Bliski susreti četvrte vrste

(CE-4).
Istraživanje dr. Johna E. Macka i
hipoteze o NLO-ima

Napisao: Dipl. Ing. Božidar Kemić

20. X 2004.
Dr. John E. Mack i njegovo istraživanje fenomena otmica

Profesor psihijatrije dr. John E. Mack ( 1929 – 2004. ) s Harvardske

medicinske škole zastupao je smjer (prema njemu pokret) u
psihologiji poznat pod nazivom ˝transpersonalna psihologija˝. U tom
pristupu psihologiji velika važnost se pridaje tako zvanim
´transpersonalnim´ iskustvima kroz koja osoba transcendira
uobičajeno shvaćanje o realnosti. Prema teoretičarima tog
psihologijskog smjera takva iskustva bi bila u osnovi svih duhovnih
tradicija.

Zastupatelji tog smjera ne prave oštru razliku između svijeta duha i

svijeta materije već drže da postoje razine realnosti; od grube
materijalne stvarnosti preko psiho-mentalne do duhovne pri čemu
svaka iduća od tih razina uključuje svojstva prethodne zajedno s
novim osobitostima.

Dr. Macka NLO-i u početku nisu previše zanimali. Bio je odgojen u

sekularnom, racionalističkom svjetonazoru. Za sebe je rekao da je
osoba koju je teško na nešto preobratiti odnosno uvjeriti bez čvrstih
argumenata.

Njegovo zanimanje za tu problematiku počelo je 1989. kad je od

kolege Keitha Thompsona dobio njegov članak o jungovskoj
interpretaciji fenomena NLO. Članak je bio iz knjige o
transpersonalnoj psihologiji koju je uredio Stanislaw Grof a bavila
se slučajevima tako zvanih ˝spiritualnih kriza˝ (engl. ´spiritual
emergencies´). U to vrijeme Mack je vježbao kod Grofa meditativnu
tehniku poznatu kao holotropni rad na disanju (engl. ´holotropic
breathwork´). Jedan prijatelj iz te skupine upoznao ga je s Buddom
Hopkinsom, jednim od pionira u istraživanju fenomena otmica.
Hopkins je dr. Macka uputio u detalje o tim slučajevima.

Ono što je dr. Macka potaknulo na vlastito istraživanje fenomena

otmica bilo je vrlo precizno podudaranje detalja iz izvješća ljudi koji
su ga doživjeli (ta izvješća opisivala su slučajeve iz čitavog svijeta –
ne samo iz SADa). Npr., kad bi jednoj od tih osoba bila prikazana
skica bića koje je druga osoba sa sličnim iskustvom navodno vidjela
ta osoba bi pokazivala strah. Takve i slične reakcije zaintrigirale su
dr. Macka jer su upućivale da se tim osobama dogodilo nešto zaista

2
realno a ne imaginarno, u njihovoj mašti. dr. Mack kaže kako je
imao osjećaj da se tu nešto zaista zbiva, nešto što on ne razumije i
što se ne uklapa ni u jednu poznatu shemu. Kaže da je jedina stvar
koja ga je navela da fenomen uzme ozbiljno to što iskustva tih ljudi
nije mogao nikamo klinički ˝smjestiti˝.

Tijekom svog 10-godišnjeg istraživanja dr. Mack je radio s više od

200 osoba. U osnovi njegovog rada bilo je nastojanje da ljudima koji
su doživjeli takva traumatična iskustva pomogne da ih integriraju u
svakodnevni život – da se nauče nositi s njima – i pokušao je iz toga
nešto naučiti.

Ljudi su mu se javljali telefonski ili putem pisama, a odabir

potencijalnih ispitanika bio je strogo selektivan, temeljen na
standardnim psiho-testovima. Ispitanici su bili obični, normalni
ljudi, mentalno i emocionalno stabilne osobe kod kojih nije bilo
znakova psihopatologije ili pokušaja prijevare. Što se tiče dobi
ispitanika ona se kretala između dječje dobi i dobi od pedesetak
godina.

Mackov pristup fenomenu (metodologija)

Dr. Mack je koristio hipnotičku relaksaciju u kombinaciji s

intenzivnim fokusiranjem na disanje. Prvo bi ustanovio, putem
intervjua tijekom najmanje sat i pol vremena, da li osoba pokazuje
sugestivne indikatore za fenomen otmice (takvi indikatori su, npr.,
mala bića u blizini osobe ili period nedostajućeg vremena).

Ponekad bi se ispitanik prisjetio čitavog iskustva na početku.

Zanimljivo je da su ljudi koji su u nekoj fazi svog života uzimali
psihodelike pokazivali tendenciju da se prisjete iskustva na takav
izravan način, bez primjene hipnotičke regresije.

Općenito, kad je primjenjivao standardni postupak hipnoze i

relaksacije da bi osobu doveo u promijenjeno stanje svijesti kako bi
se prisjetila i oživila iskustvo i kad bi osoba došla do kritične faze
iskustva – kad se pojavila neka izražena tjeskoba ili uznemirujući
tjelesni osjet – tada bi dr. Mack usmjerio pažnju osobe na disanje.
To bi je vratilo u trans i pomoglo joj da prođe kroz strah ili stres koji

3
je proživjela u to vrijeme. Prema dr. Macku, najveći dio sjećanja
kod ispitanika dozvan je bez nekog posebnog nastojanja oko
opuštanja.

Dr. Mack posebno naglašava da su intenzivne čuvstvene reakcije

(afekti) koji se javljaju kod ispitanika kad prolaze kroz kritične faze
svog iskustva tijekom regresivne seanse temeljne za razlikovanje tog
fenomena od fantazije ili deluzije te za njegovo dijagnosticiranje.
Neki ispitanici doslovno bi se tresli od straha pri suočavanju sa
sjećanjem o tome kako su bili paralizirani ili vidjevši ponovo mala
bića s velikim glavama i velikim tamnim očima.

