2.

Metoda pomaka u izvornom obliku 25

2 METODA POMAKA U IZVORNOM OBLIKU

2.1 PUNOSTIJENI NOSAČI U RAVNINI

Sustav punostijenih nosača u ravnini analizira se uz naredne prepostavke. Nosači se

deformiraju uzdužno i poprečno, savijanjem i posmikom. Nosači pojedinačno zadavoljavaju
slijedeće pretpostavke: (1) nosač je pravocrtan, (2) nosač je prizmatičan, (3) konstantnog je
presjeka, (4) izrađen iz Hookeovog materijala, (5) pri savijanju vrijedi hipoteza ravnih
presjeka, (6) pomaci i deformacije su mali.

2.1.1 Diskretizacija sustava i neovisni pomaci

Opis pomaka i deformacija linijskog sustava punostijenih nosača racionalan je onda

kada se podijeli na više dijelova (konačnih elemenata KE), tako da je svaki novonastali dio
pravocrtan. Matematički gledano ti novonastali dijelovi mogu biti i krivocrtni, ali
odgovarajuća analiza nadilazi okvire ovog kolegija. Podjelu na takve pravocrtne konačne
dijelove osiguravaju čvorovi. Pomaci svih čvorova postaju nezavisni. Među njima postoji
minimalan broj osnovnih. Osnovne čvorove čine oni koji se nalaze na mjestima spajanja tri
ili više KE ili oni koji se nalaze na mjestu spajanja dva KE ali to mjesto predstavlja
diskontinuitet. Njima pripadni broj pomaka naziva se minimalnim brojem. Po prirodi stvari
pomaci su diskretni. Translacijski su i/ili zaokreti.
Dodavanjem novih čvorova unutar minimalnih povećava se broj KE te proširuje skup
nezavisnih pomaka. U formalizmu diskretizacije i postavljanja sustava jednadžbi to ne
donosi ništa novog osim većeg sutava. Veza između rednog broja čvora č i globalnog rednog
broja neovisnog pomaka u tom čvoru ima oblik
i = 3č − o , o = 2,1,0 (2.1)

2.1.2 Prikaz odgovora konstrukcije

Postupak obrazlaganja metode pomaka izlaže se na primjeru jednopoljnog jednokatnog

okvira prikazanog na crtežu 2.1. Poznate su koordinate čvorova, deformacijska svojstva
elemenata te opterećenja elemenata.

Crtež 2.1 Diskretizacija zadanog sustava

Mihanović, Trogrlić Građevna statika II

26 1. Neodređeni punostijeni nosači

Stanje sustava može se razlučiti na nekoliko nezavisnih stanja. Prvo stanje je ono u
kojem se fiktivno pridrže svu nezavisni pomaci zu potpuno djelovanje opterećenja. Ovo
stanje tradicionalno se naziva stanje pune upetosti. Slijedeć stanje je ono u kojem nema
opterećenja, zadržavaju se fiktivne veze ali se u smjeru prvog nezavisnog pomaka izaziva
jedinični pomak. Analogno slijede ostalih n-1 jediničnih pomaka, gdje je n ukupni broj
nezavisnih pomaka. Svako stanje pojedinačno ima sačuvan kontinuitet pomaka i samo
fiktivnu ravnotežu čvorova koju osiguravaju fiktivne veze. Moguća je i linerana
superpozicija ovih stanja koja donosi
O x = O xu + o x1 u1 + .. o xi ui + .. o xn u n (2.2)
U kojoj je:
x - proizvoljno mjesto
Ox - veličina koju želimo pratiti na mjestu x
Oxu - veličina na mjestu x pri stanju pune upetosti
oxi - veličina na mjestu x pri stanju i-tog jediničnog pomaka
ui - stvarni pomak koji će se dogoditi.

Općenito svaka linearna kombinacija poštiva neprekinutost pomaka ali ravnotežu

uspostavlja uz pomoć fiktivnih veza. Samo posebna stanja, uvjetovana posebno određenim
pomacima ravnotežu mogu uspostaviti i bez fiktivnih veza, a to predstavlja rješenje tražene
zadaće. U nastavku se postavlja načelo određivanja tih posebnih pomaka.

2.1.3 Stanje pune upetosti

Svi nezavisni pomaci su pridržani kao što je prikazano na crtežu 2.2. Pomoću analize
stanja jedničnim pomaka jednog elementa može se za svaki KE odrediti sile na rubovima
oznaćavane s f, ali i unutrašnje sile po elementu. Sumiraju li se sve sile na rubovima te
hipotetska opterećenja izravno zadana u čvorovima, dobivaju se sile upetosti F cijelog
sustava.

