Minimalna plaća i

industrijski odnosi
u Hrvatskoj
Prezentacija rezultata istraživanja projekta
“Sustavi minimalnih plaća i promjene industrijskih odnosa u Europi”

Danijel Nestić
Znanstveni utorak
Ekonomski institut, Zagreb
21. prosinca 2010.
 O projektu
“Minimum Wage Systems and Changing Industrial
Relations in Europe”
• Međunarodni projekt za potrebe Europske komisije, Opće
uprave za zaposlenost, socijalne poslove i jednake mogućnosti
• Komparativno istraživanje - uključuje 5 zemalja (Hrvatska,
Njemačka, Mađarska, Španjolska,Velika Britanija) – zemlje
koje imaju različita pravila koja određuju funkcioniranje i
učinke minimalne plaće, te različite tipove industrijskih odnosa
• Koordinator projekta: Machester Business School,
University of Manchester
Ciljevi istraživanja
• Istražiti funkcioniranje različitih sustava minimalne plaće
• Razumjeti međuodnos sa modelom industrijskih odnosa u
svakoj zemlji
• Istražiti odnos sa strategijama sindikata i poslodavaca kod
kolektivnog pregovaranja
2
 O projektu
• Kao poseban doprinos, ovaj projekt iznosi originalna
komparativna saznanja o strategiji sindikata i poslodavaca kod
kolektivnog pregovaranja o plaćama na nacionalnoj razini i u
izabranim sektorima u međuzavisnosti o kretanju minimalne plaće
• Ključna saznanja prikupljena su nizom intervjua sa
predstavnicima socijalnih partnera (sindikata, poslodavaca, Vlade)
od razine poduzeća do nacionalne razine
• Rezultati za Hrvatsku sažeti su u studiji "Minimum Wage Systems
and Changing Industrial Relations in Europe – National Report
Croatia" (autori Ivana Rašić-Bakarić i Danijel Nestić)
Rezultati su raspoloživi na web stranici projekta:
www.mbs.ac.uk/research/europeanemployment/projects/minimum-
wage.aspx
i na web stranici Instituta:
www.eizg.hr/Item.aspx?Id=584&lang=1
3
 O minimalnoj plaći
• Jednostavan instrument intervencije –zakonom ili sličnim
pravnim aktom odredi se najniža plaća koja se može primiti za
redovan rad
• Minimalnu plaću odlikuje obvezatnost primjene za sve na nacionalnoj,
regionalnoj ili sektorskoj razini

• Zakonom definirana minimalna plaća postoji u 20 članica EU, u

ostalima zemljama postoje neki oblici minimalne plaće, najčešće
su oni određeni sektorskim kolektivnim ugovorima
• Minimalna plaća najčešće se određuje zakonom u onim zemljama u kojima
postoji manji obuhvat kolektivnom pregovorima

• 90% zemalja koje sudjeluju u radu ILO-a imaju neki oblik

minimalne plaće
• Minimalna plaća postoji u SAD-u od 1938. kao US Federal Minimum Wage,
postoje minimalne plaće određene na razini saveznih država, u Velikoj
Britaniji minimalna plaća uvedena je 1998., a u Irskoj 2000.

• Na praktičnoj razini gotovo da postoji međunarodni konsenzus o

vrijednosti ovakvog instrumenta intervencije

4
 O minimalnoj plaći
• U literaturi postoje nesuglasice o učincima minimalne plaće
• Standardni pristup iz ekonomskih udžbenika ukazuje na
negativne posljedice minimalne plaće na zaposlenost
• Ako se, u uvjetima savršene konkurencije, minimalna plaća postavi iznad
tržišne razine, to će dovesti do smanjivanja zaposlenosti zbog supstitucije
jeftinije radne snage kapitalom i skupljim radom. To može dovesti do rasta
cijena proizvoda i usluga zbog korištenja skupljih alternativa u proizvodnji

• Kritičari ukazuju da tržište rada nije tržište savršene

konkurencije, pa da standardni zaključci ne vrijede
• Može se pokazati da je u uvjetima monopsona (npr. one company town)
uvođenje minimalne plaće dovedi do rasta i zaposlenosti i plaće.
• Iako je upitno koliko je koncept monopsona koristan u praktične svrhe,
Stiglitz (2002) pokazuje da visoki troškovi traženja posla mogu uzrokovati
uvjete slične monopsonu s plaćama ispod razine koja bi vrijedila u uvjetima
savršene konkurencije (npr. tržište rada za imigrante)

