog takmičenja, nje-
govo Sarajevo nije bilo na među-
narodnoj sceni.
Ali, zašto ne.
I nema malopredašnje bojazni.
Navikao nas je taj momak da sve
stvari u životu poima ispravno.
Sve svoje velike igre, sva laskava
priznanja kojim su ga obasipali
primao je kao podstrek. I više od
toga, za njega je to bila obaveza
da u svakom narednom susretu
pokuša više, bolje, ljepše...
Činjenica je da se Safet Sušić
ni po čemu ne razlikuje od svojih
vršnjaka van sportskog terena
Fudbal voli beskrajno, ali i sve
ono što je svakodnevno prisutno
u životu mladog čovjeka. Za sve
nalazi dovoljno vremena, još više
interesovanja.
Razlike nastaju jedino kada je
u društvu sa loptom: sa njom se
najbolje slaže i razumije. Kao da
su rođeni jedno za drugo. Šta su
Uvijek pažljiv prema najmlađim
samo u stanju učiniti njih dvoje u
tandemu. Nema šema i pravila. U
trenutku se rađaju ideje, pronala-
ze najbolja rješenja. Koliko je
samo sve to komplikovano za
protivnika, jednostavno za pos-
matrače i lako za Sušića. Očito
jugoslavenski fudbal dobio je
novu vedetu, ali vedetu koja ni iz-
daleka nije dala sve što može.
Ogromne su mogućnosti Safeta
Sušića, a tolika i očekivanja ljubi-
telja fudbala i sporta uopšte.
VLAJKO ÐOKOVIĆ
(»Ven«)
ZA VELIKU SCENU
Igrali su u prvom kolu proljeć-
njeg dijela prošlogodišnjeg
prvenstva Željezničar i Sarajevo.
Derbi, a Grbavica grbava, teren
težak, mokar kakav može da
bude u rano proljeće U dresu Sa-
rajeva sa brojem sedam na leđi-
ma je Safet Sušić.
- Uh, pa zašto on, oteo se
uzdah, jer najbolji jugoslovenski
fudbaler je tako reći juče operi-
sao meniskus. Jedan pogrešan
pokret nogom i mogao bi da
bude izgubljen za fudbal. Rekon-
valescent je.
Bojazan je trajala samo dok
utakmica nije počela. A onda
Sušić je trčao, borio se, driblo-
vao, uklizavao, kako to kažu fud-
baleri. Šutirao je iz svih pozicija
kao da nije tek preležao povredu
koja je za mnoge značila kraj kari-
jere. Na ovoj utakmici Safet Sušić
nije postigao gol, ali je kumovao
kod oba što ih je postigao njegov
tima. Bio je prava napast za od-
branu Željezničara.
Na kraju Sarajevo je izgubilo
derbi (2:4) a dvadeset novinara
jednodušno se složilo da je Sušić
bio najbolji igrač meča.
Toga dana konačno sam shva-
tio da je riječ o rasnom igraču,
velikom fudbaleru. On je to kada
dribla, a dribla majstorski i u prav-
cu gola, i kada šutira, a šutira tač-
no i jako, kada se bori, a bori se
do posljednjeg daha. Teško ga je,
gotovo nemoguće, čuvati. Još
teže sačuvati.
Često za nekog igrača kaže-
mo: »veliki fudbaler«. Dajemo oc-
jene nekada olako. Za mene je
veliki igrač onaj koji je u stanju da
sam riješi utakmicu, gotovo kada
poželi.
Takvi su bili: Puškaš, Di Stefa-
no, Bobek, Milutinović, Vukas. Ta-
kav je Krojf. Možda je Sušić naj-
bliži ovom posljednjem. Zato ga
treba paziti i njegovati kao dra-
gulj. Bila bi velika šteta ako se
jugoslovenska reprezentacija ne
plasira u finale Svjetskog prvenst-
va a FK Sarajevo u neki od evro-
-kupova. Jer Safet Sušić, ne svo-
jom krivicom, još nije izašao na
veliku scenu. Tek kada izađe,
postaće veličina koja odgovara
njegovom raskošnom talentu.
Veliki umjetnici postaju to što
jesu samo na velikim scenama. A
Safet Sušić je upravo veliki um-
jetnik fudbalske igre.
PETAR DORDEVIĆ
(»Sport«)
GOLOVI U SERIJAMA
Nije se slučajno Safet Sušić
probio u sam vrh našeg fudbala.
Njegov razvojni put bio je olakšan
utoliko što ga je priroda obdarila
raskošnim talentom, ali se on mu-
kotrpno probijao i dokazivao sve
dok nije uvršten u galeriju istins-
kih asova. Pored očigledne nada-
renosti, kod ovog mladića sa
Koševa, tog nepresušnog rasad-
nika zaista dobrih fudbalera, od-
mah su bile uočljive njegove izu-
zetne fizičke predispozicije. Po
telesnoj građi, Sušić kao da je
stvoren za potrebe savremenog
fudbala. Eksplozivan u startu, go-
tovo neuhvatljiv, u prvim metrima
sprinta dosta brz da bi na dugoj
stazi umakao goniocu. Brz u trku
s loptom, sa stabilnošću koju mu
omogućuje atletska muskulatura,
u mogućnosti je da se poigrava s
protivnikom i da smelo i samou-
vereno ulazi u uspešne slalome.
Hitrinom rešava mnoge proble-
U zanosu igre
me, svoju gipkost i snagu ople-
menjuje nepredvidivim idejama,
nikad ne zloupotrebljava snažne
mišice.
Sušić ne bi bio ono što jeste
da ne poseduje i kvalitete koji su
presudni u formiranju jedne veli-
ke fudbalske ličnosti. Oseća igru,
ima tanani dribling, lak, gotovo
»bezbolan« za nadigranog protiv-
nika, i... zna da postigne gol! Lako
daje golove, često čak u serija-
ma, i to na najvažnijim utakmica-
ma, na međudržavnim mečevima.
U jednoj takvoj konstataciji da
»lako daje golove« krije se sušti-
na njegove prave vrednosti, zato
što je takva osobina jedino merlji-
va u fudbalskom sportu. I najvaž-
nija, samim tim što ova igra, sve
što se u njoj dogodi i odigra, ima
jedan jedini smisao i jedan jedini
cilj - gol! Postići gol više od pro-
tivnika. U ovom trenutku Safet
Sušić je baš po tome fudbaler
broj 1 u Jugoslaviji. Njegovi golo-
vi nisu slučajni, jer ih ponavlja u
serijama.
SEAD HADŽIJAHIĆ
(Televizija Sarajevo)
ČOVJEK U KOJEG
TREBA VJEROVATI
Ideja autora ove knjige, da na
ovakav način ispriča životni i fud-
balski put jednog izvanrednog
igrača i istog takvog čovjeka -
Safeta Sušića - oduševila me je
odmah. Jer, po mnogo čemu, a
najviše po svom osebujnom ta-
lentu za ovu igru, Sušić je i zaslu-
žio da se o njemu sazna nešto
više, nego što napisano u novins-
kim stupcima, rečeno u emisija-
ma radija ili televizije, lako još i u
fudbalskom značenju veoma
mlad Sušić je svojim igrama zadi-
vio brojne prijatelje u nas i mno-
go dalje.
Majstor, virtuoz, izvanredan
tehničar, šuter, golgeter, to je
samo dio epiteta koje su, često,
novinska »raspjevana« pera ispi-
sala i izrekla o ovom igraču. A za
takav odnos bilo je, zaista, mnogo
prilika.
Safet Sušić je znao da zaigra
maestralno, po pravilu na utakmi-
cama čiji je značaj bio izuzetan.
Bilo da se radilo o nastupima za
svoj klub ili reprezentaciju. I te
igre su oduševljavale. Bio je, je-
dostavno, neuhvatljiv za suparnič-
ke odbrane, nepredvidiv u rješe-
njima i redovno, najopasniji po
gol.
Veliki i u trenucima kada je u
svom klubu ostao gotovo usam-
Ije, bez saigrača, isto tako vrlo
dobrih fudbalera, sa kojima je,
jednostavno, naučio da igra, da
podijeli radost pobjede, ili tugu
zbog eventualno pretrpljenih po-
raza. Odjednom oko njega su se
našli golobradi mladići, talentova-
ni, bez sumnje, ali nedovoljno is-
kusni za prvoligaška nadmetanja.
Sušić je to, kao istinski sportista,
prihvatio, i u tim trenucima, un-
osio još više žara, volje i htijenja,
kako bi pomogao svojim mladim
drugovima. Trud se isplatio, jer su
mladići uvidjeli da ih predvodi
zrela ličnosti, čovjek kome i u
koga valja vjerovati. Takav je i u
privatnom životu. Skroman, nena-
metljiv, prijatan u svakoj prilici i
sa svakim. Pripreman da razgova-
ra o svemu, a - zna se - o fud-
balu najviše. I da pri tome nikad
sebe ne stavlja u prvi plan. To je,
eto Sušić, za koga su u klubu, a i
reprezentaciji često znali da kažu
kako je prava sreća što imaju tak-
vog fudbalera, a još više-čovjeka.
I zbog svega toga, uvjeren sam,
da će mnogi sa velikim zado-
voljstvom pročitati ovu knjigu.
ADIL HAJRIĆ
(»Oslobođenje«)
ARHITEKTA POBJEDA
Ima ljudi koji svojom pojavom,
ličnošću, ponašanjem u svakom
trenutku i na svakom mjestu ost-