Crtež 2.2 Stanje pune upetosti zadanog sustava

Građevna statika II Mihanovć, Trogrlić

2. Metoda pomaka u izvornom obliku 27
2.1.4 Stanje jediničnih pomaka

Stanje prvog jediničnog pomaka.

Stanje prvog jediničnog pomaka prikazano je na crtežu 2.3. Nastaje prisilnim
izazivanjem jediničnog pomaka u smjeru 1, dok su svi ostali pomaci pridržani. Oako
opterećen sustav zadržava neprekidnost pomaka te ravnotežu uz pomoć fiktivnih veza. Sile u
fiktivnim vezama koje pritom nastaju predstavlju odgovarajući koeficijent krutosti. Tada je
kij sila na mjesti i uslijed j-tog jediničnog pomaka. Zbog uzajamnosti virtualnih radova
vrijedi i obrat po kojem je kij sila na mjestu j uslijed i-tog jediničnog pomaka.

Crtež 2.3 Stanje prvog jediničnog pomaka

Na crtežu su prikazani samo oni koeficijenti krutosti koji su različiti od nule. Njihove su
konkretne veličine
k 1,1 = 12 EI1 / h 3 + EA2 / L
k 1,3 = k 3,1 = 6 EI1 / h 2 (2.3)
k 1, 4 = k 4,1 = − EA2 / L
Stanje drugog jediničnog pomaka.
Ovo stanje je prikazano na crtežu 2.4. Veličine koeficijenata krutosti iznose

Crtež 2.4 Stanje drugog jediničnog pomaka

Mihanović, Trogrlić Građevna statika II

28 1. Neodređeni punostijeni nosači

k 2, 2 = EA1 / h + 12 EI 2 / L 3

k 2,3 = k 3, 2 = 6 EI 2 / L2
(2.4)
k 2,5 = k 5, 2 = −12 EI 2 / L3
k 2,6 = k 6, 2 = 6 EI 2 / L2
Stanje trećeg jediničnog pomaka.
Ovo stanje je prikazano na crtežu 2.5. Veličine koeficijenata krutosti iznose

Crtež 2.5 Stanje trećeg jediničnog pomaka

k 3,1 = 6 EI1 / h 3
k 3, 2 = k 2,3 = 6 EI 2 / L2
k 3,3 = 4 EI / h + 4 EI 2 / L (2.5)

k 3,5 = k 5,3 = 6 EI 2 / L2
k 3, 6 = k 6,3 = 2 EI 2 / L

Analogno se mogu konstrirati stanja jediničnih pomaka za preostala tri nezavisna pomaka.

2.1.5 Slaganje globalne ravnoteže

Ravnotežu globalnog sustava uspostavlja se nuliranjem sila u fiktivnim vezama.

Prirodno tada fiktivne veze nisu ni potrebne. Veličine sile u fiktivnim vezama izlučene iz
stanja jedničnih pomaka i stanja pune upetosti redom iznose

Građevna statika II Mihanovć, Trogrlić

2. Metoda pomaka u izvornom obliku 29

⎧ S1 ⎫ ⎡ k11u1 + .. k1i ui + .. k1n u n ⎤ ⎧ F1 ⎫ ⎧0⎫

⎪ .. ⎪ ⎢ .. .. .. .. .. ⎥⎥ ⎪⎪ .. ⎪⎪ ⎪⎪0⎪⎪
⎪⎪ ⎪⎪ ⎢ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎨ Si ⎬ = ⎢ k i1u1 + .. k ii ui + .. k in u n ⎥ − ⎨ Fi ⎬ = ⎨0⎬ (2.6)
⎪ .. ⎪ ⎢ .. .. .. ..
⎥
.. ⎥ ⎪ .. ⎪ ⎪0⎪
⎪ ⎪ ⎢ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎪⎩Sn ⎪⎭ ⎢⎣k n1u1 + .. k ni ui + .. k nn u n ⎥⎦ ⎪⎩Fn ⎪⎭ ⎪⎩0⎪⎭

U matričnom formalizmu gornji sustav jednadži se može opisati kao

Ku = F (2.7)
što predstavlja jednadžbu ravnotežu globalnog sustava.
Formalno se za članove gornje jednadžbe piše
K = ∑k ,u = ∑u ,F = ∑f + ∑f č (2.8)
e e e

Što se u matematici naziva Bulovim transformacijama.