5
 O minimalnoj plaći
• Emprijska literatura nije ni blizu jedinstvenog zaključka
– Card and Kreuger (1995) u svojoj utjecajnoj studiji nisu pronašli signifikantni
učinak minimalne plaće na povećanje nezaposlenost
– Mnogi koji su kasnije osporavali ove rezultate i došli do suprotnih zaključaka
– Neumark i Washner (2007) u svom pregledu brojne empirijske literature o
učincima minimalne plaća na zaposlenost zaključuju da rezultati ipak upućuju na
negativne učinke (odnosno da gotovo nitko nije pokazao pozitivan učinak)

• Izvođenje općih zaključaka o utjecaju minimalne plaće na (ne)zaposlenost

otežano je zbog drugih varijabli koje mogu imati presudan utjecaj:
– Razina minimalne plaće (It’s the level, stupid!)
– Međuodnos sa ostalim elementima tržišta rada (trajanje nezaposlenosti) ali i
socijalnom politikom (visina naknada za nezaposlenost, in-work benefits)

• Učinci na siromaštvo –čini se gotovo postoji konsenzus da minimalna

plaća neće bitno utjecati na siromaštvo
• Postoje i neekonomski kriteriji za procjenu učinaka minimalne plaće
(sprječavanje eksploatacije u prilog minimalne plaće, ograničavanje
slobode ugovaranja kao argument protiv politike minimalne plaće)

6
 O industrijskim odnosima
• Industrijski odnosi označavaju interakcije koje postoje između
sindikata, poslodavaca i države (“socijalni partneri”)
• Ujedno i multidisciplinarno područje znanstvenih istraživanja koje zahvaća u
područja ekonomije, sociologije, pravnih znanosti i psihologije
• U jednoj fazi razvoja discipline dominiralo je istraživanje djelovanja sindikata
• U Hrvatskoj uvriježen pojam ‘kolektivni radni odnosi’ posuđen iz prava
• Modeli industrijskih odnosa – postoje relativno stabilni obrasci
ponašanja ključnih dionika, koji su rezultat dugog povijesnog
razvoja te odraz ekonomske, društvene i političke tradicije
• Brojne klasifikacije modela, jednu prikladnu daje Bagić (2010)
• Anglosaksonski voluntaristički model
• Korporativistički model
– Skandinavski korporativistički
– Germanski socijalno-partnerski
• Konfliktni mediteranski model
• Tranzicijski model