avljaju impresivan dojam, plijene
pažnju i sagovornicima oduzimaju
moć da bilo šta drugo osim im-
presije kažu o njima. Takvi ljudi
su mili ali i nepredvidivi. Zbog te
osebujnosti trajno su miljenici.
 Medu te ljude, po mom mišlje-
nju spada Safet Sušić. Nemoguće
ga je opisati, nemoguće osujetiti
u namjerama da izvede potez na
terenu, nemoguće navesti da
promijeni mišljenje. Miran je do
mudrosti. Čovjek bi se ponekad
upitao umije li taj mladić išta ur-
aditi, a kad izađe na fudbalsko
igralište, Safet Sušić postaje arhi-
tekta svega što postiže ekipa za
koju igra, on daje ton i duh ono-
me što se dešava, on raspjeva
gledalište, a saigračima je snaga i
inspiracija, protivnicima mami uz-
dahe priznanja i poštovanja. Kali-
grafski ispisuje potvrde svog ta-
lenta, otključava trezore pobjeda,
bogati igru kojoj se predao, sva-
kim gestom postaje ono što je-
ste: Safet Sušić.
Od mnogobrojnih susreta s
njim, jedan mi je ostao posebno u
pamćenju. Kratak. Hotel »Lagu-
na« u Zagrebu. Koji dan poslije
one njegove sjajne utakmice u
Bukureštu. Sarajevo će odigrati
meč protiv Zagreba. Čitaocima
»Oslobođenja« je potrebna najava
te utakmice.
- Zagreb je dobra ekipa. Mo-
ramo svi zapeti pa da možda os-
vojimo bod. Svi igrači Zagreba
znaju igrati fudbal, manje su bo-
dova osvojili nego što su zaslužili.
To su mladići koji se lijepo pona-
šaju na terenu. I to nas obavezu-
je.
Samo, dakle, koji dan nakon
meča u kojem je bio junak, Safet
je opet junak - jednostavnosti i
skromnosti. Junak odnosa prema
protivniku i čitaocima »Oslobođe-
nja«, onima koji ga vole.
DŽAVID HUSIĆ:
»Svijet« (Sarajevo)
KAO NAŠ PELE
Prvi raport sa fudbalske utak-
mice napisao sam, i objavio,
prvog oktobra 1946. godine u sa-
rajevskom nedjeljniku »Fiskultura
i sport« (»Željezničar« - »Pon-
ciana« 0:1). U međuvremenu sam,
dvadeset godina i izvan Sarajeva,
pisao o svemu, ali fudbal ostaje
moja tiha strast. Tako sam sače-
kao i Safeta Sušića kao logičnog
nasljednika Franje Lovrića, Asima
Ferhatovića, llijasa Pašića, Mise
Smajlovića, Ivice Osima, Vahidina
Musemića. Ili u još dužem sjeća-
nju, nezaboravnog Milana Rajlića
iz predratnih godina i Dževdeta
Mustagrudića koji je, na nesreću,
poginuo 1944. godine, svog prvog
partizanskog dana.
Lako je sada hvalospjeviti Saji-
-Sarajliji, najlakše poslije njegovih
šest pogodaka protiv Italije (4:1) i
Argentine (4:2). Reklo bi se: poja-
vio se u jugo-fudbalu, u najodluč-
nijem času, izvanserijski napadač
i strijelac. Jugoslavija ga je slavila
i s jeseni 1977, kada je u onoj
šok-pobjedi kvalifikacija, i taj
put sa tri pogotka (6:4), položio
na pleća prpošne Rumune u Bu-
kureštu. I tako, već dvije godine,
Safet Sušić oduševljava i zbunjuje
jugoslovensku, i svjetsku, fud-
balsku javnost. Svi znaju kakav je
igrač, a ipak je tu i nešto oreola i
magličaste misterije koja prati ka-
rijeru svakog velikog sportiste.
Za razliku od brata Seada, Sa-
fet može dobrim dijelom da zah-
vali i svojoj tihoj, dobroćudnoj na-
ravi što je izrastao u giganta. Ras-
košan talenat je donio u svojim
genima iz Zavidovića i čim je is-
kočio u prvoligašku konkurenciju,
hiljade zamki ustremile su se na
njegovu ličnost i psihu. Sve je
prebrodio, čak i podmuklo obo-
ljenje koje je prijetilo rastankom,
ostajući u svemu tihi, dobri, goto-
vo stidljivi mladić odlučne misli i
postupaka. To je ono što me priv-
lači njegovoj pojavi i veličini.
U narednih pet godina, i deset
sezona, biće mu sve teže. U
tome, eto mu i prilike da, bivajući
sve iskusniji, ostane zabilježen
kao »jugoslovenski Pele«
MIRKO KAMENJAŠEVIĆ
(Radio Sarajevo)
POETA
Pravi je užitak za svakog ra-
dio-reportera prenositi fudbalsku
utakmicu kad se na terenu nalazi
Safet Sušić. Takav igrač, u ovom
našem, inače, blijedom fudbalu,
medu protivničke igrače unosi
nemir i sije paniku, a radio-repor-
terima pruža izuzetnu šansu da
pokažu sve svoje reporterske
kvalitete i da brzinom akcije prate
loptu i fudbalskog umjetnika koji
je, konačno, priznat od svih - i
od protivničkih igrača, a i od sa-
mouvjerenih stručnjaka.
Safet Sušić nije imao lak put
do ovog vrha na koji je stigao, ali
je preko niza prepreka i neprilika
bespogovorno dokazao da se,
gotovo do najsitnijeg detalja, radi
o ogromnom talentu i velikom
sportisti koji u svemu može da
služi kao divan primjer svima oni-
ma koji se bave bilo kojim spor-
tom.
Safet Sušić, svojim fudbalskim
majstorijama koje počesto imaju
snagu i sadržaj umjetničke krea-
cije, izaziva nepodijeljeno
oduševljenje, simpatije i poštova-
nje, čime je razbio sve klupske i
navijačke barijere. Stigao je do
one tačke do koje stižu samo ma-
lobrojni i na kojoj iščezavaju sve
klupske strasti, a ostaje samo
uvaženo poštovanje.
Pojavom Safeta Sušica na
našim fudbalskom nebu svi smo
na velikom dobitku. Gledaocima
se vraća vjera u pravi i lepršavi
fudbal, fudbaleri su dobili najs-
nažniji podstrek da razigraju svo-
ju maštu i pokažu fudbalsko um-
ijeće, a novinari i komentatori
imaju rijetku priliku da manje pišu
i govore o grubostima, a više i
češće o poeziji fudbalske igre.
BOŽIDAR KOČOVIĆ,
(»Sport«)
U GALERIJI
VELEMAJSTORA
On je fudbalski žongler, za-
bavljač i umjetnik u svom zanatu.
Pričali su nam da je postojao je-
dan Sindelar »vunderkind« bečke
škole kome se divio cijeli svijet.
Posmatrali smo Šekularca, Vu-
kasa, Bobeka, Milutinovića i Dža-
jića i svaki od ovih asova koji da-
nas posmatra majstorije Safeta
Sušića može samo da potvrdi ono
što su o najboljem fudbaleru Sa-
rajeva rekli jedan Bearcot, Menoti
i drugi fudbalski autoriteti...
A to je da je rođena nova fud-
balska zvijezda čiji se sjaj svakog
dana sve više približava galaksiji
najsjajnijih.
Onakav kakav je, »naturalan« u
privatnom životu Safet Sušić je
nepromijenjen i na sceni samo sa
tom razlikom što tihu prirodu
preobražava u orkan kada je lopta
u njegovim nogama.
 Mada su u fudbalu komparaci-
je nezahvalne, Sušićeva igra ot-
kriva nešto što bi se moglo upo-
rediti sa Vilerovim goblenima: na
terenu on sa loptom veze najfinije
niti, kao magnetom privlači loptu
kraj nogu, njegov dribling je mili-
metarski tačan, lopta upućena
saigraču i sa tridesetak metara
kao da je iz onih Ocvirkovih nogu,
šut mu je tačan i oštar.
Safet Sušić je »pobjegao« iz
okova taktike i možda u tome po-
red urođenog talenta leži tajna
njegove maestralne igre u repre-
zentaciji i klubu. On ne poznaje
šta je to šablon, on se predaje
igri i u njoj, boreći se, iskreno
uživa, on je improvizator i takvog
ga treba i shvatiti.
Sada naš najbolji fudbaler na-
šao se »ante portas« iza kojih sto-
je svi bivši i sadašnji velikani fud-
bala. Safet Sušić se još penje ka
zenitu i fudbalskim sladokuscima
imaće šta da pokaže.
Lice s naslovne strane
MIRKO KOVAČEVIĆ
(Televizija Sarajevo)
ROMANTIČAR
lako će i vrijeme koje je pred
nama pokazati i potvrditi da je Sa-
fet Sušić vanserijski fudbaler i da
će takav »ući« na listu velikana
ovog sporta u Jugoslaviji, već
sada o njemu kao igraču, čovje-
ku, ima mnogo toga da se kaže.
Zbog toga ideju kolege M. Ždrala
shvatam kao izvanredan doprinos
ne samo popularizacije fudbala,
nego i afirmaciji, po mnogo
čemu, jedinstvene ličnosti našeg
sporta.
Po čemu je Safet Sušić je-
dinstven? Prvo: zbog svega ono-
ga što zna da učini u fudbalskoj
igri. Njegovo savršeno baratanje
loptom, dribling, izvanredna teh-
nika, sigurnost, orijentacija... za-
