Definicija i primjeri matrica

Matrica je pravokutna tablica realnih brojeva:

0 0 
2 1  3 0 - 1
A=   , B=  , C = 0 0  .
3 - 2  2 1 π   
0 0
Matrica A ima dva retka i dva stupca, B ima dva retka i tri stupca, dok C ima tri retka i
dva stupca.
Zapis matrice. Element matrice označavamo indeksima, pozivanjem prvo na redak
pa zatim na stupac u kojem se on nalazi. Tako je primjerice (A)11 = 2, (B)13 = -1,
(B)21=2 i slično. Opčenito, element matrice označavamo malim latinslim slovom, aij =
(A)ij. Opći oblik matrice je:
 a11 a12 L a1n 
a a22 L a2 n 
A=  21

 M O 
 L amn 
 am 1 am 2
Ova matrica ima m redaka i n stupaca.
Tip i red matrice:
Pravokutna: tipa m x n. Kvadratna: reda n.
opći element
matrice

indeks indeks
retka stupca

Slika: Zapis općega elementa matrice

- Jednakost matrica.
- Primjeri matrica: nul-matrica, dijagonalna matrica, jedinična matrica, trokutasta
matrica, transponirana matrica, simetrična matrica, vektor kao matrica.
- Operacije s matricama: zbrajanje matrica, množenje skalara i matrice, množenje
matrica.
 Determinante

Svakoj je kvadratnoj matrici pridružen skalar – njezina determinata. Taj broj

označavamo s det A ili pak s A
. Pri računanju determinante koriste se i zapisi:
 a11 a12 L a1n  a11 a12 L a1n
a a22 L a2 n  a21 a22 L a2 n
det  21
 i .
 M O  M O
 L ann  an1 an 2 L a nn
an1 an 2
Ovaj je zapis sličan onome kod matrica, pa govorimo o elementima determinante,
retku ili stupcu determinante, redu determinante (gornja je reda n).
Determinante ćemo definirati induktivno.
Za n = 1 i matricu A = [a11] definiramo det A = a11.

Determinanta matrice drugog reda definira se ovako:

 a11 a12
:= a11a22 − a12 a21.
a21 a22

Na primjer:
2 5 2 π x 1
= 2 ⋅ 0 − 5 ⋅ (−3) = 15, = 2e − 3π , = x 2 + 2, ( x ∈ ℜ ).
−3 0 3 e −2 x
Motivacija – veza s linearnim sustavima. Interesantno - pojam determinante povjesno
je prethodio pojmu matrice.
Determinanta matrice trećeg reda definira se ovako:
a11 a12 a13
a22 a23 a21 a23 a21 a22
a21 a22 a23 := a11 − a12 + a13 .
a32 a33 a31 a33 a31 a32
a31 a32 a33
Dakako da se računanje može nastaviti računajući determinante drugog reda, pa
imamo:
 a11 a12 a13
a21 a22 a23 = a11a22 a33 − a11a23 a32 + a12 a23 a31 − a12 a21a33 + a13 a21a32 − a13 a22 a31.
a31 a32 a33

Primjerice:
2 −1 3
3 1 5 = 2 ⋅ 1 ⋅ (−3) − 2 ⋅ 2 ⋅ 5 + (−1) ⋅ 5 ⋅ ( −1) − (−1) ⋅ 3 ⋅ (−3) + 3 ⋅ 3 ⋅ 2 − 3 ⋅ 1 ⋅ (−1) = −9.
−1 2 −3

Ovo nam sugerira kako postupiti u općem slučaju determinante n-tog reda.
 Sarussovo pravilo
Za determinante trećeg reda gore danu formulu pamtimo iz sljedećeg zapisa koji
nazivamo Sarussovo pravilo. Prva dva stupca deterninante se prepišu iza trećeg i
potom izmnože po tri broja koja se nalaze na istim dijagonalama. Padajuće
dijagonale nose pozitivan, a rastuće negativan predznak:
+ + +
a11 a12 a13 a11 a12
det A = a21 a22 a23 a21 a22 = a11a22 a33 + a12 a23 a31 + a13 a21a32
a31 a32 a33 a31 a32 − (a31a22 a13 + a32 a23 a11 + a33 a21a12 ).
− − −
 Linearni sustavi

Rješavanje sustava linearnih jednadžbi najvažniji je problem linearne algebre. Opći

oblik linearnih sustava m jednadžbi s n nepoznanica glasi:
a11x 1 + a12 x 2 + L + a1n x n = b1
a21x 1 + a22 x 2 + L + a2 n x n = b2
(1)
M M O M M
am 1x 1 + am 2 x 2 + L + amn x n = bm .

