Naslov izvornika/Original Title Annegrit Arens

Hexensabbat

Prvotisak/First Printing: © Scherz Verlag Bern, Maneken, Wien Za Hrvatsku/For Croatia: ŠI3 dota, Zagreb, 1999. Sva prava
pridržana/Ali rights reserved

Književni krug

AH, TE EVINE KÆERI!!!

Knjiga 1

Urednik/Editor Mr. sci. Stjepan A. Szabo, dipl. ing.

Nakladnik/Published by

ilJ doto, Zagreb Za nakladnika/For the Publisher

Mr. sci. Stjepan A. Szabo, dipl. ing.

Prijevod s njemaèkoga/Translation Mr. sci. Stjepan A. Szabo, dipl. ing.

Redaktura/Redaction

Prof. Nada Szabo-Kalinski Eva Szabo, dipl. pov. umjet.

Design, lay-out i obradba na raèunalu: UJ doto

Crtež na naslovnici/Cover painting: Dinko Žibrat

Tisak/Printed by: VEDOGRAF, Zagreb

Naklada/Copies: 500 kom

ISBN 953-6442-16-7

Annegrit Arens

VJEŠTIÈJE SIJELO

Književni krug AH, TE EVINE KÆERI I!.I

Štovanome èitatelju

Djela koja se pojavljuju u Književnome krugu AH, TE EVINE KÆERI III predstavljaju svojevrstan suvremen trend literature o
meðuljudskim odnosima, a sva su ta djela napisale žene. One pišu otvoreno, bez lažnih obzira, èesto pomalo papreno i èak
bezobzirno. Ali pišu iskreno i stvarno, opisujuæi život kako ga danas vide i proživljavaju. Djela su pisana jezikom koji ponekad
i prelazi granice onoga što bi se još do nedavno smatralo "pristojnim". Ali, takvi izrazi i rijeèi postali su dio naše
svakidašnjice, pa se sve to uselilo i u književna djela. Ipak, buduæi da se èesto radi o izrièajima koji su vrlo specifièni za
pojedine jezike i naèin izražavanja, pokatkad oni zadaju nevolje prevoditelju. Zato je u nekim sluèajevima trebalo posegnuti
za slobodnijim prijevodom ili smisliti nešto barem približnoga znaèenja. Molimo èitatelje da to uzmu u obzir.

Imena koja se pojavljuju u ovim djelima nisu prevoðena, veæ su ostavljena u izvornome obliku. Ponajprije zato, jer se neka i
ne mogu prevesti, primjerice Waltraud, Dieter, Holger i si. Neka bi pak ostavljala potpuno drukèiji dojam, kad bi ih se
prevelo: primjerice bi Felix bio Sreæko, Clara bi postala Jasna, umjesto Rosie bi stavili Ruža itd. To bi osobilo slatko zvuèalo
uz neko strano prezime, primjerice Sreæko Zurhausen ili Ruža Breitenfeld... Pa, kako rekosmo, neka stranci u ovim
prijevodima dosljedno nose svoja imena, kakva su i dobili.

Bi 627-

Urednik

NAPOMENA: Tekst je dopunujen brojnim podnožnim bilješkama, radi lakšega razumijevanja i pojašnjenja pojedinih
pojmova. Sve podnožne bilješke dao je prevoditelj.

KAZALO

DIO PRVI

1. Kao i svakoga jutra...................................................7

2. Roðendan u Staroj èekaonici.................................16

3. Nedjelja, dan kasnije.................,.............................26

4. Na pola koplja...........................................................36

5. Šutnja, sc\uash i ogovaranje uz kavu.................46

6. Afera s lizaljkama.....................................................56

7. S èežnjom, Tille!.......................................................66

8. Prekoputa....................................................................72

9. Ulièna svetkovina kod Lieboldovih.....................80

10. Anna.............................................................................93

11. Why not?..................................................................102

12. Malen rat se rasplamsava...................................112

13. " Po nalogu gospodina Liebolda...".................121

14. Vještièje sijelo...........................................................128

15. Pokladni princ gori................................................137

DIO DEUGI

16. Pogled u tuðe lonce.............................................145

17. Daleko, daleko.........................................................159

18. Dvostruka uloga......................................................171

19. Pet jednim udarcem..............................................178

20. Hip-Hop.....................................................................188

21. Zamjena uloga.........................................................198

22. Brod za bogatune...................................................205

23. Smisao obitelji...........................................................214

24. Jelovnik Ljubavni žar.............................................227

25. Uskršnja jaja i jet-set............................................231

26. Lady od mramornoga predvorja........................245

27. Korak po korak.......................................................254

28. Žablja sluz i igra prstima....................................264

29. Priviðenja...................................................................273

30. Žena od krvi i mesa............................................282

KNJIŽEVNI KRUG "AH, TE EVINE KÆERI!!!" :

Annegrit ARENS: Trude EGGER:

VJEŠTIÈJE SIJELO

MOJ ANÐEO ZAŠTITNIK RADI PREKOVREMENO

Brigitte BAUMANN: LJEPOTAN U RUÈNOJ PRTLJAZI

DALJNJA IZDANJA SLIJEDE

IZDANJA NAKLADNIÈKE KUÆE A3 data:

o VELIÈANSTVENI POVIJESNI ROMANI

o ZANIMLJIVI POVIJESNI PRIKAZI

o ZAKON SMIJEHA: NAOPAKOLOGIJA I-III

o SUVREMEN ROMAN: AH, TE EVINE KÆERI!!!

POPIS SVIH NAŠIH IZDANJA NA STR. 288 "

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuèilišna knjižnica, Zagreb

UDK 821.112.2-31=163.42

ARENS, Annegrit

Vještièje sijelo / Annegrit Arens ; < prijevod s njemaèkoga mr. sci. Stjepan A. Szabo >. -Zagreb : A3 data, 1999. - 287 str. ; 20
cm -(Književni krug Ah, te Evine kæeri!!!; Redni broj 1)

Prijevod djela: Hexensabbath ISBN 953-6442-16-7

990330014
1

DIO PRVI

Kao i svakoga jutra...

Anna okrene prsten na tušu... Oštar mlaz vode rasprši se i poène joj nježno milovati tijelo. Ujutro nije voljela ništa tvrdo ni
studeno... Dovoljno je zlo bilo veæ i to što je morala napustiti toplu postelju.

Pokatkad bi ujutro bila još uvijek obuzeta nekim snom. Jer, sanjala je rado i èesto. No tad bi se probudila i osjetila u ustima
nekakav krznenast okus, kao i svoju zategnutu put. Osjeæala bi se zgužvanom i tupom. Tuširanje kao da je tad najèešæe
stvaralo maleno èudo... Koža bi joj se opustila i postala ružièastom, oteèene vjeðe bi se zategnule, te bi ponovno bila
potpuno prisebnom.

Anna pridrži ruèku tuša povrh glave, gledajuæi kako joj šampon i voda otjeèu niz tijelo. Peklo ju je u oèima... Opet je
zaboravila uporabiti rukavicu za otiranje kao zaštitu. U taj tren po ojaèanoj stijenki tuš-kabine odjekne kucanje. Jedva ga je
èula, jer su joj ostatci sapunice ostali zalijepljeni za uske, a i vruæa je voda buèno prštala. Zadovoljno se protegne pod
blagoslovljenim mlazom... Nije osjeæala ni najmanju volju požuriti se.

- Anna! - odjekne tad nestrpljiv glas.

Sad je èula razgovijetno... Bio je to Tili, njen suprug. Tjerao bi je tako svako jutro... Mrzila je to kucanje i dozivanje. Kao da
mu je bilo stalo do te dvije bijedne minute...! Nakon toga, uz zajutrak, vremena je pak imao na pretek... Tad bi spokojno
èitao dnevne novine.

- Odmah...! - promumlja i gurne vrata tuš-kabine u stranu. Raskuštrane i mokre kose, koja joj je padala preko oèiju,
nije mogla vidjeti ništa.

- Dodaj mi ruènik...! - uzvikne, ispruživši ruku. -Brzo...! - Oèi je držala stisnute.

Tili joj utisne u ruku mekan i èupav ruènik.

- To je uistinu nepojmljivo...! - primijeti on. - Zar si ujutro moraš još i prati kosu?! Znaš dobro da moram na posao...

Tili zakoraèi jednom nogom u keramièku kadu. Drugom je još uvijek ostao stajati na bijelim podnim ploèicama. Spolovilo mu
se pritom opušteno njihalo.

Anna je u meðuvremenu otrla ostatke sapunice iz oèiju. Zažmirka oèima i nasmije se.

- Izgledaš smiješno...! - primijeti.

Tili pogleda niz tijelo, na svoje raskoraèene noge i ono što je bilo izmeðu.

- Što ti oèekuješ rano ujutro? - upita ju pomalo raz-draženo. - Nisam ja neki bik.

- Ne, to uistinu nisi... - Annino hihotanje se zaguši ispod velikoga ruènika, dok si je trljanjem sušila vlasi.

- Mogla bi, recimo, poskrbiti za zajutrak... - odvrati Tili.

Ovaj put, meðutim, nije èekao odgovor. Otvorio je vodu i podesio mlaz. Prvo bi kratko puštao sasvim vruæu vodu, pa zatim
dugo studenu. To bi potrajalo sve dok mu koža ne bi postala crvenom kao kuhanome raku i gotovo potpuno obamrlom.
Uživao je u tome ledenom šoku... Anna se pak nikad nije tuširala hladnom vodom. Trudio se pojasniti joj koliko je takvo
ledeno tuširanje zdravo, naglašavajuæi pritom još i kako se time štedi i èuva okoliš. No ti su njegovi napori bili uzaludni...
Odgurnuvši vrata tuš-kabine, Tili u zrcalu ugleda Anninu glavu i prsa... Prignula se, kako bi kosu držala prebaèenu preko
glave i tako vlasi bolje izložila struji zraka iz sušilice. Od toga je kosa postajala punijom i lepršavijom. Srednje duge vlasi
padale su joj preko lica, a ispod njih su se kod svake Annine kretnje njihale i poskakivale njene punašne i jedre dojke.
Premda Anna nije nikad raðala, imala je izraženo poprsje i bradavice na dojkama poput žene, koja je veæ dojila. Obje
zamamne polulopte blago su se njihale ispod lica zastrtog vlasima. Tili osjeti kratko trzanje u svojemu meðunožju. Zagleda

se u njenu zadnjicu, dok joj je trbuh dodirivao rub umivaonika, a tijelo bilo blago izvijeno prema naprijed. Mogao joj je
pristupiti odostrag... Nekoæ davno, na poèetku njihovoga braènog života, zasigurno bi to i uèinio... Jutarnji skok, na brzaka,
vrlo lijepo... I ugodno... No sad nije uèinio ništa takvo. Bili su veæ dulje od deset godina oženjeni...

- Zar još uvijek nisi gotova?! - upita on.

- Jesi li ti loše spavao...? - odvrati Anna. Odloži sušilicu i zabaci glavu unatrag. Vlasi popratiše taj zamah glavom i
oslobodiše joj oèi, kojima ga je ispitivaèki mjerkala.

Bio je zadovoljan što mu u dijelu zrcala može vidjeti tek gornji dio tijela. Jer, bio je još uvijek pomalo uzbuðen. Posegne za
svojim kupaæim ogrtaèem i hitro ga navuèe.

- Nisam loše spavao...! - odgovori tad. - Jedino sam zaposlen. I moram na posao. Kad æeš to napokon shvatiti?!

- Dakako! Zaposlen si... I moraš na posao...! - okrene se Anna prema njemu.

- Ljudi koji idu na redovit posao, odlaze u ustaljeno vrijeme... - odmjeri on pouèno, pritegne pojasom kupaæi ogrtaè boje
pržene kave i zaveže vrpcu u èvor.

- Pokatkad si osobito starinski nasaðen... - odmjeri Anna. - Upravo naglašeno patrijarhalno...

Sad i ona dohvati svoj kupaæi ogrtaè s vješalice na vratima. Njen je visio lijevo, a njegov desno... S ruènicima i rukavicama za
otiranje održavali su isti ustaljen red.

XX XX XX

Anna poðe u kuhinju. Nije trebala ništa razmišljati o onome što je radila. Naliti vode, nasipati kavenoga praha u papirni
uložak automata, kruh poslagati u košaricu, uzeti maslac i nareske iz hladnjaka, postaviti dva podloška i dva kompleta
pribora za jelo... Bilo je kao i svakoga jutra. Mislila je na kratku zgodu u kupaonici. Na to njegovo brbljanje o vlastitoj
toènosti. Èinilo joj se kao da Tili u posljednje vrijeme svoj posao osobito istièe i gura i prvi plan. Njegove obveze, njegova
napetost, njegov uspjeh... Tek devet posto svih kuæanstava privrjeðuje

mjeseèno osam tisuæa maraka i više! Tako joj je Tili proèitao iz jednoga gospodarskog èasopisa. Anna i Tili Liebold ubrajali
su se u te malobrojne braène zajednice, koje su ležale iznad spomenute granice od osam tisuæa. Bio je to Tillov prihod, jer
je u obitelji on jedini privrjedivao... Do sada barem, pomisli zadovoljno Anna. Anna je navršila tridesetpetu. I studirala je...
Prvo umjetnost, zatim kazališnu znanost. U meðuvremenu se izredalo nekoliko malenih poslova, a zatim je završila na pravu.
Nitko to njeno studiranje nije više uzimao osobito ozbiljno, pa ni Tili.

- Moja se žena bavi kulturom... - obièavao bi reæi... Bio je to njegov uobièajen odgovor, kad bi netko upitao èime se Anna
bavi ili imaju li djece... Njen studij prava Tili nije osobito spominjao, kao da i to spada pod onaj pojam "moja se žena bavi
kulturom". A i Anna bi tad odšutjela.

Sat za jaja zapišti. Anna izvadi žlicom Tillovo èetiri-minutno jaje iz lonca s drškom i poturi ga pod mlaz hladne vode. Jaje
što ga je namijenila sebi ostavila je u loncu, neka se lagano krèka još dvije minute. Duboko joj se gadila gnjecavost
poluskuhanih jaja, kakvu je Tili volio... Mlaz vode pljuskao je po lupinki jajeta. U mislima si je doèarala Tillovo lice.
Upravo ono koje je napravio kad mu je rekla... "Gotovo je!" "Što to?" "Ispit, dakako!" " Pala si?" "Ne...! Položila!!!"

To je samo po sebi bilo vrijedno hvalisanja. Lice mu je bilo kao da je doživio uzvišenu objavu. I nevjericu. I zaprepaštenje...
Nikako nije vjerovao da bi to ona mogla ostvariti.

Anna se naceri. To ga je uistinu pogodilo. Još uvijek. A istodobno je bio i ponosan na nju.

- Što je toliko šaljivo u kuhanju jaja? - javi se Tili i posegne rukom preko Anninoga ramena, te zatvori slavinu.

Zanesena u misli, nije ga èula kako dolazi. Sad je èekala na neku izreku ili mudrost o okolišu odnosno 10

raèunu za vodu... Ali nije došlo ništa. Njegove su natikaèe pljeskale dok je hodao po poploèenome podu, van u stubište.
Otišao je do poštanskoga pretinca po novine i donio ih. Tad se smjestio za stol.

Bio je veæ potpuno odjeven, golih stopala u natikaèama. Uz košulju i hlaèe s oštro uglaèanim rubom, te dvije mršave i
kosmate noge što su virile, izgledale su krajnje smiješno. Anna je još uvijek bila u svojemu kupaæem ogrtaèu.

Natoèila je kavu. Posegnuo je za svojom šalicom, ni ne podignuvši pogled s novina. Progovorio je tek kad je poèeo lupkati po
skuhanome jajetu.

- Ovo je potpuno hladno...! - reèe prijekorno. Anna tek trgne ramenima i dograbi kulturni prilog,

koji bi Tili uvijek odložio na stol. Svaki put bi ponajprije èitao politièku rubriku. Anna bi obièno uzimala kulturni prilog, no
unatoè tome iznenadno osjeti želju da mu iz ruku uzme uvodni dio koji je upravo èitao... Svaki put kad bi posegnuo za
šalicom s kavom, novine bi se kratko spustile i ona bi ugledala naslovnicu. Tad Tili okrene list. Na drugo} stranici slijedio je
osvrt na najnovija politièka zbivanja. To je on èitao kao sljedeæe. Uvijek...! Redoslijed se nikad ne bi mijenjao...

- Prava propast! - odreže Tili. - Poslušaj ti to! - i gurne novine prema njenome tanjuriæu. - Uporaba savezne vojske i u
unutrašnjosti zemlje... - èitao joj je.

Èesto bi joj èitao iz novina... Glas mu je treperio. Bio je dosljedno protiv savezne vojske. Nije ni služio vojni rok. Svojedobno
je bio osloboðen vojne obveze zbog upale želuèane sluznice.

- Pripazi! - upozori ga Anna. - Maslac...

Novine su naime dodirivale Tillovu obloženu plošku kruha... Papir se napio masnoæe i od toga je prozirno svjetlucao.

- Drugoga se nièeg ne možeš dosjetiti? - okosi se Tili i gurne tanjuriæ na stranu.

- Radije èitam sama... - mirno æe Anna.

On je osmotri svojim pogledom tipa "moja se žena bavi kulturom". Zagrize tad u svoju plošku kruha, a mrvice padoše desno
od tanjura. Toèno mimo, kao da je

11

to uvježbao... Od njegovoga podloška za zajutrak vodila je stazica mrvica do stolca na kojem je sjedio i odatle na pod. Sve je
bilo kao i uvijek, uostalom. Pojevši zajutrak, Tili uzgleda prema njoj.

- To više nema smisla - reèe joj. - Svako jutro zaprijeèiš kupaonicu. Od sutra idem ja prvi na tuširanje. Ti imaš
dovoljno vremena.

- Uistinu?
- Pa tako jest.

- A tko æe ti od sutra spravljati zajutrak?

- Samo zato jer si položila završni ispit... Pravnika danas ima kao pijeska u moru.

- Možda je tako... - otežuæi æe Anna.

Od prvoga æe Anna poèeti raditi kao sudska izvjestiteljica*. To ga nije zanimalo. Anna si je pak zamišljala, koliko æe joj se
izmijeniti svagdašnji život.

- Misli na jedaæi pribor... - upozori je Tili. I obriše si usta u svoj lanen ubrus.

Anna je uvijek rabila papirnate ubruse, štedjeæi time na pranju. No Tillu papir nije bio po volji. Izgledalo je to neobièno,
pred njom izrazito modar papirnat ubrus, a pred njim bijela damastna tkanina. Bio je to dio njihove vjenèane opreme, što su
je dobili na dar.

- Ništa šareno ni pastelnih boja - dodao je Til. Još je uvijek govorio o jedaæem priboru.

- Kakav sad jedaæi pribor?! - zaèudi se Anna.

- Zar si zaboravila na moj roðendan? Rezervirali smo za petak naveèer u Staroj èekaonici Stalo mi je do toga kako æe biti
prostrt stol.

Tili je pazio na takve okolnosti. Anna je glede takvih pojedinosti bila nekako nemarnija. Prošle godine je èak zaboravila na
pržolicu, njegov omiljen odrezak! Okrugla godišnjica, pa bez peèenja?!? Potpuna propast. Ove je godine Tili rezervirao stol u
Staroj èekaonici, uglednome restoranu na kolodvoru.

- Prošlogodišnju sablazan ne bismo trebali ponoviti... - primijeti.

*položaj u njemaèkome sudstvu, nešto kao naš sudski pripravnik; preduvjet je akademska naobrazba i položen prvi državni
ispit

12

Anna ne uzvrati ništa. U biti joj je tako i bilo pravo. Deset godina redom, uvijek omiljeno peèenje i omiljen kolaè... To je
uistinu napunilo kapu. Više nije mogla pržolicu ni pogledati niti omirisati, a kamo li peæi...!

- Moj Bože...! - reèe sad. - Prepusti to osoblju u restoranu. Za to su plaæeni.

- Previše si nemarna i popustljiva... Na ljude treba pripaziti.

Tili vješto previne politièki dio svojih novina i uredno odloži list na stoliæ. Sa svojim novinama postupao je vrlo pozorno.
Anni pak ne bi nikad uspijevalo ponovno uredno složiti velike listove. No do toga joj i nije bilo osobito stalo.

- Nazvat æu... - reèe mu napokon. I rasklopi kulturni prilog. Nije još ni poèela èitati, kad on nastavi zabadati.

- To nije dovoljno! Do toga mi je opæenito stalo. Zar to tebi ništa ne znaèi?

- Moj Bože...! - ponovi ona. - Muèe li te opæenito kakve nevolje?

- Da! S tobom...! Ništa ne primaš ozbiljno. Ne želiš shvatiti, što su obveze. Živiš ovdje kao u kukavièjemu gnijezdu, visoko
u oblacima.

- Od srijede radim u sudu... - podsjeti ga Anna.

- I što æe ti to donijeti? - Tili kao da se iznenadno zagrijao. - Smiješne dvije tisuæe brutto... - dometne s visoka. - I to u
najboljemu sluèaju!

- Kao sudska izvjestiteljica... - odmjeri Anna. - No to je tek poèetak.

- Ali i kraj...! - presretne Tili. - Ti si prešla dobnu granicu za èinovnike.

Anna kratko promisli, odakle bi on to mogao znati?! No moglo bi biti toèno... Nikad nije s Tillom razgovarala o tome. A ni s
ikim drugim. Imala je druge zamisli.

- Tko ti kaže, da želim postati sudkinja ili državna tužiteljica? - tek odvrati.

- Nego što?

Tili je na neki osobit naèin stiskao usnice, zbog èega bi mu usta pa i cijelo lice poprimali sitnièav izraz. Anni su bila draža
otvorena lica i otvorene rijeèi.

- Mogla bih se osamostaliti... - odvrati mu suho.

13

- Ti?!

- Da, ja!

- Odvjetnièki ured zahtijeva novca... To znaš! Mnogo novca...

O novcu je Tili znao ponešto. Ono izgovoreno "To znaš" dalo je njegovim rijeèima prizvuk kao da govori nekome ne previše
bistrome uèeniku.

- Ja imam novaca... - odvrati Anna blažim glasom. -Moje nasljedstvo.

Mislila je pritom na onaj iznos koji nikako nije bio neznatan, što ga je naslijedila od oca. Bit æe dovoljno za tu namjenu... To
je znala.

- Taj sam novac uložio vezano na pet godina. Uz osam i pol posto kamata...!

Tili stisne obje šake i èvrsto se osloni njima o rub stola, na tren zaboravivši svoje novine. Te mu skliznu u krilo, a jedan list
èak spuzne i na pod. No nije se osvrtao na to.

- I to bez poreza! - dometne i pogleda Annu. No njen izraz lica kao da mu nije bio po volji. - Uložio sam novac u ozbiljne
dionice... - nastavi tad. - Ali ti o tome nemaš gojma. Nikad nisi brinula za novac. To su dobri papiri. Èak vrlo dobri.

- E, tad æeš morati te papire ponovno prodati -mirno odvrati Anna.

Svojedobno mu je prepustila odluku o tome kako æe uložiti njen novac. Sad neka ga i vrati... A kako? To joj je bilo sasvim
svejedno. Jedino joj je bilo važno da taj novac postoji.

- Zar buncaš?! - uzvikne on. A to se rijetko zbivalo, da mu glas potpuno isklizne iz svojega odmjerenog okvira.

- Vjerujem da ne... - mirno æe Anna na to.

- Pripazi da ne pretjeraš...
Tili ustane. Izvuèe svoje èarape i sako od sivoga flanela, provjeri kako mu sjedi bordocrvena kravata, pa dohvati još
kovèežiæ za spise s bravicom na brojèanu šifru. K tomu doda još i ogrtaè s uzorkom riblje kosti, što ga je skinuo s vješalice u
predsoblju i pozorno složenoga položio preko lijeve podlaktice. Tili je bio voditelj jedne

14

podružnice. Bio je direktor. Šef... Odijevao se u skladu s ustaljenim obièajima i primjereno svojemu položaju.

- Misli na jedaæi pribor... - ponovio je, izlazeæi.

Vanjska vrata se zalupe.

jer jtar n

Kasnije, dok je Anna spremala stan i usisavala prašinu, zaobišla je usisavaèem one mrvice ispod Tillovoga stolca. Mrvice su
ležale na sagu što ga je Tili naslijedio. "Pravi sagovi najdulje traju", pojasnio joj je i smjestio tu neobiènu tvorevinu ispod
teškoga stola s granitnom ploèom i pripadajuæih šest crnih kožnatih stolaca na kromiranim nogama. Sag nikako nije bio u
skladu sa suvremenim ureðenjem stana, premda je Tili ustrajavo na tome kako se šareni istoènjaèki uzorci na sagu dobro
slažu s hladnim bojama i oblicima novovjekoga namještaja. Anna nije smatrala da staro i novo baš uvijek djeluju skladno...
Bila je zadovoljna što stol i stolci prekrivaju i zaklanjaju velik dio saga.

Usisavaèem je temeljito poèistila stan, jedino je ostavila na podu one mrvice na Tillovome mjestu. Predodžba kako æe one
tamo protokom dana i tjedana biti ugažene i zapeèene u sag, te æe njegovo ustaljeno mjesto pretvoriti u prljavu mrlju,
iskreno joj se svidjela.

15

Roðendan u Staroj èekaonici

Anna zastane. Uèinila bi to uvijek, kad bi stupila na trg ispred prvostolnice?

- Tako mi...! - izrekla je, ali ne naglas.

A i nije to ni smatrala rijeèju, veæ preslikom* svojega dubokog osjeta. Ovo "Tako mi..." jednostavno bi nabujalo u njoj
punom širinom i uzdignulo se u duši, kad bi god pogledala svoj grad...

Tamo otraga protezala se zgrada filharmonije. Posjetitelji su se poput rijeke slijevali prema ulazu... Uskoro je trebala poèeti
glazbena priredba. Uobièajeno, pomisli Anna. Uobièajeno kolnski. Sad svi hrle u novu glazbenu dvoranu, a ranije je nisu
htjeli i protivili se njenoj gradnji, tvrdeæi kako je presuvremena i nezgrapna izmeðu njihove prvostolniceo i njihove Rajne.

Anna se naceri... Izmeðu dugih veèernjih haljina i dojmljivih kiparskih djela sijevali su amo-tamo zahuktali skateboardi.
Mladež je ovo svetište kulture pretvorila u trkalište.

- Prava sramota...! - okosi se Tili, nakon što mu se neki djeèak s koso nasaðenom šiltericom* toèno pred nosom
okrenuo u zraku. Daska na kotaèima naleti na Tilla.

- Prokletstvo! - zaurla on i odskakuæe na stranu. A djeèak skoèi na svoju dasku i odjuri.

Anna zahihoæe. Tillovo skakutanje bilo je strašno smiješno. U svojemu otmjenom ogrtaèu, na dvoredno

*kapa sa zaslonom (njem.)

16

kopèanje, da bi iznenadno njegove sjajno oèišæene postole zaplesale po zraku...!

- Doði veæ jedanput...! - navaljivao je Tili. Njemu nije bilo do smijeha.

- Ne budi takav... - odvrati Anna.

Šteta što mu daska na kotaèima nije naletjela na oštro uglaèane rubove hlaèa, pomisli. Zatvori oèi i predoèi si zabavan
prizor: Tili pada, ruši se na dasku i odjuri na njoj. Otmjen ogrtaè na dvoredno kopèanje ravno dolje u Rajnu...

- Anna! Sad je dosta! - Tili je grubo dohvati za lakat. Anna otvori oèi. Bilo je kao i uvijek... Zakoraèila je na

pokretne stube, koje su vodile dolje na trg ispred željeznièkoga kolodvora.

Kolodvor je bio star i Anni dobro poznat još od djetinjstva. Ranije se èesto vozila vlakom... Bila joj je draga ta mraèna
graðevina s visokom kupolom, hodnicima nalik velikim cijevima i ozidanim prolazima koji su vodili gore do kolosijeka... A iza
postaje se protezao krajolik s bezbrojnim stražnjim dvorištima. Kad bi se Anna kao dijete, praæena roditeljima vraæala s
putovanja, uvijek bi željno èekala na prizor tih sivih stražnjih strana nanizanih kuæa. "Odmah stižemo...!", uzvikivala bi, èim
bi ugledala poznate kuæe. To je s vremenom postalo veæ nešto poput pogleda na prvostolnicu i stari dio grada.

jar xx n

- Još nema nikoga. Hvala Bogu! - Tili preleti dvoranu jednim pogledom.

- Jasno...! - primijeti Anna. "*>

Velik sat ispred Stare èekaonice pokazivao je deset do osam. A Tili je goste pozvao za osam... Konobar pohita k njima.

- Smijem li? - upita i htjede Anni pomoæi pri svlaèenju ogrtaèa.

- To æu ja sam...! - odmahne Tili i posegne za širokim ovratnikom od lisièjega krzna. Dlaka je bila obojena sivo, u skladu s
tkaninom ogrtaèa. Tili je bio slab na tu boju... On je taj ogrtaè i darovao Anni.

17

- Dobro izgledaš... - reèe joj sad. - Vrlo dobro èak!

- Hvala...

Anna je odjenula nenametljiv, ali otmjen kostim s prugama. Tanke crvene crte ukusno su brazdale antracitno sivilo vunene
tkanine, a kroj je bio više klasièan. No ispod izduljenih suvrataka prosijavala je njena obnažena put, a rasporak suknje
rastvarao se pokazujuæi njena vitka koljena. Bila je to vrsta otmjenosti, kakvu je Tili volio. U prvi se mah bila odluèila za
svoje kratke samtene hlaèe, pa ih je veæ i navukla, ali se u posljednji tren predomislila. Zamijenila ih je ovim kostimom. Ta
ipak je bio Tillov roðendan...

- Rezervirali smo... Liebold - priopæi Tili konobaru, koji je još uvijek èekajuæi stajao uz njih.

- Smijem li vas odvesti? - upita èovjek Annu i povede je mimo jednoga dugog stola. Zaustavio se tek kod
èetvrtoga. - Izvolite... To je ovdje.

Tili primakne supruzi stolac. Dolazeæi, cijelim su se putem samo svadili... Anna je sad mislila upravo na to. Povod je bio
razmještaj gostiju za roðendanskim stolom. Anna je odreðivanje mjesta gostima smatrala suvišnim, no Tili je bio odluèno za
to.
"Sjedne li tvoja sestra uz moju majku, na primjer7', rekao je, "tad je veèer propala!" Anna se zaèudila: "Zašto bi Marie sjela
upravo k tvojoj majci?!" No Tili je bio nabrušen, pa je odrezao: "Zato jer je mrcina!" Tili nikako nije mogao smisliti svoju
šogoricu,v a ni ona nije trpjela njega, a k tomu ni njegovu majku. "Živio, seronjo!" rekla je Tillu na proslavi njegovoga
èetrdesetog roðendana, a pjenušac joj je pljuskao iz èaše dok mu je nazdravljala... Nije tad više bila sasvim trijezna. To što je
oslovljavanje "seronjom" Tilla pogodilo više nego Annino zaboravljanje na pržolicu, Marie jednostavno nije mogla razumjeti.
U pravilu ona nije jela meso... "Tvoja mi sestra više neæe uæi u kuæu!" rekao je Tili, nakon tog dogaðaja, Anni u kuhinji.
Pred uzvanicima nije uopæe reagirao, tek je ustao i napunio gostima èaše. Pa èak i one koje su još bile gotovo pune. Jedino
je zaobišao èašu svoje šogorice...

"Smiri se...", uzvratila je tad Anna u kuhinji. "Ni ti nisi baš nevinašce..." Pritom je nastavila prazniti pepeljare

18

i prati èaše. No Tili se nije htio suzdržavati... "Ti si moja žena...!", uzviknuo je i protresao je za ruku, premda je upravo brisala
jednu od strašno skupih kristalnih èaša... Anna je smjesta otresla Tillovu ruku sa svoje, te nadovezala na njegovu reèenicu:
"Da, a uz to sam i Marijina sestra, te i sama nekakva osoba!" Zatim se s pladnjem punim èistih èaša zaputila natrag
gostima... Nisu o tome više razgovarali, sve dok netom Tili nije zapoèeo o rasporedu uzvanika za stolom.

No sad su bili u restoranu i vladali se miroljubivo. Anna jednostavno nije imala volje za razgovor s Tillom. Promatrala je ljude
za stolom suèelice, koji su sjedili nanizani, kao nekoæ putnici što su èekali svoje vlakove. Razmještaj stolova i tamne zidne
ploèe bijahu isti kao u stara vremena, no ostatak ureðenja bio je nov. Stolovi su bili prekriveni bijelim stolnjacima, a svako
mjesto prostrto i opremljeno za bogato blagovanje s pripadajuæim vinima. Èaše su stajale pritom kao u stroju, blistajuæi i
iskreæi.

- Pogledaj ovu tamo prijeko... - uzgred reèe Anna, zaboravljajuæi kako zapravo nije htjela razgovarati s Tillom.

Žena na koju je pritom mislila bila je nevjerojatno debela. Dolazila je od švedskoga* stola, jer se ovdje moglo birati izmeðu
ponuðenoga i jela po narudžbi. Žena si je pak donosila tanjur s tri poveæe hrpe slastica, na taj naèin dopunjavajuæi obrok
koji zasigurno nije bio ništa skromniji. Ono što je na tanjuru bilo nalik pudingu, treslo se i podrhtavalo pri svakome ženinom
koraku, jednako kao i njena prsa i težak podbradak iznad toga što je nosila... Ostatak tijela gubio se u širokoj i nabranoj crnoj
odjeæi.

- Gledaj na drugu stranu, ako te smeta... - odvrati Tili. On je pak držao na oku ulaz. Nije htio propustiti dolazak svojih
uzvanika. - Tvoja sestra! - reèe tad, pa doda u istome dahu: - Moj Bože!

Sad i Anna svrne pogled prema ulazu. Bila je znatiželjna, što je njena sestra Marie ovaj put zgriješila? Katkad se

*naèin suvremenoga posluživanja hrane u restoranima: sva jela (katkad i piæa) izložena su na stolu, pa gosti uzimaju samo
što žele i koliko žele

19

Marie znala držati i ponašati poprilièno uvrnuto... Anna ugleda svoju sestru kako im se približava uskim prolazom izmeðu
nanizanih stolova. Veæ je htjela reæi Tillu: "Uistinu ne znam, što ti je..."! S obzirom na svoje navade Marie se ovaj put
odjenula srazmjerno prikladno. Crna suknja s naramenicama ispod kožnate jakne bila je, moglo bi se reæi, više neupadljiva
nego izazovna. Inaèe bi nosila rastezljivu odjeæu, koja je ocrtavala svaku pojedinost njenoga dobro oblikovanog, ali ne i
vitkoga tijela...

- Ovo je Marcel...! - objavi Marie u taj tren, pa Anna sad shvati što je Tili mislio onim svojim "Moj Bože!" Njena sestra,
koja je još uvijek bila neudana i nije imala stalnoga prijatelja, dovela je nepoznatoga muškarca... Taj nije bio predviðen! Tili
je rezervirao za deset osoba... Dovoðenje stranca na obiteljsku proslavu smatrao je neèuvenim ispadom! Anna mu
je to mogla jasno oèitati s lica.

- Marcel... - procijedi Tili, ustavši. Neznanac kimne.

- Halo! - odvrati Tillu.

Rukama se podboèio o uske bokove. Bio je od onih djeèaèkih tipova muškaraca i još poprilièno mlad. U svakome sluèaju,
mnogo mlaði od svoje pratiteljice...

- Marcel Picolit - dopuni Marie. - On je snimatelj, Francuz...

Ostala je pritom iza pridošlice i preko njegovoga ramena govorila šogoru. Iza nje stajao je konobar, èekajuæi. Tili je šutio.
Razmišljao je kako je to upravo Annina sestra, koja ga ponovno srdi. I to u ovakvoj prigodi! Anna ga gurne pod rebra.
Smatrala je neprijatnim takvo njegovo držanje.

- Zasigurno stojim na putu - procijedi Tili napokon i neodreðenom kretnjom ruke pokaza na slobodna mjesta za njegovim
stolom.

Tad sjedne, a isto uèiniše i ostali.

- Smijem li sad donijeti pjenušac? - upita konobar.

- Prièekat æemo još trenutak... - odvrati Tili. Dao je na led staviti nekoliko boca Pommery Brat Louise. Napeto je osmatrao
ulaz, jer bilo je veæ osam i deset. Obièno bi njegovi ljudi dolazili toèno...

20

Bilo je veæ èetvrt nakon osam, kad se raskriliše vrata s rešetkastim oknima. Ovaj put su propuštala Tillove uzvanike. Žustro
im je zamahao i ustao od stola. Svi su stigli zajedno, kao da su dogovorili sastanak vani, prije nego æe uæi. Roðendanski
napad, toèno u èetvrt poslije osam...

Tili poljubi svoju majku u oba obraza, a svojemu oèuhu Toniju protrese ruku. Anninu majku uhvati rukama za ramena, pa joj
ovlaš svojim obrazom dodirne lice, s lijeve i desne strane. Naime, punica mu je, s visokim petama, bila viša od njega...

- Dobru veèer, Lisbeth... - reèe joj. Zatim zagrli svojega brata Juliusa i poljubi svoju šogoricu Waltraud. Tad još
cmokne Barbaru Rumpf, ženu svojega najboljeg prijatelja, pa na koncu padne u zagrljaj tom prijatelju. S Erichom Rumpfom
je još zajedno pohaðao gimnaziju... Bilo je to pravo muško prijateljstvo. Tili je nekoliko trenutaka otpoèinuo u
tom èvrstom zagrljaju. Godilo mu je, pa duboko udahne.

- Sve je u redu, mladiæu? - upita Erich i potrepta Tilla po leðima. - Ovo je za tebe... - dometne odmah. - Od Barbare i
mene!

- Bolje ne može biti...! - odvrati Tili i posegne za darom. Ostale je omote odložio na pokrajnji stoliæ. Dar Rumpf ovih,
kutiju zamotanu u papir kavene boje i povezanu ukrasnom zlatnom vrpcom, otvorio je prije svih ostalih. Bila
je to posuda za bowle* s kutlaèom. Nedavno su kod Rumfovih pili bolu, što je Tili ocijenio vrlo otmjenim.

- Grandiozno! - uzvikne sad. - Baš ono pravo...! Vi ste najsilniji! - te hitro poljubi Barbaru i Ericha još jedanput,
oboje u oba obraza, u znak zahvalnosti. Pritom im oboma još i protrese ruku.

*zdjela (engl.); uobièajen naziv za slavljenièki napitak što ga se spravlja miješanjem alkoholnih piæa (poglavito žestokih, ali
može i vina), uz dodavanje voænih sokova, nasjeckanoga voæa i si.; kod nas se susreæe i naziv bola. Napitak se spravlja u
poveæoj posudi karakteristiènoga loptastog oblika, a zahvaæa odgovarajuæom kutlaèom, nalik onoj za juhu, no ta
najèešæe nije od kovine nego npr. od stakla i si.

21

- Sjednite, molim vas... - pozove zatim. Naime, uzvanici su još uvijek stajali uokolo, ne znajuæi je li utvrðen raspored
pri stolu. - Sjednite gdje tko voli, izvolite... Zaprijeèili smo prolaz svim ostalim gostima! - dometne, glasno se smijuæi.
Nema dvojbe, osjeæao se ugodno i bio je dobro raspoložen.

Anna promatraše supruga, koji je sada toliko nemarno govorio o tome, kao da nikad nije ni pomišljao na neko odreðivanje
rasporeda za stolom... Pritvorica jedna, pomisli pritom. Razmeæe se sad pred svojim prijateljem Erichom... S njim je
opušten, sa mnom ukoèen.

- Tvojemu je suprugu stalo do Ericha, zar ne? -šapne joj njena sestra Marie. Sjedila je do Anne slijeva.

- Ah, ne brbljaj..! - uzvrati Anna, takoðer šapæuæi. -Erich i Tili se poznaju veæ trideset godina. To povezuje ljude...

- Ne bojiš li se da bi ti suprug mogao biti pomalo pederast? - zahihoæe Marie. - On je upravo taj tip.

- Ti uistinu mlatiš! Prestani! Tvoj nastup je veæ bio dovoljan, sam po sebi...

- Zato što sam povela Marcela? - Marie podrugljivo nabere obrve, koje su bile toliko poèupane te su tvorile tek usku crtu.
Od prirode je inaèe imala vrlo guste i èupave obrve.

- Neee... - odmahne rukom Anna. - Radi se o tome, kako si ga predvela. Ti poznaješ Tilla... Htjela si ga izazivati.

- Vi ste oboje malograðani! Sitnièavi malograðani! -Marie se nasmije. Znala se smijati uistinu zlobno.

- Pokatkad pomišljam, Tili je u pravu...! - sikne Anna prema njoj. Njena starija sestra si uistinu mnogo toga dopušta,
zakljuèi istodobno. Odnosi se prema meni, kao da sam još uvijek ona malena Anna, te još uvijek trèim za njom,
moljakajuæi nekoliko sjajnih slièica iz omota èokolade ili da bih se smjela igrati sa starijima...

Marie se sa svojom èetrdesetjednom držala poletno i na neki neobièan naèin uznosito, ali je po prirodi bila osorna. U tome
se nije ni najmanje promijenila... Anna je znala, ona svoju sestru shvaæa jednostavno preozbiljno. Tillu bi katkad rekla, neka
njenu sestru ne prima previše

22

ozbiljno. "Marie rado riga otrov, ali pritom ne misli tako!", znala bi mu napomenuti. Nikako nije bilo lagano, posredovati
izmeðu Marie i Tilla... Kad bi god izbio neki sukob izmeðu njih dvoje, Anna bi na neki naèin pritom uvijek sjedila izmeðu dva
stolca. Jednom je zgodom Anna to predbacila svojoj sestri, no ova se usprotivila. " Ti patiš jedino zbog sebe same i svoje
posrane uloge!", rekla je. "Svoj život pretvaraš u prazninu. Ti si tek Tillov privjesak!"

No zaèudit æe se, ta njena sestra! A i svi ostali s njom...! O završenom studiju prava nisu ni slutili. To je bilo samo njeno,
Annino. I nièije više...

- Ovo je za tebe... - reèe Tillov najbolji prijatelj Erich, uplevši joj se iznenadno u misli.

Anna zbunjeno uzgleda...

- Za mene? - upita.
- Ti si uistinu tajanstvena... - dometne Erichova žena Barbara. - Prava tiha voda! - Sjedila je tu ukoso na drugoj strani,
uz Tilla. Naime, on je u meðuvremenu promijenio mjesto, obišavši stol. - Nadam se da smo izabrali ono pravo za
tebe... - zakljuèi Barbara.

- Što to znaèi?! - upadne pitanjem Tillov brat Julius.

- Imamo li još neki povod za slavlje?

Anna pogleda Tilla. Kako to da svojemu bratu nije ništa rekao o njenome završnom ispitu?

- Ti si upravo bio na putu... - reèe Tili bratu, kao da joj je pogodio misli. - Anna je završila studij prava. Umjetnost i
kazalište su joj bili presuhoparni.

Anna šutke razmotra omotiæ.

- Kako lijepo! - reèe tad, ugledavši sadržaj. U omotiæu je našla šesnaest CD-a složenih u crnu drvenu kutiju. -Upravo
Beatlesi...

Bilo je to pomalo pretjerano podilaženje njenome ukusu, jer Rumpfovi zapravo nisu bili ljubitelji liverpulskih èupavaca. No
bio je to skup dar.

- To je doista puno previše za ovakvu zgodu... -primijeti Anna, pomalo u neprilici.

- Besmislica! - žustro joj odvrati Erich. - Sad imamo nešto poput kuæne odvjetnice. Upravo kao i veliki glavonje...

- našali se još. - Dopusti da te poljubimo, djevojko!

23

Ustane, obiðe oko stola, priðe i prigne se k AnnL. Poljubac mu je bio srdaèniji nego inaèe. Ostali su buèno pljeskali. Erich se
pak vrati na drugu stranu stola i smjesti gdje je i prije sjedio, uz Tilla... Njen suprug nije pljeskao zajedno s drugima... Anna je
to toèno zamijetila. Tillov krsni kum je došao posljednji. Tili je do njegovoga dolaska otezao s predjelom, pa su svi veæ stigli
do druge èaše pjenušca kad je Tilly Deppisch stigao. On je bio stariji brat Tillove majke, koja je o njemu govorila kao šiparica
o svojemu uzoru. Sve na njemu djelovalo je moæno, a glas mu je tutnjio. Bio je ministarski ravnatelj u mirovini. Njegova
sestra Juliana mu nije zamjerala kad bi je èesto nazivao sanjalicom ili budalicom. U najgoremu bi sluèaju uzviknula: "Ali,
Tillv!" A tad bi je on pomilovao po glavi. Naime, bila je mnogo niža od njega...

Kad bi ga netko upitao, zašto njegov neæak i kumèe Tili svoje ime piše bez "y" na kraju, umirovljeni ministarski ravnatelj bi
nemarno trgnuo i slegnuo ramenima. "Moja sestra Juliana nije nikad bila osobito jaka u povijesti. Jednoga glasovitog vojnog
zapovjednika je zamijenila obješenjaèkim likom*. Mislila je, to je isto/7 Dakako, Tilly Deppisch je dobio ime po vojskovoði.
Njegovi bi slušatelji pritom kimali s mnogo razumijevanja, premda gotovo nitko nije nikad ni èuo za to ime iz povijesti
Trideset-godišnjega rata...

- Srdaèno èestitam...! - zagrmi i ovaj put Tilly.

- Hvala, ujaèe Tilly! - jednako glasno uzvrati Tili. Potrajalo je neko vrijeme dok nije privedeno kraju

meðusobno pozdravljanje, razmatanje i razgledanje darova, zahvaljivanje...

- Ovdje... - rekne na koncu Tili. - Hoæeš li sjesti pokraj mojega prijatelja Ericha Rumpfa?

*Tilly, Johann Tserclaes (1559-1632). Rodom Flamanac, bio je zapovjednik kršæanske lige u Tridesetgodišnjem ratu. Kasnije
je postavljen za zapovjednika carske vojske, no poginuo je na bojnom polju. Za razliku od njega. Tili Eulenspiegel je
obješenjaèki lik, puèki lakrdijaš iz starije njemaèke književnosti. Prema predaji, taj je lik stvoren na živome uzoru iz XIII. ili
XIV st., a poslužio je kao poticaj za brojna književna, glazbena, likovna i druga umjetnièka djela.

24

Konobar je još uvijek išèekujuæi stajao uz stol. Bilo je veæ krajnje vrijeme za predjelo...

- Rado...! - odvrati Tilly Deppisch i zaputi se kao da æe sjesti. No tad naglo poskoèi! Za svojih šezdesetosam godina djelovao
je još vrlo gipko. Rukom hitro posegne u džep svojega odijela, izvadi nešto, pa zaobiðe stol. I zaustavi se pred Annom.

- Ovo je za tebe, mila moja! - rekne sveèano, uruèujuæi joj omotiæ. - Srdaèno èestitam! Obitelj je ponosna na
tebe.

U malenomu omotu je bila kovanica. Ujak Tilly je skupljao kovanice i posjedovao je vrijedne primjerke.

- Hvala! - reèe Anna. I ponovi još jednaput: - Hvala! Znala je dobro, to je vrlo osoban dar i nešto poput

odlièja.

Nakon toga je napokon posluženo jelo. Bilo je odlièno.

- Uistinu uspjela veèer! - govorili su uzvanici na odlasku.

Tili je tijekom povratka kuæi bio poprilièno šutljiv. Nosio je svoje darove, a Anna je u ruci stiskala svoja dva omota.

25

Nedjelja, dan kasnije

- Ja odlazim...

Otišao je bez pozdrava, bez poljupca. Kuæna vrata zalupiše se za njim. Nije èak ni prièekao na Annin odgovor...

Svejedno! Anna i onako nije bila raspoložena odgovoriti mu bilo što. Bila je zadovoljna što æe ovu nedjelju i kuæu imati
samo za sebe.

Juèer naveèer, tijekom povratka kuæi, još je mislila koliko je to budalasto, što nijemo idu jedno pokraj drugoga, svako
noseæi svoje darove, kao da su neprijatelji... Došavši kuæi, spremila je svoje darove i pošla u kupaonicu. Osjeæala je nešto
nalik laganoj razdraženosti, poput mješavine zadovoljstva i želje. Ta ipak je prošlo veæ više od tjedan dana otkako je... Nije si
utrljala noænu kremu, koju je Tili smatrao odvratnom, a nije ni odjenula spavaæicu. Obnažena je skliznula pod pokrivaè, a
on je to postrance promatrao. Ali ništa!

Ma možeš mi..! Uzduž i poprijeko! Sjeæanje na taj prizor natjera joj i sad crvenilo u obraze. Ja se tu prenemažem, zakljuèi
Anna, a on se pravi ludim! E, danas æu baš ljenèariti cijeli dan i pomalo se uljepšavati. Potraži u ormaru golemu majicu s
otisnutim likom pjevaèa Phila Collinsa i navuèe je preko glave. Tad gurne njegov nov CD u glazbeni stup i zaputi se u kuhinju.
Èekajuæi da iz kuhala poteèe kava, prekapala je po svojoj škrinjici s priborom za uljepšavanje, tražeæi skupo sredstvo za
peeli?tg. Ah, pomisli Anna, zašto jednostavno ne kažu obnavljanje iH osvježavanje kože na licu?! No, dobro...

26

Neka bude peeling. Dobila je to sredstvo za roðendan, još prije pet mjeseci, ali do sada jednostavno nije imala vremena da
ga uporabi. Danas, pomisli... Danas æu se tomu posvetiti, mirno i staloženo, ne misleæi na vrijeme. I još æu k tome nalièiti
nokte. To gotovo nikad nije radila. "Krvave kandže...!", ocijenio je Tili njen posljednji takav pokušaj. Namaz joj je kožu uokolo
pretvorio u tamnocrvenu oteklinu, jer nije bila uvježbana, pa joj je lak nagrizao pokožicu. Ovaj put æe si i za to uzeti puno
vremena.

Telefon je zazvonio upravo kad se smjestila za stol, sa šalicom punom kave do vrha i bez podložnog tanjuriæa, raširivši prije
toga po granitnoj ploèi cjelokupan svoj arsenal sredstava za uljepšavanje i njegu. "Tako rano?", pomisli. "Tko bi to mogao
biti?!" No ipak podigne slušalicu prijenosnoga telefona.

- Liebold... - reèe kratko. Glas joj je pritom zasigurno zvuèao poprilièno bezvoljno.

- Anna? Djevojko, jesi li to ti? - glas ujaka Tillvja grmio je iz slušalice. Pri telefoniranju bi to uvijek osobito zapažala. Malo
odmakne slušalicu od uha.

- Da... - odvrati. - Ja sam.

- Je li možda Tili još tu?

- Nije. Zašto pitaš?

- Toliko je buèno kod tebe.

- Ah, glazba...! Trenutak... - Anna hitro ustane i potraži daljinski upravljaè glazbenoga stupa. Na tom novome
Tillovom ureðaju ništa se više nije moglo podešavati ruèno...

- Tako... - reèe, nakon što je upravljaè našla na polici za knjige i utišala glazbu. - Je li sad bolje?

- Mnogo bolje...! A kako si inaèe? Anna nije bila sigurna, kako on to misli.

- Dobro... - odvrati napokon, oklijevajuæi.

- Doista?

- Da! Zašto?

- Baš je glupo, što je Tili morao otiæi upravo u nedjelju. Dosaðivat æeš se.

- No, no... Pa baš i nije toliko loše. I još jedanput hvala za novèiæ.

27

- Jesi li ga podrobnije razgledala?

- Što? Ah, da...! Jesam, jesam... - to je slagala, no Anna je bila zadovoljna što su skrenuli razgovor s Tilla. Osim toga,
èinilo se da je oèekivao njen potvrdan odgovor glede novèiæa.

- Novèiæ je iz moje zbirke... Èuvaj ga s poštovanjem, djevojko. Ob diem felicissimum* -dometne, smijuæi se.

Anna baš nije bila sigurna, nije li to bio natpis na novèiæu. No moralo je znaèiti nešto u svezi s najsretnijim danom. Latinski
joj ipak nije bio toliko dobar da bi izreèeno mogla toèno razumjeti.

- To je èudesno lijep dar, ujaèe Tilly - odgovori okolišajuæi..

- A što kaže Tili o tome? Mislim, o tvojemu uspjehu, dakako... On teško prihvaæa neke stvari.
- Da, to je toèno... - Anna gutne slinu. Toliko razumijevanja ipak nije oèekivala od Tillovoga kuma-ujaka. -No to i nije neka
nevolja...! - hitro dometne. - Tek je pomalo neobièno. Tili je nauèen da ostajem kod kuæe...

- Da, da... Boji se za svoju udobnost. Kao i svi muževi...! - i buèno se nasmije u slušalicu. Zvuèalo je kao
potmula grmljavina.

Ovaj put Anna ne ustukne. Nasmije se i ona, tiho...

- A ti, ujaèe Tilly?

- Ja...? Ja sam iznimka. Pa, pozdravi momka i dobro otvori uši!

Smiješno! Anna promiješa po šalici i otpije kave. U meðuvremenu se ohladila, a ona nije voljela hladnu kavu. Unatoè tome
pila je dalje. Smiješno, ali i lijepo, pomisli. Kao da joj je stari tetrijeb upravo na prikriven naèin htio nagovijestiti svoju
podršku. Posegne u košaricu s kruhom, jer je upravo osjetila glad. Uprilièit æe si ugodan dan, obilato jesti, dimiti cigarete i
ponajprije se opustiti. Nije bilo nikakve svrhe uzrujavati se zbog Tilla. Bio je krajnje neraspoložen, što je bilo povezano s
njenim odliènim raspoloženjem. Deset punih godina Tili je prikupljao bodove, barem one vidljive. Iznenadno joj se sad
uèinilo neshvatljivim, kako je mogla toliko dugo

*uz najsretniji dan (lat.)

28

biti zadovoljna tek time što sitnièari uokolo, ne prihvaæajuæi se nièega ozbiljno...

Ponovno zazvrnda telefon. Sad je pak Anna imala napol puna usta.

- Liebold... - promumlja u slušalicu.

- Zar si prehlaðena? - upita njena svekrva zabrinuto. I odmah joj poène nezadrživo nabrajati kuæna sredstva protiv
prehlade. Anna proguta zalogaj i tad zakašlje.

- Ništa mi nije, Juliana... - napokon zasopæe.

- Ta reci to odmah! - odvrgne Tillova majka i bez ikakvoga prijelaza promijeni temu. - Juèerašnja je veèer bila vrlo lijepa...
Anna, reci to i Tillu, hoæeš li? Je li veæ otišao? I lijepo mi ga pozdravi, a opæenito nemoj uzimati previše k srcu, ako je
katkad malo opor, muškarci su takvi, što možeš, no on je unatoè tomu ponosan na tebe, to ti jamèim! Bok, bok!

U prvome je braku Juliana bila vrlo smirena. Takvu ju je Anna i upoznala. No nakon smrti Tillovoga oca njena se svekrva
ponovno udala, za èovjeka osam godina mlaðega od nje. Od tada je bila sklona takvim neoèekivanim postupcima i
reakcijama.

Anna hitro poklopi slušalicu. Nije morala govoriti, ali se ipak osjeæala kao da je ostala bez daha. Tad se prisjeti onoga izrièaja
"muškarci su takvi", što ga je ispalila njena svekrva, u onoj reèenici na telefonu, po duljini nalik trakavici. Tek nekoliko
minuta ranije ujak Tilly joj je rekao: "Kao i svi muškarci!" Anna veselo i grgutavo zahihoæe. To je ipak bilo smiješno. Ujak Tilly
i njena svekrva bijahu brat i sestra, ali inaèe, to je Bog sveti najbolje znao, nisu imali mnogo zajednièkoga. No danas, za
divno èudo...

Annin smijeh kao da postade zamišljen. Tili je bio uznemiren, kao da je bio izbaèen iz svagdašnje ravnovteže. A bio je i u
kritiènoj životnoj dobi, te je u njoj vidio takmaca svojoj uspješnosti. Zar muškarci tako reagiraju?! Njegova obitelj je
razumjela i njega i nju...
Anna potrese glavom. Još se nije ni poèešljala... Tad poðe u kuhinju, izlije ostatak kave u sudoper i nalije svježu. Ne budali
oko toga, reèe samoj sebi. Na neki neobièan naèin kao da je Tili još uvijek bio nazoèan, no

29

ona si je namjerila uprilièiti lijep i ugodan dan. Bez njega. I on je imao svoja zadovoljstva, bez nje...

"Najprije brodom niz Rajnu, tad slijedi kuglanje, pa se vraæamo vlakom", rekao joj je prošloga tjedna. "Na povratku su i tako
svi muški nacugani..." Anna je tom prigodom zastenjala. Smatrala je te kuglaèke pohode odvratnima. "Moramo li to?",
upitala ga je. "Ti ne moraš poæi../7, odvratio je. "Kako to?", htjela je znati. Bilo joj je sasvim razumljivo da i ona poðe... "To
je izlet zaposlenika naše tvrtke. Zar misliš da ostali vuku svoje žene sa sobom?"

Anna na to nije rekla više ništa. No to nije bilo isto kao kod drugih, glede*'-toga je Tili nije mogao zavarati. On je bio voditelj
odjela, on je kao šef pozivao na taj izlet. A ona je bila šefova žena... Prošle godine je i ona pošla. Ovaj put Tili nije htio da
bude nazoèna. To je bilo to!

- Ševi se sam! - uzvikne naglas. Na koncu konaca, bila je sama u kuæi. Inaèi bi klela tek u sebi, bezglasno, ili bi mrmljala
sebi u bradu. Rado se služila kletvama... To bi joj pribavljalo olakšanje. Izgovarajuæi to "ševi se sam!", prisjetila se prizora
iz postelje, onoga od juèer i još nekih drugih. Nastavi li se to tako, neæe ni njoj preostati ništa drugo...

Upravo kad se htjela pribrati i utrljati skupu kremu za obnavljanje kože lica, letimièno proèitavši na posuditi krupno ispisano
velikim slovima "DERMATOLOŠKI ISPITANO I PROVJERENO" i ispod toga "ZATEŽE KOŽU LICA", nazove njena majka.

- Jesi li sve uspješno preživjela? - raspitivala se odmah na poèetku.

- Kako to misliš? - upita Anna zaèuðeno. Uopæe nije bila raspoložena za bilo kakvo daljnje telefoniranje. Odvrtala je i
zavrtala zlatan poklopac posudice s kremom, uglavivši slušalicu u udubljenje izmeðu brade i ramena.

- Tili je juèer naveèer djelovao poprilièno šutljivo... -napomene Annina majka.

- Jesi li moguæe razgovarala s Marie? - upita Anna, pomislivši istodobno u sebi: ovakav zakljuèak, upravo tipièan za
Marie...

30

- I to... - odvrati Lisbeth. - Izgleda, nešto krije u grmlju. Ti si tako otresita...

- Da...! Ima nešto. Moram na zahod! - K> i slagala. - Neprestance dosaðuje telefon, a mo|.i neka se brine za
vlastito smeæe. Eto, to se krije u y,\\

- Oprosti! - pomirljivo odjekne s druge stran nakon kraæe stanke... - Zapravo sam tek htjela žalu za juèerašnju
veèer. Prenesi to, molim te, i tvo)i mužu.

- Hoæu...! - Kao da je krivo kuæište od umjetne n tresne Anna slušalicu o stol. Zatim zahvati s dva prs posudicu s kremom,
pa si hodajuæi pljesne obilatu y\r na obraz i razmaze je po cijelome licu. Nekoliko kaj sredstva pritom štrcne na snježno
bijelu vunenu p. -oblogu.

- Schiet*! - uzvikne Anna, prigne se te èistini pi o druge ruke pokupi i obriše žuækaste masne toèkuv S podna obloga bila
vrlo osjetljiva, a Tili bi se u/ni|. veæ i zbog najmanje mrljice. Njena je obitelj m znala uzrujavati svoju okolinu.
Uistinu!

Ni nepunih pola sata kasnije nazove Mario.

- Sad još i ti! - odmjeri Anna umjesto bilo k.il pozdrava.

- To kako si razgovarala s našom majkom, nije bilo okay**.-

- A to kako se ti miješaš u tuðe stvari, to ja sm.ii da nije okay.

- Mi smo unatoè svemu obitelj...

- Ja sam udana. Neprestance i uporno zabad bockaš protiv Tilla i njegove obitelji.

- Pogledaj ih sama! Tvoju svekrvu oslovljavati "s.1 licom"! Ujak Tilly s ipsilonom na kraju imena! Èinovi guzica! Tvoj šogor
Julius je spasio svoju vrlu i utekavši u umjetnost... Koliko veæ drži do umjetn

*sranje (donjonjemaèki); danas uobièajena uzreèica, ali je k i prispjela iz engleskoga (shit); kao što vidimo, uvriježila se ne na
engleskome govornom podruèju, a gotovo se više i ne n kao kletva

**u redu, ispravno (engl.); uobièajilo se gotovo u svagdaš rjeèniku

vidi se po tome što stvara kutije za margarin i boèice za jogurt. Njegova žena Waltraud se razmnožava, raðajuæi odmah
blizance... Moj Bože! A tvoj je muž pak krunidba bolesnoga mjehura, papirnat kralj ukiseljenih krastavaca... - Marie
zahihoæe.

- Prevršila si mjeru, Marie. Uistinu jesi!

- Bojiš li se?

- Nemam razloga za strah. Dobro mi je, bolje nego ikad ranije...

- Prièekaj radije...! Tili te neæe pustiti da se uspneš i uspiješ. Poznajem taj tip muškaraca.

- Ti poznaješ mnoštvo tipova, Marie...

- Sto misliš time?

- Ono što i rekoh! Moja velika sestra Marie, opunomoæena i Bogom dana za pouèavanje, publicistkinja... Poznaje mnoštvo
uvrnutih tipova. Pozdravi Marcela! Tako se zove, ili? Bok!

Anna odloži slušalicu. To je dobro sjelo. Nije osjeæala grizodušje. Nemarno i polako odšeta u kupaonicu, kako bi s lica sprala
koru u koju se pretvorilo èudotvorno sredstvo za njegu kože lica. Veæ je osjeæala zatezanje kože, od èela do podbratka...
Dohvatila se losiona za èišæenje i vodice za lice, a u oèišæenu i osvježenu kožu lica utrljala je ulje od avokada. Pritom je
blago kružila prstima, spuštenih vjeða. Na koncu je zadovoljno utvrdila da joj je koža pod prstima vrlo meka. Trošak i
ulaganje su se isplatili...

Predveèer je još naišao Tillov brat Julius. Bio je iste dobi kao i Anna, a i roðeni su bili u istome znaku Lava. Anna je još uvijek
imala na sebi onu majicu s otisnutim likom Phila Collinsa, koja joj je sezala èak malo ispod koljena. Nije bila navukla ni
èarape... Sviðalo joj se bosih nogu iæi po kuæi, èak i zimi.

- Hej, lijepa šogorice...! - pozdravi je Julius. - Smetam li?

Anna pomisli na svoje zamršene vlasi i svoj neuredan izgled... Unatoè tome, nije se osjeæala loše. Julius je bio mnogo
opušteniji od Tilla. I to ne samo zato što je bio pet godina mlaði od brata. Anni je bio drag. Nasmijala se veselo.

32

- Lijepa?! - odvrati mu. - Pogledaj me bolje!

- To i radim sve vrijeme...

Uistinu ju je pogledao... Osjeæala je to od glave do pete, ispunila ju je nekakva vruæina... I to premda ju je gledao samo u
lice. Dobro da sam napravila peeling, pomisli Anna. Koža joj je u zrcalu izgledala jako ružièasto. Ovako se svidjela samoj sebi
više nego kad bi nabacila kompletnu šminku.

- Uði, ti laskavce... - reèe Juliusu. - Zasigurno tek želiš trgnuti nešto za ugrijavanje.

Juliusov vršak nosa bio je crven, a lice mu je izgledalo nekao smrznuto. Nikakvo èudo. Ta bio je sijeèanj!

- Jasno...! Tek sam zato navratio...

Ruku, koju je sve vrijeme skrivao iza leða, naglo ispruži prema njoj.

- Srdaèno èestitam...! - klikne.

U ruci je držao prekrasno složen cvjetni aranžman. Cvijeæe je bilo najrazlièiti]ih vrsta, ali sve u razlièitim tonovima crvenoga.

- Ti si šašav! No cvijeæe je uistinu lijepo.

- Hoæu li dobiti nešto za ugrijavanje?

- Ma jasno! - Anna se propne i utisne mu poljubac na obraz. Bio je nešto viši od Tilla. - I hvala...

Bilo je ugodno sjediti i prièati s Juliusom. Anna upali svijeæu, a Julius otvori bocu vina. Bilo je talijansko, po Juliusovome
izboru. Naime, Anna je prepustila šogoru da izabere piæe. No vino je bilo i po njenome ukusu, suho no ipak iskrièavo. Tili je
davao prednost teškim vinima, te je najradije pio crvena. Anna se podvuèenih nogu skutri u svojemu omiljenom naslonjaèu,
a Julius se smjesti njoj suèelice. U meðuvremenu je ubacio u glazbeni stup jedan od novih Anninih CD-a s "Beatlesima". Jer,
dobro je poznavao dom Lieboldovih.

Odjeknu zvuèi skladbe "Let It Be..."* Anna se prigne prema naprijed, a isto uèini i Julius. Lica im se gotovo dodirnuše... A
Julius na tren položi svoj dlan na Annino obnaženo koljeno.

*Neka bude (tako) (engl.); jedna od brojnih glasovitih uspješnica sastava "The Beatles"

33

I:

- Prošla je èitava vjeènost od tada... - prošapæe Anna. - To smo svirali na mojemu prvom domjenku.

- I na mojemu...! - dometne Julius. Sad je i on govorio vrlo tiho.

- Bilo je to božanstveno razdoblje... - Anna povuèe dolje svoju golemu majicu. Iznenadno joj je postalo studeno.
Prevuèe donji rub majice preko koljena.

- Još smo mladi... - nastavi Julius. - Sve je još pred nama...

- Misliš? - otežuæi æe Anna. I kao da je to primjereno uz njegovu napomenu, upita ga... - Zna li Waltraud, gdje si? Ne
bih htjela da se brine.

Julius pogleda na ruènu uru.

- Možda bih trebao kratko nazvati... - odvrati s neobiènim prizvukom u glasu. - VValtraud je poprilièno razdražena u
posljednje vrijeme.
- Nikakvo èudo, uz blizance... - Anna poskoèi, donese prijenosni telefon i uruèi mu ga. Sad se s CD-a èulo zvuke pjesme
"The Long and VVinding Road"*. Nije to bila vesela skladba, a raspoloženje od tren ranije kao da se netragom rasplinulo.

- Lijepi pozdravi od VValtraud - reèe Julius. - Naše obje gracije i opet ne žele u kadu... Mislim, vrijeme je da poðem.

Julius je svoju ulogu oca shvaæao ozbiljno. Anna je to znala. Kod njega to nije bilo tek poèetno oduševljenje mladoga tatice.
Šarah i Laura imale su tek šest godina, No sve je bilo udvojeno. A osobito uzbuðenje i stres, smatrala je Anna. Od roðenja
dvije djevojèice svoju je šogoricu uvijek doživljavala razdražljivom. Èak i juèer naveèer, premda su djeca ostala kod kuæe,
gdje ih je èuvala neka djevojka. Tili je naime izrièito naglasio kako poziva samo odrasle... VValtraud se jednostavno nije
mogla otrgnuti od djece.

Kad je Julius otišao, Anna ostane još neko vrijeme sjediti u mraku. CD se odvrtio do kraja, a svijeæu je ugasila iz opreza, prije
nego je pošla ispratiti Julius do vrata. "Sve je još pred nama../7, rekao je netom. I bili

su si pritom vrlo bliski, njih dvoje. No tad je ponovno bio daleko, uronivši u svoju svagdašnjicu. A ta æe mu malo toga
ostaviti, jednako kao i njoj njena. Nisu više bili èetrnaestgodišnjaci. U tridesetpetoj nije se moglo poèinjati iznova...

Anna ustane, odnese napol ispražnjenu bocu vina i ispere vinske èaše. Juliusovo cvijeæe iznese van u malen zimski vrt.
Zijevne. Nije imalo nikakve svrhe èekati Tilla. Uzme jedan valjkast omot s keksima i èašu mlijeka te to ponese u postelju. Nije
imala ni najmanje volje pripravljati jedino sebi nešto za jelo...

*Dug i zavojit put (engl.)

34

35

pol' koplja

- Pošta! - glas je grmio iz kuænoga telefona, preglasno. Barem se to Anni tako èinilo. Bila je još uvijek preumorna.

- Tako rano?! - upita Anna u slušalicu.

Bio je ponedjeljak, a Tili je upravo otišao. Bio je strašno mamuran, nakon svojega kuglaèkog pohoda. "Bila je to mrtvaèka
pijanka", rekao je pri zajutarku. I jedino je popio crnu kavu. Anna je još bila u jutarnjemu ogrtaèu i nepoèešljana. Listonoša
bi obièno dolazio trk oko jedanaest. Nije bila raspoložena u ovakvome stanju otvarati vrata...

- Gradska dostava! - zagrmi ponovno glas i/ mikrofona.

- Ah, tako... - Anna promisli. Moguæe ponovno man-datnav kazna zbog Tillovoga pogrješnog parkiranja?

- Što je sad, hoæete li otvoriti?

- Da, da, dobro...

Morala je još uvijek, svaki put, tražiti koja jr prava tipka. Bilo ih je èetiri, jedna iznad druge... Do nedavno su bile tek tri, ali je
Tili dao ugraditi i èetvrtu, /a ulièna vrata. Uèinio je to nakon što su se djeca iz susjedstva nekoliko puta njihala na vratima, pa
ih zatim nisu uredno zatvorila. "Posvuda pasja kakica!", srdio se Tili. I veæ dva dana nakon toga stigli su radnici. Ugradili su
elektriènu napravu za otvaranje uliènih vrata, a u stanu èetvrtu tipku. Prava je bila druga tipka odozdol, prisjeti se Anna.
Pritisne ju i zaèuje cviljenje vratašca, pa zatim korake kako se po ploèama umjetnoga netesanog kamena približavaju
kuænim vratima. Tek odškrine vrata i ispruži kroz procijep ruku.
36

- Hvala... - reèe.