Prema dr. Macku, upravo je afektivna snaga ono što čitavom

iskustvu daje autentičnost i upućuje da je posrijedi realno iskustvo.

Osnovni elementi iskustva otmice prema dr. Macku :

1. Osoba se može nalaziti bilo gdje (u kući, u autu, na otvorenom)

kad ti neobični posjetitelji dolaze gotovo ˝ni od kuda˝.

2. Osoba može začuti nekakav neobičan zvuk (poput zujanja) ili vidi
neobičnu svjetlost ili NLO u blizini.

3. Prolazi kroz promjenu stanja svijesti, ne onesvijestivši se. Postoji

vremenski period kojeg se ne može kasnije, nakon iskustva, sjetiti.
Biva paralizirana.

4. Osjeća da je se bez njezine volje premješta pomoću nekakvog

neobičnog energetskog snopa, kroz zid ili prozorsko staklo – ako se
nalazila u zatvorenom stanu – kroz šatorsko krilo i slične fizičke
prepreke. Pri tom prolaženju kroz fizičku prepreku osjeća
intenzivnu vibraciju u tijelu, na – kako obično kaže – staničnoj ili
molekularnoj razini. Prva reakcija na to iskustvo kojeg se prisjeti
tijekom seanse jest da je to što joj se događalo nemoguće jer se ne
uklapa ni u jedan od poznatih prirodnih zakona. Prije ili kasnije
ugleda jedno ili više malih neobičnih čovjekolikih bića s velikim
glavama i velikim tamnim očima (popularno nazvanih ˝greyjevi˝ –
˝sivi˝).

4
5. Taj prijenos (obično ga naziva ˝ isporuka˝) završava u nekakvom
zatvorenom prostoru, u unutrašnjosti nekakvog vozila ( koje obično
naziva ˝brod˝) koje bi, u nekim slučajevima, vidjela izvana kad mu
se približava. Zidovi tog ˝broda˝ su zaobljeni, a u njemu se nalaze
druga takva bića među kojima se jedno ističe kao voditelj (naziva ga
˝doktor˝ ili slično). Ponekad bi se tu nalazila veća bića potpuno
nalik ljudima za koja se čini da su pridružena spomenutim malim
humanoidima.

6. Osoba biva podvrgnuta nekoj vrsti medicinskih postupaka koji

mogu biti vrlo uznemirujući i čak bolni. Bića vrše detaljan pregled
osobe, a najneobičnije je to što joj prisilno uzimaju uzorke
nasljednog materijala – spermu odnosno jajašca. Ponekad se
spominje iskustvo ugrađivanja implantata ( sićušnih usadaka u
tkivo ).

7. Iskustvo završava povratkom otetog, obično na mjesto na kojem

se nalazio prije otmice. Događaju se slučajevi da je osoba vraćena
na neko udaljenije mjesto tako da osim osjećaja nedostajućeg
vremena ima i osjećaj neobjašnjivog prostornog pomaka.

8. Takvo iskustvo može se ponoviti više puta i uključivati dodatne

elemente. Jedan od elemenata iskustva je telepatska komunikacija
(izravni izvanosjetilni prijenos misli) s tim bićima.

Prema dr. Macku, izgleda da je jedna od značajnih svrha fenomena

otmica kreiranje hibridne vrste (rase), između ljudi i tih bića.

Iskustvo ima transformativni aspekt. Kad ispitanik prođe kroz

traumu, tijekom više regresivnih seansi, počinje se kod njega
mijenjati percepcija njegovog iskustva. Osjeća se manje žrtvom, a
iskustvo proširuje njegovu svijest i otvara se prema čitavoj novoj
perspektivi o njegovom mjestu u svemiru.

Još jedan vrlo važan aspekt fenomena, prema dr. Macku možda i
ključan, tiče se intenzivnog informiranja od strane tih bića o
sadašnjem stanju naše planete i neodgovornom postupanju ljudi
prema biosferi čiji smo dio. Ta informacija im je prenijeta na razne
načine, a najsnažniji je onaj kad osoba ima vizualni kontakt s

5
velikim očima tih bića. Tada doživi osjećaj duboke povezanosti s tim
bićima i s višom razinom realnosti (˝Izvorom˝, kako oni obično
kažu). Dr. Mack je stekao dojam da su ta bića neka vrsta
posrednika između te više realnosti i nas koji se krećemo u gruboj,
fizičkoj realnosti. Ona bi nam bila poslana kao neka vrsta
˝kozmičke korekcije˝ našeg neodgovornog postupanja.

Uslijed iskustva koje je prošla osoba često teži poslovima koji su

više povezujući, a znaju se kod nje pojaviti i iscjeliteljske
sposobnosti.

Kao popratna pojava spomenutih energetskih, vibracijskih

iskustava tijekom otmice kod osobe se često jave neobične,
paranormalne sposobnosti. (Npr., uočavaju anomalije u radu
električnih uređaja u njihovoj blizini i sl.).

Osobi je tijekom otmice upućena poruka da je sadašnji način života

ljudi na Zemlji neodrživ i da kao vrsta moramo hitno nešto
poduzeti. U osnovi takvog sadašnjeg stanja planete, prema dr.
Mackovom mišljenju, je dosadašnja dominantna paradigma
zapadnjačke kulture, koja se obično naziva ˝antropocentrični
racionalizam˝. Osnovna značajka te paradigme je uvjerenje da su
ljudi, ljudska bića, istaknuta inteligentna vrsta u svemiru i na
planeti Zemlji. Fenomen otmica izaziva gotovo svaki aspekt te
paradigme. (O tome će još biti riječi nešto kasnije).

Paradigme o fenomenu otmica

Osim shvaćanja da su otmice realan fenomen, nešto što se stvarno

dogodilo i što je autentično, postoje i drugačija uvjerenja.