tim precizan i jak udarac: mnogi
porede sa nevjerovatnim fanta-
stičnim. I sve to radi veoma usp-
ješno u vrijeme, to je sasvim si-
gurno, kad je teško igrati fudbal
(mnogo se trči, striktno markira,
igra »presing« ne samo prema
igraču već i prema lopti). Možda
se »Pape«, kako ga ljubitelji fud-
bala zovu, pojavio na fudbalskoj
sceni kasno, u vrijeme kada je od
»fudbalske romantike« ostalo
malo, ili gotovo ništa.
Zbog svega toga teško je bilo
kojem ljubitelju sporta da, primje-
ra radi, ostane indiferentan u si-
tuacijama kada Sušić svojim po-
tezima dovodi do »ludila« protiv-
ničke igrače reprezentacije
svjetskog prvaka Argentine...
Drugo: zbog toga što ne samo
na terenu, već i van njega plijeni
svojom ličnošću. Njegove kolege
neće naći dovoljno riječi da iska-
žu sve simpatije za ovog mladog
čovjeka, izuzetnog sportistu...
Govori veoma malo, realno i ob-
jektivno postupa u svakoj situaci-
ji, oni koji ga nešto bolje poznaju
reći će da se, eto, još niie desilo
da na terenu, pa i van njega po-
digne glas.
Zato je Safet Sušić jedinstven
i danas najveća dragocjenost
našeg fudbala. U trenutku kada
neefikasnot nije samo boja jugo-
slovenskog nego i svjetskog fud-
bala, »Pape«, vraća vjeru ne samo
u naš reprezentativni, već u fud-
bal kao »najljepšu sporednu stvar
na svijetu«, uopšte.
HAMIT KRASNIĆI
(Televizija Priština)
NA SVAKOM MJESTU
Nisam imao mnogo prilika da
na terenu gledam Safeta Sušića.
Uglavnom sam ga posmatrao pre-
ko malih ekrana za vrijeme utak-
mica naše fudbalske reprezenta-
cije. On je na mene ostavio izvan-
redan utisak. Nisam kod nas ni-
kad vidio fudbalera koji sa toliko
lakoće igra i postiže izvanredne
golove. Kod Sušića me naročito
impresionira sposobnost da sam
može riješiti utakmicu. Takvih
fudbalera je danas malo u svijetu.
Safet Sušić danas igra kao što
je nekada igrao Ferenc Puškaš.
Njihova igra je slična, Safet i po
izgledu, konstituciji, podsjeća na
legendarnog Ferenca. Mene je
Sušić podsjetio na Puškaša golo-
vima u seriji i nezadrživim prodo-
rima. Duel-igra i tehnika su Safe-
tovo savršenstvo. On je fudbaler
koji sa istim uspjehom šutira ob-
jema nogama. Puškaš je bio isk-
ljučivi ljevak, desnom stranom te-
rena je rijetko igrao, desnom no-
gom rijetko šutirao. Naš as je tu u
prednosti: on može da igra na
svakom mjestu u napadu, njemu
je svejedno da li se nalazi na lije-
vom krilu, u sredini ili na desnom
krilu. Tako svestranih igrača je
sve manje. U tome je i ispred
Puškaša.
Kapiten Sarajeva je relativno
mlad igrač, zato od njega može-
mo očekivati još više, on je doka-
zao da su njegove mogućnosti iz-
vanredne. Rijetko je neki fudbaler
uspio da u prvih deset reprezen-
tativnih nastupa postigne tri het-
-trika. To može samo Safet Sušić!
Ovog velemajstora sam gledao u
Kosovskoj Mitrovici u susretu
Trepča - Sarajevo. Bilo je to
pred onu njegovu igru u Bukureš-
tu. Safet me je tada oduševio.
ZORAN KURTOVIĆ
(»Oslobođenje«)
PRIČA O IGRI
Meni je, ipak, najdraža - sre-
dina!
Tako bih, čini mi se, jedino
mogao početi i završiti sadašnji
dio svog viđenja fenomena našeg
fudbala, zvanog Safet Sušić.
Oduvijek sam, naime, bio miš-
ljenja da sportski novinari, a tre-
neri posebno, odveć mnogo fud-
balere analiziraju, da u tim anali-
zama ostane tek minoran prostor
za - IGRU.
O Safetu Sušiću moglo bi se, a
da to ne zvuči kao panegirik i fili-
starsko dodvoravanje, nabrojati
čitava mala enciklopedija praska-
vih epiteta i krupnih riječi, a da ni-
kada do kraja ne budu rastu-
mačeno i plastično ilustrovano
njegovo fudbalsko umijeće.
Meni se, zato, ponavljam,
upravo najviše i sviđa sredina
priče o Safetu Sušiću. I, ako je evoluirao i, napokon, shvatio da je
ikakvo poređenje moguće, htio osnova fudbala upravo IGRA, i
bih ga porediti s drugim imenom dozvolio Sušiću i ostalim da i u
neprolaznog sjaja - Asimom reprezentaciji tako fudbal i igraju:
Ferhatovićem. Ponajviše zarad - igrajući i vođeni prirodnim talen-
IGRE, jedinog univerzalnog jezika tom i intuicijom rođenih fudbale-
fudbala koji preživljava udare i es- ra. (Drugo je, logično, pitanje
kalacije trenerske nadmenosti i način na koji je Miljanić stigao na
gotovo dodirljive težnje da se čelo reprezentacije.)
IGRA potisne u drugi plan. Bila je to. zacijelo, sretna evo-
Stoga, ako je za Asima Ferha- lucija koja će ovaploćenje dobiti i
tovića (koji će, priznajem, uvijek u bljeskavim potvrdama i isprav-
ostati moja igračka slabost i jedini nosti: utakmicama u kojima je
mogući parametar poređenja) Sušić IGROM zasjenio sve one
predstavljalo izuzetno sretnu silne »plitke formacije«, »blok
okolnost da SE IGRA fudbala u li- igre« i one »recepte« iz trenerske
jepa vremena dominacije fudbale- kuhinje.
ra, dakle onih koji IGRAJU a ne Ne znam kako će se dalje kre-
trenera, onih koji određuju da li tati uspon Safeta Sušića. Znam,
će se igrati ili, pak, samo markirati opet, da je početak bio vezan za
igra zarad jednog boda, onda je već i ružne stvari - povrede,
takode, taj isti Ferhatović bio uve- sumnje, čak i priče o nepovratnoj
liko i onemogućen - zbog dozla- izgubljenosti za fudbal.
boga čudnog, pa i nemalo pater- Zato i kažem: meni je, ipak,
nalističkog odnosa u načinu bira- najdraža sredina priče o Sušiću.
nja reprezentativaca - da tu svo- Jer, to je priča o IGRI i
ju IGRU okruni i oreolom više- IGRAČU!
strukog reprezentativca. Fudbalu više i ne treba.
Safet Sušić je sjajnu priliku
imao i, do sada, maksimalno je is-
koristio u čudnom trenutku našeg
fudbala: pojavio se u vrijeme
kada nam je fudbal strmoglavo
pao, a trenersko opredjeljenje da
slijepo podražavaju i kaleme tuda
iskustva rezultatski potonulo.
Sušić je ponajviše što zna i
IGRA SE fudbala došao u situaci-
ju da tu IGRU sada i prikazuje os-
lobođen krutnih stega, šablona i
kalkulacije. Došao je u trenutku
krize koja će, srećom, implicirati
shvatanje da je igrač tako pleme-
nita kova jači u odluci na samom
terenu od predhodnih trenerovih
zamisli. Danas već i paradoksalno
zvuči da je upravo čovjek koji je
prije desetak godina postao i
glavnim uzročnikom uništavanja
IGRE, po imenu Miljan Miljanić,
Volej za gol
 MARKO MARKOVIĆ
Radio-Beograd)
STAZAMA
VELEMAJSTORA
Safet Sušić sigurnim koracima
ide ka ostvarivanju tri cilja:
- Da postane najpopularniji
fudbaler Sarajeva svih vremena,
da nadmaši čak i legendarnog
Ferhatovića.
- Da stekne epitet fudbals-
kog velemajstora, koji su imali u
Jugoslaviji po mom mišljenju
samo Bobek, Ferhatović, Miluti-
nović, Šekularac i Džajić, jer su
ste izdvajali specifičnim stilom i
bili u tom sportu pravi umetnici.
- Da obori rekord Stjepana
Bobeka i Milana Galića po broju
postignutih golova u reprezenta-
ciji, oni su postigli po 37. a Safet
je na 10 utakmica postigao 11 po-
godaka!
... Safet Sušić je u našem tre-
nutno siromašnom fudbalu pravi
dragulj, njegovo neprocenjivo
blago. A zna se, kad god su bli-
stali pojedinci, onda su i repre-
zentativne selekcije gradile igru
na njihovim mogućnostima i kvali-
tetima. Lako je bilo Šenu da post-
avi koncepciju i taktiku sa jednim
Bekenbauerom, Holanđanima sa
Krojfom. Sada selektora Miljan
Miljanić može bez opterećenja da
računa da će kad ostalim repre-
zentativcima ne ide, sam Safet
Sušić riješiti utakmicu! A upravo
ta sposobnost Sušića da s la-
koćom obara protivničke odbrane
i pogađa mreže, daje nam nadu
da ćemo, uz njegovu pomoć, po-