Èovjek nešto zabrunda i ode. Anna rastrgne omotnicu. Opæinski sud, pisalo je u zaglavlju dopisa. A pošiljka je bila
naslovljena na nju... Tri retka, nije bilo više, a poèinjalo je "Žalimo što..." Anna nije odmah nastavila èitati. Utroba joj se
uskomešala, pa poðe na zahod, ponijevši zelenu omotnicu i sivkastobijel list. No uzbuna je bila lažna... Sjedeæi na dasci
proèita dopis do kraja. Žale što joj ne mogu udovoljiti želji, no zbog velike potražnje nemaju od 1. veljaèe slobodno mjesto
izvjestiteljice u kolnskome Opæinskom sudu... Èitala je, a istodobno kao da se njen velik pobjednièki pohod strmoglavce
obrušavao u najdublji ponor na Zemlji. Kraj, sve je propalo, konac sna. Ugleda Tillovo lice pred sobom... "Živiš ovdje kao u
kukavièjemu gnijezdu, visoko u oblacima", rekao joj je prije tek nekoliko dana.

Zgužva list u kuglicu. Obuzme je želja da ga baci u školjku, no zadrži je pomisao na Tilla kako bi morao iz zaèepljene cijevi
izvlaèiti dokaz njenoga poraza. "Ah, to je u pitanju", veæ ga je èula u mislima. Dakako, rekao bi to s pobjednièkim
prizvukom... Zato se predomisli i gradski dopis baci u posudu za otpatke.

Kasnije je otišla do posude i izvadila taj nesretan list, izravnala ga i s njega otrla mrvice kavenoga praha. "Za èetvrt
godine...", pisalo je još, na samome kraju, koji prvi put nije doèitala. Posegne za telefonom i utipka broj, no bilo je zauzeto.
Pritisne tipku za automatsko ponavljanje broja, ali zvuk bi uvijek bio uporno isti. Zauzeto, zauzeto, zauzeto... Anna si predoèi
bujicu takvih zelenih omotnica i oluju razoèaranja koju ona pobuðuju. Jer, pomisli, valjda nisam jedina koja ovako,
privremeno, dobivam odbijenicu...?

- Uistinu nam je žao... - reèe žena na drugome kraju žice, kad je Anna napokon dobila vezu. - Kom je upravo
prenapuèen... A vi èak nemate ni bodove za socijalno stanje.

Anna je i predobro znala kako ne može predoèiti podloge za socijalne bodove...! Nije imala djece, a ni majku u zajednièkome
kuæanstvu za koju bi morala skrbiti.

37

- Za èetvrt godine sve æe možda izgledati povoljnije - zakljuèi žena. - U svakome sluèaju, vi ste predbilježeni kod nas. Ili ste
se moguæe predomislili?

Anna protrese glavom.

- Halo?! Jeste li još na vezi? - upita žena.

- Da... - pritvrdi Anna. I još pohita dodati... - Ne, hoæu reæi, nisam se predomislila...

- Još æemo vas toèno izvijestiti. Pismeno.

Time je razgovor bio okonèan. Anna zaèuje isprekidan zvuk u slušalici. To je potrajalo podulje vrijeme, pa tad spusti
slušalicu.

Èetvrt godine... Ili tri mjeseca...! Imala je pravo na to mjesto sudske izvjestiteljice. Ne odmah, ali opæenito uzevši ipak. Nije
to bila nikakva katastrofa, tek odlaganje. Èitala je jednom zgodom ponešto o pozitivnome naèinu mišljenja. Mora tek
pokušati, u ova tri predstojeæa mjeseca, na neki naèin djelovati pozitivno.

jar jar n

- Uobièajeno, gospoðo Liebold? - upita prodavaèica u mesnici. Vilica za uzimanje narezaka veæ je visjela povrh ardenske*
šunke. Tu je Tili najviše volio. Anna bi uvijek uzimala jedan nanizani slog tog nareska, a k tomu još stotinu grama** paštete,
komad svježe teleæe kobasice, te osam ploški hladne peèene govedine, u sredini malo krvavih. Mesnica Muller
imala je najbolju peèenu govedinu, a Anna je dolazila dvaput tjedno i kupovala svježe nareske za Tilla. Ona je pak
više voljela sir.

- Uobièajeno... - reèe prodavaèici.

Žena nabode kobasicu, stavi pojedine vrste narezaka na tanke listove papira, pa odvagne sve redom. Na koncu sve zamota u
èvrst papir.

- To je sve, gospoðo Liebold? - upita ju ova. No nije prièekala odgovor, veæ odmah poðe prema blagajni. U

*brdski predjel koji zadire u južnu Belgiju, sjeveroistoènu Francusku i Luksembourg

**u Njemaèkoj, odnosno opæenito u zapadnim zemljama, gotovo je pravilo da se naresci i slièna roba (pogotovu ona
skuplja i koja se važe) iskazuje u gramima, a ne kao kod nas u dekagramima

38

posljednje je vrijeme Anna gotovo bez iznimke kupovala jedino nareske. Jednostavno nije imala vremena za kuhanjo A,
uostalom, ni osobite volje...

- Èekajte..,! - Anna æe, oklijevajuæi. Predomislila se... - Moguæe bih trebala ponijeti još nešto za tavu...

- Dakako... - Žena zastane, okrene se i poðe do rashladne police sa svježim mesom. Ta je bila više otraga. Izgledalo
je da se prodavaèica veseli Anninoj odluci. -Imate li sad ponovno više vremena, gospoðo Liebold?

- Privremeno... - pritvrdi Anna. - Sto bi bilo najbolje uzeti?

- Imamo vrlo lijepu teletinu za peèenje... Ili moguæe komad za nadijevanje?

- Teleæe peèenje... - odluèi Anna. - I kosano meso za nadijevanje.

- Svježe æu vam samljeti...

- Hvala vam lijepa.

Mesarova žena se, jasno, veseli njenoj kupovini, pomisli Anna. A veselit æe se i Tili. To ih je veæ dvoje za danas. Èetvrt
godine uistinu nije vjeènost... I ne mora to odmah turiti Tillu pod nos! Može to èak malo preokrenuti, kao da se radi o njenoj
odluci i reæi: "Prvo se moram jednostavno malo opustiti../' Ili nešto slièno...

Vratila se kuæi zaobilaznim putom. Dvije ulice dalje nedavno su otvorili putnièku agenciju.

- Imate li nešto za Madeiru* - upita, ušavši kroz staklena vrata agencije. Uruèiše joj debeo svežanj šarenih
prospekata.

- Razgledajte, molim vas, još i našu ponudu na video-vrpcama... - reèe joj mlad, uètiv namještenik.

Anna kimne. Svojedobno je na tom otoku boravila s Tillom. Bilo je to sasvim na poèetku njenoga braka. Naveèer ju je od
stola odnio u njihovu sobu, a ta je bila na drugome katu... Veèer za veèer tako ju je nosio u sobu, a malobrojni ljudi uokolo
su pljeskali. Anni je bilo pomalo neugodno, ali je istodobno taj njegov postupak smatrala lijepim. Tili je tada i mnogo snimao,
pa su kod

*otoèje ispred sjeverozapadne afrièke obale (port); omiljeno odredište njemaèkih turista

39
kuæe snimke uljepljivali u album. No Anna ih veæ odavno nije razgledavala.

jar n jar

- Iznenaðenje! - uzvikne Anna. Èula je otvaranje kuænih vrata, pa je hitro odvezala i skinula pregaèu, te pošla pred
Tilla u predvorje.

- Što to? - upita Tili, koji je upravo bio zauzet poravnavanjem ogrtaèa što ga je objesio na vješalicu.

- Nadjeveno teleæe peèenje! Posebno za tebe.

- Zašto toplo jelo? - upita Tili. - Ne znani baš, jesam li uopæe gladan.

- Inaèe prigovaraš zbog krušèiæa. Uvijek samo krušèici, kažeš. Htjela sam te razveseliti...

- Imaš li osobit povod za to?

- Kakav povod?!

- Grizodušje, primjerice...

Tili zapoène na jedaæemu stolu prazniti svoj kovèeziæ za spise. To bi èinio uvijek po dolasku kuæi. Anna je htjela da svoje
trièarije odnese izravno na svoj pisaæi stol. No on je smatrao praktiènijim iskrcati to smeæe u blagovaonici, jer tad nije imao
toliko daleko do posude za otpatke...

- Ne znam, zašto bih trebala imati grizodušje... - oneraspoloži se Anna.

- Èemu onda to izigravanje dobre domaæice? Veæ mjesec dana imamo naveèer tek hladno jelo... - zašilji usnice
i doda povišenim glasom, podražavajuæi ju. "Od prvoga radim kao sudska izvjestiteljica, ne zaboravi to!" Tako si
barem rekla.

Anna se trgne. Kad bi samo znao...

- Smatraš li duhovitim, oponašati me?

- Htjedoh ti tek pokazati, da nisam zaboravio. Moja ženica, tridesetpet godina, bez djece, zaposlena je od prvoga.

Anna se bez rijeèi vrati u kuhinju. Morala je još kušati umak. Nije bilo nikakve svrhe pustiti dobro jelo da strada. Nije htjela
da joj propadne trud. Ta nije valjda dva sata uzalud prostajala u kuhinji! Izvadi peèenje

40

iz folije i razreze konac kojim je bilo zašiveno, pa pozorno poène rezati ploške smotka punjenog smjesom kosanoga mesa,
povræa i zaèina.

Vrativši se u blagovaonicu, kako bi prostrla stol, zateèe Tilla kako telefonira. Stajao je leðima okrenut prema njoj i govorio
tiho. Unatoè tomu, njegov se glas uèini Anni nekako neobiènim. I to na neki èudan naèin... Tako zasigurno nije razgovarao s
ljudima iz poslovnoga kruga, a ni s prijateljima... Tko je onda na drugoj strani?! Najradije bi ga to zapitala. No razgovor je
gotovo odmah okonèao, a ona zatomi pitanje, jer ga je i sama smatrala nemoguæim.

Tili se okrene prema njoj.

- Oprosti... Odmah æu to ukloniti...

- Sto to? - pogleda ga Anna. On pokaže na stol.

- Ah, tako... - reèe Anna.

- Želiš li piti vino uz jelo?

- Rado... - odvrati ona. Uz dobro jelo pristajalo je i dobro vino. Anna je to voljela, a èinilo se da je i Tili ponovno bolje
raspoložen: Unatoè svemu!

Tijekom objeda bio je Tili krajnje susretljiv. Toèio joj je vino, hvalio meso... Iznenadno je ipak imao teka, a èak se nije ni
sjetio upaliti televizijski prijemnik. Anna je bila veæ pri treæoj èaši... Kad je namjerila ustati, kako bi posuðe odnijela u
kuhinju, zahihoæe...

- Huh...! - otpuhne.

- Ostani sjediti! - pobrza reæi Tili. - To æu ja...! - I pospremi stol. - Ti ništa ne podnosiš... - napomene još.

Tad ukljuèi vijesti. Smjesti se na sofi, na mjesto gdje bi uvijek sjedio. Bio je to dvosjed. Anna ustane sa stolca, pomalo se
zanoseæi, pa se smjesti uz njega, premda joj je omiljeno mjesto bilo u naslonjaèu. Dakako, nije bila uistinu pijana, veæ tek
malo nacvrcana. Zapravo je to bilo èak i ugodno.

Pri vremenskoj prognozi privine se uz Tilla, mazno poput maèkice. On pak posegne za daljinskim upravljaèem i prebaci na
neku drugu postaju. Inaèe nije uèinio ništa... Ona pojaèa pritisak na njegova ramena i napokon rukom sklizne na njegovo
bedro. Na koncu se još pomakne i gornjim dijelom tijela legne na njegovo krilo...

41

- Postaješ mi preteškom - rekne on i ponovno poène pritiskati tipke na daljinskome upravljaèu, mijenjajuæi postaje. -
Pogledaj ovo...! Èista ludost.

Na pokrajinskoj postaji izvješæivali su ponovno o porastu rijeènoga vodostaja. Rajna se izlila i poplavila stari dio grada. Sad
su pak vatrogasci, uz pomoæ drugih gradskih službi, crpkama praznili ulice i podrume.

- Ubrzo više neæu moæi ni èuti niti gledati... - promrmlja Anna. - Nekako mi je više do druge vrste poplave...

Blago mu je trljala po hlaèama, no na onome osobitom mjestu nije se moglo zamijetiti ništa. No, to se može izmijeniti...!
Poèela je trljati nešto žešæe. Ništa! Kratko ga pogleda. Vršak brade i usta su mu ovako odozdol izgledali vrlo izoštrenima.
Istodobno je neprekidno buljio u televizijski prijemnik.

- Prestani! - okosi se napokon, uhvati je za ramena i odgurne u stranu, na mjesto pokraj sebe. - Time neæeš postiæi ništa...
- dometne. - Prije ono suprotno.

- Vladaš se kao da smjeram kakvu svinjariju... - primijeti Anna. - Želim tek napokon jednom spavati s tobom. To je
sve.

- Smatraš li možda takav naèin približavanja vrlo prikladnim?

- Kako bi ti bilo milije? S držaèima za èarape? Božiæ je èešæe.

- Ne volim kad si nasilna. Podsjeæaš me na svoju sestru Marie. Ona svojim frajerima zasigurno svlaèi hlaèe, kad joj
je stalo do onoga. Ali to kod mene ne prolazi! Ja želim i sam pritom nešto reæi.

Pritisne na tipku i ugasi prijemnik. Slika tunela na obali Rajne išèezne s mutnoga zaslona. Tili ustane.

- Idem to pogledati u živo... - napomene.

- Smjeraš li sad još poæi dolje do Rajne?!

- Zašto ne? Zasigurno neæu biti jedini.

- Dakako... Ja mrzim taj turizam vezan /.a katastrofe.

- Brbljaš. Na koncu konaca, živim u ovome gradu.

- Tad trèi! Juèer na kuglanje, danas na poplavu. Nadajmo se da neæeš iscrpiti program.

- Trebala bi poæi u postelju. Zvuèiš kao da si poprilièno nalivena.

42

Anna ponovno zaèuje otvaranje i zaklapanje vrata. Sve se ponavljalo kao i u nedjelju ujutro... Anna otpuhne. Radije cu
crknuti, nego zatuliti, pomisli. No ipak je zatulila. Djelovala je samoj sebi nekako jeftino i bijedno, kao da su navještaji strasti
njenoga tijela nešto èega bi se trebala stidjeti. Nije osjeæala više ništa. Zajecala je još glasnije.

Nije èula Tilla kad se vratio. Probudila se tek kad ju je protresao.

- Hajde napokon! - režao je.

Nekoliko trenutaka je pomišljala kako negdje gori ili se dogodilo nešto strašno. Vonjao je na pivo i ustajali duhanski dim.
Mogla mu je raspoznati tek oèi i svijetlu košulju. U spavaonici je bilo tamno. Jedino je gorjelo svetto u hodniku.

- Što je? - upita Anna. No tad se prisjeti. - Nestani...! - uzvikne. - Nestani smjesta!

- To je i moja postelja.

- Evo ti! - posegne za njegovim jastukom i zavitla ga prema vratima, što je dalje mogla. Jastuk ga pogodi u glavu. Tad
posegne i za njegovim pokrivaèem i poène ga vuæi.

- To æeš ostaviti! - podvikne on, držeæi èvrsto pokrivaè jednom rukom. Približavao se sve više, slobodnom rukom prtljajuæi
po hlaèama. Tak se sasvim primakne, a ona osjeti kako ju je dodirnuo svojim spolovilom. Ovaj put mu se uspravio.

- Gubi se! Ne želim!

- I te kako želiš! Ranije si moljakala. Sad ga uzmi. Idemo!

Htio joj je silom primaknuti glavu i usta k sebi. Hlaèe je još uvijek imao na sebi, jedino je otpustio opasaè i rastvorio smièak.
Kovinasti zupci zatvaraèa zagrebu je po obrazu.

- Ne! - uzvikne i otkrene glavu.

- Danas uobièajen program? Dobro, može...

Raširi joj noge i klekne izmeðu njih. Gurne joj ruke pod guzove, zgrabi ih i silom joj podigne zdjelicu prema sebi. Tad navali...
Ali naiðe na suh otvor.

- Sranje!

43

Anna otvori oèi. Bila ih je zatvorila u meðuvremenu. U jednom mu se trenutku ipak prepustila. Zasigurno je bio pijan. Sa
zatvorenim oèima je bilo kao da zapravo ne sudjeluje, kao da to nije stvarno. Slièno je bilo i s vlagom, koja je bez njene volje
navirala iz nje, pokazujuæi ipak pripravnost prema nekome koji ju je uzimao silom. Ali nije uspio. Otvorivši sada oèi, ugleda
njegovoga omlohavjelog pijevca. Spustio mu se... Nasmijala se. Zapravo joj uistinu nije bilo do smijeha, Bog joj je svjedok...
No smijala se i smijala nezadrživo... Sve glasnije i glasnije.

- Gaduro! - vrisne on.

Anna osjeti udarac po licu... Još je nikad nije udario! Nije ni pomišljala da bi joj se nešto takvo moglo sluèiti. Udario ju je, pa
zatim uzeo svoju posteljinu i otišao u gostinjsku sobu.

jtr n n

Ujutro ga je èula kako kune. Zaspao je. Kad se oglasila budilica, ona je mirno ostala ležati u postelji. Tek je spokojno zurila u
brojèanik ure na njegovome noænom ormariæu. Kad je pak došao u spavaonicu, kako bi uzeo èistu odjeæu iz ormara,
zatvorila je oèi. Nije se ni trudio biti tih. Buèio je još i u kupaonici i u kuhinji... Nekih trièevrt sata kasnije èula je kako napušta
kuæu. Tad je ustala.

Ponajprije je pošla u kupaonicu. Pod je bio mokar, njegov je ruènik ležao usred tog svinjca, umivaonik i zrcalo bijahu obilato
poštrcani kapljicama vode.

Pošla je dalje, u kuhinju. Uložak za kuhanje kave našla je u slivniku, a cijev je bila zaèepljena talogom. Maslac, kobasica i kruh
stajali su otkriveni na jedaæem stolu.

- Govnar! - prokune Anna. I ponovi glasnije. -Prokleti govnar!!!

Podignuvši poklopac posude za otpatke, gotovo se nabode na peteljke cvijeæa što joj ga je donio Julius. Tili je cvijeæe
zasigurno otkrio vani u zimskome vrtu... Bacio ga je u smeæe. Tek tako. Nekoliko crvenih latica ležalo je razbacano po
kuhinjskome podu.

44

Anna klekne i pobere latice. Premetala ih je neko vrijeme u dlanovima, kao da se još nešto može spasiti od cvijeæa, koje joj
je darovao Tillov brat. No pritom nije mislila na Juliusa, veæ na Tilla.

- Impotentan kurviš! - izrekne naglas. I ponovi, jasno i glasno... - Impotentan kurviš!!!

Od toga se osjeæala dobro.

6utnja, sqash i ogovaranje uz kavu

- Je li se moje sivo odijelo vratilo s èišæenja? - upita Tili, svježe otuširan i s èistim rubljem na sebi.

Zapravo je Anna htjela ostaviti njegovo prljavo rublje neka leži gdje ga je odbacio. No ipak to nije uèinila. Nije mogla reæi
zašto... Zbog osjeæaj za red? Ili pak neèeg drugog? Došao je u spavaonicu, odjeæa mu je još uvijek bila u zajednièkome
ormaru, premda je sad spavao u gostinjskoj sobi. Anna pribere jutarnji ogrtaè oko tijela i pogleda Tilla, kako izvlaèi èistu
košulju iz snopa u ormaru. Bile su to košulje koje je ona izglaèala. C.ledala je i dok je zakopèavao košulju, završavajuæi s
narukvicama. Još bi sad samo manjkalo, da me zamoli za pomoæ!, pomisli Anna.

- No?! - kratko izbaci on.

Anna se šutke okrene i izaðe iz sobe. Blesavo, pomisli. Ponovno joj se pred oèima ukazaše cvjetne peteljke kako strše iz
smeæa. I uokolo rasipane crvene latice... laj joj se prizor ponovno i ponovno vraæao iz sjeæanja.

Mogla je Tillu predbaciti i gore stvari, mnogo ore, ali si na neki naèin to nikako nije mogla predoèiti u ,lavi. Uspijevala je
prizvati tek nekakve izdvojene isjetke, kao izrezane: kad ga je pogodila jastukom u glavu, kad je èvrsto uhvatio svoj pokrivaè
i njenu ruku. No i to kao da je bilo umotano u pamuène pahuljice, zaplamtjelo bi i ponovno išèezavalo. Èak joj se i bijes
nekako prigušivao. Nije ni slutila što bi moglo biti uzrok tome. Od tada su prošla upravo tri dana...

Popodne Anna svrati u èistionicu.

46

- Vaš je muž veæ nazvao, gospoðo Liebold... - reèe joj vlasnica. - Pitao je, možemo li mu odijelo dostaviti. Veæ sam
pomislila, niste li otputovali.

Anna se nasmije.

- Ne, ne... Bila je to zabuna- i plati raèun, pa ponese odijelo.

Morala je još u pekarnicu, kako bi podignula naruèen raženi kruh.

- I jedan planinac? - upita prodavaèica, posežuæi veæ na policu s bijelim vrstama kruha. Znala je da Annin suprug ne voli
taman raženi kruh...

Anna kimne. Bilo bi sitnièavo, ne donijeti mu njegov planinac.

- I svježe paštetice? - upita žena. - Danas imamo opet svježe paštetice...

- Ne! - Anna žestoko protrese glavom. Paštetice se moralo puniti smjesom, svježim sirom ili gljivama. Tili je volio svježe
paštetice... Od nje ih on neæe dobiti, danas ne i sutra ne! Ždrijelo neka mu se stisne i zaraste! Iznenadno joj se
pred oèima ukaže njegovo lice, kako otvorenih ustiju hvata zrak. Stisne planinac umotan u papir, stisne ga snažno.

- Pripazite, kruh je još sasvim svjež... - upozori je prodavaèica. I dometne... - Naše su paštetice uistinu dobre.

xx n n

Tjedan je minuo. Anna je pospremala kuæu, èistila, stavljala na stol ponešto za jelo. Zapravo je sve bilo kao i ranije...
Gledano izvana gotovo je i bilo tako, osim dakako odvojenih postelja. I tu su bili još ti neobièni Tillovi telefonski razgovori.
Èim bi se vratio kuæi, zazvonio bi telefon. Dolazio bi u razlièita vremena, te je izgledalo kao da u naprijed izvješæuje onoga
tko je zvao... Kao da je rekao: "Za deset minuta sam kod kuæe." Na poèetku je Anna pomišljala kako ima nevolja u uredu. U
biti joj je i to bilo svejedno. Nije ga pitala, a opæenito su dogovarali još samo ono svagdašnje, tek ono što ih se oboje ticalo.
Unatoè tome uoèila je nešto u tom telefoniranju,

47

kao neki znak koji je probijao Tillov uobièajen dnevni raspored. Obièno bi se odmah nakon dolaska smjestio na dvosjed,
ispred televizijskoga prijemnika, pa bi gledao program ili tek vrtio postaje, sve dok jelo ne bi bilo gotovo. I govorio je drukèije
na telefonu. Nije mogla èuti ni razumjeti mnogo, jer bi s prijenosnim telefonom izišao iz prostorije ili bi odmah okonèao
razgovor, èim bi ona ušla. "Ma uvijek... kao i do sada... dakako... isto../' Bilo je to tek malo razumljivih rijeèi, no zvuèale su
neobièno, istodobno suzdržano i narogušeno. Nije si nikako mogla predoèiti, s kim bi on to tako mogao razgovarati.

U petak ga je èak tri puta èula razgovarati upravo na taj osobit naèin. Pripravila je punu zdjelu mješavine svježih lisnatih
salata, s prelivom od raznih zaèina. Osjetljivi listovi salate ubrzo su svenuli.
- Tvoja salata! - zazvala je glasno, kad je ponovno skoèio i htio izaæi s telefonom.

Tili odmahne rukom, kretnjom koja je nalikovala hodu automobilskih brisaèa, amo-tamo. Po svemu sudeæi, nije namjeravao
ništa odgovoriti, kao da mu je neugodno govoriti o salati dok ga telefonski sugovornik èuje. Anna slegne ramenima i uzme
još salate. Cijeloga dana nije pojela ništa poštenoga. Na koncu konaca, nije to bila njena briga, ako æe on na tanjuru imati
tek nekakvu gnjecavu, svenutu hrpicu.

- Erich želi znati, hoæu li s njim igrati squash*... -rekne Tili, onako usput, vrativši se za stol.

- To je bio Erich? - upita Anna. Nikad u životu nije Tili na taj naèin razgovarao sa svojim prijateljem, pomisli ona zaèuðeno.

- Zašto ne? Ne bi mi škodilo, ako bih se malo pozabavio športom.

- Hoæeš li još salate? - prinese mu Anna zdjelu s preostalim pripravkom pod nos. Htjela je pospremiti stol. I ne želi
raspravljati o njegovim zamršenim pripovijestima.

*Igra nalik tenisu; razlika je u tome što se igra samo na jednoj polovici igrališta, jer je "mreža" nacrtana na zidu. Može igrati
jedan igraè (sam protiv sebe), što je nalik teniskome treningu preed zidom, ali i dva odnosno i više igraèa. Squash se
najèešæe igra u dvorani, gdje se lopta odbija i od boènih zidova.

48

- Ne, hvala... - odvrati Tili, odgurnuvši svoj tanjur na stranu, premda još gotovo ništa nije pojeo. Èak ni plošku kruha... -
Mislim da æu to prihvatiti - dometne i ustane, kako bi ukljuèio vijesti.

Nema sumnje, još je uvijek govorio o svojemu squashu.

Sljedeæega je jutra nazvala Erichova žena Barbara, zbog dijapozitiva s Tillovoga roðendana. Htjela je znati, treba li od njih
dati napraviti fotografije. Anna se tad prisjeti prièe o sqnashu...

- Sto misliš o tomu? - upita Barbaru. No ova nije znala ništa.

- Uostalom, juèer naveèer smo bili na roditeljskome sastanku... - napomene.

Sto to Tili želi postiæi tom prièicom, zamisli se Anna, nakon tog razgovora.

Tili je taj dan otišao u kupovinu. Nakon dva sata vratio se s cjelokupnom opremom za squash.

- Tako... - izjavi zadovoljno. - To sad imamo. Sljedeæega tjedna poèinjemo.

Anna mu ne odgovori. Navuèe svoj ogrtaè, jer je još morala iæi u nabavku. Ta bila je subota, a oni nisu imali nikakve svježe
hrane u kuæi.

Upravo se vratila i bila zauzeta razmatanjem i pohranjivanjem namirnica, kad ponovno zazvrnda telefon. Tili podigne
slušalicu i èula ga je kako govori, poprilièno tiho. No to nije bilo na onaj suzdržano nabrušen naèin. Tek je govorio tiho...

- Bio je to Erich - reèe joj kasnije. - Pozvani smo na kavu.

- Kada? - upita Anna.

- Sutra. Tako, oko tri... Prihvatio sam.

To bih si ja trebala dopustiti, pomisli Anna. Prihvatiti poziv, a ne upitati prije toga. Opæenito uzevši, smiješno je i što Barbara
jutros o tome nije ni zucnula.
Tili je pogleda.

- Mogla si mi zapravo i reæi da te je Barbara zvala. Anna takoðer promotri Tilla.

- Barbara jutros nije ni jednom jedinom rijeècom spomenula neki poziv na kavu. O squashu takoðe nije ništa
znala...!

Tili se prigne prema športskoj torbi sa znakom i natpisom poznatoga proizvoðaèa športske opreme.

- Erich joj je zaboravio to spomenuti. Idem sad ovo brzo pospremiti.

xx n u

- Imaš li i ti veæ reket? - upita Anna Barbaru, dok su u nedjelju kod Rumpfovih sjedili uz privlaèno prostrt stol za kavu.

I inaèe nije baš dobro znala, o èemu bi s njima mogla razgovarati. Barbara je izgarala oko svoje obitelji, a oboje djece
izgledahu jednako dotjerano kao i ovaj stol za kavu. Blijedomodar batist s rupièastim vezom, a na njemu dobar Heinrich*
porculan sa zlatnim rubom. Blijedomodri ubrusi, isti kao i stolnjak, bili su zataknuti u zupce vilica za kolaèe. Anna je odmah
morala pomisliti na posebnu sobu tete Juttice, koju su otvarali samo za goste ili uz velike blagdane. Život obitelji inaèe se
odvijao u velikoj kuhinji. Dakako, Rumpfovi su imali dovoljno prostora i novca... Ta Erich je bio voditelj u poslovnici jedne
velike banke, to je utjecalo na njegovo držanje i bilo mu primjereno. Mogao bi još postati i zastupnik, onako diskretan,
nasmiješen i vrlo sklon održavanju ustaljenih obièaja, kakav je doista bio. Ovdje je vladalo raspoloženje, koje je Annu toliko
dražilo. Sve je teklo postojano i dražesno, pa èak ni djeca nisu remetila taj sklad. Anna još nikad nije doživjela da se
razbjesne ili zavièu...

- Reket? - uzvrati protupitanjem Barbara, premda je Anna zapravo pitanje usmjerila Erichu.

- Da, reket za squasch... - pojasni Anna.

- Ne, ne... To æu srediti sljedeæega tjedna! - ukljuèi se Erich. - Jeste li raspoloženi sad pogledati dijapozitive s Tillovoga
roðendana?

To je ipak bolje nego tek ovdje sjediti i grèevito tražiti nekakav povod za razgovor, pomisli Anna. I kimne.

- Rado...

Erich postavi platno i projektor. Tad ugasi svjetlo i roðendanska proslava u Staroj èekaonici iskrsne. Darovi,

Spoznata robna marka otmjenoga njemaèkoga porculana

50

poljupci, rukovanja, èetiri jela, od uvoda do kolaèa. Tek je nekoliko puta Erich toliko približio kameru Tillu, da mu se na licu
mogla oèitati mrzovolja. Te subotnje veèeri, prije tjedan dana, zapoèeo je velik razdor. Ili je zapoèeo ranije, pa je tek tada
došao do izražaja? U meðuvremenu je silno zasmrdjelo, pomisli Anna. I dio onoga osjeta umotanosti u pamuène pahuljice
kao da spade s nje. Mogla je osloboditi jedan kolaèiæ iz papirnate èaske, u kojima su izgledali kao zarobljeni, te ga hitnuti.
Pa još jedan i još jedan. Anna promotri pladanj za kolaèe i prebroji. Bilo bi to osam hitaca, zamišljala je živahno... Promaknuo
joj je dio zbivanja. Razlog je vjerojatno bio i u tome što su Erich i njegova žena bili toliko sjajno uigrani. Tek je usputno
zamijetila kako Erich izvlaèi dijapozitive iz projektora, dodaje ih Barbari, te nešto uzima od nje i ponovno gura u projektor.

- Božiène snimke! - objavi tad. - Jeste li raspoloženi? Neee, došlo je Anni da zavièe. Svete obitelji joj je bilo

veæ do grla. Dakako, nije zavikala... Kimnula je popustljivo, prepuštajuæi se. Pogotovu jer joj se nekako èinilo da ovaj put
ugaðaju njoj, a ne Tillu.
Ispila je veæ èetiri šalice kave i jedan liker s jajima, jela je kolaèa, slatkih okruglica i ploškica, koje su joj neprestance nutkali.
"Ta kušaj barem!", èula bi ponovno i ponovno... Iz èiste se uljudnosti do grla nakrcala hranom i piæima. Došlo joj je da zbog
toga bljuje i zaurla. No umjesto toga je mirno sjedila na trosjedu, stisnutih koljena jedno o drugo i smješkajuæi se...

- Poèinjemo... - zaèuje Erichov glas.

I veæ se pojavi prva slika... Moglo se vidjeti Ericha osobno, na platnu se pojavio sa zvonèiæem u ruci. Zaèuje se tiho
škljocanje i iskrsne mali Tilli. Sedmo godišnjak je bio Tillovo kumèe, a onaj "i" na kraju imena trebalo je naglasiti da je on
maleni Tili. Njegova sestrica imala je pet godina i zvali su je Norica. Na dijapozitivu snimljenome tijekom Svete veèeri nosila
je haljinicu s naramenicama i pregaèom, poput malenoga ptiæa koji posljednji izlijeæe iz gnijezda, a glavu su joj uokvirivali
dražesni kovrèavi uvojci, premda je po prirodi imala ravne vlasi. Još jedan dijapozitiv i još jedan, božièno drvce i svjetlosne
niske,

51

pladnjevi sa slatkišima i kolaèiæima, jelove granèice zataknute u vrata, posvuda treperenje svijeæa, i uzvišenost, i smijeh...
Cjelokupan stan i ljudi u njemu bijahu nalik golemome božiènom paketu... Manjkao je tek omotni papir i velika vrpca
svezana preko svega, pomisli Anna...

- Taaako... - napokon se oglasi Erich. - To je bilo to. - No nije zvuèalo kao da mu je dosta gledanja.

- Zar to nije prekrasno... - napomene njegova žena. Unatoè redoslijedu izreèenih rijeèi, to nije bilo pitanje. Glas joj je
zvuèao èeznutljivo, kao da je htjela još od toga.

Anna odšuti. Zasigurno su Rumpfovi posjedovali još pune škrinje takvih obiteljskih idila na dijapozitivima. No nije osjeæala ni
najmanju volju poticati na dodatnu projekciju. Trebalo joj je još vrlo malo, pa da jednostavno eksplodira.

- Vi ste sretna obitelj... - odvrati Tili i površno položi ruku na naslon iza Anninoga vrata. - Može vam se zavidjeti.

- Djeca su najvažnija - pojasni Erich. - U takve dane kao što su božièni, osjeæa se to dvostruko i trostruko. Oni su
naknada za mnogo toga... - i uz te posljednje rijeèi pogleda Annu.

- Djeca su okay... - rekne ona.

Njena bi djeca bila drukèija, pomisli istodobno. Zasigurno drukèija, moguæe poput djece njenoga šogora, koja bi urlala pri
odlasku u kadu, èvrsta, koja bi pokatkad išla svojim roditeljima na živce... Jednostavno, bila bi djeca. Ako bi veæ imala djece,
tad bi ta trebala biti upravo takva, a ne poput Rumpfove. No nije imala djece niti ih je željela. To je bila prošlost. Pogleda
Tilla. Hvala Bogu što je tako, pomisli, bila bi to prava propast.

- Ja ne bih imao ništa protiv poveæanja obitelji... -izjavi Tili.

Smrdljiva èizma, pomisli Anna. Slinavac...!

- Vi se držite, kao da više ne biste mogli utemeljiti porodicu... - javi se Erich. - Ta još ste dovoljno mladi za to! - I pogleda
prvo Tilla pa Annu. Pritom je èvrsto držao ruku svoje žene.

Ova pak kimne glavom u znak pritvrde.

52

- Katkad i sami doðemo u iskušenje - dopuni svoje kimanje. - I to premda veæ imamo dva toliko divna primjerka... Zar
ne, Erich?
Erich stisne ženinu ruku još èvršæe, a oèi mu poprime zamišljen izraz. Moguæe sad upravo u glavi sreðuje blagajnu, pomisli
Anna, te izraèunava mogu li si priuštiti i treæi od tih sjajnih primjeraka?! U ustima osjeti okus po rastopljenome šeæeru...

Tili spusti ruku s naslona na Annino rame. Ona opuštena kretnja od malo prije kao da se pretvorila u nešto nalik zagrljaju.

- Sto misliš o tome, draga? - upita ju. - Za tri-stotinepedesetšest dana imam ponovno roðendan! Možda uspijemo
do tada...

- Šteta što nisi ništa zamrznuo, dragi... - odvrati Anna i naglo se prigne naprijed. Njegova ruka padne na jastuèiæ.

"Zamrznuo?" Pitanje je upravo virilo iz Barbarinih oèiju. Ali ništa nije upitala naglas... Zasigurno joj je bilo neugodno pitati
takvo nešto.

- Tiii... - protisne Tili, ušiljivši usta. Izgledalo je to smiješno, kao kad se netko priprema na cjelov. No Tili je nikako nije htio
poljubiti! Nipošto ne, prije ubiti.

- Zamrznuti - ponovi Anna. - U nekoj zgodnoj malenoj banci sjemena, dragi.

- Mrcino! - vrisne sad Tili. - Bijedna, bijedna mala smrdljivko!

Drži vilicu poput vila za gnoj, sijevne Anni kroz glavu. I nikako nije mogla odvojiti pogled od toga ukrašenog komada
srebrnine u Tillovoj ruci. Nije ga se bojala, ni najmanje. Izgledalo joj je sve to kao da se zbiva u kazalištu. Barbara se pravila
nevjestom, dohvativši vrè za mlijeko i zaputivši se iz sobe. Pritom je tek mrmljala nešto. Erich je pak bio pravednik, dobar,
poštenjaèina...

- Ne kod mene, mladiæu! Èuj me dobro! U mojemu stanu neæeš tako govoriti!

Gurne ruku izmeðu Tilla i Anne, odgurne njega i zatim zaštitnièki položi dlan na Anninu ruku. Djeca i žene na prvome mjestu,
pomisli Anna. Stara kavalirska

53

mudrost. Svejedno što brbljaju, o bankama sjemena i duboko zamrznutim spermijima, žene treba zaštititi. Poželi više od
svega glasno zahihotati...! Ili zatuliti... Ne bi to bila velika razlika, tek je htjelo izbiti iz nje...! Nekoliko kilograma sluzi. U deset
godina braka toga se poprilièno nakupilo.

- Ubit èu je! - reèe Tili, nerazgovijetno, kao da mora ponajprije sve u sebi ponovno posložiti. A zube i jezik takoðer. Sad
Anna doista zapoène hihotati.

- Ništa ti neæeš uèiniti - zapovjednièki æe Erich. -Ništa od toga.

Poðe zatim do prostrtoga stola, pa se vrati s kristalnom bocom i tri èaše.

- Popij to! - reèe Tillu i natoèi mu èašicu do ruba. Zatim napuni još sebi i Anni.

Žestica iz brušene boce, pomisli Anna. Nije htjela ništa piti, a nije htjela ni da je smiruju. Toga joj je tijekom cijeloga minulog
tjedna veæ bilo preko glave, a zapravo i kroz mnogo godina. No nije se osjeæala loše u tom trenutku. Uopæe ne...

Tili je pio. Pio je mnogo. Barbara je ostala skrivena, imala je posla s djecom u kupaonici i kasnije u kuhinji. Na koncu je
dovela oboje na vrata reæi "Laku noæ!", držeæi ih èvrsto za ruke, jedno lijevom i drugo desnom.

- Tatica æe vas kasnije još jedanput poljubiti. Dvoje èisto umivene i poèešljane djece kimnu primjereno

i složno.
- Laku noæ! - odjekne, kao iz jednih usta. Prave dvije lutkice, pomisli Anna.

- Tatica odmah dolazi...! - dovikne Erich za njima. Èaša mu je bila još skoro sasvim puna.

- Možeš li mi pozvati taksi? - zamoli ga Anna i ustane.

- A auto? - upita Tili. - Zar je milostiva gospoða zaboravila na auto?

- Ako meni daš kljuèeve - odluèno æe Anna i ispruži ruku.

- I njih još hoæeš?! - okosi se on, pa dometne, okrenuvši se prijateljima... - Ona hoæe sve. Isisava sve iz mene,
poput pijavice. Od nje mi je zlo. I sami ste to

54

èuli, na svoje uši... - zastane malo, pa æe ponovno Anni... - Ništa od toga! Ja vozim! Da znaš!!!

- Tad se ubij sam! - Anna posegne za svojom ruènom torbicom.

- Ja æu te odvesti kuæi... - javi se Erich i pomogne joj navuæi ogrtaè. Tad pogleda Tilla. - Budi razuman...! -reèe mu. -
Uzmi si taksi ili prespavaj ovdje. Barbara æe ti urediti gostinjsku sobu.

Tijekom vožnje je šutio. Zaustio je tek kad stigoše pred kuæu Lieboldovih.

- Ne budi toliko tvrda prema njemu, Anna... - reèe joj. - Teško mu je, to æemo veæ prebroditi. A prièu sa squashom æu ja
srediti, pouzdaj se u to! U srijedu se pojavljujem pred vašim vratima i tad æu ga dohvatiti. Igrat æe squash, sve
dok mu znoj ne poteèe potocima. Squash i ništa drugo bit æe na programu te veèeri... Prisižem ti to...!

Zanimljivo, pomisli Anna. Tako dakle stoje stvari! No s kim je to zapravo htio igrati njen muž? To nije znala. I što? Zahihoæe,
doèaravši si sve uveæano i vrckavo, kao oglas na njegovome omiljenom mutnom zaslonu televizora: Prevrtaljka! Nova igra
za mlitavce...

Afera <s lizaljkama

- Ti?!

Zazvonilo je, a Tili je pošao otvoriti. Izgledao je poprilièno izenaðen.

- Ja! Upravo kao što je dogovoreno...

Bila je srijeda naveèer, a pred vratima je stajao Tillov prijatelj Erich. Sa športskom torbom u ruci, jasno...!

Anna je naizmjence pogledavala Ericha i Tilla. Ovaj je upravo htio otièi, takoðer sa športskom torbom u ruci... Tako Tili nije
mogao ništa proturijeèiti glede prijateljeve pratnje... To je, naime, odgovaralo objavljenoj najavi, koja je glasila: "Idem s
Erichom na squash. "

- Dobru zabavu - dovikne Anna za obojicom.

Tili ne odgovori ništa, dakako. Poslije nedjeljne kave kod Rumpfovih gotovo i nisu više meðusobno razgovarali. Tili se te
noæi vratio kuæi tek negdje u svitanje, buèeæi... Tko zna, gdje li je bio? Anna ne bi ni jednoj zaviðala na tome uspuhanom i
potpuno pijanom slonu, koji je treskao po kuæi. U takvome stanju i inaèe ne bi ništa mogao, pa èak ni u svojim najboljim
danima. Nekoliko puta je šakama gromovito zabubnjao po vratima spavaonice, no ta su bila zakljuèana. Anna se
pravodobno osigurala...
Ujutro ga je pak našla na dvosjedu. Nedvojbeno je zaboravio da imaju i gostinjsku sobu.

No sad je eto odlazio s Erichom... Na squash.

- Hvala - reèe Erich i iza Tillovih leða na brzinu pokaže Anni figu, palac proturen kroz stisnutu šaku. Pobjeda!
No Anna baš i nije bila sigurna, hoæe li to za

56

nju znaèiti pobjednièko slavlje, ako joj muž bude doveden natrag na kolutu proturenom kroz nos.

xx xx jar

- Nešto nije u redu? - upita Marie, navrativši pola sata kasnije. I to je bilo dogovoreno. Upravo je Anna predložila srijedu
naveèer. Vjerojatno je to veæ bila èista navika, to što je pazila da izbjegne susret svoje sestre s Tillom...

- Bolje ne može biti.. - odvrati Anna. - Hoæeš li sa mnom popiti èašu vina?

- Uvijek - jezgrovito odvrati Marie. Pritom osmotri otvorenu bocu na granitnoj ploèi jedaæega stola, ispod koje nije
bilo pladnja ni podloška, ali je zato bila okružena hrpama tiskovina. - Tilla, izgleda, nema kod kuæe... -zakljuèi potom.

Na koncu konaca, poznavala je svojega šogora. Kod njega se èak ni èašu nije smjelo odložiti na granitnu ploèu, a da se on
zbog toga ne izbezumi.

- Igra scjuash.

- Tako se to po novomu naziva?

- Misliš li nešto odreðeno? Marie slegne ramenima.

- Vjerojatno sam ja jedina... - primijeti - kod koje nije pokušao. U posljednje vrijeme obilježava kokoši. Nekakvu
glupaèu æe veæ naæi.

- Neka...! - odmjeri Anna i dopuni joj èašu. Èudila se pritom samoj sebi, što joj je ruka ostala toliko mirnom.

- Inaèe drukèije govoriš...

- Moguæe - odvrati Anna i slegne ramenima. - Kako stojimo s mojim raèunalom?

- Sve ide kao po loju. Stvar je kod mene u prtljažniku, zajedno s printerom. No naprava je mrtvaèki teška, moraš mi
pomoæi.

Marie je ponudila Anni njeno staro osobno raèunalo, besplatno, jer je dobivala novo od svojega instituta. Jasno, poslužila se
engleskom kraticom, PC. Koješta, pomisli Anna. PC znaèi Personal Computer, dakle osobno raèunalo. No dobro, PC je ipak
kraæe...

57

Anna je bila happy* zbog ponude. Svoju završnu radnju na pravu je još otipkala na pisaæem stroju, premda je Tili,
razumljivo, posjedovao kompjuter. Bio je to èak jedan Apple** s dakako najnovijim programima za obradbu-teksta. No on
nikako nije htio pripustiti nekoga neupuæenog4" tom svojem stroju, a pogotovu ne jednu ženu s toliko oskudnim smislom
za tehniku, kakva je bila Anna. Tako je morala naporno ispravljati pogrješke rabeæi kredne listiæe ili pak bijelu tekuæinu za
premazivanje, pa bi morala èekati da se osuši. Kljuène rijeèi i literaturu si je pak bilježila na kartice u priruènoj kartoteci. Bilo
je to pravo mrcvarenje. Zato joj je sestrina ponuda došla kao naruèena.
- Imaš li prikljuènicu za struju? - upita Marie, nakon što je sve bilo sastavljeno. - Bez nje ne možemo pokrenuti printer.
Mislim da sam svoju staru zaboravila donijeti.

- Ne znam... - odvrati Anna. Nije èak ni znala kako ta stvar izgleda.

- Zasigurno tvoj muž ima jednu u prièuvi. Svaku tehnièku novotariju ima on u dva ili tri primjerka, a k tomu i
notebook***. Potraži meðu njegovim stvarima.

-Trenutak... - reèe Anna. Notebook je ležao u Tillovome pisaæem stolu, to je znala. Morala je ipak tražiti, jer je pisaæi stol
bio golem i opremljen brojnim i dubokim pretincima. Nije se snalazila u njemu, obièno je držala prste podalje od Tillovih
stvari. Glede toga je bio vrlo osjetljiv i èak neugodan. Tražeæi, naiðe na neku plastiènu kutiju. Bila je poveæa i šarena. Kad je
pak izvukla pretinac do kraja, utvrdi da je to pakovanje s pedeset golemih lizaljki, kako je to lijepo pisalo na originalnome
omotu. Pokraj kutije ležao je još celofanski omot sa štapiæima od osušenoga slatkog soka, takoðer s pedeset komada! Anna
potrese glavom... Ta nije patila od priviðenja! Pedeset golemih lizaljki i k tome pedeset punjenih slatkih

*sretna (engl.)

**jabuka (engl.); marka osobnoga raèunala, danas na tržištu pod

nazovom Macintosh; za razliku od veæine osobnih raèunala, kompjuteri

Apple rade s drugim rješenjima, a i skuplji su

***vrst prijenosnoga raèunala

58

štapiæa u pisaæemu stolu njenoga odraslog muža?! I k tomu još, on nikad nije jeo slatko, veæ u najboljemu sluèaju
èokoladu za gospodu s obveznom oznakom blago gorka ili èak plemenito gorka. Uistinu nije znala, što bi o tome pomislila...

- Suludo - promrmlja, dok se vraæala sestri, noseæi kabel u ruci. Našla ga je pokraj notebooka. Prirodno, Marie je
bila znatiželjna. Anna joj pokaže svoj nalaz. No ovaj put èak ni njena sestra, koja bi inaèe uvijek znala naæi pojašnjenje za
sve, nije mogla ponuditi razuman odgovor.

- Moj dragi šogor je prolupao - zakljuèi napokon. -Sad je uistinu prolupao, konaèno. U pomanjkanju neèega boljeg, kradom
guta djeèje slatkiše.

- Hvala...! - odreže joj Anna. Veæ je požalila, što je Marie uopæe rekla o tom neobiènom otkriæu. Na koncu konaca, njena
se primjedba potpuno jasno odnosila na Annine vrijednosti u postelji.

- Moj Bože, ne budi takvom... - pomirljivo æe Marie.

- Oženjeni ste deset godina, pa se jednostavno žar ugasio. I tebi i njemu. Ili mi moguæe želiš reæi da te Tili
seksualno uzbuðuje?

- Seks nije sve... - usprotivi se Anna.

- Ali barem polovica najamnine...! - naceri se Marie.

- Iskušaj to malo... Ne bi vjerovala, koliko godi.

Kad joj je sestra napokon otišla, otvori Anna i drugu bocu vina. Misli li i Tili tako? Ako dobro promisli, ipak se u njihovoj
braènoj postelji poèelo prije izvjesnoga vremena osjeæati nekakvo mrtvilo... Glupost, usprotivi se odmah samoj sebi, to nije
moglo biti razlogom, što mu se ne diže. Ili mu to ne uspijeva jedino kod nje, islužene tijekom deset braènih godina? Muèna
predodžba, unatoè svemu. Pokuša tome suèeliti drugi prizor, kako to i sama radi s nekim drugim... To? Nasmije se i
otpuhne, jer joj se neutješno cijedilo iz oèiju i nosa. Nije si više mogla èak ni predoèiti neku dobru prigodu, s nekim zgodnim
tipom... Uistinu je bila islužena. Ranije se znala upuštati u erotska snatrenja, koja su znala bit èak i vrlo žestoka. Pokatkad je
u Tillovome zagrljaju pomišljala na njegovoga brata Juliusa, zamišljajuæi ga na Tillovome mjestu ili

59

obojicu istodobno s njom. Nikad nije pokušala s dva muškarca istodobno, ali si je to ipak zamišljala. U stvarnosti nije nikad
bilo tako... Tili je i u tom pogledu bio dosljedno privržen uobièajenim navikama i, moglo bi se reci, staromodan.

n&n

Tili se vratio sa squasha. I pritom se držao kiselo. Anna je to zamijetila po naèinu kako je tresnuo svojim priborom,
športskom torbom i jaknom. A jednako se i bacio na svoj omiljen dvosjed, glasno navinuvši televizor. S njom nije progovorio
ni rijeèi... Annin omiljen stolac stajao je pokraj njegovoga dvosjeda, ali jednostavno nije imala ni najmanje volje smjestiti se
uz njega.

Njen nov PC bio je postavljen u djeèjoj sobi, odnosno barem je prema arhitektovim zamislima to trebala biti. Zapravo je
nesuðena djeèja soba bila istodobno i najmanja prostorija u kuci, a protokom godina se postupno pretvorila u neki spoj
ostave i mjesta za razne kuæanske poslove. Tu su utoèište našli daska za glaèanje, koš za prljavo rublje i stol za šivenje. Nije
baš izgledala osobito udobno, ali se u njoj moglo nesmetano glaèati, siti i raditi ostale kuæanske poslove. Unatoè toj
neudobnosti, Anna i sad radije poðe upravo tamo. Dok je morala gledati Tilla, glavom bi joj sijevale najneobiènije misli...
Katkad bi pomišljala i na to da su zasigurno njih dvoje morali biti jako zaljubljeni jedno u durgo. No sad joj se to doba èinilo
beskrajno dalekim.

Tijekom veèeri što su uslijedile, pretvorilo se to u stalnu naviku. Tili bi se smjestio dolje u dnevnu sobu, a ona gore uz svoj
PC. Odnijela je gore i svoj radijski prijemnik s budilicom, kako ne bi morala neprestance slušati šum njegovoga televizora.
Ponijela bi i plošku kruha obloženu neèim te nešto voæa. Stol za blagovanje u prizemlju je opustio, poput siroèeta. Još je
dvaput Anna prostrla stol te postavila pribor i za Tilla, no on je taj njen nijem pokušaj namjerno previdio ili prezreo. Sa
mnom neæeš tako, pomislila je Anna. Bio je to i onako tek pokušaj održavanja barem nekakvoga reda. Na koncu

60

konaca, živjeli su pod istim krovom i bili oženjeni... Razmislila je, radi li se sad o onoj ozloglašenoj krizi, o kojoj je veæ èesto
èitala. Nikad si nije mogla zamisliti da bi mogla zapasti u toliko žestoka osjeæajna previranja. Tuga i bijes, želja da ga zgrabi
za grlo, a zatim odmah pripravnost da se pokori i bude poslušnom. Njegov otpor prema njoj kao ženi èinio ga je istodobno
odbojnim i poželjnim. Prolupat æu!!!, zakljuèi Anna. Pokatkad se uistinu pribojavala neæe li poludjeti. Nije èak ni znala
nekoga, s kim bi mogla o tomu poprièati. Zapravo se bojala govoriti o tome. No najviše se plašila razgovora s Tillom u èetiri
oka... Kad je to zakljuèila i priznala sebi, došlo joj je da razbija oko sebe, zaurla širom razjapljenih usta ili se raspukne...

Ponovno je sjedila ispred svojega raèunala, zureæi u zaslon, sve dok se ne pojaviše raznobojne krivulje na crnoj podlozi,
zakrivši tekst na kojemu je htjela raditi. Ah, to više nije iznenaðenje, pomisli Anna zadovoljno. Treba tek pritisnuti tipku miša
i tekst se vraæa... Unatoè tome, nije nastavila raditi. Deset minuta kasnije slika ponovno išèezne i vrate se raznobojne
krivulje. Odgovarajuæi naputak bio je usaðen u raèunalo i ono ga je nepogrješivo ponavljalo.

Zaèuje korake na stubištu... Mjesto zbivanja* veèeras zasigurno nije bilo ni za što, pomisli Anna. Tili je sad stalno spavao u
gostinjskoj sobi. Oèekivala je da æe odmah leæi u postelju koja je svojedobno bila predviðena za goste. Zasigurno se tamo
osjeæao strano. Anna posegne za kompjuterskim misom i klikne na oznaku za prekid rada. Raèunalo se oprosti s njom
mehanièki izvedenom skladbom, nalik cilikanju brojnih zvonèiæa. I to je bilo ugraðeno u raèunalo. Zaslon nakon nekoliko
trenutaka potamni.
Anna ustane i zaputi se iz sobe. U hodniku je vladao polumrak. Prolazeæi pokraj vratiju malene prostorije, koju su zvali
svaštarnica, osjeti propuh kako joj hladi noge. U svaštarnici su držali pribor za èišæenje, Tillov kovèežiæ s

*Tatort (njem.); Mjesto zbivanja: poznata emisija na zapadnonjemaèkoj televiziji. U suradnji s policijom daje se prikaz
poèinjenoga zloèina, pa se traži pomoæ gledatelja u rješavanju ili pronalaženju poèinitelja.

61

rr

alatom, prièuve hrane i druge sliène stvari. Prostorijica je imala i maleno okno, koje je istodobno bilo i jedino na toj strani
kuæe. Možda ga je zaboravila zatvoriti? Posegne za kvakom, pritisne je prema dolje i rukom poène pipati po zidu, tražeæi
prekidaè za svjetlo. Naðe ga i pritisne, te svjetlost ispuni prostoriju... Dolazila je od gole žarulje na stropu, jer ovdje nisu
smatrali potrebnim ugraditi svjetiljku. I upravo takvo svjetlo gole žarulje osvijetli Tilla. Bio joj je okrenut leðima, stojeæi
ispred okna. Kad se upalilo svjetlo, Tili se uz kletvu okrene prema njoj.

- Što tražiš ovdje? - upita osorno.

- Ti? - zaèudi se Anna.

- Uhodiš me, zar ne?

- Samo sam htjela zatvoriti okno... - nesvjesno se opravdavala Anna. No u sebi pomisli: Idiot! No to je pomislila
tek poslije izgovorene reèenice, jer je u prvi mah bila previše zabezeknuta da bi se mogla braniti od njegovih prijekora.

- Skrbi za svoje vlastito smeæe! - drekne Tili. - Kad ja otvorim neki prozor, tad ga opet i zatvorim.

- Bilo bi lijepo da to vrijedi i za tvoje korice od sira i zamazane èarape...! - odvrgne Anna, koja se u meðuvremenu pribrala,
pa mu nije htjela ostati dužnom. Naime, spomenute korice od sira i prljave èarape ostavljao bi najèešæe ležati uokolo.

- Zmijo otrovna! ~ sikne na nju.

- Tebi su zasigurno išèupali otrovan zub...

Anna hitro privuèe vrata, pa njegov odgovor tresne o vratno krilo. Ona pak poðe dolje, u kupaonicu. Isperi si usta
sapunicom, djevojko!, pomisli pritom. Njena baka je obièavala uzvraæati takvim poslovicama... Zrela sam za obilat obrok
tvrdoga sapuna. Bilo je to prokleto podmuklo i prljavo, proleti Anni glavom, dok je pozorno prala zube. No ipak je našla Tillu
ranjivo mjesto... Ono gdje ga može pogoditi. Isceri se u zrcalo, jer je to bila pouzdana meta. Na koncu, i on je nju
pozlijeðivao. Dakle? Zašto bi se samo njoj zamjeralo?

Vrativši se gore, zatekne sve u mraku. I tanak procijep odškrinutih vrata gostinjske sobe bio je tek nešto crnija crta u
gotovo potpunoj tami. Oprezno još jedanput

62

otvori vrata one svaštarnice. Htjela je znati, što je Tili tu tražio? Uðe u prostorijicu i priðe oknu, pa pogleda van, kao što je i
on èinio. No nije mogla razabrati ništa. Mogla je vidjeti tek nekoliko svjetala u prozorima na zgradama suèelice nihovoj
kuæi. U dnevnoj sobi Maibaumovih svijetlio je televizor, što se dobro vidjelo jer bi ti susjedi navlaèili zavjese tek na prednjoj
strani kuæe. Sve je bilo kao i uvijek...

Anna se prisjeti neobiènoga položaja Tillovih ruku, kad ga je iznenadila. Ruke su mu bile podignute i preklopljene poput
krila. Hitro ih je spustio, a i držao je nešto. Poène izvlaèiti pretince ormara što je stajao ispod okna. Izmeðu èekiæa, vijaka i
kvaèica za rublje ležao je dalekozor, bez navlake... Inaèe je sprava bila brižno pohranjena u svojoj navlaci, dolje u ormaru.
Rabili su ga vrlo rijetko, jer kad èovjek veæ i zatreba takav dalekozor?! Anna ga uzme u ruke i podigne do oèiju. Televizor
Maibaumovih iskoèi pred nju... Kad se malo priviknula na podrhtavanje ruke, usmjeri napravu prema katnici na drugoj strani
ulice. Nešto tamo zasvjetluca, pa se Anna podrobnije zagleda u to mjesto. Moralo je biti zrcalo u sobi prekoputa, jer se
svijetla mrlja pomicala. Podešajavuæi oštrinu okretanjem vanjskoga prstena, Anna prvo pogriješi, pa se slika prekomjerno
uveæa i raspline. Zato poène okretati prsten na drugu stranu, pa se slika izoštri. Ona svjetlucava ploha bilo je zrcalo na
vratima nekakvoga ormara, a ta su bila otvorena. U zrcalu je mogla vidjeti obnaženo žensko tijelo, ispruženo na postelji, koja
je morala biti ispod prozora. I bila bi nevidljiva kroz prozor, da nije bilo tih poluotvorenih vratiju ormara sa zrcalom na
vanjskoj strani...

Moj Bože!, pomisli Anna. Trgne sa natrag, a ruke s dalekozorom joj klonu. Poznavala je tu ženu na drugoj strani ulice i znala
što ova upravo radi... Tijelo je tamo ležalo široko raširenih nogu... Kao da je goni neka prisila, ponovno podigne dalekozor i
zagleda se u onu sobu. Pritom još jedanput podesi oštrinu. Bilo je uistinu neobièno gledati u razjapljeno spolovilo neke
strane žene... Ženina ruka je mirno poèivala na unutarnjoj strani bedra, koje je bilo vrlo ženstveno, zaobljeno, ne
predebelo.

63

Annu oblije srdžba. Tili je bio voajer*! Uz sve ostalo, bio je još nastran i na taj naèin! Potajno se zavlaèio u intimu jedne
strane žene... Sutra èe se pak toj ženi nasmiješiti na ulici i pritom misliti kako èe je uvijek vidjeti ovako, dok se
samozadovoljavala pred njegovim oèima. Bilo je to prosto i bijedno... Mrzila ga je zbog toga. Toènije reèeno, i zbog toga.

jar n jor

Dan kasnije Anna poslije tuširanja promotri svoje tabane. S malo kreme za noge to nije uspjelo, pomisli. Koža na tabanima
joj je bila zadebljana i mjestimièno ispucala. Nije se usuðivala sama nasrnuti strugalicom na ta zadebljanja... Zato bi si s
vremena na vrijeme priuštila odlazak na njegu nogu.

Kod pekara sretne Ramonu Koller.

- Imaš li još mjesta u današnjemu rasporedu? - upita ju, ni ne razmislivši prije toga. - Noge mi izgledaju strašno...

- U dvanaest... - ponudi ova.

- Baš dobro. Vrijedi... Hvala.

U dvanaest sati poðe Anna k Ramoni. Morala je tek prijeæi preko ceste. Romana je svoju malenu radnju imala u kuæi
prekoputa, u kojoj je i stanovala. U istomu prostoru ranije je bio postolar. Ušavši, Anna svuèe svoje gaæice s èarapama.

- Prvo lijevu, molim! - zatraži Ramona. Anna ispruži obnaženu nogu, te je promatrala kako se žena prignula preko nje. I
lice je spustila, pa je Anna mogla vidjeti zatiljak s kosom svezanom u èvor. Inaèe bi joj vlasi sezale sve do
struka... Gledala je i pogrbljenu kralješnicu, te kopèu grudnjaka što se na leðima jasno ocrtavala kroz tanak radni ogrtaè. U
odjeljku je bilo vruæe, a žena je ispod bijeloga radnog haljetka imala na sebi samo grudnjak i malene gaæice. Kad se
okrenula da dohvati kremu za tabane, pod tankom se tkaninom napadno ocrtaše okruglasti bokovi i bedra. Anna proguta
slinu, jer joj se pred oèi ponovno vrati prizor od juèer naveèer, ono razjapljeno

*spolna nastranost; virkalo, èovjek koji se naslaðuje promatrajuæi tuðe spolne aktivnosti

64

spolovilo... Da li i ona tako izgleda, u takvome položaju? Nikad se nije pogledala dolje, tek se znala popipati. A i to tek
katkad. Tillu to nije bilo po volji... Tili!

- Nešto nije u redu? - upita ju žena.

- Što?

Anna razrogaèi oèi, zagledavši se u zaèuðeno lice druge žene.

- Ne...! - odvrati. Valjda se nije odala? Bilo je dobro što ova žena inaèe nije ništa ni nasluæivala o svemu.

Nakon završenoga ureðivanja nogu, Anna je upravo pošla prema izlaznim vratima, kad naiðe na petgodišnjega Ramoninog
sina. S vremena na vrijeme bi tu ženu viðala s pratiteljem, ali su se ovi mijenjali. Vjerojatno ni jedan od njih nije bio Rubenov
otac. U svakome sluèaju, Anna još nikad nije vidjela nekoga muškarca da se igra s djetetom. Bio je to neobièan djeèak. Nije
pozdravljao, a kad bi ga netko oslovio, uvlaèio bi glavu meðu ramena. Unatoè tome, Anna ga ovaj put oslovi prijateljski.

- Hej, Rubene!

Djeèak ne odgovori... Nešto je pritom polagano sisao. Obièno bi u ustima držao svoj vlastiti palac, a nerijetko bi se i još
uvijek hranio iz boèice. No ovaj put na tren podigne glavu i promotri Annu, kao da mu je iznenadno postala zanimljivom.
Anna sad uoèi, što to on siše. Bio je to jedan od onih punjenih slatkih štapiæa...

- Imam i lizaljku s licem na njoj... - povjeri joj se djeèak. - Želiš li vidjeti?

Mališan joj se isceri. No to nije bio djetinji smiješak, prije nekakvo kreveljenje, smatrala je Anna.

Istodobno je obuzme nešto nalik panici, ma koliko to izgledalo besmislenim. Zasigurno ima tih slatkih štapiæa i golemih
lizaljki u svakome kiosku... Pohita preko ceste kuæi, pa u Tillovu radnu sobu. Tamo doslovce istrgne duboki pretinac i
zagleda se unutra. Manjkalo je pet slatkih štapiæa i pet lizaljki... Drolja!, pomisli. Bijedna sitna drolja! Nije joj više bilo žao te
žene od prekoputa, samohrane majke... Anna osjeti lagano grèenje u netom ostruganim stopalima. Trebala je trenutak
ranije nagaziti tu ženu u prignuto lice. Nije to bio nikakav dokaz, sasvim jasno... Unatoè tome, posložila je ponešto u
mislima...

65

6 èežnjom, Tille!

- Da?

Djeèak je pružao ruku prema njoj, držeæi otvoren dlan prema gore. Kezio se.

- Ah, odbij! - sikne Anna.

To nije bio petgodišnji djeèak, sin te žene... Bio je èudovište.

- Odakle imaš slatki štapiæ i lizaljku?

Anna je prièekala dok nova posjetiteljica nije ušla kroz vrata s natpisom Medicinska njega nogu. Djeèak se veæ neko vrijeme
igrao u vrtu ispred kuæe. Anna ga je promatrala i èekala sve dok nije bila sigurna da mu majka neæe izaæi i umiješati se.
Njega nogu trajala je prosjeèno oko dvadeset minuta... Anna je htjela razgovarati na samuo s djetetom, pa je sad imala
dovoljno vremena:

- Ha? - djeèak digne vglavu i pogleda je.

- Veæ si me razumio. Želim znati, odakle to sad imaš lizaljku i slatki štapiæ?
Ruben pokaže palcem preko ramena na kuæu Liebol-dovih. I opet nije ništa rekao, tek se ponovno budalasto kezio. No znao
je toèno o èemu se radi, na to je Anna mogla prisegnuti.

- Od mojega muža?

Dijete kimne. Nije djelovao zbunjeno. Prije bi se moglo reæi nekako veselo. Èak pogleda Annu u lice, što je bilo neobièno, jer
to nikako nije obièavao.

- Zašto ? - upita Anna. - Zašto ti je dao slatkiše? Mališan slegne ramenima.

Anna ga zgrabi za ramena. I protrese ga.

- Govori veæ jednom! - okosi se na dijete.

- Ne znam - odgovori Ruben. Oèi mu tad poprimiše prepreden izraz, te dometne... - Svaki put se zatvaraju...

- Hvala...! - Anni je teško palo, reæi djetetu još i "hvala"... Brzo se okrene, namjerivši prijeæi ulicu.

- Hej! - zaèuje tad. I okrene se.

66

xx n jar

Vrativši se u kuæu, Anna pogleda na sat. Nije više preostalo mnogo vremena, pa æe se Tili vratiti doma. Obiðe sve
prostorije, ogledavajuæi se, kao da je to postao tuð prostor. Ispred njegovoga pisaæeg stola se zaustavi. Naglo izvuèe
pretinac, ne trudeæi se ovaj put prikrivati tragove. Prolista uredne bilježnice. TEKUÆI RAÈUN proèita na jednoj, uzornim
slovima. Iz zapisa se moglo vidjeti, na raèun su stizali visoki iznosi. No da, Tili je zaraðivao dobro... Sasvim na kraju bila je
prikopèana kopija jednoga trajnog naloga. Ime Ramona Koller upravo joj udari u oèi! Bio je naveden i iznos, pet stotina
maraka mjeseèno... A u kuæici Namjena na obrascu je bilo zabilježeno Tillovim rukopisom: Za Ramonu! S èežnjom, Tili!

Nalog je predao u njihovoj zajednièkoj bankovnoj poslovnici. Potpisala je gospoða Arens, struèna savjetnica i uvijek vrlo
susretljiva èinovnica. Otkriæe natjera Anni tamno rumenilo u obraze. Zgrabi kutiju s lizaljkama i omot sa slatkim štapiæima
iz njihovoga skrovišta, pa sve to bijesno nabije u cijevi od kovine, koje je Tili rabio kao koš za papire. Rokovnik s prikopèanim
izvodima ostavi otvoren na stolu. Sjuri niz stube, dohvati svoju jaknu s kapuljaèom i otrèi dalje u garažu. Tamo se popne na
svoju nizozemsku dvokolicu i odveze se, tek tako, bez nekoga odredišta na umu... Vjetar joj je tukao u lice, a otvoreni skuti
jakne lepršali su oko nje. Nije osjeæala studen, vozila je sve dalje, sve dok nije morala zastati, ostavši bez daha. Stigla je do
zabranjenoga podruèja belgijske vojarne, pa je daljnji put bio zaprijeèen. Pogleda na sat. Tili æe ubrzo stiæi kuæi... Uèini joj
se pritom gotovo previše osobnim, misliti na njega kao na "Tilla". Okrene dvokolicu i usmjeri natrag...

67

U kuæi je gorjelo svjetlo. Otvori kuæna vrata i odmah zaèuje televizor. Silovito gurne vrata dnevne sobe, te joj u lice odmah
zastruji nekakav odvratan vonj. Tili je otvorio kutiju srdela u ulju... Anna je mrzila srdele u ulju. Dakako, sjedio je pred
televizorom, a na koljenima je imao pladanj, te se trudio držati ga ravno. Na njemu su bile ploške toasta* natopljene uljem,
jer je na njih poslagao hladnu ribu. Ispred njega pak, na staklenome stoliæu, stajala je boca piva s èašom, uredno smještena
na podlošku. To ne bi zaboravio nikad...

- Zatvaraj vrata! - zareži on. Pritom nije ni podignuo pogled s televizora.

Anna otrèi u kuhinju... Znala je! Znala je! Na radnoj ploèi ležao je svinut poklopac kutije u kojoj je bila riba. Masnoæa koja se
cijedila s komada lima veæ je napravila masnu mlaku uokolo... Anna uzme limeni poklopac i s njim poleti natrag u dnevnu
sobu.

- Evo! - uzvikne i baci mu zauljen komad lima na njegove besprijekorne hlaèe od runske vune, s oštro uglaèanim
rubom na hlaènicama. Pogodila je toèno u sredinu...

- Zar si potpuno pomahnitala?! - drekne Tili, skoèivši. Poklopac sklizne dolje na snježno bijelu vunenu podnu oblogu, a na
njegovim hlaèama zaostane tamna masna mrlja... Anna vrištavo zahihoæe.

- Ljubavni pozdrav od Ramone! - uzvikne. - Je li zadovoljna s tvojom zauljenom srdelom?

- Govnarko! - drekne Tili. Pladanj s hladnom ribom još je uvijek držao u ruci, a u oèima je imao leden izraz. Ali se Anna nije
bojala... Ni najmanje! Stajala je ispred njega, puštajuæi hihotanje da navire iz nje sve glasnije i glasnije. Jednostavno nije
mogla prestati.

- Sasvim si skrenula - rikao je on. - Sasvim! - No pritom se nije micao s mjesta. A nije ni spuštao pladanj.

- S èežnjom, Tille! - kroz nos zaunjka Anna. Tako je to bilo zapisano na trajnome nalogu banci. Doslovce...

- Gaduro! Rovala si mi po stvarima...!

*poseban kruh za prepeæi, da bi se dobio prepeèenac (engl.); prirodno, prepeæi se može svaki kruh, no toast je èetvrtast i
spravlja se od posebnoga tijesta

- A ti po njenima. Za pet stotina maraka mjeseèno... Jadnice!

- Ja ne plaæam ženi. Nikad!