Jedno takvo shvaćanje je ono dr. S. Greera – voditelja Disclosure

projekta za pokretanje svjedočenja u američkom Kongresu o
predmetu NLO/ CE – prema kojemu je u sam fenomen uključena ˝
enormna količina dezinformiranja ˝. Prema njemu otmice bi bile dio
tzv. ˝black-ops˝ operacija pokrenutih od strane vrlo tajne skupine
moćnih ljudi i radilo bi se o sofisticiranoj prijevari u svrhu
˝psihološkog ratovanja˝ kako bi se izvanzemaljsku prisutnost

6
prikazalo prijetnjom čovječanstvu. Prema Greeru, razvijene su i
primjenjivane napredne tehnologije za kontrolu uma (moždanih
funkcija) putem posebno konstruiranih elektromagnetskih
prenosivih uređaja. O tome mu je navodno ispričao neki bivši
obavještajac, sudionik Disclosure projekta. (Zanimljivo je da je
slične izjave davao bivši američki obavještajac C.B.Scott-Jones
prema kojemu postoji veza između NLO-a i elektromagnetskih
tehnologija za kontroliranje uma (engl. ´mind-control´) razvijenih,
navodno, u tajnim vojno-obavještajnim projektima. On se također
zalaže da se o tim pitanjima održe otvorena saslušanja u američkom
Kongresu.)

Valja naglasiti da dr. S.Greer nije uvijek zastupao ovakvo stajalište

o fenomenu otmica. On je također dopuštao mogućnost neugodnih
iskustava koja bi proizašla iz susreta s ˝izvanzemaljskim˝
inteligentnim bićima. To je vidljivo iz jednog njegovog ranijeg
izlaganja o navodnom slučaju otmice jednog visokog svjetskog
dužnosnika,1989. godine.

Naravno, dr. Mack se nije slagao s gledištem CSETI-ja (Greerove

istraživačke skupine) o naravi fenomena otmica. U osobnoj
korespondenciji iz 2003. godine on mi je poručio (preko Wila
Buechéa, komunikacijskog direktora Instituta Dr. John E. Mack –
tada Centra za psihologiju i društvenu promjenu) da osjeća da
postoji kulturološki uvjetovano pogrešno shvaćanje, percepcija, da
sva iskustva kako bi bila korisna i prosvjetljujuća moraju biti
ugodna. Isticao je da traume – koliko god bile neugodne – mogu
ubrzati razvoj i da traumatične vidove iskustva bliskih susreta vidi
u tom kontekstu: da ti ˝posjetitelji izazivaju šok iako im namjere
mogu biti dobre˝. (S tim Mackovim gledištem ne bi se složili neki
istraživači koji priznaju realnost fenomena otmica ali ga doživljavaju
kao prijetnju. Među takvim istraživačima možda se najviše ističe
povjesničar David Jacobs.) Dr. Mack priznaje ˝da neki ljudi čine
napore kako bi sugerirali da susreti s došljacima (engl.´aliens´)
mogu biti korisni˝, no osjećao je ˝da je također istina da su ti
susreti traumatični, da imaju traumatični aspekt˝, i ˝da ih se može
učiniti manje traumatičnima ako bi se (zapadnjačka) kultura
prilagodila prihvaćajući ta iskustva (iskustva otmica) kao realna˝.

7
Dr. Mack spominje slučajeve koje ne bi bilo lako objasniti u
kontekstu Greerove paradigme o tajnim operacijama. Naime, radi se
o slučajevima kod kojih bi nezavisni promatrač (npr. susjed) ili više
nezavisnih promatrača izvijestili o pojavi NLO-a blizu kuće ili vozila
u kojem se nalazila osoba, a ta osoba kasnije ispriča o svom
iskustvu otmice vezanom upravo uz taj NLO. Ona pritom ne bi
znala da je bilo nezavisnih promatrača njenog slučaja. (Zanimljivo
je, prema Macku, da se događaju i slučajevi kad je osoba fizički
prisutna, nije nestala, a ipak doživi takvo ili slično iskustvo.)

Krajem 1980-tih Budd Hopkins je istraživao slučaj koji se dogodio u

New Yorku, kada je jedna žena bila transportirana kroz prozor svog
stana. Izvan zgrade, nekoliko očevidaca vidjelo je NLO, bića i ženu
kako s bićima ulazi u NLO, a nakon toga NLO kako odlazi u East
River. Očevici su potvrdili ono što je Hopkins otkrio hipnotičkom
regresijom kod žene.

Carl Sagan je zastupao ideju da su iskustva otmica neka vrsta

halucinacija. On navodi časopis Harvard Mental Health Letter, od
rujna 1994., prema kojem bi halucinacije koje prate paralizu sna
bile ˝ temelj priča o posjetima bogova, duhova i izvanzemaljskih
bića˝ Paraliza sna je dosta čest iako nedostatno poznat psihološki
sindrom do kojeg dolazi u tako zvanom hipnopompnom stanju –
prijelaznom stanju svijesti kad osoba više ne spava ali još nije niti
potpuno budna. ( Slično stanje kad osoba prelazi iz budnog stanja u
stanje spavanja naziva se hipnogoškim stanjem. Spominje se da
neki koji su doživjeli otmice vjeruju kako im se to dogodilo dok su
bili u tom stanju.) Kod paralize sna osoba je, tijekom nekoliko
minuta, nepomična i napeta, osjeća težinu na grudima, kucanje
srca je ubrzano a disanje otežano.

8
Fizička evidencija fenomena otmica i otpor znanstvene
zajednice

Prema dr. Macku, fenomen otmica bi spadao u vrstu fenomena koje

nije moguće verificirati sadašnjim konvencionalnim znanstvenim
metodama ˝prilagođenima gruboj materijalnoj stvarnosti˝. Prema
njemu, ovdje bi čak bilo teško znati na kojem području ili
područjima znanja radimo proučavajući te fenomene. Dr. Mack je
smatrao da razumijevanje toga što se zaista dogodilo ljudima koji su
imali bliske susrete zahtijeva mnogo više od traženja (isključivo)
fizičkog dokaza. Isticao je važnost cjelovitijeg, multidisciplinarnog
pristupa proučavanju tog fenomena. Posebno je isticao važnost
svjedočenja kredibilnih svjedoka.

