Professional Documents
Culture Documents
Collection PDF
Collection PDF
Taekwondo
Predloženo je da se u ovaj tekst uklopi tekst sa stranice sa razgovor.
Razbijanje dasaka
Povijest
Povijest borilačkih vještina u Koreji je vrlo duga. Najstariji dokazi su kipovi i slike pronađeni u grobnici dinastije
Muyong Chong (oko 3. stoljeća p.n.e.) koje prikazuju ratnike u borbenim pozama. U to doba, Koreja je bila
podijeljena na tri kraljevstva: Silla, Koguryo i Paekje. Sva tri kraljevstva su imala jake vojske (u Koguryo zvanih
"Sonbae", u Silla "Hwarang") koje su izučavale vještinu nenaoružane borbe. U to vrijeme, vještina se zvala
hwarang-do ili subak.
Subak se razvio u vještinu taekkyon, koja se često koristila na vojnim demonstracijama, i na turnirima na kojima su
se ratnici mogli dokazati u međusobnom nadmetanju. To posebno dolazi do izražaja za vrijeme dinastije Koryo (918.
- 1392. n.e.), koja ujedinjuje tri kraljevstva, i kada se natjecanja u taekkyonu koriste u svrhu pronalaženja talentiranih
novih vojnika ili čak promaknuća vojnika u časnike. Kroz stoljeća, taekkyon razvija mnogo specifičnih nožnih
tehnika. Za vrijeme dinastije Joseon, konfucijanizam zamjenjuje budizam kao službena religija, i društvo postaje
manje fokusirano na ratovanje i viši društveni slojevi počinju se više baviti poezijom i glazbom. Shodno tome,
taekkyon postaje zanimacija nižih društvenih slojeva i preživljava kao narodna igra sve do početka 20. stoljeća.
Za vrijeme japanske okupacije Koreje, sve borilačke vještine su strogo zabranjene i taekkyon praktički izumire.
Mnogo Korejaca putuje u Japan na studij i tamo se upoznaje s karateom. Po završetku drugog svjetskog rata i
japanske okupacije, vraćaju se u Koreju i otvaraju škole borilačkih vještina.
Neke od poznatih škola iz ovog razdoblja su Chung Do Kwan, Oh Do Kwan i Jidokwan. Škole nisu bile povezane, a
vještina koju su podučavali (uglavnom varijacije okinavskog karatea) se nazivala raznim imenima: kong soo do, tang
soo do, tae soo do itd. Kroz utjecaj taekkyona, vještina poprima mnoge specifične nožne tehnike, ali se još uvijek
podučava pod različitim imenima, s različitim formama, zvanjima koja nisu ujednačena itd.
Među vlasnicima škola se ubrzo javlja želja za ujedinjenjem njihovih stilova u jedinstvenu korejsku borilačku
vještinu. Nova vještina se isprva naziva tae soo do, ali ubrzo mijenja ime u taekwondo i počinje process ujedinjenja.
1961. je osnovan Korea Taekwondo Union kao prva udružena organizacija, koja 1965. mijenja ime u Korea
Taekwondo Association, naziv koji nosi i danas.
Taekwondo 2
Svjetske organizacije
Unatoč nastojanjima prve generacije majstora taekwondoa koji su probali ujediniti taekwondo u jednu
standardiziranu borilačku vještinu, to im nije u potpunosti uspjelo. Glavni rascjep u taekwondou je podjela na
kukki-taekwondo (međunarodno predstavljen kroz WTF) i ITF taekwondo.
Osim u formama i pravilima sportske borbe, dva stila taekwondoa se razlikuju i po nazivlju, te osnovnim tehnikama.
Kukki-taekwondo se trenira u Južnoj Koreji, dok je u Sjevernoj Koreji prisutan samo ITF taekwondo.
Kukki-taekwondo je nastao kroz napore korejske organizacije za taekwondo (KTA) da ujedini različite korejske
borilačke vještine. Kukkiwon je stvoren 1972. godine, kao organizacija koja se brine o tehničkom dijelu taekwondoa
i njegovom standardizacijom. Svjetska krovna organizacija WTF nastaje godinu poslije, 1973., i danas je KTA samo
jedna od članica WTF-a. Treba napomenuti da se WTF isključivo bavi organizacijom turnira i da se ne bavi
izdavanjem pojaseva ili razvojem forma, za što je zadužen Kukkiwon. Za nastup na WTF turnirima i olimpijskim
igrama potrebno je imati službenu potvrdu o zvanju, izdanu od Kukkiwona.