- Pet stotina - zapjevuši Anna.

- To je posao, ti glupa kravo! Uložio sam njen novac. To je dobitak. Vraæam joj pet stotina mjeseèno... Za nju je to dobar
posao, a i za mene.

- Jest, posao...! Jasno! - Anna se zapilji u uljnu mrlju na njegovoj konj usnici. To potraje neko vrijeme. Nije skretala
pogled. Imala je mnogo vremena i nije ga se bojala. Tad poðe na kat, u spavaonicu, gdje je sad uvijek spavala sama.
Opreza radi, zatvori vrata za sobom i zakljuèa ih.

Èula ga je kako buci u prizemlju, pa za neko vrijeme kuæna vrata kako se zatvaraju. No nije èak ni ustala, kako bi provjerila
nalazi li se prekoputa, u spavaonici s ormarom koji je imao zrcalo na vratima...

Mogla je pokušati, promatrati ga kroz maleno okno u svaštarnici... Na tren si ga predoèi, potpuno isprepletenoga s bujnim
tijelom tamo prijeko... Njeni svježe ostrugani tabani kratko je zasvrbješe, pa udari njima u posteljnu nogu.

Poðe u kupaonicu, umije se kao i uvijek, te podrobno opere zube. U gostinjskoj sobi izvuèe iz utiènice prikljuèni kabel
glazbenoga stupa i odgura antracitnosivu kutiju, zajedno sa zvuènicima, u spavaonicu. Htjela je èuti Both Sides*, Phil Collins
joj je trebao pružiti punu silinu svojega hrapavog glasa, obilat obrok èežnje i rastapanja... Upravo joj je bilo stalo do toga.
Malenu radio-budilicu izbacila je van.

We voait and we wonder**, bile su posljednje rijeèi napjeva, koje je èula. Jer, ubrzo je zaspala, s pjesmom u uhu. Ona ne
želi nedjelatno èekati i gledati što on èini! Zaèudit æe se još... To su joj bile posljednje misli prije nego je usnula. A na
njenome jastuku poèela se širiti vlažna mrlja.
Ali to više nije osjetila, jer je plakala u snu.

*Obje strane (engl.) **Èekamo i èudimo se (engl.)

69

n jar jar

Nije ga èula kad se vratio. Tijekom noæi se probudila, jer je morala na zahod. Usnice su joj bile suhe i ispucane, vjeðe
slijepljene, a trbuh nadut kao neposredno prije poèetka mjeseènice. No nije još bilo vrijeme na to, premda je moguæe i
krvarila... Posebna zbivanja znala su joj skratiti razdoblje i ranije potaknuti te ženske dane.

Ustane i odvuèe se u kupaonicu... Prošla je pokraj vješalice, ali nije ni pogledala visi li mu ogrtaè tamo. Nije to èak ni htjela
znati. A nije ni provjerila jesu li mu postole odložene na otiraèu za noge. Odluèila je, jednostavno više ne voditi raèuna o
njemu. Ne sada... Ispustiti tekuæinu iz sebe i nastaviti spavati, to je bilo jedino na što je mislila. Bilo je lijepo ponovno
utonuti u san... Ta jutro æe stiæi i onako dovoljno rano!

Pomokri se i zatim zagleda u tamnožutu mlaku što je ostala u školjci... Bilo je tu i krvi, ali je vonjalo iskljuèivo na mokraæu.
Njen vlastit vonj grizao ju je u nosnicama... Ustavši, nije se obrisala, te joj nekoliko kapljica poteèe niz bedra. Tad otvori
slavinu, kako bi oprala ruke. Neko vrijeme je promatrala jak mlaz, lagano prignuta naprijed, rukama oslonjena na umivaonik.

No više nije bila sama...

Više ga je osjetila, još i prije nego je ugledala njegov odraz u zrcalu poviše umivaonika.

- Što hoæeš? - protisne.

Htjela se uspraviti, no on je u tome zaprijeèi. Promatrao ju je s vrata, te joj prišao i pripio se na kruškoliku izboèinu njenih
bokova i zadnjice. Dijelila ih je tek tanka košulja od batista... Bilo je poput zgode od prije nekoliko dana, kad je izašao ispod
tuša. No tad je bila obnažena, prsa su joj visjela iznad umivaonika i pomicala joj se u skladu s njenim kretnjama pri sušenju
kose... A na dojkama su se isticali veliki tamni kolobari oko bradavica. Tad je osjetio stezanje i probadanje u meðunožju, no
ona ga je ismijavala. "Rasplodni bik uistinu nisi...!", rekla mu je. Toga se sad prisjetio. Pogleda niz sebe, ali to i nije bilo
potrebno. Znao je da mu stoji. Snažan kolac, pa mu se više neæe izrugivati... Stupi iza nje i

70

povuèe joj košulju s ružièastim prugama preko glave. Grgljala je nešto kroz tanku tkaninu, ali se on na to nije osvrtao.
Uprijevši jednu ruku o njena prignuta leða, slobodnim je dlanom rašèepi, pa se utisne u otvor okružen gustim crnim
kovrèama. I odmah navali punom snagom.

- Droljo! - protisne. - Bijedna mala droljo! Ponavljao je to, ne prestajuæi sve dok nije svršio. Ovaj

put mu je to uspjelo.

- Taaako...! - reèe tad. - To bi bilo to.

Anna ne reèe ništa. Sjedne ponovno na školjku, a on je veæ otišao. Sve ju je peklo i boljelo, stidne usnice su joj bile oteèene
i vlažne. Njegovo se sjeme pomiješalo s njenom vlagom, a to je bilo ono najgore. Ovlažila se, te na koncu osjeæala èak nešto
nalik na strast, pri onim njegovim grubim naletima. Istodobno gaðenje i pohotu. Zgadi se same sebe. Ispaštat æe on za to!

71

T
8

Prekoputa

Tili si je zagurao jastuèiæ iza leða i ruke prekrižio iza vrata. Gledao je izravno u jedna od pet vrata sa zrcalima, koliko ih je
imao ormar u sobi. Vidio je sebe i ženu u postelji. Smješkao se... Osjeti neodoljivu želju da domahne...

Ako bi netko u kuæi na drugoj strani ulice, njegovoj kuæi, uzeo dalekozor i osmatrao kroz prozorèiæ na svaštar-nici, taj bi
došao na svoj raèun! Anna je znala za to mjesto. Ako ga je netom promatrala... Smiješak mu postane širi.

- Bilo je lijepo s tobom... Vrlo, vrlo lijepo.

Te njene rijeèi bile su kao odjek onoga o èemu je upravo razmišljao. Ramonine usnice dodirnuše mu dlaèice pod pazuhom, a
kad je pomicala usta pomalo ga je škakljalo.

Ramona, pomisli on... Kakvo ime! Pogleda ženu koja se nadnijela nad njega, uguravši glavu pod njegovo pazuho. Veæ je
neko vrijeme ležala tako, što zasigurno nije moglo biti osobito udobno. U zrcalu suèelice izgledala je poput tamnoga
valovitog saga, koji je poèinjao ispod njegove ruke i širio se daleko dolje. Ramona je, naime, imala vrlo dugu i gustu kosu.
Sezala joj je skoro do zadnjice, poput gotovo crnoga obruba koji je naglašavao bjelinu puti. Premda je Ramona bila bujnije
graðena od Anne, zadnjica joj je ipak bila plosnatija, šira i plosnatija, prelazeæi blago u bokove. Njegova je žena bila sedam
godina starija od Ramone, ali je imala ludo tijelo. Ponovno mu pred oèi doðe slika dviju èvstih i lijepo zaobljenih polulopti,
dok se prigibala iznad umivaonika.

72

Nije on bio kriv. Anna ga je izazivala...! Svojini zajedljivim izjavama, pa s tim kako ga je progonila. Ženu mogu s godinama
postajati vrlo bezobzirne, potpuno zaboravljajuæi na bilo kakvo suzdržavanje. To je vidio i na njenoj starijoj sestri Marie,
koja je zasigurno izvlaèila muškarcima njihovu stvar iz hlaèa. Onaj Marcel nedavno bio je posljednji u nizu, mlad èeponja...
Pravi muškarac si takvo nešto ne bi dopuštao. Anna ga je razdražila, nastojala to postiæi, te ju je on uslužio. Odostrag,
pomisli, iscerivši se. Znao je toèno da je tako htjela. Nije si morao ništa predbacivati! Ovlažila se, obilno... Nije on glup.

Nešto ga potakne da bez promišljanja pljesne ženu pokraj sebe dlanom po zadnjici. Nije to bilo jako, ali je na udarenome
mjestu ostao crvenkast otisak. Ona cikne i uspravi se. Kao da se uplašila.

- Zašto si to uèinio? - upita ga.

Anna to ne bi upitala, pomisli on. Njeno bi se tijelo trzalo i izvijalo, znala je biti osobito pohotnom. Jedanput je to i njoj
uèinio, pljesnuvši je po obnaženoj puti. Uèinio je to samo taj jedan jedini put. I bio je pritom poprilièno pijan. Poslije toga je
razmišljao o naèinu kako je reagirala njegova žena. Takvo nešto bilo je izopaèeno, barem u jednome braku. Nije se moglo
nekoga poštivati i istodobno mu èiniti takve stvari, smatrao je Tili.

Ramona se ispravi. Gledala ga je, oèi su joj bile velike i modre, duge trepavice je olièila crnomodro i zagladila prema gore.
Tili je izbjegavao dodirnuti ih usnicama. Moglo se zamijetiti da je Ramona ponosna na svoje oèi. Dok ga je tako netremice
gledala, imala je nešto kravlje u oèima... No, sasvim razumljivo, to joj nije rekao.

Izgledalo je da razmišlja, a tad joj se lice razvedri.

- Da ti donesem nešto za jelo? - upita mazno. -Zasigurno si gladan... Posebno sam kupila ardensku šunku za tebe...

- Ti si srce... - odvrati Tili. I uistinu je to bila. Anna nikad ne bi došla na pomisao ponuditi mu nakon dobre ševe nešto èime bi
mu ugodila. Poslije toga bi bila vrlo troma i mlitava, te bi se okrenula na stranu, željeæi da je èeška... Ako pak ne bi pripazio,
pa bi zadrijemao, stisnula bi se kroz neko vrijeme k njemu i htjela još... Veæ ga je
73

znala probuditi i usred sna. Nauèio se odmah nakon toga ustati i navuæi svoju pidžamu. Anna bi uvijek spavala gola.

xx xx xx

Ramona pipajuæi potraži jutarnji ogrtaè, koji je ležao na donjemu dijelu postelje. Našavši ga, sklizne u njega, još i prije nego
je potpuno ustala. Bio je to nekakav uzorak s velikim cvjetovima, žute latice na crnoj podlozi, pomalo nalik na odjeæu gejši*.
Tili se naceri, jer su njene modre oèi i izraz lica povrh ogrtaèa bili vrlo daleko od azijatskoga izgleda.

- Sviðam ti se? - upita ga ona, vezujuæi èvor na ogrtaèu i poravnavajuæi nabore oko struka. Na koncu još dlanom
pogladi svjetlucavu tkaninu. - Nov je... - napomene znaèajno.

Nov, ali jeftin, pomisli Tili...

- Jasno, da mi se sviðaš! - rekne pak naglas. I to nije bila laž, a nije ju htio ni pozlijediti.

Zadovoljno se odgegala do vrata, a on je gledao za njom. Materijal je bio nešto poput pokladne svile. Anna se znala odijevati
bolje, mnogo bolje. Skupe krpice i kuæa, to joj je odgovaralo. Nije se moglo usporediti s ovim ovdje! Anna je imala sve. Tili
potrese glavom.

- Neæeš šunke? - upita ga Ramona. Njegovo potresanje glavom povezala je sa svojom ponudom da mu pripravi kruh
obložen ardenskom šunkom. - Imam još i jetrene paštete... - dometne ona.

- Ne, ne...! - hitro odvrati Tili. - Radije ardensku šunku...

Kad je prvi put pohodio Ramonu, premazala mu je jednu plošku kruha jetrenom paštetom. Zagrabila ju je iz nekakvoga
omota, a pašteta je imala odvratan okus. A zasigurno više nije bila ni svježa... "Mi ne jedemo mnogo narezaka, Ruben i ja",
rekla je tad. "Onda bih malo sira", odgovorio je. Anna je napokon takoðer

*posebno školovana zabavljaèica u Japanu, ali nikako se ne smije poistovijetiti s "damama" za zabavu na Zapadu; gejše su
posebno obuèene da umjetnièkim izvedbama zabavljaju goste

74

radije jela sir. Ali Ramona nije imala ni sira u kuæi... "Ili marmelade?", ponudila je još...

Ramona otvori sobna vrata, pa Tili zaèuje dijete. Upravo je nešto mumljalo, a izgledalo je da se šuljalo oko sobnih vrata,
premda mu je Tili, uostalom kao i svaki put, donio jedan statki štapiæ i jednu lizaljku.

- To æeš sad lijepo pojesti u kuhinji, èuješ li! - rekla je Ramona i još mu pustila kasetu s prièama.

- I ja želim šunke...! - reèe djeèak.

Oboje su otišli u kuhinju, no kroz tanak zid Tili je mogao èuti svaku rijeè, premda je Ramona govorila vrlo tiho.

- Nemam dovoljno šunke - odgovorila je sinu. -Složit æu ti plošku kruha s nutellom*. I donesi još jednu kasetu.
Smiješ je slušati uz jelo.

- Kasete su dosadne... - djeèakov je glas zvuèao ojaðeno. - Želim junaèke** kornjaèe.

- Za roðendan - odvrati njegova majka.

- Sad odmah! Želim ih sad odmah!!! - kriještav djeèji glas bio je sad vrlo glasan.
Tili promisli, ne bi li sad trebao ustati i otiæi? No to jednostavno nije mogao uèiniti Ramom... Nije bio od onih, koji
napuštaju ženu u nevolji. I opæentouzevši, ne i g\ bi se on u sve ovo upustio, ?rr[TmnTpFovpd I t° * v od danas na
sutra...! Taj papir o završenome studiju * *, prava joj je udario u glavu. Sudska izvjestiteljica u dobi / od
tridesetpet godina?! Tili prezrivo otpuhne. Pravnika ima poput pijeska u moru. To si je ona tako umislila. " Ti živiš kao
u kukavièjemu gnijezdu, visoko u oblacima!", rekao joj je. Veæ æe to uvidjeti...

Ramona otvori vrata spavaæe sobe. U ruci je držala pladanj s ploškom kruha obloženom ardenskom šunkom. Tili se trgne,
jer se kriještanje djeèaka kroz otvorena vrata sad èulo još mnogo glasnije.

- Mrtvo je umoran - rekne Ramona i prigne se k njemu, kako bi mu utisnula poljubac, vrlo nježan. Pritom

* vrsta èokoladnoga namaza, kakav djeca èesto vole na kruhu **likovi iz stripa; junaèine kornjaèe se bore protiv zla i
pobjeðuju sve zloèeste protivnike

15

joj iskoèiše njena puna prsa, ali tek na tren, jer se odmah ponovno uspravila.

- Mislim da trebam kratko leæi s njim - pojasni mu. - Tako æe se smiriti. A i mi æemo imati mira.

Tili gurne jednu ruku izmeðu nabora glatke tkanine njenoga ogrtaèa, tražeæi joj prsa. Naiðe na jednu dojku i stisne ju.

- Ti si nezasitan...! - zahihoæe ona. Svidjelo mu se i to... Anna ne bi nikad došla na pomisao izreæi mu nešto takvo...

- Mamice, doði! - vrata se jaèe odškrinuše.

- Požuri se... - reèe Tili Ramoni. Nije htio da djeèak uðe u sobu. I to premda je volio djecu. Primjerice, mala Nora je bila
ljupka djevojèica... Erichovi božièni dijapozitivi su ga ganuli. Usjeklo mu se ono okruglasto lice i kovrèe. Za takvu malenu
kæer, pomislio je tad, iskreno je bio pripravan sve zaboraviti. No Anna je tad sve razorila onim svojim "Šteta što
nisi ništa zamrznuo, dragi...\" Ismijala ga je pred njegovim najboljim prijateljima.

Kad se Ramona vratila, jutarnji joj je ogrtaè bio olabavljen. Jedno okruglo rame i jedna dojka su se razbludno gurali van.
Morao je pomisliti na ono što je netom izrekla, "Ti si nezasitan...!"

- Dosta sam umoran... - promrmlja i bolje se umota u pokrivaè.

- No, onda æemo se tek milovati... Dobro? - Lice joj je blistalo, èisto. Sprala je crnilo s trepavica i smeðu boju, pa je sad
stajala bosonoga uz postelju i èekala. Jednu je nogu stisnula ispred druge, jer u sobi baš i nije bilo pretopio.

- Ta doði veæ jednom...! - reèe joj on. I pomisli, baš je draga. Ramona klizne pod pokrivaè i pripije se uz njega. - Je li
djeèak zaspao? - upita ju tad.

- Da. Napokon... - odvrati ona. - Pokatkad mi nije jednostavno, ovako samoj s djetetom.

- No ti si ga htjela? - zapita Tili. Nisu nikad razgovarali o Rubenovome ocu. Tili je jedino znao da Ramona nije bila udana, te
da joj povjerenstvo za mladež svakoga mjeseca isplaæuje tristotinedvadesetpet maraka kao pomoæ za njenoga sina.
Takav je bio propis.

76

- Dakako! - rekne ona i priljubi se uz njega. - Od uvijek sam željela imati djece. Mnogo djece... A sad, uskoro æe mi
trideseta!
- Još si dovoljno mlada - napomene on, bez mnogo razmišljanja. Odnosno, barem nije razmišljao o Ramoni... Kad svaka
normalna žena èezne za djetetom, zašto to ne vrijedi za njegovu ženu? Anni je bilo tridesetpet... Nije ostajalo još mnogo
vremena!

- Želiš li da ti nešto odam? - šapne mu Ramona u uho. Prije toga je gurnula zavjesu svoje bujne kose u stranu, kako bi mu
se bolje primaknula.

- Hmmm... - odvrati on neodreðeno.

- Od tebe bih rado imala dijete... Ludo rado! - i poljubi ga u usku. Usnice su joj bile vlažne.

Tili si obriše rukom uho.

- Ja sam oženjen... Nemoj to zaboravljati!

- Hvala Bogu, vi nemate djece...

- Kakva je u tome razlika?

- S djecom bi bilo mnogo teže. Ovako bi jednostavno mogao otiæi, bez veæih neprilika...

- Nikad neæu otiæi od kuæe. Kuæa je moja...! - Tili se uspravi u sjedeæi položaj.

- No, tad bi ona mogla otiæi... Sad, kad je odvjetnica, a nema ni djece...!

- Odvjetnica? O tome tek sanja. Dok do toga stigne, imat æe skoro èetrdeset. Upuæena je na mene. I ovisi o meni...

- Imaš toliko razumijevanja... Èak i za nju! - Ramona mu poène cupkati dlaèice na prsima.

- Anna je moja žena. Ne zaboravi to, molim te... - i odgurne njenu ruku sa svojih prsiju. Ah, bilo bi bolje da je šutio, pomisli
odmah.

Prošla su približno èetiri tjedna, otkad je Anna pala u zanos zbog svojega završnog ispita na pravu... Gotovo je nikad nije bilo
kod kuæe, a tog je dana Tili kresao živicu u vrtu ispred kuæe. Pritom se porezao... "O Bože", dobrzala je Ramona iz svoje
malene radnje i dodala, "doðite brzo!" Pružila mu je ruku kako bi se oslonio o nju, pa mu previla ozlijeðeno mjesto. Nakon
toga ga je prisilila da legne. "Vaš tlak...", rekla je i natoèila mu

77

èašicu žestice. Kasnije se još raspitivala o njegovoj ženi... To se kao prirodno nadovezalo u razgovoru, jedno za drugim. Žene,
pristojne žene, te ne skaèu tek tako jednostavno s nekim muškarcem u postelju. A pogotovu ne, ako je on oženjen...

Zapravo je to bilo uobièajeno brbljanje, no ona kao da je sve izreèeno shvaæala doslovce.

- Jesi li se sad ozlovoljio? - upita ga Ramona. Tili se trgne iz prisjeæanja.

- Zašto? - uzvrati pitanjem.

- Zato što te ne smijem dodirnuti... - Uistinu su joj se ovlažile oèi. Tili je vrlo teško mogao podnijeti ženski plaè...

- Dakako da me smiješ dodirnuti. Samo ne ovdje... -i pokaže na svoja prsa. - To me škaklja.

Oèi joj se poèeše prelijevati... Ona je jednostavno bila takve prirode, od onih ljudi koji su bez suzdržavanja pokazivali
osjeæaje. U tome je i bila njena draž. Anna je bila drukèija, mnogo hladnija. I u najromantiènijem trenutku bila je kadra
smjestiti neku svoju zajedljivu primjedbu! To je, izgleda, bila obiteljska znaèajka... Trebao je ranije pripaziti na to.

- Bolje ovdje... - reèe pak Ramoni i povuèe njenu ruku do svojega pjetliæa. Taj kao da je živnuo, po drugi put te veèeri.

Ona glasno smrkne.

- Nezasitnièe! - ponovi.

- Sa ženom poput tebe... - polaska joj on.

To je umiri. Bilo je zatim dobro. Zaista dobro. Nakon svega je ponovno pogledao u zrcalo na vratima ormara... Ramona
uhvati njegov pogled.

- Trebali smo ugasiti svjetlo... - reèe. - Ili barem navuæi zavjesu!

Ona zna, pomisli Tili. I te kako zna! I nasmiješi se.

- Ne brini se, mila... - i nježno je pomiluje po prsima i trbuhu. Koža joj je bila vlažna, jer se lako znojila. Vlaga se sad
uhvatila i njega. Najradije bih se smjesta istuširao, pomisli. No Ramona nije imala tuš...

- Na poèetku sam pri ovome uistinu osjeæala grizodušje - napomene Ramona, pogledavši ga. Kao da ju nije

78

smetalo što se toliko znoji. - Èak i unatoè tomu što vi više niste istinski zajedno, znaš veæ što mislim... - dometne zatim.
Morao se još naviknuti na taj njen ustruèavajuæi naèin opisivanja pojedinih pitanja. Anna je po prirodi bila vrlo otvorena, pa
je i bez okolišanja govorila o svemu.

- Vrlo je uzbudljivo, kad ti to radiš... - primijeti Tili. A to je bilo toèno. Ramona je za njega legla na postelju, pripravila se za
njega... I gledala je u zrcalo, te znala da ju promatra s druge strane ulice, uistinu se zagrijala... A i on! Tili ponovno pogleda u
zrcalo.

- I ne smatraš me zbog toga za jednu...

- Zasigurno ne...! - I da bi ju razveselio, te joj olakšao rastanak, jer je sad uistinu namjerio poæi, dometne - Koju si
to kasetu o junaèkim kornjaèama želi Ruben? Kad odem u grad, donijet æu mu je.

- Ti si srce! - i veæ joj se oèi ponovno ovlažiše.

- A ti si budalica... - odvrati on. No mislio je to ljubazno i nježno, jer joj je toliko bilo stalo do njega.

Ustane i navuèe odjeæu, gledajuæi pritom kroz prozor. Preko ceste, u njegovoj kuæi, gorjelo je svjetlo. Anna je bila kod
kuæe i još uvijek budna.

79

Ulièna svetkovina kod Lieboldovih

- Je li vam žena bolesna, gospodine Liebold?

Tili je netom otvorio prtljažnik automobila i vadio njegov sadržaj: sanduk piva, dvoje hlaèe u zaštitnoj prozirnoj foliji, što ih je
preuzeo u èistonici, te odeblji svežanj izglaèanih košulja. Bio je srdit, jer su na njegovim skupim košuljama ponovno bila
uništena dva puceta. Èistionica je imala premalo osoblja, pa nisu stizali ruèno glaèati košulje. Ovratnici i narukvice su
takoðer stradavali u stroju za glaèanje, toènije napravi za pritiskanje... Ubrzo æe sve njegove dobre košulje biti ošteæene.

Zaèuvši pitanje, Tili se, okrenut još uvijek leðima, kratko zamisli. Tko bi to mogao biti? Neka susjeda? Vidjeti nije mogao
ništa, jer je podignuo i svinuo ruke, te na njih naslagao snop rublja. Taj mu je sad prijeèio vidik. Sam je sebi izgledao bedast,
kao da je vlastit tegleæi magarac. Ah, serem na to, pomisli. Premjestivši teret, prepozna opæinsku patronažnu sestru.

- Zašto bi moja žena bila bolesna? - upita ju.

- No, da... - žena je odmjeravala kako njega, tako i sve te silne stvari i omote, koje je vukao. - To je i zbog naše uliène
svetkovine. Vaša se žena èak nije ni upisala u popis.

Patronažna sestra je stanovala u kuæi na uglu, te je veæ godinama preuzimala pripreme za uliènu svetkovinu. Vjerojatno je
Briiderlingasse bila jedina ulica u cijelome gradu Kolnu, koja je svoju uliènu svetkovinu slavila prve subote u veljaèi,
takorekuæ kao uvod u poklade. Debeli panjevi, napjevi uz koje se društvo složno ljuljalo i

80

kelnsko pivo iz baève združivali bi susjede, pa èak i one koji su bili posvaðeni zbog psa lutalice ili zapuštene i podivljale
tratine na susjednome zemljištu. No svaða se sruèila ljeti, a sad je bilo razdoblje ludovanja. Nije bilo nikoga u ulici tko bi se
iskljuèio iz toga veselog dogaðaja.

- Jasno, preuzimamo na sebe kolaè s lukom i popeèke s nasjeckanim bademima - žustro æe Tili. Tako se to veæ ustalilo...
Anna èak više nije ni morala tražiti naputak za pripravljanje, jer je sve znala napamet, a on bi odnosio dva lima i punu zdjelu
masnih kolaèiæa do prodajnoga mjesta.

- Ah, sad mi je lakše... - reèe sestra i u znak pritvrde uzdahne olakšavajuæe. - Veæ sam pomišljala...

- Ne, ne - otkloni odmah Tili, prekinuvši je. - Ne trebate se ništa brinuti. Moja žena jednostavno ima previše posla u
kuæi... Zasigurno je na to zaboravila, jer naime prvoga poèinje raditi u opæinskome sudu.

- Znaèi, toèno je... Žena vam je sad uistinu odvjetnica? Zašto zapravo Anna ne bi bila odvjetnica, pomisli Tili.

Ta, na koncu konaca, nije oženio nekakvu glupaèu:

- O, da - odvrati i istodobno pogleda svoju opskrbu, te silne stvari koje je još uvijek držao na rukama. - Pa, vidimo se. Ove
stvari polagano postaju teškima.

Tili pritisne laktom na zvono. No nitko nije pokrenuo elektriènu bravu... Prokune i odloži svoj teret ispred ulaznih vratašca.
Sad je mogao otkljuèati vrata, ali je sve morao ponoviti još i na ulazu u kuæu. Mogla bi mi barem otvoriti, pomisli.

- Anna! - dovikne, oslonivši se na stupiæ kojim je zapoèinjalo stubište. Ispružio je glavu, malo je nagnuvši prema gore i
prema stubišnome prostoru. Glas mu odjekne, a zatim ponovno zavlada tišina. Ali ne potpuna... Napreg-nuvši se, mogao je
nešto èuti. Naæuli uši. Phil Collins! Ponovno je stavila taj isti CD... Revanje tog tipa jednostavno više nije mogao slušati. Ona
se pak toliko udubljivala u tu nazovi glazbu, kao da je pošašavjela šiparica. Uistinu je time samu sebe èinila smiješnom.

- Anna! - vikne ponovno. Uzet æe natrag i glazbenu liniju, moja je, pomisli Tili. Bez pitanja je ureðaj jednostavno izgurala iz
gostinjske sobe i otpremila ga u spavaonicu.

81
A to i nije bila njena spavaæa soba...! Pogriješio je, prepu-stivši joj zajednièku ložnicu. Jednako tako mogla bi i ona spavati u
gostinjskoj sobi.

Uspne se drvenim stubama... Još je uvijek imao ogrtaè na sebi, nije ga skinuo, a drvo je škriputalo pod njegovim koracima.
Morala ga je èuti...! Ali nije davala znaka od sebe, jednako se oglušujuæi kao i na njegovo dozivanje. Naglo otvori vrata
spavaonice i odmah ga zapljusne dimljivo pjevušenje, nalik nekakvome odvratom valu. Anna je ležala poprijeko na braènoj
postelji, s nogama na njegovoj polovici, kao da je i ta njena. Bez rijeèi se prigne i izvuèe utikaè.

- Tako!

Usred skladbe, zvuka nestane. Tili se isceri. I odmah poène namatati kabel.

- Što je sad to? - zaèudi se Anna. Iznenadio ju je...

- To je moja- linija... - odvrati on. Zatim uredno omota kraj kabela s utikaèem oko odgovarajuæih držaèa, poprijeko,
kako bi ostao prièvršæen. Anna ni do danas nije uspijevala nauèiti, kako uredno namotati kabel...

- Trebam li si i ja kupiti jednu liniju? I hoæu! I te kako, da znaš...! - u meðuvremenu je privukla noge i uspravila se.

- Èime? - upita on i jednom rukom poravna presvlaku na svojoj polovici postelje, koju je ona zgužvala nogama.

- Novcem... - okosi se ona, podižuæi ruku i trljajuæi palcem o kažiprst. - Lova! Znaš veæ...

- Kod mene se neæeš poslužiti. Ne s mojega raèuna!

- To je još uvijek naš zajednièki raèun...!

- Dat æu ga zatvoriti.

- Neæeš se usuditi!

- Samo prièekaj. Vidjet æeš.

Podigne glazbenu liniju i odnese je u pokrajnju sobu. Poðe natrag u prizemlje, pa se tek tad prisjeti uliène svetkovine. Istrgne
listiæ iz blokiæa pokraj telefona i zapiše poruku. Listiæ odloži na podložak u kuhinji, koji je Anna pripravila sebi za veèeru.
Na podlošku je stajala jedna plitica, jedna èaša, jedan komplet pribora za jelo i jedan ubrus... Od svega po jedan komad. Više
nije ni pokušavala održavati privid da su braèni par...

82

Opæinskoj patronažnoj sestri sam za subotu potvrdio dva lima kolaèa s lukom i jednu zdjelu popeèaka s nasjeckanim
bademima! Zasigurno si zaboravila.

To je bila poruka koju je napisao, krupnim slovima i poletnim slovima. Upravo mu je godilo pribilježiti te dvije reèenice.
Nakon toga si izvadi jogurt iz hladnjaka. Naziv jogurta je bio Landliebe*, s okusom jagoda. Zapravo mu nije bilo osobito stalo
do jogurta, za razliku od Anne. Ona bi redovito svaku veèer pojela po jedan, zbog svoje probave... Anna nije kupila ništa što
on voli, to je zamijetio veæ na prvi pogled. I tako uzme taj jogurt. Bila je to posljednja èašica u hladnjaku. Ponese jogurt u
dnevnu sobu i sjedne ispred televizora, držeæi èašicu u ruci. Ukljuèi prijemnik, pa zapoène šetati po kanalima amo-tamo. No
nije našao ništa, što bi ga zanimalo.

Trenutak je promišljao, bi li pošao preko ceste... Ramona bi se veselila. Ne, odluèi tad, ona bi to mogla pogrješno shvatiti.
Pažljivost kojom ga je okruživala, te vjeèito ponavljanje onoga njezinog "Ta to je jedino zato, što te toliko volim...!", pa zatim
još i suze, juèer je doista slinila, suzila i tulila... Sve to kao da ga je na neki naèin sputavalo, utjerivalo mu neki prigušen osjet
tjeskobe. Trebala bi biti dovoljno mudra, te ga ne sputavati toliko. Razumljivo, na ovoj uliènoj svetkovini je neæe iznenadno
osloviti s "ti", dohvatiti i vrag æe ga znati što još povrh toga. Zato mu i jest juèer izvela tu scenu... Žene nisu pametne, a ni
prilagodljive tuðim osjeæajima. To je bila tek prosudba i samohvala, ali ni Anna niti Ramona izgleda nisu shvaæale što treba
jednome muškarcu.

- Što je sad to? - Anna je zastala u okviru vrata, njišuæi u ruci onaj listiæ s porukom, što ju je netom napisao. A
tad ugleda praznu èašicu od jogurta, na stoliæu ispred njega...

- Kako dolaziš na to da mi pojedeš moj posljednji jogurt? - upita srdito.

- Naš jogurt, naša kuæa, naša ulièna svetkovina...! -ispravi je on.

- Ah, možeš mi...!

*ljubav za ladanjem; ladanjska ljubav (njem.)

83

- Ništa od jarca! - odvrati on i na trenutak si zamisli kako njena nevolja i potreba tutnje u nemoænome bijesu, zato jer on
više ništa ne pokušava kod nje. Njemu se nije žurilo. On je imao nadomjestak. Imao je i vremena... A bio je i zadovoljan što
je ovako smjelom rijeèju ocrtao svoju muškost, kojoj je jedino on gospodar.

- Ništa od jarca? - ponovi ona. Pritom se cerila, kao da joj je iznenadno sinulo... - Toèno! Ti me više ne možeš... - i
podigne ruku ispred sebe, pa pusti prste da se preklope na dolje.

Bila je to ista kretnja s kojom je on nju katkad pokušavao zaustaviti, kad bi brbljala o nevažnim stvarima. No ona je to sad
mislila drukèije, okreæuæi na spolnost. I on odmah shvati...

- Gaduro! - uzvikne.

- Puno zadovoljstva pri peèenju kolaèa - odvrati ona mirno. - Treba ti dva kilograma svježega luka, što se izreže na
ploške. Ako pak ne znaš kako se to radi, moguæe ti pomogne tvoja njegovateljica nogu.

- Ja sam s tobom oženjen. Želiš li nas sramotili u cijeloj ulici?

- Ja?!?

- Neæeš ništa postiæi na dulju stazu. Baš ništa. Ona se okrene i zaputi iz sobe. Pritom je pjevušila...

On prepozna napjev: Ramona, na rastanku æu ti poželjeti good-bye...* Došlo mu je da za njom baci èašicu od jogurta
zajedno sa žlièicom, ili možda vazu s blijedožutim ružicama. Mrzio je te blijede boje cvijeæa... Da li je taj struèak sama
kupila, pomisli. Gotovo i jest posegnuo za vazom, te joj je zavitlao u zadnjicu kojom je tako izazvno njihala u hodu. No u
posljednjem se trenutku prisjeti svoje snježno bijele vunene podne obloge... Ako voda u vazi nije svježa, mrlje se neæe dati
oèistiti. A bila je to i Rosenthal** vaza...

Zapravo je bio siguran da æe se Anna do konca tjedna predomisliti. Ona po prirodi nije bila tip, kojem bi se

*zbogom (engl.); Ramona je inaèe poznata predratna zabavna

pjesma

""""glasovita marka porculanskoga posuða

84
fuækalo na mišljenje drugih ljudi. To si èak nije mogla ni priuštiti... Tako je èekao do posljednjega trenutka, no sigurnosti
radi je ipak nazvao u trgovinu s kolaèima i naruèio dva lima kolaèa s lukom...

xx n xx

- Zasigurno misliš da si nevjerojatno važna? - reèe Tili, dograbivši kljuèeve automobila. Bila je subota, a Anna je
netom odložila telefonsku slušalicu. "Mogli bismo poæi u kino, ulièna svetkovina mi je preglupa. Onda, u tri kod dnedoma,
bok!" Tako je okonèala telefonski razgovor... Doista je bila toliko drska da se upravo danas dogovori za odlazak u kino!

- Smeta te to? - uzvrati ona protupitanjem.

- Samo nastavi tako! Još æeš se zaèuditi!

- Ništa od jarca! - odvrati ona, cereæi se i spuštajuæi pogled niz njegovo tijelo. Bilo je to bijedno i nisko... Htjela je
omalovažiti i poniziti njegovu muškost! Kao da više nije bila pri sebi...

U trgovini delikatesa Hoss utvrdi da je zaboravio novèarku. Morao se još jedanput vratiti...

- Odmah stižem! - reèe, te pohita iz trgovine. Žureæi se, pri izlaženju skoro sruši neku ženu. Èinilo mu se da svi bulje u
njega...

Kolaè s lukom iz trgovine, za koji je napokon platio tridesetdvije marke po ploèi, bio je obogaæen èešnjakom i slaninom.
Nitko neæe povjerovati kako ga je ispekla Anna... Ona bi svake godine pripravljala isto tijesto i isto punjenje. A popeèci s
nasjeckanim bademima imali su isti oblik kao i gotovo kupljeno pecivo... I bili su spakirani u vreæice od po stotinu grama.
Kupio je deset takvih omota i kod kuæe ih istrese u zdjelu, koju bi svake godine rabili tom zgodom. No kupljenoga peciva je
bilo tek za pola posude... Ali to je sad bilo svejedno.

- Žao mi je... - isprièavao se ženama na prodajnome mjestu. - Moja se žena nije osjeæala dobro...

Nije rekao zbog èega se zapravo isprièava, zbog poluprazne zdjele ili što je zakasnio ili zbog navodne Annine boležljivosti.
Tako to pitanje ostade visjeti u zraku.

- Dobro, dobro... - reèe opæinska patronažna sestra, koja je takoðer tu pomagala. - No vi æete ipak doæi? Poèinjemo u
tri.

- Sigurno - obeæa Tili. Bilo je to toèno ono vrijeme, za koje se i Anna dogovorila. Ni jedna ga nije imala pravo tako
sramotiti.

n xx xt

Poslije kina Anna ipak navrati na svetkovinu. Bilo je veæ prošlo sedam, kad se pojavila, Prodajna kuæica na malenome trgu
veæ je bila zatvorena, a naveèer bi se svetkovina nastavljala u djeèjemu vrtiæu. Prostorije vrtiæa bile su u suterenu kuæe, u
kojoj je stanovala patronažna sestra. Zapravo je to bio ureðen podrum, koji je za ovu zgodu bio ispražnjen i pokladno
urešen. Bilo je piva i raznih obloženih kriškica, te su upravo otvorili prvu baèvicu.

- Tvoja žena... - reèe jedan od susjeda, lagano gurnuvši Tilla ramenom.

Veæina žena tu u ulici imala je malenu djecu, te su ih upravo spravljale u postelju. Zato je u tom trenutku sve ostavljalo
privid muške zabave. Upravo je zbog toga Anna upala u oèi. A i Ramona isto tako. Konaèno je trebala otpremiti Rubena na
poèinak, koji je uporno dodijavao Tillu, ponavljajuæi kao pokvarena gramofonska ploèa: "Hoæu jednu lizaljku" i "Ali obeæao
si mi kasetu o junaèkim kornjaèama../7 Tili se osjeæao krajnje neugodno.
U trenutku kad je Anna ušla kroz vrata, upravo je bio zauzet pojašnjavanjem Ramoni, što on misli o tom ispadu. Priopæio joj
je to kratko i jezgrovito, u jednoj reèenici: "Ne mogu si dopustiti nikakvo ogovaranje!" No ona je nastavljala govoriti i
govoriti, a nekoliko ljudi ih je veæ zagledavalo.

Anna se nije osvrtala na Tilla. Kimala je glavom i smješkala se redom uokolo, dala si natoèiti pivo iz baèvice, a nekoliko
junaèina joj je ubrzo prišlo. Takvih se nasrtljivaca naðe posvuda...! Netom što bi im njihove vlastite žene okrenule leða, veæ
bi navalili, poput uspaljenih tetrijeba. A Anna nikako nije bila ružna, uistinu ne...

Tillu je bilo jasno, dakako, da mu želi napakostiti. Ponašala se kao da su on, Ramona i njen sin smradna mlaka nasred
prostorije, koju treba zaobilaziti i pritom zaèepiti nos. Djetinjasto! U biti je to bilo djetinjasto...

- Je li tvoja stara neraspoložena? - upita Tilla susjed, koji mu je netom dojavio ono "stiže ti žena!".

- Koješta! - odvrati Tili i skoro grubo uhvati Ramonu za ruèni zglob.

- Trebali biste svojega sina otpremiti u postelju, gospoðo Koller. Dijete je previše razdraženo.

Tili je to izgovorio poprilièno glasno. Anna se okrene u njegovome smjeru. Sad, pomisli on, pa korakne prema njoj. Bili su
oženjeni, imali su kuæu u ovoj ulici, živjeli su dobro, on je zaraðivao sjajno... Minule godine je još htio Anni kupiti vlastit
automobil, zgodnoga malenog skakavca, ali ona to nije htjela. Nije joj bilo stalo do toga, radije se vozila po okolici na svojoj
staroj nizozemskoj dvokolici. Mogla si je pribaviti i city-bike*, primjerice je Peugeot** nudio vrhunske modele. No to nije
ovisilo o njemu. Anna je bila zadovoljna i svojim starim modelom...

- Bok, bok! Vidimo se uskoro! - bilo mu je izreèeno napol iza leða, te je tek kutovima oèiju vidio Ramonu kako domahuje i
napokon odlazi, gegajuæi se. Nosila je one najnovije gostole; s debelim ðonom od pluta, višima od širine njegovoga dlana.
Gotovo nije mogla hodati na tim èudovišnim modnim tvorevinama. Prizor je bio muèan... Tili ništa ne odgovori Ramoni,
ovdje na uliènoj svetkovini mjesto joj nije bilo uz njega. Možda æe to ipak shvatiti...

Ponovno pogleda Annu.

Anna pak pogleda njega. Smiješila se.

I on joj odmah uzvrati smiješkom. No molim! Poðe još jedan korak prema njoj. I ona uèini isto... Izgledalo je kao mu hoæe
priæi. Pritom podigne ruku put zatiljka... Bila je to dražesna kretnja, to kako je obilnu crnu i kovrèavu grivu podignula i
otkrila pogledu svoj vitak

* gradski bicikl (engl.) opæe prihvaæen naziv za dvokolicu prilagoðenu vožnji po gradu

**francuski Peugeot je najglasovitiji proizvoðaè dvokolica, te to predstavlja pojam na tom podruèju; no to je kod nas manje
poznato

87

vrat. Imala je osobito lijep vrat. Prisjeti se zgode, kad ga je iznenadno obuzela želja zagristi u tu bijelu put, s plavkastom
mrežom žilica... Osjeæao je tad kucaje bila na svojim usnicama. I to ga je osobito uzbuðivalo. Ali, sasvim jasno, nije to
uèinio... Smatrala bi ga nastranim! A znala je reagirati vrlo jetko, veæ i prije...

- Jesi li ostao bez lizaljki? - upita ga Anna, smješkajuæi se i dalje jednako ljubazno.

Trebao sam tada zagristi, onako od srca, snažno, proleti Tillu kroz glavu. Zabulji se u bilo što joj je kuckalo na vratu, pa se
naglo okrene i poðe u susjednu prostoriju. Tamo je bio predviðen ples. Skoro se spotaknuo na nekoliko namotaja kabela,
koji još nisu bili prièvršæeni. Ni pojaèalo još nije bilo sastavljeno, pa se na tome užurbano radilo.
- Sranje! - omakne se Tillu. - Ta ovo je po život pogibeljno...! - I osloni se o zid, jer mu je uistinu pozlilo.

- Što je to s tobom? Radije se prihvati posla!

To mu je rekao Hannes. Taj je radio na WDR-u*, te je preuzeo skrb za disko-ugoðaj. I to zajedno sa svojim sinom, koji je veæ
svrstavao gramofonske ploèe i CD-e. Ubrzo je trebalo poèeti...

Tili se još uvijek oslanjao na zid, a neonsko svjetlo na stropu se ugasi. Preostala je još samo posebna rasvjeta, koja je
svjetlucala crveno, zeleno i modro. Bile su tu èak i jedne svjetlosne orgulje, koje bi jaèale i slabile rasvjetu, ovisno o glazbi
koja je svirala.

Pruge svjetla njihale su se blago gore-dolje. Odjekne pjesma Both Sides**, koja je postala kultnom. A pjevao ju je Phil
Collins! Zašto je taj klipan Hannes zapoèeo upravo s tim?!

Kad je Anna ušla u dvoranu, Tili to osjeti istoga trena. Došla je veæ nakon prvih nekoliko taktova, njišuæi tijelom i držeæi se
za ruke s nekim tipom. Bio je to susjed kojega je još nedavno ismijala... "Pogledaj si tu košulju", rekla je tom zgodom,
"papagaj bi se postidio

*West Deutscher Runfunk: Zapadni njemaèki radio ¦**Obje strane (engl.)

oo

kraj tih boja!" Sad je pak kružila s tim papagajskim tipom po podu prekrivenom linoleumom*. I promatrala ga je svojim Phil
Collins zaneseno-sanjarskim pogledom. To je bilo upravo idiotski i krajnje smiješno. Tili se okrene i ponovno vrati u pokrajnju
prostoriju. I osmotri uokolo... Još uvijek gotovo i nije bilo žena, tek nekoliko arijih majèica i sasvim mladih cura. Nastavio je
promatrati uokolo, tražeæi neko privlaèno lice.

Kako se ono zvala? Ona mladica tamo otraga, pokraj ulaznih vrata? Poznavao je to lice... Jasno, djevojka iz cvjeæar nièe!
Vezivala je vrlo dražesne bukete i bila uvijek krajnje susretljiva, premda pomalo plaha. Bez zelenoga radnog haljetka i ovako
s opuštenim kovrèama, izgledala je gotovo još mlaðom. Mogla je imati najviše dvadeset... Sjedila je sama i cupkala si donju
usnicu. Uèinilo mu se to dražesnim i vrlo nedužnim.

- Hoæemo li plesati? - upita je, a ona poskoèi, kao da je èekala upravo na njega. Veæina žena bi se držala povuèeno i
nezainteresirano, prenemažuæi se na ovakav poziv. Ova pak ne, djelovala je vrlo prirodno. Svidjela mu se.

Glazba u pokrajnjoj prostoriji je sad postala bržom. Bio je to disco-fox**, dva koraka u lijevo i zatim vrškom noge tipnuti
prema natrag. Tako je to Tili nauèio u plesnoj školi. I Anna je plesala upravo tako, mogao ju je dobro vidjeti, jer je plesni
podij bio gotovo prazan. Jedan-dva-tip! Èovjek-papagaj bi pri svakome "tip" trgnuo bokovima i zanjihao nogom nalik klatnu,
kao da nije bio siguran kamo treba s njom zakoraknuti. Djelovalo je to nevjesto. Ranije su Anna i Tili èesto odlazili plesati...
Anna je imala dobar smisao i osjeæaj za ritam... "Ne budi tako drven", znala bi mu reæi pokatkad. Završili su tri teèaja, a
plesna škola je htjela uzeti Annu za turnirske nastupe. No Tili se nije složio, jer je to bilo prenaporno. "Svake subote i
nedjelje, ta nisam valjda lud...!", rekao

* jedna od prvih i najprostijih podloga od umjetne mase; danas se gotovo uopæe više ne rabi, pogotovu u kvaliteti kakva je
izraðivana prije nekoliko desetaka godina **vrsta življega plesnoga ritma

89

je. A kad je Anna htjela poæi bez njega, postao je tvrði, pa je ona popustila. Od tada plesanje više nisu ni spomenuli...

- Hej! - uzvikne Tili.

Naime, njegova mu se plesna pratilja otrgnula iz naruèja, a svilenkasta joj je kosa zalepršala oko glave, dok je žestokim
trzajima i izvijanjima pratila zvuk i ritam. Malena mu ne odgovori ništa, tek se smješkala. No pritom je djelovala kao da je
negdje daleko, daleko... Daleko i od njega. Neskladni zvuèi, barem su se Tillu èinili takvima, koji su izvirali iz pojaèala, kao da
su izravno tekli u njeno sitno tijelo i tamo se rasprskavali. Bilo je upravo nevjerojatno, kako ju je glazba mijenjala. Iznenadno
se osjeti poprilièno starim... Pogleda preko dvorane prema Anni. Njihala se u bokovima, vjerno prateæi glazbu. Opæenito su
joj kretnje bile vrlo blage i opuštene. To nekako nije bilo u skladu s glazbom, u kojoj nije bilo nièega blagog i mekog.
Ponovno osmotri svoju plesnu družicu. Ona je bila pravi odgovor na "te zvuène podražaje! Fortissimo* i bez najmanjega
uljepša-vanja. Bila je vrlo mlada i vrlo daleko od njega...

Kad je disko glazba postala nešto sporijom, djevojka zastane. Ruke joj klonu niz tijelo, te ga pogleda upitno. Tili je privuèe k
sebi. Sad ga je vjerno slijedila...

- Kako se zapravo zoveš imenom? - upita je, primak-nuvši usnice gotovo sasvim do njenih sljepooèica, gdje se paperjasta
kosa uvijala u vlažnim kovrèama. Oznojila se od divljega plesanja...

- Andrea - odvrati ona i zapešæem si otare èelo. Zagleda se u znoj na ruci, a zatim njemu u lice, kao da mu duguje
pojašnjenje za to svoje znojenje. - Pri plesanju katkad sasvim poludim - dometne.

Tad si obriše ruku o hlaèe od jeansa, prije nego ju je ponovno položila na njegovo rame. Po svemu sudeæi, nije ni najmanje
marila za klasièan stav pri plesanju, kakav se uèilo u plesnoj školi. Tili obim rukama obuhvati njena leða, dok ju je i dalje
njihao amo-tamo, lagano je gurajuæi lijevo-desno, ne pomièuæi se s mjesta.

"najjaèe, najglasnije (tal.) oznaka ritma uobièajena u glazbi

90

- Jasno! - pritvrdi on, prešuæujuæi da ne poznaje te divlje plesove i takav lud zanos koji oni pobuðuju. Barem ga
nije doživljavao pri plesanju... Ona je bila osobito dražesne biæe. Nakon petoga plesa površno je cjelune u vrat,
podignuvši prije toga meke uvojke. Imala je vrlo tanak, gotovo djetinji vrat, te zlatan lanèiæ oko njega. Sklizne prstima
uzduž lanèiæa, sve do privjeska nad njenim prsima.

- Zgodno... - primijeti Tili i na tren zadrži privjesak izmeðu svojih prstiju. Ispod privjeska je osjeæao njenu put, vrlo
nježnu i pomalo zapaljenu.

- Ja sam blizanac - izjavi ona i posegne rukom za svojim privjeskom. Pritom dodirne vrške njegovih prstiju i naglo porumeni.
- 'prosti...

Rekla je to tiho i zamucnuvši, te progutavši prvo slovo.

- Blizanac? - ponovi Tili upitno, ne ispuštajuæi privjesak. A èvrsto joj je držao i vrh jednoga prsta. - Ne vjerujem... - dometne.
- Nešto takvo slatko zasigurno postoji samo u jednome primjerku.

- Roðena sam u znaku Blizanaca... - pojasni ona. Bilo je upravo nevjerojatno, kako je mogla porumenjeti.

Crvenilo joj je plamtjelo obrazima, šireæi se prema dolje preko vrata i okrugloga izreza njene majice. Tili na trenutak zamisli,
kako klizi prstima preko tih šiljastih dojkica, koje su se ocrtavala ispod tankoga pamuènog tkanja. Te su malene kugle bile
nešto sasvim razlièito od prsiju odrasle i razvijene žene. Imale su u sebi nešto ganutljivo...

Ona pak trgne svoj prst, koji je Tili još uvijek èvrsto držao.

- Tvoja žena... - reèe i pogleda. Ali Anna kao da ni najmanje nije marila za svojega muža i njegovu družicu. Plesala je i dalje,
a onaj je papagajski grmalj prekrižio obje ruke na njenim leðima... I to spustivši ih poprilièno nisko. Namjerava joj
poèešati zadnjicu, pomisli Tili. A ona se tomu ne protivi. Hitro ponovno pogleda djevojku u svom naruèju, Andreu...
- Slatka si...! - reèe joj i poljubi jagodicu njenoga prsta. Pritom uoèi, nokat joj je kratko odrezan i nelakiran.

91

Ruka joj je bila vrlo snažna za biæe toliko nježne graðe. Unutarnja joj je strana dlana bila i poprilièno tvrda, osobito na
izboèinama. Seksi, pomisli Tili i još jedanput palcem protrlja hrapavo mjesto.

- Idemo nešto popiti? - predloži on i tek joj tad ispusti ruku.

- A vaša žena?

Tili prekriži ruke na prsima.

- Nema tu više mnogo...

- Ah, tako...! - ona æe, pak spusti glavu i poène se cupkati za vršak nosa. Pritom si ga je i prstom pomicala amo-tamo. - To
mora biti vrlo zlo po vas... - reèe napokon.

- Možda i nije - odvrati Tili i rukom podigne vršak njene brade prema sebi. - Sad idemo nešto popiti. Pjenušac! Da
mi više ne govoriš "vi", kao nekakvome starom djedici.

- Nisam to tako mislila. Doista ne...!

- Onda?

- Dobro - reèe ona i nasmiješi se. Kad su dobili naruèeno piæe, pila je žustro, naglo. Pritom se èuo tih grgutav
zvuk, a ona si prinese dlan pred usta. - 'prosti!

- Ne moraš ponovno porumenjeti...

- To je velika nevolja. Brzo porumenim...

- Izgleda dražesno... Vrlo dražesno...

- Ljubazan si - promrmlja ona, ali ga ne pogleda. Zurila je u jednu toèku na svojoj jakni.

- Jesam li? - on æe. I pogleda ju.

- O, da! - pritvrdi Andrea.

Imala je sive oèi. On to zamijeti tek sada, kad mu je omoguæila da je pogleda u njene širom rastvorene zjenice okružene
sivim prstenom. No to sivilo nije bilo jednolièno. Nije rabila nikakva sredstva za uljepšavanje, pa je jedino to sivilo njenih
oèiju djelovalo kao privlaèna suprotnost blijedoj puti i mekanoj šumi kovrèi na njenoj glavi. Vrlo svijetle i tanke vlasi još su
više naglašavale njeno djevojaštvo. Tili nije više mislio na Annu, a ni na Ramonu... Osjeæao se dobro. Èak vrlo dobro...

92

10

Anna

Bila je to èista navika. Malo je manjkalo pa da Anna otvori vrata i uðe u cvjeæarnicu nad kojom je stajao natpis Die Blume*.

Cvjeæarnica Die Blume postojala je sve vrijeme otkako su Lieboldovi obitavali u Briiderlinggasse. Stari ljudi, vlasnici
cvjeæarnice, prodavali su uvijek samo sasvim svježu robu. Èovjek je još uvijek osobno odlazio na veletržnicu, premda je
patio od kostoblje. "U velikim halama je zastrašujuæi propuh", žalila se njegova žena, kojoj je takoðer veæ bilo više od
šezdeset. No njen suprug nije odustajao, pa bi svakoga jutra odlazio u èetiri ujutro... "To dugujemo našim kupcima...",
govorio bi.

Otkako su starci zaposlili mladu djevojku, svjetlokosu mršavicu, koja je još i bila vrlo ljubazna, Anna je ovdje naruèivala i
bukete koje je namjeravala darivati nekome. Nova cvjeæarska pomoænica imala je poseban osjeæaj za boje, a mladim
prstima znala je vješto vezivati i nadijevati cvjetne aranžmane. Starci to više ne bi uspijevali postiæi, jer su nauèili tek dodati
nešto zelenila izmeðu cvjetova i to je bilo sve.

Anna je veæ spustila ruku na kvaku... Zaputila se ovamo, jer je trebala cvijeæe za majku. Nešto žuto, pomislila je i pogledala
u izlog, koji je bio lijepo složen i urešen. Dašak predproljeæa u turobnoj veljaèi... Ponovno je sipilo. Pritisne sjajnu ruèku od
kovine, a tad se pred

"cvijet (njem.)

93

njom pojavilo to blijedo lice, iza struèka uskršnjih zvonèiæa. Sa sivim oèima, vrlo krupnim i djetinjim, a oko vrata se njihao
privjesak, koji zapne za jednu granèicu. Djevojka je izgledala kao da namjerava istoga trena glasno zaplakati. Snažno je
povukla zlatan lanèiæ, ne bi li ga nekako oslobodila.

Kao da se na nju odnosi ona pjesmica Ja sam mala Ruža, mamina sam kæi.., pomisli Anna. Ali tako mlada baš i nije... Tja,
neke uspijevaju iz svoje neuglednosti izbiti probitak.

Okrene se i poðe dalje, vrlo odluèno i lagano njišuæi bokovima. Takve ovo biæe nije imalo, èak ni u tragovima! Trup joj je
nalikovao izduženoj ljepenki... Nije bila ništa drugo do sivi mišiæ. A to što je Tili u subotu naveèer pao na taj lijepak, uistinu
nije znaèilo ništa. Jednostavno reèeno, trebao je takvo nešto. Na pol' koplja! Tja, i njegova je Ramona moguæe veæ to
otkrila... U svakome sluèaju, na svetkovini ju se kasnije više nije moglo vidjeti.

"Jesi li ostao bez lizaljki?" Anna se prisjeti te reèenice, pa ušilji usnice. Pokatkad bi jednostavno zaboravila da ne zna fuækati.
To je u subotu naveèer rekla Tillu, a i morala je. Sto si on umišlja?

Dugo je premišljala bi li poslije kinopredstave pošla na tu uliènu svetkovinu... Od filma nije gotovo ništa shvatila ni
zapamtila, premda je bio dobar. Sjedila je tamo, zureæi u platno... Filmski je lik pomicao usnicama, nekakav strašno cool*
tip, naboranoga lica koje joj se svidjelo, ali ga nije èula. Umjesto njegovih rijeèi, stalno joj je u ušima odzvanjao Tillov glas:
"Ja sam s tobom oženjen!" Te se reèenice nikako nije mogla riješiti. Što je to još uopæe znaèilo?! U duši se protivila Tillu, no
zatim bi od toga odustajala. A kad se dvoje filmskih junaka našlo, osim jetkih rijeèi našla je i nekoliko pomirljivih. Možda još i
nije sve bilo prekasno...

Tek što je ušla u preureðen djeèji vrtiæ, postalo je sve, dakako, potpuno jasno. Trebala je biti mudrijom... Došlo

""teško prevedivo s engleskog; moglo bi se reæi hladnokrvan, hladan, staložen ili si.

94

joj je da se odmah okrene i ode. No to pobjednièko slavlje mu nikako nije htjela priuštiti, da je gleda kako postiðeno bježi.
Zato je sebe prisilila na smiješak, koji kao da je govorio: "Pogledajte svi amo, osjeæam se sjajno, svejedno mi je kad se moj
muž povlaèi s tom šiparicom...!"

Kad je došla, bilo je tamo tek nekoliko žena. Veæina ih je odvela djecu na poèinak. Ali ne i njegova Ramona... Stajali su
izdvojeni, a iz njihovoga je držanja sve bilo potpuno jasno. Njihovu povezanost potvrðivalo je i meðusobno šaptanje... Mogli
su se isto tako i javno poljubiti, pred svima! Nisu se osvrtali èak ni na ono užasno dijete, koje je gnjavilo i visilo na Tillu kao
da ga je on napravio.

"Želiš li nas ovako sramotiti pred cjelokupnim susjedstvom?", predbacio joj je Tili dan ranije. Prava drskost, ta on je bio taj,
koji je izgubio svaki zdrav osjeæaj za pristojnost. Vrhunac je bio kad se, uz nedužan smiješak, zaputio prema njoj... I to
netom što je ta žena s djetetom otišla! Tili, junaèina kod žena, nedužan i nasmiješen, pod zaštitnim znakom "ja sam
neodoljiv..."

Prvo jedna pa tek onda druga, pomisli Anna, ja sam s njim oženjena, ja dolazim kao druga na red. Prièinilo joj je veliko
zadovoljstvo, kad mu je ono "Jesi li ostao bez lizaljki?" zabila u ono njegovo široko cerenje. Zaslužio je to.

- Govnar!

- Kako molim?!? - gospodin koji je uz nju stajao ispred semafora, gledao ju je zaprepašteno. Anni je malo manjkalo
da se ne nasmije, jer se to izoblièeno lice nikako nije slagalo sa šeširom i svilenim šalom s utisnutim likovima
frkæuæih puma, te dvobojnim postolama sa zašiljenim vrhom... Kao da mu je baš nešto posebno odvalila...

- Nisam mislila na vas... - reèe Anna èovjeku. Zasigurno je tren prije naglas ponavljala misli.

- No, nadam se...!

Nalickani majmun, pomisli Anna. Blesan! Kako izgledaš, trebao bi biti sretan, ako te neka barem oslovi, pa makar ti rekla i
"Govnaru!"

9?

u jor jer

- No to je iz neke druge cvjeæarnice... - Annina je majka držala buket u ruci, potpuno ispruženoj ispred sebe, te ga
promatrala ispitivaèki. Bilo je to uobièajeno zimsko cvijeæe s dodatnim zelenilom izmeðu. Anna na brzinu nije mogla
dobiti ništa boljega.

- Da... - odvrati kratko. Time je to pitanje valjda bilo riješeno. A i nije bilo nekoga posebnog povoda za cvijeæe. Došla je tek
na kavu, kao i svakoga mjeseca. Naime, jednaput mjeseèno bi Lisbeth VVelter pozivala svoje obje kæeri na kavu i
objed. Jednaput bi to bilo brbljanje uz kavu, drugi put veèera. Time bijahu pokrivena dva tjedna. Ostala dva puta su bile
Marie i Anna na redu. Taj otfred nije nitko smio poremetiti. Lisbeth je ustrajavala na nastojanjima da redovito
njeguje odnos sa svojom djecom. "Inaèe æe se obitelj raspasti u nevolji!" govorila bi.

- Poštedi me... - rekao je Tili, kad ga je Anna upitala želi li i on poæi na taj obiteljski susret. Bilo mu je sasvim dovoljno što je
svoju punicu susretao jedanput mjeseèno u svojemu domu. Lisbeth nije nikad otvoreno govorila protiv njega, za to joj
on i nije davao povoda. Unatoè tome osjeæao je kod nje izvjesnu suzdržanost. U takvim je stvarima bio oštroga
zapažanja, premda je to Anna poricala. Njena sestra Marie je pak dovlaèila muškarce, a te je Lisbeth sasvim drukèije
primala, premda su se kasnije pokazali jednodnevnim mušicama. "Tvoja majka polako postaje smiješnom", ustvrdio bi
Tili èešæe. I bilo je uistinu neobièno da se Anna, upravo sad kad su zaratili, mogla složiti s njim. Njena bi
majka katkad doista reagirala èudno...

- Marie stiže nešto kasnije. Unatoè tome, mi možemo zapoèeti...

Priopæavajuæi to, Lisbeth dohvati hvataljku za kolaèe. No, i prsti bi bili dovoljni, pomisli Anna. Ta ponuðen je bio jedino
uobièajen biskvit posipan sitno nakosanim orasima. Uvijek naizmjence, jedanput ovakav biskvit, drugi put nabujak zvan
munjevit kolaè, zato jer se pripravlja brzo. Obje vrste kolaèa spadale su u one što ih se zvalo suhima, a bili su i trajni.

- Majko, misli na moje bokove...! - zastenje Anna... No tad ipak uzme drugi, a nedugo zatim èak i treæi komad.
- Taaako... - Anna smrvi na tanjuriæu komadiæ biskvita. Uèinila je to nesvjesno, jednako je tako na tanjuriæu moglo
ležati i nešto drugo... A što Marie kasni, bilo joj je takoðer svejedno.

- Ima intervju... - priopæi joj majka. - Èovjek je nekakav proèelnik. I dobrotvor. Neki Leon, èekaj, Leon... Nešto s
Baum...* Annina majka nikako nije uspijevala zapamtiti imena.

- Ludo... - reèe Anna i utisne si još jedan komad kolaèa u usta.

- A kako je kod tebe?

Lisbeth joj pruži papirnat ubrus... Anna, naime, nije uporabila vilicu za kolaèe, a nešto od nabujka i posipa zalijepilo joj se za
prste.

- Hvala... - Anna si obriše dlan, pa zgužva ubrus u lopticu.

- Dakle?

- Što bi veæ moglo biti kod mene? Upravo ono uobièajeno...

- Mislim poslovno! Juèer je bio prvi. Kako je bilo na sudu?

- To je odgoðeno...

- Odgoðeno?!

- Za nekih pola godine, približno... Meni je to sasvim po volji. Bila sam poprilièno napeta. Moguæe jednostavno odem na
odmor. Veæ dugo nisam nikamo išla. Madeira ili takvo nešto... I prospekte veæ imam, ne bi povjerovala, kako se to sve
tamo izmijenilo.

- Tako, tako... - Annina majka ukloni nekoliko mrvica ,sa stolnjaka i spusti ih na Annin tanjur. - Sigurno si

završila?

I odmah ustane, pa odnese tanjur iz sobe. Zazvonilo je, naime, a ona je bila vrlo praktièno nastrojena, bio joj je to prirodan
dar, pa je uz ostalo izbjegavala suvišno hodanje. Uvijek bi ponijela sve, što više ne bi bilo potrebno.

*drvo; èest dio složenih, opisnih njemaèkih prezimena

97

- Halo, halo...! - uleti Marie. - Tip je super. Marie je djelovala uzbuðenom. Ponovno jedan, pomisli

Anna. Uvijek bi se spetljala s tim svojim strašnim tipovima, nikakvo èudo što je to povremeno živciralo Tilla...

- Taj Leon...? - upita Lisbeth.

- Upravo... Ludo zanimljiv, ne više sasvim mlad. Ali ima ono u oèima, mam.mamia...*

- Mislila sam, rijeè je o intervjuu? - upita Anna.

- I to, sestrice, i to... - Marie se okrene na peti, uzme si komad biskvita i zagrize u kolaè. Lisbeth ne reèe ništa, a ni ne
pruži joj ubrus. Velika, silna Marie, pomisli Anna.
- Sviða ti se on? - upita Lisbeth. - Prièaj!

Ta upravo si to èula, pomisli Anna, strašan tip. I slovilo je veæ kao šala, da bi pritom upravo Lisbethi zasvjetlucale oèi...
Glede svoje starije kæeri odlagala bi æudorednost na led, pokatkad bi znala postajati upravo bestidnom. No sereš na to,
pomisli Anna.

Marie je veæ prispjela do drugoga komada biskvita, ovaj se put posluživši tanjurom. Opisala je onoga strašnog tipa i uplela
pritom nekoliko rijeèi o kulturi. To je zvuèalo dobro i dojmilo se Lisbeth. Vidjelo se na njoj. I to što je Marie povremeno
ubacila nešto na francuskom, takoðer je djelovalo dobro. Odlièno je govorila francuski, a taj je Leon po svemu sudeæi bio
Francuz. S njim je mogla brusiti svoj francuski, bila je to zgoda za isticanje i privlaèenje pozornosti na sebe...

- A kako je kod tebe, sestrice? - upita Marie, bez .nekoga prijelaza sa svojih opisa. Zvuèalo je kao da se i ta njena
najnovija luda pustolovina upravo izjalovila. Što je veæ velikoga i znaèajnoga mogla Anna doživjeti?

- Dobro - odvrati ona, te pomisli pritom: na pol' koplja. I bila je zadovoljna što Marie nema rentgenske oèi.

- Njeno zaposlenje u sudu je odgoðeno - napomene Lisbeth i pogleda svoju stariju.

- Odgoðeno? - upita Marie.

- Odgoðeno... - potvrdi Anna.

*majko moja (tal.); ispravnose piše odvojeno, tj. mamma mia

- Tek tako...? - Marie prestane žvakati. To joj je i bolje, pomisli Anna, postaje predebelom. - No sad æe Tili biti happy... -
dometne zlobno.

Anna slegne ramenima. Neæe potezati vraga i govoriti

0 Tillovim osjeæajima.

- Anna više ne govori o Tillu... - ubaci Lisbeth. - Veæ neko vrijeme ni jedne jedine rijeèi. Kao da mu je zaboravila
ime.

A kaveni vrè odloži ponovno na stol, premda ga je netom uzela kako bi skuhala svjež napitak...

- Ah tako? - Marie zagura svoj ubrus, neuporabljen, ispod vilice za kolaèe. - Moguæe je to zato što maleni Tili od nedavno
pokazuje sklonost prema lizaljkama...

- Lizaljkama...? - ponovi Lisbeth, poput odjeka.

- Golemim lizaljkama - dopuni Marie. - I prema dugim slatkim štapiæima... Punjenima i dugima na metre!

- Tako znaèi... - primijeti Lisbeth i pogleda svoju stariju, kao da je sad sve jasno. Upravo kao i nekoæ, jednako
tako, njih su dvije s razumijevanjem izmjenjivale izrièaje i poglede. A Anna je ponovno bila malena, glupa Anna.

- Ah, možete mi...! - i malo je manjkalo da svojom ruènom torbicom ne prevrne kaveni vrè. Torbica, rukavice, ogrtaè, idem!

Tihi pljesak pratio ju je dok je izlazila u hodnik.

- Naša malena pokazuje zube...! - poprati Marie njen postupak dosjetkom. Imala je vrlo prodoran glas. Lisbeth nešto
promrmlja kao odgovor, ali to Anna više nije mogla toèno razumjeti. Moglo je biti "Jadan Tili../7

jar jar jar

"Jadan Tili" se još uvijek nije vratio kuæi. Bilo je veæ sedam sati, pa onda i osam. Anna je èak zaboravila upaliti svjetlo.
Sjedila je u tami na kauèu. Tek kad su svjetla njegovoga automobila obasjala bijeli zid njoj suèelice

1 tad nestala, jer se spustio strmim prilazom do garaže, Anna ustane. Pipanjem potraži glazbeni stup, pritisne tipku i
istodobno izvuèe CD Phila Collinsa iz omota. Nekakav poticaj ju je nagnao da to uèini. Neka se zaguši

99

od tog zvuka. Mogla je dobro zamijetiti, da bi on taj disk najradije slomio. Zaèuvši okretanje njegovoga kljuèa u bravi, okrene
podešivaè zvuka do kraja.

- Jesi li potpuno sišla s uma?! - Tili pritisne prekidaè za svjetlo, dotrèavši u postolama u dnevnu sobu. Inaèe bi ih uvijek
izuvao u hodniku, kako bi èuvao svoju bijelu vunenu podnu oblogu. Anna pogleda otiske nogu, vani je kišilo. Nasmiješi se....
Ali ne reèe ništa.

- Ti si pošašavjela! Skroz na skroz si prolupala. Želiš li sve meðu nama uèiniti nemoguæim?!

Kovrèavica iz susjedstva, pomisli Anna. No naglas rekne tek jednu rijeè...

- Sag!

Sad i on ugleda otiske nogu.

- Sranje! - drekne. Rekao je još nešto, ali to nije razumjela.

Anna ustane i poðe u kuhinju. Nije još ništa jela, nakon onoga biskvita posipanog kosanim orasima kod svoje majke. Iz
ormara uzme jedan tanjur, jednu šalicu i jedan nož. Pristavi i vodu za èaj, pa je èekala da zakipi. Sve to stavi na jedan pladanj
i zaputi se natrag u dnevnu sobu. Tili je morao biti u kupaonici, jer je èula šum vode kako teèe.