Oni koji su se tijekom 20. st. ozbiljno bavili proučavanjem

fenomena NLO/CE i smatrali ih važnima za razumijevanje svijeta i
ljudske psihe nailazili su na otpor iz ´ortodoksnih´ znanstvenih
krugova. Često ih se napadalo i optuživalo da ne slijede standardnu
znanstvenu metodologiju za proučavanje pojava kakva je, zapravo,
prilagođena kartezijansko – newtonovskoj, ´mehanicističkoj´
paradigmi. Jedan značajan odmak od takvog ´ortodoksnog´
stajališta bio je znanstveni panel priznatih znanstvenika, u jesen
1997., koji je vodio astrofizičar Peter Sturrock sa Stanforda. Oni su
se tijekom četiri dana bavili znanstvenim razmatranjem fenomena
NLO i zaključili su da su brojna intrigantna i neobjašnjiva opažanja
dovoljna da se pokrene ozbiljno i pažljivo znanstveno istraživanje te
vrste fenomena. U zaključnom izvješću poznatom kao Sturrock
Report (Sturrockovo izvješće, 1998) oni su zaključili:

˝Kad god se pojave neobjašnjiva opažanja postoji mogućnost da će

znanstvenici naučiti nešto novo proučavajući ta opažanja.˝

U Sturrockovom izvješću se poziva znanstvenike i istraživače da se

koncentriraju na slučajeve koji uključuju ˝što je moguće više fizičke
evidencije˝. Dr Mack je primijetio da se ta preporuka Sturrock
Reporta može primijeniti na proučavanje samih NLO-a (naravno, uz
pretpostavku da se radi o fizičkim objektima dostupnima
konvencionalnoj znanstvenoj metodologiji i mjerenjima), ali da
razumijevanje toga što se zaista dogodilo ljudima koji su imali

9
kontakt s NLO-ima i njihovim upravljačima (fenomen bliskih
susreta, posebno CE-4) zahtijeva mnogo više od traženja fizičkih
dokaza.

Sredinom 1990-tih, kad je napisao svoju prvu knjigu o fenomenu

otmica (Otmica, 1994.), dr. Mack je naišao na mješovite reakcije.
Tada je imao dojam da sve više ljudi – posebno stručnjaka za
mentalno zdravlje – uviđa autentičnost fenomena. Primijetio je da
znanstvenici koji zastupaju mehanicističku paradigmu jednostavno
kažu da takvi fenomeni – koji se ne ponašaju po zakonitostima koje
oni razumiju ili ne spadaju u empirijski radni okvir u kojem oni
znaju raditi – ne postoje, da nisu mogući. Ti ljudi jednostavno
zatvaraju oči pred nečim što nisu spremni pokušati objasniti i što
ne razumiju. Potpuno to niječu i ne vide da tu postoji zagonetka,
misterija, ili – kako kaže jedan od pionira ufologije dr. Allen Hynek –
da niz podataka ukazuje na jedan aspekt ili područje prirodnog
svijeta koje znanost još nije istražila.

Nakon publiciranja Mackove knjige Otmica (engl. Abduction) jedan

od dekana Harvardske medicinske škole sazvao je komisiju koja je
trebala istražiti Mackov rad na slučajevima fenomena otmica.
Dekan, inače Mackov prijatelj i kolega, rekao mu je da ne bi upao u
nevolje da nije u svojoj knjizi sugerirao kako bi njegova otkrića
mogla zahtijevati promjenu u našem načinu gledanja na realnost
umjesto da je rekao (napisao) kako je našao novi psihijatrijski
sindrom čiji uzrok još nije ustanovljen. (Zanimljivo je u tom
kontekstu spomenuti da je nedavno, na Harvardu, skupina
istraživača pod vodstvom R.McNallyja istražila fiziološke reakcije –
kod manje skupine ispitanika s kojima je radio dr. Mack – uslijed
prisjećanja na traumatična iskustva otmica. Prema interpretaciji tih
istraživača radilo bi se o fiktivnim događajima, a reakcije kod
ispitanika bile bi uvjetovane njihovim uvjerenjem da su bili oteti od
neobičnih bića.)

Nakon 14-mjesečne istrage komisija je odustala poduzeti bilo što

protiv daljnjeg Mackovog rada u tom području. U izjavi je stajalo da
je dekan potvrdio Mackovu akademsku slobodu da proučava ono
što želi. Štoviše, jedna od preporuka te komisije bila je da uključi
više kolega u svoj rad. Uz tu podršku u okviru programa PEER

10
(Program za istraživanje izvanrednih iskustava) okupio je
multidisciplinarnu grupu za proučavanje ˝anomalnih˝ pojava. Prvi
sasatanak te skupine održan je na Sveučilištu Harvard, 10. i 11.
travnja 1999. Na sastanku se raspravljalo o izazovima istraživanja
fenomena otmica i drugih ´anomalnih´ pojava (posebno iskustava
´tik do smrti´; engl. ´Near Death Experiences´, NDE ). Discipline koje
su sudionici (sa i izvan Harvarda) predstavljali bile su: astrofizika,
optička fizika, neurofiziologija, psihijatrija, psihologija, povijest
znanosti, povijest psihologije, antropologija, filozofija i teologija.