Rješenje ovoga sustava je svaka n-torka ( x 1, x 2 ,K, x n ) koja uvrštena u (1) identički
zadovoljava sve jednadžbe.
Sustav može imati jedinstveno rješenje, može biti bez ijednog rješenja, ali može imati
i beskonačno mnogo rješenja. Ilustrirat ćemo to na primjerima sustava tipa 2×2. (Tu
je uobičajeno nepoznanice označiti s x i y).
Primjer:

a) 2x + 3y = 4 b) 2x + 3y = 4 c) 2x + 3y = 4
-x + y = 3 4x + 6y = 7 4x + 6y = 8

Sustav (a) ima jedinstveno rješenje (x,y) = (-1,2). Sustav (b) nema rješenja, dok
sustav (c) ima beskonačno mnogo rješenja. Jednu nepoznanicu, recimo y, možemo
2
odrediti po volji, dok se druga računa zatim iz veze x = 2 − y .
3
Sustav (1) može se zapisati u obliku matrične jednadžbe:
A x = b,
gdje smo označili:
 a11 a12 L a1n   x1   b1 
a a22 L a2 n  x  b 
A=  21
, x =  ,
2
b =  .
2

 M O   M   M 
a L amn  x  b 
 m1 am 2  n  m
Matricu A naziva se matrica koeficijenata sustava, x je vektor nepoznanica, b desna
strana sustava.
Ako je desna strana jednaka nuli, sustav se naziva homogenim. Ovaj sustav uvijek
ima rješenje.
 Cramerovo pravilo
Posebno ćemo proučiti metodu za rješavanje linearnih sustava n jednadžbi s n
nepoznanica. Vrijedi tvrdnja:
Ako je A kvadratna matrica, tada sustav A x = b ima točno jedno rješenje (tj.
jedinstveno rješenje) onda i samo onda kada je det A ≠ 0.
Primjer:
Treba rješiti sustav jednadžbi ax + by = e
cx + dy = f
ax + by = e /⋅b
Imamo +
cx + dy = f / ⋅ (-d)

de − bf af − ce
Ako je ad − bc ≠ 0 , dobivamo da je x = , y = .
ad − bc ad − bc
Vidimo da je u oba slučaja u nazivniku determinanta matrice sustava, a u brojniku je
determinanta matrice koju dobivamo tako da u matrici sustava stupac s koeficijentima
uz nepoznanicu zamijenimo desnom stranom. Ako uvedemo oznake
a b e b a e
D= , Dx = , Dy = ,
c d f d c f
onda rješenje gornjeg sustava možemo napisati ovako:
D Dy
x= x, y = .
D D
Ovo pravilo za računanje nepoznanica x i y naziva se Cramerovo pravilo (Gabriel
Cramer, 1704-1752, švicarski matematičar).
Slično razmatranje možemo provesti kada treba rješiti sustav

a1x + a2y + a3z = α

b1x + b2y + b3z = β (♣)
c1x + c2y + c3z = γ

Ako je determinanta sustava različita od nule:

 a1 a2 a3
D = b1 b2 b3 ≠ 0,
c1 c 2 c3

♣) dano formulom
onda je rješenje sustava (♣
D Dy Dz
x= x, y = , z= ,
D D D
gdje je
α a2 a 3 a1 α a3 a1 a2 α
D x = β b2 b3 , D y = b1 β b3 , Dz = b1 b2 β.
γ c2 c3 c1 γ c3 c1 c 2 γ
Ovo pravilo za računanje nepoznanica x, y i z i u ovom slučaju naziva se Cramerovo
pravilo. Ovo pravilo vrijedi općenito za sustav n jednadžbi s n nepoznanica, ali ga za
sustave većeg reda treba izbjegavati.
 Diskusija
Ako je sustav homogen i

D ≠ 0, onda sustav ima jedinstveno rješenje x=y=z=0 (tzv. trivijalno reješenje).

D = 0, onda ga ne možemo rješiti Cramerovim pravilom, nego na druge načine. U
tom slučaju sustav ima i druga (netrivijalna) rješenja, tj. ima beskonačno mnogo
rješenja. Naime, u ovom slučaju kao i kod sustava 2×2 imamo
D ⋅ x = Dx, D ⋅ y = Dy, D ⋅ z = Dz,
s tim da ne smijemo dijeliti s D, jer je D = 0. Kako je sustav homogen, to je Dx = Dy =
Dz = 0, pa jednadžbu 0 ⋅ x = 0 zadovoljava svaki realan broj, i sl. za y i z.
Ako je sustav nehomogen i

D ≠ 0, onda sustav ima jedinstveno rješenje.

D = 0 onda sve ovisi o tome kakvi su Dx, Dy i Dz.

Ako je bar jedan od Dx, Dy ili Dz različit od 0, primjerice Dx ≠ 0, onda sustav
nema rješenja, jer nema takvog broja x koji zadovoljava jednadžbu x ⋅ 0 = Dx.

Ako je Dx = Dy = Dz = 0, onda sustav ima beskonačno mnogo rješenja, kao i u
slučaju homogenog sustava.
 Gaussova metoda eliminacije
Vidjeti web stranice: tesla.vtszg.hr/~jmicic/, pa link na Matematiku 1.