Usred jedaæega stola stajao je u vazi buket... Žuto proljetno cvijeæe u sivosmedem vijencu... Sve je bilo nalik upljesnivjeloj
gljivi. Ni ne razmišljajuæi, Anna dohvati buket, izvuèe ga iz vaze, a voda obilno pokapa granitnu ploèu. Tad utisne buket
naopako u istu trbušastu vazu... Sivosmeða tvar se poèela drobiti. Morala je snažno pritiskati... Peteljke cvijeæa koje su virile
iz nježnoga porculana izgledale su uistinu šaljivo. Možda bih trebala postati cvjeæaricom, pomisli na tren.

Pritom ga je hladnokrvno gledala u zajapureno lice. Rumeni osvajaèi ženskih srdaca izgledali su prokleto smiješno. Naceri se.
Nije ju mogao uplašiti. Nije ga se bojala... Ni najmanje.

- To mi toliko vrijedi.

Odmah æe prasnuti, pomisli Anna.

- Nadajmo se da æe te tvoja pedikerska fliæka i cvjeæarska maca posjetiti u zatvoru!

Za svaki je sluèaj tad ipak zalupila vratima i okrenula kljuè. Izgledalo je kao da æe Tili odmah poèeti rigati vatru ili æe sve
postati vrlo ozbiljno...

Kroz prozor je promatrala kako napušta kuæu...

Njegova miljenica æe s njim danas imati malo radosti. I to svejedno koja!

xx xx xx

- Zadavit æu te!
Anna ga je èula kako je zaurlao. U meðuvremenu je otišla u svoju sobu na katu. Sad otvori vrata i vikne niz stube:

- Za to se dobije doživotno!

100

101

11

Why not?

Anna je pošla kupovati. Probudila se, a pred oèima joj je bila ta slika... Kao da vidi sebe kako tumara po Ehrenstrasse i
Pfeilstrasse, od butika do butika. I kao da je pritom raspavljala sama sa sobom: "Možda ovu bluzu s ovratnikom" i odmah
"Ne, radije ovu tu...!" I na koncu je vidjela sebe kako nakrcana otmjenim vreæicama s kupljenom robom ulazi u kafiæ.

U stvarnosti pak nije nikad lutala. Kupovala je promišljeno, ono što joj je trebalo. No ta stara stvarnost je bila sranje i
prošlost. Why not*? Da, zašto ne? A ovako, izreèeno na engleskom, zvuèalo joj je to nekako otmjenije i opuštenije.

Anna skoèi iz postelje, kako bi se što brže odjenula. Izabrala je otmjene i ukusne stvari, a ispod svega prvo navuèe cako i
svileni bodi/**. Kad je donji dio poravnala na zadnjici, kako joj ne bi skliznuo preduboko u medunožje, ugleda svoj lik u
zrcalu. Kao izrezana iz onoga oglasa, pomisli, kojim su promicali zlatnu kreditnu karticu. Na njemu se vidjela kapljicama vode
orošena morska vila u kupaæem kostimu, kako izvlaèi karticu iz prsnika. I veæ joj je svijet bio otvoren...

Kreditna kartica ne bi bila loša stvar. Anna nije imala ni jednu, no i èekovi su bili dobri. Vjerojatno ju je razgovor na televiziji
juèer naveèer potaknuo da prvi put pomisli na karticu. Odvjetnik za razvode je otkrio popis *Zašto ne? (engl.)

*tijelo (engl.); naziv za jednodjelno donje rublje, nalik na tjelovježbenu odjeæu

102

svojih najuglednijih klijentica. Sve su to bile žene koje su se htjele osvetiti svojim muževima, takvima koji su to zaslužili. A
kad bi došla na red njihova lisnica, bili su kažnjeni, èesto ogoljeni do košulje. Prevarene žene znale su biti nevjerojatno
domišljate, rekao je taj struènjak za razvode.

Ta zamisao s kreditnom karticom nije bila loša, iako ne baš i osobito originalna. Ona æe se zasigurno dosjetiti neèemu
boljem, ako se potrudi... U to je bila sigurna. Èak nije gubila ni vrijeme na zajutrak. Te otmjene gospoðe najvjerojatnije su i
to rješavale u centru grada, plaæajuæi karticom. Anna zahihoæe.

Bilo je nevjerojatno, koliko se ljudi u obièan radni dan motalo ulicama. Tko onda uopæe radi? Anna osjeti neku plahost pred
hramom mode... Ili je to bila prava bojazan? U izlogu je bilo tek nekoliko biranih odjevnih predmeta, a kroz vrata su strujali
prema njoj neobièni zvuèi i miomirisi...

Tad se ipak odluèi i uðe, jer ju je privukao okerasto žut prsluk od kozje kože, s dugim rukavima. Okružena zrcalima,
ugoðajem i mirisima, promatrala je jednu ženu, koju su pozdravljali po imenu. Zasigurno je stalan kupac, pomisli Anna. I
savšeno odjeven i dotjeran stvor... Obièno bi se Anna izrugivala glede takvih izvještaèenih umjetnièkih djela, ali ovako iz
bliza i promatrano u zrcalu butika, ta je izvještaèenost bila ipak dojmljiva.

Anna ne bi nikad zamijetila da joj se rub omiljenoga kostima iskrzao, te koliko joj je put blijeda... U modnim èasopisima su
obièno pokazivali i blijedopute ljepotice. "Njegujte svoj proziran ten!", glasila je pritom poruka. No uz tu dotjeranu ženu,
Anna se sebi nikako nije èinila prozirnom, nego tek blijedom i neuglednom. Zato odluèi neodložno otiæi još i u parfumeriju.
Dobro, ne mora to odmah znaèiti nabavljanje cjelokupnoga novog pribora i sredstava za uljepšavanje, ali barem kreme za
potamnjivanje puti...
Od silnoga hodanja uokolo Anna ostade bez daha, noge joj otežaše, no unatoè tome zabavljalo ju je kupovati ovako
neodreðeno, prepuštajuæi se trenutaènim nagonima. Prodavaèice su, izgleda, nanjušile da je danas raspoložena

103

za izdavanje novca. Kupovala je stvari za koje èak nije toèno ni znala naziv.

- Mislite cat-suit* - upita je prodavaèica. Bilo je to nekakvo izazovno, tijesno pripijeno odijelo... Anna kimne i bila je
zadovoljna što je ispod odjenula svileni body, a ne jedne od svojih uobièajenih pamuènih gaæica... Bilo bi doista neugodno,
takve pamuène gaæice namiještati cupkanjem i nespretnim potezanjem, ispod takvoga maèjeg odijela.

- Možete ga slobodno obuæi... - reèe prodavaèica. Anna se nasmiješi zahvalno na tu pohvalu, premda ju

je prodavaèica izrekla pomalo ukoèeno. Ne bi joj pala kruna s glave, da je rekla i kako bi joj dobro pristajalo ili nešto slièno.

Polako povuèe rukom po rastezljivome tkanju... Vuna pomiješana s umjetnim vlaknima, pisalo je na uobièajenoj ušivenoj
krpici. Odijelo je bilo antracitno sivo, te djelovalo plemenito i istodobno seksi. "Pod njim se ocrtava èak i svaka pjegica od
sunèanja...!", pomisli Anna. I odmah zamisli u takvome odijelu Ramoninu krupnu zadnjicu ili cjevastu tvorevinu koju je na
tom dijelu tijela imala djevojka iz cvjeæarne.

- Uzet æu ga... - reèe Anna prodavaèici. To maèje odijelo je doista mogla odjenuti.

U parfumeriji plati gotovinom, jer je èekove veæ sve potrošila. Nabrajala je u sebi... Uz kremu za potamnjivanje puti išla je
obrada lica ampulama, jedno crvenilo... Pri biranju ovoga posljednjeg najviše se zadržala. Odluèila se za neobièno oslikanu
kutijicu na kojoj je pisalo Egypt Wonder**. Dala si je sredstvo naprašiti na sljepooèice, vršak brade i jagodice.

- To nevjerojatno oživljava... - povjerljivo joj napomene prodavaèica.

Na koncu je Anna još taman imala dovoljno novaca za šalicu kave... No svejedno, sutra ujutro poæi æe i onako u banku.

*maèje odijelo (engl.); odjevni predmet za cijelo tijelo, tijesno pripijen, s dugim nogavicama i rukavima
**Egipatsko èudo (engl.)

104

n jar n

- Tisuæu u gotovini i nove èekovne obrasce - reèe Anna, pružajuæi nepoznatome blagajniku svoju èekovnu karticu.
Netom je hitro skliznula u red ispred te blagajne. Obièno bi odlazila gospoði Arens, da je ova usluzi. Ali, poslije onoga
otkriæa s Tillovim trajnim nalogom za tu Aamonu, na kojem je bilo napisano "S èežnjom, Tili", a ovjerila ga je upravo
gospoða Arens, pošla je radije nekome od drugih èinovnika.

Mlad èovjek poène kuckati po svojoj tipkovnici. Bilo je to uobièajeno, a za to je vrijeme Anna razmišljala kad bi mogla
posvetiti ono svoje novo maèje odijelo. Bilo bi besmisleno i èak bezumno, kupiti nešto toliko skupo i zatim pustiti neka visi u
ormaru.

- Zao mi je, ali raèun nije pokriven za toliki iznos.

- Kako molim?! - zaprepasti se Anna. Nekakva zabuna, pomisli odmah. Zasigurno je blagajnik bio nov na poslu, nikad ga još
nije vidjela. Vjerojatno bi bilo bolje da je ipak pošla gospoði Arens...
- Provjerite to još jednaput, molim vas... - rekne mladiæu s druge strane stakla. - Naš je raèun zasigurno pokriven.

Ponovno kuckanje. I odmah se na zaslonu raèunala poèeše redati brojke i slova.

- Vi ste vlasnica raèuna? - upita blagajnik. I proèita glasno Annino ime... - Gospoða Anna Liebold?

- Da...! - potvrdi ona. - Toènije reèeno, mi... Moj muž i ja.

- Tu je unesena jedna izmjena, èini mi se... Anni niz leða pojuriše trnci. Žmirkala je u zaslon.

- Molim držati razmak! - glasno reèe blagajnik. -Novèani poslovi su povjerljiva stvar...

To je uputio ljudima iza nje. Zasigurno se red onih koji su èekali iza nje poveæao, to ide brzo... Ljudi su, èekajuæi, po navici
gledali i osluškivali što se zbiva ispred njih, nestrpljivi da doðu što prije do blagajne. I ona bi to èinila, veæ i iz puke dosade.
Tili!, sine joj.

- Mora biti zabuna... - rekne glasno. - Gospoða Arens bi morala toèno znati. Ona nas poznaje godinama.

105

- Ako biste bili toliko ljubazni, molim vas... - uètivo æe blagajnik, pokazujuæi rukom prema udaljenijem kutu velike dvorane.

- Da, hvala...

Anna napusti mjesto ispred blagajne. Pritom nije nikome od èekaèa pogledala u lice... Zurilo joj se u odjeljak predviðen za
savjetodavne razgovore.

- Gospoða Arens æe odmah doæi... - pojasni joj mladiæ.

Vidjela ga je kako zatim odlazi iza staklene pregrade, do jednoga takoðer staklenog odjeljka. Tamo je sjedila upravo gospoða
Arens, te su oboje neko vrijeme razgovarali.

Struèna povjerenica u banci, koju je poznavala veæ godinama, došla je s uvezanim snopom kompjuterskih ispisa u ruci.

- Molim vas, sjednite! - reèe ozbiljno i glasno proèisti grlo. - Žao mi je, ali ono što vam je upravo rekao moj kolega, potpuno
je toèno. Raèun je prekoraèen... - listala je po onim ispisima i nakon nekoga vremena zastala. -I to toèno za jednu tisuæu
tristotinedvadesetosam maraka i sedamdeset. Dakako, možete zatražiti poveæanje dopuštenoga prekoraèenja na raèunu...

- Ali... - prekine je Anna - tu je plaæa mojega muža! Zasigurno je došlo do nekakve nejasnoæe...!

No i opæenito uzevši, toga se toèno sjeæala, mogli su prekoraèivati neogranièeno. U sluèaju vrhunske plaæe, kakvu je imao
Tili, banke su velikodušno odobravale prekoraèenje crvene crte... Na koncu bi time obirali vrhnje, no Anna se više nije toèno
sjeæala iznosa kamata na prekoraèenje i posebne dodatne naknade. No bila je to poveæa stopa, koja bi ovisno o
prekoraèenju i zajedno s naknadom, davala poprilièno velik iznos. Tili je nešto spominjao trideset tisuæa maraka, ako se nije
varala...

- Vaš muž je sebi otvorio poseban raèun - nastavi struèna povjerenica. - A ovaj postojeæi - i proèita glasno broj - glasi od
prvoga iskljuèivo na vaše ime. Zatim je tu i jedan trajan nalog, na iznos od pet stotina maraka, koji se svakoga mjeseca
odobrava vašemu raèunu.

- Tako je to, znaèi...

- Žao mi je... Uistinu.

106
- Ne trebate žaliti. Pojasnit æu to. Radi se o zabuni.

- Zasigurno - i bankovna èinovnica pruži Anni ruku. - Doviðenja, gospoðo Liebold!

To veæ nije bilo uobièajeno. Žena to još nikad nije uèinila.

- Doviðenja... - promrmlja Anna, ne gledajuæi svojoj sugovornici u lice. I zaputi se prema izlazu...

- Nešto ste izgubili...! - zaèuje tad sa strane. Okrene se zaèuðeno. Tu je stajao neki mladiæ, gotovo

djeèak. I nije bilo nikakve dvojbe, govorio je upravo njoj.

- Ja?! - zaèudi se Anna.

- Ovo je vaše, zar ne?

U ruci je držao bordocrvenu novèarku, koju joj je prije dvije godine darovao Tili, zajedno s bordocrvenom ruènom torbicom,
te navlakom za kljuèeve i vreæicom za kozmetièki pribor, dakako iste boje... Anna pogleda svoju torbicu, koja joj je o
remenu visila preko ramena. Bila je otvorena...

- Hvala... - reèe kratko.

Nije dodala ništa, premda su joj u novèarki bile sve isprave, a i èekovna kartica...

Kad je Tili stigao kuæi, Anni je bilo zlo. I to jako zlo. Sjedila je tamo, èekajuæi na njega, puštajuæi da joj bijes bukne do kraja.
U meðuvremenu je i tulila, a i nekoliko puta naglas ponovila "Ubit æu ga, ubit æu ga!" Ali srdžba koja satima treba ostati na
vrhuncu, vrlo je naporno stanje. Tako je u jednome trenutku poželjela nešto slatko... Nakon toga se više nije mogla
zaustaviti. Trpala je i trpala u sebe kojekakve slatkiše, poèevši s darovanim bombonima i ne zaustavljajuæi se sve dok nije
upravo proždrla i stvari s Tillovoga božiènog tanjura... On to nikad nije jeo, ali bi Annina majka unatoè tome svake godine
darivala svojemu zetu taj tanjur slatkiša, a uz to još i po jednu kravatu i vodicu za poslije brijanja. Tili bi to darovao mužu one
žene, koja je dolazila pomagati Anni oko èišæenja kuæe. On ne bi nikad uporabio neki proizvod, ako sam nije odabrao
proizvoðaèa i vrstu...

107

Tako je Anna sjedila na dvosjedu, a stoliæ ispred nje bio je pun raznobojnih komadiæa staniola pomiješanih s mrvicama
èokolade. Mislila je na kravatu, koju je Tili ovaj put dobio za Svetu veèer... Bila je s toèkicama ili zvjezdicama, nije se mogla
toèno sjetiti, ali svakako s nekakvim sitnim uzrokom. Trudila se i trudila, ali se nikako nije mogla domisliti. Da joj nije bilo
toliko loše, baš bi ustala i pošla pogledati. A mogla bi si skuhati i èaj od paprene metvice, no i za to se osjeæala previše
smalaksalom. Tek kad ga je zaèula kako dolazi, pribere se. Nije mu èak ni ostavila vremena da skine ogrtaè.

- Govnaru! - vrisnula je iz punoga grla.

- Kako molim? - okrene se Tili prema njoj, ali tek na trenutak. No odmah se prigne i poène razvezivati vezice na postolama.

- Sto ti je palo na pamet?! Zatvoriti naš raèun?

- Nisam ga zatvorio... - odvrati mirno i nastavi se izuvati.

- A što je ovo?! - i gurne mu pod nos bankovni izvod.

Morala ga je izravnati dlanom, jer je satima ostao zgužvan u njezinome rukavu. Kad bi bila uzrujana i uz to se još osjeæala
loše, gurala bi sve moguæe u rukave svoje jakne. Papirnate rupèiæe, listiæe iz bloka za bilješke, naputak nekoga lijeka, pa
èak i vreæice s mješavinom kosanoga sušenog voæa i koštunjavih plodova ili èak bonbone protiv kašlja... Tili je to ocijenio
kao njenu maniju. Dok je pokušavala izravnati i izgladiti papir, ruka joj je podrhtavala.

Tili ni ne pogleda, što mu to ona pokazuje. Izuvao je drugu postolu...

- Ja sam ti to najavio... - napomene. - Osim toga, sad i ti zaraðuješ, pa je sasvim pošteno ako dobivaš pet stotina i sve ovo
ovdje besplatno... - Rukom neodreðeno zaokruži uokolo. - Time si dobro uslužena. Bog mi je svjedok!

Anna se zapilji u njegovu postolu... Mekana smeða koža, nenaborana. Svake bi veèeri u svoju obuæu gurao napinjaè, što
ona nikad nije èinila. Njoj su èak i sasvim nove postole veæ nakon nekoliko dana izgledale ošteæeno...

108

Anna zamahne nogom i ritne tu vrhunski njegovanu postolu prema niskome ormaru s pretincima. Bio je to Jugendstil*,
vrijedan komad namještaja, za koji je Tili posjedovao procjenu vještaka. Postola, vrteæi se oko osi, fijukne preko sobe... I
potpeticom tresne u drvo, odbije se pa odleti prema podnoj vazi. Manjkala je tek vlas, pa bi se ova prevrnula. Anna je doista
silovito zamahnula nogom...

- Ti si primitivka, znaš li to?

Digne se iz èuènja i sad je stajao pred njom u èarapama. Odmjeravao ju je, pogledom kojim bi katkad piljio u nešto na
svojemu tanjuru, nešto njemu mrsko...

- Ah da? - reèe Anna.

- Primitivna i djetinjasta. I nemoj se sad èuditi... Pokatkad povjerujem i da više uopæe nisi uraèunljiva.

- Možda bi me trebao dati pod starateljstvo?! -podsmješljivo upita Anna.

- To je dobra zamisao...! Ta pogledaj se samo! - i pokaže na zrcalo.

Zrcalo se protezalo skoro do stropa, a bilo je poravnato prema niskome ormaru i slikama na zidu. Anna pak, slijedeæi njegov
pogled, ugleda svoj odraz u zrcalu... Bila je blijeda, rašèupanih i zamršenih vlasi, lice bez èvrstoga obrisa... A uz nju je stajao
Tili, vrlo smiren, uspravan i dotjeran od glave do pete. Trbuh joj je bio okruglasto ispupèen ispod vrpce kojom je zavezala
kuæni ogrtaè. Ispod tankoga tkanja njene majice i obasjano svjetlošæu kristalnoga lustera, to je ispupèenje izgledalo krajnje
neobièno i napadno. I odbojno... Bila je tek debela, stara krava...!

Zamahne još jedanput nogom, te ovaj put pogodi vazu. Ova se rasprsne, a krhotine se razletješe uokolo, stvorivši šaren
uzorak na bijeloj podnoj oblozi. Neki su komadiæi odletjeli èak i do najudaljenijega kutka prostorije, jer je vaza bila od vrlo
tankoga i skupocjenog porculana. Potjecala je iz nasljedstva Tillove obitelji.

Smiren, èvrst i nepomièan izraz njegovoga lica se sad promijeni, gotovo se izoblièivši. Veæ i zbog toga je sve

stil u umjetnosti i oblikovanju, iz razdoblja oko 1900. godine

109

skupa vrijedilo izvesti, slavodobitno zakljuèi Anna. Kao da nije mogla odvojiti pogleda s odraza u zrcalu, koji joj ga je toliko
dobro prikazivao. Usta i podbradak mu se razjapiše duboko dolje prema prsima, što otkrije prve znakove dvostrukoga
podbratka. Izgledalo je kao da se prelijeva iz ovratnika vlastite košulje. Ha, i on je sklon debljanju, zlurado pomisli Anna. I
nasmije se, a bio je to nekako usiljen i osloboðen smijeh. Tili æe odmah poèeti urlati, pomisli još.

No on klekne, podigne dno vaze, pa se zagleda u njega. To je od cijele vaze jedino ostalo èitavo, a na mjestu gdje je postajala
trbušastom, sad je bila nazubljena. Tillova ruka je drhtala. Bilo je tako i tako maloumno, praznu vazu postaviti upravo na pod
u hodnik. I to samo zato jer je po bojama navodno tamo dobro pristajala, a istodobno je jedan stoliæ umanjivao dojam koji
je ostavljala.

"To je podna vaza", rekao joj je Tili, "i što misliš, zašto se tako zove?" Tako joj je to svojedobno objasnio, a glas mu je zvuèao
sažaljivo, kao da nešto sasvim jednostavno mora pojašnjavati nekome maloumnom. No, sad se može reæi, da to nije podna
vaza, pomisli Anna. To je do tren prije bila podna vaza. Ta je pomisao razvedri.

- Ubit æu te! - vrisne sad Tili.

Izgledao je smiješno, dok se s nazubljenim dnom u ruci podizao i zaputio prema njoj. Smiješno i prijeteæe. Anna se prisjeti,
što joj je nekoæ rekao otac, kad im je prišao nekakav velik pas prijeteæega izgleda, a ona se uplašila... "Nikad ne pokazati
strah, ne ustuknuti, te gledati životinji ravno u zjenice!", pouèio ju je tom zgodom. Anna korakne prema Tillu i zapilji mu se
izravno u lice. Ovako, sasvim izbliza, izgledao je još samo smiješno.

- Jadno djetence... - reèe tad Anna. I nekako nagonski ponovi onu istu kretnju... Podigne ruku, ispruživši prste, pa ih zatim
preklopi prema dolje.

Mogao je birati, što je od toga prostije. Zapravo je od glave do pete bio na pol' koplja. I izgledao je poprilièno jadno.

110

XX XX XX

Kasnije je našla u kuhinji jasan prikaz svih stalnih troškova. Voda i struja, grijanje i otprema smeæa, osiguranje i èišæenje.
Tome nije bilo kraja, u beskrajnom stupcu nizali su se izdaci, ponavljauæi se iz mjeseca u mjesec. Na kraju je pak našla
stavak "Dragovoljan dodatak za uzdržavanje" i desno upisan iznos od 500 DM. Anna promotri vrst pismena. Prikaz je bio
ispisan slovima Times Neiv Roman*, pismom koje je kao osnovno bilo podešeno u Tillovome raèunalu. Bio je to njegov
udarac. Èak je uraèunao i "cea dvije tisuæe maraka" za njen posao sudske izvjestiteljice.

"Žalimo što vam moramo priopæiti..." Anna nije imala posao sudske izvjestiteljice, pa ni dvije tisuæe maraka. Zgužva popis u
lopticu. Pet stotina maraka, pomisli. Ta to je manje od državne pripomoæi za školovanje...

* vrsta klasiènoga reza za izradu pismena; podrijetlo vuèe od rimske antikve

111

12

Malen rat se rasplamsava

Anna si je zamislila kako treba tek ušetati u putnièku agenciju i reæi: "Evo me, s maturom* i završenom visokom školom,
dopunjeno izvrsnim znanjem engleskoga/' U tome je bilo malo pretjerivanja, ali to je bilo uobièajeno u takvim zgodama. No
u engleskim filmovima s izvornim zvukom razumijevala je još uvijek najveæi dio, a glede francuskoga manjkalo joj je jedino
vježbanje. U svakom sluèaju, u gimnaziji je slovila kao darovita za jezike. Mogla se èak pozvati i na radno iskustvo, jer je kao
studentica tri godine radila za službu koja se bavila putovanjima za mlade. Osim toga, tko još dobiva voditeljicu putovanja s
okonèanim studijem prava, a sve to za isti novac? Sasvim jasno, neæe zbog toga tražiti ni pfennig** više, ta to bi bio tek
privremen posao, dok ne naðe nešto primjerenije.

Izabrala je putnièki ured s bogatom i raznovrsnom ponudom. Velikim slovima nudio se kulturni program, pa æe istodobno
zaraðivati novac i misliti na druge stvari. Slati æe razglednice sa Sevchella ili iz Egipta, a ni Meksiko ne bi bio loš. Listajuæi po
prospektima dobrano se zagrijala za posao vodièa turistièkih skupina. Tili uopæe više neæe zatvarati razjapljena usta. Znala
je veæ i što æe obuæi za predstavljanje. Otmjeni jeans od Aignera, taj je bio prikladan za sve prigode, a stajao joj je
savršeno. Bilo je svejedno,

*završni ispit kojim se okonèava srednju školu, trajno postoji u veæini zapadnih zemalja; kod nas bio napušten, pa je
ponovno uveden

**stoti dio njemaèke marke

112

što joj ga je darovao Tili... K tomu bi mogla odjenuti i onaj nov, žut prsluk od kozje kože, s dugim rukavima, pristao i
otmjen...

Tako je navukla jeans i prsluk. Na lice je nanijela prozirnu šminku, a rumenilom Egypt Wonder je uporabom kista naprašila
preko sljepooèica, vrška brade i obraza. Dva se puta vraæala, jer je zapoèinjalo kišiti, a na dvokolici bi se smoèila poput
maèke. A više nije imala novaca èak ni za podzemnu željeznicu ili taksi... Ostala je bez prebijenoga novèiæa.

Na koncu joj je uspjelo stiæi u grad... Bila je suha i bez onim ružnih mrljica kakve ljudi na dvokolicama zarade, poštrcani
prljavom vodom koju podižu kotaèi drugih vozila. A kosa joj je takoðer ostala uredna, jer namjerno nije vozila prebrzo. Zbog
svega toga bila je dodatno dobro raspoložena. Eto, takva je otvorila vrata putnièkoga ureda...

- Ne, ne, ne bih htjela rezervirati nikakvo putovanje...! - odvrati na ljubazno pitanje èinovnice.

- Nego? - kratko upita mlada žena.

Imala je plavu kosu. Lukovi obrva su joj kao naslikani, pomisli Anna. I nesvjesno podigne ruku i opipa vlastite obrve, koje je
cupkala svakoga dana, ali su ipak ostajale èupavima i nikako se nisu dale uredno poravnati. Nedavno je te tvrdoglave dlaèice
slijepila Nivea kremom... To se ovoj svjetlokosoj zasigurno ne bi moglo nikad dogoditi. Mogla je jednako tako raditi i u nekoj
parfumeriji, ta bila je upravo takav tip.

- O tome bih se rado dogovorila s voditeljem poslovnice... - neodreðeno odvrati Anna.

- A o èemu se radi?

Lukovi obrva polete još više. Kao da su najavljivali uzbunu! Možda neka pritužba?

- Radi se o poslu. Htjela bih se zaposliti kao turistièki vodiè.

- Vi osobno?

A tko drugi?!, pomisli Anna. Osobito bistra ova baš i nije

- Da, rijeè je o meni - odgovori.

- Trenutak, molim... - plavokosa ustane.

113

No potrajalo je više od trenutka, dok nije došao voditelj poslovnice. No tad se sve odvijalo vrlo brzo.

- Pošaljite nam, molim vas, svoje papire... - rekao je. - Ono uobièajeno.

Èovjek se okrene plavokosoj i nešto joj reèe. Anna to nije toèno razumjela, ali se radilo o nekakvom otkazu rezervacije.

- Imam sve to veæ ovdje... - reèe Anna i uruèi mu omot s ispravama. On ga odloži na hrpu prospekata.
- A koliko ste stari, ako smijem pitati?

I kratko podigne pogled s papira u ruci, da bi je promotrio.

- Tridesetpet.

- Tja... - i pogleda plavokosu. Ova kimne. Imala je najviše dvadeset i koju, dok je njemu moglo biti oko pedeset. - Mi
zapravo zapošljavamo ponajprije mlade gospoðice, studentice. No ovo mi možete ipak ostaviti... -i kucne prstom po hrpi
prospekata, gdje su ležale preslike Anninih isprava.

- Hvala - reèe Anna.

Otišla je zatim u još pet putnièkih agencija. Ništa! Kao da je sa svojih tridesetpet ustala iz grobnice, stara babetina, drhtava i
slabaèka. "Mladi èovjeèe", oslovljavali su muškarce njene dobi, ali zaposliti su htjeli zeleno, mlado meso... Mlade i ne gLgvjfe
bistre, to je bila prednost... i

xx xx xx

- Što vi to radite ovdje?!

- Prodajem... - odvrati mirno Anna.

A što bi drugo mogla tu raditi? Stajala je u svojemu bijelom haljetku iza pulta i išèekujuæi držala papirnatu vreæicu u ruci.
Imati otvoreno veæ rano ujutro bilo je vrlo povoljno, kupci su èesto stajali u dva reda... Zato je pekar stavio u izlog ploèu s
natpisom TRAŽIMO ISPOMOÆ. Anna se javila i bila primljena istoga trena. Pekar je bio praktièno nastrojen èovjek, a bilo je
dovoljno kuæanica koje su htjele usput nešto zaraditi. Pritom mu bijaše potpuno svejedno, je li Anna istodobno
odvjetnica ili

114

žena nekoga tko vrhunski zaraðuje... Treba prodavati njegovo pecivo i kruh, torte i kolaèe. I gotovo!

Žena koja je stajala ispred pulta podigne si ruku ispred usta, kao netko tko se stidi ili mora zakašljati...

- No to je baš zabavno... - reèe i zahihoæe.

- Što biste željeli, gospoðo Koller?

Naime, to je ispred nje stajala Ramona Koller. Anni je bilo jasno da æe se ovako suèeliti, jer bi ovdje èesto ujutro stajale u
redu jedna pokraj druge. Tili æe dovoljno brzo doznati, èime se to njegova žena bavi...

- Pet obiènih peciva i jedan hljepèiæ, molim... - Žena je još uvijek držala ruku pred ustima. To je izgledalo stvarno
budalasto.

- Pet komada? - odvrati Anna i pomisli, ta ih zasigurno neæe požderati sama sa svojim sinom. A k tomu još uzima i
cijeli hljepèiæ! Tili više nije jeo ujutro kod kuæe, a hladnjak je izgledao kao opustošena duplja. Nije više bilo ni narezaka niti
maslaca, nièega...! Anna je elanima preživljavala od prièuva raznih žitnih pahuljica i takvih mješavina, dopunjavajuæi to
voæem iz limenki. Èak ni mlijeka više nije bilo u kuæi.

xx xx xx

"Gdje je moja pileæa salata?"

Tili si je donio pileæu salatu, toast i slani maslac, te kao dodatak briselsko grožðe i komad sira. To je bilo prošloga tjedna,
nedugo nakon neprilike s bankovnim raèunom. Anna je ujutro i u podne jela miisli,* premda okus te mješavine više
jednostavno nije mogla podnijeti. U takvim se okolnostima, prirodno, odmah prihvatila hrane što se kao nekim èudom
pojavila u hladnjaku. Nakon njenoga napada preostade tek nekoliko ploški toasta i malo maslaca... Upravo je gutala
posljednji zalogaj, kad je Tili došao iz kupaonice. Vjerojatno se veæ pripravljao za predstojeæu veèer. Obièno bi, došavši
kuæi, prvo pogledao televizijske vijesti; zatim bi se osvježio, pojeo koji zalogaj, te odlazio. I ostajao vani do kasno u
noæ. Anna se

*posebna mješavina od žitarica, sušenoga voæa i drugih sastojaka, koju se jede prelivenu npr. mlijekom

115

trudila da više ne gleda na svoju budilicu, kad bi ga èula kako se vraèa.

Anna je slegnula ramenima, ne rekavši ništa.

"A moje grožðe?", upitao je, podižuæi zvono iznad okrugloga pladnja za sir. "I moj brie*l"

"Nema", odvratila je kratko Anna i izašla iz kuhinje.

Tako se to zbilo. Od tada on više nije popunjavao zalihe i nije si više donosio ništa za jelo, osim ako to nije skrivao ispod
svoje postelje. Anna mu je èak prekopala pisaæi stol i kovèežiæ za spise. Ništa! Nije više pribavljao èak ni svježu kavu, pa je
Anna morala piti èaj... Tili se sad hranio izvan kuæe, ne govoreæi ništa. Tad je Anna napokon došla na pomisao o
zapošljavanju u pekarnici, kao ispomoæ. To mu zasigurno neæe biti pravo. Poznavala ga je dovoljno dobro.

- Pet peciva - pritvrdi Ramona, koja je eto sad stajala ispred pulta. I koja æe to još vruæe prenijeti Tillu: "Ti, tvoja žena sad
prodaje pecivo u pekarnici na uglu."

Anna se isceri, pomislivši na Tillovo lice. Istodobno posegne u veliku košaru ispletenu od lika.

- Pet peciva... - ponovi poput jeke. - A možda i jedan kruh od miješanih žitarica? Moj muž voli tu vrstu.

- Tad mi zamotajte jedan... - odvrati druga. Zasigurno se osjeæala Bog æe ga znati koliko ludo:

Kupovati kruh za ljubavnika, od njegove žene?! Kakav šašav osjeæaj! No još æe se zaèuditi... Tili æe joj žestoko odbrusiti
zbog toga crnog kruha, on je volio svoj planinac, što bjelji i gnjecaviji, to bolje. Anna se nasmiješi i zamota kruh u papir.

- Molim lijepo... - dometne uljudno.

Stvor se odgega van, s pecivom, hljepèiæem i crnim kruhom. Duge vlasi su joj se pritom njihale na leðima. Inaèe bi ujutro
povezala kosu i prièvrstila je na glavi, no danas je veæ rano nabacila ratne boje i otpustila lelujavu grivu, danak junacima.
Junak? No da, bolje polovica muškarca nego nikakav... Sa svojom nakazom od djeteta teško se mogla probiti na tržištu
partnera, jednako teško kao Anna na tržištu radne snage... Ova tu je doduše bila

**mekan sir s bijelom plijesni (franc.)

116

mlaða nekoliko godina, no to je bilo sve. Može ga imali, s rukoljubom i ukrasnom vrpcom...

- Gospoðice, nije vam dobro?

- Što...? Kako to mislite?! - trgne se Anna. Kupac ispred nje gledao ju je zabrinuto.
- Veæ sam èetiri puta rekao "dva obièna i dva slanca..." Strašno ste blijedi.

- Oprostite - rekne Anna. I za to æe joj Tili platiti, pomisli istodobno. Za to i sve ostalo. - Dva obièna i dva slanca, to iznosi
dvije i šezdeset... - dometne naglas.

xx xx xx

- Što treba znaèiti to majmuniranje?

Nije to bilo Tillovo uobièajeno vrijeme, netom je minulo devet. I te je veèeri otišao, negdje oko osam. Inaèe se ne bi vraæao
veæ za jedan sat. Bjelodano si je njegova ljubavnica veliku novost, "tvoja žena prodaje pecivo", prièuvala za naveèer... Anna
si je lako mogla domisliti, zašto... Ujutro bi Tili bio èangrizav i oženjen svojim novinama, pridržavajuæi se svojega ustaljenog
rasporeda. U tome ni Ramona nije mogla ništa izmijeniti...

n xx n

Anna si je dovoljno puta doèarala idilu u stanu na drugoj strani ceste, previše napadan jutarnji ogrtaè i usku sobicu. Ta
Ramona mora snažno ljuljati svojom kruškolikom pozadinom, želi li nadoknaditi te nedostatke. Usko, dreèeæe i s krupnim
cvijeæem, to jednostavno nije bio Tillov stil, toliko je znala. I to pouzdano.

- Govoriš li meni?

- A kome inaèe?

- Ti imaš velik izbor... Ili se varam? Ta govoriti još možeš s miljenicama svojega srca.

- Mi govorimo o tvojemu smiješnom nastupu kod našega pekara...!

- Trebam novaca.

- Imaš više od dvije tisuæe i pet stotina mjeseèno. Samo za žderaèu i tvoje krpice.

117

- Postaješ prost...

- Ti si prosta!

- Jesi li siguran da misliš na mene, a ne na onu tamo? - i pokaže palcem u smjeru prozora. U kuæi prekoputa
gorjelo je svjetlo... Èeka li ga?

- Ostavi Ramonu izvan igre. Za razliku od tebe, nema ona nikoga tko bi joj mazao rit gušèjom mašæu. Ona je vrsna
osoba. I prava žena!

- Da, tatice...! - Znala je da æe ga to pogoditi, on u istome prostoru s tim nakaznim djetetom. A bilo je i podmuklo od
njega, što je nju usporedio s tom osobom, na njenu štetu. No ni on nije stajao bolje. Za to æe ona poskrbiti! I to odmah.

- Èak ni to nisi uspjela... Mogla si imati dijete sa mnom. Nije ovisilo o meni...!

Bio je pravi pravcati posranac. Tašt, izvještaèen, isprazan... Trebala bih klicati, zapravo bih trebala klicati, pomisli Anna. Dulje
je vrijeme sanjarila o tome da ima dijete, no tad se prestrašila, gledajuæi kako se ta varka brzo rasplinjuje. Posvuda uokolo
su ljudi dobivali djecu i buèno to slavili, muževi su svojim ženama tijekom trudova masirali leða, te novoroðenome djetetu
skidali povez s pupèiæa, izjavljujuæi kasnije "bio je to apsolutno najveæi doživljaj u mojemu životu". Bio je to nov naraštaj
majki i oèeva, sve se sada dijelilo, ali bi se veæ za nekoliko mjeseci sve to novo rasplinulo i nestalo. I Anna više nije mogla
zamijetiti nikakvu razliku u odnosu na doba prije roðenja djeteta. Majke su bile razdražene i zaglupljene, dok bi se on
napuhavao i koèio poput pauna, te istodobno napredovao i izbijao u prvi plan. Uloga oca bila je prispodoba za nedjelju...
Zato više nije imala ni najmanje volje, da ubrzo ostane sama s pokakanim pelenama i gaæicama, crvenim nosiæima koji
nezaustavljivo cure, provalama bijesa i kaosom od kockica za slaganje. Jednostavno reèeno, nije bila ni najmanje sklona
plaženju uokolo po podu.

Pogleda Tilla, kako tu stoji ispred nje... I osjeti nešto neobièno, kao da ga veæ godinama nije više dobro i temeljito
osmotrila. Ništa, zakljuèi. Ništa od onoga što bi je moglo podsjetiti na onoga muškarca od prije okruglo dvanaest godina, u
kojeg je bila zatelebana, od one

118

mješavine dosljednosti i snage, èistoæe i odluènosti... Veæ je i tad bio vrlo opredijeljen, išao je èvrsto prema postavljenome
cilju. Pristupio joj je buèno i izravno, pa su oni cool tipovi koje je njena sestra dovlaèila sa sveuèilišta, bili prema njemu
ništice. Našla je ganutljivim i to što je ubrzo poèeo govoriti o ženidbi, bio je to laskav osjeæaj i sve je djelolvalo vrlo
romantièno. Èak je ni Marie nije uspjela odgovoriti od toga... "On te želi posjedovati poput jednoga porschea*, rekla joj je,
"ali za taj auto nema dovoljno, zato uzima tebe!" Bile su to prosudbe žene koja se bližila tridesetoj i još je uvijek bila sama,
žene koja je svoj status navodila kao vlastit, slobodan izbor. Anna je pritom naglašavala tu sestrinu dob od trideset... Sad je
pak njoj bilo tridesetpet, bila je prestara da dobije posao kao turistièki vodiè, a i prestara da još jedanput sve zapoène
iznova, od poèetka, sa zaljubljivanjem, djetetom i muškarcem koji bi toga bio vrijedan. Tili to nije bio, on je bio sljepar.

- Radije bih dopustila patuljastome pinèu** da me oplodi, nego tebi! - odvrgne ona.

- Samo naprijed! - on æe na to. - Patuljasti pinè bi ti upravo odgovarao po velièini.

- Klip-klap! - reèe ona i istodobno podigne ruku, pa je nekoliko puta naglo privlaèila i otpuštala prste. Kad bi prsti klepnuli o
donji dio dlana, èuo se neobièan zvuk, nešto nalik kuckanju kastanjeta, ali mnogo mekše. Pritom je promatrala kako se
trgnuo, bilo je to kod njega poput Pavlovljevoga* * * refleksa.

- Patuljasti pinèevi su, usporedbe radi, vrlo živahne životinjice...! - dometne Anna, i dalje puckajuæi prstima.

- Bilo je žena, koje se prerezanoga grla ujutro više nisu probudile.

- Tebi ne bi ni jedna ništa prerezala. Ne bi ništa promijenilo... - i zahihoæe. To je bilo dovoljno.

glasovita marka njemaèkoga športskog automobila; posjedovanje

-porschea je znak prestiža èak i u zapadnim zemljama

**vrsta kratkodlakoga psa; postoji patuljasti i srednji, a nekoæ je

službeno postojao i veliki pinè no to je sadašnji doberman

* glasovit ruski fiziolog (1849-1936); fizološka istraživanja dovela su

ga do otkriæa priroðenih i uvjetovanih refleksa

119

Postupao je mogla i prestati s onom klip-klap kretnjom, on je smjesta shvatio što je time mislila. Sreæom, nije bio od one
vrste nasilnih i grubih muškaraca, to jednostavno nije bio njegov rijeènik, vjerojatno je za takvo nešto bio previše mlitav i
strašljiv. Bilo je dogaðaja u tom braku, kad je Anna znala poželjeti da je zgrabi i dobro protrese, pa je zatim obljubi... Nije bila
nastrana, zasigurno ne, tek je èeznula da svojemu tijelu dopusti da sudjeluje u svaði, da sve ne završi samo na rijeèima. No
Tili je sve radio nekako uredno i suzdržano, kao da se pridržava nekakvoga strogog rasporeda, te istodobno svaku svoju
reakciju prethodno procijeni. A kad mu je jednom zgodom dala mig u tom smislu, on se trgnuo i povukao. Bio je prava baba,
bijedan strašljivac. Tako može jedna žena govoriti samo sa strašljivcem. A pravi muškarac... Dogaðalo se pa bi sanjarila o
tome, a bilo je neobièno što su se takvi snovi sada vratili, upravo onakvi kakve je imala kao još vrlo mlada žena. Unatrag
nekoliko noæi pohodili su je gotovo redovito.

Ovaj put Tili izaðe iz sobe. Anna je gledala za njim... Ovratnik košulje se bjelasao, kao da tone u vrat. Muškarci s godinama
èesto dobiju bikovsku šiju... Taj joj se prizor svidio. Istodobno prijeðe rukom preko vlastitoga vrata. Bio je dug i vitak. Taj je
osjeæaj bio dobar. Nije toèno kako muškarci u svemu imaju prednost. Vremena kad su tipovi sa sjedinama na sljepooèicama
bili zanimljivi i privlaèni, a sijede žene slovile kao bake, bila su sad passe*.

Te noæi Anna ustane još jedanput. Buduæi da nije znala, hoæe li Tili ujutro uopæe stupiti u kuhinju, zaputi se u kupaonicu.
Tu položi onaj dopis opæinskoga suda, kojim su joj javili da za sada nema posla za nju, povrh njegovoga pribora za brijanje.

*prošlo, preživjelo (franc.)

120

13

Po nalogu gospodina Iiebolda..."

Kad je Anna rano ujutro stupila u kuhinju i ugledala list koji je ležao pokraj hladnjaka, srce joj je snažno tuklo. Glupa kravo,
reèe samoj sebi, prisiljavajuæi se da ne posegne odmah za tim listom papira s Tillovim rukopisom. Uostalom, veæ je na prvi
pogled mogla vidjeti, napisano je bilo tek nekoliko redaka. Umjesto toga, s automata za spravljanje kave skine spremnik za
vodu, napuni ga do oznake za èetiri šalice, pa posegne za kutijom oslikanom èeznutljivim motivima. Sranje! Sranje! Potpuno
je zaboravila... U kuæi veæ odavno nije bilo ni mrvice kave... Pekarnica je pomoænu radnu snagu plaæala tjedno, a tek za
èetiri dana navršavao se pun tjedan otkako je Anna tamo prvi put stala iza pulta. Tad æe si moæi kupiti kavu... Bilo je to
šaljivo, još joj je u ušima zvonilo kako se Tili hvali svojom vrhunskom plaæom, a ona pije èaj spravljen iz vreæica... A i tih je
bilo još samo šest! Zatim je još mogla piti èaj od kamilice i mineralnu vodu, toga je još bilo u kuæi. Pravo ruglo!

Bilo joj je teško držati ruku mirnom, dok je èitala Tillov zapis.

"Uzimam na znanje, da je i tvoje sjajno zaposlenje na sudu još jedan tvoj neuspjeh", pisalo je. "U staklenki od marmelade
leži tri stotine u gotovini, za ovaj tjedan. Od sljedeæega mjeseca prebacivat æu ti dvanaeststotina više. U pekarnicu Weber
sam faksom poslao tvoj otkaz."

Baš je bijednik!, pomisli Anna. Tad odvrne poklopac sa staklenke, u kojoj su veæ godinama èuvali novac za sluèaj prijeke
potrebe. Kad bi zaboravili poæi u banku ili

121

kad bi Regina morala platiti èovjeka što je donosio jaja, odnosno kad bi nešto pristiglo pouzeæem... Regina je bila žena što je
ispomagala Anni oko èišæenja, a dolazila je dvaput tjedno. No i to se izmijenilo, sad je dolazila još samo jedanput...

"Regina...", pozvala je Anna. Bilo je to negdje poèetkom mjeseca. Regina se nije žurila odazvati, pa ju je Anna morala zazvati
još jedanput, kako bi joj pokazala pahuljice od prašine u spavaonici i u malenoj sobi, gdje je stajao njen PC. "Tako to ne može
dalje, Regina", rekla joj je. Žena je tek slegnula ramenima. "Radim po naputcima gospodina Liebolda", odgovorila je.
"Trebam dolaziti još samo je\danput tjedno i skrbiti jedino za njegove stvari. Njegove\ košulje nosim na glaèanje sebi doma,
to je prava sramota, kako su te skupe košulje sredili u toj praonici."
Tako je to bilo. Anna je zatim još saznala kako Tili plaæa dvije marke više, te je èistaèici izrigao sve o svojoj ženi, koja
dopušta da njenome mužu skupe košulje unište u tijesku za glaèanje, premda ona ima vremena na pretek. Ne treba èak
skrbiti ni za dijete... Tako nekako je sve to moglo zvuèati. Tili je bio smrdljivac, a vjerna i vrsna domaæica ga je podržavala.
Anni je došlo da ugrize samu sebe, zato što je ovoj toliko toga krišom darovala... Posljednje je bio crven zimski ogrtaè, koji je
bio gotovo nov. Anna ga, zapravo, skoro uopæe nije nosila, jer crveno nije bila njena boja. Prošle zime ga je kupila, u
nastupu prkosa, kad joj je Tili izveo onu scenu zbog zaboravljene pržolice za njegov roðendan. Jarke boje bile su mu trn u
oku, pa mu je tim ogrtaèem htjela uzvratiti. No to je bilo djetinjasto, pogotovu jer je i sama patila zbog te boje.

Tako je sad Regina dolazila još samo jedanput tjedno, kako bi uklanjala iskljuèivo njegovo smeæe. Katkad bi Anna namela
nešto od svojega smeæa i ubacila ga u njegovo. Ta bilo je teško razlikovati otpatke i razvrstati ih, tvoje i moje... Annina
ukosnica je u svakome sluèaju danima ležala u kuhinji, na njenome pladnju.

Anna dlanom poravna tri stotice, jer ih je u prvi mah zgužvala u lopticu, zajedno s Tillovom porukom...

122

Trebala bi poderati novèanice, te pomisli: "Gurni si svoj posran novac na jedno mjesto!" No jedno su bile misli... Na koncu
ipak uzme novac, jer je bila bez i prebijenoga novèiæa. Bio je to ponižavajuæi osjeæaj, promijeniti stav zbog bijednih tri
stotine maraka... No bilo bi još gore, iscijediti svoju sestru ili majku. To jednostavno ne bi mogla izvesti. Bilo joj je krivo da
ponovno ispadne malena, glupa Anna. No na neki naèin je to ipak bila... Osjeæala se sitnom i bijednom.

xx

xx

- Još dobijete novaca! - dovikne joj pekar, kad je pokušala šmugnuti mimo izloga njegove prodavaonice.
Razmišljala je prije toga, ne bi ušla i rekla pekaru "Ako me trebate još ovaj tjedan..." No Tili je na koncu konaca sve sredio.
Proèitala je lijepo sroèenu telefaks poruku što je bila priložena i za onaj list papira prièvršæena spojnicom, a uzela je i njegov
novac. Pa, u buduæe æe svoj kruh morati kupovati negdje drugdje

- Ah, da...! - odgovori sad i zastane. Uvijek se naðe znatiželjnika, a ovdje u ulici su se svi meðusobno poznavali. Zakorakne
prema vlasniku pekarnice.

- Dva dana po èetiri sata, to iznosi stotinuèetiri marke - zagrmi on. No možda joj se to tek prièinilo, da mu je glas toliko
buèan.

- Da, da... - pritvrdi žustro. Èovjek izgleda nije zamjeæivao koliko je situacija neugodna. - Anne - zazove.

U jednoj je ruci držao poveæi lim s pecivom koji je netom izvadio iz peæi, dok je drugom pozivajuæi držao otvorena vrata
svoje trgovine.

- Daj gospoði Liebold stotinuèetiri marke - dometne pekar jednako glasno.

Anne je bila njegova žena, stajala je iza blagajne, a na njegovo dovikivanje kimne.

- I onako trebam još dva slanca, jedan raženi i jedan planinac... - reèe Anna. U pekarnici je bilo još èetvoro kupca, a od
toga dvoje iz njene ulice. Kimnuli su joj glavom, a i ona je njima uzvratila pozdrav, na isti naèin. Nije joj ništa znaèilo
niti joj smetalo, dok je juèer i

123

prekjuèer tu stajala iza pulta, odjevena u bijeli haljetak, te usluživala te iste ljude. Osjeæala se jakom, misleæi na Tillovu
reakciju. Ali sad je taj pobjednièki osjeæaj nestao... Najradije bih da postanem nevidljivom, pomisli.
Tek kad je kod kuæe odmotala planinac, postane svjesnom da je kupila Tillov omiljen kruh. Mrzila je njegov gnjecav kruh, ne
bi ga mogla progutati... Radije bi izgladnjela. Neko je vrijeme bespomoæno okretala kilogram kruha u ruci. Mrvice, za to bi
bio dobar, pomisli. Izvuèe nastavak svestranoga kuhinjskog stroja iz donjega ormariæa, razreze kruh na komade i nagura ih
u otvor. Tad okrene prekidaè na najviši stupanj. Odjekne brujanje, èegrtanje i na koncu nekakav zavijajuæi zvuk.
Istodobno je poèelo smrdjeti po paljevini. Anna iskljuèi stroj i podigne tuèak kojim je natiskala kruh u otvor. Mekane i
gnjecave gvalje svježega kruha potpuno su se slijepile. Ta tko bi inaèe bio toliko bedast, pa pokušavao smrviti svjež
kruh... Bila je to golema svinjarija, a vjerojatno je i skupa naprava bila zasrana. No Anna to kuhinjsko pomagalo i
onako nije željela. "Sasvim dobro izlazim na kraj sa svojim dreimixom*", rekla je svojedobno Tillu. No on je
ustrajavao na nabavci ove luksuzne naprave. "S njom èak možeš raditi i domaæi maslac", rekao je, nabrajajuæi koliko se
razlièitih nastavaka nalazi u kompletu. Tko uopæe želi sam spravljati maslac?!, pomislila je tad Anna. Bilo je to
krajnje slaboumno, ali je Tili ipak kupio svoj Kenzvood Chef**. "Moja žena ima najbolji kuhinjski stroj, koji se može
naæi na tržištu", isticao bi u raznim prigodama. Sad je pak stroj bio zasran i uništen, ta njegova luda naprava, pravo mu
budi.

Anna skine plastièno kuæište, okruglu ploèu-nož sa zakrivljenim prorezom, ravni podložak i vijak, pa sve gurne pod mlaz
vode. Htjela je prvo razmoèiti tu gnjecavu masu, kako bi je mogla išèeprkati. No zašto, zapravo?, pomisli. Posegne u slivnik u
kojem je razina vode porasla, a na njenoj su površini plutale grude tijesta. Napipa èep i izvuèe ga, pa voda poène polagano
otjecati, uz nekakav

*model jeftine kuhinjske miješalice, s raznim nastavcima **vrhunska kuhinjska mješalica, slovi i kao stvar prestiža

124

grgotav zvuk. Na koncu u slivniku ostade kaša, zajedno s ljepljivim dijelovima kuhinjskoga Anna ih ostavi tako. Tili
æe pobjesniti... I treba! toga, bila je srijeda, pa se morala požuriti. Inaèe prekasno pojaviti na brbljanje uz kavu kod svoje n

xx jar jar

- Što smjeraš za poklade?

- Poklade?!

Anna pogleda sestru. Danas je trpala veæ èetvrti komad kolaèa u sebe, ali pritom baš nije izgledala kao da joj osobito ide u
tek. I inaèe je izgledala jako bezvoljno, a èak si nije ni namazala usnice... A vlasi stisnute i smotane na stražnjemu dijelu glave
èinile su da joj lice izgleda vrlo oporo i ukoèeno.

- Držiš se kao da ti je to nekakva strana rijeè! Ta sutra je ženska pokladna noæ.

- Ah, da... - odvrati Anna. Na to je potpuno zaboravila. Prošle godine je otišla po Tilla u njegov ured. "Oslobodi

me, za ime Božje, od tih ženki, toliko pohotnih za muškarcima!", rekao je. Anna se naceri, jer je jednostavno
morala pomisliti na godinu ranije. Tad ga je neka tipkaèica ugrizla u stegno, mladica koja je cijele godine vrijedno i
nezamjetno radila svoj posao i ispunjavala svoje obveze. Tili se zbog toga strahovito uzrujao. Tako su zajedno otišli
Forsteru, premda Anna inaèe nije osobito cijenila toèionice. Nije voljela pivo, a sav onaj smrad i buka izazivali su
joj glavobolju. No prošle je godine bilo veselo. Satima je plesala s Tillovim bratom, koji je došao sam, jer Waltraud nije
htjela ostaviti djecu samu, unatoè sustavu za nadzor. Bila je ona uistinu krajnje skrbna majka... Tili je izveo svoj
uobièajen show*, ali je ubrzo pretjerao... Pivo i žitna žestica, crte na njegovome pivskom podlošku su se brzo množile, a on
nije podnosio mnogo... Na koncu ga je zajedno s Juliusom morala otpremiti kuæi. Teškom mukom su ga zajednièki
smjestili u postelju, izuli mu obuæu, te svukli èarape i hlaèe, no on je sve

'prikaz, predstava (engl.)

125

vrijeme nastavljao hrkati. "Trebam li i tebi pomoæi, najmilija šogorice? Kod tebe bih u tome uživao", upitao ju je tad Julius,
vragolasto. Dodir njegove ruke na njenom tijelu bio joj je ugodan, na trenutak je popustila, te uživala u osjetu draškanja i
topline. No tad se prisjetila da je Julius Tillov brat, oženjen èovjek i otac. Zasigurno je svemu bila kriva tek ona zaboravljena
pržolica. Da Tili nije još tjednima nakon svojega roðendana izvodio onu predstavu, "u tebe se èovjek jednostavno ne može
pouzdati", ne bi ona nikad došla na pomisao tako otvoreno i neprikriveno oèijukati s njegovim bratom. I moglo se dogoditi...
Skoro se dogodilo... Sranje, pomisli Anna.

- Hej, jesi li još tu? - reèe Marie, pomièuæi svojom rukom amo-tamo ispred Anninoga lica.

- Zašto ne bih bila? - ispravi se Anna na stolcu. Bila je sreæa, pa Marie nije mogla ni slutiti, što si je Anna netom predoèivala.

- U posljednje vrijeme si uistinu nekako rastresena. Nisi li htjela otputovati?

- Tako je...

- Kako bi bilo s pokladama? Pozivam te, imam dvokrevetnu sobu u Bruggeu*. Jedan ležaj je slobodan.

Brugge, Belgija, on park frangais...** Tip je zbrisao, pomisli Anna. Ili onaj dobrotvor ili snimatelj prije njega. Njoj je to moglo
biti svejedno, zapravo joj je taj poziv bio rješenje. Zaboravila je na poklade, ali sad, zamišljajuæi sebe kako se sama kreæe po
toj šašavoj vrevi, obuzme ju bojazan. Samo otiæi, otiæi, otiæi...!, poène joj zvoniti u glavi.

- Okay\ A na koliko dugo?

- Šest dana. Polazak je sutra.

Tip je morao strugnuti iznenadno... Marie pak ponovno uzme komad kolaèa, a slika se u Anninoj glavi razbistri. Dvije sestre
ujedinjene u ljubavnim nevoljama... Anna dohvati hvataljku za kolaèe. Njena majka ju pogleda zapanjeno, ta bio joj je to
veæ drugi komad...

*grad u zapadnoj Belgiji, nedaleko morske obale **neki govore francuski

126

- A što æe na to reæi tvoj muž? -- upita Anitu

- Tili? - Anna izgovori muževo ime otežuæi, p"i zazvuèalo neobièno, kao "Tiiill". Uèinila je to k, dobila na vremenu.

- Tako se on zove... Ili si i to zaboravila?

Lijepo bi bilo, pomisli Anna. S kim æe on slaviti poklade? S Ramonom ili cvjetnom vilom, obje su bile iz èetvrti, takvo nešto
ne ostaje tajnom, takva se govorkanja šire poput ubrzane paljbe. Kad je žena s broja dvadesetdva zapoèela odnos s
ljekarnikom, ubrzo su i za to doèuli svi, jedino je muž rogonja saznao posljednji... Ovaj je put ona bila rogonja. I to dvostruki.
No najgore je bilo, što nije bio bar toliko pristojan, pa svoje jarèje skokove izvodio na nekome drugom podruèju, gdje nitko
nije poznavao ni njega niti nju.

- Mogu raditi, što želim... - reèe Anna. Sljedeæega jutra Anna ostavi poruku Tillu. "Šest dana

sam na putu", napisala je kratko. I èekala je da on napusti kuæu, pa je tek tad pošla odložiti listiæ na vidno mjesto. A prije
nego ga je ispustila iz ruke, kratko pomisli: bi li se, znajuæi za ovu poruku, predomislio glede onih dodatnih dvanaest stotina
maraka?

127
14

Vještièje sijelo

- No?!

Marie je trzajem otvorila prozorsko krilo, te je studen zrak zastrujao u hotelsku sobu. Ova pak nije bila osobito velika, a ni
posebno komforna.

Anna je bila nauèena na udobnost. Tili je davao prednost jedinstveno visokom standardu odreðenih hotelskih lanaca. Ova
kuæa ovdje mu se zasigurno ne bi svidjela... Na prvi pogled je èak djelovala pomalo musavo. Kad je Anna netom pošla na
zahod, automatski je povukla prstom po gornjemu rubu odjeljka za tuširanje. Tili bi to uvijek èinio, napominjuæi:
"Mjestimice su vrlo neuredni...!" Bio je to njegov mjeraè za valjanost podvorbe. Na Anninim prstima su ovdje ostale
zalijepljene grudice vlaknaste prašine. Tu zasigurno veæ dugo nije nitko èistio. Hitro je gurnula ruku pod mlaz vode... Baš
sam glupa, pomisli tad. Ali kad se vratila u sobu, navukla je papuèe na bose noge. Sreæom ih je stavila u kovèeg... S ovakvim
podnim oblogama sa sitnim uzorkom nije se nikad moglo znati, te su skrivale prljavštinu više naraštaja.

Marie se ponašala, kao da je iznova otkrila Brugge, zakljuèi Anna, gledajuæi svoju sestru kako stoji ispred otvorenoga
prozora i gleda van. Anna sad više nije bila sigurna, je li to baš bila toliko velièanstvena zamisao, otputovati ovako u veljaèi...
I to još sa sestrom. Putem je vozila upravo Marie, pušeæi pritom, a trebalo im je èetiri sata od Kolna do Bruggea. Usput joj je
sestra govorila malo, no zato je bez prestanka navijala svoju Carrnen fantaziju. Povremeno bi uzviknula "Sad!" i s dva prsta

128

izmeðu kojih je držala zataknutu cigaretu, u kao da drži dirignetski štapiæ. Zasigurno sv osobito dobrim
mjestima, ali Anna baš i nije bila za violinske koncerte. Vjetrobran jarko crvene lunuu se uporno probijao kroz zid
dosadne kišice, a nekoliko zvonika i plovnoga kanala, iza kojeg se ., kišni zid još zgušnjavao, nije mogla vidjeti
ništa > Marijinoga grada snova.

- Da, da... - primijeti bezvoljno. Bilo joj je studeno. Marie bi trebala napokon zatvoriti prozor.

- No doði veæ! - reèe ova.

Anna popusti. Pogled kroz prozor bio je poput skoka u srednjevjekovlje. Stepenast zabat na kuæi suèelice, prigušeno svjetlo
koje se jedva probijalo kroz uske prozore, te kuæni zid od nejednakih kamenih gromada, koji se izdizao iz valovitoga
nogostupa uske ulice...

- Poðimo van - reèe Anna, a Marie se tiho nasmije.

- Meni je prvi put bilo jednako tako pri duši... -napomene.

jar jar jar

- Zasigurno izgledam poput ižmikane maèke... - reèe Anna i proðe obim rukama kroz kosu.

Veæ su skoro tri sata lutale, bez kišobrana, preko mostova i mostiæa, kroz tihe ulièice... I gotovo uvijek išle uzduž nekakve
vode. Dosadna kišica što je uporno sipila, zavukla im se u vlasi i odjeæu. No Anna je to zamijetila tek sad, u ovome lokalu.

- Izgledaš rumeno - odvrati Marie. - I vrlo zgodno. Tako bi trebala uvijek izgledati... Dobro ti pristaje.

- No da... - reèe Anna i prijeðe dlanom preko usplamtjele puti. Ovdje u toploj prostoriji poèela se doslovce
žariti. A neobièno je bilo što, unatoè svoj toj vlazi što se upila u nju, nije osjeæala potrebu da ode mokriti i dotjerati
se. Obièno bi to uèinila... Kad bi s Tillom ušla u neki restoran, prvo bi otrèala poèešljati se, popraviti j naliè, nL?Aisnicama
i napudrati lice. Pogleda Marie koja joj se smjestila suèelice... Sestra joj se smješkala, ovaj put bez onoga nabora u kutu
usnica, koji je svemu

129

što bi izrekla pridavao neku oštrinu. Bila je vrlo opuštena. Crnilo oko oèiju joj se razmrljalo i obrisalo, pa je bilo nalik tek na
nekakvu tamnu sjenu. Èak je i tamno crvenilo na usnicama, kakvo je uvijek rabila, nekako izblijedilo. I ona je izgledala
zgodno i nekako ženstvenije, zakljuèi Anna.

- I ti... - reèe. - I ti izgledaš zgodno.

- Sad æemo si dobro zabiti noseve u èašu, nas dvije zgodnice. Što misliš o tome?

Marie je svukla svoju kožnatu jaknu. Tanka majica zalijepila joj se izmeðu dojki. Imala je vrlo punaèke dojke, a bradavice su
se takoðer ocrtavale kroz majicu. Lijeva je dojka bila malo jedrija. Isto kao i kod mene, pomisli Anna. Smiješno, to još nikad
nisam uoèila. Ni jedna od nas nije davala sisati djetetu, pa ipak imamo silne cice, a osobito lijeve. Anna zahihoæe...

- Da, dobro bi mi sjelo piæe - primijeti, kimnuvši sestri glavom.

- Šašavo! - Marie protrese glavom, a iz podignute kose joj se odvoji jedan vlažan pramen i padne joj preko oèiju. Ona ga
žustro otpuhne, ušiljivši i iskrivivši usnice. Izgledalo je to uistinu smiješno. - Tebi je tridesetpet - reèe Anni - a nisi se još nikad
napila.

- Nikad... - potvrdi Anna. - Zamisli si Tilla... Marie prasne u smijeh. Obje si zamisliše, kako bi Tili

reagirao na pijanu ženu, on, malograðanin. Lokanje je za muške, nacugane žene bile su nasrtljive i neprivlaène, prava kuga.
Od silnoga hihotanja, na koncu su obje žene još samo dahtale, hvatajuæi zrak, istodobno si brišuæi suze koje im je smijeh
obilato natjerao na oèi.

- Za to æemo popiti i nazdraviti! - uspije napokon promuca ti Marie, zagušena smijehom. - Patron, s'il vous plais*... -
pozove gostionièara.

Patron je èekajuæi sjedio za stoliæem pred ulazom u kuhinju. Povremeno bi razgovarao s nekom osobom koju se nije moglo
vidjeti. Moglo se èuti tek njen glas i uobièajene zvukove, koji nastaju kad se rukuje tavama,

""Gazda, ako vam je po volji (franc); uètiv naèin pozivanja posluge u restoranu

130

loncima, mutilicom za jaja i sliènim priborom. Bilo }e lek šest stolova, u toj tijesnoj prostoriji s niskim stropom Anna i Marie
su bile jedini gosti...

Sad patron ustane i priðe im. Nije tu bilo jelovnika, veæ je nabrojio što im može ponuditi. Anna ga nijr razumjela,
gutao je slogove i povezivao rijeèi kao u neki napjev, što se u Anninome školskom francuskom nije pojavljivalo... No
zato je Marie kimala i odgovarala mu, pa je taj neobièan razgovor potrajao neko vrijeme. Anna pak zapoène shvaæati,
zašto se Marie toliko zanosila svime što je bilo francusko. Zasigurno to nisu bili jedino muškarci, na koje je Marie padala.
Izgledalo je da joj je mnogo važnije ukljuèivanje u taj stran jezik i ozraèje, kao da je ovo tu njen stvaran zavièaj.
Iznenadno joj je lice djelovalo opušteno i slobodno, puno života. U Anni poène rasti mješavina zavisti i naklonosti...
Pokuša se prisjetiti, do èega je njoj stalo jednako toliko, ali se ne dosjeti nièega...

- Želiš li... - zapoène Marie.

- Ne, naruèi ti - upadne joj Anna u rijeè. - Ja to ne

mogu.

Kad ponovno ostadoše same, Anna pogleda sestru.

- Mislim da æu upisati teèaj francuskoga na otvorenoj školi - reèe joj. - Došla sam samoj sebi poput neznalice.

- Bedastoæa! To si tek umišljaš. Zašto ne uèiš talijanski, od uvijek si ludovala za Italijom.

- Da... A nisam ni bila toliko loša.

Djevojke su zajedno s roditeljima svojedobno nekoliko godina za redom odlazile na Lago di Maggiore*. I dok bi Marie i
majka ležale na plaži, Anna bi s ocem odlazila u obilazak okolice. "Što to znaèi?", dodijavala je Anna neprestance, pa joj je
ubrzo otac kupio rjeènik. "Pogledaj sama!", rekao je, uruèujuæi joj ga. To ju je zabavljalo, pa je na koncu veæ mogla èitati
dnevne novine i razumjeti o èemu muškarci razgovaraju, dok ispijaju espresso. Njen bi otac vrlo èesto zaboravio da je Anna
s njim, ali se ona nikad nije dosaðivala. Žudno je upijala prizor, kako muškarci žustro pomièu usnice, glave i ruke, kao
u

jezero u sjevernoj Italiji

131

kakvome igrokazu. Bilo joj je to mnogo zanimljivije, nego da, satima drijema na suncu. Na suncu èak nije mogla ni
nesmetano èitati niti sanjariti, od vruæine je postajala tupom i tromom. Bilo je to lijepo doba, dok je s ocem lutala uokolo
po zemlji koju je on volio. I to premda zapravo nije viðala ništa drugo osim boca, njen je otac naime strastveno igrao u boce,
te onih tamnih barova, u kojima najèešæe nije bilo ni stolaca niti stolova. Muškarci bi se okupljali oko visokih stojeæih
stolova, a gusti oblaci duhanskoga dima miješali su se s oporim mirisom svježe prženih kavenih zrnaca. Tada Anni to pušenje
oko nje nije smetalo. Nekako je spadalo u takvo okružje, odgovaralo ugoðaju...

- Da... - reèe sad i pogleda Marie. - Imaš pravo, trebala bih možda ponovno poèeti s talijanskim. No ovaj put ozbiljno.
I tad æu napokon ponovno otputovati tamo, zasigurno se mnogo toga u'meðuvremenu promijenilo... Nikad više nisam bila
u Italiji, otkako sam tamo boravila zajedno s Tillom.

- I misliš da æe Tili to prihvatiti?

- Ne - odvrati kratko Anna.

- I unatoè tome želiš ozbiljno poèeti s talijanskim i putovati u Italiju?

- Da... - potvrdi Anna. - To æu uèiniti... Upravo to!

- Nazdravit æemo i tome! - odvrgne Marie i podigne èašu.

Patron im je donio bocu Chdteau Maucaillou i ponosno pokazao na naljepnicu. Marie je kimunula i pritom isturila donju
usnicu. //Ljetnilc983.// rekla je. "Dobra kapljica...!" I na trenutak je Anna ponovno imala onaj osjeæaj da je malena glupava
sestrica, no taj je brzo nestao. Marie je danas bila drukèija.

- Salute* - reèe Anna i takoðer podigne èašu. Njihove se èaše dodirnuše, te odjekne vrlo nježan i istobno nekako
pun zvuk. - Lijepo je veèeras s tobom... -dometne Anna nakon tog,kucanja èašama.

- Uistinu je vrlo lijepo - pritvrdi Marie. - Ti si danas potpuno drukèija.

*živio, živjela (tal.)

132'
Anna se nasmije, ta upravo je tren ranije ona to i pomislila o svojoj sestri! No ne reèe više ništa, jer M% zamahom otvoriše
kuhinjska vrata i u prostoriju se proli, slastan miris. Dobile su školjke u umaku od èešnjaka na maslacu. Okus je bio
božanstven, unatoè èešnjaku... Anna zapravo nikad nije jela èešnjak, zbog zadaha i jer joj se od njega podrigivalo, tili je
smatrao opæenito odvratnim, kad bi ljudi bez ustruèavanja i ikavoga obzira proždirali èešnjak, te nakon toga vonjali po
njemu. Otvoreno izražavajuæi negodovanje, promijenio je mjesto, kad je jednom zgodom na obiteljski susret Marie
došla okružena tim miomirisom. "Ne treba se èuditi, što svaki tip strugne!", rekao je. No Marie kao da je bilo osobito stalo
da ga time draži... Jer, kad je Anna susretala svoju sestru kod majke, nikakav se slièan miris nije mogao zamijetiti.