ITF je nešto starija organizacija, koju je osnovao general Choi Hong Hi 1966., nakon što je odlučio odvojiti se od
procesa ujedinjenja taekwondoa i napustio Korea Taekwondo Association kako bi osnovao svoj stil. ITF sam izdaje
potvrde o zvanjima i organizira međunarodne turnire. Nakon smrti generala Choia, ITF se dijeli na tri organizacije,
sjevernokorejski ITF koji vodi njegov sin, bečki ITF i montrealski ITF. Sve tri organizacije tvrde za sebe da su prave
nasljednice Choieva ITF-a. U ovom trenutku je budućnost ITF-a upitna.
Otkako je taekwondo borba po WTF pravilima postala olimpijska disciplina, kukki-taekwondo je prilično ojačao jer
su mnogi borci prešli na kukki-taekwondo kako bi imali pravo nastupa na olimpijskim igrama. To je jedan od
razloga zašto je kukki-taekwondo danas daleko najpopularniji stil taekwondoa. Zadnja želja generala Choia, konačno
ujedinjenje taekwondoa, mogla bi se ostvariti jer WTF i sjevernokorejski ITF trenutno vode razgovore o ujedinjenju
i ujednačavanju tehničkih razlika.
Osim ove dvije velike organizacije, postoje i mnoge druge, poput ITA, TAGB, ATA itd., ali nijedna od njih nema
međunarodni značaj.
Taekwondo u Hrvatskoj
Taekwondo se u Hrvatskoj prvi put pojavljuje 1962. u Rijeci, kada Dušan Kružić donosi vještinu iz Njemačke, ali se
ubrzo i gasi, jer se D.Kružić vraća u Njemačku. Dušan Kružić prvi je stekao zvanje majstora korejskog stila is
ex.SFRJ, te diplomu instruktor "Korea Tae Soo Do Karate Association"; 1965/66 dobija od korejske federacije
diplomu-certifikat "Međunarodni instruktor" (ITF).
Dušan Kružić sredinom 60-tih XX.stoljeća vršio je prikaze "korejskog karatea" (Tae-Soo-Do / Tae-Kwon-Do)po
Judo klubovima u Rijeci, Beogradu, Zagrebu i Ljubljani, zainteresiravši tako praktikante judo, ju-jutsu i karate za
korejske borilačke stilove; izvor: knjiga DŽUDO od Konstantin Momirović, dio samoobrana.
1965 Tae-Soo-Do se objedinjuje u Korea Tae-Kwon-Do Association, a diplomu "međunarodni instruktor taekwondo
ITF" dobija 1966. i ovlaštenje predstavnika za Jugoslaviju. Certifikate i iskaznice po ovlaštenju "Jhoon Rhee
Tae-Kwon-Do Institute" je Dušan Kružić dodijelio polaznicima njegovih seminara na kojima se inzistiralo na
vještini, ne sportu; tako je u jednom karate biltenu bila izjava "korejski karate TAEKWONDO izrazito je grub i
krvoločan???" (A.Radović).
Treneri: Kwak Chong Min, Jhoon Rhee, Mike Anderson ( osnivač WAKO) i dr.
Kružić je kasnije bio aktivan u kick-boxing i savate-boxing-u.
Nakon Kružićevih prikaza trenirale su grupe prve generacije u Beogradu i Zagrebu, te osnovani prvi klubovi u
Rijeci, Kraljevici i Crikvenici; u obračunima japanskih i korejskih škola, korejske su proglašene ekspoziturom CIA-e
i poslani su veliki računi za dvorane, te praktično i zabranjeni...
Taekwondo 3
Šest godina poslije, 1968., majstor Park Sun Jae (tada 5. dan) dolazi na poziv judo kluba "Kata" u Zagrebu, i održava
demonstraciju taekwondoa. Ubrzo zatim Božidar Podharaški i Nikola Pečko polažu za 1. dan, kao prvi crni pojasevi
u taekwondou druge generacije u bivšoj Jugoslaviji, i slove kao osnivači taekwondoa u Hrvatskoj i bivšoj
Jugoslaviji. Podhraški je klub doslovce prodao Pečku i otišao u Italiju, te tamo postao trener talijanske reprezentacije
koju je vodio desetak godina.