novo stići u vrh evropskog i
svetskog fudbala. Jer, malo je
takvih asova, a Sušić sigurno ide
ka onim visinama koje su rezervi-
sane samo za istaknute fudbalske
velikane!
MIODRAG MICKOVIĆ
(»Nova Makedonija«)
DINAMIT U
KOPAČKAMA
Nemam prilike tako često da
gledam Safeta Sušića na zelenom
terenu, osim na onim međuna-
rodnim utakmicama jugoslovens-
ke reprezentacije ili u kratkim in-
sertima u nedeljnim sportskim
pregledima gde se često prikazu-
iu njegove majstorije i golovi.
Međutim, uvek kada sam imao
prilike da ga gledam svih devede-
set minuta, ostavljao je na mene
snažan utisak svojom igrom, la-
koćom kako daje golove.
Prvi put na onoj istoriskoj
utakmici u Bukureštu na meču
Rumunija - Jugoslavija (4:6). Ka-
kav je to šou bio. Nezaboravni I ti
njegovi golovi. Šta sve nisu po-
kušavali odbranbeni igrači ru-
munske reprezentacije da ga
zadrže. Obarali ga, faulirali, vukli
za dres. Ništa im nije pomoglo.
»Rešetao« je njihovu mrežu kao
od šale.
Sedeo sam na tribinama u
redu gde su bili rumunski novina-
ri. Gledao Sušića na terenu, gle-
dao njihova začuđena lica, gledao
reakcije rumunskih navijača koji
su na kraju teška srca ali ipak
sportski i spontano aplaudirali ve-
likom sarajevskom fudbalskom
majstoru Safetu Sušiću.
Prvi put sam i ja tada bio navi-
jač, ne novinar. Nisam mogao da
izdržim a da jednom rumunskom
kolegi ne kažem:
- Vidite kolega, i mi imamo
svog Dudu Ðorđeskua. Samo, on
se zove Dudu Sušić, aludirajući
na njegove povike pre utakmice:
Dudu Ðorđesku.
Kada sam jednom prilikom pi-
sao reportažu o njemu u našem
Reprezentativac o reprezentativcu:
Džemaludin Mušović fudbalskim
očima o Safetu Sušiću.
revijalnom listu »Ekran«, reportaži
sam dao naslov: Dinamit u kopač-
kama. Nisam pogrešio.
Zaista, u njegovim kopačkama
ima dinamita. Kada on igra, teško
svim odbranama, igračima. Naj-
više golmanima. Njegov filigranski
dribling, to treba videti. Ne na te-
leviziji, već tu na terenu. Njegovo
vreme tek dolazi. Verujem da će
Španija 1982. godine videti Sušića
u punom sjaju.
ZVONE MORNAR,
(Glavni urednik »Sportske
novosti«)
UVIJEK NEŠTO NOVO
Za mene je u ovom trenutku
Safet Sušić najbolji jugoslovenski
nogometaš, ne samo zbog toga
što je perfektan i tehničar i ne-
predvidiv u driblingu pred kojim
padaju sve barijere i što je ne-
predvidiv kad šutira. U trenucima
kada svi očekuju da će driblovati
ili dodati loptu, on šutira, koristi
repertoar udaraca kakav su imali
najveći svjetski nogometaši.
Safet Sušić i kao igrač i kao
sportista na mene djeluje impre-
sivno. Ličnost za savremeni no-
gomet skroman momak koji se
van terena gotovo ni po čemu ne
razlikuje od ostalih vršnjaka. Uz
svoj izvanredan dar za nogomet
on je obdaren i realnošću koja je
u sportu često i presudan faktor.
Safet zna da bez pravog rada
nema velikih dometa, to saznanje
ga čini još većim asom koji se
potvrdio i u dresu Sarajeva i u
dresu reprezentacije.
Igrači kao što je Safet Sušić
rađaju se jednom u 50 godina!
Takvog nogometaša treba čuvati
kao kap vode na dlanu, ne samo
zbog sarajevskog nogometa, već
zbog jugoslovenskog i svjetskog
nogometa! U ovo vrijeme siroma-
štva vrhunskih igrača, Safet Sušić
je neprocjenjivo nogometno bla-
go.
DŽEMALUDIM MUŠOVIĆ,
Fudbalski komentator
PUT U LEGENDU
U fudbalu ima nekoliko kate-
gorija igrača. U jednu od njih spa-
daju oni manje talentovani koji su
postali dobri i cijenjeni fudbaleri
samo zahvaljujući velikoj uporno-
sti i stalnom radu.
U drugu grupu možemo
svrstati one nadarene fudbalere
koji veoma brzo uče, koji mnogo
brže i bolje rješavaju pojedine
delikatne situacije na terenu.
I jednih i drugih u našem fud-
balu ima veliki broj.
Ali, postoje i izuzetni fudbalski
majstori koji su sačuvali sopstve-
ni stil i specifičnost u interpretira-
nju fudbalske igre. Oni u različi-
tim situacijama donose lucidne
odluke i povlače najbolje moguće
poteze. Oni to nisu ni od koga vi-
djeli, niti naučili od svojih trenera.
Jedinstveno, to je nešto njihovo!
Ovakvih fudbalera je veoma mali
broj - javljaju se povremeno, ali
to je sasvim izvjesno, obilježe vri-
jeme u kome su igrali.
U ovu posljednju grupu izuzet-
nih individualaca, spada i ... Safet
Sušić.
Još na početku karijere izazi-
vao je dileme kod fudbalskih stru-
čnjaka, o njemu su se tada čula
različita mišljenja. Ipak, snaga
njegovog talenta je sve pobijedi-
la. Nakon samo deset odigranih
utakmica u plavom dresu, postao
je legenda jugoslovenskog fud-
bala.
Njegovi potezi na zelenom po-
lju izazivaju ushićenje kod svih
poklonika fudbalskog sporta. On
uživa opštu popularnost u svim
krajevima naše zemlje. Rijetki su
fudbaleri koji su se za kratko vri-
jeme uspjeli da steknu popular-
nosti ovakvih razmjera.
I na kraju, moram da kažem,
Safet Sušić kao fudbaler i čovjek
to potpuno zaslužuje.
DRAGAN PEROVIĆ
(»Pobjeda«)
NEZABORAVNE IGRE
Mnogi sportisti izvještači će
reći da je Safet Sušić pružio naj-
bolju igru u Bukureštu u susretu
sa Rumunijom kada je postigao
ona tri nezaboravna gola. I ja sam
tada bio na stadionu Steaue, izv-
ještavao sam za svoj list »Pobje-
du« i radovao se zbog te naše
pobjede iz inata i nezaboravne
igre Safeta Sušića. Bili su to moji
lijepi trenuci koji kao fudbalski
izvještač nikad neću zaboraviti.
Ako jedan as pruži takvu igru
jednom u svojoj karijeri to ostaje
kao veliko ostvarenje. Safet Sušić
me je u vremenu od samo dvije
godine nekoliko puta fascinirao.
Igru iz Bukurešta ponovio je i 30.
maja 1979. u Titogradu u susretu
Budućnost - Sarajevo 1:4! Samo
fudbaler svjetskog formata može
po takvoj vrućini pružiti takvu
igru. Na plus 40 stepeni Safet je
igrao maestralno, tri puta je mati-
rao odbranu Budućnosti, derbi je
dobilo Sarajevo.
Safet je tada još jednom zadi-
vio ljubitelje fudbala u Titogradu.
Poslije te utakmice prvi put
sam imao duži razgovor sa Sušić-
em. Vidio sam da je to običan
čovjek, mladić koji ničim ne želi
da bude u prvom planu. Tako
skromnog sportistu nisam vidio!
On je izvanredan čovjek koga
krase sve lijepe vrline. Kao igrač
je dostigao vrijednost koju su ne-
kad imali najveći asovi jugoslo-
venskog fudbala. Safet je u sebi
spojio eleganciju Miloša Milutino-
vića, dribling Stjepana Bobeka,
eksplozivnost Dragana Džajića.
Safet i Sead: dva brata više od dva
igrača
Njegova originalnost i nepred-
vidivost čine ga asom svjetskog
formata.
Vanserijske vrijednosti koje je
Sušić najavio u Bukureštu potvr-
dio je mnogo puta kasnije. On je
u kratkom vremenskom razmaku
uspio da sruši fudbalske velesile
kao što su Italija i Argentina. To
su podvizi kakve mogu napraviti
samo najveći asovi. Safet je u
igračkom usponu, danas je on
najveći adut naše reprezentacije
koja kreće stazom novog uspona.
DOBROSAV POPOVIĆ-SINGA
(»Sport«):
FUDBAL IZ LJUBAVI
Samo onaj koji ne poznaje bo-
sanskohercegovački fudbal može
biti iznenađen pojavom fudbals-
koq velemajstora - SAFETA
SUŠIĆA. Međutim, ko poznaje
istoriju fudbala - a sebi ću doz-
voliti da kažem da je dobro poz-
najem - zna da su oduvek fud-
baleri ove republike spadali u eli-
tu jugoslovenskog pa i evropskog
fudbala. Slavka Zagorca upoznali
su Španci pre nego Džajića i Aći-
movića, Bukala, i Kustudića, Zaje-
ca i Sliškovića. Vrhunski domet
dostigli su Rajlić, braća Lovrić,
Mantula, Stanković, Džajić, Ferha-
tović, Osim, Smajlović i Bukal, a
publika i danas žali za fudbalskim
»vunder-kindom« Fikretom Muj-