Anna odloži svoj pribor na podložak. To ju podsjeti na njeno djetinjstvo, pa otkine komadiæ baguette* i utopi ga u umak na
tanjuru. Grumenèiæ kruha se napije tekuæine. - Hmmm...! - zadovoljno promrmlja. - Slasno!

- Ti uistinu nisi za prepoznati! Bez svojega muža sasvim si podnošljiva.

- I ti, bez onih svojih francuskih pijetlova, rekla bih. Pokatkad je . prava muka, biti prisiljen slušati te, kad prikazuješ
jednoga od tih svojih igraèa.

- Bolje je ako ja prikazujem njih, nego oni mene!

- To je za mene malo previše umno. Mislim da me pomalo hvata...

- Tome smo htjeli nazdraviti, sjeæaš li se? Salutel Boca je bila prazna, pa Marie kucne prstom o grliæ.

. Patron shvati, pa donese novu.

- Tvoj najveæi nedostatak, koliko se meni èini -nastavi Marie, trljajuæi prstom vrh nosa - jest to što uvijek
stupaš u neèijoj pratnji. Prvo je to bio naš otac, zatim ja, pa sad na koncu Tili. No s njim je najgore. Baš ništa ne znaèi to što
je široke ruke, unatoè tome te voda za prsten u nosu. Darežljiv je tek zato da bi to vodanje izgledalo zgodnije nego kod paša
koji zaraðuju manje...

*prutiæ (franc); u dodatnom znaèenju, vrlo dug i uzak hljepèiæ podrijeltom iz Francuske, kod nas poznat pod nazivom
francuz

K tomu još i nema onu mušku stvar kakva je primjerena jednome paši, a pravi paša i nije toliko odbojan. Tili je pravi
pokakanac! Tebi to ne treba, ti imaš ono nešto u sebi. Morala sam uvijek èvrsto i snažno mlatnuti, kako bih djelovala. Ti ne,
ti tek moraš pustiti da to struji iz tebe. Osim toga, mislim da sam sad stvarno nacugana. Salutel

- Salutel - odvrati Anna, uhvativši se za glavu... Njena glava, stolac, kao i opæenito sve u toj prostoriji,

kao da više nije èvrsto stajalo na svojemu dotadašnjem mjestu... Nije to nikako bio ugodan osjeæaj... I ja sam nacvrcana,
pomisli. A to što je njena velika sestra netom izrekla, zvuèalo je kao da joj pokatkad zavidi. I ono s pokakancem, to baš i nije
bilo promašeno. Tili je izigravao pašu i junaèinu kod žena, no u biti je stajao na pol' koplja. S tim se slagao i bijedan naèin
kojim ju je kroz novac htio natjerati neka poklekne. Nosni prsten je, prema najnovijemu, bio od obiènoga lima, ali to Marie
nije mogla znati.

- Moram na zahod... - reèe sestri. - Hitno.

- Tamo otraga, kroz ona vrata. Pripazi, poprilièno je usko.

- Dobro... - odvrati Anna.

Kao da je to neko umijeæe, otiæi na zahod, pomisli pritom. No uski se prolaz izmeðu stolova nekako èudno ljuljao, kvaka na
vratima s djevojaèkim likom od mjedi nekoliko joj puta isklizne iz ruke, te još nogom zapne za prag. Na koncu je ipak uspjela
stiæi do odredišta...

Zureæi se, nespretno zguli hula-hupke i gaæice i sad joj više ništa nije stajalo na putu. Okrene se i spusti u sjedeæi stav,
usput otpuštajuæi branu. I istoga trena glasno krikne, što poprati snažan tresak. Obnaženom zadnjicom naletjela je na nešto
grozno, mrtvaèki ledeno, a u tom prokletom zahodu nije bilo rupe! Sasvim razumljivo, poskoèila je kao oparena,
pokušavajuæi istodobno zaustaviti pražnjenje mjehura... Dakako, bilo je prekasno... Osvrne se i pogleda iza sebe. I ugleda
zahodski poklopac... Zaboravila ga je podiæi! A izvana odjekne lupanje po vratima.

- Je li sve u redu? - zaèuje glas. Bila je to Marie...

134

- Da...! - uzvikne i Anna, hiruuu"i gaæice bile mokre... Kad ih je ponovnu " vlage su je nekako stezale i greble
iznunli

- Što se dogodilo? - htjela je znati M,n

- Neæeš vjerovati... - Anna je jednost.i.n ponovno zahihotati.

- Bila je to mrtvaèka uzbuna...!

- Pišnula sam na zahodski poklopac. Potpuno .m. zaboravila na njega.

- Prase!

- No eto...

- I k tomu još smrdiš na èešnjak!

- I ti!

- Kad bi te Tili takvu vidio...

- Bez oklijevanja bih ga poljubila.

- Ovako smrdljiva i zapisana?

- Još jedino tako.

- Napreduješ, malena sestrice...

jar jar jar

Hotelska postelja nije bila osobito široka, a u sredini je madrac bio jako udubljen. Kad su legle, Anna se privine uz svoju
sestru. Nisu oèistile lice od šminke i nisu se umile, ni jedna od njih. Tek su se izvukle iz svoje odjeæe i bacile se u postelju.
"Izgledaš kao clown*"', rekla joj je Marie, prije nego je utrnula svjetlo.

Anna se cerila, ovakvo nešto bilo je moguæe jedino bez muškoga društva. S muškarcem i pogotovu s nekim poput Tilla, žene
moraju biti lijepe i èiste. No na neki osobit naèin se Anna, u toj mješavini mirisa vino-èešnjak-pišaèa-znoj, osjeæala
nevjerojatno dobro.

- Ja sam pravo pravcato maleno prase... - hihotala je.

- Sto? - Marie je veæ skoro zaspala.

- Ništa... Spavaj dalje.

*(engl.) pod tim se nazivom uobièajio poseban lik, gotovo neizbježan u svakoj cirkuskoj predstavi; u našem jeziku rabimo
prilagoðen naèin pisanja tj. "klaun", ali je autorica u njemaèkome izvorniku napisala clown, želeæi time istaæi uporabu
engleskih rijeèi i kod Nijemaca, pa je zato i ovdje ostavljeno upravo tako

135

Prase-prase-prasepraseprase... Zvonilo joj je u ušima i nije prestajalo, poput nekakvoga napjeva, moguæe poput
Marseillaise...* Nešto kao njen osoban revolucionarni napjev, a kasnije moguæe i himna, nakon što uspije. "Ti imaš ono
nešto, to je u tebi", rekla joj je Marie, "tek moraš pustiti neka slobodno struji van..." Radila je na tome, èvrsto i odluèno. U
snu je bila vještica i èarobnica, Jeanne d'Arc** i Mefisto***, ali zgodnija, mnogo zgodnija... "Izgledaš zgodno", rekla joj je
Marie, a takvi poput Tilla spadaju na lomaèu ili roštilj. Zapoèelo je neko novo doba, loše za paše i pokakance i one na pol'
koplja... Bio je to vrlo zamršen, ali i lijep san...

- Jesi li dobro spavala? - upita ju Marie ujutro. No zapravo je veæ bilo podne...

- Super.

- Imaj na umu, prvi san u stranoj postelji se ostvaruje.

- Jadan Tili!

- Zar si ga u snu...? - Marie podigne rub dlana do grla, te ga je pomicala lij evo-desno.

- Nešto slièno... - odvrati Anna. - Ne postoji li ovdje u Flandriji nekakvo glasovito vještièje sijelo?

- Toèno. U Nieuwportu. Hoæemo li otiæi?

- Jasno!

- Tako rekuæ, službeno putovanje kolegicama?

- Upravo tako.

Anna se protegne. Uopæe nije bilo toliko loše, imati sestru... Marie je bila u redu. Bez svih onih izvještaèenih ludorija, bila je
èak jako u redu...

* današnja francuska himna; no nekoæ je to bila revolucionarna pjesma marsejskih dobrovoljaca, spjevana za
buržoaske revolucije **glasovita francuska junakinja Ivana Orkanska, koja je uzela maè u ruke i povela vojsku za spas
francuskoga kralja i kraljevstva ***zao duh; inaèe lik iz židovske i kršæanske vjere

136

15

Pokladni princ gori

Anna otvori kuæna vrata i ugleda njegove postole. Sjajno uglaèane stajale su u hodniku, vrhovima toèno poravnate s
kutnom letvicom koja je pridržavala podnu oblogu. Tili je bio kod kuæe... Anna se okrene prema

Marie.
- On je tu... - reèe joj tiho. Marie slegne ramenima.

- Pa što?

Toèno, pomisli Anna. Pa što to smeta... To je jednako tako moja kuæa, kao i njegova. Neæu valjda kucati na vrata, unutar
moja vlastita èetiri zida?! Nogom gurne vrata dnevne sobe, koja su bila tek prislonjena.

- Dobru veèer... - reèe. Ta izmeðu uljuðenih je tako bilo uobièajeno, èak i kad bi se nekome željelo kugu na

vrat.

Tili se ne okrene. Sjedio je napol leðima okrenut Anni, na svojoj omiljenoj sofi, a ispred njega je bio ukljuèen televizor.
Zapravo mu to nije bio obièaj... Ili bi gledao program ili bi èitao ili jeo. Jedino su jutarnje novine uz zajutrak bile iznimka.
"Dan treba zapoèeti dobro obaviješten". "Treba", to je bio on.

Tili okrene list i istodobno nagne glavu. Na pokra-jinskome je programu voditelj izvještavao o pokladama, toènije o
ophodnjama zakrabuljenih po gradskim èetvrtima. Na zaslonu se upravo moglo vidjeti jedno indijansko pleme, a iza toga su
slijedili Vikinzi. Iz pozadine se pak moglo èuti veselo i izazivajuæe dovikivanje i klicanje svjetine. Povremeno bi kamera
prikazivala nekoliko ruku,

137

Ovaj put Tili podigne pogled.

- Ti? - reèe.

- Ne boj se, odmah opet odlazimo

r3 ¦ °dVrati TiU ' Okrene J°š

šarma i

je

n list svojih - nije mu

- Ništa od jarca! - reèe Marie

- Pitaj ga sama...

°f*

prema njemu se nije smanjila tijekom o\ i izbivala. Baš suprotno! Ali je on nekako . "¦¦ je sjedio ispred televizora i prtljao s
novina t izazvati od Marie... Takav se veæ mogao nck< ¦ sažaliti. No vjerojatno je to bila sudbina oval m ih nitko nije
žalio. Jao njemu, kad to njegovi* otkriju, koliki je zapravo strašljivac. Možda su ga \" ¦ prozrele... Zašto bi inaèe na
pokladni utorak èuèao ki kuæe? Nije izgledalo kao da još namjerava izlaziti. Minuli su veæ tjedni, otkako je posljednji put u
ovo doba bio kod kuæe. Je li to bilo na neki naèin povezano s tim što je ona otputovala?

jar jar jar

Kod "Stossera" im u lice doslovce udariše buka iz glazbenoga automata, oblaci dima i zbrka glasova. "Stosser" je bila
toèionica u Marijinoj èetvrti, gdje su se sretali mnogi šezdesetosmaši*, dakako sad veæ posijedjeli. Ranije su zajedno izlazili
na ulice i zauzimali zgrade, a jednom su zgodom èak zatvorili dekana sveuèilišta... I Marie je pritom bila nazoèna... Sretali su
se još uvijek u svojoj omiljenoj toèionici, poprilièan broj njih od onoga starog društva. Ali redovi su im se, sasvim razumljivo,
ipak prorijedili...

- Ne uvlaèi odmah glavu poput kornjaèe...! - reèe Marie i gurne Annu naprijed. I naputi je odmah.. -Tamo otraga...

Domahnula je društvu što je sjedilo za stolom na uglu. Otkrila je prva poznata lica...

- Pa, ne znam baš... - Anna je oklijevala, nekako joj se sve ispremiješalo, kao da je plesalo gore-dolje, od
srednjevjekovlja do današnjih dana, pa ponovno natrag. Osjeæala se kao da je biæe s nekoga drugog planeta... Sto ona traži
tu?

- Ta doði veæ - ljudi na klupi se stisnuše, praveæi mjesta. - Bok, Marie! - dovikivali su.

pripadnici pokreta mladih u Njemaèkoj 1968. godine, koji su prosvjedovali protiv ureðenja i odnosa u društvu

139

Ona im je uzvraæala mahanjem.

- Ovo je moja sestra Anna - objavila je.

Društvo se još malo stisne na klupi... - Bok, Anna! -zaredaše sad ponovno povici oko uokolo.

Anna je dospjela pokraj jednoga s umjetnim nosom... Neko vrijeme nije ništa drugo zamijedvala, osim toga smiješnoga nosa
i prosijedih vlasi iznad njega. I èaše piva, koju je konobar stavio pred nju.

- No, pa živjeli! - reèe èovjek pokraj nje. Nije zvuèalo neugodno.

- Živjeli - odvrati ona i primakne èašu usnicama. Veæ joj je i sama pivska pjena bila odvratna, pa hitro odloži èašu natrag na
stol.

- Zasigurno ni ti nisi iz Kolna? - upita je papirnati nos.

- Jesam... Ali ne volim pivo.

- Ja nisam... Hamburžanin sam.

- To je onda nalik...

Anna ga sad pogleda. Zapravo je imao privlaène oèi.

- Zar ne možeš skinuti taj glup nos? - upita ga.

- Vrlo rado - i odmah povuèe tu kartonsku tvorevinu, no ova mu isklizne iz ruke i pljesne natrag na lice. Bila je prièvršæena
gumenom vrpcom...

- Pusti mene...

Anna mu oprezno povuèe gumenu vrpcu preko glave. Vlasi su mu bile vrlo meke, gotovo kao pahuljice. Tili je utrljavao
nekakav gel u svoju kosu, njegove su vlasi na opip bile poput oklopa. I opæenito nije volio, kad bi mu ona raskuštrala frizuru.

Dok je strancu tako skidala gumenu vrpcu, malim prstom mu sklizne po koži na glavi.

- Hm... - reèe on, namignuvši joj.

- No, vi ste mi baš neki...! - odvrati Anna. Tad se oboje moraše nasmijati.
- Hoæemo li piti limunadu? - upita je.

- Konobar æe nas kamenovati.

- Neeeæe - otegnuto æe on, pa podigne ruku i naruèi dvije limunade. Konobar razvuèe lice... To je valjda trebalo znaèiti: "U
jednoj kolnskoj toèionici pije se pivo!" Ali ne reèe ništa.

140

- Kao Hamburžanin, uživam zar ne? - upita susjed Annu.

Pogleda je, a kad je kimnula, pg cmokne je posred usta. I dodir njegovih um vrlo mek... I to uopæe nije bio jedan od
01 pokladnih poljubaca. Cmokac je jednostavno Im ugodan.

Tad joj položi ruku oko ramena, ali nije luinu. mi drugo. Tako su sjedili oboje usred te buke i oblaka dim.i, pijuæi limunadu i
povremeno se ljubeæi. Pritom se Anna morala nasloniti, a on bi joj primaknuo lice, jer je jedostavno bilo preusko da bi se
mogli ljubiti sjedeæi jedno pokraj drugoga. S vremenom kao da je nastupilo nešto nalik pravilnoj uèestalosti ljubljenja, a
poslije svakoga poljupca on bi joj se nasmiješio pomalo zbunjeno. Ali i pomalo vragolasto...

Kad su vani u dvorištu spaljivali pokladnoga princa, èvrsto ju je zagrlio. U dvorištu je bilo mraèno, a studen je zrak bockao
kožu. Svaki put pak, kad bi joj oslobodio usta, vlaga joj se smrzavala na usnicama... U jednome trenutku ugleda svjetlucanje
zapaljene slamnate lutke, zloèestoga pokladnog princa. Doba ludovanja je minulo, a razdoblje posta je zapoèinjalo. Ali Anna
nije ni na koji naèin bila povezana s pokladama, ona je utekla u srednjevjekovlje, a taj stari obièaj spaljivanja pokladnoga
princa bio je dio toga. Osjeæala se pustolovno i pomalo tužno, nije èak ni znala, kako se zove...

- Kako se zapravo zoveš? - upita ga.

- David - reèe on.

- Maleni David? - zapita ona, prisjetivši se davne slike s vjeronauka. Maleni David kako sa svojom praækom za vitlanje
kamenja smjelo nastupa prema divu Golijatu i pobjeðuje ga... Voljela je nastavu što ju je držao stari pastor. Pripovijedao je
prièe, koje su nalikovale njenoj

bajci.

- Da - pritvrdi on. - Vrlo malen. A postoji i još manji David. To je moj sin, star je tri godine.

- Tri godine... - ponovi Anna, premda to nije ništa znaèilo. On nije nosio vjenèani prsten., Promatrala mu je ruke tamo
unutra u toèionici, bile su vrlo vitke i privlaène,

141

bez prstena. To kao da ju je na neki naèin podbolo i potaknulo, premda je bilo bezumno... Dobro, bila je udana, no to su
samo poklade. A tko veæ shvaæa poklade ozbiljno?

- On je ljubak djeèak - javi se David.

- A tvoja žena?

- Ona je vrlo u redu i pazi na nas.

- Je li to nužno?

- Zapravo i nije. U biti sam èestit. Ali danas...

- Danas... - ponovi ona poput jeke.

- Danas mi pada vrlo teško, da budem èestit.

- Vatra se gasi... - prošapæe Anna. Gotovo mu i nije više mogla raspoznati crte lica. A ni on njene. I to je bilo dobro tako.

- Da... Ali sljedeæe æe godine ponovno spaljivati pokladnoga princa. Hoæeš li i tad doæi?

- Možda...

- Onda zapamti... Sljedeæe godine, ovdje. Sigurno dolazim!

- Govoriš bedastoæe...!

- Možda - odmjeri on. - Ali katkad je dobro govoriti tako. Govorit æu gluposti o tebi, o lijepoj Kolnèanki.

Anna ne reèe ništa, ali se ispravi, kako bi mu utisnula posljednji cjelov. Bio je poprilièno velik za "malenog Davida''.

xx xx n

Kad se Anna vratila kuæi, bilo je veæ minulo jedan. Tillove su postole u meðuvremenu išèeznule iz hodnika. Ipak je još
otišao van, možda takoðer u neku toèionicu, gdje su u ponoæ spaljivali pokladnoga princa. Zasigurno nije pošao sam...

Anni je bilo teško pretpostaviti, kako bi to bilo kad bi susrela nekoga poput Tilla, sjedila s takvim i voljela ga, dodirivala i
ljubila, tek tako, a nakon toga osjeæala ovu prigušenu tugu. Jasno, ljubila je svojedobno Tilla, snažno i žestoko, ali sad od
toga jednostavno više nije bilo ni traga u njoj. Rado bi imala muža nalik ovome strancu, koji bi rekao "moja žena je jako
u redu", èak i u

142

onakvim okolnostima u toèionici. Tili to nijr i mio, tim svojim priležnicama prikazivao ju je crvljivom, a Èak i pred èistaèicom.
Bio je pravi gad, zato...

Te je noæi Anna sanjala o vrlo mekim usnicama \w svojima, te o plamenim jezicima koji su lizali uz slamnatu lutku, sažižuæi
je. Na koncu se nezgrapno svezano slamnato tijelo još jedanput propelo, a u snu je to bio Tili, koji sr pred njenim oèima
smanjivao i smanjivao, da bi na koncu ostao samo kao oprljen i pocrnjeo kolac. No ona se nije brinula zbog toga, još je uvijek
osjeæala one meke stranèeve usnice... Kad se probudila, bila je tužna, ali ne zbog Tilla. Bilo je to zbog stranca. Veæ je dugo
nije ni jedan muškarac ljubio toliko nježno i iskreno.

143

16

DIO DBUGI

Pogled u tuðe lonce

Razdoblje posta je uistinu zapoèelo. Ujutro je nebo bilo zastrto, a èak ni oblaci nisu imali obrise. Povrh glava visio je spužvast
sloj beskrajnoga sivila. Anna hitro zatvori prozor. U grlu osjeti lagano grebanje, kao kad poèinje prehlada. Nije osjeæala volje
ni za što... Èak ni telefon nije zvonio, osjeæala se odrezanom od svijeta. Tili se nije vratio kuæi... Je li spavao na drugoj strani
ulice? Zamišljala si je kako u svoje uobièajeno vrijeme otvara tuða vrtna vratašca i pozdravlja. Žena u prizemlju bila je
ogovaraèica, kroz ulièicu Bruderling vijest æe se proširiti poput iskre koja juri zapaljenim stijenjom: Liebold šara, odmah tu
prekoputa, a iza ugla još i s djevojkom iz cvjeæar nièe. Strašan jelen!
Anna popije kavu, bila je to veæ treæa šalica. Zapravo je pritom trebala uživati, nakon cijeloga tjedna èaja iz vreæica. Ali je u
ustima osjeæala tek bljutav okus... Možda joj se razvija prehlada? Listala je novine, koje je odmah nakon sedam uzela iz
pretinca za poštu. Kako se snalazi bez svojih novina, proleti joj kroz glavu. No i to sitno pobjednièko zadovoljstvo kao da je
bilo bez okusa. Otkako su se zavadili, Tili bi jutarnje novine redovito odnosio u ured. "Napokon, ja sam ih i platio", bila je
njegova usputna napomena. Naveèer bi ih odložio na hrpu staroga papira. Anna je cijeli tjedan uz zajutrak èitala novine od
dana ranije, pazeæi da ih složi i odloži na hrpu jednako kao što ih je tamo i našla. Unatoè tome nije se mogla osloboditi
osjeæaja da Tili zna, kako se ona poslužuje njegovim starim papirom... No danas nije bio tu.

145

Otvori stranicu s pregledom priredbi. Prstom poðe redom preko stupaca: obilasci s vodièem, kazališta, umjetnost,
književnost, glazba, film, cirkus, vjerske priredbe, skupine za samopomoè... Nije mogla ni naslutiti što to ljude tjera na takva
okupljanja. Na pomisao da bi odlazila èuèati okružena prevarenim ženama i jadati se, proðu je srsi niz leða. Tad æe se radije
pozabaviti kulturom, jednostavno mora postojati neka moguænost za provoðenje vremena u ovome gradu sadržajno i
smisleno...

Nastavi kliziti prstom uzduž stupaca. Pivnièki obilazak, Kom u staroj gotici, Tjelovježbom do zdravlja, Narodna zvjezdarnica,
Prièe i predaje, O njezi u kuæi, Ženski zajutrak... Tome nije bilo kraja, stupac za stupcem nizale su se najnevjerojatnije
ponude. Nije znala bi li se tomu smijala ili sve ipak shvatila ozbiljno. Uèinilo joj se sve to kao nešto neprimjereno, a u
svakome sluèaju sadržaj koji ne spada u njen život. Kao da je netko pred nju smjestio golem pladanj s kiselim krastavcima i
èokoladom i muslijem i usoljenim svinjeæim nogicama i ostrigama i hamburgerima... I pritom joj rekao: "Sad se valjano
najedi!" Od rijeèi hamburger osjeti toplinu. Èovjeka iz Hamburga poznavala je tek nekoliko sati, ali je on u njoj nešto
potaknuo. Obièno bi joj za buðenje neke naklonosti trebalo mnogo više vremena.

Razmisli o tome, što je sve radila ove godine. Studirala je sve moguæe, ali sasvim razumljivo ne od jutra do veèeri i ne samo
fakultetske struke. Bila je i supruga, ne baš osobito savršena, voðenje kuæanstva ju nije osobito zaokupljalo. I sedamnaest je
godina bila studentica, s mnogo je predanosti prouèavala knjige, lica i glasove, osvojila je j:o veliko sveuèilišno podruèje koje
opæenito nazivamo Život. U prvo vrijeme ga se bojala, ali na koncu je postalo blisko, njeno. K tomu su još spadale patke na
Weiheru*, kao i sklizanje kad bi se jezero zimi smrznulo. A ljeti je mogla satima ležati na livadi i promatrati ljude. Bilo je
uistinu ludih ljudi, no miješali su se s normalnima... Ali, možda su i oni izgledali normalno. Zasigurno ne bi nitko
povjerovao da bi Tili

""umjetno jezero u kolnskoj sveuèilišnoj èetvrti

146

mogao raditi ovo što sad èini. Prije je izgledao kao jrd. od onih vrlo èestitih,marljivih i pouzdanih... Kakva zabiti*!

Anna èvrsto odluèi iskljuèiti Tilla iz svojih razmišlj.m] barem na nekoliko sati. Morala je u svoj život uvesti m smisao, te
pritom i sama nešto pokrenuti. Dok je bi hi Marie, nije joj to izgledalo osobito teškim. "Ti imaš onu nešto, to je u tebi, moraš
tek pustiti neka struji van...", ponovno se prisjeti onoga što joj je u Bruggeu rekla Marie. Ali ovdje, s treæom šalicom
kave ispred sebe i držeæi stranicu o priredbama izvaðenu iz Tillovih novina, osjeæala se potpuno blokiranom. Posegne
za telefonom, otklopi ga i utipka Marijin broj. Valjda je tamo...

Marie se javi. Glas joj je zvuèao kao da nije sama... Jedan od juèer naveèer, pomisli Anna. Ali se nije mogla sjetiti izgleda ni
jednoga iz društva, osim Davida. Ponovno osjeti sitno bockanje u sebi.

- Smetam te? - upita Anna.

- Nooo*\ Ne osobito..
- Imaš li kakvu zamisao, što bih danas mogla poduzeti? Anni je i samoj izgledalo glupo, kako je to izgovorila...

/Ali je sad veæ bilo prekasno. Bilo joj je tridesetpet i pitala je svoju veliku sestru, kako da provodi vrijeme...

- Zar ne ideš na sveuèilište? - upita Marie, ali tad zastane. Nakon nekog vremena, oèito se prisjetila, pa dometne... -
Toèno, završila si studij... Smiješno, zar ne?

- Da, uistinu smiješno - pritvrdi Anna.

- Otvoreno priznavši, ni ja baš nisam osobito daleko izvirivala preko ruba svojega lonca. A taj se zove umjetnost...

- Možda nešto vezano za umjetnost? Za poèetnike i tijekom dana? - upita Anna.

Marie se nasmije, ali srdaèno.

- Èekaj malo, danas je nekakav obilazak ateljea na temu ženske umjetnosti. Bi li to bilo nešto za tebe?

- Dooo...*

- Jesi li prešla na kolsch*?

*radi se o narjeèju kolsch (èit. kelš) koje se govori u Kolnu i okolici, znakovito npr. po muklome izgovaranju samoglasnika,
primjerice, kod rijeèi s "a" ili "e" usta se namjesti na "o", pa ti samoglasnici dobivaju prizvuk na mukli "o"; drugim rijeèima,
ovdje se radi o muklome "daaa" i "neee" (dooo i nooo)

147

- Nooo...

Sad se nasmiju obje... Njihova je majka oduvijek strogo pazila da nikad ne govore kolschl Danas su obje zgriješile.

- Dobro, dat æu ti onda adresu. Okav?

- Okay.

Anna tad zapiše ime i adresu. Morala se požuriti... Za manje od pol sata zapoèinjao je obilazak sa struènim vodstvom, a još
se morala odjenuti. Razmisli i odluèi se za jeans i blejzer*... S tim nije nikad mogla pogriješiti. Dok je ispred zrcala kajalom**
opcrtavala oèi i usnice lièila u smeðecrveno, kratko se prisjeti rijeèi "lijepa Kolnèanka". To joj je godilo... Pritom uhvati samu
sebe kako se smiješi odrazu u zrcalu, vrata lagano ispruženoga, što je isticalo profil. Hitro se iskrevelji, pomislivši: "Toliko
lijepa baš i nisi...!"

Unatoè tomu je poprilièno poletno pošla iz kuæe i uspela se na svoju nizozemsku dvokolicu. Zapravo je bila glupa,
odbijajuæi Tillov prijedlog, zgodan city-bike uopæe ne bi bio loš. Iz pukoga je inata tad rekla "Ne, hvala!" Imao je toliko
neobièno nadut naèin da joj pojašnjava što bi za nju bilo dobro. Tad joj je držao predavanje koliko dty-byke ima brzina, o
mjenjaèu, sjedalu... No to je sve i onako bila prošlost. Žustro pritisne pedale i zaputi se u susret ženskoj umjetnosti..

Na ploèici uz zvono umjetnièino ime djelovalo je još gizdavije i razmetljivi)'e. Tremezza von Brentano... Anna automatski
proðe obim rukama kroz vlasi, kako bi ih rastresla. Došlo joj je i da se još hitro pogleda u ruèno zrcalo, ali to nije bilo
moguæe, jer su iza nje veæ stizale daljnje dvije posjetiteljice. Pritom su uzbuðeno raspravljale. Anna ih propusti ispred sebe.

Vonjalo je na boje i razreðivaèe, vjerojatno je to uobièajeno u jednome ateljeu. Posvuda uokolo stajali su lonèiæi s bojom i
kistovi, ovih je bilo na stotine. Anna posumnja nisu li namjerice tako razmješteni i namoèeni u boje, kako bi se osobito
istaknulo umjetnièku crtu
*engl blazer; kratka športska jakna

** istoènjaèko lièilo za oèi; rijeè je sanskrtska

148

ovoga okružja. Tad ugleda slike, prikazivale su žene kako se istežu, pripijaju, zavode, s dugim nogama i velikim prsima, sve
idealnih mjera. Ni jedna nije narušavala ideal ljepote, a i njihova oskudno urešena odjeæa bila je tek lijepa. Same otmjene
djevojke za zabavu, pomisli Anna, te gotovo sve svijetlih vlasi. Kao da brinete ne mogu biti jednako dražesne...!

Tek iz natucanja povjesnièarke umjetnosti, koja je vodila pri obilasku, Anna dozna kako prikazana ljepota treba djelovati
odbijajuæe, jer ona žene srozava na objekte pohote, uvijek nasmiješene i uvijek raspoložive. Pojam "objekt pohote" se
stalno ponavljao. Nazoène su bile samo žene, èitava zbirka izdanja u crnome i kanacrvenome*. Nalikovale su meðusobno
jedna drugoj jednako kao i one ljepotice na platnima, ali kao sušta protivnost... Naime, nitko nije došao na pomisao da se
naslaðuje gledajuæi te ujednaèeno podrezane vlasi, ujednaèene krojeve vreæastih haljina, ujednaèene crte lica...

Anni su nazoène izgledale još beživotnije od onih zavodnièkih položaja na zidovima uokolo. Tu sam radije objekt pohote,
pomisli Anna.

Pri izlasku je osjeæala kako je neobièno gledaju, kao da joj je izdaja prema družicama istoga spola bila ispisana na èelu.
Zasigurno je jednostavno premalo znala o umjetnosti, a i o ženskome pokretu opæenito. Uspne se na dvokolicu, to se
svakako slagalo s netom doživljenim .' ugoðajem. Anna odluèi još poæi frizeru.

- Pramenove... - reèe kratko, kad se spustila u udoban stolac. - Danas mi je do pramenova.

Njen umjetnik èešlja i šampona pokaže joj lepezu boja.

- Kako bi bilo s ovim toplim tonom lješnjaka? -upita. - I s laganom preljevom na crveno...?

- Samo ne crveno...! - odvrati Anna, misleæi na one ujednaèene glave s kanacrvenim preljevom. Radije bi pustila da
joj posvijetle vlasi oksidansom...

*kana je istroènjaèka biljka iz koje se od davnina dobivalo crvenilo za lièenje dijelova tijela; u stara vremena njom se bojilo
vlasi, nokte, dlanove i si.; danas je najpoznatija kao bojilo za kosu

149

xx xx xx

Stajala je ispred kuænih vrata i rovala po torbici, tražeæi svoj kljuè. Jasno, sve joj je moguæe dolazilo prije pod prste, redom
èešalj, crvenilo za usnice, intimni uložak... "Tvoja torbica je pravi svinjac", koliko je samo puta èula od Tilla... Iznenadno
postane svjesna, on je kod kuæe. Još i prije nego je ugledala njegovu obuæu i ogrtaè i kovèežiæ za spise, to je nekako
osjetila. Dok je svoj blejzer vješala u garderobu, oèeše rukav njegovoga ogrtaèa. Odmah ga poravna... Miris Tillove vodice za
brijanje uspne joj se u nosnice. Nekako slièno mora biti kad se nešto odbaci, pa se ponovno sretne. Èovjekom nekoliko
trenutaka ovlada osjet posjedovanja, no tad uslijedi ono "Ah, da!", jer se sve nepovratno promijenilo. Tili se jednom zgodom
vozio za automobilom koji je prodao, a bio mu je vrlo drag, samo da bi se osvjedoèio postupa li novi vlasnik dobro s
vozilom... Anna je tad pucala od smijeha. No danas se tome više ne bi smijala...

Èula ga je kako buci u kupaonici... Zasigurno æe ubrzo ponovno otiæi. Morala je na zahod, pa se uspne na kat. Na njenim je
vratima nešto visjelo... Ukljuèi svjetlo na hodniku. Bila je to tiskana pozivnica lanca Star*. Nije to bilo ništa novo, svake
godine u veljaèi uprilièili bi taj golem spektakl. U Tillovom su poduzeæu poput grabljivica vrebali na taj kiè, bio je to tako
rekuæ pokazatelj pojedinaène važnosti zaposlenih. Tili je bio pozivan veæ godinama, još i prije nego je postao voditelj
prodaje. Tad joj je nabrajao, koga je sve pretekao... "Pitsch je u istoj plaæevnoj skupini, ali i šest godina dulje u tvrtki",
naglasio je, primjerice. Ovaj put je Tili ulaznice zalijepio prozirnom vrpcom na vrata spavaonice... Koso ispod je dopisao "sa
suprugom" i dvaput podvukao.

Ona uzme pozivnicu i pode s njom dolje, zaboravivši da je netom pošla na zahod.

- Što je ovo? - upita, mašuæi mu pred oèima listom ruèno izraðenoga papira.

- Pa to je jasno - odgovori Tili. - Ili po najnovijem više ne znaš ni èitati?

""zvijezda (engl.)

150

- To je tvoje poduzeæe.

- U kojoj zaraðujem svoj novac, koji ti želiš prip Mi

- Što se tièe novca... - Anna zastane usred riHVni¦ ¦,o I ispruži ruku prema njemu. Ovaj put je dlan bio okrenut prema gore,
ali je kretnja bila slièna kao onom zgodom: klip-klap. Pomicala je prste prema sebi i otpuštala ih, ali pritom nije njihovim
vršcima pljeskala o dlan. Bio je to znak traženja... On sad hoæe nešto od nje, a nije èak ni ono obeæano platio za ovaj
tjedan. Staklenka od marmelade se ispraznila, posebno je to provjerila, a danas je veæ bila srijeda.

- Lihvarko! Dobit æeš svoj novac... - odvrati Tili. Poðe zatim u svoju sobu. Po najnovijem je svoj sako

s lisnicom odnosio uvijek gore u svoju sobu, koju je zakljuèavao. Za nekoliko minuta se vrati.

- Evo...! - reèe i položi novac na jedaæi stol.

Bilo je tu dvijestotineèetrnaest maraka i trideset pfenniga, za ponedjeljak i utorak je ustegnuo odgovarajuæi dio.

- Valjda si zaokružio... T*tek reèe Anna. Bio je doista sitnièav...!

- Dva pfenniga - odvrati on. - Sad idem. Ne zaboravi, subota neveèer. I obuci nešto prikladno.

Anna se ukoèeno zagleda za njim. Takvoga kao što je Tili nije se moglo ni svariti niti shvatiti, jedino možda zatuæi. Tad se
prisjeti cat-suita, ludo skupoga maèjeg odijela, ispod kojega se ocrtava èak i svaka pjega od sunèanja. Naceri se. Tili æe se
uistinu zapanjiti. Zapoène se veseliti suboti. Osjeæala se i pomalo crvotoèno, no to je bilo povezano, trema prije velikoga
nastupa...

XX U XX

- Gdje ti je sivi ogrtaè? - upita Tili.

Na pozivnici je pisalo dvadeset sati. Imali su još pol ure vremena. Prošle su godine takoðer došli prerano, pa je Anna morala
punih dvadeset minuta razgledati izlog jedne trgovine opremom za unutarnje ureðenje. Jer, prije naznaèenoga vremena se,
razumljivo, nije smjelo ulaziti.

- Tko ti kaže, da želim obuæi sivi? - odvrati Anna pitanjem.

151

- Neki drugi nije prikladan.

- Možda crveni - usprotivi se ona. Taj je ogrtaè, doduše, još prije više mjeseci darovala Regini... Ali, on to nije znao.

- Želiš li me izvrgnuti ruglu?

- Ne, dragi! Sasvim sigurno ne!

- Prestani s bedastoæama!

- Mislim, veèeras bih trebala izigravati zaljubljenu suprugu.

- Dovoljno je ako zapoèneš kad doðemo tamo. Zar misliš da ta komedija mene zabavlja?

- Uvijek sa smiješkom, uvijek raspoložen... - pjevušila je Anna. - Odakle je to, dragi?

- Gdje je taj prokleti ogrtaè? - okosi se Tili.

- Ovdje, dragi! - i doda mu ogrtaè.

Preko svojega maèjeg odijela dodala je dugu jaknu u jahaæem stilu. Tili je vidio tek skladbu od raznih sivih tonova, a sivo je
smatrao plemenitim. Prigovorio je jedino zbog naušnica. Anna si je, naime, nataknula zlatne kreolske prstenove, koji su se
njihali izmeðu nakovrèane kose. Vlasi si je sušila strujom vruæega zraka odostrag prema naprijed, a sad æe ih još jedanput
protresti, izgledat æe uistinu privlaèno divlje. I pritom si zamisli, kako æe kasnije skinuti jaknu.

Nije žurila s tim. Prvo je poslužen pjenušac, pa je pao jedan govor, zatim je došla salata od prepelica... "Slasno!" govorili su
uzvanici glasno. Noževi se zabiše u zaèinjen maslac i poèeše kliziti po ploškicama kruha, razmazujuæi smjesu. Konobari su
morali više puta dopunjavati košarice za kruh. Tillov šef, koji je sjedio lijevo uz Annu, a prvi je put imala èast da mu bude
pratilja za stolom, prigne se k njoj.

- Voditelj kuhinje je èarobnjak... - povjeri joj. - Veæ je i u Pekingu pripravljao psa na ražnju, a isto tako medvjeðe šape,
kokošje noge i pitone*.

Annu prostrijeliše srsi. Ni uz najbolju si volju nije mogla predoèiti, što je to toliko èudesno u jako zaèinjenim mariniranim
kokošjim nogama ili pasjemu peèenju. Kad

*vrsta velike zmije

152 ¦

je posluženo meso, zgulila je ovitak od tijesta. Jelo )t imalo nekakav istoènjaèki naziv, te možda bilo su per zdravo i
superslasno, ali ne i njoj. Jela je povræe i krumpir, poslužene kao prilog. Od toga nije moglo biti veæih posljedica...
Rašèeprkano meso na koncu skrije ispod ukrasa na tanjuru, koji se unatoè dalekoistoènome ugoðaju, nastojao od bijedno
obiènoga lista zelene salate na koji je bila položena ploškica manga.

- Nadam se da ste bili zadovoljni - reèe Tillov šef. Zvao se dr. Niissli. Premda je bio opunomoæen i èlan" uprave, bio je
još poprilièno mlad, možda najviše pet godina stariji od Tilla. A to je za njenoga muža bilo nepovoljno, jer èovjek
neæe tako brzo napustiti svoje mjesto... Izmeðu njih je povremeno dolazilo do trvenja, koja je dr. Niissli znao okrenuti
u svoju korist. "Stari tamo gore drži otponac", pojašnjavao bi Tili srdito. On je rado potezao maè na svojega šefa... "U biti je
skorojeviæ i èovjek zaštiæen odozgor." Zašto je to bilo tako, Tili nije dalje razlagao.

- Volite li trbušni ples? - upita ju dr. Niissli.

- Ne znam... - odgovori Anna.

- To je vrlo uzbudljivo.
- Može biti...

- Vidjet æete...!

Èovjek kucne žlièicom za prilog o svoju èašu, najavljujuæi prvu toèku programa. Svi zapoèeše pljeskati, a na pozornici se uz
treštavu pratnju bubnjeva pojavi jedna žena pod velom. Velova je zapravo na njoj bilo više, tankih i lepršavih poput daha, a
postajali su i prozirni kad bi svjetlo reflektora koji su šarali pozornicom palo na taj lik što se njihao amo-tamo. Prsa i trbuh i
bokovi treperili su i trzali se i zabacivali meso iz steznika urešenoga sjajnim ploèicama. Na koncu skoèi plesaèica s pozornice
i zaleprša svojim velovima povrh gostiju, pritom osobito birajuæi muške. Ovi su oduševljeno pljeskali, kad bi ih dodirnuo rub
prozirne tkanine. Anna zamijeti njezin znoj i u prolazu osjeti njegov zadah. Nastup nije smatrala osobito uzbuðujuæim.

- Dolazi iz Amsterdama - povjeri joj dr. Niissli šaptom. Po svemu sudeæi, to je trebala smatrati jednako znaèajnim

153

kao i osobito naglašenu sklonost kuhara prema medvjeðim šapama i pitonima.

- Nisam baš ljubitelj takvih stvari... - primijeti Anna, razmišljajuæi, hoæe li se cijele veèeri nastaviti ovako.

- Možda neæete vjerovati, ali meni je stalo do tih oblika... - reèe èelnik stola i rukama ocrta bujne obline trbušne
plesaèice. - No pritom mi je samo do plesa. Kao muškarac dajem prednost vitkim ženama, visokim i vitkim...

Anna nije smatrala potrebnim nešto odgovoriti. On je pogleda prosudbeno.

- Kladim se, teški ste manje od šezdeset kilograma.

- Odbij te još šest... - odvrati Anna, pomislivši kako veæ dolazi vrijeme da skine svoju jaknu. Po svemu sudeæi, u
njoj izgleda bucmasto.

- No, eto vidite.

Anna ga pogleda. Bio je nekako ufrkan i za muškarca ipak nizak. Uistinu nije znala, što bi to on htio poèeti s nekom visokom
ženom. Imao je u sebi neke znaèajke koje su podsjeæale na jazavèara*. Koliko se mogla sjetiti, imao je kratke noge,
zaobljene u obliku slova "O". Uz to je bio još i svadljiv, nastrljiv i ogranièen. Posegne za svojom èašom, nemajuæi više ni
najmanjega pojma o tome koliko je veæ popila. Naime, konobar je upravo vrebao oko stola i odmah nadolijevao vino. I ni za
vraga nije htjela zirnuti preko stola prema Tillu, gleda li je opominjuæi. Obièno bi brojao popijene èaše, te pogledom
upozoravao: "stop!", kad bi zakljuèio da je popila dovoljno.

- Polagani valcer! - reèe dr. Niissli. - Volim klasiène plesove... Smijem li moliti?

Sad, pomisli Anna i ustane.

- Trenutak samo - napomene. - Ovo je pri plesu previše neudobno.

I zapoène se polagano izvlaèiti iz jahaæe jakne. On joj je pritom susretljivo i uglaðeno pomagao. No usta mu se razjapiše i
ostadoše tako, dok se Anna milo smješkala. S tim nisi raèunao, pomisli Anna i prijeðe dlanovima preko bokova. Bilo je
jednako kao da opipava svoje nago tijelo, toliko je to maèje odijelo bilo tijesno pripijeno...

*vrsta manjeg psa, živahne naravi

154

- Uzbuðujuæe - oglasi se on, tek jednom rijeèju...

Stajao je pokraj nje, još se uvijek ne mièuæi. Tad sr napokon pribere i uhvati je za lakat, kako bi je poveo prema prostoru za
ples. Uèinio je to s ponosnim cerenjem lovca, koji je odstrijelio najveæi plijen dana. Tili se, naprotiv, nije cerio. U prolazu ga
Anna još jednaput letimice pogleda. Najradije bi ju ubio, to se moglo vidjeti na njemu. Bilo je uistinu spomena vrijedno,
koliko je licemjerno reagirao kad se radilo o njegovoj ženi.

Anna nije plesala samo s dr. Nusslijem. Došli su i drugi Tillovi kolege, veæini Anna nije znala èak ni ime. Usko odijelo u
kojemu se pojavila, kao da je poticalo muškarce i izazivalo ih. Gotovo ni jedan nije zauzeo uobièajen stav za plesanje,
premda je mjesta bilo dovoljno, da se jednu ruku opušteno odmakne i drugom tek lagano dodiruje partnerièina leða. Uvijek
iznova Anna bi osjeæala kako ona ruka na leðima klizi prema dolje, da bi preko udubljenja stigla do poèetka zaobljenih
polovica njene pozadine. A sprijeda je pritisak na njen trbuh postajao sve jaèi, jedan, dva, zanjiši se. Na trbuhu je osjeæala
tvrdoæu, pa bi se trgnula natrag. Tako to ipak nije bilo zamišljeno! Kasnije je i Tili zaplesao, te se u prolazu jedanput okrenuo
prema njoj, dok se žena koju nije poznavala okretala ispod njegove visoko podignute ruke.

- Fliæko! - sikne prema njoj, pogledavši je.

I ponovno privuèe svoju plesnu družicu k sebi, nasmi-ješivši se. S Annom nije zaplesao ni jedan jedini put. Jasno, to je bilo
upadljivo.

- Vaš suprug, èini se, ni ne zna kakav dragulj posjeduje - reèe joj dr. Niissli, kad se ponovno našla u njegovim rukama.
Plesao je odlièno, bolje od Tilla... Anna je morala muža èesto ispravljati pri plesu, što joj je on zamjerao. "Tko
zapravo vodi?!", upitao bi srdito. S Tillovim šefom tih poteškoæa nije bilo, vrlo ju je sigurno vodio preko parketa.

- Mene nitko ne posjeduje...! - okosi se Anna. Tijelo joj se ukruti i isklizne iz ritma. No njen je

partner povuèe natrag, pa nastaviše kliziti po plesnome prostoru.

155

- No, no... - reèe joj. - Prihvatite to, molim vas, kao kompliment...

Otplesali su još nekoliko okreta.

- U toliko bolje, ako vas ne posjeduje - dometne tad dr. Niissli.

Upravo su plesali polagani valcer na jednu pjesmu Beatlesa. Bio je to omiljen ples dr. Nusslija, a i njoj draga pjesma. Barem
nešto, pomisli Anna. Tad joj ponovno uleti u plesni korak. Plesao je klasiènim pokretima, ali istodobno na neki naèin i ne.
Stoji mu, sijevne Anni glavom. Zato pripazi malo, kad ju je ponovno dodirnuo tijelom. Doista, stajao mu je. Snažno i èvrsto.
Na tren podigne pogled i osmotri ga ravno u oèi, zateèena. Svaki put kad bi mu se u okretima primicala, prisnuo bi joj
snažno leða prema sebi. Bila je to vrlo odmjerena i proraèunata kretnja, nešto kao ševa. Anna osjeti kako se ovlažila. Valjda
se to u ovome maèjem odijelu ne vidi, pomisli, ali izmeðu nogu joj je bilo nekako tijesno.

- Isprièajte me na trenutak - reèe.

- Ali naravno...

Prema toaletima je vodilo zavojito stubište, desno za gospoðe i lijevo za gospodu. U sredini su bila još jedna vrata, na kojima
je pisalo PRIVATNO. Kad se Anna vraèala, ta su vrata bila odškrinuta.

- Doði! - zaèuje se tiho.

Anna pusti da ju ruka, što se pojavila kroz procijep, uvuèe unutra. Tu je bilo polumraèno, jer je u omanjoj prostoriji gorjela
tek jedna jedina žarulja, gore na stropu, zaštiæena žièanom mrežicom. Kad joj se oèi malo priuèiše na oskudno svjetlo,
zamijeti da je to nekakva ostava. Uokolo su se nizale visoke police sa zahodskim papirom, papirnatim ubrusima,
spremnicima za tekuæi sapun, raznim sredstvima za èišæenje i pranje, a u uglu je bila naslonjena jedna metla i pokraj nje
ribaèa èetka na dršku. Vonjalo je po sredstvima za raskuživanje, a zaštitina žièana mrežica oko žarulje bila je crveno olièena,
no lak je u komadiæima otpadao s nje. Povremeno bi svjetlo i zatreperilo, zasigurno æe žarulja uskoro pregorjeti, pomisli
Anna. Obim se rukama osloni na ožbukan zid iza sebe. Bilo je i studeno ovdje...

156

Kasnije, dok se trudila antracitnosivu zbrku oko svoji li nogu povuæi gore i poravnati, prvo što je pomislila, bilo je: "Hvala
Bogu, utkana su umjetna vlakna! Zadržat æv oblik../' Odmah pomisli i kako bi se trebala osjeæati jeftino. Ali jedino što je
æutila bila je drhtavica u koljenima, te nešto nalik razoèaranju. Èesto si je zamišljala, kako bi izgledala kratka i vruæa toèka
doživljena iznenadno, s nekim strancem, primjerice u zrakoplovu ili u dizalu... Ovo tu bilo je jednako pustolovno, barem što
se tièe mjesta zbivanja.

- To je bilo uzbudljivo... - reèe dr. Niissli i povuèe prema gore smièak svojih tamnosivih suknenih hlaèa.

- Da... - složi se Anna.

Teško da je mogla reæi nešto drugo. Valjda joj je odijelo u redu...? Najradije se više ni ne bi vraæala u dvoranu, pomisli.

Tilla tamo više nije bilo. Anna se neko vrijeme osvrtala uokolo, ali ga ne otkrije ni na prostoru za ples, niti uz bar. Prinese
ruku ustima, jer ju je obuzeo nekakav val gaðenja, usta joj je ispunio èudan kiselkast okus. Gutne i odmah se podrigne.

- Oprostite...! - promrmlja. Sreæom, onaj val gaðenja popusti.

- Naruèit æu vam kavu... - predloži Tillov šef. Potrajalo je dvadesetpet minuta dok se Tili nije vratio,

zajedno sa ženom s kojom ga je Anna vidjela nekoliko puta plesati. No nisu se vratiH za stol, veæ su ostali stajati za barom.

U njihovome držanju nije bilo nièega što bi se moglo prigovoriti, a ni žena nije bila jedna od onih šmrkljivki, s kojima se Tili
rado šepurio. Žena je mogla biti blizu pedesetima, u svakome sluèaju vidno starija od Anne i više oporoga, krutog držanja.
Skupa odjeæa, komplet nenametljive boje bio je strogoga kroja, zajedno s crnom leptir-kravatom i kratko podrezanom
kosom, naglašavahu muškaraèku crtu te žene. Jedino su naušnice, brojne narukvice i sat na njoj bili ukrašeni, èak bi se
moglo reæi zaigrani. Ako je taj nakit bio pravi, morao je vrijediti imetak...

- Pošla bih kuæi... - reèe Anna.

157

Smetalo joj je promatrati to dvoje. Nije više htjela piti, a ni plesati. A i s kim? Èelnik njihovoga stola prisjetio se svojih obveza
koje je imao kao domaæin. Redom je sad vrtio razne gospode po plesnome prostoru. Anna je ustala od stola i pošla do bara.

- Tako - odvrati Tili, kratko je pogledavši. Nije joj predstavio gospodu s kojom je stajao uz bar. - Možete li naruèiti taksi,
molim vas - rekne barmenu.

Èovjek kimne i posegne za telefonom. Bila je to uvreda i poniženje. Anna ni sama nije znala zašto je ponovno navukla dugu
antracitnosivu jaknu, dok se od toaleta vraæala prema stolu. Nije bilo nikakvoga razloga za to. Ni jednoga jedinog.

158

17
Daleko, daleko...

Hoæe li doæi? Tili pogleda na ruèni sat, bilo je pola dvanaest. Gurne narukvicu sata, bila je od kovine, a sastojala se od
mnogo oveæih dijelova nalik karikama lanca. Anette je na proslavi koju je uprilièila tvrtka nosila sat od žutoga i bijelog zlata,
urešen vijencem briljanata koji je okruživao ploèicu s brojkama. Bio je to jedan cartier*, imao je on oko za to. Anna bi ga
izazivala pritom: "Znaš li i cijenu?" Nekoliko puta joj je pao na lijepak... Anna, pomisli sad... Zašto uvijek i ponovno Anna?
Dosta s njom! Passel Prošlost! Stvar je bila potrošena. On je išèekivao Anette. Nepristupaènu i nedodirljivu Anette
Schmucker. Tili je znao pristupiti bolje...

Okretna vrata se pomaknuše, Tili poskoèi. Ali nije bila ona. Neki stranac stupi u predvorje hotela Elysee, a gospodin koji ga je
slijedio nosio je ruèni kovèežiæ. Kao da se nitko nije osvrtao na njih, èak se ni portir nije pojavio... Bio je to vrlo povjerljiv
hotel. Ponajprije je Tili pomislio na hotel Èetiri godišnja doba i htio tamo rezervirati, jer bi grand-hotel** bio lijepo i
prikladno okružje za ženu kakva je Anette. Ali se u Èetiri godišnja doba nije moglo proæi toliko nezamijeæeno, a Tili nije bio
siguran koliko obzira i prikrivanja oèekuje jedna žena poput Anette, prigodom susreta s jednim oženjenim muškarcem u
hotelu. Doðe li uopæe... Tili ponovno pogleda na sat. Èetvrt do dvanaest... Njen zrakoplov morao je sletjeti prije više od
sata.

""glasovit svjetski urar i draguljar

**pridjevak osobito otmjenih hotela u zapadnim zemljama

159

Anette je ustrajavala na tome da doputuju odvojeno, "želimo izbjeæi suvišna govorkanja, zar ne?", rekla je. A on se složio.
Napokon, tom je linijom letjela skoro tjedno, poznavali su je... Nije bilo iskljuèeno ni da s njom leti netko iz lanca Star, jer je
tridesetpet posto tvrtke pripadalo Remu, a ti su imali sjedište u Hamburgu. Anette je imala ugovor s Tillovom tvrtkom kao
savjetnica, bila je istraživaèica u gospodarstvu, jedna od rijetkih koji su se probili u vrh... Tko bi ju upoznao, ne bi se više
èudio. Bila je nevjerojatna žena... Tili nije nikad smatrao moguæim, da bi prihvatila njegov poziv. Zapravo je èak ona dala
poticaj. "Predstojeæi tjedan idem ponovno u Rem, ali na sasvim kratko, moguæe nadovežem na to dva dana dopusta..."
Reagirao je munjevito. "Mogli bismo se tad naæi...", rekao je. "Bio bih najsretniji èovjek!" I ona je prihvatila njegov poziv...
Ako uopæe doðe... Ide li mu sat toèno? Tili se ogleda po predvorju za drugim satom. Skoro æe dvanaest.

Na trenutak pomisli Tili na Annu. Bilo bi mu draže, da se nije ponovno morao prisjetiti nje. Oženjeni su veæ deset godina,
zapravo æe u svibnju biti i jedanaest. A Anna je sad poduzimala sve da od toga ništa ne preostane. Èak je ni novac nije
mogao prizvati razumu. Ona je živjela u snovima, sanjala i sanjarila èak i kad je bila budna. Anna u crnome talaru*, osvetnica
slabih i potlaèenih... Zasigurno je sebe vidjela upravo takvom. Sad se njena karijera državne tužiteljice izjalovila, kao što joj
je prorekao. Smio je i dalje plaæati. Upravo tako, plaæati je smio i dalje. Nije rekla ni "hvala", nije pokazivala ni najmanje
susretljivosti, ništa... Kako je samo ispružila ruku, nakon što je rekla "što se tièe novca". Bila je to nevjerojatno drska kretnja,
gotovo toliko drska kao i njen nastup na sveèanosti koju je uprilièilo njegovo poduzeæe. Je li Anna s Nusslijem...?

"Naš gospodin Niissli ponovno ima novu žrtvu", rekla je Anette. "Tko je ta lady**l" Ali kad je to upitala, bila je za Tilla još
uvjek gospoða Schmucker. Upravo ju

*duga sveèana halja sveæenika, sudaca, vladara ** gospoða (engl.)

160

je bio pozvao na plesanje, svirali su polagani valcer... "Moja žena", odgovorio joj je. Anette to nije mogla znati. Nerado je
dolazila na takve poslovne proslave, a i ovaj je put došla tek kasnije. Tad je Anna veæ sjedila pokraj toga nepopravljivog
nastrljivca. Taj nije propuštao ni jednu tajnicu, pa èak ni vruæe migove u hotelima. Anna me je izvrgnula ruglu, ovako ili
onako, pomisli...
"Žao mi je", rekla je Anette Schmucker, "jako mi je žao." I pritom ga je vrlo nježno pomilovala po obrazu. Uèinila je to vrlo,
vrlo nježno. Bio je to upravo trenutak, kad ju je poèeo gledati kao ženu. Prije toga ju gotovo i nije poznavao, povremeno bi
razmijenili tek nekoliko rijeèi vezano za posao, osim toga ništa. Žene poput Anette znale su ostajati na udaljenosti.

"Hvala. Živimo odvojeno, ali unatoè tome...", odvratio je Tili i uhvatio ju za ruku, te joj usnicama dodirnuo meku kožu na
sredini dlana. Bio je to rukoljub, ali vrlo intiman. Koža joj je odisala po mirisu koji nije poznavao, premda se ponešto u to
razumio... A i godinama je birao Anni pravi miris. Podivljao bi, kad bi mu Anna došla s nekakvim jeftinim kremama i
losionima za tijelo. Pokušavao joj je pojasniti, kako svoju kozmetiku mora uskladiti meðusobno. "Hej, lovce na glasovite
marke!" pokušavala mu se izrugivati Anna, "Hajde, onjuši malo!" I gurnula bi mu pod nos porculansku posudicu,
prekrivajuæi otisnuto ime. No oblik posudice bio je nezamjenljiv. "Payot" , rekao je. Ona je pak pucala od smijeha.
"Bezimeno iz obiène drogerije, ja sam pretoèila u drugu posudicu." Takva je bila Anna, upravo takva!

Anette je, u svakome sluèaju, odisala vrlo plemenitim mirisom... Kasnije mu je odala kako poznaje jednoga struènjaka koji se
bavi mirisima, pa mu povjerava neka joj spravi njenu osobnu mješavinu, kakva joj odgovara...

- Smetam li?

- Što? - Tili se trgne i poskoèi. Ali to završi tek na neuspjelome pokušaju, jer ga je podstavljena sjedalica na neki naèin
zarobila. Tako ponovno klone u poluzavaljen položaj... Sam je sebi djelovao glupo, dok je sekundama dugim poput
vjeènosti, svinutih leða i zadnjice èvrsto ukopane u sjedalici, gledao pruge njenih hlaèa. Bile su

161

to tanke pruge boje sladce na crnome, dok je bluza takoðer bila boje slaèice. Na koncu se uspije iskobeljati, istrgnuti
nasilnome zagrljaju sjedalice i napokon ustati.

- Oprosti! - reèe.

- Te su sjedalice pomukle... - nasmije se ona. Smije se, klikne u sebi Tili i pridruži se hihotanju.

- Upravo sam sanjario o tebi... - reèe joj.

- Varalico!

- Uistinu. Sanjario sam o tvojemu mirisu, ti mirišeš nevjerojatno dobro.

Tili se osvrne uokolo, tražeæi pogledom postoji li ovdje u predvorju prodavaonica cvijeæa. Mogao bih joj sad darovati cijeli
buket ruža, pomislio je. Ali nigdje nisu prodavali cvijeæe... Jedino nalik tome, bilo je nešto poput tropskoga vrta, gdje su u
krletkama kriještale velike šarene papige. Ispred toga je bilo mjesto za susrete, oznaèeno velikim televizijskim tornjem, a
sasvim otraga bio je kiosk s cigaretama i suvenirima. Osim toga ništa.

Anette je slijedila njegov pogled.

- Poput Hollywooda - primijeti ona.

- Ne moramo ostati ovdje... - reèe Tili.

Dakako, ovo je okružje bilo prepuno mjedi, tropskih biljaka i tamnoga drva. Bilo bi ipak bolje da je rezervirao kod Èetiri
godišnja doba...

- Ne, ne... - usprotivi se ona. - Meni izgleda zabavno.

- Stvarno?
- Stvarno.

Stajala je tu, kovèeg je odložila pokraj niza sjedalica, a on je stajao uz nju i gledao ju. Uistinu je imala stila...

- Rado bih se malo osvježila - reèe mu.

- O, da! Jasno!

Tili posegne za njenim kovèegom. Svoju je prtljagu još ranije odnio gore u sobu, ali ju je tek odložio, te se odmah ponovno
vratio dolje. Èak je i na zahod otišao tu dolje, jer nije znao, ne želi li možda prva uporabiti kupaonicu s mnogo bijelih i
mekanih ruènika, te prva smjestiti stvari u ormar za odjeæu...? Zato nije ništa ni dodirnuo u sobi...

- Moramo se odvesti gore... - reèe sad. Zvuèalo je pomalo priglupo.

162

- To si i mislim - nasmiješi se ona. Zajedno poðoše prema dizalima.

- Na treæem smo katu - napomene on. - Ovo ovdjr je lijepa èetvrt, same vile.

Ona se tek tiho nasmiješi, a on se ponovno prisjeti kako je ona skoro svaki tjedan u Hamburgu.

Promatrao joj je lice, dok se ogledavala po sobi.

- Zgodno! - rekla je.

Bila je to uistinu bogato opremljena soba s erkerom* i udobnom garniturom za sjedenje, gdje se moglo lijepo smjestiti osam
osoba. King-size** postelja bila je prikladno odvojena od dnevnoga dijela, a k tomu je tu bila i odvojena spavaonica. Tili je
vrata te prostorije ostavio lagano odškrinutima, a u nju se moglo uæi i izravno iz hodnika.

Anette otklopi svoj kovèeg i izvadi kovèežiæ s osobnim priborom. I usmjeri prema onim odškrinutim vratima.

- Ne tamo... - zaustavi je Tili. - Kupaonica je ovdje... - doda i otvori prava vrata.

- A ona druga, tamo?

- Tražio sam apartman s dvije spavaonice... Nisam znao, kako ti je milije.

- Sladak si... - i proðe mu slobodnom rukom kroz kosu, protivno smjeru rasta vlasi. Zapravo to nije volio, ali pod njenom
rukom ipak osjeti ugodu... Svidjelo mu se i kako je rekla ovo "Sladak si..." Tako kao ona, nije s njim još razgovarala ni jedna
žena.

- Prisjeæam li se dobro... - nastavi ona, kimnuvši glavom u smjeru king-size postelje - nas smo dvoje veæ otišli malo
dalje.

- Bilo je tek reda radi.

- Smijem li zatvoriti vrata?

- O, da... Svakako!

- E, sad æu se doista osvježiti.

- Da... Jesi li veæ gladna? - Tili pogleda na svoj sat, bližilo se veæ jedan.
zatvoreni balkon, najèešæe s prozorima na sve tri strane **kraljevska mjera (engl.); u prenesenom znaèenju: golem,
osobito velik i si.

163

- I kako ti to misliš?

Tili ju pogleda. Žmirkala je... Hi èak i pomalo namigivala? U svakome sluèaju, èinila je to vrlo profinjeno.

- Ovako i onako.. - odvrati on. - Ja osobno osjeæam pomalo glad prema hrani i mnogo èežnje za tobom.

- Laskavce...!

- To je istina.

- Ovako, dok me gledaš, mogla bih ti skoro i povjerovati.

- Dokazat æu ti.

- Milost!

Kad se vratila iz kupaonice, odmah se maši za svojom jaknom. On hitro skoèi i pomogne joj. No pritom je gotovo bio pomalo
razoèaran. Da se sad vratila u sobu svuèena ili poluodjevena? No bilo je veæ lijepo i to što nije u sebi imala ništa drsko. Ta
posjedovala je iskustvo jedne zrele žene i ni u èemu nije prenagljivala. Prisjeti se Ramone... Ili Andreje... Postojala je tu
razlika, zapravo mu se moglo zavidjeti. Na trenutak poželi da ga Anna može ovako vidjeti.

- Idemo u Atlantic...? - predloži Tili. Atlantic je bio first-class*, jednako kao i hotel Èetiri godišnja doba, jedino ne toliko
hlaðen.

- Nemoj mi to èiniti... - odvrati ona. - Raspoložena sam za ribu i salatu, a ne francusko-hamburšku kuhinju. Što misliš o
Michelsenu?

- Michelsen je u redu.

Tili zapravo nije poznavao taj Michelsen, no to baš nije htio pokazati. Jednostavno æe uzeti taksi.

Automobil se zaustavi ispred jedne prodavaonice biranih jestvina. Ali izlog se ni približno nije mogao usporediti s onim što
je, primjerice, nudio KaDeWe u Berlinu. Svaka suvremena robna kuæa imala je u današnje doba više, taj Michelsen lièio je
na trgovinu zašlu u godine... Lijevo je bila prodavaonica, a desno kao dodatak zalogajnica.

- Ovdje? - upita Tili, provjere radi.

*prva klasa, vrhunski (engl); èesta oznaka za hotelsko-ugostiteljsku ponudu, ali i pri kategorizaciji prijevoznih sredstava ili
dijelova na njima (npr. na brodu, u zrakoplovu, u vlaku) i si.

164

- Ne sviða ti se? Mislila sam da znaš za Michelsena...

- Da, da... No u sjeæanju mi je ostao kao da je veæi.

- Sreæa da nije! I da ga neæe poveæati... Tad od stalnih gostiju uskoro više nitko ne bi dolazio ovamo. Tu unutra sjedi
gotovo iskljuèivo stalno društvo.
Ipak se može sjediti, pomisli Tili i pogleda dva golema stola, za kojima su se ljudi smjestili kao za barskim pultom, s jedinom
razlikom što su sjedili uokolo. Na svakoj strani stola bilo je mjesta za po tri do èetiri gosta, te je bilo i toliko postavljenih
pribora na posebnim podlošcima. Tili je zamišljao birani objed za dvije osobe... No to su mogli nadoknaditi naveèer, a i
ujutro. Mnoge žene u podne nisu jele skoro ništa, kako bi oèuvale svoju vitku liniju. No Anette je ipak imala
èetrdesetosam...

Konobar im donese jelovnik. Nije bio osobito srdaèan, nego tek uljudan. Ipak se nasmiješio Anette, izgledalo je da ju
poznaje.

- Volim ovaj naèin... - reèe Anette, kad je konobar otišao s narudžbom. - I ti?

- Da, da, Hanzeati* su narod za sebe - neodreðeno odvrati Tili. Uistinu nije znao, što bi još mogao reæi. Osobno je
poznavao tek malo Hamburžana, a otvoreno priznavši, savršena usluga u nekome first-class restoranu bila mu je milija od
pomalo narogušenoga i èak režeæega naèina ovih originalaca. Nadajmo se, pomisli, da æe barem s jelom biti sve u
redu...

Anette je naruèila svježe raèiæe i pliticu salate, dok je on uzeo takoðer raèiæe i k tome dimljena paèja prsa. Za salate nije
mario... Anna ga je godinama pokušavala nagovoriti na taj zdrav dodatak, pa je njoj za ljubav pristajao i jeo salatu. No to je
sad bila prošlost...

Tili se osvrne uokolo. Lijevo od njih sjedila su tri gospodina, otac s dva sina. Svi su bili odvjetnici i strašno bogati, kao što je
Tili ubrzo doznao.

- Danas æu ponovno uzeti jastoga - rekao je jedan. Drugi je pak upitao za teleæa jetrica na mladome

èešnjaku, kakva je jeo dan ranije.

*Hansa je bila srednjevjekovna trgovaèka udruga sjevernih njemaèkih gradova, po èemu se i njihov savez zvao hanzeatski

165

- Nježna poput... - no posljednju je rijeè prošaptao, pa to Tili nije èuo.

Konobar se nakašljao poput tuljana, što je vjerojatno trebalo biti nekakvo smijanje. Odlazeæi, sva trojica kimnuše Anette...

- Poznaješ li i ti njih? - upita Tili.

- Stalni su gosti.

- I imaju novaca k'o pljeve. Najmlaði je neprestance govorio o svojoj jahti.

- To mu je hobi. Oni su dobra obitelj.

Tili postrance pogleda Anette. Razgovor o tome smatrala je okonèanim. Nastupala je nevjerojatno sigurno i nadmoæno, bez
obzira radilo se o mnogo novaca, hramu sladokustva ili hobijima nekakvih uglednika odnosno plemiæa.

Anette je posjedovala onu svojevrsnu lakoæu, dok je Anna odmah postajala zajedljivom, imala je tako oštar jezik. Njena slika
na tren izblijedi Anettinu. Vidio je Annu ispred sebe, u onome njenom pripijenom ovitku, koji je bio uzbudljiviji nego da je
nastupila potpuno gola. Je li doista raširila noge njegovome šefu? Sišla je niz stube, a iza nje i on. Dolje su bili samo toaleti i
neka vrst podruma. Izostali su nekih dvadeset minuta, gledao je na sat...

- Raèun - reèe konobar.

Tili se tgne. Nije se mogao prisjetiti da je zatražio obraèun.

- Slušajte vi... - odvrati mu. - Možda gospoða želi još nešto slatko.

No Anette mu položi dlan na ruku.

- U redu je, ja sam mu dala znak. Izgleda, ponovno si se zamislio...

- Oprosti! - reèe Tili.

I za to je Anna bila kriva. No on neæe dopustiti da mu pokvari ova dva dana, veæ je dosta toga uništila. Prigne se prema
Anette.

- Želim s tobom u hotel - šapne joj na uho.

- Na podnevni sanak? - upita ona.

Uistinu je imala stila... Bila je žena kakvu je trebao muškarac poput njega...

166

xx n xx

- Hoæeš mi pomoæi?

Anette je stajala ispred zrcala koje se protezalo do stropa i prstima prebirala oko najvišega puceta svoje bluze, zakopèane na
leðima.

- Ako smijem...

Tili stane iza nje. Nije bio siguran kako da zapoène... Anette nije bila od onih žena koju se obaspe žestokim poljupcima...
Hoæe li se sama svuæi? Veæ joj je htio ponuditi pjenušac, a i on je poželio nešto popiti. Grlo mu je bilo suho... No tad bi
morao zatražiti dostavu u sobu, u sobnome minibaru bio je tek uobièajeni piccolo.* A nije znao, hoæe li joj biti pravo, ako
posluga dolazi u sobu... Muèila ga je ta dvojba, dok ga nije zamolila da joj pomogne.

Ugleda sebe u zrcalu, kako stoji iza nje, visok i vitak. Promatrao je sebe kako joj istiskuje puce za pucetom kroz rupice... Bio
je to bajoslovno fin naèin za poèetak ljubavne igre... Kad je otkopèao i posljednje puce presvuèeno tkaninom, padne
rastvorena bluza prema naprijed, a ona se okrene prema njemu. Nosila je neku vrst steznika, koji joj je tijesno sjedio oko
prsa i struka, gladak i bez ikakvih ukrasa, tek plemenit materijal. Bila je žena koja je iz svojega života iskljuèila sve koještarije.
Klizne pogledom uz njeno tijelo do glave. Kratko odrezane vlasi, na manje od širine palca, savršeno su joj oblikovale obris
glave. Za jednu ženu imala je vrlo zaobljen stražnji dio glave i vrlo ravna ramena... Veæini žena su ramena i zatiljak bili blago
skošeni prema natrag.