7
 Pogledi socijalnih partnera na minimalnu plaću
Potencijalni problemi
Sindikati -narušava voluntarističku prirodu
kolektivnog pregovaranja o plaćama
-smanjuje poticaje za članstvo u
sindikatu kod najslabije plaćenih
radnika
Poslodavci -narušava strukturu plaća, gubi se
usuglašenost plaća i proivzodnosti
-ugorožava međunarodnu
konkurentost u «tradable» sektorima
-nemogućnost da se višei troškovi
prebace na krajnjeg korisnika
-rizici od zatvaranja poduzeća
Potencijalna privlačnost
-povećava mogućnost «podizanja»
cijele skale plaća
-u skladu je s borbom za «dostojnu
plaću», odnosno plaću dostatnu za
normalan život (living wage)
- u skladu sa borbom za jednakost
plaća između žena i muškaraca
-ograničava nelojalnu konkurenciju
«divljih» poduzeća
-povećava mogućnost za privlačenje
odgovoarajućih kadrova
-povećava percepciju pravednosti (i
povećava proizvodnost)
-motivira unaprjeđivanje znanja i
vještina zaposlenika
8
Pogledi socijalnih partnera na minimalnu plaću
Potencijalni problemi
Vlada - rizik od povećanja nezaposlenosti
- otežano zapošljavanje dugotrajno
nezaposlenih
- rizik inflacije potaknut rastom
plaća
- povećani troškovi javnog sektora
- nije najbolji instrument za borbu
protiv siromaštva
- nije najbolji instrument za
povećanje proizvodnosti
Izvor: Prilagođeno iz Grimshaw (2010).
Potencijalna privlačnost
- redistribucija dohotka i
smanjivanje jaza u plaćama između
žena i muškaraca
- smanjivanje rizika siromaštva
- povećava prihode od poreza i
doprinosa
- motivira firme da povećavaju
proizvodnost
9
Minimalna plaća u Hrvatskoj
• Razdoblje postupnog gubitka regulative minimalne plaće
(1990.-1997.),
– od “zajamčene plaće” u socijalizmu do potpunog izostanka regulacije
minimalne plaće 1996.-1997.
• Sustav minimalne plaće temeljen na kolektivnom ugovoru
(1998.-2008.)
- 1998. sklopljen je Kolektivni ugovor o najnižoj plaći, čija je valjanost
odlukom ministra zaduženog za rad odmah proširena za sve radnike i
poslodavce i time je njegova primjena postava obavezan za sve
- Bez obzira što ugovor spominje najnižu plaću, a ne minimalnu plaću, i
bez obzira što nema posebnog zakona o minimalnoj plaći, može se
smatrati da je Hrvatska u tom razdoblju imala minimalnu plaću
• Sustav temeljen na Zakonu o minimalnoj plaći (2008.- danas )
– Donošenje Zakona inicirano je od strane sindikata, motivirano željom
da se poveća razina minimalne plaće
- Pokazuje neuspjeh da se isti cilj postigne kolektivnim ugovorima
- Vjeruje se da će Zakon osnažiti primjenu minimalne plaće
- Donošenje Zakona podržali su svi socijalni partneri
- Zanimljivo, prijašnji Kolektivni ugovor i njegovo proširenje i dalje vrijedi
(Ima li Hrvatska sada dvije minimalne plaće?)
10
Glavna obilježja sustava minimalne plaće u Hrvatskoj
Stari sustav
Na snazi 1998-2008 (lipanj)
Pravna osnova Proširenje primjene Kolektivnog
ugovora o najnižoj plaći na sve
zaposlenike i poslodavce
Obuhvat Svi zaposlenici
Početna razina Određena odlukom Ministarstva
financija
(zbog izjednačenosti sa najnižom
mjesečnom osnovicom za
plaćenje doprinosa za socijalna
osiguranja)
Usklađivanje Jednom godišnje (siječanj)
Način usklađivanja Najprije jednostrana odluka
Vlade, zatim u razdoblju 2003-
2008. definirano Zakonom o
doprinosima
(35% prosječne plaća u
razdoblju siječanj-kolovoz iz
prethodne godine)
Kazne za nepoštivanje Nisu definirane, osim zbog
neplaćanja doprinosa
Novi sustav
Nakon 1. srpanja 2008.
Zakon o minimalnoj plaći
Svi zaposlenici, za tekstilnu,
drvnoprerađivačku i kožarsko-
obućarsku industriju, vrijedi
snižena minimalna plaća u
prve četri godine primjene
Zakona
Određena Zakonom o
minimalnoj plaći
Jednom godinšnje (lipanj)
Automatic indexation with the
average wage and GDP growth
in the previous year (specific
formula set by Minimum
Wage Act)
Određene Zakonom
11
 Politika minimalne plaće
• Zakon je doprinio značajnom rastu minimalne
plaće u 2008.
Nominalni rast od 19.5%, realni rast 12.5%
• Uvedena je snižena razina minimalne plaće u
radno intenzivnim sektorima zbog straha od
negativnih učinaka na zaposlenost
• Za tekstilnu, drvnoprerađivačku i kožarsko-obućarsku
industriju, minimalne plaće računa se kao umnožak opće
razine minimalne plaće i sljedećih koeficijenata: u prvoj
godini 0,94; u drugoj godini 0,96; u trećoj godini 0,97 te u
četvrtoj godini 0,98
• Obuhvat minimalnom plaćom (udio radnika na
minimalnoj plaći) procijenjen je na 3% u starom
sustavu i na oko 5% u novom sustavu (2009.)

12
 Minimalna i prosječna plaća 1998. – 2009.

Prosječna bruto plaća Odnos

Minimalna plaća (MW)
gross wage (AW) MW/AW
HRK EUR* HRK EUR* %
1998. 1,370 192 4,131 579 33.2
1999. 1,500 198 4,551 600 33.0
2000. 1,700 223 4,869 638 34.9
2001. 1,700 228 5,061 677 33.6
2002. 1,800 243 5,366 724 33.5
2003. 1,859 246 5,623 743 33.1
2004. 1,951 260 5,985 798 32.6
2005. 2,081 281 6,248 844 33.3
2006. 2,170 296 6,634 906 32.7
2007. 2,298 313 7,047 961 32.6
siječanj 2008. – lipanj 2008. 2,441 336 7,433 1,022 32.8
srpanj 2008. – svibanj 2009. 2,747 377 7,680 1,055 35.8
lipanj 2009. – svibanj 2010. 2,814 386 7,677 1,053 36.7
*Preračunato u EUR korištenjem prosječnog tečaja u promatranom razdoblju.