kićem. To je samo nekoliko ime-
na iz čitave plejade fudbalskih
majstora pa nije čudo što se
upravo u ovom šeheru uzdigao u
najviše fudbalske visine Safet
Sušić.
Imao sam mogućnosti da pre
čujem savete mnogih trenera, po-
sebno pred utakmicu sa Saraje-
vom. Mladinić nije skrivao strah
od Safeta Sušića, zbog čega mu
je uvek određivao posebnog ču-
vara, Biogradac je tvrdio da Sušić
može sam da pobedi tim, Varagić
je upozoravao svoje izabranike da
ne smeju dozvoliti da Sarajlija pri-
mi loptu, dok je Stanković go-
vorio o čudesnim mogućnostima
sarajevskog napadača. Očigled-
no, svi stručnjaci zapazili su van-
redne kvalitete modernog fudba-
lera, istinskog majstora.
Prisustvovao sam i razgovoru
fudbalskih stručnjaka koji su na-
gađali ko je pronašao Safeta
Sušića a Miljanić je konstatovao:
- Sušića je pronašao onaj
koji mu je kupio prvu fudbalsku
loptu! - želeći da kaže da je Sa-
fet rođen sa posebnom nadare-
nošću za najpopularniju igru.
Ali, i pored svih fudbalskih
osobina, čini se, Safet se izdiže
do najvećeg fudbalskog trona ne
zbog igre i golova, već zbog pon-
ašanja. Tih, miran možda i preter-
ano povučen, dobroćudnog os-
meha i pitomih očiju, pleni okoli-
nu. Na terenu ne protestuje, ne
gestikulira, ne traži pravdu. On je
fudbal shvatio kao igru, nadigra-
vanje i odbacio je sve ono što
fudbalu ubija lepotu. On fudbal ne
shvata kao rad i obavezu, on fud-
bal voli i upravo ta ljubav opleme-
njuje njegovu igru. Zbog toga
njegove igre nisu uvek velike, jer
uvek nije raspoložen da se igra s
loptom i protivnikom. A kada se
zaželi igre, to je Safet u Bukureš-
tu, sa NEP-a, junak sa Marakane.
To je Safet velemajstor sa Koše-
va!
MIROSLAV REDE
(»Sportske novosti«)
POPUT BISERA U
ŠKOLJCI
Rijetko je koji nogometaš u
tridesetogodišnjoj tradiciji
»Sportskih novosti« pogotovu
ako nije iz redova prvaka, tako
uvjerljivo osvojio »žutu majicu«
kao u sezoni 78/79. Safet Sušić
Ne samo da su ga izvjestitelji
ovog lista proglasili najboljim,
nego su istog mišljenja bili i ostali
jugoslavenski novinari, tako da je
po »Jusu« - bez konkurencije.
Što to Safeta Sušića do te
mjere izdvaja u odnosu na sve
ostale domaće asove?
Znam da njegov nadimak Pape
nema nikakve veze s Poglavarom
Vatikana niti sa značenjem te ri-
ječi u prijevodu ili upotrebom u
našim primorskim krajevima.
Međutim, u njegovom odnosu
prema lopti kao da se krije sva
ljubav i očinska brižnost. Zapra-
vo, gledajući ga u igri, čovjek
stječe dojam da se Pape rodio s
loptom vezanom za noge. Uvijek
je asocijacija slična kada doživlja-
vate igrača predodređenog da
bude veliki nogometaš (pokojni
trener lljaš Špic pravio je oštru
razliku između igrača i nogome-
taša)
I još dodatna impresija: nije-
dan mi se naš velikan u kopačka-
ma nije učinio toliko zatvorenim u
svoj svijet lopte. Nedodirljivim u
trenucima imaginacije. Možda se
zbog toga, iako sam bio u prilici, i
ako sam znao da je prijatan i sus-
retljiv mladić, niti iz profesionalne
znatiželje; nikad nisam upustio u
pokušaj da odškrinem tu školjku
sa Safetovim biserima...
Na pripremama u Baškom Polju
Dok nam ih tako često, velike
sjajne, pokazuje na dlanu, čemu
pitati otkud ih vadi?
ALIJA RESULOVIĆ
(»Oslobođenje«):
DOSTOJAN
PRETHODNIKA
Za njega se lijepe svi kompli-
menti. I moj je utisak, da se ne
pretjeruje. Danas govoriti i pisati
o Safetu Sušiću znači znati i um-
jeti da se osjeti sva raskoš njego-
vog fudbalskog potencijala, ali i
sva ljudskost i plemenitost njego-
vog čojstva. Autoru koji, evo, više
od dvije i po decenije prati zbiva-
nja na planu jugoslovenskog fud-
bala i koji pamti veličinu i sjaj jed-
nog Franje France Lovrića, jed-
nog Asima Ferhatovića, Vahidina
Musemića, Boška Antića, Mirsada
Fazlagića, Svetozara Vujovića, ne-
kako se samo po sebi nameće i
poređenje. Ne ono fudbalsko.
Jer, teško je mjeriti ono što je
nekada značio Asim Ferhatović za
Sarajevo sa onim što danas daje
Safet. Prije svega pošto se igra i
u drugim uslovima, fudbal se više
ne shvata romantičarski (prisjetih
se jednog gostovanja Zvezde na
Koševu kad je Hase briljirao, a
prije podne, onako za »raju« i sa
»rajom« odigrao na »goliće«!). Ne
trenira se više tri puta sedmično,
nego je intenzitet treninga i vježbi
daleko veći, širi, raznovrsniji. Na
kraju krajeva, fudbal je danas
profesija!
Kažem, poredenja su izlišna,
iako jedna nit neodoljivo pods-
jeća i uvjerava me da je, govoriti
o Hasetu, isto što i govoriti o Sa-
fetu ovih dana. Hase je bio velik i
prisan i drag čovjek Plijenio je
pojavom, i srcem, i riječju, i
skromnošću, I plemenitošću, I
humanošću. Znam da to isto sada
zrači iz svakog pokreta, svakog
nastupa Safeta Sušića.
I, zato, ako poredimo. daj da
kažemo: nije Hase bio veći ili ma-
nji od Safeta, nego recimo Safet
je imao od koga da uči. Ili, bar, da
se ugleda. To je ona, meni uvijek
draža dimenzija jednog sportiste
koji svojim neospornim fudbals-
kim vrlinama i vrijednostima doda
i onu - biti primjeran svuda i na
svakom mjestu, biti istinski kapi-
ten, voda jednog tima slavnih i ve-
likih tradicija. I Safet je, po meni,
odraz tog ugleda, tog renomea,
tog ljudskog, plemenitog poima-
nja fudbala, sporta.
Reći ću još i ovo: volio bih, uz
sve vrline koje ovih dana iskazu-
jemo Safetu Sušiću, uz sve kom-
plimente koji mu se daju, da ču-
jem i saznam - Safet Sušić spre-
ma se, uči, za dane koji dolaze
poslije aplauza. I volio bih da, bar
Safet od onih velikana koševskog
fudbalskog bastiona, ostane u
fudbalu. Kao učitelj mladih1 Priz-
najte, bilo bi to lijepo!
BRANKO TOMIĆ
(»Oslobođenje«)
IGRAČ ZA - POBJEDU
Imali smo u promjenljivom
fudbalskom vremenu sjajnih maj-
stora, slavnijih od Safeta Sušica u
ovom trenutku, imali smo asove
za ponos i nezaborav, ali nijedan
od njih tako brzo i silno nije osvo-
jio publiku širom zemlje kao »ča-
robnjak sa Koševa«. Učinio je to
jednostavno - igrom i golovima.
Nije meteor što dolazi iznena-
da, ni vulkan koji se sporo gasi, ali
kad s loptom krene terenom gle-
daocu se čini da je i jedno i dru-
go. Počinje »iz dubine«, jer mu
fudbal u srcu leži, često ne da
loptu, jer to što radi - zna i voli.
Za njega nema velikih i malih pre-
preka, važno je kako će igru po-
četi, da li će »slalom« biti i gol... I
- ništa ljepše od driblinga, ni
sjajnije od pobjede. Kad Sušić
igra, gledaoci su sigurni da će vi-
djeti i jedno i drugo.
Bio sam svjedok njegovog ne-
zaboravnog plesa na stadionu
»Steaue« u Bukureštu, 13. no-
vembra 1977. godine. U toj ne-
viđenoj fudbalskoj drami davao je
golove za - šokove. Svi su se
čudu čudili, samo je on tiho, bez
riječi, »odrađivao svoje«. Kao da
je tako moralo biti, kao da Rumu-
nima dati tri gola i nije kakav pod-
vig?!
 U trenutku kada je Belgijanac
Delkur označio kraj ove teške bit-
ke, pitao sam ga da li ga pogoci u
14, 51. i 62. minutu čine srećnim.
Odgovorio je kratko:
- Pobjeda - da, golovi -
ne. Moglo je i više i bolje.
Žureći drugovima u zagrljaj,
tek što se razvilo kolo i razlijegala
pjesma pobjede, reče mi i ovo:
- Sarajevo je prošle nedjelje
Nenadmašan u duel igri
slabo igralo u Kosovskoj Mitrovi-
ci. Peče me ona »petica« u vašem
listu.
Iznenadih se: zar mu u ovom
silnom radovanju i ta »petica«
pade na pamet? Sušiću je, među-
tim, to bilo veoma važno. Sušicu
je važno igrati, davati golove i -
pobjeđivati. Sve to čini »sušićev-
ski«, pa je fudbal srećan što ga
ima.
 VIII
REKLI SU O SUŠIĆU:

KAD IGRA, KAO DA PJEVA


AS ZA PONOS
Josip Pejaković (glumac):
- Zvijezda je rođena! Poslije
šekularca, koji je sišao sa scene,
ovo je pravi majstor. Mladić što je
u svojoj generaciji asova uspio da
bude najbolji, čovjek koji je spo-
jio moderno shvatanje sa roman-
tizmom. Krojf je otišao, a Safet
Sušić je na putu da ga stigne.
Dragan Nikitović (sportski re-
porter):
- Nepredvidiv fudbaler, odli-
čan drug i skroman momak koji
može da služi kao uzor svim mla-
dim sportistima.
Meho Puzić (pjevač):
- Navijam za Željezničar ali
neobično volim Safeta Sušića.
Kad izađe na teren i uzme loptu,
kao da pjeva fudbalsku pjesmu.
Mislim da bi trebalo da ostane do
kraja u Sarajevu.
Oliver Mlakar (TV voditelj):
- Prosto ne pamtim fudbalera
koji na tako prefinjen način zna
da prevari protivnika i postigne
gol. Kao čovjek i drug na mene je
ostavio impresivan utisak.
Moni Kovačić (pjevačica):
- Od svih fudbalera najviše
mi se sviđa Safet Sušić. Impresi-
van i kao fudbaler i kao čovjek.
Jadranka Stojaković (pjevači-
ca):
- I kad bi Safet zasvirao gita-
ru, mislim da bi to isto tako dobro
radio kao što igra fudbal.
Selver Pašić (kompozitor):
- Dugo nije rođen as kao što
je Safet Sušić. Njega ne krasi
samo majstorstvo, već i skrom-
nost koja ga čini većim.
Mića Orlović (TV voditelj):
- Dva brata, dva izvanredna
fudbalera, Safet je postao svetski
as. On je sada najbolji igrač, a
vreme je tek pred njim.
Ðorđe Marjanović (pjevač):
- Naša reprezentacija je do-
bila jednog »zlatnog« momka koji
je već na prvim utakmicama do-
kazao da može časno da nosi
dres sa državnim grbom. To je as
koji se može uporediti sa Mitićem
u najboljim danima, s tim što se
on odlikuje i velikom efikasnošću.
Vrlo je stabilna fudbalska ličnost,
što je njegova velika vrlina.
Šaban Šaulić (pjevač):
- Zvezdaš sam, ali od svih
fudbalera najviše volim Safeta
Sušića. On je zasenio sve asove
koji su danas u reprezentaciji.
Zoran Jakšić (starješina JNA):
- Čovjek zbog koga dolazim
na fudbalske utakmice. Kad Safet
igra, tribine su punije. Privlači
igrom i ponašanjem.
Šaban Seidi, evropski prvak u
rvanju:
- Safet Sušić je jedan od naj-
boljih fudbalera koje smo imali.
Na mene je ostavio izvanredan
utisak i kao fudbaler i kao čovjek.
On ne voli mnogo da priča, on
sve kazuje na terenu.
Salko Hondo, (foto-reporter):
- Kad Safet primi loptu, nama
foto-reporterima je drago, radu-
jemo se jer znamo da će biti prili-
ke za snimanje. To je najbolji fud-
baler koga je Sarajevo imalo. Do-
bar je za saradnju. Mada se ne
voli slikati, uvijek nam pomogne
kad treba prije utakmice da sni-
mimo njegovu ekipu ili igrače po-
jedinačno. Mnogo puta me je
oduševio svojim majstorstvom.
 Ibro Poplata (penzioner — Sa-
rajevo):
- Safet je jedan od najboljih
fudbalera koje je Sarajevo imalo.
Njega mogu uporediti sa Ferhato-
vićem i po igračkim i po ljudskim
kvalitetima. Redovno odlazim na
utakmice Sarajeva i veliko mi je
zadovoljstvo kad gledam Sušića.
Kad je potpisao ugovor sa Saraje-
vom, to smo proslavili u kući. Naj-
više me je obradovala njegova
igra protiv prvaka svijeta - Ar-
gentine, kada je postigao tri ona-
ko lijepa gola.
Sead Kapetanović (foto-re-
porter):
- Oduševila me mnogo puta
skromnost Safeta Sušića. Pos-
ljednjih godina snimao sam goto-
vo sve utakmice Sarajeva, na sva-
koj od njih bilo je nešto zanimlji-
vo. Posebna atrakcija i po igri i po
ponašanju je Sušić, uvijek skro-
man, van terena nezapažen a u
igri nenadmašan.
Biljana Ristić (glumica - imi-
tator):
- Gledala sam Safeta Sušića
na utakmici protiv Argentine. Ono
što je on uradio pravo je maj-
storstvo koje mogu izvesti samo
najveći asovi. Safet je za kratko
vrijeme postigao tri het-trika. Ako
tako nastavi, oboriće rekord u re-
prezentaciji po broju postignutih
golova.
Anka Senčer /glumica i mane-
kenka - Trbovlje/:
- Posljednjih godina sam naj-
više radila u Italiji. Sušića sam gle-
dala samo u susretu protiv Italija-
na. Oduševio me je majstorijama i
golovima. Italijani su o njegovoj
igri danima pričali i pisali, više
nego nekada o Riveri.
Tereza Kesovija /pjevačica/:
- Sport neobično volim, a
fudbal posebno, iako je to takoz-
vano »muško zanimanje«. U ovoj
generaciji naših nogometaša
Sušić je najbolji. Da sam ja kojim
slučajem savezni kapiten, dala bih
Sušiću kapitensku traku, jer nju
zaslužuju veliki sportisti. Safet je
veliki fudbaler i veliki sportista.
Lokica Stefanović /balerina/:
- Safet Sušić je majstor koji
zna da sa nekoliko poteza nad-
mudri svakog rivala. Uz izvanred-
nu tehniku on ima odličnu brzinu,
naglašenu eksplozivnost i osjećaj
za gol. Sušić je trenutno naš naj-
bolji fudbaler, što je potvrdio
igrama u Sarajevu i reprezentaciji.
Nataša Popović (pjevačica):
- Igrača kao što je Safet
Sušić danas je malo u Evropi.
Imala sam priliku da ga vidim i da
sa njim razgovaram. Veoma je
skroman i prijatan u društvu.
Zoran Borković /vojnik iz Sa-
rajeva/:
- Bavim se atletikom ali naj-
draži sportista mi je Safet Sušić.
To je izvanredan tehničar, nenad-
mašan golgeter. Te dvije osobine
tako naglašene malo ko danas
ima ne samo u našem već i u
svjetskom fudbalu. Sušić je neko
vrijeme bio neopravdano zapo-
stavljen.
Nikola Bilić /radio-reporter/:
- Safet Sušić je izvanredan
fudbaler, sportista i čovjek. Mno-
go puta me je oduševio na stadio-
nima, ali mi je u najljepšem sjeća-
nju ostao susret koji sam sa Safe-
tom imao na radnoj akciji u Dobo-
ju. On se ponašao neprimijećeno,
igrao je fudbal sa brigadirima kao
kad je na utakmici reprezentacije.
 Jadranka Gruber /manekenka
— Subotica/:
- On je pravi model savreme-
nog fudbalera Kad je u formi,
može sam da reši utakmicu To je
do sada mnogo puta potvrdio. Sa-
fet ima nekoliko vrlina koje me
zadivljuju: skroman je, pravičan,
druželjubiv i uporan. Znao je da
pobijedi i tešku bolest, sve sna-
gom volje! Posle bolesti imao je i
tešku povredu meniskusa. Malo
je fudbalera koji su se posle tak-
vih problema tako brzo i uspješ-
no vratili na teren. Safet je danas
fudbalski biser, ne samo na našim
terenima već i u svetskim razme-
rama.
Miroslav Vasić /tehničar —
Pančevo/:
-lako navijam za Partizan, ni-
kad ne propustim priliku da gle- Sa priprema u Baškom Polju
dam Safeta Sušića. Posle Džajića
on je najveći naš as u poslednjih
20 godina. Njegovo fudbalsko Sejfo Keč /grafičar — Saraje-
vreme tek dolazi, igre kakve je vo/:
pružio protiv Rumunije, Italije i - Prateći sve utakmice i tre-
Argentine su me oduševile. Tak- ninge Sarajeva, zapazio sam si-
vih igara Safet će imati još dosta. stematičnost u napretku Safeta
Azra Hasibović /domaćica — Sušića. Kapiten Sarajeva je uvijek
Sarajevo/: želio da uz pomoć mladih i ambi-
- Mladić za primjer, bez ima- cioznih trenera sa Koševa stigne
lo nametljivosti. Volim fudbal kad do vrha jugoslovenskog fudbala i
igra Safet Sušić. Najbolji je igrač da korača prema evropskim fud-
koga je Sarajevo imalo. balskim vrhovima. Šteta što nema
još takvih fudbalera.
Zaim Hatić /konobar — Sara-
jevo) : Mirjana Bulatović /ugostitelj-
ski radnik — Sarajevo/:
- Navijam za Sarajevo od nje-
govog osnivanja. Upamtio sam - Safet je divan čovjek, veliki
sve generacije Sarajeva Safet je fudbaler! Zbog njega na stadione
uz Ferhatovića najbolji igrač koji dolazi veliki broj ljubitelja fudbala.
je bio u ovom kluba Mislim da je sada najbolji igrač u
Jugoslaviji.
Sabrija Tucaković /sekretar
Udruženja novinara BiH): — Dženan Arapović /grafičar —
Volim fudbal, navijam za Velež. Sarajevo/:
Kad gledam Safeta Sušića, to je - Safet Sušić je najbolji fud-
prava igra. Safet je originalna lič- baler Sarajeva od postojanja klu-
nost u fudbalu, to je njegova pra- ba. Divan sportista, human čoj-
va vrijednost. vek, ličnost za primjer!
 Petar Šoškić /službenik iz
Beograda/:
- Navijam za Partizan, ali
uvek rado gledam Sarajevo i
oduševljavam se igrama Safeta
Sušica. Safet Sušić je danas jedi-
ni napadač u Evropi koji može
sam da reši utakmicu. Recite mi
ime igrača u Evropi koji je bolji od
njega!? Nema ga.
Abdulah Omanović (grafičar
- Sarajevo):
- Kao čovjek ne može biti
bolji, a kao igrač dokazao je sve
svoje vanserijske vrijednosti. Ra-
duje me što igra u Sarajevu i što
mogu često da ga gledam.
Suada Avdić (glumica):
- Kad igra Safet Sušić, fudbal
je ljepši! Safet je pravi umjetnik u
kopačkama. Čovjek koji impre-
sionira jednostavnošću i original-
nošću.
Neda Ukraden (pjevačica):
- Safet fascinira velikom že-
ljom da postigne gol, ima izvanre-
dan osjećaj za prostor i trenutak,
pa ga niko ne može spriječiti kad
se nađe u šansi. Sušić kao čovjek
imponuje jednostavnošću i iskre-
nošću.
Safet Isović (pjevač):
- Sušić je najbolji jugoslo-
venski fudbaler. Dokazao se u
dresu Sarajeva i reprezentacije. I
kao igrač i kao čovjek ostavlja
snažan utisak pa ga zato svugdje
gdje se pojavi cijene i poštuju.
Minka Kamberović (balerina):
- Lijepo je kad postoji uzor
mladim sportistima kao što je Sa-
fet Sušić On razvija ljubav prema
sportu. Igra lepršavo, lagano, kao
da je na pozorišnoj sceni.
Savo Prelević (profesor Uni-
verziteta — Sarajevo):
- Zapamtio sam sve genera-
cije poslijeratnih jugoslovenskih
fudbalera. Jedan od onih koje ni-
kad neću zaboraviti je Safet
Sušić. Zbog njega volim da odem
na utakmicu, takvih igrača je sve
manje pa ga treba čuvati od gru-
bosti kojih je na našim terenima
sve više. Safet je kao čovjek izu-
zetan, raduje me što je postao
fudbaler svjetskog glasa.
Hašim Redžić (frizer - Sara-
jevo):
- Safet je primjer dobrog
čovjeka. U fudbalu se popeo do
zvijezda. To mu ne smeta da i da-
lje bude onakav kakav je došao iz
Zavidovića.
Nikola Rašević (milicioner —
Sarajevo):
- Dribler najplemenitijeg
kova, najbolji igrač Jugoslavije.
Kao čovjek na mene je ostavio iz-
vanredan utisak.
Slavko Dubovina (tokar — Sa-
rajevo):
- Sjajan fudbaler, divan čov-
jek. Najbolji igrač koga sam gle-
dao. Ako ovako nastavi, zasjeniće
najveće asove koji danas igraju u
svijetu.
Sanja Stjepanović (učenica
gimnazije — Sarajevo):
- Kad Sušić igra, obavezno
idem na utakmicu. To je umjetnik
u kopačkama, van terena divan
mladić.
Enver Baručija (učenik gimna-
zije — Sarajevo):
- Igram fudbal, Safet mi je
uzor. Želio bih da nekad zaigram
s njim, makar na male golove.
 Mira Goričkić (ekonomista —
Sarajevo):
- To je fudbaler koji zlata vri-
jedi. Pravi je nasljednik naših
proslavljenih asova: Mitića, Bobe-
ka, Ferhatovića, Osima, Džajića,
Bajevića. U svijetu je danas malo
takvih igrača.
Suljo Kičin (penzioner — Sa-
rajevo) :
- Kad gledam Sušića, uvijek
se sjetim onih fudbalskih dana
kad su junaci naših stadiona bili
Bobek, Šekularac, Ferhatović,
Osim. Safet je jedan od posljed-
njih izdanaka romantizma u fud-
balu, on je u svojoj igri spojio i
ono moderno pa ga s pravom da-
nas ubrajaju medu najbolje fud-
balere u Evropi.
Sulejman Kapić (meter — Sa-
rajevo) :
- Na Koševo redovno idem,
volim fudbal, a naročito kad igra
Safet Sušić. Godinama sam gle-
dao asove na Koševu, najveći od
svih je Safet Sušić.
Muhamed Džemidžić (penzio-
ner — Sarajevo):
- Safet je pravi nasljednik
Asima Ferhatovića. To je mladić
bez imalo izvještačenog. Kao
čovjek miran i skroman, kao fud-