Tili osjeti kako mu se muškost ukruæuje... Iznenadno osjeti neobièno snažnu želju da probije tu hladnu i savršenu formu.

- Želim te - reèe. Zvuèalo je oporo.

- Vidim! - odvrati ona i oboje poðoše prema king-size postelji. On se svuèe, a i ona, skladnim se pokretima oslobodila
ostataka svoje dojeæe. Nije od toga trebala

*malen, maleno (tal.); misli se na boèice piæa u sobnome baru; pjenušac je obièno u bocama od 0,2 ili 0,33 1

167
stvarati zavodnièki prizor, upravo je ovako bilo uzbudljivo. Prièalo se kako muškarce uzbuðuju situacije tipa "drž'me", ali to
nije bilo toèno, barem ne za njega. Nije bilo nièega privlaènijeg, nego sam osvajati nepoznato. Tili je pritom osjeæao nešto
poput posvemašnje punoæe. Pogleda niz svoje tijelo, osjeæajuæi kao da æe za tren jednostavno morati eksplodirati.

- Moj gospodine... - reèe ona, odgrnuvši pokrivaè za njega.

Veæ je ležala tamo, posteljina je bila bijela i svilena... To je takoðer volio. Kod kuæe su imali još jako mnogo posteljine s
uzorkom, a veæinu od toga im je darovala njegova majka. Anna pak zasigurno nije nikad došla na pomisao o kupovini
neèega boljeg. Opæenito je na neki naèin bila ravnodušna, što je partnera moglo izluditi. Osim u postelji, tamo je rado
izigravala divlje i obijesno djevojèe. No to ga je pak odbijalo, a odbilo bi i svakoga muškarca, osim možda takvoga kakav je
Niissli. Ali taj bi skoèio èak i na nogu od stola, samo ako je okruglo oblikovana. Taj je tip bio sveševac, ne birajuæi ni
najmanje...

- Hej! - prene ga njen glas.

Pokrivaè se micao ispred njegovih oèiju, amo-tamo, a studen zrak ga je hladio u valovima.

Tili pogleda u lice ispred sebe. Ugleda kratko podrezane svijetle vlasi i malene dojke, lagano usmjerene prema van. To je
zbog tijela nagnutog unatrag, pomisli Tili. Anette je ležala oslonjena rukom na jastuk i gledala ga kroz tek malo spuštene
vjeðe.

- Ti...! - reèe on.

Bila je vrlo strpljiva s njim. Sad se prigne preko nje. Pravo otkriæe, pomisli, dodirivati i osjeæati tu hladnu put, kako postaje
podatnom. Sklizne joj prvo rukom, a zatim i usnicama preko vrata na prsa i sve dolje do ravnoga trbuha. Bila je vrlo
mišiæava. Usnice mu se zaustaviše na toj koži, koja je bila glatka, ali istodobno i valovita, ocrtavajuæi mišiæe ispod nje. Tili
poljubi Anetti bokove, a na koncu i krilo. Svijetle su joj dlaèice izgledale vrlo dražesno. Anna je imala tamne kovrèe, taj crn
obris imao je u sebi nešto nasilno. Nikad je nije ljubio po tom

168

mjestu, premda je to htjela... Sad blago raširi ženiiv noge i krene jezikom naprijed... Ona se postupno ovla/i
istodobno se tek tiho oglasivši. Èekala ga je... Uspijeva"' se još neko vrijeme suzdržavati, ali tad više nije mogao izdržati.

- Reci mi, kad i kako... - reèe joj.

- Da...! - odgovori ona tek jednom rijeèju. Bilo je kao da æe utonuti nekud u daljine. Milovala ga je po leðima, a tad se
okrenula na bok.

Protegnula je tijelo, a zatim se sklupèala. Sad je on nju milovao po leðima, ali se nije micala... Zaspala je! Bila je to prva žena
u Tillovome životu, koja nije tražila da ju se nakon toga beskrajno dugo miluje. Bila je èak u stanju dijeliti muškarèevu
iscrpljenost i njegovu potrebu za mirovanjem. Neobièno, no on je u tom trenu bio pripravan nastaviti. Potrajalo je neko
vrijeme, prije nego je mogao zaspati...

xx n jar

- Anna!

Dodir nula ga je jedna ruka, ležao je u postelji, a ruka ga je tresla za rame. Bila je to kretnja, kojom ga je Anna budila
godinama.

- Ja sam Anette - zaèuje.

Otvori oèi i ugleda je, kako potpuno odjevena stoji pokraj postelje.

- Oprosti! - još je bio omaljen od sna. Posegne za njenom rukom.

- Osim toga, upravo je nazvala tvoja žena.

- Što?! Ovamo???

- Kamo inaèe?

- To mi je neshvatljivo.

- Trebao bi poskrbiti za jasne odnose. Ovako nešto ne volim.

- Ali ona toèno zna...

- Nije zvuèalo baš tako...

- Razgovarat æu s njom.

- Uèini to! A sad sam gladna.

- Dakako...

169

Pogleda na radio-budilicu. Skoro sedam...! Pomišljao je na romantiènu veèeru, a to je bilo u podne. Nadajmo se da sad mje
sve propalo, Anette je djelovala jako hladno Došlo mu je da ubije Annu.

170

18

Dvostruka uloga

Anna se pribrala i sad se na dvokolici vozila na tržnicu. Uprilièili bi je svakoga utorka i petka, ranije je Anna redovito odlazila
tamo. Tili je doduše u podne jeo na poslu, imali su tamo lijep restoran, ali bi unatoè tome kenjkao ako bi ga za veèeru
doèekali krušèièi. K tomu bi najèešæe napravila još neku salatu i hladnu mješavinu, u svakome sluèaju nešto zdravo. Sad je
veè tjednima živjela od muslija i hrane iz limenki. Uobièajen samaèki sindrom*, znala bi pomisliti. Zato je ovaj utorak sjela na
dvokolicu. Kupila je jedan krastavac, dvije paprike, glavicu zelja, rotkvice, hrena, dva prutiæa cikorije i svežanj mladoga luka.
I veæ je platila, kad se prisjeti kako je, prema staroj navici, kupovala za dvoje...

Objesi košaru na dvokolicu. Ne sa mnom, pomisli. Radije æu baciti polovicu! Ponovno ugleda Tilla pred sobom, kako
pucketanjem prsta poziva barmena i naruèuje taksi za nju. Pritom je ostao sjediti s tom plavokosom... Boja kose joj je
zapravo bila vrlo blijeda, prema ženinoj dobi mogle su to jednako biti i sijede vlasi... Tili te noæi nije došao kuæi.

Anna je veæ izvukla pretinac za povræe u hladnjaku, kad ugleda listiæ. Prije jednoga sata nije ga još bilo, na to je mogla
prisegnuti. Tili se zasigurno još posebno vratio.

Zalupi vrata hladnjaka i posegne za listiæem.

*stjecaj niza pojedinaènih utjecaja, koji zajednièki stvaraju dodatan uèinak

171
'Tvoj koš s rubljem smrdi", èitala je. A zatim: "Za svaki sluèaj, moja adresa u Hamburgu je..." Znala je da se lanac Star spaja s
Remom u Hamburgu. U biti joj je bilo pravo, što neæe morati gledati Tilla. Ugoðaj i raspoloženje u meðuvremenu su pali na
ništicu... No ono s košem za rublje bilo je besramno. Kod njega su smrdjele sasvim druge stvari...

- Jeste li proèitali?

Anna se trgne, no to je bila tek Regina.

- Što radite ovdje? - upita ju Anna.

- Vaš me muž zamolio da doðem danas. Zato jer ipak putuje. I ponovno tek onaj sljedeæi tjedan. I trebala sam vam
ostaviti pisamce.

- Da, hvala - odvrati Anna. Nije to bilo nikakvo pismo, tek list papira, jedanput previnut. Zašto odmah ne napravi
javni oglas?

- Idem sad - reèe žena i zastane na vratima.

- Da - odvrati Anna, osjeæajuæi se kao da je u zoološkom vrtu. A buduæi da žena i dalje nije odlazila, upita... -
Još nešto?

- Ne, ništa... - odgovori ova i prigne se, kako bi papuèe zamijenila postolama. Naime, Tili je zahtijevao da nosi
papuèe, zbog skoro potpuno bijele podne obloge. Obuvši se, žena otkopèa radni haljetak, pa napokon navuèe
ogrtaè. Sve to vrijeme zaprjeèavala je Anni put, nasadivši se u prolaz izmeðu kuhinje i predvorja, umjesto da se kao i inaèe
presvlaèi na nekome drugom mjestu, gdje nikomu ne smeta.

Anna poðe u kupaonicu, morala je na zahod. Podigne pritom poklopac s koša za rublje... Uistinu je vonjalo, nekako po
plijesni. Preokrene koš i istrese sadržinu na pod. Vonjao je omanji sag, koji je inaèe stajao ispred kade. Bio je vlažan i
zgužvan, pun pljesnivih mrlja. A za njeg se zalijepio njen najbolji prsnik. To više nikad neæe moæi isprati, došlo joj je da
zaurla od bijesa. Sasvim jasno, ona ne bi nikad bila toliko glupa i ubacila vlažan otiraè u koš za rublje...

Mehanièki poène razvrstavati prljavo rublje. Pritom naðe i jedne Tillove gaæe. Dio s gumicom bio je veæ istrošen, ali je te
stare gaæe ipak navlaèio noæu. To je bila 172 . :

još jedna njegova mušica, noæu bi se u mat no strašljive djevice. Mnogo zamatanja i malo sadržaja, i Anna. Nehotice
se nasmije... Zanjiše komadom rul zraku. Sprijeda je bila uobièajena žuta mrlja. Trci njegove zapisane gaæe staviti u
omotnicu i posl.ih njegovoj fliæki, s potpisom "Ljubazni pozdravi od Tili.1 Ali kojoj fliæki?

Trenutak je neodluèno stajala ispred koša za rublje, iznutra je bio prekriven nekom vrstom sjajne folije, ali joj se gadilo uæi
rukom u trbušasto kuæište i obrisati ga. Na koncu ode po usisavaè i gurne sjajnu cijev unutra. No kad je dodirnula dno u
košu, struja zraka se zapoène prekidati, kao da je usisavaè poèeo kašljati. Zasigurno je unutra ponovno ostala zalijepljena
jedna od njegovih èarapa, pomisli Anna. Izvuèe cijev, a na njenome ulaznom otvoru visjela je nekakva svijetla vrpca. Pritisne
nogom na prekidaè i iskljuèi stroj, pa skine tu stvar. Bio je to uložak za ženske gaæice, na televiziji je èesto vidjela oglase za
njih. Ona pak nije još nikad uporabila nešto

takvo...

Anna se trgne, kao da ju je ugrizla otrovnica. Strese tu stvar s prsta, ali je ljepljiva vrpca èvrsto držala. Kovinasta cijev
usisavaèa zazveèi po poploèenome podu. Anna se prigne uz rub kade, privukavši jedno koljeno i oslonivši glavu na njega.
Nekoliko pula zatetura, te se nagonski upre jednom rukom o zid. Tili je zasigurno doveo jednu ženu ovamo...

Nakon nekogaa vremena se uspravi i protrlja po zadnjici, boljela ju je od neudobnoga položaja u kojem je neko vrijeme bila.
Nije mogla prosuditi koliko dugo... Tad se zaputi od prostorije do prostorije... Podignula je svilene jastuèiæe na kauèu,
preokrenula velik uložak za sjedenje, zavlaèila dlan uz rubove, premetnula hrpu njegovih novina... Otkriæe ju je èekalo iza
njegovoga dvosjeda u dnevnoj sobi. Jeftina kopèa za kosu, zlatne boje i s nalijepljenim ružièastim tulipanom. Cvjetna djeva,
znaèi, pomisli Anna. Ona je takvim kopèicama uèvršæivala svoj konjski rep, kad bi se vraæala s posla. Zbog toga je izgledala
upravo smiješno mladom... Sasvim na poèetku Anna nije htjela povjerovati, da je Andrea školovana cvjeæarka. "Vašu

173

novu pomoænicu smatrala sam u najboljemu sluèaju petnaestgodišnjakinjom", rekla je svojednobno starome vlasniku
cvjeæarnice. "Ne, ne, njoj je veæ dvadeset", odgovorio joj je on, "ali ona dolazi iz zavièaja moje žene, iz Odenkirchena*,
tamo ne sazrijevaju tako rano kao ovdje." Anna je tad kimnula. Sad više neæe kimati, nevinašce iz Odenkirchena se spetljalo
s oženjenim èovjekom, koji bi joj mogao biti otac, s njenim mužem i u njenoj kuæi. Pozvat æe to nevinašce na red, pa makar
slušala cijela cvjeæarnica.

No ponajprije æe se dotjerati. U svojim starim i izlizanim cjevastim trapericama, te s vlasima nemarno skupljenima kao što
ih slièno ima ta osoba, scena koju si je zamislila u glavi, u stvarnosti bi glatko propala. Kopèa za kosu s plastiènim tulipanom!
Anna prijezirno otpuhne, takav ukras u kosi bio je doista primitivan. Izabere svoj obruè za kosu izraðen od prave
kornjaèevine, odluèivši zagladiti vlasi i k tomu nabaciti odmjerenu šminku. Što joj je to zgoljavo stvorenje moglo suèeliti? To
je trebalo biti jasno i zamjetljivo, svakome tko sluèajno navrati. Glas o tome æe se proširiti, pa æe svi govoriti: "Kako samo
može? Ima krasnu ženu, a upušta se s djevojkom nalik na Pipi!" Upravo æe tako biti...

Anna iskrca povræe iz košare za nabavke. U meðuvremenu je na kupljeno sasvim zaboravila... Svenut æe i propasti, ako ga
najhitnije ne zbrine. Cvjetna vila joj neæe pobjeæi, a nakon njenoga posjeta neæe više biti osobito slièna jednoj cvjetnoj vili.
Možda dobije i otkaz... Biranju ogrtaèa posvetila je takoðer osobitu pozornost. Odluèila se za antracitnosivi s krznenim
ovratnikom, što joj ga je darovao Tili. Bio je to njen najelegentniji ogrtaè. Upravo ga je htjela navuæi, kad zazvoni telefon.

Potrèi prema niskome ormaru u dnevnoj sobi, gdje je stajao punjaè, ali telefona nije bilo tu. U meðuvremenu je zvonjava
prestala. Anna prtisne tipku za traženje, morala je tek slijediti pisak i naæi æe ureðaj... Tili je za sebe tvrdio kako je uredan
èovjek, no po svemu sudeæi

*Pipi Langstrumpf (Duga Èarapa); lik iz djeèje prièe, pjegava djevojèica s konjskim repom

174

nije bio u stanju ni telefon odložiti na pravo Slijedeæi pisak, Anna dospije do Tillove sobe, nekadašnje sobe za
goste. No ponovno ju je zaklju telefon je ostao unutra... Sad više ne može iz m vlastite kuæe ni nazivati, a i nitko ne
može nju dolu u Bila je odsjeèena od vanjskoga svijeta. Sjedne i zaplaèe... Nakon toga je ona odmjerena šminka bila
upropaštena, oèi oteèene, a vlasi rašèupane.

Ubit æu ga!, razbjesni se Anna. Poðe u kuhinju, moralo je biti još èaja od kamilice. Na štednjak postavi kotliæ s vodom, a u
jednoj plitici za juhu pripravi tri vreæice s èajem. Potraži tad nešto uporabljivo kao oblog. U košarici za glaèanje ležali su
Tillovi platneni rupèiæi... Dosljedno je izbjegavao rabiti papirnate... Njegova majka bi mu svake godine redovito darivala
pola tuceta rupèiæa od batista Made in Szvitzerland*, ruèno vezenih i s monogramom**. Na rubu su rupèiæi imali još i
prugu u boji. Prošle godine je ta bila srebrnosiva, a godinu dana ranije tamnocrvena. Po tim obojenim prugama moglo se
utvrditi koje su godine rupèiæi bili darovani. Anna uzme jedan s hrpe i uredno ga razreze u vrpce. Bio je to jedan iz najmlaðe
rupèiæ-ere, sa srebrnosivom oznakom. Anna otpuhne i zapoène pjevušiti: - ...tad ostade ih tek pet.

Telefon je zvonio još nekoliko puta. Svaki put je Anna ponovno usplamtjela od bijesa. Razmišljala je, ne bi li pozvala bravara,
ali se tad prisjeti kako èak ni nema dovoljno novaca za plaæanje usluge. Jednom je zgodom morala pozvati bravarsku službu,
jer je kljuè ostavila utaknut s unutarnje strane kuænih vrata... Èovjek je htio da mu se plati gotovinom, pa je novac posudila
od susjeda. Zamisli, kako bi to bilo da pozvoni Kramerovima: " Trebam hitno dvijestotineosamdeset maraka, kako bih dala
provaliti u sobu svojega muža..." U toj je slici bilo nešto. Zapravo i nije ona bila ta, koja bi se trebala stidjeti.
"Izraðeno u Švicarskoj (engl.); švicarski proizvod

**urešeno poèetno slovo imena, obièno oznaka vlasništva na

uporabnim predmetima

175

Kad je pak napokon Anna navukla ogrtaè, nije to bio onaj sivi, veæ obièna kabanica u kojoj je nesmetano mogla i voziti
dvokolicu. Svoju raniju zamisao je odbacila. Ponajprije æe nazvati, ali ne s javne govornice. Zato se odveze sestri. Postoje
razgovori, za koje staklena škrinja jednostavno nije pravi okvir, usred prometne buke i s ljudima koji nestrpljivo kuckaju na
vrata.

Anna je imala sreæe. Marie je bila kod kuæe.

- Mogu li telefonirati odavde?

- Tili nije platio telefonski raèun? - odvrati protupi-tanjem Marie.

- Reæi æu ti kasnije...

- Posluži se.

- Hvala.

Anna poðe u sestrinu radnu sobu. Njen telefon je bio jedan od onih staromodnih ureðaja s okretnim bojèanikom. Anna
dvaput pogriješi pri biranju, jednostavno se veæ previše priuèila na suvremene telefone s tipkama.

- Hotel Elysee, dobar dan... - zaèuje napokon.

- Dobar dan. Spojite me, molm vas, s gospodinom Lieboldom.

- Trenutak, molim.

Zaèuje se glazba, a tad zvuk podizanja slušalice.

- Liebold... - javi se neki glas. Ali nije bio Tillov, veæ glas neke žene...

- Liebold? - upita Anna.

- Da - potvrdi glas. - Sto želite, molim?

- Mojega muža.

- Vi ste...?

- Gospoða Liebold - odvrati Anna. - Gospoða Liebold Prva.

- Trenutak, molim.

Anna je èula više puta ponovljeno "Tille", "Tille", prigušenim glasom* Kao da je vidjela prizor svojim oèima... Tili je nakon
toga uvijek spavao poput vreæe. Izgleda da mu je uspjelo, odigrao joj je pastuha i sad je spavao kao mrtav.

- Žao mi je... - javi se ženski glas na drugom kraju.

- Ne trudite se dalje - prekine je Anna. - I još mnogo zadovoljstva s mojim mužem. - I spusti slušalicu.
176

Anna je zaboravila, zašto je zapravo nazvala, i U mu je reæi: "Trebamo li razvaliti vrata tvoje sobe, kil bismo došli do
posranoga telefona?" I time ga uzneni j , No sad se naslonila na rub sestrinoga pisaæeg Mula, mozgajuæi, èiji bi
to mogao biti glas. Nije bio ni Ramonin niti cvjetne vile. Broj tri, dakle, moguæe ona blijedoplavokosa s proslave Tillovoga
poduzeæa...? Za poravnanje sad jedna stara, pomisli, te su zahvalne i za malo dobivenoga. "Gospoða odgrizla
muškarcu vrh penisa!", to je bio naslov koji je još nedavno proèitala u novinama. Anna mu ne bi ništa odgrizla, veæ i
sama pretpostavka o tome tjerala ju je na bljuvanje. Svejedno, ne bi od njega mnogo ostalo. Penis je, tako
rekuæ, bio ponos svakoga muškarca, do toga je jednako stalo smetlaru kao i najveæemu direktoru. Ona æe se pobrinuti za
taj Tillov ponos, i te kako æe se pobrinuti, njegov æe pijevac dobiti zasluženu nagradu. A taj njegov repiæ, jer to je zapravo i
bio, dva spužvasta spremnika koji se mogu naliti krvlju, sve je èešæe padao na pol' koplja...

- Zar si srela duha? - upita ju Marie.

- Sablast Tillovoga pimpeka.

- Zar je toliko silovit?

- Baš naprotiv - odvrati Anna. - Spušta se prema

ništici.

- No onda...

- Upravo zato!

177

19

Pet jednim udarcem

- Vi?!

- Mene, po svemu sudeæi, niste oèekivali? - Anna pogleda djevojku iza pulta, koja je upravo vezivala bijele tulipane u
buket. Smotak lika joj ispadne iz ruke, odbije se na pod i dokotrlja sve do Anninih nogu. Gotovo se sažali na djevojku.

- Ne, vas nisam oèekivala... - reèe djevojka i prigne se po smotak lika.

- Ali mojega muža jeste?

- Možda.

- Njega ne trebate èekati. Niste mu jedina.

- Znam to.

- Znate?

- Moja sestrièna mi je rekla.

- Kako to, vaša sestrièna?

- Ona je bila ta... Tili ju je upoznao na pokladama. Ona je iz Odenkirchena, a bila je ovdje tek nekoliko dana. Tili ju je htio
na pepelnicu rano ujutro odvesti na vlak. I tad se dogodilo... Gore u mojoj sobi, dok sam ja ovdje dolje radila...
- Broj èetiri!

- Što?

- K tomu i supruga. Moj muž ima suprugu i èetiri ljubavnice. To je najnovije stanje.

- Vi ste ludi.

- Zašto ja?

- Tili je rekao, kako pokatkad izmišljate razne smiješne stvari.

178

- I to vi vjerujete?

- Ne znam... Ne znam više ništa.

- Evo - Anna položi listiæ s telefonskim brojem hotela Elyseena pult. - Nazovite.

- Što je to?

- Nazovite! Ja sam nazvala, a javila se gospoða Liebold.

- Ta to ste vi...!

- Upravo.

- Ali on nije, mislim...

Djevojka se splete i ušuti. Lice joj se naglo oblilo tamnim rumenilom, a sliène nejednake mrlje proširiše joj se i niz njen dug
djeèji vrat, sve do izreza zelene radne halje.

- Kod vas je, dakle, takoðer splasnuo.

- Da.

Djevojka prinese dlan ustima. Nokti su joj izgledali izgriženo, a završavali su nekakvim crnim obrubom. No to je mogla biti i
cvjeæarska zemlja.

- To je podlo... - promucala je.

Usnice joj se pritom razvukoše u neku vrstu èetverokuta, zašiljenoga prema dolje. Nije više ništa govorila, ali joj usta
ostadoše malo otvorena, nalik nekakvome neobiènom pretincu. Bilo je to cendravo lice djeteta i ne osobito privlaèno.

- Razmislite smireno, tko je tu podao... - mirno joj

odmjeri Anna.

Prigne se naprijed i osloni obim rukama na pult. Djevojka ustukne korak, ali dalje nije mogla, jer je naišla leðima na zid.

- Nemojte èekati, da bude prekasno - nastavi Anna. - Možete me nazvati. Moj broj je isti kao i Tillov, a on rijetko dolazi
doma prije šest.

- Nemojte ništa reæi mojoj šefici, molim.

- Razmislit æu...

Anna se nasmiješi u to blijedo lice obrubljeno tankim uvojcima kose, što ih je pridržavala kopèa s ružièastim tulipanom... Tja,
kopèe za kosu s ružièastom plastikom mogu i ubosti, pomisli Anna. Tad se prisjeti vještièjega sijela i vještica koje jezde na
svojim metlama. Zašto to ne

179

bi mogle biti i kopèe za kosu ili strugovi za guljenje tabana,... Ili zašiljene rijeèi, u tome je bila umješnik. Anna, glavna
vještica! Ne zvuèi loše...

n n xx

Na povratku kuæi, Anna je kao i uvijek prolazila mimo pekarnice. U izlogu ugleda izvješen karton, na kojemu je pisalo:
DANAS SVJEŽ BIENENSTICH*. Anna zastane.

Uèinilo joj se da osjeæa miris svježega kvasca, a ugleda i gustu kašu od izmiješanih listiæa badema i meda, kako se prelijeva
iz lonca i cijedi na podložak od tijesta. Peèene ploške tijesta bi se rezalo i punilo namazom, pa ponovno sastavljalo. Kod
narezivanja bi punjenje istjecalo preko ruba. Taj pèelinji ubod bio je dio djetinjstva... Annina majka je nekoæ èesto pekla taj
kolaè.

Anna pruži ruku prema kvaki. Bilo je to idiotski, zašto ne bi više kupovala kod VVeberovih? Bilo joj je i inaèe prokleto mrsko
svakoga jutra, zbog dva krušèiæa trèati èitav blok kuæa dalje.

Unutra je uistinu mirisalo na svjež kvasac, gotovo kao netom u njenome sjeæanju, a na dva lima ugleda gotov pèelinji ubod.

- Od ovoga bih rado jedan komad - rekne i posegne za novèarkom. Marku i osamdeset stajao je taj komadiæ, a ona veæ
odavno nije više kupovala nikakve kolaèe. Tili nije volio slatko...

- Dva pèelinja uboda i dva amerikanera** - zaèuje tad glas iza sebe.

Okrene se, glas joj je bio poznat. Bila je to Ramona, kose svezane u èvor otraga na glavi. A i nenašminkana, premda je veæ
bilo podne...

- Vi opet ovdje? - upita žena.

Annu je tek sad zamijetila, po svemu sudeæi, premda je stajala odmah ispred nje. Prodavaèica uruèi Ramoni podložak s
èetiri komada kolaèa, a ova prihvati omot.

*pèelinji ubod (njem.); medni kolaè posipan listiæima badema **vrst kolaèa; naziv kod nas nije uobièajen

180

- Moj sin tako rado jede ameriknncrc kao da duguje nekakvo objašnjenje.

Slobodnom je rukom pritom cupkala gumi pridržavala kosu. Podložak s kolaèima joj skoi iz ruke.

- Ali pèelinji ubod æete zasigurno sami pojesti i.

Anna.

Dva komada, pomisli pritom, ovi bokovi nisu sluèajnost. Kad bude stara poput mene, izgledat æe poput matrone.

- Katkad poželim slatko...

- To si mogu misliti. Osobito sada... - i poðe prema vratima. - Doviðenja! - doda glasno.

Druga krene odmah za njom, napokon išle su istim putom. U nekoliko koraka dostigne Annu.

- I kako to mislite? - upita ju.

Anna ponovno zastane. Promotri ženu... Osobito sretno baš ne djeluje, zakljuèi. Da vidimo, koliko zna...

- Kako to mislim? No, moguæe patite od usamljenosti...

- Zašto bih trebala biti sama?

- Jer vam manjka moj muž.

- Tili je tek nekoliko dana na putu. Poslovno.

- I to vi vjerujete?

- Inaèe bi me poveo.

- Za veseli trokut?

- Pakosni ste, samo zato jer vas je Tili ostavio.

- On tako tvrdi?

- Znam to i sama.

- Meni se èini, vi mnogo toga ne znate. Trebali biste otvoriti klub, klub Tillovih žena... To bi mu se svidjelo, vjerujem.

- Tili ostaje kod vas još jedino zbog kuæe. Ne želi se odreæi kuæe. Ali voli mene.

- A za Uskrs stiže mali Isus s darovima. Glupe žene uvijek izvlaèe kraæi kraj.

- Mislite time mene?

- Vi ste uistinu ovèica.

Anna lagano podigne ruku i zaputi se preko ulice. Sasvim æe mirno pojesti svoj komad pèelinjega uboda, k tome popiti
šalicu kave i proèitati jutarnje novine. Danas ih još nije ni pogledala.

181

Zapoèela je s politièkom rubrikom. Nije više bilo nikoga tko bi joj uskratio dio novina ili joj èitao iz njih. Usreæuje li Tili i svoje
fliæke glasnim èitanjem? Njoj bi to zapravo trebalo biti svejedno. Temeljito se zadubila u èitanje, stranicu po stranicu, to joj
je skretalo misli. Povremeno bi si skuhala još po jednu kavu, a bila je i gladna, pèelinji ubod joj se nedvojbeno zalijepio o
stijenku želuca...

Bit æe bolje, ako si pripravi salatu, prije nego kupljeno zelenje svene do kraja. No nije imala ni najmanje volje za èišæenje i
pranje i usitnjavanje salate. Zapravo nije imala èak ni volje da uljudno sjedne i s priborom pojede nešto valjano. Otvori
ormariæ sa zalihama, ali tamo je osim nekoliko vreæica s brašnom i šeæerom, vladala sveopæa pustoš. Uzme posljednji
omot suhih grožðica, odmah ga otvori i još onako hodajuæi ubaci punu šaku u usta. Okus je bio strašno sladak.

Anna se ponovno smjesti uz jedaæi stol i otvori prilog s nadnaslovom Pogled. Pogled kamo? Proèita nešto o umijeæu
kraljevske diskrecije, pa se upita, što to ljudi nalaze toliko zanimljivim u naklapanjima o kraljevskim obiteljima? Na slici, koja
je bila uz èlanak, ugleda jednoga debeljkastog vladara u polo majici. Bio je ruku pod ruku s Dolce Paola...* Doslovce tako je
pisalo, talijanski. Takve æe bokove uskoro imati i Ramona, pomisli Anna. Jedino, Ramona nije bila kraljica, a zasigurno ni
pjevaè poput Adamoa neæe žuditi za njom, pjevajuæi joj "slatka princezo". Žudi li Tili za Ramonom? Ako je tako, Anni je bilo
zagonetno, zašto? Moguæe su nekoæ takvi likovi bili in** odnosno možda takvi kruškasti oblici djeluju na muškarce
istodobno i majèinski? No Tili je ujedno bio ljubitelj lijepoga i skladnog, bilo je dovoljno da Annina kosa tek centrimetar
sklizne na lice, pa bi se veæ zakaèio za to, rekavši: "Moraš frizeru." A sad je imao jednu s vlasima do zadnjice, vršci vlasi bili
su joj ispucani, a rit široka. Sve na toj ženi bilo je pomalo nategnuto, govorila je

*Slatka Paula (tal.)

**u (engl.); rijeè ima šire znaèenje, tj. sve što u modi, poznato, popularno

182

a i

preglasno i oblaèila se previše dreèavo, "tnn ureðen jednako tako, a kao da ni nije bila pn-Anna je netom svjesno rekla
"moj muž", ali i prešla preko toga i govorila o Tillu kao da je vc< njen posjed. Ili je glupa poput lutka od slame promišljena ili
vrlo sigurna u svoju stvar...

Anna sklizne pogledom na sljedeæu sliku, n; stranici. No ta je bila objavljena uz drugi èlanak. Ispod slike na kojoj
se vidjelo dugogrivu mladu ženu li manekenskoj pozi, pisalo je: "Nepomirljiva feministkinja sad i u Kolnu..." Izgledaju li,
po najnovijem, borkinje za ženska prava upravo ovako? Anna je o njima još uvijek nosila u sebi drukèiju sliku: dojke koje se
slobodno njišu, mnogo ljubièastoga, sitno nakovrèane duge vlasi povrh prirodno blijedih lica, pomalo lezbijski nastrojene,
kratko ošišane glave... Na sveuèilištu je u luku obilazila takve žene, tamo ih je još bilo mnogo, najèešæe s nekakvim
proglasom u ruci koji bi dijelile prolaznicima. Na onu nedavnu izložbu o ženskoj umjetnosti, takoðer su došle, u
meðuvremenu tek promijenjene boje odjeæe u crno umjesto ljubièastoga, a donekle su i ostarile. Ali inaèe razlika
u odnosu na uspomene sa sveuèilišta gotovo i nije bila velika. Annina reakcija je takoðer bila jednaka! Sto brže otiæi...
Sebi je to objašnjavala okolnošæu da je oduvijek bila usamljeni strijelac.

Novinski èlanak bio je nešto poput objave rata kutijicama za puder i visokim potpeticama. "Žene mogu biti žrtve i
poèinitelji", tvrdila je amerièka autorica u sljedeæem odlomku. To je veæ zvuèalo zanimljivije. Veèeras je nastupala u Kolnu,
gdje æe èitati ulomke iz svojih djela. Ulaznice su bile po deset maraka. Anna promisli, bi li trebala poæi na tu autorsku
veèer...? Tek tako, šale radi... Možda bi i Marie pošla s njom?

Htjela je nazvati sestru, te je veæ prišla telefonskome punjaèu. No pogled joj se zaustavi na praznoj ploèi. Morala je nazvati
usput. No Marie nije bila raspoložena za takav izlazak.

- Doði u našu toèionicu, danas se okuplja staro društvo - preložila joj je.

- Možda kasnije - odvrati Anna.

183

Nekako je osjeæala u sebi, jednostavno mora poæi na to èitanje.

n jor xx

Autorica Naomi Wolf se još nije bila pojavila. Moguæe je èak provirila u dvoranu i utekla? Bilo bi to shvatljivo. I Anna bi vrlo
rado strugnula... Okružena s oko tri stotine kolnskih feministkinja osjeæala se vrlo nelagodno. Svejedno koliko su ta Naomi i
njene amerièke obožavateljice i sljedbenice možda pokažu zgodnima i ženstvenima, ovdje u Kolnu su se izgleda narojile
same sive-ljubièaste-kanacrvene nezadovoljne žene. Anna se meðu njima, u svojim cjevastim trapericama i tijesnome
boleru* osjeæala poput zaèuðene princeze, sve dok se nije pojavila autorica best-sellera**. Ta je nosila dugaèku i lepršavu
suknju i strahovito zgodnu bluzu, bila je upadljivo naoèita i sva je sjala. Poèela je pripovijedati o svojemu vjenèanju
uprilièenome prije nekoliko tjedana, te navela kako si želi djece, toènije dvoje. Nazoèni zapljeskaše kao opsjednuti. Anna
nije mogla pojmiti, kako svi ovdje ne shvaæaju da je rijeè o neèemu posve drugom, kad nagradama ovjenèana autorica u
odjeæi primjerenoj modelima i netom udana propovijeda o ženskoj jakosti.

- Pustite svoje želje neka izbiju! - uzvikne voditeljica. Anna se osvrne uokolo... Koje to želje?

- Uživajte u svojoj ženstvenosti!

Anna pogleda uzduž ljubièasto-sivih redova stolaca.

- Nemojte slijepo utapkati u klopke kozmetièke industrije, proizvoðaèa dijetne hrane, kirurga koji operacijama uljepšavaju!

Zasigurno ne, zakljuèi Anna, ni jedna jedina od nazoènih žena neæe to uèiniti.

- Udružite se!

Eh, ne! Samo to ne!!! Anna ustane, jednostavno više nije mogla ostati sjediti. Bilo je za povraæanje, kad su žene pljeskale pri
vlastitome smaknuæu...

*vrst jakne

**najbolje prodavan (engl.); najèešæe se odnosi na knjige, premda

se sve više rabi za prodaju bilo kakve robe

184

jar jar jar

- Kako je bilo - htjela je znati Marie.

Anna se ugurala pokraj sestre na drvenu klupu. k*K ) je s naporom mogla razumjeti, što joj ova govori, jer j< i< u
prostoriji bilo buèno, a i svi su za stolom dovikivah jedni drugima, uzduž i poprijeko.

- Osjeæala sam se posrano - odvrati Anna.

- O èemu se radilo? - upita jedna od nazoènih za

j stolom.

I ta je imala neke povezanosti s kulturom. U starome društvu njene sestre svi su imali nekakav stvaralaèki pristup. Tako se
slikalo na svili ili poleðini stakla, naivno ili apstraktno, kao pratnja glazbi ili se barem o slikanju umno raspravljalo. Osim
Marie, u skupini su bila i èetiri

docenta.

- O èvrstome feminizmu - odvrati Anna. Razdraživalo ju je tek tako ubaciti tu natuknicu. Ti su

ljudi mogli satima raspravljati o tome kako Wesley uoblièuje pupak i njegovoj podsvjesnoj erotici. "Što, ti ne poznaješ
Wesleya?!", zapitali su je. Anna je tad odmahnula glavom i osjetila se iskljuèenom. Bilo je to prije nekoliko mjeseci, nakon
toga više nije zalazila ovamo.

- Zvuèalo je, kao da se èovjek treba toga èuvati?

- Kao žena, da! - odvrati Anna.

- A kao muškarac? - upita jedan od docenata.

Taj je izgledao gotovo normalno, ne raèunajuæi èuperak kose što ga je, kao protutežu navještaju èeone æelavosti,
nakovrèao na zatiljku.

- Kao muškarac... - ponovi Anna i kratko se zamisli. - Mislim, muškarci se samo smiju, kad se hrpa ljubièasto -sivih mišeka
javno odrièe industrije sredstava za uljepšavanje, izvikuje svoje želje i pohotu, te objavljuju kako žele stvoriti mrežu moæi.

- A ti? - èovjek se nasmije. - Gdje si ti u tome?

- Ja? Ja bih to uèinila i pritom šutjela. Ili to ne bih uèinila i opet šutjela. Bitno je jedino djelovanje. O tome

sve ovisi.

- Hm... Ti misliš, u takvim se zgodama govori mnogo

nepotrebnoga?

185

- Može biti.

- Možda je stvarno tako. Marie, tvoja sestra je okay.

- Znam...! - Marie uhvati Annu oko bokova i na tren je stisne k sebi.

Smiješno, pomisli Anna, potrajalo je tridesetpet godina, pa me tek sad može dodirnuti i zakljuèiti da sam u redu. To je pak
bilo nešto sasvim drugo, nego kad bi joj se divio neki muškarac. Tad bi u igri bio i svojevrstan odraz spolnosti, koji bi
omoguæavao muškarcu da danas pobjednièki klièe, a sutra veæ palac okreæe prema zemlji. Završna pjesma i nakon toga
mraèna rupa...

- Drago mi je, da si mi sestra - reèe Anna tiho.

- Hej, malena! - Marie je pogleda, upitno i pomalo zabrinuto, a moguæe i ganuto. - Mislim da trebaš nešto snažnije od
ovoga tu - i pokaže na èašu limunade ispred Anne. - Sto misliš o jednome grogu*?

Anna kimne, a Marie rukom pozove gostionièara.

- Dva groga, molim! - dovikne mu.

- Tri groga! - javi se èovjek s èuperkom.

Obje žene namignuše jedna drugoj... Muškarci ne vole, kad ih se iskljuèuje, ovaj ovdje htio je sudjelovati.

Poslije groga Anna je ubrzo morala na zahod. Pritom je morala proæi pokraj pulta, pa se spustiti niz nekoliko stuba. Stubište
je završavalo u malenome predvorju, a tu su visile slike uglednih gostiju i vlasnikove obitelji. Uz to su na zid bila prièvršæena
i dva plakata, koji su izvješæivali o priredbama. Po svemu sudeæi, vlasnik je osjeæao slabost prema umjetnosti.

Desno su bila vrata na kojima je pisalo GOSPOÐE. Veæ je imala ruku na najvišemu pucetu hlaèa, jer joj se doista poprilièno
žurilo, ali tad ipak zastane. U udubini izmeðu plakata s tri ženske glave i vrata, visjelo je još nešto, uokvireno. U staklu se
zrcalilo neravnomjerno svjetlo stropnih cijevi, pa su blistave toèkice poigravale i promicale preko crteža.
Anna priðe bliže. Nije se prevarila...! Nacrtan je bio maleni David s praækom. Imao je milo lice i nije baš izgledao kao da se
smjesta sprema u boj. Anna potraži

*(engl.) piæe od ruma, konjaka i si. sa šeæerom i vruæom vodom

186

potpis. Pisalo je samo D. W. i uz to nadnevak. Bio )e I onaj pokladni utorak...

- Ovaj crtež - upita ona, pomalo bez daha. - Tko y,

je nacrtao?

Gostionièar uzgleda preko svojega pipca za toèenji

piva.

- Crtež? - upita. No tad mu se razvedri lice. -Crtež...! - ponovi. - Onaj s Davidom i praækom?

- Da, taj! - kimne Anna.

- To je djelo jednoga gosta iz Hamburga. Darovao mi ga je i upitao, bih li ga objesio na zid. Sviða vam se?

- Da. Je li taj èovjek bio ovdje?

- Slika je stigla poštom. Poznajete li slikara?

- Možda... - odvrati Anna i vrati se k stolu. Ugura se ponovno na svoje mjesto pokraj Marie i

primakne èašu s grogom do usnica.

- U èaši više nemaš ništa - upozori je Marie.

- Što...?! - zaèudi se Anna, pa pogleda èašu koju je držala u ruci. Uistinu, bila je prazna.

- Jesi li imala priviðenje ili nešto slièno?

- Nooo* - odvrati Anna, zibajuæi se na klupi. Tad ustane... - Mislim da moram na brzinu...

- Mislila sam da upravo dolaziš sa zahoda?

- Zaboravila sam...

*ponovno u veæ spominjanome narjeèju kolsch (èit. kelš); Anna kaže "neee", ali muklo, pa to zvuèi kao "nooo"

187

20

Hip-Hop

Anna se probudila usred noæi, mokra od znoja. Kad se to proèita u romanu, zvuèi dramatièno, no ona se osjeæala tek
ljepljivom i zgužvanom. Sreæa što se nije morala pogledati u zrcalo...

Sanjala je... Na poèetku je to bio lijep san. Sve dok David s dragim licem nije izgubio svoju praæku, a Golijat se pakosno
nacerio: "Imaš li poteškoæa?" Anna se htjela umiješati i pomoæi malenome Davidu. "Veliki se tek razmeæe!" Ona je pak
htjela Tillu strgnuti s lica Golijatovu masku, no u snu to nije uspijevala. Na koncu je ostala sama, s praækom u ruci, nakon što
je tu malu napravu zdvojno tražila i na koncu pronašla. "Davide, imam je!", povikala je. Ali joj nitko nije odgovorio, te se tad
probudila. Pokušavala je ponovno usnuti, ali se bojala da se onaj san ne vrati... Pritisnula je prekidaè svjetiljke pokraj
postelje, pa je ležala, promatrajuæi sjenu na zidu. Na koncu ustane, htijuæi nešto popiti. Kad bi kao dijete imala ružne
snove, dolazio bi joj otac s èašom milijeka. " To pomaže", rekao bi. Sad æe si donijeti èašu mlijeka i zatim nastaviti spavati.

U kuhinji zatekne Tilla... Stajao je i premazivao kriške kruha maslacem. Moglo je biti nešto prije pet. Nije rekao, kad se
namjerava vratiti... Anna ga je uspjela toliko potisnuti iz misli, da više nije osluškivala svako koèenje automobila na ulici. Bilo
joj je svejedno, kad æe se vratiti, ta nije se vraæao njoj...! Sad je pak bio tu, u njenoj kuhinji. Djelovao joj je poput
provalnika, premda je to, toèno uzevši, bila još uvijek i njegova kuæa...

- Baš dražesno, kako mi izjedaš moj kruh u kl a \v Kruh je bio njen, a i maslac i sir. Tome je pnlofcio I

nekoliko rotkvica, jednostavno ih otgnuvši, pa je vc/ica sa struècima ostala ležati pokraj njegovoga tanjura. I.i&æe je visilo
svenuto i požutjelo. Anna je u utorak bila n;i tržnici, od tada su prošla tri dana...

- Drugih problema nemaš, što? - upita Tili i zagrize u kruh obložen sirom.

Anna promatraše kako zalogaj išèezava u Tillovim ustima, te kako mu Adamova jabuèica slijedi pomicanje vilica pri žvakanju.
Promatrati nekoga èovjeka pri jelu može biti nevjerojatno pouèno. Èak i kad je Tili držao zatvorena usta, izgledalo je odurno,
nekako trzavo i pohlepno. I upravo je on blebetao i trabunjao o uljuðenosti! Trebao je sam sebe pogledati pri žvakanju, od
tog je prizora promatraèu moglo pozliti!

- Probleme... - ponovi ona, poput jeke. - Èim te pogledam, imam ih punu vreæu. Ti si, tako rekuæ, moj problem u
obliku zbirke.

On je promotri, od glave do pete i natrag, pa zaustavi pogled na njenome licu.

~ Jesi li u posljednje vrijeme zavirila u zrcalo? - upita

ju.

Anna doslovce osjeti kako joj se naglo produbljuju bore na licu, postaju crvene i slažu se jedna do druge, a dojam još
dopunjuju i znojem natopljeni uvojci. Nitko, baš nitko, probudivši se iz noæne more ne izgleda svježe. Pogotovu ne ako mu
je tridesetpet, èak ni Claudia Schiffer* nije u takvim okolnostima zgodna.

- Dupe! - reèe Anna.

No to je bilo slabaèko... Ali se osjeæala toliko bijednom, da se nièega drugog nije dosjetila, èime bi mogla uzvratiti ubod.

- Dupe tek uzima svoje stvari i ponovno nestaje.

- Odlaziš?

Iznenadno osjeti kao da joj se stopala grèe i skupljaju i smanjuju, a noge i trbuh ljuljaju i uvlaèe u sebe. Obim rukama
dohvati vrata hladnjaka, koja su joj bila najbliža.

hjedna od najpoznatijih svjetskih manekenki, inaèe Njemica

189

Trenutak je pomišljala da æe se i vrata poèeti nekako smanjivati ili urušavati.

- Želiš li hladiti kuhinju? - upita Tili.

Gurne je u stranu i ponovno zatvori vrata na hladnjaku. Kad joj je dodirnuo ruku, ona se pribere, no i muènina se vratila... A
s njom i panièan strah od onoga što æe se dogoditi. On pode... Zapravo je bilo jasno da æe otiæi. Bilo je i bolje da veæ ode.

- Nemoj pomišljati da æe ti igra biti baš tako laka -napomene usput. - Odlazim samo preko vikenda. Privatno.

- Privatno? Plaæa li stara, koju si izvukao iz vode na kopno?

- Pripazi malo!

- Stare su zahvalne za malenkosti. U malenim stvarima ti si velik.

- Mogao bih te...

- Ne bi me mogao...! Ili te je toliko nakljukala kašicom?

- Bijedna mala droljo!

Pošao je prema njoj, no ona trgne nogu u vis i odmjeri pravu visinu. Odmjeri i on, visina je odgovarala... U posljednji tren
trgne tijelom unatrag i zaustavi se, ukoèen u tom neobiènom položaju. Održavajuæi ravnotežu, raširenih ruku, kao da
lebdi... Izgledao je nezamislivo smiješno.

- Vježbaš li za umiruæega labuda? - upita podsmješljivo. Anna se okrene i izaðe, zalupivši vratima iza sebe.

Kako se god uzme, ipak mu je pokvarila tek na krušac sa sirom i njegov vruæ kraj tjedna. Barem se tako nadala!

XX XX XX

Nepunih pola sata nakon toga zaèuje njegova kola kako kreæu. Bilo je nekoliko minuta prije šest. Kamo je odlazio tik prije
šest? Pogleda kroz prozor, ali u kuæi suèelice bilo je sve u mraku. Moralo se raditi o ženi iz hotela, koja ga je èekala, onoj
koja je starija od nje, mnogo starija, ako je to ona ista s proslave Tillovoga poduzeæa.

Anna si skuha èaj... Ne bi sad podnijela kavu, obuzimali su je srsi veæ i na samu pomisao o snažnome mirisu i

190

okusu svježe smrljevenih zrnaca kave. Uhvati tat blijedožutom kamilicom za ruèku i s èajem u ruci j obilaziti prostorije.
Telefon je ponovno položio na pm soba mu je bila zakljuèana, u dnevnoj sobi je ostavio automobilski atlas i dvoje
novine. Bio je to kolnski dnevni list od juèer i prekjuèer. Držao se kolnskih novina, zasigurno ih je kupio u Hamburgu...

Kao da su njegove novine drukèije od njenih, Anna

ih prolista. U prilogu PUTOVANJA jedna je stranica bila

istrgnuta. A rekao je da odlazi preko vikenda... Zaputi se

u podrum, pa tamo poène rovati po starome papiru.

Obièavala je proèitane novine uvijek onako na slijepo

zabiti u veliki koš koji je tu stajao. Ipak naðe taj broj

novina, pa ga ponese natrag gore u dnevnu sobu. U

Tillovome primjerku manjkala je tridesetèetvrta stranica.

Hitro prelista donesene novine. Na toj stranici ugleda

prvo èlanak o Skolskome muzeju. No pokraj njega bio je

prikaz o prvome gurmanskom i kulturnom krstarenju od

Kolna do Basela, od petka do ponedjeljka. To je moralo

biti to, izlet za sladokusce i bogatune, tritisuæesedamsto-

tinaèetrdesetpet maraka po grlu. Možda uistinu plaæa

ona, ta blijedoplavokosa, ali tako baš nije izgledala. Anna

pomnoži iznos s dva i procijeni Tillov vikend na osam

tisuæa maraka. Za svoju ženu imao je tek traljavih

sedamnaest stotina mjeseèno... Višekatni stalak nakrcan

jetrom tovljene guske i plitice hladetine od odojka skuhane

s dodatkom crvenoga vina... Cijeli jedan stupac bio je

ispunjen popisom i redoslijedom jela. Nek' zastanu Tillu

u grlu! Nek' crkne od tih silnih jestvina!

U kupaonici se Anna spotakne o Tillovo prljavo rublje. Dobro, nije se baš stvarno spotaknula, jer je u posljednji tren ugledala
hrpicu kako leži na podu. Bila je to najveæa bezobraština, ostavljati joj ovako još i svoje smeæe. Tri para èarapa, tri majice i
troje gaæe, dakako od boljih, ne onih s iskrzanim rubom. Ali zapisane su ipak bile. Anna dohvati nožice za nokte, ne
razmišljajuæi pritom, kao da su joj same od sebe skliznule u ruku... I poène rezuckati po gaæama, toèno po dvostruko
ojaèanome trokutu na prednjoj strani. Sve to ponovi triput, jer bile su tu troje gaæe... Kad je dvostruku tkaninu raširila, bila

191

su tu tri uredno izrezana malena tulipana. Maleni za malenoga, tulipani za ljubitelja tulipana. Kopèu za kosu s jeftinim
ružièastim tulipanom od plastike, uspomenu njegove fliækice, odloži uz gaæe. Zaèudit æe se, kad se vrati kuæi!

xx n jar

Dan se muèno otezao. Naveèer Anna razmisli, bi li pošla u kino. Nekoæ je èesto odlazila u Broadway ili Metropolis, tamo su
mnoge filmove puštali u izvornome obliku. A i ugoðaj je bio drukèiji, razlièit od kinematografa s plišanim stolcima, nekako
opušten i na drugoj razini. Veæina sveuèilištaraca odlazila je upravo tamo. Jednostavno èu poæi, pomisli Anna, zapravo je
svejedno koji film prikazuju. U tim kinima nikad nisu davali smeæe. Samo van iz kuæe!

Poðe u kupaonicu i izvadi svoju kajal olovku iz torbice za kozmetiku. Izvuèe sivu crtu po rubu vjeðe, gore i dolje, pa si
tapkanjem nanese malo crvenoga sjajila na usnice. Na dodir su bile ispucane, pa je to bio dio sveèanoga postupka vezanog
za izlazak. K tomu je još spadalo pranje ruku i èešljanje, a Anna je sve to radila gotovo po navici i kao kroz nekakav veo.
Gledala je sebe pritom, a istodobno i nije, zapravo tek ono mjesto na licu, po kojemu je upravo lièila i tapkala.

Bila je veæ gotova i na izlasku iz kupaonice, kad usput u zrcalu letimièno ugleda svoj lik. Tad joj se vratiše Tillove rijeèi: "Jesi
li u posljednje vrijeme zavirila u zrcalo?/r Zastane i primakne se staklu, toliko blizu da se na njemu uhvati vlaga od njenoga
daha. Gotovo kružna mrlja skrivala joj je lice, kao kad na slikama žele prikriti neèiji identitet. Obriše rukom vlagu pa ugleda
crvene mrlje i tupo bljedilo, oèi u sivo ocrtanim udubinama... To je bila ona. Nagne se prema naprijed, otvori pipac za vodu i
opere cjelokupan nalièkoji je nanijela. Sad je to bilo tek golo lice... Tad se poène ponovno dotjerivati, kao da se sprema za
sveèan izlazak. Nanijela je èak i novu podlogu, a na koncu se još i presvukla, odabravši nov, žut prsluk od kozje kože i k
tome sivo-crnu svilenu

192

bluzu. Tome je još dodala otmjene hlaèe od ;<wimi i.ik' se napokon zaputila iz kuæe.

Ehrenstrasse je bila prepuna ljudi. Sami parovi, ponu-.l" Anna. Ponekad su zajedno išle i dvije žene. Ali uvijcl po dvoje. Anna
je bila uvjerena kako zure u nju, ženu koja u petak naveèer sama ide ulicom, tu nešto nije u redu. Bila je zadovoljna kad je
stigla do kina i mogla stati u red ispred blagajne. A kad je sjela na svoje mjesto, nije još uvijek znala koji je film na
programu. - Je li tu slobodno? - upita je neki èovjek. Anna kimne, desno od nje bilo je još jedno mjesto nepopunjeno.
Zapravo je voljela imati prostora oko sebe, ali ovaj put osjeti olakšanje, što æe netko sjediti uz nju, pa makar to bio i neki
stranac. Sjedalica se spusti, a na nju padne jedan ogrtaè i još jedan, pa zatim i ruèna torbica. Mladiæ je uporabio slobodno
mjesto pokraj Anne za odlaganje garderobe, kako svoje tako i, njegove prijateljice... Jedanput joj je pružio i svoju
papirnatu èašu s kokicama, upitavši "Hoæete li?" No ovo oslovljavanje s "vi" odvajalo je Annu jednako kao i brdo
odjeæe... Ovdje je bilo uobièajeno oslovljavanje s "ti".

Anna se osjeæala kao opkoljena glasovima i škripom... Oglasne poruke i predfilm je nisu zanimali, no tad preko platna
zablještaše velika slova: VOLJENA KONKUBINAT To je napokon morao biti glavni film. Ukaže se uzvišena ali i osamljena slika
dva glumca na golemoj pozornici, a zatim prizori iz prošlosti prepune krvi, nasilja i sakaæenja. Glavni lik bio je djeèak, koji je
trebao igrati konkubinu, a bila je to vodeæa uloga u pekinškoj operi, koja je zahtijevala mnogo odricanja i stege. Djeèak je
nauèio ulogu, rastao je i proslavio se... Ali više nije bio muškarac, a ni èovjek.

Film je bio strašno dugaèak, pa je zato bila ubaèena stanka. Glasovi oko Anne postajali su sve žešæi i raspaljeniji. Preživaèi,
pomisli Anna i ustane.

- Tuljac za sladoled, molim! - rekla je pet minuta kasnije. Morala je otiæi tek malo dalje niz ulicu. No ovaj se put nije osvrtala
na prolaznike.

(lat.) priležnica, nevjenèana žena, ali može i bludnica

193

- S èokoladom? - upita mlad prodavaè s McDonalds kapom na glavi.

- S mnogo èokolade - odvrati Anna.

U tuljac si je kupila još i sladoled, te prisili sebe da misli jedino na tu slasticu. Poslije joj je bilo pomalo muèno... No to nije
bilo toliko loše.

JOf XX XX

- Moramo odgoditi naš objed.

Marie je rekla "moramo", ali je zvuèala kao navinuta. Anna je poznavala taj prizvuk sestrinoga glasa. Obièno bi joj glas tako
zvuèao, kad bi neki nov "strašan tip" bio u igri.

- Kako se zove?

Anna je to upitala, jer se još nije ni otuširala, premda je veæ skoro bilo podne, a trgovine su kao i svake subote zatvarale
vrata toèno u dva... Salatu koju je kupila u utorak, morala je baciti, a osim dvije ploške kruha i komadiæa sira doslovce
nièega nije bilo u kuæi. Zaspala je tek pred jutro, te je sanjala kako mora nauèiti napamet neku ulogu, ali nije znala koju... A
svi ostali su se smijali...
- Ne poznaješ ga - reèe Marie. - Onaj s èuperkom, iz mojega starog društva. Preko vikenda æemo se odvesti iz grada.

- Tog poznaješ veæ stotinu godina.

- Ali ne ovako!

- A nije ni Francuz.

- Sauerlanðanin* je.

Marie se nasmije i spusti slušalicu.

Anna zadrži telefon u ruci. A što je s njenom majkom? Poziv na veèeru kod Marie jednako je tako vrijedio i za njihovu majku,
zapravo ponajprije za nju. Bio je to jedan od redovitih susreta, na kojima je Lisbeth VVelter ustrajavala, kako bi održala
obitelj na okupu. Anna otipka broj.

*Sauerland (u prijevodu, kisela zemlja...) pokrajina u "VVestfaliji, istoèno od Rajne, glavni grad VVuppertal

194

- Halo, majko! Marie me upravo nazvala.

- Znam veæ. Mora otputovati.

- Da doðem k tebi?

- Nije potrebno. Veæ sam se dogovorila s gospodom Meisen.

Gospoða Meisen je bila majèina susjeda.

- Onda je sve u redu.

Anna je trebala osjeæati olakšanje. Veèeri s njenom majkom, a osobito na samu s njom, znale su biti vrlo zategnute. Ali
ovako, izgledalo je kao da je èak i njena majka odbacuje. Anna nije imala prijateljice, Tili je uvijek pogrdno govorio o takvim
posestrimstvima, kako bi znao reæi. Anna mu je pak davala za pravo, ona nije bila tip za nešto takvo. No to je prestalo ubrzo
nakon satova plesa. Veæ sa sedamnaest je imala stalnoga prijatelja, a zatim je došao Tili. Dakako, poznavala je Anna
mnoštvo ljudi, kolege sa sveuèilišta i susjede, zajednièke poznanike Tillove i svoje... A i nikad se nije osjeæala osamljenom.
Ali sad nije znala nikoga, koga bi mogla nazvati u jednu subotu i upitati: "Imaš li volje za...?" Svatko bi odmah upitao: "A
Tili?" Toga se pribojavala.

Vrativši se iz kupovine, Anna ukljuèi televizor. Ubrzo pak uhvati samu sebe, kako jednako poput Tilla neprestance prebacuje
s postaje na postaju amo-tamo. Istoga trena ugasi prijemnik. Odluèi pospremiti ostavu. Možda pritom napokon naðe
pokrivaè s ugraðenim grijaèem... Noæu je èesto imala ledene noge. Minule noæi ih jednostavno nije uspjela ugrijati. Kad im
je Tillova majka darovala taj pokrivaè, bilo je to prije nekoliko godina, Anna ga je ostavila u omotu i odmah nekamo odložila.
Baš primjereno Juliani, pomislila je tad. Bila je srdita, jer je njena svekrva tad koristila svaku prigodu da se umiješa. "Jako
griješiš, Anna, tražeæi od Tilla neka odustane od djeteta!", rekla joj je. Svojemu je sinu pak darovala taj grijani pokrivaè, kao
da æe ovaj obvezatno uz Annu takoðer zaraditi ledene noge...

Limenke, stare kvake i kljuèevi, odavno zaboravljen božièni nakit, lim za peèenje kolaèa, okrhnute vaze i èak staklenke za
ukuhavanje voæa... Zbrka oko Anne je rasla. Kako to, da Regina zapravo nije nikad ovdje oèistila?

195
Svaki put, kad bi uzimala svoj pribor za èišæenje s police, morale su joj krpice prašine doslovce zalepršati oko ušiju. Ona je
bila obièna prljuša, koja je težila tek za brzo zaraðenom markom... Nikakvo èudo, što se sad urotila s Tillom.

Anna napuni vedro sapunicom i zapoène èistiti. To ju je srdilo i istodobno ispunjavalo zadovoljstvom, dok je razmekšavala tu
staru prljavštinu i zatim je brisala. Sve Tillovo nagomilala je i nabacala pred vrata njegove sobe. Na zidnoj oblozi ostave
nastala je prljavosiva crta, trag njegovoga naslonjenog šatora. Jednom zgodom je kupio šator, koji dakako nisu nikad
uporabili. Anna ga odloži u predvorje k ostaloj starudiji. Svoje stvari neka sam poèisti i pobrine se za njih.

Veæ je skoro završila, kad otkrije kutiju s koturaljkama. Bile su to one suvremene, s ludo šarenim platnenim postolama i
debelim gumenim èepovima naprijed. Kupila ih je na nekakvome uliènom sajmu i potpuno zaboravila na njih. Kao djevojka
se rado vozila na koturaljkama, i to dobro. Nauèila je èak i umjetnièke likove, no to je bilo prije skoro dvadeset godina...

Isklizne iz svojih drvenih natikaèa i navuèe koturaljke. Oprezno poène široko nabadati po sagu i tad se malo otisne. Bile su
vražji brze, ali zadrži ravnotežu... Nije zaboravila, zakljuèi zadovoljno. Bilo bi zasigurno zabavno, ponovno jedanput jurnuti
glatkom stazom. Upravo kao i nekoæ...

A zašto zapravo i ne? Anna si predoèi Tillovo užasnuto lice. Ona, njegova žena, usred breakdancera*, rappera** i onih što
sprejevima ispisuju graffite***\ Odluèivši na brznu, strpa koturaljke u jednu naprtnjaèu i krene iz kuæe. Dani su se veæ
odužili, pa je vani još uvijek bilo danje svjetlo.

*poseban ples neuobièajenih pokreta, èesto se izvodi na ulici (engl.)

**rapp (engl.) je vrst pjevanja, pri kojemu se uz živ ritam i kratak slijed nota, u nedogled ispreda tekst; rapper (engl.) je pak
pjevaè tog stila

***prigodni natpisi na zidovima i drugim javnim površinama (engl.)

196

- Hip-hop*... - mrmljala je. Ta joj je rijeè nekako dofil sama od sebe, kao da je visjela u zraku i ona ju | jednostavno
upila. Bila je to nova i poletna rijeè, zvufal je mladenaèki. Sjedila je na stubama Trga Roncalli" netom zamijenivši
svoju obuæu koturaljkama. Pokraj nj* klizili su i skakali i kovitlali zrakom likovi u majicama s kapuljaèom, zamaštenim i
zamrljanim trapericama, poderanima na koljenima, u košuljama kakve su nosili drvosjeèe, s bejzbolskim ili vunenim kapama
na glavi. Anna nije bila sasvim sigurna, što onaj "hip-hop" zapravo znaèi, no imao je neke veze s prosvjedovanjem i
pobunom.

Bio je poput onoga djeèaka tamo malo dalje na trgu, koji se uz živahno pljeskanje i pjevanje svojih drugova izvijao, spustivši
glavu skoro do samih kamenih podnih ploèa, istodobno se sve brže okreæuæi oko vlastite osi.

- Rico æe se proslaviti - reèe jedan od promatraèa. Ostali kimnuše glavama. Moralo se dobrano potruditi i isticati, da bi se
steklo slavu i glas, da bi se bilo hip-hop... Anna oprezno ustane s kamene stube, na kojoj je sjedila.

*ples uz pop-glazbu; istodobno i prigodan pokliè

**trg u najstrožemu središtu staroga dijela Kolna, proteže se južno

od prvostolnice

197

21
Zamjena uloga

- Andrea ovdje.., Imam vaš zaustavljaè.

- Što?

Anna promisli. Tko je Andrea?! Došlo joj je da najradije ni ne poðe podiæi slušalicu. Naime, upravo je podignula nogu na
stolac i nanijela gel za hlaðenje. Koljeno ju je prokleto boljelo...

- Andrea Flaum... Iz cvjeæarnice Blutne. I ja sam netom bila na trgu ispred prvostolnice...

- Da... - reèe Anna. - Vidjela sam vas.

Zapravo nije bila sasvim sigurna, je li to bila djevojka iz cvjeæarnice. Tanašno tijelo je na koturaljkama dobivalo sasvim novu
pokretljivost i zamah, jedino je bilo teško pojmljivo da je to uskovitlano biæe onaj isti stvor kojeg je Anna pozvala na red
zbog Tilla. Neko vrijeme je djevojka stajala uz breakdancere. Dok je mirovala, pretvarala se u svakidašnje biæe i uobièajeno
lice. A u kosi što joj se spuštala u pramenovima, imala je zataknutu kopèu s ružièastim tulipanom od plastike...

- Mogla bih vam donijeti vaš zaustavljaè, ako želite... - reèe cvjetna vila.

- Tako brzo se zasigurno više nikad neæu voziti na tim koturaljkama... - odvrati Anna.

Da, zapoèela je sporo i oprezno, tamo na trgu pokraj prvostolnice. No ponijelo ju je, pa se otiskivala sve brže i brže.
Jednolièno hujanje gumenih kotaèa po kamenim ploèama kao da joj se uspelo u noge i sve dalje do u glavu. Bio je to
neobièan osjet, poput nekakve vrtoglavice. Kao dijete je puštala ocu neka je uhvati za ruke i zatim

vrti u krug oko sebe. Ovo sad bilo je nalik tome. Na poèetku je koèila daleko ispred zida, ali je prestala biti toliko opreznom.
Upravo je u tome bio èar, jurnuti kao vjetar, kako bi se zbog brzine pravilne èetvorine kamenog oploèenja u oèima stopile u
kamenosivu vrpcu. Tad bi se iznenadno uzdignuo taj zid, a želudac bi oblila paleæa vruæina, koja bi pratila pitanje
postavljeno samome sebi: "Hoæu li uspjeti?/r Zakoèiti i skrenuti u krug gotovo u mjestu, dok bi neki èak pritom poskoèili u
divljemu okretu. Anna nije mogla reæi kako je postavila noge... Osvijestila se tek od naleta. Bila je na tlu, koljena potpuno
natuèenih, a rukama se upirala o zid. No dlanovi su joj bili tek malo ostrugani. Anna je gledala gore u jurnjavu i vrtloženje
ostalih, vidjela je samo tijela, ali ne i lica, bila su predaleko.

- Jesi li se ozlijedila...? - zaèuje glas povrh sebe. -Boli H te nešto?

- Ne, ne! - odvratila je...

Padanje je bilo dio koturaljkanja, to je jednostavno spadalo u tu zabavu... Ostali se odvezoše dalje... Ležeæi ovako dolje na
tlu, koturaljkanje po kamenu djelovalo je poprilièno buèno.

- Meni ste izgledali strašno ludo - reèe djevojka. Anna pogleda telefon s tipkama u svojoj ruci. Slika

kako se vozi na koturaljkama raspline joj se pred oèima, a djevojka na drugom kraju izbije naprijed. Djevojka, koja je spavala
s Tillom... Jedna, koja se vozi na koturaljkama i pritom ne ispada smiješnom.

- Što je toliko ludo u tome, kad tresneš na njušku? -upita srdito. Zasigurno je izgledala smiješno, pomisli sad, ne mogavši
toèno opisati što osjeæa...

- Ne to, što ste pali...! Smatram strašno ludim, što èinite nešto takvo. Koturaljkanje, mislim...

- Bakica se vozi na koturaljkama, jel? Nije bilo odgovora... Djevojka je šutjela.

Ah, pa što onda, pomisli Anna. Onoj je dvadeset, prirodno je da sam za nju poprilièno stara. Kad je pak netom rekla ono
"strašno ludo", zvuèalo je kao da to iskreno misli.

- Žao mi je... - reèe.

199

- Ah, to je okay - odvrati mala. - Da vam sad donesem zaustavljaè?

- Ako hoæete... Tad možete odmah ponijeti svoju kopèu za kosu.

Ponovno izostane odgovor. Moglo se èuti tek djevojèino disanje.

- Kopèu s ružièastim tulipanom. Ta je vaša, zar ne?

- Da... - zaèuje se, nakon kraæe stanke. - Žao mi je...

- Koja korist od toga. Dakle, vidimo se.

Bol se vrati, pa Anna odšepesa do kauèa i ponovno položi nogu na povišeno mjesto. Zapravo bi trebala drukèije osjeæati.
Bijes i mržnju! Ili nešto tomu nalik. Ali prema toj djevojci bijaše to teško. S Ramonom je bilo drukèije, nju bi mogla ubiti uz
hladan smiješak...

xx jar n

- Hej!

- Hej - odvrati Anna.

Tili je mrzio taj "hej", je li to djevojka znala? Obièno bi Marie pozdravljala svojega šogora s "Hej". Tili se zbog toga uzrujavao.
"Nepristojnost", rekao bi. "Zar ne može tvoja sestra reæi, kao i svaki razuman i uljudan èovjek, obièno Dobar dani "

Djevojka si odmakne svoje poni šiškice s èela. U predsoblju je bilo polumraèno, jer Anna nije uspjela odvrnuti poklopac sa
svjetiljke na stropu, kako bi promijenila pregorjelu žarulju. Inaèe bi Tili sreðivao takve stvari.

- Izgleda loše - reèe djevojka.

Anna nije bila sigurna, misli li time na njena natuèena koljena ili na sluèaj s Tillom. Pogleda niz tijelo. Dobro da se presvukla i
odjenula novu, dugaèku košulju. Zapravo je bilo šteta u njoj ljenèariti kod kuæe, no Anna je tu košulju uzela samo zato jer je
ležala sprijeda u ormaru, a i ostavljala joj je koljena otkrivenima. Košulja je s obje strane imala velike izreze i pokazivala
mnogo od Anninih dugih nogu. Znala je da su njene noge bod njoj u prilog, pa èak i ovako izgrebene i s krvavim krastama.

- Proðite unutra - reèe Anna. - Svjetlo ovdje ne radi... Žarulja...

200

Poðe ispred djevojke, a u dnevnoj sobi zastane. Trohi li ljubavnici svojega muža ponuditi neka sjedne? Prevareno) ljubavnici,
ispravi se odmah. A to je ipak izvjesna razlika! Sjedne na naslon kauèa.

- Izvolite - napomene, poprativši to neodreðenom kretnjom ruke. Vrlo rado bi ponovno smjestila nogu na povišeno
mjesto, no to joj se èinilo previše prisnim.

Djevojka ostane stajati. Sisala je uvojak kose... Desno od razdjeljka vlasi su joj padale u lice, dok ih je na lijevoj strani
pridržavala kopèa s plastiènim tulipanom.
Anna pokaže na tu njenu kopèu za kosu.

- Poðite mirne duše gore i donesite drugu - naputi djevojku. - Poznajete put do njegove sobe.

Djevojka kimne. Poðe prema stubama, ali se ponovno zaustavi i okrene prema Anni.

- Da doista poðem? - upita.

- Zašto ne? - odvrgne Anna.