U konkretnom primjeru matrica krutosti ima oblik
⎡12 I 1 A2 6 I1 A2 6 I1⎤
⎢ h3 + L 0
h2 L
0
h2 ⎥
⎢ A1 12 I 2 6I 2 12 I 2 6 I1⎥
⎢ + 3 0 − ⎥
⎢ h L L2 L3 h2 ⎥
⎢ 4 I1 4 I 2 6I 2 2I 2⎥
⎢ + 0 − 2 ⎥ (2.9)
K=E⎢ h L L L
12 I 3 A2 6I 3⎥
⎢ + 0 ⎥
⎢ h3 L h2 ⎥
⎢ 12 I 2 A3 6I 2⎥
⎢ sim. + ⎥
L3 h L2
⎢ 4I 2 4I 3 ⎥
⎢ + ⎥
⎣ L h ⎦
Dok sile upetosti ovise o konkretnom opterećenju.

2.1.6 Uvrštavanje rubnih uvjeta

U prethodnom primjeru rubni uvjeti su bili izravno uvršteni. Jednostavno su svi

pomaci čvorova 3 i 4 jednaki nula pa za njih nije ni potrebno postavljati jednadžbe
ravnoteže.
Budući da u općem slučaju mjesta rubnih uvjeta mogu biti potpuno nepravilno
raspoređena u odnosu na ostale nezavisne pomake, u računalnim programima to bi stvaralo
nerješiv zadatak. Stoga je nužno sve čvorove u startu proglasiti nevezanima te slagati sustav
jednadžbi ravnoteže za sve pomake, nezavisne i pridržane. Dobiveni sustav je kinematički
nestabilan prije nego se u njega uvrte rubnu uvjeti. U konkretnom slučaju okvira sustav bi
imao 12 jednadžbi s 12 nepoznanica. Rubne uvjete uvrštava se tako da se u retku kojio se
odnosi na poznati rubni uvjet na dijagonali matrice krutosti postavi jedinica a ostali članovi u
retku nuliraju. Na desnoj starni u vektoru sila upetosti unese se stvarna rubna vrijednost
pomaka, nula ili neka konkretna vrijednost. Nuliranje treba izvršiti i u odgovarajućem

Mihanović, Trogrlić Građevna statika II

30 1. Neodređeni punostijeni nosači
stupcu. Isti postupak se primjenjuje na sve rubne uvjete. Tako nastala korigirana matrica
krutosti biti će regularna ukoliko je zaista zadan kinematički stabilan sustav.
U konkretnom primjeru razvijeni sustav bi imao oblik

⎡K 0 ⎤ ⎧ u ⎫ ⎧F ⎫
⎢ 1 0 0 0 0 0⎥ ⎪ u 7 ⎪ ⎪ 0 ⎪
⎢ 1 0 0 0 0 ⎥ ⎪ u8 ⎪ ⎪ 0 ⎪
⎢ ⎥⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎢ 1 0 0 0⎥ ⎪⎨ u9 ⎪⎬ = ⎪⎨ 0 ⎪⎬ (2.10)
⎢ sim. ⎥
⎢ 1 0 0⎥ ⎪u10 ⎪ ⎪ 0 ⎪
⎢ ⎪ ⎪ ⎪ ⎪
1 0⎥ ⎪u11 ⎪ ⎪ 0 ⎪
⎢ ⎥
⎣ 1⎦ ⎪⎩u12 ⎪⎭ ⎪⎩ 0 ⎪⎭
Gdje su K u i F veličine iz relacije (2.9).

2.1.7 Zadovoljavanje posebnih rubnih uvjeta

Posebni rubni uvjeti se javljaju u slučaju slijeganja oslonaca ili deformiranja oslonaca koji su
postavjeni na potkonstrukciju. Fiktivni posebni uvjeti nastaju u sluačju razdavajanja
konstrukcije na dva međusobno oslonjena dijela. Isto se događa ako se rubni uvjet zadaje u
smjeru za kojeg računalnim programom nije predviđeno.
Posebne rubne uvjete modelira se dodatnim štapovima koji služe kao oslonci
konstrukcije. Položaj tih štapova, duljina, svojstva krutosti biraju se tako da zadovolje ,
egzaktno ili približno stvarne rubne uvjete. Jednostavan primjer je simuacija slijeganja
konstrukcije prikazan na crtežu 2.6. Uspravni štap simulira slijeganje srednjeg oslonca
nosača. Svojstva štapa, u ovom sličaju uzdužnu krutost i uljinu valja iz barati tako da pomak
srednjeg oslonca doista bude jednak slijeganju koje bi se dogodilo.

Crtež 2.6 Posebni rubni uvjeti

Građevna statika II Mihanovć, Trogrlić