13
 Kretanje realnih plaća (1998.=100)

150.0

140.0

130.0

120.0

110.0

100.0
1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009
Realna bruto plaća Minimalna plaća

14
 Međunarodna usporedba razine minimalnih plaća,
(siječanj 2009.)

900
In EUR
800
In PPS
700

600

500

400

300

200

100

Slovakia

Slovenia
Latvia

Turkey

Malta
Lithuania

Poland
Romania

Estonia
Bulgaria

Republic
Hungary

Croatia
Czech

Source: Eurostat and autorove procjene za Hrvatsku.

15
16
 Međunarodna usporedba udjela minimalnih
plaća u prosječnim plaćama u industriji i
uslugama (bez usluga javnog sektora)

Izvor: Eurostat.
17
Tko su radnici na minimalnoj plaći u Hrvatskoj?
Udio radnika na minimalnoj plaći Distribucija radnika na
(u % svake skupine) minimalnoj plaći
Spol
Muškarci 5% 33%
Žene 11% 67%
Dob (godine)
Do 24 13% 17%
25-34 8% 23%
35-44 9% 30%
45-54 7% 26%
55 i više 2% 4%
Obrzaovanje
Osnovna škola ili manje 18% 30%
Strukovna srednja škola 10% 47%
Gimnazija 5% 22%
Visoko i više obrazovanje 0.4% 1%
Vrsta ugovora o radu
Na neodređeno 6% 75%
Na određeno 16% 25%
Sektor
Javni sektor (na proračunu) 2% 4%
Poduzeća u drž. vlasništvu 3% 7%
Privatni sektor 11% 89%
Regija
Sjeverozapadna Hrvatska 6% 33%
Središnja i Istočna Hrvatska 14% 52%
Jadranska Hrvatska 4% 15%

Ukupno 8% 100%
Source: Procjene autora na osnovi Ankete o radnoj snazi iz 2008. 18
 Problemi u primjeni minimalne plaće
• Način uređenja minimalne plaće upućuje i na neke slabosti u
kolektivnom pregovaranju –niska razina međusobnog povjerenja
• Minimalna plaća za razdoblje od 1. srpnja 2008. do 31. svibnja
2009. bila je definirana kao 39 posto prosječne mjesečne bruto
plaće ostvarene u prethodnoj godini
• Zakon uvodi automatsku formulu redovitog godišnjeg
usklađivanja minimalne plaće
– Minimalna plaća .... uskladit će se s realnim rastom BDP-a za prethodnu
godinu, na način da se udio minimalne plaće u prosječnoj bruto plaći
kod pravnih osoba u Republici Hrvatskoj ostvarenoj u prethodnoj godini
uveća za postotak realnog rasta BDP-a u prethodnoj godini, prema
objavi Državnog zavoda za statistiku
• Formula je pokušaj da se rast proizvodnosti uključi kao kriterij
prilikom usklađivanja minimalne plaće (uključen je dvaput!)
• Jedan od problema je referentno razdoblje (prošla godina)-
problem kada se okolnosti brzo mijenjaju (recesija)
19
 Problemi u primjeni minimalne plaće
• Pitanje usklađivanja minimalne plaće prema formulaciji navedenoj u Zakonu
eskaliralo je sredinom 2009., i opet, ali u nešto manjem obujmu, sredinom
2010.
• Različite interpretacije socijalnih partnera :
– “Udio minimalne plaće u prosječnoj bruto plaći ostvarenoj u prethodnoj godini..” prilikom prvog usklađivanja u 2009.
godini je shvaćen kao 39% za sindikate. U tom se slučaju minimalna plaća trebala povećati za najmanje 9,7% (ovisi o
shvaćanju zahtjeva “uvećati za postotak”)
– Državni zavod za statistiku je u konzultaciji s Vladom odlučio koristiti stvarni udio minimalne u prosječnoj plaći iz
prethodne 2008. godine (36,4%) i pomnožiti ga s rastom realnog BDP-a i kao rezultat minimalna plaća je povećana za
2.4% u lipnju 2009. U osnovi takvo tumačenje znači da se nominalni iznos minimalne plaća uvećava za postotak
realnog rasta BDP-a prethodne godine