Prava budalaština, pomisli pritom, tu se u kuæi ševila s Tillom, a sad se ustruèava sama poæi gore do spavaonica...

- Okay - reèe ova i sad uistinu poðe uz stube. Nosila je mini suknju i ispod toga crne hula-hupke. I

premda je suknja bila krajnje kratkom, nije izgledala ni najmanje izazovnom. Nabadajuæi tako uz stube, prije bi se moglo
reæi da je djelovala nekako nezgrapno i bespomoæno. Hod ždrijebeta, pomisli Anna i ponovno pogleda svoje vlastite noge,
koje su bile vitke i ipak ženstveno oblikovane. Ona je u toj bedrenoj pregaèi prenosila drugu poruku.

- Moj Bože! - javi se djevojka.

Vratila se, noseæi u jednoj ruci drugu kopèu s tulipanom, a u drugoj Tillove gaæe.

- Jeste li to bili vi...

Anna više nije mislila na troje gaæe s rupama u obliku malenih tulipana. Jasno, znala je da leže tamo gore, zajedno sa svom
ostalom ropotarijom ispred Tillovih zakljuèanih vrata. Ta osobno ih je tamo bacila. Zapravo je bilo jasno i da æe ih Andrea
vidjeti. No ipak nije namjerice uputila djevojku onamo, barem ne izravno.

- Da - odgovori Anna. - Slaže se dobro, zar ne?

- Vi ste cool.J Potpuno drukèiji.

201

- Drukèija od èega?

- On onoga kako vas je Tili opisao.

- "Moja me žena ne razumije\" To?

- Nešto slièno...

- Ta prièa ima podulju bradu... Na takvo nešto vi nasijedate?

- Rupe u obliku tulipana na njegovim gaæama su u svakome sluèaju cool.

- Da - reèe Anna - i ja tako mislim.

Bilo je to uistinu neobièno, dvije žene koje stoje ovako suèelice jedna drugoj, gledaju se meðusobno i suglasno kimaju nad
rupama u obliku tulipana u njegovim gaæama, èiji su sadržaj obje poznavale. Rupe su bile izrezane prema ovješenome
uzoru, a cvjetna je èaska gledala prema dolje.

- Ovako - reèe djevojka i previne kažiprst.

Nije bila glupa, pristajalo joj je napuštanje uloge školarke...

- Ovako - ponovi Anna i preklopi cijeli dlan na dolje.

Nasmije se pritom, ali to nikako nije bilo namjerno. Nije èak ni bila sigurna, tko je od njih dvije s tim zapoèeo. No smijeh je u
poèetku bio tih, pa sve glasniji i glasniji, sve dok se nije pretvorio u grgotavo hripanje i dahtanje. Spopao ih je pravi napad
smijeha...

xx n n

Kad je zazvonilo na kuænim vratima, bilo je veæ devet. Anna otvori. Ovo veæ prepunjava èašu, pomisli. Morala se nasloniti
na dovratak, ali zlo joj nije bilo. Osjeæala se, u svakome sluèaju, bolje nego juèer i prekjuèer.

- Hej... - reèe.

No tek tad prepozna ženu tamo vani... Bila je to Ramona.

- Je li možda Ruben kod vas? Anna se naceri.

- Vaš sin kod mene? To bi bilo još ljepše...!

- Otišao je...

- Otišao ljubavnik! Otišao sin! Baš nemate sreæe.

202

- Tili je uistinu otišao?

- Upravo ovoga trenutka sladi se on hladetinom od odojka ukuhanom u crvenome vinu.

- Što?

- Moj je muž na luksuznome izletu s luksuznom lady.

- Htio se vratiti u petak... Rubenu je obeæao brod na daljinsko upravlj anj e.

- Brod protiv gospoðe...

- Djeèak se izbezumio. Tili mu je to obeæao...

- Prièekajte, imam nešto za vas!

Kutija sa šeæernim štapiæima i lizaljkama stajala je u ostavi, a nije još bila prazna. Bilo je to krajnje cool, ovoj osobi ponuditi
nekoliko šeæernih štapiæa. Prije tri dana ova se još držala, kao da je Tili sigurno njen... Tempi passati*\ Nema ljubavnika!
Nema slatkih štapiæa! Nema sina! Anna poðe uz stube, usput domahnuvši Andrei. Ta zvala se Andrea, zapravo sasvim
zgodno ime.

- Odmah se vraæam - dobaci Anna preko ramena. Poðe u ostavu, uzme kutiju sa slatkišima i èvrsto ju

stisne pod rukom. Zatim se vrati dolje.

- Evo...! - reèe. - S tim možete, što se mene tièe, navabiti svojega sina.

- Ne mogu više...

I ta osoba doista zapoène tuliti, vani ispred Anninih vrata...! A ulièna je rasvjeta gorjela, jednako kao i svjetiljka na kuænome
zidu. Anna nije imala ni najmanje volje za opæu sablazan.
- Pssst! - psikne i povuèe ženu u kuæu. Što joj je drugo i preostajalo?! - Prokleti prostak æe se vratiti -dometne.

Žena digne oèi... Nije baš izgledala osobito privlaèno, ali tko veæ i jest zgodan dok tuli?!

- Vjerujete u to?

- Maleni da - reèe Anna. - Veliki pak ne... Taj leprša i poskakuje amo-tamo... No nema dovoljno goriva.

Podigne ruku i ponovno pusti prste da joj se preklope, sad je to veæ bilo prokleto smiješno. Imala je eto veæ dvije Tillove
žene u kuæi, uskoro æe utemeljiti savez.

*prošla vremena (tal.)

203

Anna pomisli na skupine za samopomoæ, te su uvijek oglašavale u novinskome dnevnom vodièu... Samo da još naðe
prikladan i prihvatljih naziv. Traže se pristaše i sljedbenici tulipana, taj bi bio dobar, na primjer...

204

5rod za bogatune

Sedamtisuæaèetiristotinedevetnaest maraka za èetiri dana nije bio maèji kašalj. Tili je unajmio luksuzan odjeljak na MB
Britannia... Za obièan odjeljak s dva ležaja mogao je uštedjeti tisuæicu po osobi, ali nije htio štedjeti. Ne na Anette. Ne
nakon što je Anna svojim sudbonosnim pozivom u hotel Elysee zamalo sve upropastila. Kako je uopæe tamo nazvala? Još se
uvijek nije nikako mogao dosjetiti rješenju te zagonetke. Tili nije vjerovao u providnost, no dok je poslije tog poziva sjedio
tamo dolje u predvorju hotela i èekao Anette, uoèio je èlanak o krstarenju po Rajni za bogatune. Bilo je to kao prst Božji...
To je ono pravo, pomislio je spontano.

Anette ga je ostavila èekati u predvorju punih trièetvrt sata. Konobar je dolazio dvaput, zapitavši smije li donijeti nešto za
piæe, te javljajuæi da je stol u restoranu slobodan. Tili je promišljao, tko je taj Anselm? "Doæi æu odmah za tobom, imam
važan telefonski razgovor", rekla mu je Anette gore u sobi. Izlazeæi, èuo je još: "Halo, Anselm! Ja sam...!" Napokon Anette
izaðe iz dizala, odjevena u klasièan kostim, ispod kojega je nosila bluzu sliènu košulji i s odgovarajuæim ovratnikom. Upravo
ovakvom ju je poznavao iz poduzeæa, bila je slika i prilika uspješne poslovne žene, hladna i elegantna...

Tili je tad ustao i pošao prema njoj.

" Presvukla si se?", upitao ju je.

"Došlo mi je tako", odvratila je.

Nekoliko su minuta šutke sjedili jedno pokraj drugoga, dok konobar nije poslužio piæe. "Za nas!", rekao je tad,

205

podižuæi èašu. No ona je šutjela, pa je dodao: "Pogledaj, zar to nije ono pravo?/r Gledala je mimo njega i otvorila ruènu
torbicu, te iz nje izvukla zlatnu kutiju za cigarete. Tili do tada nije ni znao da ona puši... Osjeæao se bespomoænim, jer kao
nepušaè nije imao pripravljen upaljaè u ruci... Cigareta izmeðu vršaka njenih prstiju i dim još su ga više udaljili. Na koncu joj
je pružio novinski èlanak, nijemo, gotovo veæ napustivši nadu u providnost. Preletjela je pogledom retke, više kao iz dosade,
ali se tad prignula naprijed i uzela novine u ruku. "Emil Jung", promrmljala je... Trenutak je morao promisliti, a tad se prisjeti.
Tako se zvao jedan od èetiri velika kuhara, koji æe spravljati jela za putnike MB Britannia... Ime "Emil Jung" je na nju
djelovalo kao poticajna droga. "Znalac", rekla je i zatim isprièala o svojemu posjetu restoranu Le Crocodile u Strasbourgu.
Led je bio probijen, a Tili je na trenutak morao pomisliti na Annu. "Preraèunala se, njen podmukao poziv postigao je
suprotno", zakljuèio je zadovoljno.

XX XX XX

Les Champs Fulliots, predoèio je sommelier* bocu. Tili oèita ljetnik 1988 i kuša vino.

- Dobro - reèe. - Odlièno.

Bez svake dvojbe je vino po stotinupedeset maraka za bocu bilo dobro... A Tili je bio i izniman znalac vina, jedino mu sad pod
ispitivaèkim pogledima vinotoèe i Anette nije uspjelo osjetiti puno bogatstvo mirisa i okusa biranoga napitka. Ispio je èašu
žustro, gotovo je morao štucnuti.

- Je li ti dobro? - upita Anette.

- S tobom uvijek... Ti si èudesna žena.

- Hvala.

Tili posegne za njenom rukom... Obièno to nije radio. Nikad nije bio siguran, voli li Anette nešto takvo. Kod nje su vrijedila
potpuno drukèija pravila igre nego kod

*(franc.) predstavljaè vina; mi bismo mogli reæi vinotoèa, što je lijepa i prikladna hrvatska rijeè, ali sommelier je posebno
izuèen i osposobljen struènjak, pa je zato ovdje ostavljen izvoran naziv

206

drugih žena, koje je poznavao. Bilo je to naporno, ali istodobno i lijepo. Nije htio ni u èemu pogriješiti.

- Ti...! - reèe joj.

- Da?

Anette podigne glavu. Pružala je vrat na osobito ponosan naèin. Ženin vrat otkriva njenu dob, ali je Anette izgledala
mladom, osobito pri ovome mekom, blagom svjetlu.

- Vrlo si lijepa.

- Hvala - odvrati ona, nasmiješivši se i pritom lagano otvorivši usta.

Tili osmotri èisto izvuèen obris njenih usnica. Anette je na njih nanijela, u skladu s bojom haljine, smeðkasto rumenilo.
Namaz je bio besprijekoran, nije se ni najmanje razmazao, a èak ni na vinskoj èaši nije ostalo traga. Anna bi na svakoj èaši
odmah ostavila crveni polumjesec... "Zar si ne možeš kupiti nekakvo razumno crvenilo za usnice?", pitao ju je dovoljno
èesto. No ona bi ga ismijala, a katkad bi joj se crvenilo uhvatilo i na rubove zuba. Od toga bi podivljao. Ponovno pogleda
Anettine usnice... Bile su vrlo pravilno oblikovane i vlažno su svjetlucale, dok su mu se vlastite èinile ispucanima, pa prijeðe
jezikom preko njih.

- Bi li još nešto popila? - upita ju.

- Ne, hvala - odvrati ona, previne ubrus i uredno ga odloži na stol.

Anna bi ubrus uvijek nemarno zgužvala u bezobliènu grudu...

Anette sad ustane.

- Ja æu poæi naprijed... - reèe.

- Je li ti dvadeset minuta dovoljno? - upita Tili. BiH su veæ treæi dan zajedno na tom brodu, te je

znao, da se Anette želi neometano umivati i pripraviti. "Izluðuje me, ako me netko gleda", rekla je Tillu još prvoga dana, a on
je promrmljao "Oprosti!" i izašao iz odjeljka. Druge žene nisu se osobito ustruèavale, èim bi se zbližile s muškarcem. Ramona
je èak i glasno piškila pri otvorenim vratima, te mu još i doviknula: "Samo uði!" Tilla to baš nije uzbuðivalo, u biti je Anette
imala pravo.

207

Tili si naruèi još jedan konjak na baru. Osjeæao je laganu prezasiæenost i nadutost... Moglo je to biti i od listiæa èešnjaka,
koji su posluženi uz goveði filet. Želudac mu jednostavno nije podnosio èešnjak... Pogledao je Anette za stolom, ona je jela i
nije razvukla lice... Oponašao ju je tad, uzdajuæi se da æe taj zaèin u rukama jednoga vrhunskog kuhara biti nešto drugo od
onoga, što mu je nakon jednoga posjeta talijanskome restoranu na uglu, toliko teško leglo na želudac...

Kad je Tili stupio u odjeljak, Anette je veæ ležala u postelji. Tili posegne za prekidaèem i iskljuèi stropnu svjetiljku. Pritom se
prisjeti kako je, za njegovoga posljednjeg boravka kod kuæe, u predvorju vladao mrkli mrak. Mogao se kladiti kako Anna nije
uspjela odvrnuti poklopac stopne svjetiljke... Vidio ju je ispred sebe, kako rukama pipa po kuæi, kao da je provalnik. Tako se
barem odnosila prema njemu, kad je u èetvrtak noæu došla u kuhinju, kao da to nije i njegova kuhinja. Opæenito je kuæa
bila zapisana na njegovo ime, trebala bi se pripaziti! Èak mu je htjela obraèunati i te smiješne krušèiæe sa sirom,
naglašavajuæi "To je moje!" Poput malenoga djeteta. Ali plaæati je trebao on...

- Zašto gasiš svjetlo? - upita Anette.

- Mislio sam, smeta ti.

- Ne smeta mi. Ugodno je.

- Tad dobro - Tili ponovno kucne po prekidaèu, pa se prostorija opet rasvijetli. Njemu se zasijenjeno svjetlo povrh postelje
èinilo ugodnijim.

- Idem se i ja svuæi - reèe i poðe u kupaonicu. Uèinilo mu se smiješnim, razodijevati se ovdje pred

njenim oèima, pri sveèanoj rasvjeti...

- Uèini to... - odvrati Anette i sklopi oèi.

Tili se otuširao i svježe obrijao. Vrativši se, zatekne ju još uvijek spuštenih vjeða. Na trenutak pomisli da je zaspala. No kad je
podignuo pokrivaè, ona se pomakne. Bila je gola.

- Sto to hoæeš u tim gaæama? - upita ga.

- Ah, tako...

Tili nije pretpostavljao da æe ga ovako potpuno obnažena èekati u postelji... Ovo, kako je tu ležala, bilo je

208

vrlo izravno, unatoè sklopljenim oèima i glazbi. No èinilo se da ju to ni najmanje ne smeta. A htio je, dakako, i spavati s
njom.

Stisne se uz nju i potraži joj lice. Zaèuje se tih cmoktav zvuk, kad je pritisnuo svoje usnice na njene, ali ona svoje gotovo i ne
otvori. Bilo je teško ljubiti ju. Okrenula je glavu na stranu, a on sklizne u udubinu na njenome vratu.
- Želim te poljubiti... - reèe Tili i sklizne ponovno usnicama uz njen vrat, kako bi joj prispio do lica.

- Jeo si èešnjak - reèe ona. - Oboje smo ga jeli.

- Oprao sam si zube.

- Unatoè tome. Èešnjak je prodoran.

Tili joj je ljubio vrat i prsa, a tad ona zapoène stenjati. Nije kriv samo vonj, pomisli Tili... Juèer i prekjuèer pouzdano nisu jeli
èešnjaka, pa unatoè tomu nije htjela da njegov jezik prodre u njena usta... Nije ga izravno odbijala, ali je nepomièno ležala i
stisnula usnice. No sad zavuèe ruku za njegov vrat i potisne ga dolje, gdje joj se zdjelica žustro pomicala. Natkoljenice joj se
rasklopiše, a ruke skliznuše izmeðu njih. S dva prsta rastvori samu sebe još više...

- Doði! - zazove tad.

Izgledalo je prijeteæe... Tillu iznenadno iskrsne ispred oèiju Annina preklopljena ruka i kao da je zaèuo ono njeno "Ništa od
jarca!"

Glas ispod njega je navaljivao, upravo gonio, taman i opor, zvuèala je vrlo strano... Tili oklijevajuæi obuhvati svoj ud i uvede
ga u razjapljeno grotlo. Osjeti pritom Anettine prste na svojoj osovini...

- Doði! - zaèuje kako je zastenjala.

Anna? Anette? Htio je doæi, osjeæao je veæ navalu vruæe krvi, zastenjao je i trzao se, sve žešæe, znoj mu je izbijao kroz sve
pore...

Žena ispod njega zgrèila se i kružila divlje, pa se napokon smiri i ostane mirno ležati. Tili je ostao u njoj, ud mu je još uvijek
bio ukruæen, ali doæi ipak nije mogao...

- Dolazim! Sad! - prostenjao je.

Ali došao nije... Anette je veæ zaspala.

209

n xx n

Ujutro se Tili probudi s jednim zalijepljenim okom. Debeo sloj žuækaste zgusnute skrame slijepio mu je vjeðe. Trljao je i
brisao, ali je bivalo samo gore. A èak nije ni imao sa sobom naoèale sa zatamnjenim staklima...! Klepnuto oko, nazivala bi to
Anna, prisižuæi u djelotvornost svojega pripravka za ispiranje od kamilièinih cvjetova. Imao je to veæ nekoliko puta, dolazilo
je kao doneseno vjetrom, izbijalo iznenadno... Anna bi ga tad lijeèila, a izlazio bi ponovno iz kuæe tek kad bi mu oko opet
izgledalo uobièajeno. "Taštiji si od jedne žene", grdila ga je i izrugivala mu se Anna.

- Što ti je to? - upita Anette.

- Klepnuto oko...

- Poði u brodsku ljekarnu, neka ti nešto daju za to.

- Idem lijeèniku.

- A izlet na kopno?

- Bez mene...! Ti samo poði.

Potajno se Tili ipak nadao, da æe ona u tim okolnostima odustati od izleta. No nada mu se iznevjerila...

- Ako tako misliš... - tek je rekla i pošla zajedno s ostalim izletnicima...

Zapravo je imala pravo, zašto bi s njim sjedila u nekakvoj èekaonici? A i opæenito nije htio da ga ovakvoga gleda, trenutaèno
baš i nije pružao veseo prizor...

Naveèer je veæ Tillu bilo mnogo bolje. Cijeli je dan ležao u odjeljku i svakih pola sata mijenjao oblog na oku, a za sveèanu
veèeru su mu prepisali kapljice. Sad je stajao potpuno odjeven pred zrcalom i stiskao gumeni vrat kapaljke usmjerene u
upaljeno oko. Glavu je pritom zabacio unatrag.

- Sranje! - otme mu se.

Osjetio je potoèiæ kako mu se slijeva niz lice... Svaki put kad bi iz vrha staklene cjevèice navrla nova kap, stisnuo bi vjeðe.
Kod kuæe je to Anna radila... Odluèno bi jednim prstom podignula njegovu gornju vjeðu, pa bi ju morao gledati ravno u lice i
kap kako buja prije nego mu pljusne u nezaštiæeno oko. Sam to jednostavno nije mogao izvesti.

210

- Dolaziš li napokon? - upita Anette.

Pojavila se iza njega u zrcalu, vrlo otmjenoga izgleda, u veèernjoj haljini otkrivenih ramena. Bijela svila s tek laganim
žuækastim preljevom priljubljivala joj se oko tijela, gotovo i nije bilo razlike izmeðu boje haljine, njene puti i svijetlih vlasi...
Èak je i biserna ogrlica svjetlucala u istome tonu.

- Da - odgovori Tili.

Izgledao je sam sebi glup, stojeæi tako tu ispred zrcala. Obriše si lice i zavrne èep na boèici. Izdržat æe i ovako... Osim toga,
bilo je veæ krajnje vrijeme za sveèanu veèeru.

Uživao je u pogledima, koje privukoše kad su stupili u dvoranu i dok su išli prema svojemu stolu, prepustivši posluzi neka ih
vodi.

- Ti si najljepša - reèe Tili i primakne Anette stolac. - Svi mi zavide...

Anette mu se nasmiješi, a zatim i konobaru, koji joj je pružao otmjeno otisnut jelovnik. Kulinarsku završnicu skladao je njen
miljenik, kuharski znalac i umješnik iz Strasbourga.

- Èita se poput pripovijesti - primijeti Tili.

Tri retka samo za opis jedne jedine juhe, kao da je svako zrnce soli moralo biti posebno navedeno. Tillu se to èinilo
pretjeranim.

- On sam sastavlja imena jestvinama. Nevjerojatno je stvaralaèki obdaren. Pokatkad èak sjedne i uz glasovir, pa prebire po
tipkama za goste u Le Crocodileu. Jednostavno reèeno, on je umjetnik.

- Valjda neæe zato nešto zagorjeti.

Anette ne odgovori ništa na tu Tillovu upadicu. A kad joj je htio uzeti jelovnik iz ruke, usprotivila se.

- Hvala... - rekla je odluèno. - Kasnije æu ga ponijeti sa sobom.

Zatim je odložila jelovnik na prazan stolac pokraj sebe.

- Stvarno dobro - pohvali Tili.

U meðuvremenu su im poslužili ribu. On kriomice podigne platnen ubrus i ¦njim si potapka po oku. Osjeæao je kako mu oko
ponovno suzi... Vjerojatno su tome bila kriva vruæa jela i svijeæe.

. 211

- Da - pritvrdi Anette.

Nije dodala ništa više. Tek ta jedna jedina rijeè... Tili podigne pogled sa svojega iverka*. Anette je okrenula glavu prema
hodniku, odakle se približavao u bijelo odjeven lik s visokim kuharskim tuljcem na glavi.

- Veliki umješnik glavom... - primijeti Tili i vilicom unese posljednji zalogaj u usta.

Sad je veæ kuhar stigao do njihovoga stola.

- Madame** Schmucker! - uzviknuo je, izgovorivši prezime s francuskim naglaskom i pretvorivši "u" u "ii", te
gotovo progutavši "r" na kraju...

- Emile!

- No, to da ste vi na brodu...

- Da.

Moguæe je za to bila kriva svjetlost svijeæa ili pak Tillovo suzeæe oko, ali lice joj je iznenadno izgledalo toliko strano...
Strano i jako udaljeno. Kao da joj je netko naglo raširio nekakav veo preko lica.

- Zna li monsieur* Anselm...

- Ali neee...

- Smijem li ga pozdraviti...?

Tili uhvati pogled, kojim ga je èovjek odmjerio.

- Ovo je gospodin Liebold - rekne Anette. - Dobar znanac...

Tad ponovno ušuti. Tili razmisli o "dobrome znancu"... Zašto je rekla baš to? Pokuša prosuditi, kako bi bilo ispravno...
Razumljivo, nije oèekivao da ga predstavi kao svojega ljubavnika! Ne jednome potpunom strancu... Tom je Emilu govorila
"vi", bio je stranac, jedan koji je poznavao Anselma... Toga tajanstvenog Anselma, njemu nije govorila "vi"...

Tillov pribor zastruže po tanjuru. Još je uvijek držao vilicu i nož za ribu u ruci. Kuhar je otišao, ali to Tili nije zamijetio...

- Nemoj, molim te...! - reèe Anette.

Na obnaženim podlakticama su joj se naježile dlaèice.

*vrst morske ribe (Pleuronectes flesus) **gospoða (franc.) ***gospodin (franc.)

212

;?. - Što?

Tili se zagleda u dlaèice na njenim rukama, a tad svrne pogled ponovno na svoj tanjur. Taj je veæ odavno . bio
ispražnjen... Odloži pribor.

- Oprosti! - rekne. A nakon izvjesnoga vremena domente pitanje... - Tko je taj Anselm?
- On je vlasnik Le Crocodilea.

- A tebi? Što je on tebi?

- Prijatelj. Jako dobar prijatelj.

- Koliko dobar?

- Želiš li nam pokvariti posljednju veèer? Ne volim takva ispitvanja... Nisam tvoj posjed.

- Volim te.

- Lijepo.

Nešto u njenome glasu ga upozori neka ne vrta dalje. U Hamburgu je telefonirala s nekim Anselmom, "hitan razgovor", rekla
je. Kasnije je oduševljeno govorila o tom kuharu i restoranu u Strasbourgu... Zapravo nije bila žena, koja bi se lako zanosila.
Kuhar ju je pozdravio kao èežnjom obuzet srednjoškolac, a njeno oporo lice je pritom potpuno omekšalo. Bio je to neobièan
razgovor, izmeðu to dvoje. Ne, glup i slijep Tili nije. I upravo je ona zahtijevala, da se on pobrine za jasne odnose kod kuæe.
Trebao bi prekinuti sa svojom ženom, o tome se radilo. "Ne volim to, sredi to", rekla mu je. A ona? Ni ! on to nije volio...

XX XX XX

Sljedeæega jutra su ih iskrcali i odvezli na željeznièku postaju. Krstarenje Rajnom za bogatune je završilo. U >'
Intercityju* za Koln podijeliše im obložene ploške kruha, | te jabuke i èokolade...

*posebni brzi vlakovi koji prometuju na veæim udaljenostima i zaustavljaju se samo u veæim gradovima.

213

23

6mLsao obitelji

- Upravo je nazvao...!

- U prodavaonicu? - odvrati Anna protupitanjem. Andrea joj je isprièala, kako je Tili izbjegava nazivati

u cvjeæarnicu Die Blume. Jasno, vlasnici cvjeèarnice poznavali su ga. Njega i Annu...

- Da, ovamo u prodavaonicu - potvrdi Andrea.

- I?

- Rekao je kako ima mnogo posla.

- Mnogo posla...? To je rekao?

- Upravo je tako rekao.

- Onda ostajemo pri dogovoru za veèeras?

- U šest na tramvajskoj postaji - potvrdi Andrea. Tad utiša glas... - Bok...!

Potjera tramvajem, pomisli Anna. Ni jedna od njih nije posjedovala automobil, ni Ramona, ni Andrea, ni ona... Bile su
neobièna trojka. Tri suparnice, koje su se udružile, zato jer ih je Tili sve tri prevario. Htjele su ga uhvatiti na djelu i dokazati
mu krivicu. A zatim? "Vještièje sijelo", izrekne Anna naglas i još jedanput ponovi, kao da se u te dvije rijeèi krije nešto
magièno. Zavrti se kroz sobu, potpuno zaboravljajuæi da je još bole koljena. $ilo joj je èak svejedno, što se Tili prvo javio
svojoj priležnici. Toènije reèeno, jednoj od njih, Andrei, koja joj je i onako bila naj simpatiènijom.

Bio je to èist sluèaj, što je gledala kroz prozor upravo oko podne, pa je ugledala Tilla kako nestaje u kuci prekoputa. Kad se
ponovno pojavio, bilo je pet do dva... Kod Ramone je ostao debelo više od jednoga sata.

214

Anna je uzalud èekala na zvuk njegovoga kljuèa u bravi ulaznih vrata. Ni vidjeti ga više nije mogla, jer \r brzo otrèala u svoju
sobu na katu. Nije trebao pomisliti, kako ona èeka na njega. No nije èula ništa... Nije došao kuæi.

n xx jar

Popodne je nazvala Tillova majka.

- Tilla još uvijek nema - reèe Anna odmah. Èitavu vjeènost nije razgovarala s Julianom. Raèunajuæi

unatrag, stigla je sve do Tillovoga roðendana. Od tada je prošlo više od dva mjeseca...

- Sasvim jasno što ga još nema - reèe Juliana. -Htjela sam govoriti sa tobom.

- Sa mnom?

- Je li s tobom sve u redu?

- Sa mnom? Da, sa mnom je sve u redu.

- A što je s Ukrsom?

- Uskrsom?

- Ipak se s tobom nešto zbiva...!

- Ne, ne. Dakle, što je s Uskrsom?

- To želim ja od tebe èuti... - prijekorno odmjeri Juliana. - Dolazite u nedjelju?

- Bolje upitaj Tilla.

- Pitam tebe.

- Okay.

- Onda da?

- Da.

Anna se znojila. Bila je to ona vrsta znoja, koji se lijepi i vonja kiselo, te ga se mora jako trljati sapunom, da bi i nakon toga
još uvijek uporno probijao i probijao... Posljednji se put tako znojila, koliko se mogla prisjetiti, za svoj završni ispit...

- Sranje... - reèe.

Dala se namamiti. Sveta obitelj! Veæ je vidjela sebe kako pokorno i lijepo tamo sjedi, Tili æe klicati pobjednièki. Ili ipak ne?
Mogla je to preokrenuti, u duhu vrhunske vještice, tad æe se on znojiti... Muškarci koji ne znaju na èemu su, iznojavaju krv i
vodu.
215

xx xx xx

- Jer ti se javio?

Anna je, odluèivši bez mnogo promišljanja, odtipkala Ramonin broj. Nije vjerovala toj samohranoj majci. Takva jedna tražila
je odmah dvostruko, prvo za sebe i zatim još za dijete.

- Tili? - upita Ramona, hineæi kao da se jedva uspijeva prisjetiti imena muškarca, koji je još nedavno bio kod
nje.

- Jasno, Tili!

- Ne, do sada ne. Lažljivica, pomisli Anna.

- U svakome sluèaju, vratio se - upozori ju, za svaki sluèaj. - Potjera može zapoèeti.

- Možda ni neæe otiæi toj ženi...

Ti bi to rado htjela, podsmjehne se Anna u sebi.

- Uvjerit æemo se - reèe pak naglas. - Ne zaboravi, u šest na tramvajskoj postaji.

Ta je Ramona bila sva nekako lijeva, Anna je to nasluæivala. Bila je od onih koje æe napustiti ženski savez i urotu, èim Tili
pucne prstima. Sanjala je o oživljavanju i obnavljanju...

- Žene mogu biti žrtve i poèinitelji - doda Anna. Prisjetila se te reèenice, koju je izrekla jedna od onih

borkinja za ženska prava, a odnosila se na muškarce kao protivnike. No moglo je biti i drukèije, od žene ženi. Anna neæe
ostati žrtvom, prisegne u sebi.

xx n xx

- Halo, ljubljena šogorice...!

Anna se nasmije, bilo je to kao nesvjestan odgovor na podražaj, bez razmišljanja. Bio joj je drag njen šogor Julius, kao i ta
malena igra izmeðu njih. Ali je kovitlac i košmar s Tillom izblijedio sve drugo.

- Halo... - odvrati.

- Jesi li dobro? - htio je èuti Julius.

- Pa, tako-tako. A kako je kod vas? Jeste li vi svi dobro? - uzvrati Anna.

216

- Uobièajeno. Izgubljena naprtnjaèa za vrtiæ, curi nos, nasilje u kadi, jedna uništena "barbika", povremeno stanka za
predah... A moj stvaralaèki vrhunac je skladba za jednu èašicu od jogurta, za dvije èašice od jogurta, jedanput punomasno
i jedanput polumasno. Oboje prihvaæeno, možeš mi èestitati.

- Èestitam, jadnice...

- Mnogo gore, znaèi, ne možeš biti ni ti.

- Kako dolaziš na pomisao, da sam loše?

- Majka muèe. Upravo je nazvala... Akcija smisao obitelji.

- A, da...

- Znaèi, ima nešto u tome?

- Ja neæu zakazati glede potrage za uskršnjim jajima. Anna je znala, koliko znaèenje Lieboldovi pridaju

takvim službenim povodima. U to se ubrajalo i roðendane, a Božiæ i Uskrs osobito. Do Uskrsa je preostalo još deset dana...

- Hoæe li Tili zakazati?

- To ne znam. Upitaj svojega brata.

- I hoæu.

- Okay.

Anna poklopi telefon. Danas nije ništa zaiskrilo, osim onoga "ljubljena šogorice", Julius nije pokušao ništa drugo u tom
smislu. Svejedno, pomisli Anna, njoj i onako nije bilo do iskrenja. Bilo je veæ samo po sebi šaljivo, kako su Lieboldovi
odjedanput zbijali redove... Akcija smisao obitelji.

XX XX XX

- Ja ne vjerujem, da æe se odvesti k njoj - gunðala je i durila se Ramona. - Ako uopæe takva i postoji...

Vidjelo se na njoj, da bi se najradije okrenula i vratila.

Prije dva dana, one veèeri, Ramona je bila kup jada. Anna ju je još i sad mogla vidjeti pred sobom, kako stoji u kuænim
vratima. Kose rašèupane u neurednim pramenovima, nenamazana, na koncu je još i zaridala. Bila je prava histerièna krava.

217

- Zato i jesmo ovdje - reèe Anna naglas. - Kako bismo se osvjedoèile.

- Tramvaj! - uzvikne Andrea, umiješavši se tako u njihovo pogaðanje.

Anna prièeka dok se Ramona nije popela. Za svaki sluèaj...

Do Tillovoga poduzeæa bilo je tek šest postaja.

- Ja idem s Ramonom po taksi, a ti æeš nazvati - reèe Anna Andrei.

Dogovorile su, jedna se treba uvjeriti je li Tili još uvijek u uredu.

Andrea se vrati iz telefonske kuæice, mašuæi rukama. Izgledalo je kao da se opekla.

- Bio je strašno mrzovoljan, što sam ga nazvala u njegovo presveto poduzeæe.

- Znaèi, još je tu - zadovoljno utvrdi Anna, pa odmah pouèi vozaèa taksija... - Kad vam kažem, krenut æete... I
stalno slijediti èovjeka kojega vam pokažem. Ali nenapadno.

- Sto je ovo?! Nekakva šala? - javi se taksist, okrenuvši se u sjedalu prema njima.

Tri luðakinje, govorio je izraz njegovoga lica. Valjda me neæe izigrati? Ugodno mu sve to nije bilo.
- Šala - potvrdi Anna. - Rijeè je o jednoj okladi.

- No, onda...

Èekali su nekih èetvrt sata. Tad je napokon Tili napustio prostor svojega poduzeæa.

- Tamo, onaj srebrnosiv automobil...! - uzvikne Anna. Taksist krene.

- Nemojte prilaziti preblizu - naloži Anna.

- Ma dobro... - zabrunda èovjek.

- Ali ga nemojte ni gubiti iz vidokruga... - doda Anna, trgnuvši se, jer se jedan golf ubacio izmeðu Tilla i potjere.

- Da, šefice... - odvrati vozaè i prinese blago svinut dlan èelu, kao na vojnièki pozdrav.

Vjerojatno se htio sprdati s njom, ali Annu je zgrabila lovaèka groznica. A bila je i voða! Izdavala je zapovijedi, a ostale dvije
sjedile su nijemo lijevo i desno pokraj nje, slušajuæi....

218

Srebrnosiv automobil ispred njih uspori daleko u ulici Diiren*. Ubacio se na jedno slobodno parkirališno mjesto.

- Stanite! - prošapæe Anna i prigne se iza vozaèevoga sjedala.

- To iznosi pedesettri marke i èetrdeset - reèe taksist i okrene se prema otraga. Anna mu utisne u ruku jednu peticu i jednu
pedeseticu... Promatrajala je brojaè i držala novac odbrojan i pripravljen.

- U redu je - napomene. Èovjek ponovno prinese dlan èelu.

- Puno hvala, gospoðo.

Anna hitro proraèuna, koliko postotaka iznosi napojnica. Tili je uvijek govorio neka raèuna s pet posto, a ako je usluga
vrhunska i dvostruko. Ali nikad više od deset maraka... Svejedno, nisu se sad mogle zadržavati oko napojnice jednome
taksisti.

- Doðite...! - pozove ih Anna.

- Ako nas Tili vidi... - zastane Ramona.

Hinila je kao da mora popraviti èarape, prignuvši se i okrenuta u protivnom smjeru.

- Ne brbljaj - gurne je Anna pod rebra.

Tili je upravo nestao kroz ulaz jedne kuæe, koja je izgledala kao da su stanarine u njoj astronomski visoke. Mramorno
predvorje, obilje stakla i kroma, zelenila... Anna je imala dobar nos, ova nova je bila lovašica...

- Možemo se odmah okrenuti i otiæi - primijeti Ramona, kucnuvši prstom po ploèi s imenima.

Pet katova s po èetiri stanara, a samo se na pet moglo vidjeti da se radi o muškarcima. Kod svih ostalih stajalo je uz prezime
neko žensko ime ili samo prvo slovo imena. To su mogli biti i muškarci i žene. Andrea je takoðer imala bespomoæan izraz
lica.

- To je...! - Anna pokaže na najviše ime, u krajnjemu lijevom stupcu.

- Odakle bi to mogla znati?

- Prvo, Tili je zazvonio na najviše zvono... A zatim, to sam ime veæ èula... U svezi s lancem Star... Hoæemo li se

"ulica u Kolnu koja se od stare gradske jezgre udaljava prema jugozapadu

219

kladiti, to je ona stara s proslave poduzeæa. Ta je nabacala tri funte* pravoga kamenja. To se sasvim slaže s ovom pojatom.

- Otmjena pojata... - Ramonin glas kao da je zvuèao zavidno...

- I sad? - upita Andrea.

- Sad æemo se lijepo odvesti kuæi. Za danas smo doznale dovoljno...

Ovaj put se povezoše tramvajem, to je bilo jeftinije.

- Moramo još podijeliti trošak za taksi - podsjeti Andrea.

Ramona odmah razvuèe lice...

- Ne znam baš, imam li dovoljno novaca uz sebe... Andrea je odmah gurne, ne baš nježno...

- Tad æemo navratiti k tebi - reèe joj.

Ramona tad bez rijeèi izvuèe novèarku i namiri Anni svoj udjel.

- Ne zaboravi napojnicu...! - podsjeti je još Andrea. -Zajedno s napojnicom to iznosi toèno osamnaest maraka i trideset
pfenniga za svaku od nas.

Anni bi trebalo više vremena da doðe do istoga rezultata... Nije nikad bila osobito dobra u raèunanju napamet. Stalno
Andreino vježbanje u cvjeæarnici Blume dolazilo je do izražaja... Na koncu konaca, mala je i naplaæivala tamo.

- Sutra u vrijeme Andreine stanke, u kafiæu na uglu - podsjeti Anna.

- A ako æu imati mušteriju? - prigovori Ramona. Anna si je mogla misliti, na koju to ona mušteriju

misli...

- Ništa zato, doæi æeš - reèe joj. - Inaèe æemo doæi po tebe. Sto se pak mene tièe, misli na mramorno predvorje i na staru
s kojom se Tili sad nateže.

To je djelovalo. Ramona kimne.

- Sto se mene tièe... - reèe - sutra u jedan.

Anna namigne Andrei. Ova joj uzvrati na isti naèin.

- Do sutra...!

*mjera za težinu, uobièajena u zapadnoj Europi, premda je i tamo zakonit SI sustav; funta teži približno pola kilograma

220

jtr n jar

- Ovo je najobiènije sranje, od Boga prokleto sranje!!! Ubit æu te, ubit æu ih sve...
Tili je stajao ispred one hrpetine starudije i ropotarije, što ju je Anna nagomilala uz vrata njegove sobe. Toènije, gostinjske
sobe. Knjige, èasopisi, ruèni alat i pribor, radijska stanica, boce u božiænome omotnom papiru... Pa još i šator! Prava
pravcata svinjarija. Èak je i njegove gaæe bacila na istu hrpu, prljave gaæe, na kojima su trokutasta pojaèanja u sredini bila
nalik tamnim rupama. Prigne se i podigne ih... Nije je to samo izgledalo poput rupa, to jesu bile rupe...! Ta je ženska na
izvjesnome mjestu urezala malene tulipane s obješenim cvjetnim èaškama.

- Govnarko - urlao je. - Ubit æu te!!!

- Nešto se dogaða? - upita Anna, izvirivši glavom kroz vrata spavaonice.

Kako to da nije više kod svoje lady, pomislila je. I ona se sama tek netom vratila kuæi. Tillova meðuigra kod njegove nove
mogla je potrajati najviše pola sata. Smiješno! Anna si je s glave na brzinu poèupala namataèe za vlasi i svoju staru majicu
zamijenila novom s dubokim izrezom. Bit æe gužve, a kad si dotjeran i lijep, bolje se svaðaš...

- Što je ovo?

Tili pokaže na zbrku ispred vrata svoje sobe. Bio je sit svega. Prvo Anette... "Što želiš kod mene, ovako nena-javljen?!",
upitala je hladno. A na njegovo pitanje, ima li vremena, odgovor je bio jednao odbojan. "Ne, nemam vremena...!"
"Zasigurno taj Anselm?", upitao je. No ona je tek slegnula ramenima, kao da nije netom uložio u nju osam tisuæa maraka...
Zatim je navratio Andrei, a putem mu je pred oèima lebdjelo njeno neiskvareno i bezazleno djevojaèko lice. Èekat æe ga,
èak je netom nazvala u njegov ured. Ali ga nije èekala... Zvonio je, ali nitko nije otvorio. Na koncu je bio i kod Ramone.
Otvorila mu je, ali ga je pogledala kao da je sablast. "Ne možemo sada...", rekla je.

"Kako to?", zaèudio se.

"Tvoja žena..."

Zaèudio se još više.

221

"Otkad te smeta moja žena?", upitao je.

"Ipak ne možemo../'

"Onda sutra u podne/7

"Ni to ne može..."

Jesu li sve te ženske poludjele, pomahnitale, prolupale?!

- Što je ovo? - ponovi Anna. - To je tvoj otpad. Pogledaj, što æeš s njim zapoèeti. Mene smeta ta ropotarija.

- Ovo je moja kuæa.

- Naša kuæa..! - ispravi Anna.

U posjedovno pravo je bila upuæena. Nije imala braèni ugovor, dakle je imovina steèena u braku pripadala oboma, pa tako i
kuæa.

- O tome sanjaš. Kuæa je upisana na moje ime, a i optereæena je zalogom sve gore do krovnih greda. Još æeš se
zaèuditi...!

- Ako je to istina...
- Istina je.

Anna pogleda gaæe u njegovoj ruci.

- Sljedeæi put se neæu zadovoljiti s tvojim zamusanim gaæama.

- Nabrusila si se, ha? - upita Tili

I poène se trljati po prednjoj strani hlaèa, upravo preko meðunožja. Uistinu je osjeæao kuckanje u svom jarcu. Lice joj je bilo
da crkneš od smijeha... Pušaèica!, pomisli. No njegovoga neæe dobiti, ni za žvakanje niti da ga odgrize. Bila je luda, upravo je
to bila, kompletno pomahnitala i prolupala. Poèeo je obim rukama odgurivati onu ropotariju ispred svoje sobe, sve dok nije
mogao uæi. Za sobom tresne vratima. Prièekao je zatim dok nije zaèuo zatvaranje Anninih vrata. Morao je još jedanput
dolje, trebao je nešto za piæe... Iz bara si uzme bocu konjaka, a telefon si gurne pod pazuho. Bilo je to prvi put da je pio
konjak iz boce...

jar jar xx

Tili nije imao ni približno pojma, koliko je kasno, kad je zazvonio telefon. Prijenosni je ureðaj odložio pokraj sebe, no unatoè
tomu je dvaput uzalud, posegnuo za njim. Nije znao ni koliko je popio... Konjak mu nije bio

222

ukusan, a pogotovu ne jer ga je pio izravno iz boce, ali je potezao i dalje. Sve se urotilo protiv njega... Napokon uspije
napipati crnu napravu i zgrabi je. Dok je otklapao slušalicu, pero zaškripi. I to posrano smeæe neæe više dugo izdržati,
pomisli.

- Da... - javi se napokon.

- Tille?

- A tko inaèe? - zareži on u slušalicu. Prepoznao je glas, bio je to njegov brat. Nije bio

raspoložen za razgovor sa svojim bratom...

- Ti imaš ženu, sjeæaš se? - reèe Julius. - Danas u podne se javila na telefon... - Julius si buèno proèisti grlo. - S našom
majkom sam, usput budi reèeno, takoðer telefonirao.

- Aha.

Pravi se važan, taj razmetljivac, pomisli Tili. Nazdravimo svetoj obitelji! Popipa uokolo za bocom.

- Živio! - nazdravi i poène žudno piti. Konjak ga je palio po podbratku, piæe je bilo pravo smeæe. U kuæi je trebalo biti piæe
valjane marke.

- Jesi li pijan? - ponovno se javi Julius.

Što se to ovoga tièe, loèem li ja, upita se Tili? Potegne još jedan gutljaj, progrglja, pa podrigne.

- Što te briga? - okosi se na brata.

- Opijaj se, ali ostavi Annu na miru. Ostavlja dojam da nije dobro.

- Ja je ostavljam na miru, kad mi tako doðe. Pravodobno æu ti i toèno reæi, ako æu je odbacivati. Dobit æeš obiteljski
popust...
.- Ti si svinja.

- Samo bez zavisti...

- Na èemu bi se tebi moglo zavidjeti?

- Ti ne poznaješ život, maleni brate. Ja ga poznajem... Velike sise, male sise, mlado meso i zrelo, moraš zgrabiti. Ti imaš
djeèju dreku i ženku s mladima na vratu, zato si napaljen na nju.

- Ostavi Annu izvan igre!

- To je moja briga, mladiæu.

- Ne samo tvoja! Èak je i majka veæ postala sumnjièavom. Želi znati, što je s Uskrsom.

223

- Poseri se na njega!

- Izvijestit æu majku.

- Vraga æeš to uèiniti.

- Moraš se napokon odluèiti.

- Što je Anna rekla?

- Ako je uljudno zamoliš, sudjelovat æe.

- Akcija smisao obitelji, zar ne?

- Upravo tako!

Julius je položio slušalicu, a Tili je sjedio na uskoj postelji namijenjenoj gostima i ukoèeno zurio u bocu konjaka. Sranje,
sranje, sranje! Bilo je stvari, koje se moglo èiniti, ali nisu smjele u javnost. Tili nije bio od onih, kojima se fuækalo za obitelj.
Nije bio tako odgojen. Jedino, ako bi cijena bila jedna poput Anette, za nju bi i to stavio na kocku. No ona ga je netom
odstrijelila, odbrusila mu i najurila ga nakon dvadeset minuta. Sve su bile jednake, æudljive, njima je upravljala njihova
mica. Jedino je Anette, teoretski uzevši, vjerojatno veæ izašla iz svojih poslova s mjeseènicom, na koncu konaca bližila se
veæ pedesetoj. Veæ joj je i bilo vrijeme. Zamijetio je, dakako, da si boji vlasi, pa èak i dolje... Borila se protiv vremena.
Muškarci su glede toga bili u povoljnijemu položaju. Tili se isceri. Mogao ih je sve imati, stare i mlade. Kako su te mlade
samo padale na njega, to je govorilo sve. Prvo Ramona i tad Andrea, pa zatim njena glupa malena sestrièna...

Tili je i dalje držao bocu u ruci, bila je još puna do polovice. Ali više neæe piti... Bit æe najbolje, skuha li si kavu, takvu da u
njoj žlièica stoji. Ponovno je morao zahihotati.

jar jar a

Anna,- prolazeæi kroz blagovaonicu, ugleda Tilla kako sjedi za jedaæim stolom. Prije dobra dva sata èula je zveckanje u
barskome ormaru, kad je odatle vadio bocu s konjakom. Kasnije je zazvonio telefon, a on je preuzeo razgovor u svojoj sobi.
Anna je osjeæala nešto poput nesvjestice, jer je bila iskljuèena iz neèega svakidašnjeg, kao što je bio taj telefon. Sad je pak
sjedio tu i pio kavu,

224
usred noæi si ju je skuhao... A šalica mu je stajala na granitnoj ploèi, izravno na kamenu, bez podloška. Mogli su nastati
krugovi i mrlje, vruæina je mogla probiti u kamen...! Inaèe bi uvijek stavio ispod ubrus, podložak ili pladanj.

Anna bez rijeèi proðe mimo. Nije mogla spavati... Jezik joj je bio nekako odebljao i hrapav. Morala je nešto popiti.

- Hej... - reèe on.

- Sto? - Anna zastane.

- Rekao sam hej.

- Ah, tako...

Anna poðe dalje. Otvori vrata hladnjaka, uzme jednu bocu Beste Quelle* i natakne èašu preko zakretnoga èepa. Zatim
ponovno pritisne prekidaè i ugasi svjetlo u kuhinji. U hodniku je bilo mraèno, ali je u blagovaonici još uvijek gorjelo svjetlo.

- Laku noæ! - reèe joj Tili, pogledavši je dok je prolazila mimo njega.

- Što? - ponovno upita Anna.

Djelovala je samoj sebi nekako bedasto, nikako ne uspijevajuæi dokuèiti, što bi to sad trebalo znaèiti. Prije nekoliko sati je
vikao "Ubit æu te", a sad "Hej!" i "Laku noæ!" U tome nema nikakvoga smisla...

Tili si nadlanicom obriše usta. To inaèe nije nikad èinio.

- Nekoliko pravila bismo ipak trebali poštivati... - reèe tad.

- Tako?

Anna je mislila da je pijan. Kako je izgledao i ponašao se, bilo je moguæe da jest. A i to što je govorio, zvuèalo je neobièno.
Unatoè tomu, Anni se èinilo kako to on ponovno nešto smjera. Pijani to ne rade, zar ne?

- Što je s Uskrsom?

Tili je uzeo u ruku šalicu s kavom, pogledao Annu, pa ponovno odložio šalicu na stol, ne otpivši ni gutljaj.

- Što bi trebalo biti s Uskrsom?

*najbolje vrelo (njem.); jedna od mnogobrojnih marki pitke vode u bocama (u Njemaèkoj)

225

rr

Anni napokon poène svitati, što se to odvija. Akcija smisao obitelji...! Znala je koliko jako Tili ovisi o mišljenju svoje obitelji i
drži do njega.

- Uskrs je obiteljska svetkovina.

Anna osjeti lagan svrbež. Zapravo joj nije bilo do smijeha, uopæe ne. Unatoè tomu, ta je reèenica zvuèala toliko šaljivo...
Julisu je danas u podne rekao na vlas isto: "Uskrs je obiteljska svetkovina/7

- Onda?

Tili je ponovno uzeo šalicu s kavom u ruku, tekuæina je morala biti ledena. Anna bi je veæ odavno istoèila u slivnik.
- Okay - reèe i zagleda se u ruku sa šalicom. -Sudjelovat æu u velikoj potrazi za uskršnjim jajima.

- Znaèi, dolaziš?

Tili i opet odloži šalicu, a da je nije prinio usnicama. Anna se nasmiješi. Bilo je to uistinu smiješno.

- Uvjerio si me...! - reèe.

- Ti nešto smišljaš... Smjeraš li uprilièiti scenu...

- Ja? - Anniri smiješak se izdulji.

Tili se nije smješkao. Možda je mislio na njeno maèje odijelo i malene tulipane na svojim gaæama.... Njegova mu žena više
nije bila pouzdana i predvidiva vrijednost. To je Annu zabavljalo. A on nije imao moguænost izbora...

24

Jelovnik Ljubavni žar

226

- Juèer naveèer bio je kod mene - izjavi Ramona. Isturila je donju usnicu, izgledala uvrijeðeno i pomalo

priglupo.

- Kod mene je bio takoðer - dometne Andrea. Obje žene su se meðusobno odmjeravale. Kao da

svaka od njih gleda gadnu hrpu neèisti, upravo tako se motre, pomisli Anna.

- Tili je bio kod svake od nas... - ubaci Anna. - No ponajprije je bio kod lady od mramornoga predvorja. To ste i same vidjele.
Vjerojatno mu je dala košaru.

- Moglo je to biti i sasvim poslovno - usprotivi se Ramona.

Govorila je vrlo svadljivo i nepopustljivo, kad ne bi baš tulila, zakljuèi Anna.

- Nakon završetka posla, pa u njenome stanu, jeF? A i rasipnièko putovanje za osam tisuæa maraka je vjerojatno bilo
poslovni susret...

Anna se trudila govoriti tiho. Sjedili su u kafiæu, a za veæinom stolova sjedio je tek po jedan gost. Tko je pak bio sam,
jednostavno je morao raskriliti uši...

- Tko nam uopæe dokazuje, da je toèno to što govoriš? - naroguši se Ramona. - Ja jedino znam, Tili je morao na poslovno
putovanje u Hamburg.

Njen glas nije postao tišim. Upravo suprotno!

- Ne kužim to... - zastenje Anna. - Tko je ono nedavno stajao kod mene pred vratima i tulio?

- Tad sam izgubila živce... Ponajprije zbog mojega sina. Djeci se nikako ne bi smjelo lagati. To ona nikad ne

227

pregore, a kasnije i sama postaju ustrajni i nepopravljivi lasci.

- Tebi su kao djetetu, izgleda, vrlo èesto lagali...!

- Kako to misliš?

- Jer neprestance lažeš. Zar vjeruješ da nisam juèer u podne vidjela Tilla, kako nestaje kroz tvoja vrata? U podne ga
nisi otpravila.

- Još mi je uvijek drag... - zajeca Ramona.

Za nju su postojala, po svemu sudeæi, tek dvije krajnje suprotnosti: tuljenje ili svaða. Najradije bih joj odvalila jednu, pomisli
Anna.

- Razumijem to - ukljuèi se Andrea. - I meni je na neki naèin još uvijek drag.

- Zar ste obje pošizile?! - okosi se Anna, prešavši rukom preko èela.

U kafiæu je bilo vruæe. Kod nje je to bilo nešto drugo, kad bi joj se pokatkad u želucu javio neobièan i smiješan osjeæaj. Ta
bila je dulje od deset godina u braku s Tillom, to je združivalo i spajalo, te je izazivalo trzaje kad se raspadalo.

- Bio je èak drag i prema Rubenu - izjavi Ramona. - Inaèe nitko nije bio ljubazan prema mojemu sinu...

- Tili je sljepar i varalica - poklopi je Anna. -Zapravo djecu smatra tek dosadnom i nesnosnom.

Anna je to i te kako bolje znala od ove osobe, koja je dopuštala da ju se zaludi plastiènim zrakoplovèiæem ili lizaljkom. Tili je
uložio nekoliko maraka u nesmetanost pri ljubavnim trenutcima, to je bilo sve. Ponajmanje se radilo o ljubavi prema djeci!

- Možda i jest sljepar... - Andrea se poigravala svojim zlatnim lanèiæem, povukavši ga preko donje usnice. - Ali je nebeski
uzvišeno, osjeæati se barem pet minuta poput žene iz snova, èak i ako on pritom ne misli ozbiljno. On to i nije mogao misliti
ozbljno, ne kod svake od nas i kod još njih nekoliko... Primjerice, ne s mojom sestriènom. Nju je poznavao tek nekoliko sati,
pa je unatoè tomu ipak povjerovala, kako je ludo zatreskan u nju... Bilo je poput potresa, rekla mi je.

- Tili proizvodi potrese na tekuæoj traci...! - podrugne se Anna. - U tome je on kralj. On neopisivo voli kad se

228

oko njega sve ljulja i trese. Od toga se osjeæa v važnim. Ali jao, pritom se i on zanjiše, pa je tad finito*... Gotovo, prošlost...
Tad traži daljine. On je razmetljivac. U tome ga moramo zgrabiti. Pri njegovome od Boga prokletome razmetanju!

- Jednostavno ga neæu moæi ponovno otpraviti -otpuhne Ramona glasno. - Radije æu se ubiti...

Sad se doista dvoje ljudi u kafiæu okrenuše prema njima.

- Priberi se - okosi se Anna na nju. - Smiješ ga primiti, èak i preslatko, ali i mi ostale smo u igri. Misli na to!

- U igri? - upita Ramona.

Ima blesavo Hce, pomisli Anna. Kako samo netko može biti toliko lakovjeran? Zar zamišlja, kako æemo se nas dvije zavuæi
ispod postelje?!

- Kao suuèesnice - pojasni. - Nemoj zaboraviti, sad si usred svega toga. Tili i onako više neæe ni rijeèi progovoriti s tobom, a
ni s jednom od nas, dozna li o našoj zavjeri.

- A mogu li se s njim i...? - Ramona zastane usred rijeèi.

Ovaj put je èak govorila naglašeno tiho, bio je to gotovo šapat.

- Tucati...! - dopuni Anna.

Gospoða dva stola dalje glasno zazvekeæe kavenom žlièicom.

- Da, èak i trebaš! - nastavi Anna. - Prihvati ga, salijeæi/ navali na njega, uspali ga... To on voli. A tad æemo se
dogovarati dalje.

v Bilo bi prirodno i razumljivo, da je Ramona zapitala "Što dalje?" Ali nije rekla ništa, veæ je tek kimnula glavom. Anna je pak
i ovako znala, ta si žena zamišlja, kako bi Tilla mogla iznova potaæi ljubavnim žarom. Pri pomisli, kako je Tili obièno reagirao
na nasrtljive žene, morala se Anna naceriti. Na pol' koplja! Bilo je u tome i znaèajnih prednosti, kad je u borbu kretala kao
supruga. Kao braèna družica imala je vrlo probran izbor oružja i postupaka...

*svršeno, završeno, gotovo (tal.)

229

- A ja? - upita Andrea.

- Ti æeš postupiti jednako tako. Htio je imati pol' tuceta žena. Dobit æe ih...! Jedino ne pojedinaèno i potajno,
poslužit æemo mu cjelokupan jelovnik, žderaèku orgiju, urnebesno proždiranje ljubanoga žara, a tad...

Anna namigne Andrei, ona je toèno znala što æe slijediti. Možda je znala i Ramona... Ništa nije govorilo da je kod nje veæ
zakazao, no dakako to ona ne bi ni priznala. Bila je podmuklica, lukava i zlobna, unatoè svojoj prigluposti. Ili baš zato? U
svakome sluèaju, nije bila previše bistra. I to je bilo dobro tako.

230

25

Uskršnja jaja i jet-set

- Za mene? - upita Anna.

- Za tebe - odgovori Tili.

Pružao joj je golemo uskršnje jaje, zapravo lupinku od èokolade ispunjenu slatkišima. Jaje je bilo presvuèeno zelenom
folijom boje pistacije, a preko svega je bila svezana široka ukrasna vrpca iste boje, s velikim i bogato nakovrèanim èvorom.

- Sretan Uskrs! - doda Tili.

Anna uzme jaje u ruku i procjenjivaèki osmotri naljepnicu. Jaje je stizalo iz jedne od skupih slastièarnica. Blago gorko, pisalo
je. Anna je pak jela samo èokoladu s punomasnim mlijekom... Veæ joj je bilo na jeziku pitanje, nije li moguæe za pola tuceta
tih jaja dobio popust... Ta, zasigurno nije jedino za nju kupio ovakvo divovsko jaje. Ali proguta upit, "slatko-preslatko" bilo je
utanaèeno za danas. Tako su dogovorili... Tili treba žestoko nabujati. Tili, super kokot, a tad...

- Hvala ti...! - odvrati Anna blago.

- Trebali bismo se dogovoriti...

On je pogleda, kao da èeka nekakav njen prigovor. No Anna je šutjela, smješkajuæi se.

- Napokon, civlizirani smo ljudi... - dometne Tili tad.

- Dakako - pritvrdi Anna, važuæi jaje u ruci. Njena blagost mu nikako nije bila po volji, osjeæala je to nagonski.

- Je li ti pravo, ako krenemo za pola sata? - upita ju ljubazno.

- Ali svakako.

231

Dok su ulazili u automobil, Anna je imala samo ruènu torbicu. Tili je u prtljažnik smjestio veliku plastiènu vreæu. Uskršnja
jaja za obitelj, do sada je glede toga sredio Annu.

xx xx xx

- Za tebe - rekne Julius.

- Za mene? - nasmiješi se Anna.

Došlo joj je da pukne od smijeha... Divovsko jaje bijaše presvuèeno zelenom folijom boje pistacije, tu je bila široka vrpca, èak
je i naljepnica bila potpuno jednaka...

- Od punomasnoga mlijeka...! - uzvikne. - Baš ono pravo za mene.

- Nije samo u pitanju punomasno mlijeko... - napomene Julius. - Zaviri malo unutra.

Anna povuèe ukrasnu vrpcu, pa rasklopi polovice jajeta. U jednoj su bili uobièajeni slatkiši, a u drugoj je ležala boèica.

- Moj omiljen miris! - uzvikne Anna. - Ti si srce.

- Dragi, djevojke žele da im pomogneš tražiti - reèe VValtraud, potežuæi Juliusa za rukav. Blizanke su veæ odavno
išèeznule iza jednoga grma u vrtu. VValtraud je od svojega muža dobila na dar elektrièno kuhalo za jaja.

- I onako ne volim slatkiše - pojasnila je - a glede mirisa sam vrlo osjetljiva i izbirljiva.

- Ideš i ti? - upita Julius Annu.

Ona kimne, a on je uzme pod ruku i povuèe u smjeru grmova. Anna je bila sigurna kako VValtraud i Tili zure za njima... A
vjetojatno i njegova majka. Vijest je veæ prostrujala uokolo, "u Tillovome braku škripi". To im je utjerivalo zabrinutost i
strah. Prijetilo je sve moguæe, kojekakav slijed dogaðaja...

- Hoæu li dobiti poljubac? - upita Julius, kad stigoše na kraj vrta.

- Jasno! - bez oklijevanja pritvrdi Anna.

Zagrli ga oko vrata, a dok ga je ljubila, mogla je preko vrhova grma s rascvjetanim macama vidjeti svoju svekrvu i šogoricu i
supruga, kako promatraju. To troje je ukoèeno piljilo prijeko prema njima. Bilo je zabavno.

232

- Mislim, sad æu ti èešæe darivati uskršnja jaja s posebnim punjenjem - rekne Julius i pusti da mu se ruka kao
sluèajno zanjiše preko Anninih bokova. A s palcem pak zastruže po smièku na rasporku njenih traperica.
Njegove su kæeri bile negdje blizu, šarene jakne svjetlucale su kroz grmlje.

- A VValtraud? - upita Anna.

Pritom ga je tijesno okrznula. Moglo je to biti sluèajno, ali i ne.

- VValtraud? - upita on. - Ona je potpuno zaokupljena i zaposlena s blizankama i svojim kuæanstvom. Ona je više praktièno
obdarena.
; - A ja?

Anna nija pošla dalje, niti se pomaknula. Stajala mu je još uvijek vrlo blizu...

- Ti? - primakne joj se još bliže, a vruæ dah iz njegovih usta upravo joj udari u lice. - Ti si maštovita žena.
Osjeæam to... Ti i ja...

Toliko jednostavno je to, znaèi, pomisli Anna. Unijeti u glas malo ganutljivoga prizvuka, te pritom lagano pokrenuti
bokovima, pa su èast i poštenje veæ usrani. Julius, uzoran otac obitelji, bio je isti poput Tilla...! Mogla ga je imati, njegova je
žena dobila svoje kuhalo za jaja, te imala i djecu i èast da mu bude ženom... Muškarci primaju sve to prokleto jednostavno.
Svi?

- Šarah? Laura? - uzvikne Anna.

S oba dlana složi lijevak ispred usta, pa joj je glas odjekivao. Blizanke su hihotale, morale su biti negdje vrlo blizu... Ali do
kuæe, gdje su stajali ostali, bilo je nekoliko metara.

Anna je izgubila volju za igricu sa svojim šogorom. Zajedno s obje neæakinje pošla je tražiti posljednje èokoladne zeèeve po
grmlju.

- Doðite - reèe im i uhvati ih za ruke, jednu lijevom i drugu desnom. - Vaša majka zasigurno veæ èeka.

xx n xx

- Predstavu s mojim bratom si sebi ipak mogla prište-djeti - reèe Tili.

233

Vozili su se natrag kuæi. Pri zajednièkome objedu i zatim kavi bio je vrlo susretljiv, upravo uzorno. Sve dok nije bilo skoro
èetiri. "Mislim, polako je vrijeme za nas", rekao je, pogledavši na sat i odloživši pribor za jelo.

"Smijem li uzeti još jednu pletenicu?", upitala je Anna. Jela je vrlo polako, te popila još jednu šalicu kave i jedan konjak.
"Otkad ti to jedeš kolaèe, pa još k tome dva komada?", promrmljao je Tili. Njegova ga je majka ipak èula. "Ta ostavi
Annu...!", rekla je. "Veselim se kad joj je slasno. Možda æe se tad malo smiriti." Tili nije imao ni najmanju moguænost, sve
dok nisu ponovno sjedili u automobilu.

- Koju to predstavu? - upita Anna.

- Potpuno je suvišno što izazivaš mojega brata. On ne zna razlikovati poklopac za jogurt od ženskoga dupeta.

- Jesi li baš siguran u to?

- Što? Jesi li s njim prikupila drukèija iskustva?

- Pa što...

- Upozoravam te!

- Upravo ti?

Anna osjeti kako se u njoj diže taman i silovit val bijesa. U njoj zakipi. Na trenutak zaboravi kako je bilo dogovoreno "slatko-
preslatko". Bilo je prokleto teško, ustrajati u toj ulozi.

Tili ne reèe više ništa. Kod kuæe je na trenutak išèeznuo u svoju sobu, pa se vratio s nekakvom vreæicom. U prolazu Anna
uspije prepoznati ukrasnu vrpcu boje pistacije... Tko drži mnogo žena, mora i darivati mnogo divovskih uskršnjih jaja...
- Nadajmo se, da barem tvoje gracije vole polugorko... - reèe mu.

- Otrovnice!

Bilo je to sve što je rekao. I nestade. Obiteljska svetkovina je završila.

xx xx xx

- Smijem li navratiti i poželjeti sretan Uskrs? Tili je jednom rukom držao slušalicu, a slobodnim dlanom prekrivao drugo
uho. Telefonirao je iz govornice

234

kojoj kuæica nije imala vrata, a uokolo je bilo btu'no. Ukoso, preko ceste, mogao je vidjeti kuæu s apartmanima, u kojoj je
stanovala Anette.

- Netom sam stigla iz Hamburga i sad sam poprilièno k.o* - odgovori ona.

- Samo na pola sata - molbeno æe Tili.

- No dobro... - prihvati ona.

Kad mu je otvorila vrata, imala je na sebi haljinu nježne žute boje kukuruza. Tili ju je do tada uvijek viðao u kostimima i
odijelu s hlaèama... Široka lepršava suknja i velik ovratnik, od kojega su joj vrat i glava izgledali vrlo nježno i blago, èinili su
od nje sasvim drugu ženu.

- To je vrlo lijepa haljina - rekne Tili. - I istodobno vrlo zavodljiva...

- Misliš?

Pogledala ga je, u oèima joj je bilo nešto sjetno. I to je bilo u skladu s ovim vrlo ženstvenim izgledom.

Kad je Anette ponovno navlaèila haljinu, koju je uredno bila objesila na vješalicu, blaga koprena je veæ išèeznula iz njenih
oèiju. Veæ je to poznavao kod nje, ona je osjeæala i proživljavala seks i uzimala si pritom što je trebala. U tome je potpuno
sudjelovala, ali bi poslije bila na neki naèin vrlo daleko od njega i vrlo hladna, ako ne bi odmah zaspala. Ovaj put je pogledala
na sat, od Tillovoga dolaska minulo je trièetvrt sata.

- Hvala ti na daru - reèe mu. - Ali uistinu moram poæi,

- Razumijem... - složi se Tili.

Na trenutak pogleda rasklopljeno divovsko uskršnje jaje, koje je donio. Jedna polovica umotana u zelenu foliju boje pistacije
bila je napunjena slatkišima, dok je stijenka bila od blagogorke èokolade. Ranije je promislio i zakljuèio, kako ženi poput
Anette nije primjerena èokolada s punomasnim mlijekom. U drugoj polovici jajeta ležao je srebrn privjesak za kljuèeve, s
Anettinim inicijalima* i

*kratica za knock out (engl.); izbaèen udarcem, no opæenito usvojeno za: iscrpljen, jako umoran, jako loše volje i si.
*poèetna slova imena i prezimena

235

njenim astrološkim znakom. Bila je Riba... "Pritisneš li ovdje", rekao joj je, pokazujuæi odgovarajuæe mjesto, "kljuèanicu
æeš zasigurno naæi...!" Naime, njihove prve zajednièke veèeri, kad su nakon proslave poduzeæa pošli zajedno u njen stan,
Anette je imala neprilika s otkljuèavanjem brave. Dugo je promišljao, što bi joj mogao darovati. Pritisne li na riblju glavu, iz
riblje gubice bi sinuo trak svjetla. Bio je to jedinstven primjerak...

- Posebno sam ga dao izraditi za tebe... - priopæi joj sada.

- To je vrlo ljubazno od tebe...

Privjesak je ležao u polutki jajeta. Èak nije ni pogledala taj jedinstven dar...

- I kad æu te ponovno vdjeti?

- Nazovi me.

- Sutra - reèe on i priðe joj.

No kad ju je htio poljubiti, ponovno naleti na njen vrat. I ovaj je put otkrenula glavu.

- Ti... - reèe joj. - Mogao bih ponovno...

- Ne pretjeruj! - odvrati ona i otvori vrata prema hodniku.

Tili ugleda dizalo kako klizi mimo... Bio je to staklen ormar potpuno u skladu s vrlo dojmljivim predvorjem u prizemlju.

- Vidimo se... - dobaci Tili i pritisne tipku sa slovom // p // x

Do prizemlja je bilo pet katova... Dok je stakleni ormar neèujno klizio dolje, maši se hlaèa. Stvarno je mogao ponovno...

a xx jar

- Sretan Uskrs.

- Ti? Veæ sam mislila...

Ramona je osmatrala Tilla, oèi su joj bile nekako sitnije, manje i crvenkaste, kao da je plakala.

- Pogrješno si mislila.

Ugura je u predvorje... Vrata u kuhinju bila su tek prislonjena, odatle se èuo zvuk radiokasetofona.

- Ruben sluša svoje kornjaèe? - upita Tili.

236

- Da... - potvrdi Ramona.

Obriše si oèi, a istodobno poène èeprkati po iiiimi koja joj je držala kosu skupljenu na zatiljku. Zasigurno više nije raèunala s
njim, premda je tek minulo sedam.

- Utoliko bolje... - on æe. - Doði...!

Povuèe je, do vratiju spavaonice bila su tek dva-tri koraka.

- Svuæi hlaèe! - naloži joj.

Ona ga posluša, ruke su joj nevjesto podrhtavale.

- Zrcalo...! - rekne ona, istodobno kimnuvši glavom prema prozoru.

Suèelice je bila njegova kuæa.

- Svejedno - odvrati on, sprjeèavajuæi je da navuèe zavjesu.

Još mu je uvijek stajao, u njemu su se nakupili bijes i pohota... Kao da se to Ramoni sviðalo.

- Ovako divalj nisi bio još nikad... - rekne ona poslije.

- Ti si me uvijek napaljivala - odvrati Tili. - Imam nešto za tebe.

Poène udièariti rukom pokraj postelje, tražeæi plastiènu vreæicu. Napipa ju, pa na svjetlo dana iskrsne divovsko jaje, zeleno,
boje pistacije. Vreæicu je, ulazeæi u spavaonicu, jednostavno odbacio na pod. Sad iz nje izvuèe i drugo jaje, bilo je manje i
bez slatkiša unutra.