Valja spomenuti da je još ranije, u lipnju 1992, na Masachussetts

Institute of Technology (M.I.T.) bila održana multidisciplinarna
konferencija o fenomenu otmica na kojoj je sudjelovalo 12
ispitanika. Također valja spomenuti da je jedan od Mackovih
osobnih prijatelja, još od djetinjstva, bio Thomas Kuhn - poznati
filozof znanosti koji je napisao knjigu ˝Struktura znanstvenih
revolucija˝ koja je postala standardnom uvodnom literaturom u
gotovo svakom kolegiju iz povijesti i filozofije znanosti. U toj knjizi
Kuhn se bavi paradigmama u znanosti. On je uveo pojam
˝paradigma˝ u širu primjenu, a pod njime je smatrao ˝čitavu
konstelaciju vjerovanja, vrijednosti (vrijednosni sustav), tehnika i
tako dalje koju dijele članovi dane zajednice.˝ U osnovi, to je način
gledanja na stvari, na pojave u svijetu. To su zajedničke
pretpostavke, mišljenja, uvjerenja, čak dogme, pogodbe i teorije o
tome kako svijet funkcionira i o našem mjestu u tom svijetu.
Promjena odnosno ´pomak´ u paradigmi bio bi, prema njemu,
korjenita promjena svjetonazora, koja dovodi u pitanje ne samo
sadržaj već i temeljnu interpretaciju prethodne vizije stvarnosti.
Smatra da je starogrčka znanost i kultura imala značajnu ulogu u
nastanku sadašnje znanosti i zapadnjačke civilizacije, a da ˝najveći
dio znanja predstavlja proizvod Europe u ova posljednja četiri
stoljeća˝. Kao klasični primjer promjene znanstvene paradigme
navodi pojavu Kopernikovog heliocentričnog sustava kojim je bio
doveden u pitanje do tada opće prihvaćeni – tijekom gotovo 2000
godina, računajući od Aristotela – Ptolomejev geocentrični sustav.

Mack kaže da ga je Kuhn savjetovao da u svom istraživanju

´anomalnog´ fenomena otmica pazi na logičko-jezične zamke kako
ga ljudi ne bi pogrešno shvatili. Također ga je savjetovao da zabilježi

11
što su ti ljudi osjećali i govorili i da se ne brine puno oko toga hoće
li njegov rad zadovoljiti konvencionalni znanstveni establišment ili
ne , jer da je u zapadnjačkoj kulturi ˝znanost postala novom vrstom
teologije˝. Prema Willu Buechéu, u Mackovom su timu ustanovili da
je kulturološki otpor prema radu PEER-a velik. Također, dr. Mack je
2003. godine pisao o filozofijama znanosti što je trebalo rezultirati
novom knjigom o kulturološkom otporu prema informaciji koja bi
˝mogla poboljšati stanje u svijetu˝.

Na jednoj konferenciji transpersonalnih psihologa održanoj u Pragu

1992., godine, dr. Macku je bilo postavljeno pitanje da li ga je vlada
pokušala zaustaviti u njegovom radu. Odgovorio je da nije baš
upućen u pitanje vladine uključenosti u fenomen NLO-a. Međutim,
došao je do zaključka da (američka) vlada raspolaže materijalima o
fenomenu NLO-a i da to prikrivaju i niječu. Također, da mu nisu
osobno prilazili. Rekao je da je bio konzultant u filmu Uljezi
(Intruders, 1992) u kojem je glavni lik psihijatar koji se bavi
fenomenom otmica. Vladini ljudi s visoke razine pristupaju
psihijatru i pokušavaju ga pridobiti kako bi sudjelovao u
prikrivanju istine o fenomenu.Psihijatar ne pristaje na to. Mack
kaže da ni Hopkinsa, ni Jacobsa ni njega osobno nije kontaktirao
nitko iz vlade.

Kulturološka pozadina otpora prema istraživanju bliskih

susreta i važnost svjedočenja

Većina znanstvenika koji su potencijalno zainteresirani za predmet

NLO/CE ustručava se otvoreno baviti tim predmetom zbog
službenog prijezirnog stava prema njemu od strane
konvencionalnih, ´ortodoksnih´ znanstvenih autoriteta kao i zbog
straha da ih se ne bi povezivalo s ufo-kultovima, ili pak ne žele
dovoditi u pitanje svoju reputaciju, karijeru i financijsku potporu
svojih ( konvencionalnih ) istraživanja. To se posebno može reći za
astronome (u kontekstu opažanja NLO-a), s časnim izuzecima
poput renomiranog astrofizičara Petera Sturrocka sa Stanforda koji
je pokrenuo prvu ozbiljnu znanstvenu reviziju zaključaka
Condonovog izvješća (Condon Report iz 1969.).

12
Međutim, postoje i dublji razlozi. Tijekom približno dva stoljeća
postojala je i prevladavala škola mišljenja koja je težila da isključi
ideju da zemaljske pojave, događaji na našoj planeti, mogu imati
uzroke koji nisu s ovoga svijeta i/ ili su izvanzemaljski. U znanosti
kakva se razvijala tijekom ta dva stoljeća bili su isključeni entiteti,
agensi i bića čije postojanje (i vjerovanje u njihovo postojanje) je bilo
sastavni dio antičkih svjetonazora odnosno paradigmi. Te entitete
nazivalo se ˝bogovima˝ i drugim nazivima.