baler spada u red onih koji su
upisani zlatnim slovima u istoriju
našeg fudbala.
Adnan Džemidžić (učenik —
Sarajevo):
- Ne pratim dugo fudbal, ali
od onog što sam vidio Safet Sušić
je nešto najljepše. To je as kak-
vog sada nema u Jugoslaviji, mis-
lim da je jedan od najboljih fudba-
lera u Evropi. Zbog Safeta stalno
dolazim na Koševo, kad Safet
igra, fudbal je ljepši.
Milenko Todović (novinar —
Beograd):
- Pratim fudbal od 1960. go-
dine i mogu da kažem da je Safet
Sušić jedan od najboljih igrača
koje sam vidio. Safet je originalan
na terenu, originalan je i van tere-
na. U svakoj prilici on na posma-
trača ostavlja impresivan utisak.
Šerif Burzić (penzioner — Sa-
rajevo) :
- Teško je upoređivati fudba-
lere iz različitih generacija. Ali ako
bih, ipak, pravio upoređenja, onda
bih mogao da kažem da je Safet
Sušić as kakvi su bili Asim Ferha-
tović, Miloš Milutinović, Stjepan
Bobek, Dragan Džajić. U današ-
njem fudbalu on je najbolji u
Jugoslaviji i jedan od najboljih u
Evropi. U njegovoj igri su sjedi-
njene sve vrline velikog majstora.
Izvan terena je neprimjetan.
Ismet Arsianagić (Ijekar —
Sarajevo):
- Safet je sportista jakog in-
telekta, to je mladić čvrste volje,
jakog karaktera, lijepih manira. U
dugogodišnjoj fudbalskoj praksi
upoznao sam mnoge asove. Safet
je na mene ostavio najsnažniji uti-
sak! Gledajući naše i svjetske
igrače, mogu da kažem da je
Sušić majstor kakvog sada nema
u Jugoslaviji, po vrijednostima je
ravan najvećim asovima koji sada
i igraju u svijetu. Safet je omladi-
nac koji može služiti za primjer
mnogim sportistima.
Milivoje Tomović (novinar -
Sarajevo):
- šta reći novo o Safetu
Sušiću? Sve što kažem je pozna-
to, ali istaći ću da me je impresio-
nirao i kao igrač i kao čovjek. U
sjećanju mi je ostao njegov bora-
vak na Omladinskoj radnoj akciji
kada je ne štedeći noge igrao sa
brigadirima i trudio se kao da je
utakmica reprezentacije Jugosla-
vije.
Senadin Fetahagić (novinar —
Sarajevo):
- Govoriti o Safetu Sušiću
znači govoriti o izvanrednom fud-
baleru i divnom čovjeku. Safet ni-
kad ne zaboravlja lijepe manire,
dobrotu prijatelja. On je pred
debi u reprezentaciji bio ostao na
aerodromu da bi kupio poklon
prijatelju. A ta pažnja ga je mogla
stajati afirmacije. Jer, da Safet
1977. nije zaigrao u Budimpešti
protiv Mađara, ko zna kada bi mu
se ponovo ukazala šansa da
obuče reprezentativni dres.
Ćamil Hadžiosmanović (radnik
— Jajce):
- Dugogodišnji sam navijač
Sarajeva i pratio sam gotovo sve
generacije prvoligaša s Koševa.
Mislim da je Safet Sušić nadmašio
sve prethodnike u dresu Saraje-
va, lako ne živim u Sarajevu, nego
u Jajcu, iskoristim svaku priliku
da dođem na Koševo i da gledam
Safeta Sušića.
Sead Demirović (novinar —
Sarajevo):
- Safet Sušić kao malo koji
fudbaler u svijetu može da riješi
utakmicu, može da u serijama po-
stigne golove. Sušić je odvažan
momak, njega krase sve lijepe
vrline, iznad svega cijeni pošte-
nje. Snagom volje prebrodio je
nekoliko teških trenutaka u sport-
skoj karijeri. To može samo čov-
jek čelične volje.
Adnan Sadžak (student —
Švedska):
- Za vrijeme boravka u Jugo-
slaviji uvijek iskoristim priliku da
gledam Safeta Sušića. Igrač je to
vanserijskih kvaliteta. Često sam
gledao na Švedskoj televiziji pre-
nose utakmica engleskih klubova.
Trenutno mu nema ravnog u koli-
jevci fudbala.
Enver Čaušević (novinar —
Sarajevo):
- Safet je vrijedan, inteligen-
tan i dobar mladić. Na sportskom
terenu je nenadmašan as, u pri-
vatnom životu neprimijećen. To je
originalan fudbaler, pravi je nas-
ljednik naših proslavljenih asova.
Zoran Svrdlin (novinar — Sa-
rajevo) :
- Safet Sušić je jedan od naj-
ljepših izdanaka bosanskoherce-
govačkog fudbala. On je jedan od
najboljih igrača koje sam gledao.
Danas njemu u jugoslovenskom
fudbalu nema ravnog, on je jedan
od najboljih evropskih igrača. Sa-
fet je naš veliki adut u predsto-
jećim kvalifikacijama za Evropsko
prvenstvo.
Ahmet Pašalić (vojnik —
Knin):
- To je pjesnik u kopačkama,
to je fudbalski velemajstor. Kad
gledam Safeta, poželim da uvijek
bude fudbala Kad igra Safet, uvi-
jek ima igre!
Milan Zoljić (student — Tuz-
la):
- Volim originalne fudbalere,
jedan od najoriginalnijih koje sam
gledao je Safet Sušić. Dobro bi
bilo, zbog našeg fudbala, da ovog
asa čuvamo kao dragocjenost.
Nada Skokić (profesor — Tuz-
la):
- Safet je umjetnik u kopač-
kama. Njegova fudbalska ostvare-
nja me zadivljuju. Govoriti o Safe-
tu znači govoriti o trenucima ra-
dosti što ih je poklonio milionima
poklonika fudbalske igre.
Ratko Ćućilo (profesor - Ilid-
ža):
- Safet je najbolji matemati-
čar među fudbalerima, Safet je
najbolji fudbaler među matema-
tičarima Njegova igra je sinteza
romantike i suptilnosti. To je as za
ponos!
Rifat Šišić (vojnik — Beo-
grad):
- Za Sarajevo navijam od dje-
tinjstva. On je najbolji igrač koga
sam vidio. Kad igra Safet, ja sam
uvijek na Koševu, kad Safet daje
golove, ja sam veoma radostan.

Bijeg od protivnika i gol

Fudbalski klub Sarajevo je jedan od klubova iz velike porodice Sportskog

društva Sarajevo. Sportisti ovog društva postižu izvanredne rezultate i u atletici,
streljaštvu, šahu, košarci...
Izdavaþ: Fudbalski klub Sarajevo

Za izdavaþa: Ljubomir Grupkoviü

Recenzent: Kemal Kurspahiü

Lektor: Adil Hajriü

Likovno-tehniþki urednik: Mirko Gerstenhofer

Fotografija: Dobrosav Popoviü – Singa,

Sead Kapetanoviü, Danilo Krstanoviü i iz

porodiþnog albuma

Štampa: FDS OOUR »Polet« Sarajevo

Za štampariju: Boro Miliü

Digitalizacija: Narcis Saraþeviü, 2008.

1979.
Sarajevo