• Sindikati su se žalili Odboru za zakonodavstvo Hrvatskog sabora, ali su

zapravo (prešutno) prihvatili situaciju
• Započeti su razgovori o mogućim promjenama u sustavu minimalne plaće, ali
nisu nastavljeni
• U 2010. socijalni partneri su prihvatili da se razina minimalne plaće ne
mijenja, premda bi aritmetičko shvaćanje zakonske formulacije vodilo prema
snižavanju razine minimalne plaće za 5.8% (zbog pada BDP-a u 2009.)
– prema tumačenju da izraz iz zakona “na način ... da se uveća...” isključuje mogućnost snižavanja
minimalne plaće
20
 Socijalni dijalog u Hrvatskoj
• Uočene su slabosti u kolektivnom pregovaranju i to unatoč
relativno dobro razvijenom institucionalnom aranžmanu i
relativno visokom stopom pokrivenosti kolektivnim ugovorima
• Pokrivenost od oko 60% (100% u javnim i državnim službama; oko 70% u
javnom sektoru koji uključuje i poduzeća u vlasništvu države; oko 45% u
privatnom sektoru, za pola od toga su zaslužni sektorski kolektivni ugovori sa
proširenom primjenom (njih 8), ostatak su ugovori na razini poduzeća
(Bakić, 2010)
• Tripartitni socijalni dijalog na nacionalnoj razini je relativno dobor
razvijen (redovite konzultacije Gospodarsko-socijalnog vijeća)
• Bipartitni dijalog je znatno slabije razvijen (uglanvom na razini
poduzeća, samo 10 sektorskih kolektivnih ugovora u privatnom
sektoru, nema regionalnih ugovora, rijetki ugovori po zanimanjima
• Fragmentirana sindikalna scena - 700 sindikata u registru, 5
sindikalnih središnjica
• Sindikalna gustoća oko 34% (70% u šire definiranom javnom
sektoru; 17% u privatnom sektoru) i opada iz godine u godinu
• HUP kao jedina značajna udruga poslodavaca navodi da članovi
udruge zapošljavaju 400.000 radnika, što bi značilo oko 30%
ukupno zaposlenih
21
Zakonska praksa i kolektivno pregovaranje

• Zakonska praksa koja potencijalno slabi poticaje

za kolektivnim pregovaranjem:

a) Proširenje kolektivnih ugovora na razini poduzeća

na sve zaposlenike poduzeća
b) Raširena (neselektivna) praksa proširenja
primjene sektorskih kolektivnih ugovora
c) Produžena primjena ključnih elemenata
kolektivnih ugovora
d) Prioritet odredbi koje idu u koristi radniku
(nemogućnost ugovaranja niže razine zaštite)

22
 Najniža plaća iz kolektivnih ugovora
• Sektorski kolektivni ugovori u privatnom sektoru
definiraju najnižu osnovnu plaću na razini koja je ili
ispod ili točno u visini zakonske minimalne plaće,
a slično je i u brojnim ugovorima na razini poduzeća
• Međutim, ukupna plaća prema kolektivnom ugovoru
je na kraju viša od minimalne plaće zbog toga
primjene različitih dodataka (staž, uvjeti rada,
božićnica, fiksni dodatak), te zbog primjene
koeficijenata složenosti posla
• minimalna plaća u Hrvatskoj je “all-inclusive” za redovni rad, a
ne osnova na koju se nadograđuju dodaci
• Najniža osnovna plaća iz kolektivnih ugovora
povezana s koeficijentima zapravo određuje cijelu
skalu plaća, i zato je za poslodavce ona vrlo
osjetljiva

23
 Minimalna plaća i kolektivno
pregovaranje u izabranim sektorima
Saznanja prikupljena analizom kolektivnih ugovora i intervjuima
Graditeljstvo:
– zbog velikog broja malih poduzeća, sindikalna gustoća je mala
– postoji sektorski kolektivni ugovor i dobra praksa kolektivnog pregovaranja
(ugovor se sve do nedavno redovito obnavljao),
– primjena ugovora je proširena
– slično iskustvo prisutno i u drugim zemljama (Njemačka, Mađarska)
– čini se da minimalna plaća nije problem za veće kompanije
Industrija odjeće:
– sindikalna gustoća iznad prosjeka
– dominiraju kolektivni ugovori na razini poduzeća, ali pokrivenost je
iznadprosječna za privatni sektor
– dobro razvijen socijalni dijalog
– minimalna plaća je vrlo važno pitanje za ovaj sektor
Trgovina:
– zbog velikog broja malih poduzeća, sindikalna gustoća je mala
– nepostojanje sindikalnih podružnica u neki većim trgovačkim lancima
– postoji sektorski kolektivni ugovor iz 1998., dopunjen 2005.
– sektorski dijalog slab, sindikati težište prebacuju na ugovore na razini
poduzeća
– minimalna plaća nije važna za velika poduzeća 24
Odnos minimalne i prosječne plaće po sektorima