Danas u Hrvatskoj djeluje 50-ak taekwondo klubova u mnogim gradovima. Hrvatski taekwondo je u Europi na
dobrom glasu, zahvaljujući konstantnim uspjesima na međunarodnim natjecanjima (Nataša Vezmar, Sandra Šarić,
Miet Filipović, Tomislav Miščančuk, Kristijan Kralj, Filip Grgić, Martina Zubčić itd. )
Zvanja
Budući da ni dan danas ne postoji potpuno ujedinjenje taekwondoa pod jednom krovnom organizacijom, zvanja
izdana od jedne organizacije obično nisu prihvaćena u drugim organizacijama. Ipak, većina taekwondo sportaša
posjeduje certifikaciju od Kukkiwon-a ili ITF-a.
Taekwondo zvanja se dijele na deset učeničkih zvanja (keup) i deset majstorskih zvanja (dan). Novi polaznici kreću
od desetog zvanja keup (bijeli pojas), sve do majstorskih zvanja dan (crni pojas). Točne boje pojaseva ovise o školi i
federaciji, ali većina škola se drži sljedećeg sustava:
• 10. i 9. keup: Bijeli pojas
• 8. i 7. keup: Žuti pojas
• 6. i 5. keup: Zeleni pojas
• 4. i 3. keup: Plavi pojas
• 2. i 1. keup: Crveni pojas
• 1. dan i viši: Crni pojas
Većina škola također koristi pruge na kraju pojasa da označi međustupnjeve. Tako zeleni pojas označava 6. keup,
dok zeleni pojas s plavom prugom označava 5. keup, ili "viši zeleni pojas".
Natjecanja u taekwondou su obično grupirana po zvanjima, tako da se polaznici bore s protivnicima sličnih
mogućnosti.
Tehnike
Taekwondo se dijeli na pet sastavnih dijelova:
• Osnove (Kibon)
• Forme (Poomsae)
• Samoobrana (Hosinsul)
• Lomljenje (Kyokpa)
• Borba (Kyorugi)
Većina klubova se danas specijalizira za natjecateljski dio taekwondoa (borbeni trening i vježbanje forma), no svi su
dijelovi taekwondoa važni za postizanje majstorskih zvanja.
Taekwondo 4
Osnove
Na samom početku, trening taekwondoa je nalikovao karateu i sastojao se od vježbanja tradicionalnih stavova,
blokova i udaraca. Danas se tradicionalnim tehnikama ne posvećuje mnogo vremena i u većini škola su ih zamijenile
vježbe na vreći i s fokuserima.
Osnove taekwondoa dijele se na
• stavove (npr. jahaći stav - juchun seogi, prednji stav - ap kubi ili zadnji stav - dwit kubi),
• blokade (npr. gornja blokada - olgul makki ili donja blokada - arae makki),
• udarce rukom (npr. udarac šakom - jumok jirugi ili udarac vanjskim bridom dlana - sonnal chigi), te
• udarce nogom (npr. kružni udarac - dollyo chagi ili bočni udarac - yop chagi).
Cilj učenja osnova je razvijanje pravilne tehnike, korištenje cijelog tijela, i očuvanje tradicije taekwondoa.
Forme
Forme su koreografirane borbe protiv zamišljenog napadača koje vježbač izvodi sam s ciljem razvijanja ravnoteže i
usavršavanja osnovnih tehnika. Većina taekwondo sportaša danas vježba forme Kukkiwon ili forme ITF (ili
kombinaciju).
Kukki-taekwondo sadrži osam učeničkih forma za niže pojaseve (taeguek poomsae) i devet majstorskih forma za
crne pojaseve (yudanja poomsae). Neki klubovi još podučavaju forme palgwae, koje su razvijene u isto vrijeme kad i
majstorske forme, ali velika većina klubova koristi novije i modernije forme taeguek.
ITF sadrži 24 forme, po jednu za svaki sat u danu, a razvio ih je general Choi, Hong Hi, osnivač vještine ITF
Taekwon-do. Ove su forme starije od forma kukkiwon i još uvijek su vrlo popularne i izvan ITF-a.
Iako velika većina koristi forme kukkiwon ili ITF, neke manje federacije koriste vlastite, interne forme, ili još uvijek
koriste forme karatea koje su se koristile u samim začecima taekwondoa.