Autori iz skupine COMETA, koji su 1999. godine u Francuskoj

objavili svoju studiju o predmetu NLO/CE , smatraju da je u osnovi
zaziranja konvencionalne znanosti od tog predmeta gledište (i
bojazan) da bi uvođenje nepoznatih inteligencija, entiteta u oblicima
drukčijima od tradicionalnih (sada ne više kao ´bogova´ već
´izvanzemaljaca´ i sl.) bilo kontraproduktivno i neuskladivo sa
svjetonazorom koji je u osnovi te i takve znanosti. Društvene elite
zapadnjačkih društava promiču ideju da je čovjek gospodar planete
Zemlje i neposrednog svemirskog prostora oko nje te da je najbolji
proizvod evolucije (ili kreacije) u ovome dijelu Galaktike ako ne u
čitavom poznatom nam svemiru i da sam ostaje kontrolor vlastite
sudbine. U najekstremnijem obliku takvog svjetonazora ne samo da
nema mjesta za više oblike inteligencije već niti za božansko, Boga
kao najvišu inteligenciju. Zastupatelji takvog svjetonazora
´ispraznili´ su svemir od inteligentnog života s izuzetkom čovjeka.
Razni američki filozofi, prvenstveno Michael Zimmerman (Mackov
prijatelj, suradnik i čovjek kojega je dr. Mack često citirao u tom
kontekstu) označili su takav koncept izrazom ˝antropocentrični
humanizam˝ ili ˝antropocentrični racionalizam˝ (dr. Mack je još
koristio izraz ˝antropocentrični materijalizam˝). Priznati da postoje
inteligencije koje su nam superiorne i koje mogu utjecati na
zbivanja na Zemlji, na naše poslove, a da mi tu ništa ne možemo
mnogima – a posebno onima koji su trenutno u poziciji moći i
ugleda – zastrašujuće je i neprihvatljivo, jer bi priznajući to
uzrokovali kolaps antropocentrične paradigme koja je u osnovi
sadašnjih struktura moći i svjetskog poretka koji se na njima
temelji. Štoviše, u nekim disciplinama, poput fizike, autoriteti bi bili
suočeni sa znanošću koja je mnogo nadmoćnija našoj. Naši vlastiti
sadašnji koncepti doslovno bi se činili infantilnima što bi imalo
posljedice na znanstvene elite i koncenzus-realnost. Do takvog

13
zaključka došlo se i u Brookings Reportu, opsežnoj
multidisciplinarnoj studiji iz 1961. godine koju je Brookings Institut
pripremio za NASA-u, a koja se bavi implikacijama miroljubivih
aktivnosti u svemiru na ljudski život. Naime, u jednoj napomeni
kaže se da ako bi bila otkrivena superinteligencija posljedice tog
otkrića bile bi sasvim nepredvidive. Kaže se kako je moguće da ako
je inteligencija tih bića dovoljno superiorna našoj da bi ona izabrala
da imaju malo ili nikakve kontakte s nama. Također, da se
spekuliralo da bi od svih skupina znanstvenici i inženjeri mogli biti
najviše ˝devastirani˝ otkrićem relativno superiornih bića budući da
su te profesije najizravnije vezane uz upravljanje prirodom, prije
nego razumijevanjem i izražavanjem čovjeka (´humanističke´
discipline i umjetnost). Napredno razumijevanje prirode moglo bi,
prema Brookings Reportu, potkopati sve naše konvencionalne
teorije.

Dr. Mack je posebno isticao važnost prihvaćanja svjedočanstava

ljudi koji su doživjeli bliske susrete i druge ´anomalne´ fenomene
(posebno NDE i izvantjelesna iskustva – engl. ´Out of Body
Experience´, OBE). Ta iskustva smatrao je vrlo važnima za
proširenje naše paradigme o realnosti. Iz tih iskustava možemo
mnogo naučiti i iz njih se pojavljuje nova kozmologija za koju su dr.
Mack i njegovi suradnici koristili izraz ˝transpersonalna
kozmologija˝, koja nije ograničena samo na bavljenje fizičkim
svijetom odnosno pojavama dostupnima sadašnjoj znanstvenoj
metodologiji.

U tom kontekstu posebno se osvrće na njegov susret s vatikanskim

svećenikom i ufologom Msgr. Corradom Balduccijem, 1999. godine,
na ufološkoj konferenciji u San Marinu i na njegovo predavanje koje
je održao tom prigodom o predmetu NLO-a i susretu s njihovim
˝posjednicima˝. Dr. Mack kaže da mu je Msgr. Balducci pomogao da
shvati duboke moralne aspekte ˝Svjedočenja˝. Svjedočenje, kako je
msgr. Balducci istaknuo, omogućuje osnovu za svakodnevni život, a
odbacivanjem svjedočenja autentičnih svjedoka javljaju se strašne
posljedice štetne po društveni i religijski život. Naši svakodnevni
životi temelje se na implicitnom svjedočenju. Povjerenje djece u
njihove roditelje ili učitelje ovisi o vjeri u njihovu pouzdanost kao
svjedoka.

14
Nova fizika, napredne tehnologije i implikacije

Prema američkom fizičaru Brianu O´ Learyju znanost trenutno

prolazi kroz veliku i značajnu promjenu. Koncepti poput kvantnog
vakuuma, kvantne nelokalnosti i interakcije svijesti s biosferom
čine, prema njemu, kamen temeljac nove znanosti. On smatra da
znanstveni eksperimenti u kvantnoj fizici, biokomunikaciji,
istraživanju kvantnog vakuuma (energija nulte točke),
parapsihologiji i drugim ključnim područjima upućuju na sasvim
novu znanstvenu paradigmu o naravi svijesti i na novu kozmologiju.
U kontekstu proučavanja fenomena NLO-a posebno su zanimljivi
koncepti kvantne nelokalnosti i kvantnog vakuuma. Zanimljivo je
da su oba ta koncepta bila predmet NASA-inog Breakthrough
Propulsion Physics projekta kojeg je NASA financirala od 1996. do
2002. godine. Jedan od glavnih predmeta tog projekta je nalaženje
novih naprednih načina generiranja energije što uključuje
istraživanje (eksperimente) i teorije o vezanju gravitacije i
elektromagnetizma, o kvantnom vakuumu i nadsvjetlosnim
kvantnim efektima. Voditelj projekta Marc Millis iz Glenn Research
Centera (GRC) osvrnuo se i na predmet NLO-a. Osobno misli da je
predmet nevažan u kontekstu potrage za novim načinima
svemirskih putovanja. Prema njemu, ako želimo izgraditi svemirska
vozila morat ćemo izgraditi naša vlastita svemirska vozila. Nije mu
važno da li je to već netko učinio. Tvrdi da niti jedan dio američke
vlade trenutno nije uključen u ili odgovoran za istraživanja o
mogućnosti izvanzemaljskog života na drugim planetima ili za
istraživanja NLO-a. Spominje da je 1977. NASA bila zamoljena da
ispita mogućnost obnavljanja istraživanja NLO-a. Bilo je odlučeno
da se ne pokreću nikakva nova istraživanja u tom smjeru jer da se
njima ništa ne bi postiglo, zbog navodne odsutnosti opipljivih
dokaza. (Ovdje valja naglasiti da sudionici iz Greerovog Disclosure
Projecta, koji žele pred Kongresom svjedočiti o tajnim vladinim
projektima vezanima uz NLO-e, tvrde da su u tim projektima već
nađena značajna tehnološka rješenja za generiranje energije iz
kvantnog vakuuma kao i za antigravitacijski pogon.)