75.0%

70.0%

65.0%

60.0%

55.0%

50.0%

45.0%

40.0%

35.0%
2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2008 2009 2009
Jan Jul Jan Jun
Jun Dec May Dec

Clothing Construction Retail

25
 Trgovina
• Sektorski kolektivni ugovor:
– najniža osnovna plaća određena je na razini ispod
minimalne plaće (1600 kuna)
– ova najniža osnovna plaća služi kao jedinica za sve druge
plaće primjenom koeficijenta
– definirani su dodaci (npr. 0.5% po godini staža)
• Usprkos proširenju – sindikati se žale na
izbjegavanje primjene, naročito u malim
trgovinama
• Čini se da je udio radnika na minimalnoj plaći vrlo
nizak za veća poduzeća, ali i on raste s krizom.
Mala poduzeća prijavljuju veći postotak radnika na
minimalnu plaću, dio njih dobiva dio plaće “na ruke”

26
 Trgovina
• Analiza slučaja u poduzeću RetailCo
• Veliko poduzeće za značajnim tržišnim udjelom
• Relativno dobro razvijen socijalni dijalog, redovito
ažuriranje kolektivnog ugovora
• Kolektivni ugovor je povoljniji od sektorskog u smislu
najniže osnovne plaće i dodatka, a uključuje i neke
rijetko korištene elemente u Hrvatskoj (npr. privatno
zdravstveno osiguranje, participacija radnika u dobiti)
• … ali većina stavki ipak predstavlja tek umjereno
poboljšanje u odnosu sektorski kolektivni ugovor
(uprava kompanije želi jasno pokazati da su bolji
poslodavac od sektorskog prosjeka)

27
Usporedba kretanja nacionalne minimalne plaće i
bruto plaća u poduzeću RetailCo
HRK per month
4500

4000

3500

3000

2500

2000

1500

1000
1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010
National Minimum Wage
Lowest Base Wage - RetialCo
Base Wage of Salesperson/Cashier - RetialCo*
Standard Wage of Salesperson/Cashier - RetailCo*
28
 Zaključci
• Struktura tržišta je važna za razumijevanje
iskustava socijalnog dijaloga po sektorima
• sektorski kolektivni ugovori s proširenom primjenom postoje u
sektorima gdje dominiraju velik kompanije, a dio tih
kompanija nisu članice udruge poslodavaca
• Poslodavci nevoljko pristaju na kolektivne ugovore
na razini poduzeća ako postoji sektorski kolektivni
ugovor (crowding out?)
• Kriza je smanjila poticaje za sektorskim
pregovaranjem, ali su zato na razini poduzeća (u
privatnom sektoru) opaženi znatno fleksibilniji
aranžmani nego ranije
• Predstavnici socijalni partnera odlučno odbacuju
tezu da sadašnja regulacija minimalne plaće
smanjuje poticaje za kolektivnim pregovaranjem
29
 Zaključci
• Slabosti u socijalnom dijalogu doveli su do traženja striktnog
definiranja minimalne plaće i njezinog usklađivanja, a kao
rezultat cijeli je sustav minimalne plaće sada izoliran dijaloga
• Unatoč uočenim slabostima u sustavu minimalne plaće
(formula usklađivanja), socijalni partneri nisu spremni ili
nemaju dovoljno snage pristupiti novim pregovorima o
minimalnoj plaći
• Kolektivni ugovori nude ograničena poboljšanje uvjeta rada i
plaćama u usporedbi sa zakonom zajamčenih prava. Zašto?
• U industriji obuće to je jasno, poboljšanja nisu moguća zbog niske
profitabilnosti, ali u graditeljstvo je bilo prostora za znatno povoljnije
kolektivne ugovore
• To bi mogao biti odraz ukupne nefleksibilnosti tržišta rada, gdje
poslodavci preferiraju širi manevarski prostor čak i u dobrim
vremenima
• Visoka zakonska zaštita zaposlenja i uvjeta rada možda je ta
koja značajno smanjuje poticaje za kolektivnim
pregovaranjem, a zakonska regulacija minimalne plaće samo
je dio šire priče, tako da ona zasigurno nije glavni čimbenik
slabih poticaja za dijalogom 30