Izvođenje forma je danas međunarodni sport, i većina zemalja ima tehničke reprezentacije koje se natječu u
izvođenju forma.
Samoobrana
Dok se sportska borba temelji na natjecanju s pravilima, tehnike samoobrane se koriste u situacijama kada ne postoji
dovoljna distanca ili su standardne tehnike taekwondoa (udarci rukama i nogama) nepraktične: napad oružjem,
napadi odozada te situacije kad napadač ima kontrolu kroz gušenje ili držanje žrtve.
Samoobrana se sastoji od udaraca rukama, nogama, laktovima, koljenima, zahvata i poluga na rukama i nogama,
gušenja, bacanja, itd. Za razliku od ostalih dijelova taekwondoa, samoobrana nije standardizirana i ovisi o
instruktoru.
Lomljenje
Demonstracije lomljenja su provjera snage i preciznosti. Točno plasiranim udarcima, vježbač nastoji slomiti
predmete poput dasaka, crijepova, cigala ili bejzbol palica. Demonstracije lomljenja se uglavnom izvode kao dio
prezentacija taekwondoa i prilikom polaganja za više pojaseve.
Borba
Zadnji i po mnogima najvažniji dio taekwondoa je borba. Ovu kategoriju ugrubo možemo podijeliti na dogovorenu
borbu (borba na jedan, dva ili tri koraka, te borbene vježbe sa ili bez štitnika) i slobodnu borbu (sa ili bez štitnika). U
borbama taekwondoa koriste se ručne i nožne udaračke tehnike, ali ne i hosinsul bacanja, čišćenja ili gušenja.
Najpopularniji aspekt taekwondoa je zasigurno slobodna borba. U slučaju olimpijske borbe po WTF pravilima, radi
se o borbi po pravilima full contacta, sa štitnicima i o međunarodnom sportu koji je predstavljen na olimpijskim
Taekwondo 5
igrama. Međunarodna federacija taekwondoa (ITF) ima svoja pravila, s kontroliranim kontaktom, bez štitnika, ali i s
većim brojem dozvoljenih tehnika.
Olimpijski taekwondo
Taekwondo se prvi put pojavljuje kao
demonstracijski sport na olimpijskim igrama
u Seulu 1988., te ponovo u Barceloni 1992.
Od Sydneyja 2000., taekwondo je
punopravni dio olimpijskih igara.
Olimpijsko natjecanje odnosi se samo na
borbu po pravilima WTF-a.
Pravila
Borba po pravilima WTF-a sastoji se od 3
runde od 2 minute, po pravilima full
contacta. Borba se završava nokautom,
predajom, diskvalifikacijom ili Sportska borba
Dozvoljene tehnike su udarci šakom u tijelo, te udarci nogama iznad pojasa. Udarac u tijelo vrijedi jedan bod, udarac
u glavu dva boda.
Za nedozvoljene radnje dobiva se opomena (kyonggo), dvije opomene predstavljaju negativan bod (gamjeom). U
slučaju težih prekršaja, sudac može automatski dodijeliti negativan bod. Četiri negativna boda donose
diskvalifikaciju.
Oprema
WTF propisuje sljedeću zaštitnu opremu prilikom sportske borbe:
• Štitnik za tijelo (hogu)
• Štitnik za glavu
• Štitnike za podlaktice i potkoljenice
• Štitnik za prepone
• Štitnik za zube
S ciljem povećanja sigurnosti natjecatelja uvedeni su kao obavezna oprema štitnici za rist i rukavice za šake.
Taekwondo 6
Vanjske poveznice
• Croring Portal Dnevno najnovije informacije iz Taekwondo svijeta [1]
• World Taekwondo Headquarters (Kukkiwon) [2]
• The World Taekwondo Federation (WTF) [3]
• International Taekwondo Federation (ITF) [4]
• Hrvatski Taekwondo Savez [5]
• Taekwondo [6] Canada Federation
References
[1] http:/ / www. croring. com
[2] http:/ / www. kukkiwon. or. kr/ eng/ main. asp
[3] http:/ / www. wtf. org
[4] http:/ / www. tkd-itf. org/ home. shtml
[5] http:/ / www. taekwondo. hr
[6] http:/ / www. tae-kwon-doe. com/
Article Sources and Contributors 7
Licencija
Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0 Unported
http:/ / creativecommons. org/ licenses/ by-sa/ 3. 0/