Dr. Mack je smatrao da je ˝nova fizika vrlo spojiva s mogućnostima

prema kojima nas otvara iskustvo otmica˝. (Pritom je, kako izgleda,
mislio na mogućnosti rješavanja ekoloških problema s kojima smo

15
suočeni ako bismo svjesno i odgovorno primijenili tehnologije
temeljene na toj novoj fizici. Prema svjedocima iz Disclosure
projekta dio takvih naprednih tehnologija bio bi izvanzemaljskog
podrijetla.) Također je isticao važnost nelokalnosti.

Po svemu sudeći, s tom novom znanošću pojavit će se i novi uvidi u

narav povezanosti mentalnih stanja i fizikalnih procesa (ne samo
procesa koji su nam sada empirijski dostupni već i onih suptilnije
naravi). U tom kontekstu vrlo je zanimljiv i značajan slučaj bliskog
susreta (CE-2) u Rendleshamskoj šumi , iz 1980. godine, o kojem je
svjedočio John Burroughs. On je u svojoj službenoj izjavi povodom
tog slučaja nacrtao skicu NLO-a kojeg je vidio. 1990. godine, u
jednom intervjuu, opisao je taj objekt za koji je tvrdio da kod njega
nije uočio ništa metalno niti čvrsto. Sve što je on vidio bili su obris i
svjetla raspoređena u obliku nekakve letjelice. O promjeni stanja
svijesti koju je tada osjetio rekao je:

˝Sve se činilo drukčijim kad smo se nalazili na toj čistini. Nebo nije
izgledalo isto...bio je to nekakav čudan osjećaj, kao da se sve činilo
sporijim nego obično, i iznenada kad je objekt otišao opet je sve
izgledalo normalno.˝

Na mjestu tog bliskog susreta sljedećeg dana su nađeni fizički

tragovi.

Interdimenzijska i druge hipoteze o NLO-ima

Kratica ˝NLO˝ (engl. ´Unidentified Flying Object´, UFO) u

popularnim se raspravama i medijima automatski povezuje s idejom
o izvanzemaljskim posjetiteljima i izvanzemaljskim brodovima.
Međutim, često se previđa da je to samo jedna od mogućih hipoteza
o naravi fenomena – tzv. ´izvanzemaljska hipoteza´ (ETH).

Što se tiče fenomena bliskih susreta, klasa ˝bliskih susreta četvrte

vrste˝ (CE-4) dodana je standardnoj podjeli tih fenomena kakvu je
uveo dr.J.Allen Hynek početkom 1970-tih. CE-4 se dogovorno
uzima kao oznaka fenomena otmica (engl. ´alien abductions´, AA)
iako se tu mogu uvrstiti svi slučajevi izravnih kontakata s

16
inteligencijama vezanima uz pojave NLO-a. (Ako se pretpostavi ova
druga konvencija, bolja oznaka za fenomen otmica bila bi CE-4AA)
Postoje i drukčije klasifikacije bliskih susreta, a uz Hynekovu je
možda najpoznatija ona koju je uveo Jacques Vallee.

Poznata američka spisateljica Sylvia Engdahl – vrlo oštroumna žena

– primijetila je u svom eseju NLO-i i drevni astronauti ( iz njene
zbirke Nova mitologija svemirskog doba ) da istraživači fenomena
NLO-a koji vjeruju kako ne može biti toliko mnogo izvanzemaljskih
brodova kao što bi se dalo naslutiti na osnovi mnogobrojnih
svjedočanstava o bliskim susretima razmatraju mogućnost fizičkih
manifestacija iz drugih ´dimenzija´ (ili ´paralelnih svjetova´). Ona
osobno smatra da je ta pretpostavka nategnutija nego mogućnost
da su naši umovi mnogo kompliciraniji nego što to uviđamo. (Ipak,
mora se priznati da su radarski uređaji relativno pouzdani
pokazatelji ´stvarnih´ fizičkih događaja i fenomena i na osnovi
analize njihovih zapisa može se zaključiti da u nekim slučajevima
pojavu ne možemo objasniti drukčije nego da se radi o inteligentno
upravljanim vozilima ili ´brodovima´. Te manifestacije su često
zagonetne jer proturječe nekim našim uvriježenim pretpostavkama
o tome kako svijet funkcionira. Taj aspekt fenomena je dr. Mack
opetovano naglašavao.) Sylvia primjećuje da iako raskrinkavači
(engl. ´debunkers´) tvrde da ima mnogo nekompetentnosti u
primjeni regresivne hipnoze tako da se može javiti efekt lažnog
sjećanja kod ispitanika, to se sigurno ne bi moglo reći za slučaj
kompetentnih osoba kao što je dr. John E. Mack.

Većina ufologa kao i sami oteti drže da su ti ljudi zaista bili oteti od
nekakvih neobičnih bića, posjetitelja, ´došljaka´ (engl.´alien´).
Međutim, Jacques Vallee i oni koji su skeptični oko takvog
tumačenja ističu da bi to zahtijevalo prisutnost previše
izvanzemaljskih brodova u našoj sredini a izvanzemaljci da bi imali
puno jednostavnije načine uzimanja uzoraka ljudskog genetičkog
materijala. Vallee i dr. Mack su uzimali u obzir mogućnost da NLO-i
zapravo ne predstavljaju izvanzemaljske brodove već da iskustva
bliskih susreta i otmica uključuju fizička bića iz drugih ´dimenzija´.
Također, da su se slična iskustva javljala tijekom čitave ljudske
povijesti no da ih se interpretiralo u skladu sa svjetonazorima
(paradigmama) pojedinih razdoblja (vile, daimoni, bogovi, anđeli i

17
sl.).

Prema Valleeu, koji je asistirao A.Hyneku (na Sveučilištu

Northwestern) tijekom projekta Blue Book kada je sa svojom
suprugom Janine sastavio prvu kompjutersku bazu podataka
opažanja NLO-a, neprekinuto proučavanje ´anomalnih´ pojava i
događaja je važno jer ˝ može nas opskrbiti teoremom egzistencije
za nove modele fizičke realnosti˝. Drugim riječima, može nas uputiti
na bitno nove kozmološke uvide. Prema njemu, ne bi bilo moguće
eksperimentalno razlikovati između fenomena koji bi se
manifestirali uslijed posjeta od neke međuzvjezdane izvanzemaljske
inteligencije i pojave inteligentnih entiteta koji mogu postojati u
blizini Zemlje u nekom (hipotetskom) ´paralelnom´ svijetu ili u
drugim ´dimenzijama´. Vallee primjećuje da pojavljivanje NLO-a
tijekom bliskog susreta pokreće psihičke efekte bilo namjerno bilo
kao nuz-efekt. Naglašava da su ti fenomeni vezani uz svijest i
promjene stanja svijesti u slučajevima bliskih susreta toliko poznati
da ih je teško ignorirati. Također naglašava da su svi istraživači koji
su se bavili istraživanjem bliskih opažanja NLO-a pobliže upoznati s
tim efektima. Vallee spekulira da ukoliko se radi o naprednim
tehnologijama, njihova svrha bi mogla biti kulturološka
manipulacija – moguće ali ne nužno pod kontrolom ne-ljudskih
inteligencija. Primjećuje, također, da bi psiholog koji radi u
jungovskom radnom okviru mogao argumentirati da je ljudsko
kolektivno nesvjesno također potencijalni izvor takvih efekata.

Što se tiče neobičnih efekata koji se javljaju u slučajevima otmica,

Ed Mitchell smatra da oni možda i nisu tako daleko od onoga što bi
sadašnji fizičari mogli modelirati. Opise energetskih, svjetlosnih i
vibracijskih fenomena kod slučajeva otmica smatra realnom i
točnom percepcijom i uvjeren je da je veliki dio problema s tim
´anomalnim´ događajima u tome što je naš perceptivni aparat
suviše ograničen da bi percipirao mnoge od tih anomalnih događaja.
(U tom kontekstu zanimljivo je da je jedna Mackova ispitanica
vidjela NLO-e iznad jedne vojne baze dok druge osobe to nisu
uspijevale. Dr. Mack je pokušao to povezati s vibracijskim
iskustvima, fenomenima tijekom otmice praćenima promijenjenim
stanjem svijesti i percepcije.) Prema Mitchellu, naš perceptivni
aparat je oblikovan kako fizikom naše lokalne okoline tako i našim

18
iskustvima.

Na kraju, evo dva pokušaja sistematiziranja hipoteza o NLO-ima.

Hipoteze prema COMETA Reportu:

1. Da se nama manipulira (od strane vrlo tajne i moćne skupine

ljudi; od strane nepoznatih ili čak izvanzemaljskih bića itd.), a da to
i ne shvaćamo. Hipoteze te vrste ne bi bilo moguće dokazati (u
okviru prevladavajuće znanstvene paradigme). U tu kategoriju bi
spadale i paranormalne pojave. To je tzv. ˝aznanstvena˝ hipoteza.

2. Tajno oružje neke supersile (letjelice zemaljskog podrijetla).

3. Nastojanja oko dezinformiranja.

4. Holografske projekcije.

5. Nepoznati prirodni fenomeni.

6. Izvanzemaljska hipoteza (ETH).

Hipoteze prema istraživaču C.B.Scott-Jonesu :

1. Većina opažanja NLO-a može se objasniti prirodnim pojavama.

2. Letjelice s neke druge planete, ali iz nama opazivog svemira.

(ETH)

3. Interdimenzijski prodori od strane drugih inteligencija ili životnih

oblika koji su stacionirani ili operiraju iz druge dimenzije koja se
preklapa s našim prostor-vremenom.

4. Nekakvi entiteti sa Zemlje, o kojima se izvješćivalo kroz povijest,

koji bi mogli biti drugi životni oblici ili bi pripadali nama nevidljivim
svjetovima ili dimenzijama.

19
5. Prijevare ili dramatični scenariji priređeni od strane raznih
obavještajnih organizacija kao dio šire siguronosne ili
dezinformacijske kampanje.

6. Širi društveni ili populacijski programi za kontrolu uma

dizajnirani da promiču ˝univerzalniju planetarnu svijest˝ i da
umanje utjecaj nacionalističkih ili religijskih tradicija.

7. Primjeri tehnologija koje proizlaze iz multi-dimenzionalne

znanosti, bilo zemaljskih i okruženih lažima i dezinformacijama ili
ne-zemaljskih ali negiranih od većine, jer izlaze izvan sadašnje
znanstvene paradigme.

8. Bilo koja kombinacija gore spomenutih.

Dipl. Ing. Božidar Kemić

bkemic@net.hr

20