- Za tvojega sina... - napomene Tili.

Trenutak se pribojavao da æe ona ponovno zaplakati. No obuzdala se i svladala...

- Hvala - tek je promucala.

Nije ga gledala. A kad se na cesti zalupiše vrata automobila, Ramona se trgne. Nešto je bilo neobièno na njoj... Nija ga èak ni
pokušala nagovoriti neka ostane. Djelovala je uzrujano, kao da joj netko sjedi za petama. Ah, te žene!, pomisli on.

jar jar jar

Kad se Tili ujutro spustio niz zavojite stube, Anna je veæ sjedila za jedaæim stolom i zajutarkovala. Pritom nije smatrala
nužnim, ponuditi mu barem šalicu kave... Raširila

237

se po granitnome stolu, izloživši croissante*. Otkad to pa ona jede croissantell, zaèudi se Tili. Osjeti glad, vidjeæi je kako
zagriza u lisnato tijesto.

- Pripazi! - reèe.

Jednostavno je to morao reci... Bila je prava svinjarija, naime, kako je puštala masne mrvice da preko ruba padaju na
osjetljivu stolnu ploèu. Anna je toèno znala, koliko mu je stalo do te ploèe.

- Na što bih trebala paziti? - mirno odvrati Anna, nedižuæi pogled.

Nije ga èak ni pogledala. Jela je dalje... Imala je na sebi vrlo pristalu bluzu, koju nije poznavao, morala je biti nova. Razvidno,
ima još uvijek previše novaca...! Plemenito tkanje, procijeni, za to je imao oko. Ranije je Anna doruèkovala u jutarnjemu
ogrtaèu.

- Zar si slijepa? - obrecne se on na nju. - Uništavaš mi stol za deset tisuæa.

Ugledao je i mrlju od trešnjeve marmelade, koja je štrcnula na ploèu.

- Pokakanac! - mirno æe Anna.

Prstom prijeðe preko marmeladne mrlje i zatim ga poliže, zavukavši cijeloga u usta. Bio je to nedolièan, sramotan prizor...

- Gdje je telefon? - upita on.

Na punjaèu ga nije bilo, to je mogao vidjeti... A on ga je juèer naveèer tamo odložio, na to je mogao prisegnuti. Ponovno
pogleda Annu.

Anna polagano izvuèe prst iz usta.

- Ma gdje bi to mogao biti? Potraži malo u svojoj postelji...!

Je li to nekakva aluzija? Tili se vrati u svoju sobu... Ugleda crvenu žaruljicu, kako svijetli na ureðaju, koji je odložio na noæni
ormariæ. Izmijeni akumulatorsku bateriju, pa otipka Anettin broj. Potrajalo je neko vrijeme dok se nije javila. Nije zvuèala
neljubazno, prije nekako mutno, kao da je još spavala...

- Jesi li dobro, draga moja? - upita je Tili, poèevši se spuštati niz stube.

Dolje je Anna još uvijek sjedila za jedaæim stolom... Bude li govorio dovoljno glasno, mora ga èuti.

Anette je rekla nešto o glavobolji, što Anna nije mogla èuti.

- Odmah stižem k tebi, zlato - odgovorio je u slušalicu.

Rekao je to vrlo razgovijetno. Odmah zatim sklopi ureðaj i odnese ga natrag u svoju sobu. Zatim izaðe na hodnik, zakljuèa
vrata i gurne kljuè u džep na hlaèama.

Usput se zaustavio u jednoj cvjeæarnici. Kupio je dvanaest baccara* ruža, dakako ne u cvjeæarnici Blume. U toj drugoj
cvjeæarnici morao je na tren pomisliti na Andreu i posljednje divovsko jaje u prtljažniku svojega automobila...

jtf jer jtr

- Hvala - rekne Anette, kad joj je Tili uruèio ruže. Držala je buket u ruci toliko opušteno i mlohavo, kao

da ne zna što bi zapoèela s cvijeæem. Bila je vrlo blijeda, no mogao je to biti tek dojam zbog muljevito zelene boje ogrtaèa
koji je nosila... Boja je bila moderna, upravo kao i kuæno odijelo na njoj, ali je u tome djelovala blijedo.

- Boli li te još uvijek glava? - upita Tili.

- Glava? - uzvrati ona pitanjem, istodobno si zagladivši vlasi prema natrag. - Ne, zapravo ne, nije toliko strašno...

Da ju nije bolje poznavao, smatrao bi njen izraz lica odrazom bespomoænosti, bespomoænosti i slabosti. No jedna žena
poput Anette, razumljivo, nije bila stvarno slaba... Možda je ostavljala takav dojam jer danas nije namazala lice. Izgledalo mu
je to neobiènim, ali je istodobno bio i znak kako ima povjerenja u njega. U protivnom mu ne bi pokazivala nedotjerano lice...
Jutarnje je sunce sjalo u veliku dnevnu sobu sa staklenom stijenom, koja se protezela uzduž cijeloga proèelja. Anette je ipak
bila sedam godina starija od njega. Ali mu to nije ništa znaèilo.

- Da nam skuham kavu? - upita ju.

*croissant (franc.) rošèiæ; vrst prhkoga peciva od lisnatoga tijesta

238

*vrst ruža, osobito krupnih, tamnocrvenih latica

239

Nije to upitao zato što ni sam još nije popio kavu... Mislio je uistinu na nju.

- Ako želiš... - doda.

Ona tek kimne, ne rekavši ništa.

Tili poðe u kuhinju i pristavi kavu. Potrajalo je to neko vrijeme, jer se u ovoj nepoznatoj kuhinji nije snalazio... A i opæenito
nije baš bio nauèen pripravljati kavu. Kad je pak zarezao kartonsku kutiju s mlijekom, pljusne mu malo po jakni i postolama.
Potisne kletvu i obriše mlijeko sa sebe. Na koncu se prigne i prijeðe krpom po podnim ploèicama, jer je nekoliko kapljica
štrcnulo i po njima.

Sve smjesti na pladanj, pa odnese u dnevnu sobu. Ona je u meðuvremenu sjela na crveni trosjed. Crvenilo tog komada
namještaja bilo je jarko, djelovalo je poput krika boje u toj svijetloj prostoriji. Njeno vitko tijelo u onome muljevitom
zelenom ogrtaèu, ležalo je na crvenome poput nekakvoga uzorka, jedino joj je lice odudaralo. A ruke... Po prvi put uoèi
smeðkaste mrlje na njenim nadlanicama.

- Hvala - rekla je i posegnula za šalicom, koju joj je natoèio.

Dodao je odmah i dvije kocke šeæera, te malo mlijeka. Zapamtio je kako si ona priprema kavu... Ona poène miješati po
šalici.

- Možeš veæ piti - upozori je, jer i promiješao je napitak za nju.

- Hvala - ponovi ona, ali je i dalje pomicala žlièicu po šalici.

U oèima joj se ponovno moglo zamijetiti ono mlijeèno sivilo, koje je veæ poznavao od juèer. Juèer je otišao, nakon što je
spavao s njom. Tili kratko promisli, bi li je sad dodirnuo, ali odustane. Ugoðaj je bio drukèiji... Nije izgledala kao da želi seks.

- Da ti malo istrljam vrat? - upita je.

Prisjetio se, koliko mu je to pomoglo, kad je zadnji put bio kod Ramone. "Prenapet si", rekla je i poèela mu gnjeèiti prvo
ramena, pa se zatim polako selila prema gore, sve do prvih korijena kose. "Èudi te to?", potužio se tad. Bio je strahovito
bijesan na Annu, toliko

240

da mu je od toga gorio želudac. Ramona je svojim snažnim rukama doslovce istiještila taj bijes iz njega... Nakon toga
osjeæao se ugodno. Sad je pak on želio Anetti pruži olakšanje. Prirodno, nije znao može li on to svojim prstima uopæe
postiæi. Nije bio baš neki osobit milovatelj.

- Baš si drag - reèe Anette i dopusti mu da je dodirne.

Pod prstima osjeti èvrsto i napeto tkivo... Nije ni nasluæivao da žene mogu imati takve snopove mišiæa na vratu! Upravo
kad su ti otvrdnuli mišiæi poèeli omekšavati pod vršcima njegovih prstiju, zazvoni telefon. Ona skoèi. Još dok se javljala,
poðe s bežiènim telefonom u spavaonicu i zatvori vrata za sobom...

Tillu glavom proleti onaj Anselm. Na njenome pisaæem stolu stajala je uokvirena slika nekog èovjeka, s tamnim valovitim
vlasima i tamnim oèima... Je li to bio taj koji je nazvao? Tili ustane i posegne za srebrnim okvirom. Nije mu se èinilo da taj
èovjek izgleda osobito dobro, prije bi se moglo reæi nekako prosjeèno. Tili je nasluæivao mekanu kožu ispod tamne brade, a
i opæenito je sumnjivo ako muškarci skrivaju lice s ovakvim èupavim sagom. Kad se pak telefon na pisaæem stolu oglasi
piskom, ravno u njegovo uho, jer se bio prignuo nad stol, skoro mu je slika ispala iz ruke. Odloži je i pohita natrag do
crvenoga trosjeda. Ostavši pomalo bez daha, gledao je kako se Anette vraæa iz spavaonice. Ali, kao da nije ništa zamijetila.
Ako je telefonirala s tim Anselmom, to nikako nije mogao biti osobito ugodan razgovor... Sretno zaljubljena žena izgleda
drukèije.

- Sve u redu? - upita ju. Anette kimne.

- Jedan od uobièajenih blagdanskih poziva. Telefon je još više puta zazvonio. Svaki put bi poskoèila

i odlazila s telefonom u pokrajnju prostoriju. Tili bi svaki put èuo njeno javljanje: "Ovdje Anette Schmucker", prije nego bi se
vrata zatvorila za njom. I svaki bi se put vraæala s tim gladnim izrazom na licu... Tillu padne na pamet, kako još uvijek nije
ništa pojeo. A bilo je veæ skoro šest popodne. Nije se mogao prisjetiti, kad je posljednji

241

put tako dugo izdržao natašte. Znao je postajati vrlo mrzovoljan i neugodan, kad ne bi imao ništa u želucu. Anna je to znala.
"Ja nisam nikakav hotel", okosila bi se na njega, kad bi preko vikenda on postajao nestrpljiv, zato jer bi se ona beskrajno
motala po kuæi, umjesto da nešto skuha. "I ja imam vikend, pripravi si sam nešto! Nisam ja tvoja kantinal*", otresala se.
Ona to ni nije bila, sasvim prirodno i razumljivo, ali svaka normalna žena bi osjeæala razumijevanje prema okolnosti, da se
nauèio na redovite obroke. Tijekom tjedna je Tili redovito jeo u Casinu, restoranu za vodeæe zaposlenike. Izmeðu dvanaest i
pola dva mogao je tamo svakoga dana birati izmeðu tri menija, a uz to je bilo i raznih sitnih stvari za prezalogajiti.

- Sto misliš o tome - predloži Tili - da smjesta poðemo nekamo otmjeno i ukusno jesti?

Sad, kad je progovorio o jelu, doista osjeti uzbunu u želucu.

Anette je pak oklijevala.

- Za veèeras imam poziv na jedan otmjen prijem -rekne napokon. - Želiš li, možeš me pratiti.

Sveèan prijem? Nadajmo se, da mi je smoking** u redu, pomisli. Anna bi bila kadra objesiti natrag u ormar odijelo koje je
bilo zaprljano i zgužvano. Nije više bio siguran, kad je svoj smoking nosio zadnji put.

- Vrlo rado - odvrati Tili. - Hoæemo li još stiæi?

- Morali bismo - odvrati Anette, pogledavši na sat. -Zrakoplov polijeæe za sat i pol.

- Zrakoplov?

- Sveèani prijem je u Hamburgu... Nešto poput priredbe u èast nositelja kuharskih kapa, zvijezda, zlatnih žlica i sliènih
njihovih priznanja. Možeš to nazvati i samokaðenjem, ali opæenito uzevši je tamo vrlo veselo.

Tili htjede upitati, je li priredba meðunarodna. Ali prešuti, zakljuèivši kako zasigurno mora biti meðunarodna.

tvornièki restoran, restoran u poduzeæu

**dio sveèanoga veèernjeg odjela, toènije kratak kaput s produljenim ovratnikom opšivenim svilom; uobièajen je crn, ali
ljeti i na jugu se javlja u svijetlim bojama, od krem do raznih pastelnih, katkad i jarkih boja

242

Taj Anselm bio je maitre* jednoga restorana s èetiri zvjezdice... A Anette sad pita njega, želi li je pratiti... Jamaèno, i te kako
hoæe!

- Veæ hitam! - izjavi užurbano.

- Srest æemo se na poletištu.

- Okay - složi se Tili.

Imala je pravo, tako je spretnije.

- Posrana kola! - kleo je Tili.

Veæ se pribojavao, motor njegovoga automobila se neæe dati upaliti. Ali tad, hvala Bogu, ipak zaprede.

Kod kuæe Tili istrgne svoj ruèni kovèeg iz ostave. Nije èak upitao Anette, hoæe li uopæe prespavati u Hamburgu?! Hvala
Bogu, nije u utorak ujutro imao nikakve važne dogovore... Jedino je u ured morao toèno javiti, da neæe doæi. S kovèegom u
ruci napusti kuæu. Ostalo mu je još trideset minuta, to je moralo biti dovoljno. Upravo kad je otvorio poklopac svojega
prtljažnika, netko ga oslovi odostrag. Tili se trgne.

- Ti? - upita, okrenuvši se. Bila je to Ramona.

- Ti putuješ? - upita ga.

Donja usnica joj je podrhtavala... U svojemu istrošenom puloveru doista ne bi izdržala usporedbu s Anette... Bila je kadra
napraviti mu scenu na otvorenoj ulici.

- Toèno, ja putujem - odvrati Tili i odgurne Ramonu na stranu.

Jednim zamahom ubaci svoj samsonite** u prtljažnik. Bio je to jedan od onih, koje su u zrakoplove smjelo unositi kao ruènu
prtljagu. Spremajuæi se, Tili je mislio na to i izabrao odgovarajuæi kovèeg.

- A ja? - upita ga Ramona.

- Ti me živciraš.

Tili poðe prema vozaèevim vratima, uðe u automobil i pokrene motor. Pritom se uopæe nije osvrnuo. Ni jedanput...

*(franc.) gospodar, majstor, meštar, uèitelj; uvriježilo se meðitim za upravitelja, osobto u turizmu, gastronomiji i si.

**poznata svjetska marka kovèega raznih oblika i velièina; danas se proizvode od ruènih pa do velikih putnièkih, manjih za
ženske potrepštine, ali i razne torbe, torbice i si.

243

Ramona! Andrea! Što su one prema jednoj ženi poput Anette? Sad malo zrakoplovom brzo na sveèan prijem u Hamburg! To
je ono, u tome je bilo stila... Jet-set*l Po prvi je put osobno stekao dojam o tome, nije mu baš bilo mrsko... Oh, ne! Dapaèe!
Anna! Pri pomisli na nju, sve se u njemu divlje uskomeša. Trebala bi ga ovakvog vidjeti! Bila je sama kriva...! Moglo joj je biti
drukèije! U zrcalu pokuša još jedanput osmotriti svoju kuæu, ali je veæ bilo prekasno. Mogao je uoèiti tek susjednu zgradu,
kako išèezava iza njega...

*mlazno društvo (engl.), dakako doslovce prevedeno; u prenesenome smislu: otmjeno i bogato društvo koje po svijetu kruži
mlažnjacima, najèešæe bez suvišne prtljage, jer ih posvuda èekaju stvari ili ih po potrebi kupuju

244

26

hody od mramornoga predvorja

Smiješno! Anna odloži svoju šalicu s kavom na jedaæi stol i posegne za ilustriranim èasopisom. Mora da ga je Tili ostavio
ležati...
Anna je uzalud pokušavala namamiti Tilla iz smirenog raspoloženja i razdražiti ga. Došao je iz kupaonice, a ona je poèela
glasno njuškati u njegovome smjeru.

- Nova vodica poslije brijanja? - upitala je. - Nova lady?

U uobièajenim okolnostima on bi pobjesnio. Ali nakon Uskrsa doslovce se nekako prebacio na ukoèeno držanje, kao da je
mirisao postojanje zavjere protiv njega. Bio je lijen otvoriti usta, a oko njih je pritom imao nekakav sit izraz. Nije uopæe bilo
upitno, da puni spremnike kod lady od mramornoga predvorja. Kod Ramone i Andree se u posljednjih èetrnaest dana, u
svakome sluèaju, vrlo rijetko pokazivao...

Ramona je bila glupa krava. Zasigurno je Tilla ogorèila onom svojom scenom na Uskrs. Anna je èula Tilla kako je došao
predveèer i pakirao stvari, u krajnjoj žurbi. Nakon toga je utvrdila da manjka njegov smoking. Promatrala ga je s prozora
dnevne sobe. Njega i Ramonu... Ta je dolovce dotrèala iz svoje kuæe. Neuredna! Teatralna! Tili ju je morao odgurnuti na
stranu, èudo da mu se èak nije bacila pred kotaèe... Muškarci mrze scene! Anna je kasnije oštro prekorila Ramonu, no tad je
veæ bilo prekasno. Tili je izmaknuo njenome zahvatu. Bilo je to kao zaèarano....

Èasopis što ga je Tili ostavio ležati na jedaæem stolu zvao se Sladokusac. Anna ga uzme u ruke, a on se

245

rasklopi, kao sam od sebe. Bilo je to na tridesetèetvrtoj stranici. Anna se zapilji u sliku... Tili! Ugledala ga je u èasopisu, na
fotografiji. Prokleto neobièan osjeæaj, gledati sliku vlastitoga muža, kako u punome sjaju i javno istupa s jednom drugom
ženom. Bila je to ona ista, s kojom ga je Anna vidjela zajedno na proslavi poduzeæa, ne više mlada poput rose, jednom
rijeèju lady od mramornoga predvorja...! Imala je novca, uživala ugled i uvažavanje, te je opæenito bila dovoljno važna da bi
je slikali za taj otmjen èasopis, zajedno s Tillom... On se pak smiješio poput pijevca, za to je dakle trebao svoj smoking!

Anna je zatim proèitala o rukom kovanim tanjurima od bronce, o pozlatama i starinama, mnogo mramora i velikim
kristalnim zrcalima u lokalu Le Mer*." Tamo je, naime, fotografija bila snimljena. Vlasnik je imao njemaèko ime, što zapravo
nije bilo zaèuðujuæe, jer je Le Mer bio hamburški lokal.

Anna tek letimièno preleti popis jestvina: jastog u hladetini, maštovite salate, punjena jaja, paštete. Što su, k vragu,
brimbelier vjenèiæi s badem-cow/zs?! Pokraj toga bilo je navedeno ime Emile Jung... Anni se uèinilo nekako poznatim.
Morala je tren promisliti, tad se prisjeti. U kolnskim je novinama onom zgodom èitala o èetiri kuharska znalca i umješnika,
koji su uprilièili prijem na brodu što je plovio Rajnom, za tisuæicu po glavi i danu. Tili je bio tamo. Tili i ta lady... A Emile Jung
je bio jedan od kuhara. Krug se zatvorio...

Anni doðe da podere èasopis. U sasvim male komadiæe, pa da ga zatim zasipa u zahod, povuèe vodu, pa da sve nestane. No
nije uèinila ništa od toga... To ne bi ništa izmijenilo. Te obje stranice bile su dokaz, Tili ih nije tek sluèajno ostavio ležati. To
joj nitko ne bi mogao dokazati... On se prsio i razmetao svojim skretanjem i šaranjem. Pogledajte svi ovamo, kako da je
vikao, kakvu sam samo izvukao na kopno! Jednu vrhunsku, ostale su tek za prièuvu... Njegovateljicu nogu i prodavaèicu u
cvjeæarni i vlastitu ženu, njih se ne pokazuje uokolo. Bio je to udarac posred lica.

*more (franc.)

246

jar jar jar

- Krajnje je vrijeme - reèe Anna.

Bilo je to iste veèeri. Nazvala je Andreu i Ramonu, te ih naruèila k sebi. U tome nije bilo nikakve pogibli, jer je Tili veæ dva
tjedna imao ustaljen raspored izlazaka. Njegova jedina veèer bez obveza prema lady od mramornoga predvorja bila je, po
svemu sudeæi, srijedom... A u utorak je odlazio od kuæe tek poslije kasnih vijesti. Petkom i subotom izbivao bi cijele noæi...

- Vrijeme za što? - upita Ramona.

Uistinu nije osobito bistra, po tko zna koji put ponovno zakljuèi Anna. A i udebljala se u meðuvremenu... Otkad je došla
ovamo, neprestance je grickala kikiriki i kekse i kuglice s rumom...

Umjesto bilo kakloga odgovora, Anna pošalje onaj ilustriran èasopis uokolo. Prièekala je nekoliko minuta, promatrajuæi lica
obje žene. Mogla je na njima oèitati zavist i bijes.

- To je ona - reèe napokon. - To je Anette Schmucker. Imala sam pravo.

- Mogla bi mu mirne duše biti majkom... - primijeti Ramona. Upravo se zalijepila za sliku u èasopisu, koja je pokazivala
privlaènu ženu, koja se znala odijevati, a veèernja joj je haljina zraèila jednostavnom i skromnom istanèanošæu. Opor
i hladan lik, to je bilo uoèljivo veæ na prvi pogled, ali možda su muškarci cijenili upravo to... To kao da im je postavljalo
zapreku, pa su se kasnije mogli hvaliti da su osvajaèi.

- Ne preteruj - rekne Anna, posegnuvši rukom za pliticama s ponuðenim sitnicama za grickanje. - I prestani veæ
jedanput trpati u sebe koliko god stane. Budeš li i dalje tako žderala, veæ æeš zbog toga ispasti iz utrke. Radije jednu
staru s dobrim stasom, nego mladu koja se rascurila.

- Ti si prosta! - šmrcne Ramona.

Jadikovala bi na neobièan naèin, koji je upravo vapio da ju se ritne nogom. Bila je roðena žrtva. Anna pak ne... Nikako!
Prisegne u sebi, u ovoj igri neæe ona biti meðu žrtvama.

247

- Ta žena djeluje poticajno na Tilla... - primijeti An-drea. - Kad se ovako smiješi... - i zastane u pol reèenice.

Anna si zamisli ostatak onoga što je htjela reæi... Nije to bilo osobito teško, jer je na licu djevojke njoj suèelice mogla oèitati
nastavak. Tili se zasigurno i kod Andree smješkao na takav naèin... Anna se nikako nije mogla sjetiti, kad se on kod nje tako
smiješio, toliko iz duše, otvoreno.

- Danas se smiješi kod jedne, sutra kod druge -napomene. - On rabi svoj smiješak sontn/lnn/a* kao oružje, a vi
padate na to.

- I ti si nekoæ pala na to - primijeti Andrea.

- Da, ali to je prošlost... Treba uèiti iz svojih pogrješaka, inaèe se propada. On ili mi... Hoæete li dopustiti da vas se ponizi i
uništi?

Andrea potrese glavom. I Ramona potrese glavom, ali to nije govorilo ništa. Njena je postojanost bila ravna onoj jedne
sobne palme...

- A što, ako ga ta osoba sad voli? - javi se Andrea, podignuvši pogled. - Èini mi se, ona bi ga mogla zarobiti.

- Sa svojim novcem... - ubaci Ramona.

- Ne - usprotivi se Andrea. Nije u pitanju novac. To je nešto drugo...

Po svemu sudeæi, teško je nalazila prave rijeèi za objašnjavanje, što bi to "drugo" moglo biti...
- To je ona uvijek jedna te ista pjesma - primijeti Anna. - Ona mu pruža osjeæaj ela je važan. Važniji nego kad je s
tobom ili s tobom.

- Ili s tobom...! - dopuni Ramona.

- Ili sa mnom... - tiho æe Anna.

- Glede toga smo nemoæne - zakljuèi Andrea. - Ako ga uzme...

- Prije ili kasnije æe ga prozrijeti - ocijeni Anna, pogledavši Andreu koja joj je sjedila suèelice.

*sunèani djeèak (engl.); iza tog priglupog doslovnog prijevoda, krije se pojam, nastao prema liku iz amerièkoga filma (jedan
od prvih zvuènih filmova uopæe) i pjesme iz njega - misli se na uvijek veseloga i dobro raspoloženoga djeèaka, što zapravo
nije ispravno, jer je spomenuti film tužnoga sadržaja

248

- Ti misliš... - Andrea ispruži prst i pusti ga neka se preklopi na dolje.

- Upravo to - kimne Anna žustro, ispruži ruku i preklopi svih pet prstiju prema dolje.

- Sto to znaèi? - upita Ramona, zagledajuæi naizmjence jednu pa drugu.

Ali ne dobije odgovora. Sudjelovala je, doduše, u njihovoj uroti - ali nije spadala u to.

- Mi æemo pomoæi toj Anette Schmucker - predloži Anna - da razotkrije Tilla...

- A kako to misliš udesiti? - upita Andrea. - Trebamo li mi sve tri jednostavno nahrupiti k njoj strojevim korakom i
reæi: "Pogledaj nas! To i tebe èeka uskoro/'

- Glupost! - okosi se Anna. - Ponajprije moramo više doznati o njoj...

Anna gutne... Osjeæala je nekakav neobièan okus, a u grlu ju je greblo. Zasigurno je to od kikirikija, pomisli. U njenoj nutrini
još su odjekivale i tutnjale rijeèi koje je netom izgovorila Andrea: "Takva jedna bi mogla zarobiti Tilla/' Nije to bila lijepa
predodžba, kako Tili ostaje kod neke druge žene. Takav ishod joj se na trenutak uèini èak i gorom moguænošæu od ovoga
neprestanog trèanja izmeðu više žena, za što ga se moglo prezirati i kazniti. Zarobljen... To je u sebi imalo nešto
obvezujuæega i gotovo ponovno ozbiljnoga.

- Pomoæi æemo joj da poskoèi - najavi Anna. - Treba tek smisliti osnovu za to.

Tad Anna zapoène raspredati svoje zamisli, tek tako, bez nekoga osobitog promišljanja ili priprave. Bile su to zamisli, koje su
u sebi sadržavale ponešto od istražiteljske igre, no to je bio tek poèetak. Uopæe nije bilo jednostavno, uprilièiti jedno
vještièje sijelo...

jar jar jtr

Anna zijevne. Bilo je naporno, izigravati istražitelja. Naporno, a i skupo... Veæ je izdala više novca za taksi nego si je to mogla
priuštiti. Sad je veæ znala, Anette Schmucker petkom odlazi kupovati, a subotom frizeru i kozmetièarki. Ostatak vikenda
pripadao je Tillu... Anna je

249

proraèunala, ti kokteli i objedi u lokalima s èetiri zvjezdice i praizvedbe morali su Tilla stajati èitav imetak! U ponedjeljak se
ta žena izravno s posla odvezla na bodybuilding*, a Tili je tamo došao po nju. Zatim su zajedno otišli otmjeno jesti, a poslije
toga k njoj u stan. U promatranju kuæe s mramornim predvorjem, Andrea je zatim zamijenila Annu. U utorak je žena
odletjela u Hamburg, ujutro je otišla i naveèer se vratila. Èinilo se i to uobièajenim, jer je Tili kao i prethodna dva tjedna
utorkom otišao tek poslije kasnih vijesti... Odvezao se u zrakoplovnu luku, tamo pokupio lady od mramornoga predvorja i
otpremio je njenome domu. Ostatak se moglo zamisliti...

Za to je vrijeme Ramona praktièki beskorisno stražarila pred kuæom. No u nju se i tako nije moglo pouzdati.

Za ovu srijedu je Anna morala prihvatiti otkaze svojih suuèesnica. Srijedom je Tili ostajao kod kuæe, pa se taj dan moglo
mirne duše brisati u rasporedu uhoðenja, smatrale su Ramona i Andrea. Anna je nasluæivala da se svaka od njih dvije
zapravo potajno nada Tillovome posjetu, jer srijedom nije odlazio svojoj lady. No, kako se god uzme, morala je Anna sama
preuzeti nadzor.

Puna tri sata Anna je u taksiju slijedila metalic-sivi BMW. Prvo ju je odveo do jedne prodavaonice biranih jestvina, zatim
dalje do jednoga ljetnikovca u Roden-kirchenu** gdje je na ploèici uz zvono pisalo Schmucker. Anna je u kuæi na tren
ugledala jednu stariju gospoðu... Na koncu ju je BMW odveo natrag tlo kuæe u kojoj je Anette stanovala.

U dva sata se raskriliše staklena vrata, pa izaðe jedna drukèija Anette Schmucker...! Nije to bilo samo pitanje odjeæe i
drukèije šminke... Anna je upravo njušila takvo nešto! Vožnja je uslijedila prema zrakoplovnoj luci, pa se Anna na tren
uplašila kako æe joj suparnica otputovati... No odmah joj postane jasno, kako je to bez prtljage malo vjerojatno. Pokazalo
se da jr imala pravo.

*izgradnja tijela (engl.), dakako doslovrc; pojam koji oznaèava usmjerenu tjelovježbu, radi razvijanja mišua i postizanja
odgovarajuæeg izgleda

**predjel desetak kilometara jugoistoènu od središta Kolna, zapravo poluotok što ga tvori zavoj Rajne

Upravo kad je Anna snažno i od srca zijevnula, doðoše to dvoje. Anette Schmucker je izašla kroz okretna vrata na zgradi
zrakoplovne luke, ruku pod ruku s nekim tamnokosim èovjekom. Kad mu je uruèila kljuèeve automobila, poljubio ju je... Bio
je to sve prije nego èedan poljubac, no koji se dobro slagao s njenim izazovnim bermudama* i tijesnom jaknom, kao i s
naèinom kako se kretala. Od prijepodneva do poslijepodneva nikako joj se nisu mogli zaobHti bokovi i nabujati prsa, no
upravo je tako izgledala. Bilo je upravo nevjerojatno, kako se i koliko izmijenila. Anna se neko vrijeme pokušavala dosjetiti,
tko bi mogao biti taj èovjek. Morala je to otkriti... Nekako daleko, kao u magli, èinilo joj se da ga poznaje. No zasigurno je to
tek zamišljala, jer takvih stjecaja okolnosti i sluèajeva u životu nema...

Zatim je slijedila to dvoje natrag do kuæe gdje je Anette obitavala. Smjestila se u toèionicu vina, ukoso na drugoj strani
ceste. Vlasnik toèionice Ambrosius veæ ju je poznavao...

- Uobièajeno? - upitao ju je.

Anna kimne, ne skreæuæi oèi s broja dvanaest. Premda, nije baš vjerojavala da æe ono dvoje uskoro napustiti stan... Pokuša
si predoèiti, što se tamo gore zbiva. Pritom nije ni zamijetila kad joj je gostionièar donio i stavio pred nju malen èajnik i
toast**. I dalje je zurila kroz prozor.

- Nije vam ukusno? - zaèuje tad.

Anna se tek sad prestrašeno trgne... Sir se skorio i naborao, èaj se ohladio... * - U redu je... - reèe ipak.

Pruži ruku i dohvati toast, pa odgrize zalogaj. Okus je bio ogavan. Položi papirnat ubrus preko kruha i nastavi gledati kroz
prozor.

*kratke hlaèe, u pravilu tijesne i s nešto .duljim nogavicama, do iznad koljena; naziv dobile po istoimenome otoèju (pod
britanskom upravom) oko 1000 km ispred atlantske obale SAD **topao sendviè (engl.); izmeðu dvije ploške posebnoga
kruha stavi se tanko narezanu šunku, sir ili što slièno, po želji se malo zamasti maslacem i doda npr. list salate, pa sve
prepeèe u posebnoj napravi

251

Prošlo je šest i pol sati, kad su oboje ponovno izašli. Anna si je netom dala pozvati taksi, jer je veæ htjela odustati od
daljnjega èekanja. Sad je pak nalagala vozaèu taksija kako da slijedi BMW. Put ih je ponovno vodio do zrakoplovne luke, pa
ono dvoje išèezne u zgradi. Vjerojatno im je Anna mogla stati na put, a mogao je i pasti zrakoplov s neba, no ono dvoje kao
da su bili daleko od svega stvarnoga. Anna je zurila prijeko u metalik-sivi BMW. Taksist ju je promatrao, pa sad potrese
glavom.

- Još nikad u životu nisam vidio ovako svinjsko parkiranje - primijeti.

BMW je stajao ispreprijeèen u traku za taksije, do polovice zatjeran na nogostup. Upravo se javiše prve automobilske sirene,
kojima se ubrzo pridružiše druge i sve poène prerastati u koncert ogorèenih i razdraženih vozaèa.

- Krenite...! - rekne Anna.

Shvatila je, veèeras se više ništa ne može dogoditi, što bi ju moglo zanimati. Utone u mekano stražnje sjedalo taksija i pred
licem joj se ukaže lice lady od mramornoga predvorja. Lice je bilo vrlo pokretno i živahno... Nija ga bilo lako mrziti! Ta Anette
Schmucker je ljubila jednoga èovjeka. A taj nije bio Tili. To je bilo sigurno...

n xx xx

Usred noæi Anna ustane, pode do ormara s odjeæom i potraži èasopis Sladokusac. Gurnula je ruku u hrpu naslaganih
majica, malo rovala, napipala ga i izvukla. Oduvijek je stvari, koje su trebale ostati neotkrivenima, skrivala izmeðu svojega
rublja. Tili je ostavio èasopis na jedaæemu stolu, ali se mogao predomisliti, a taj je èlanak bio dokument. Ponovno se svezak
rasklopi na stranici tridesetèetiri, sam od sebe. Uz èlanak su bile objavljene tri slike. Jedna je bila skupna, na kojoj su bili
snimljeni svi sudionici te svetkovine. Pokraj jedne spodobe odjevene u bijelo i s kuharskim tuljcem na glavi, na slici otkrije
ono što je tražila... U podsvijesti je pohranila lik onoga tamnokosog muškarca, s kojim je Tillova mramorna lady održavala
blisku vezu. Prema potpisu ispod slike, zvao se

252

taj èovjek Anselm Husser. Uz to je postojala i jedn.i madame Husser, peta s lijeva, žena uglednoga gastronoma.. Lady od
mramornoga predvorja se pojavila na sveèanome prijemu kao gost. A povela je Tilla, kako bi bolje prikrila, što se uistinu
zbiva... Žena uistinu ima stila, pomisli Anna. Eto, ja je od prvoga dana, tko æe ga znati zašto, nazivam Lady od mramornoga
predvorja, kao da je neka plemkinja. Ispravnije bi bilo, ali i obièno, gospoða s mramornim predvorjem. No ovako s lady
zvuèalo je otmjenije. I s velikim slovom na poèetku! A sad se i lijepo uklopilo, u skladu s najnovijim otkriæima...

Anna si zamisli Tillovo lice. On, osvajaè! Taj bi se zapanjio!!! I odmah urušio u sebe. Na pol koplja! Anna se morala smijati. I
uopæe nije mogla prestati. To je bio pogodak!

*pojam ima više znaèenja, vezanih za hranu; ovdje se misli: vrstan ugostitelj

253

27

Korak po korak

- Kako je bilo? - upita Anna.

- Ti?!

Ramona je tek odškrinula kuæna vrata... Na sebi je imala neku tvorevinu nalik kimonu*, od sjajne sintetike.

- Ja!

Anna gurne vrata i otvori ih, pa stupi u maleno predvorje. Zastane ispod svjetiljke u hodniku. Osvijetljen, žutocrn materijal
Ramoninoga haljetka i/gledao je sad još bijednije. Gejša iz Kaufhalle**, pomisli Anna.

- Nisam ništa kriva za to... - K.miona prekriži ruke na prsima. - Uistinu nisam.

Anna je bila sretna što više nijr morala gledati obnaženo meso koje je upravo bujalo iz odjeii- A ni crvene mrlje... Izgledalo je,
kao da je netko te mekane lopte zgrabio i zgnjeèio. Anna zamisli Tilla ka<> taiovjekoga ljubavnog divljaka... Kod nje je deset
godina i/.igravao blagost. Ah, znala je i ona poželjeti da sve I nule divlje i žestoko...

- Umiri se - reèe Ramoni. - Napokon, utanaèile smo, da trebaš biti ljubazna prema njemu.

- Da! O da!

Ramona olabavi ruke i pusti i\,\ joj skliznu u izvješene džepove njenoga kimona. I/rez na prsima joj se ponovno rasklopi,
pokazujuæi crvene bilje-e na mlijeèno bijeloj koži. Anni doðe da tu ženu poene snažno vuæi i èupati za duge uvojke...

*duga halja, širokih i dugih rukava, podrijetlom iz Japana; kroj je

danas prihvaæen u cijelome svijetu

**lanac vrlo jeftinih robnih kuæa u Njemaèkoj

254

- Dakle, kako je bilo? - upita opet Anna. Utanaèile su kako æe sve tri uhvatiti Tilla u mre/u i

tjerati do samih granica krajnosti. Trebao je pucati od osjeæaja važnosti, sve u stilu "Ja sam najveæi i imam najveæega!" No
bio je nedopeèeno jaje, sam æe si iscijediti životne sokove... One æe mu u tome tek pomagati. Tri voljne ljubavne
službenice, možda uskoro i èetiri, ako mramorna lady prihvati sudjelovanje u igri. I za to je Anna veæ skovala zamisao.

- Kako je bilo?!? - Ramona zajeca.

Samo ne opet!, pomisli Anna. Još samo potok vruæih suza, pa tren kasnije izljev jadanja, to nitko živ ne može izdržati!

- Zašto? - upita Ramonu. - Zar nije...

Ramona je šmrcala, a u taj tren proturi dijete glavu kroz otvor kuhinjskih vrata.

- Mama, kaseta je završila.

Odluènom kretnjom gurne Anna djeèaka natrag u kuhinju.

- Sad ostavi svoju majku barem pet minuta na miru, jasno? - rekne strogo, pa se ponovno okrene Ramoni... -Je li ovo tu
dnevna soba?

- Nemam dnevne sobe... - odvrati ova žalobno. -Kod mene nije tako veleposjednièki, kao kod tebe. Samo kuhinja i
djeèja soba i moja spavaæa... - i pri tim zadnjim rijeèima pokaže na najudaljenija vrata.

- Sto se mene tièe, možemo poæi i u tvoju spavaæu sobu...

Anna zapravo nije osjeæala osobitu želju da vidi ispremetanu i zgužvanu postelju. Ipak je Tili bio njen muž... Poznavala je tu
postelju i žensko tijelo koje se previjalo na ležaj u, doduše iz daljine. Gledano kroz dalekozor, s druge strane ulice, bilo je ipak
drukèije nego sada. Ono je bilo više kao u kinu. Izgledalo joj je, kao da sad treba stupiti iza kulisa. Oklijevajuæi stupi za
Ramonom u sobu.

U lice joj udari vlažna i zagušljiva toplina. Odaja je bila malena, a prozori zatvoreni.

- Zar ti zapravo nikad ne zraèiš? - okosi se na Ramonu.

255

Ova se trgne i poðe k prozoru, a Anna tek sad pogleda postelju... Malena izboèina na gornjemu kraju, bilo je to uzglavlje.
Dalje se nastavljala podbuhla perina, prekrivena dnevnim pokrivaèem s jarkom cvjetnom šarom. Vrpca s resama koja je
obrubljivala pokrivaè, na jednom je mjestu bila odparana i visila skoro do poda. Bila je to tek neuredno složena postelja.
Pristajala je Ramoni. Razbacana i zgužvana nije bila.

- Dakle, ipak ništa... - rekne Anna i pokaže na neuporabljenu postelju.

Smrcanje i jecanje postane glasnije.

- O, ipak... Ali kao životinja! On me više ne voli... Veæ je treæi put bilo tako!

Lažljivica, pomisli Anna. O dva prethodna posjeta nije ova osoba do sada ništa spomenula...

- Što to znaèi, kao životinja? - upita naglas i pokuša uoblièiti sliku Tilla, kako se baca na žensko tijelo.

- Ušao je, ovaj put nije ni zakljuèao vrata... - isprekidano poène opsivati Ramona. - Zagrabio me odostraga i preko
umivaonika, taj je i onako veæ raskliman... Mogao se otkinuti! Ja sam... Boljelo me, nije me èak ni poljubio... Nije ni rekao da
me ljubi... Tek je povukao smièak na rasporku i otišao...

Sve je bilo izreèeno s kratkim stankama izmeðu reèenica.

- Brzak, znaèi! - zakljuèi Anna.

Prisjeti se, kako je Tili i nju napao one noæi, kad je htjela na zahod. Bilo je jednajco tako, hladan porculan umivaonika
pritisnut na njene bðkove, bespomoænost bijaše još gora nego bol. Gotovo joj se sad smili ova žena.

- Oprosti - rekne joj. - Shvaæam te.

- Ubit æu ga! - zatuli Ramona, histerièno.

Unatoè tome, bio je tu i neki dodatan prizvuk, koji natjera Annu na budnost.

- Van s tim! - rekne joj. - To još nije sve.

- Rekao je da sam tek jeftina musavka s ludim djetetom... Ubit æu ga! Zbog toga æu ga ubiti!

- Ubijanje se ne isplati - staloženo æe Anna. - Za to seliš u æorku. Naša je zamisao bolja... Zamisli si, on ostane bez
svojega najboljeg prijatelja...

- Odrezati...? - prenerazi se Ramona.

256

- Koješta!
Anna si kucne vrškom prsta po èelu. Bila je to djetinjasta kretnja, jedna odrasla žena pokazuje drugoj da je šašava. Na to je
potaknuo taj stvor ispred nje... Stotinu puta su to raspravile, ali ova tu nikako nije shvaæala. Stvor bez mašte, zakljuèi Anna.

- Pridržavaj se našega dogovora...! - bilo je ipak sve što je Anna rekla...

Svaka daljnja rijeè bila bi suvišna. Ono s jeftinom musavkom i ludim djetetom, pogodilo je u samu sredinu mete. Anna bi to
potpisala, da to nisu bile Tillove rijeèi... Ovako, iz njegovih usta, bilo je to drsko, zlobno i omalovažavajuæe.

Pri izlasku Anna naleti na vrata ormara. Ona odskoèi, a nešto iz ormara ispadne na pod. Ramona skoèi pred nju i prigne se za
tim predmetom. Anna nije smatrala moguæim, da bi ta žena mogla reagirati toliko okretno i hitro. Zastane... Ono što je
Ramona toliko žustro pokupila s poda, bilo je ružièasto i sa svjetlucavim toèkicama. Oblikom je pak podsjeæalo na nekakav
bat.

- Nešto si zaboravila! - rekne Anna i takoðer se prigne. Pokupi s poda i pruži Ramoni jednu tubu, ružièaste
boje s crnim slovima... Bila je to krema za podmazivanje.

- Moraš razumjeti... - zamuca Ramona. Nije ni pokušavala uzeti tubu.

- Ta uzmi veæ! - rekne Anna.

Ovoj ovdje baš i nije moglo biti toliko loše. Bila je najbolje obraðena.

"Svinjsko smeæe!", nazivao je Tili takva seksualna pomagala. Jednom zgodom je Anna donijela nekoliko japanskih ljubavnih
kuglica. Tili je skoro eksplodirao. Je li ga zabavljalo, upuštati se u pokuse s takvim igraèkicama, ali na nekome drugom
mjestu? Ili se ova žena sama time opskrbljivala? Anna nikad nije mogla prikupiti hrabrost da uðe u neki sex-skop*. Ljubavne
je pak kuglice dobila na dar od svoje sestre. U prvi ih je mah htjela baciti. Kasnije je to i uèinila. Ali zašto, zapravo?

prodavaonica seksualnih pomagala, erotske literature, rublja i dr.

257

XX XX XX

- Što se to zbiva s Ramonom? - htjela je doznati Andrea.

Anna pritegne do kraja svoju koturaljku. Dogovorila se s Andreom za vožnju... Jednostavno je morala nešto raditi, kretati se,
trèati... Inaèe bi puknula!

- Tako - reèe sad i zagura krajeve uzica iza štitnika na koturaljki.

- Sto je to s Ramonom? - ponovno upita Andrea.

- Napokon je shvatila, kako si Tillovu ljubav može nekamo zataknuti. Zdvojno tucanje umjesto ljubavne èarolije...
Vrhunska lady tjera u zdvojnost našega kraljeviæa iz bajke, a on se iživljava na jadnoj maloj Ramoni. Sve je to upravo tako
jednostavno i tako se odvija.

- Ti si bezobzirna...

- Veæ sam deset godina udana za Tilla.

- Pokatkad povjerujem, kako si u biti sasvim drukèija. Vrlo romantièna... Premda ti je veæ... - Andrea zastane u polovici
reèenice.
Anna nije trebala pogledati Andreu, znala je i bez toga, djevojka je porumenjela. U meðuvremenu je veæ upoznala to
rumenilo, koje je munjevito izbijalo i širilo se po licu, vratu i poprsju. Uz njenih dvadeset, izgledalo je to èak dražesno.

- Premda mi je veæ tridesetpet - dometne Anna. - To si mislila, zar ne?

- Nisam mislila time ništa zlo - isprièavala se Andrea, brišuæi si rukom vrat, gdje su crvene mrlje bile osobito snažno
izražene.

- Ne, to zasigurno nisi...

- Ponekad ti se èak divim!

- Zaboravi!

- Stvarno... Ali me i plašiš. Imaš ono nešto...

Ti imaš ono neštol To joj je rekla i njena sestra... Pokatkad bi i Anna to osjetila, no ubrzo bi išèeznulo. Pusti neka izbija iz
tebe! Moraš to uèiniti, rekla je Marie. No bilo je prokleto teško otvoriti takve brane, a da pritom èovjek ne postane gorak.
Vjerojatno je ipak bila beznadna romantièarka, a cinizam je pritom samo omot.

258

- Idemo! - tiho uzvikne Anna.

Ustane i pojuri... Vjetar i koturaljkanje vjetrili su joj glavu. Zaustavila se tek kad ju je Andrea, dašæuæi, uhvatila za rukav.

- Za jednu matoru, imaš prokleto mnogo snage...

- Jasno!

Anna je hvatala zraka... Koža joj je bridjela. Bio je to vrlo živahan osjeæaj. Noæu bi se katkad budila, a prsti na rukama i
nogama bi joj bili obamrli.

- To je godilo! - reèe.

Dakako da je imala snage...! Morala ju je tek pustiti neka struji iz nje...

- Sad izgledaš kao nadvještica osobno... - primijeti djevojka.

Andrea ju je promatrala, prignuvši pritom tanašni vrat u stranu.

- Ja i jesam nadvještica...! - nasmije se Anna. -Dakle, nešto sam smislila...

Poèela je govoriti, a Andrea je slušajuæi tresla glavom. Anna zašuti tek kad se to potresanje glavom pretvorilo u kimanje.

- Vidjet æeš - zakljuèi Anna. - To æe ga srediti.

- To æe ga srediti... - ponovi Andrea. Zvuèalo je kao utvrðena prisega...

XX XX XX

Tili je sjedio u svojoj sobi. Dogurao je malen stol do prozora i pokušavao pisati. Od snopa papira, poprilièan broj listova ležao
je veæ zgužvan u košu.

"Draga Anette..." No veæ je i samo oslovljavanje bilo glupo... Ali nije mogao napisati "Najmilija../' Jer, to nije trebalo biti
ljubavno pismo...
Sad je znao, pouzdano je znao, zašto srijedom nije trebao dolaziti.

Anette mu je pojasnila, kako srijedom uvijek odlazi svojoj majci.

- A naveèer? - upitao je odmah.

- Trebam se i ja pokatkad malo odmoriti, tek tako... -odvratila je.

259

li

Ali je u èetvrtak, nakon što bi se eto odmorila, bila osobito opora. A ljubiti ju uopæe nije smio... Pa se odluèio slijediti je...
Rijeè je bila o tom Anselmu.

Na sveèanome prijemu u Hamburgu morao je Tili protresti ruku tom Anselmu, njemu i njegovoj ženi. Anette ih je predstavila
i smješkala se, bila je vrlo lijepa te veèeri. Kad mu se pak ovjesila o ruku i rekla: "Doði, vrijeme nam je...", osjeæao se poput
pobjednika.

Ta} Anselm ju je posjeæivao... Jedanput tjedno. Svake srijede! Bila je to šestosatna ljubav. Tili ju je gledao sve ostale dane,
spavala je s njim, a za konac tjedna smio je i ostajati kod nje preko noæi. Nije više odlazio Ramoni i Andrei, za njega je još
postojala samo i jedino Anette, sve do srijede. Srijedom bi dolazio taj drugi...

"Moraš se odluèiti", htio je napisati. Ali se nije usuðivao. Tražio je izrièaje, koji bi zvuèali blaže, no sve je bilo nekako jadno,
drveno i ukoèeno, kao u kazalištu. Nije joj to mogao napisati... Bojao se, mogla bi se odluèiti za tog Anselma.

Ponovno je otišao Ramoni. U srijedu... Anette je s onim drugim ležala u postelji. Bijes mu je navalio u njegov ud, uporabio ga
je kao toljagu. Nakon toga je i njega samoga boljelo... Ramona kao da se ukoèila. A kad je zaurlala, zamislio si je da je ona
Anette, koja se jadikujuæi i zaobljenih leða prigiblje iznad umivaonika. Ta mu je predodžba godila...

Morao je nazvati Anette. Pogleda na ruèni sat, bilo je veæ skoro sedam, za pola sata ga je oèekivala. Tili je naruèio stol u
njenome omiljenom francuskom restoranu. Postupno je zamrzio francusku kuhinju... Zaèudit æe se, kad je sada nazove.
Ustane i poðe niz stube. Punjaè za telefon stajao je na njegovome pisaæem stolu u dnevnoj sobi. Po navici posegne za
slušalicom... Ništa!

- Prokletstvo! - zaurla. - Gdje je moj telefon?

Odgovora nije bilo...

Iz Annine sobe, spavaonice, probijalo se mrmljanje i smijeh. Možda se smiju njemu?! U posljednje je vrijeme napadno
mnogo telefonirala, a on se pitao, s kim? Nije to bilo uobièajeno za nju, a ni to hihotanje i brbljanje joj nekako nije pristajalo.

260

Tili podigne šaku i poène udarati po vratima.

- Želim svoj telefon, prokletstvo! - urlao je.

Anna ga je ostavila najmanje pet minuta stajati ispred zakljuèanih vrata... Tek je tad otvorila i uruèila mu napravu.

- Molim lijepo...! - rekla je.

Tili zgrabi telefon i okrene se u mjestu, pa ode. Nije rekao ništa, ali veæ æe joj pokazati, što je ide. Odloži telefon na drveni
stoliæ ispred prozora i prigne se, kako bi pokupio zgužvane papire iz koša. Ugurat æe ih u veliku posudu za otpatke, odmah
sad, kad poðe Anetti. Za telefoniranje je sad bio previše razdražen.

Upravo je htio poæi, kad zazuji crni ureðaj na drvenome stoliæu.

- Liebold... - reèe, podignuvši slušalicu.

Zatim je neko vrijeme šutio. Na drugome je kraju bila Andrea... Bila je još gotovo djevojèica... Nevjerojatno, što mu je
navaljala. Trudna je od njega, rekla je. Veæ èitavu vjeènost nije spavao s njom, a sad je raèunao unatrag. Moglo je od tada
minuti oko tri tjedna.

- Hoæeš li novaca? - zaurlao je. - Daj to ukloniti! No ona je poèela govoriti o savjesti i o ljubavi i o

svojim roditeljima... Tilla oblije strašna vruæina. Trudnica na vratu! Bilo je to posljednje što je mogao zatrebati... Dijete je
moralo nestati. Ako uopæe i jest njegovo... Ako uopæe i jest u drugome stanju!

- Ti lažeš! Sigurno lažeš! - dometne, spustivši sada glas...

Možda Anna prisluškuje, izmeðu njene i njegove sobe bio je tek tanak zid.

- Doði ovamo, dokazat æu ti! - odvrati Andrea i spusti slušalicu.

U posljednji tren Tili se sjeti, kako Anetti mora toèno reæi. Hitro otipka njen broj...

- Doæi æu kasnije - reèe kratko, kad se javila. - Neke obiteljske prièe...

To èak i nije slagano, pomisli pritom. Bojao se da æe biti nezadovoljna i oneraspoložiti se... No zvuèala je nekako
ravnodušno.

- Ništa ne smeta... - rekla je. Samo to... Ni rijeèi više.

261

nnn

- Je li uspjelo? - upita Anna.

Toèno u sedam zaèula je Anna zvrndanje telefona u susjednoj sobi. Èula je i kako je Tili zaurlao, da bi se odmah sve utišalo.
Poznavala mu je korak, kad bi se razbjesnio. Stupao bi èvrsto uokolo, zaboravljajuæi svoj odmjeren i ujednaèen korak, koji je
Anna uostalom oduvijek smatrala neobiènim. Njiše bokovima poput nekakvoga dvospolca, pomislila je nedavno, ugledavši
ga kako joj prilazi u haljetku boje metvice, ramena debelo podloženih s umetcima.

Prije dva sata zasigurno nije ništa na njemu bilo odmjereno i ujednaèeno, zavojite stube od èeliènih cijevi su treperile, svaki
korak kao da se zabijao Anni u glavu...

Tad se zalupiše kuæna vrata. Ne bi se zaèudila, ako je pritom otpala žbuka sa strehe...

- Da...- odgovori Andrea. - Vjerujem barem da jest. Bio je toliko bijesan...

- I ultrazvuènu snimku je takoðer progutao?

- Stotinu posto! To ti je bila mrtvaèka zamisao.

- Kad bi Tili znao...!

Ultrazvuèna snimka tobožnjega ljubavnog ploda prikazivala je Andreinu jetru. Na donjemu dijelu bilo je usnimljeno njeno
ime, nadnevak roðenja i ime lijeènika. Sve je izgledalo vrlo službeno. Inaèe se nije moglo vidjeti ništa, osim jedne tamne
mrlje u bijelo-sivome mutežu. Anna je i sama prije izvjesnoga vremena dala napraviti sonografiju svoje jetre.

- Pogledaj - rekla je svojoj šogorici, a ova je pogledala bijelo-siv mutež s crnom mrljom u sredini i smjesta joj pala oko vrata.

- Baš krasno! - uzviknula je. - Ta ti si u drugome stanju!

To je Annu navelo na pomisao da smisli i pribavi dokaz o Andreinoj trudnoæi. I uspjelo je.

- Dao mi je tisuæicu...

- Tisuæicu za pobaèaj? On je škrt.

- Što da napravim s novcem?

262

- Uloži je u "pothvat Tili". Hitno trebamo obrtni kapital.

- Kad bi znao...

- Samo polako. I ne zaboravi na djeèju opremu. Èim nahrupi sljedeæi put, isturit æeš trbuh i pokazati mu nekoliko
dražesnih odijelaca. To æe ga oboriti.

- Ili on mene...

- Osigurat æemo te, ne brini. Pismo kod bilježnika i tako nešto.

- Misliš da æe uspjeti? .

- Zajamèeno.

Spuštajuæi slušalicu, Anna se osjeæala kao kod dobroga seksa. Èak nije ni zatvorila sobna vrata. Natkoljenice joj se
razmaknu, a jedna joj ruka sklizne izmeðu. Tamo je bilo vrlo toplo...

Kad je podignula pogled, ugleda Tilla. Stajao je vani, u mraènome predvorju. Ruka joj klone na stranu. Prije nego se stigla
okositi na njega, veæ je išèeznuo. Anna razmisli, je li to on stvarno bio tamo i gledao ju? Ili joj se tek prièinilo? No u mislima
je jasno vidjela njegovo lice ispred sebe. Uspalio se, gledajuæi ju pri onome...

Tili, zirkalo! Možda æe ga ponovno pustiti neka gleda... Ovaj put je to bila sluèajanost. No moglo je biti drukèije, dio velike
zamisli "Tili, šèepat æu te!" Po prvi put Anna osjeti kako je moæ zavodljiva. Odvratna sam, pomisli.

263

28

Zabija sluz i igra prstima

Anna se probudi i pomisli na svoje cvijeæe. Juèer je kupovala poput luðakinje... Patuljasti papar, slak, bršljan, mahovinu,
gloksinije i dvije sadnice oleandra. Ne razmišljajuæi posebno, u cvjetnome je centru grabila redom, za šeststotina
sedamdesetosam maraka. No to ju je ostavilo hladnom. I to premda je još jedva imala novaca za ovaj mjesec, bilo joj je kao
da više ne mora pretjerano štedjeti kao do tada.

Protegne se u postelji i zažmirka prema suncu. Provest æe dan u vrtnim poslovima, sve iznova zasaditi i biljke preseliti u
nove lonce. Vidjela je veæ i njušila šareno bogatstvo... Ako æe Sunce sjati kao sada, neæe dugo potrajati, pa æe sve uokolo
nje cvjetati.

Anna je radila u vrtu. Nije èula Tilla kako dolazi...

- Sto je ovo? - zaèuje iznenadno.

Tek zahvaljujuæi tim trima rijeèima, postane svjesna njegove nazoènosti. Pažljivo smjesti sadnicu u pripravljenu posudu i
dopuni svježom zemljom. Ta vidio je, što radi...

- Stojiš mi na putu - reèe on.

Tili je stajao toèno ispred kante za polijevanje. Morala je još zaliti svježe posaðene begonije...

- Mrzim begonije - reèe on, ne mièuæi se s mjesta. Kod njegovih doma stajali su uredno nanizani redovi

kutija s begonijama. "Kao desetak jastuèiæa na sofi, svaki s udubljenjem u sredini", izrugivala se nekoæ Anna, jer je nadu to
prenemaganje i petljanje svoje svekrve s begonijama nalik jastuèiæima na sofi i istodobno oko sveèane smotre zidnih
tanjura doživljavala kao proturjeèje.

264

Takvim je primjedbama Anna pogodila Tillovo osjetljivo mjesto, jer je odbijao priznati da spada u taj svijet jastuèiæa s
udubljenjem, kao ni u one previše napredne tipove...

Anna je sadila svoje begonije razbacano i grmoliko. Nije imala ništa protiv begonija...

- Volim begonije... - reèe i okrzne Tillovu hlaènicu. Stajao je tu poput uljenoga kumira.

- Pripazi malo! - uzvikne Tili.

I odmah zapoène otresati negužljivo sukno svojih hlaèa maslinaste boje. U posljednje je doba razvijao nekakvu sklonost
prema najmodernijim materijalima i krojevima. Vlažan grumen zemlje, koji se odmrvio s Annine ruke, lijepo se razdijelio po
njegovoj hlaènici. Izgledao je kao posran. Anna je s krajnjim naporom uspijevala oèuvati barem poluozbiljno držanje.

- Smijeh æe te veæ proæi! - okosi se on.

- Tako?

Anna je èuèala na nožnim prstima, pa se sad obim rukama upre u natkoljenice. Tili joj je pogledom slijedio ruke... Jesu li joj
moguæe traperice otvorene?! Opipa zatvaraè na rasporku, sve je u najboljemu redu. Kad je pak maknula ruke, ostadoše joj
na prednjemu dijelu traperica tragovi zemlje.

Tili se zabulji u tamnosmeðe grumenèiæe.

- Svinjo...! - reèe.

Anna ga pogleda, upravo joj je pred oèima zaigrao prizor od juèer naveèer.

- Ma nemoj?
- Samo si ništa ne umišljaj!

- Dobro, razgovarajmo o opipljivijim stvarima... -odvrgne ona. - O novcu. Novac koji sam naslijedila, nije nikakvo
umišljanje. Do sljedeæega tjedna želim svoj novac natrag.

Bilo je sasvim jednostavno, rijeèi su kao same od sebe tekle iz njenih usta. Èudila se, koliko je to lako išlo. Još je mnogo
ranije trebala naèeti to pitanje, jasno i s utvrðenim rokom, do sljedeæega tjedna...

Jedino je tako sve postajalo konaènim. Novac je bio istodobno i moæ.

265

- Moraš ponajprije dokazati, da je nešto ostalo od tvojega novca... - smišljeno æe on. - Zajedno smo ga spiskali. To
je moj prikaz stvari.

- Kupio si vrijednosnice za taj novac. To se može dokazati.

- Otvoreni poslovi... Bez imena i dokaza.

Anna ustane... Dohvati veliku kantu za polijevanje, zamahne širokom kretnjom i zaljulja je poletno preko sanduèiæa s
cvijeæem. Mlaz raspršene vode pljusne po njegovim postolama i hlaènicama, a ona je i dalje ravnomjerno ljuljala posudu
amo-tamo. Uredno i temeljito zalijevajuæi...

Dakako, znala je to u naprijed. Imao je svoju prigodu. Za sve što je sad dolazilo, bio je sam odgovoran. Kocke su bile baèene.

Anna se nije ni najmanje osvrtala na njegove kletve, pa s praznom kantom poðe u podrumsku v praonicu. Tamo uzme
gumenu cijev i otvori slavinu. Šum vode prekrije zvuke iz vrta. Kad se pak Tili pojavio na podrumskim vratima, ona bez rijeèi
usmjeri mlaz u njega, potegnuvši kratko vodom po njemu gore i dolje. Zatim mirno napuni kantu za zalijevanje do vrha.

- Dopusti... - rekne i progura se mimo njega van. On ostade stajati na mjestu, kao lipov svetac, ne mièuæi se.

xx xx xx

Anna se otuširala. Nokte na rukama je snažno istrljala èetkicom, a zatim oèistila i dotjerala turpijicom. Unatoè tome ostao
joj je smeði rub ispod nokata... Svejedno, pomisli. Mrzila je s rukavicama raditi po vrtu, od toga je gubila osjeæaj za zemlju,
nježne biljke i vlastite prste. Radije je nekoliko dana hodala uokolo sa žalobnim rubovima na rukama. Utrljala se kremom i
zatim navukla jutarnji ogrtaè, pa poðe u kuhinju. Tamo si natoèi veliku èašu mlijeka. Napuni nešto mlijeka i u malenu
keramièku pliticu, pa se s tim zaputi natrag u svoju sobu. Oba njena gosta, koje je imala na boravku, takoðer su voljela
mlijeko...

- Hans! Franz! - zazove glasno.

266

No obje crne žabice u terariju* djelovale su kao da spavaju. Nisu se micale... Bile su to trome, bradavicama prekrivene
životinje. Anna si nikako nije mogla zamisliti, što su to njene obje neæakinje nalazile na njima. Te rijeène žabe je Julius donio
s jednoga godišnjeg odmora. Zajedno s maèorom i dva kuniæa, po jednim ježom, hrèkom i papagajem, posjedovali su
Lieboldovi trenutaèno 'malen zoološki vrt. A taj je redovito predstavljao nepriliku, kad bi oni odlazili na putovanje. Tad bi
životinje dijelili uokolo na èuvanje... Anna se odluèila za obje rijeène kornjaèe.

- Zašto ne uzmeš hrèka? - upitao ju je Julius. Znao je da Anna smatra žabe odvratnima.

- Ne, daj mi Hansa i Franza - odvratila je... Zapamtila je, što je njen šogor prije dvije godine
prièao o koloradskim** rijeènim žabama... "Takva žaba luèi najluðu drogu, a nitko me ne može otkriti!" Svi su se smijali,
razumljivo. Prije nekoliko dana je Anna posla u sveuèilišnu knjižnicu i potražila u registru pod bufo arvalis***. Bilo je toèno...
Žablji otrov je unutar nekoliko sekundi izazivao snažna priviðenja. Djelovao je jedino u glavi. Tamo je izazivao pomutnju,
ostatak tijela je odumirao. Zapisala je kako se otrov rabi, pokatkad èak pri lijeèenju, primjerice kod reume i kostobolje.
Èitajuæi to, morala se nasmijati. No njen vlastit smijeh je prestraši, pa se nelagodno osvrne uokolo. No tu je bila tek stara
knjižnièarka, koja je premetala svoje kartice i èak nije ni podignula pogled. Anna je nastavila žustro èitati... Taj otrov djeluje
preko dišnih putova, kroz kožu i želudac. Zajedno s vlagom djeluje osobito brzo. Konjak, pomisli odmah Anna, prisjetivši se
kako je nedavno Tili natezao iz boce s tim piæem, premda je inaèe pio umjereno. Još joj nešto padne na pamet, sperma je
takoðer vlažna. Postupak dostojan jedne vještice, zakljuèi...

""nastamba za malene životinje, osobito vodozemce

**Colorado; savezna država, rijeka i predjel u jugozapadnome

dijelu SAD; predjel velikim dijelom zadire i u države Utah i

Arizona

***poljska žaba (lat.)

267

Zaklopila je leksikon i uredno ga odložila natrag na policu. Bila je to njena igra... Jedino je morala sastrugati sluzavu
izluèevinu iza žabljih oèiju i s nogu, pa je osušiti.

Za to je sad uporabila malenu drvenu lopaticu, pri èemu je pobjednièki osjeæaj u njoj nadvladao gaðenje. Jedino nije bila
sasvim sigurna, koliko jak mora biti obrok namijenjen za njenu svrhu. Iskušat æe to, odluèi. Ta imala je vremena!
Posjedovala je veæ sasvim lijepu prièuvu te tvari. Osušena, izgledala je bezazleno, moglo se èak reæi, nije djelovala ni
neukusno. Osušenu masu je zdrobila tuèkom u mjedenome mužaru.

nnn

Annu iz sanjarenja prene zvrndanje telefona. Upravo je kleèala pokraj terarija i promatrala obje žabice. Gledanje životinjica
još ju je dublje uvlaèilo u tu zamisao, koja je niknula i uoblièila se u njenoj glavi. Na poèetku se èinilo kako su to tek
poigravanja njene mašte, ali sad su poprimale stvaran oblik. Svako Tillovo uzmicanje doprinosilo je oživotvorenju njene
zamisli...

Anna se hitro uspravi... Trnulo joj je u stopalu, jedna noga joj je zaspala. Trnci su bili neugodni, pa jednom rukom protrlja
zamrlu nogu, dok je drugom rasklapala slušalicu.

- Liebold - javi se. - Anna Liebold.

- Ovdje Anette - zaèuje se glas na drugome kraju, te ne èekajuæi Annin odgovor, dometne... - Kad æeš biti pripravna?

Zamisao o tome javila se Anni, kad je otvorila poštanski pretinac i u njemu našla tu omotnicu. Kao da je na taj komad papira
netko prevrnuo cijelu boèicu mirisa... Toliko je vonjalo to pismo! Anna je naškubila nos, bilo joj je odmah jasno, pismo je
namijenjeno Tillu. No u ratu ruža vrijedila su druga pravila... Otvorila je pismo. Žena se zvala Monika. 'Tvoja Monika", stajalo
je pri dnu lista, ostatak je bila èista pornografija*. Anna je ipak uspjela razabrati, Monika je jedna od tipkaèica iz
ureda za

*(lat.) izvorno znaèenje: pisanje o bludnicama; danas je pojam širi pa obuhvaæa sve neæudoredne zapise, od tekstova do
slika i dr.
268

prijepis u njegovome poduzeæu, te je dopustila Tillu da je potuca. U pismu se potanko upuæivalo na Tillov okretan stolac,
na èajnu kuhinju i èak na zahod za gospoðe. Sve skupa bilo je za bljuvanje. Vrhunac je pak bila ta slika... Gore i dolje afro-
kovrèice, gore žute slamaste boje, dolje polusmeðe. Ostatak je svjetlucao kroz nekakvu krpu od prozirnoga tkanja, nalik
velu. Nije izgledala loše, jedino užasavajuæe prosto. Monika je bila kljuè za Anette...

Anna je prièekala sljedeæu srijedu... Dobro joj je došlo, što je poznavala Anettin raspored. Ispred prodavaonice biranih
jestvina Hoss prišla je ženi. "]a sam Anna Liebold", rekla je bez uvijanja. Ona druga je razvukla lice... Anna je pak odustala od
reèenica, koje je prethodno pripremila. Ova Anette je bila drugoga kalibra nego Ramona ili Andrea. Anna je to osjetila. A bio
je to i izazov, jednu takvu ženu privuæi na svoju stranu... Zato je tek, bez rijeèi, izvukla iz ruène torbice obnaženu snimku
one Monike. "To je Tillova najnovija družica", rekla je zatim i dodala "Trebale bismo poprièati, trenutaèno nas je èetiri/7

"Èetiri", upitala je Anette, zureæi u snimak. Bilo je bjelodano, ona poznaje tu Moniku. Jedna od mnogih iz njegovoga ureda
za prijepis, koju je moguæe i Anette osobno zvala radi kazivanja u pero i s kojom je dijelila svojega ljubavnika. Jasno, ni ne
sluteæi to.

"Èetiri", ponovila je Anna. "Želite li dokaze?"

"Ne", odvrati druga, zureæi i dalje u snimak, u prozirnu krpu prebaèenu preko obnaženoga tijela, te razbludan smiješak na
licu iznad toga. Da, poznavala je to lice... "Maknite je...", reèe. Glas Lady od mramornoga predvorja je zadrhtao.

"Dobro", odvratila je kratko Anna. Ponovno je složila pismo, pa ga zajedno s fotografijom vratila u svoju ruènu torbicu. Tad
se Anette ponovno pribrala. "I što hoæete od mene?", upitala je.

Tako je Anna poèela kazivati o svojemu vještièjem sijelu, o maštanjima i žapcima, o Tillovome "na pol koplja", te o znaku
preklapanjem prstiju, od kojega bi pobjesnio.

269

Kad je završila, oko Anettinih usnica poigravao je smiješak. Ali u njemu nije bilo nièega prijateljskog... "Zasluživao bi to..."
rekla je.

"Zaslužio je to", ispravila ju je Anna.

"Da", kimnula je Anette. "Slažem se, neka doživi svoje vještièje sijelo." Inaèe nije mnogo govorila. Èak nije ni jedan jedini put
spomenula tog Anselma Hussera, premda joj je moralo biti jasno, kako Anna pouzdano zna sve o njenim srijedama...

Anna je pak istodobno mogla dobro naslutiti, što se odvija u Lady od mramornoga predvorja... Ta je imala svoju veliku
ljubav, jedanput tjedno, svake srijede. Sve ostale dane imala je jedino svoj posao i sebe samu... Bila je tipièna poslovna žena,
koja je bezuvjetno težila za uspjehom, no unatoè tomu ostajalo je dovoljno usamlje-nièkih sati. Anna je pak i predobro
znala, koliko je Tili mogao djelovati uvjerljivo, kad mu je do toga bilo stalo pa se trudio. Mogao je toj ženi hiniti bliskost i
prisnost, ali ju je zavarao. Žena poput Anette ne oprašta to nikad, pa makar i stotinu puta imala drugoga ljubavnika.

Anette je preuzela i da obuzda tu uredsku curu. "To æu ja srediti", rekla je kratko.

"A ako sve izbrblja Tillu?", napomenula je Anna, postavši nepovjeljivom. Nije bila nauèena da jedna od drugih žena preuzme
vodeæu ulogu, a nije to ni htjela. Potezanje konaca htjela je saèuvati za sebe.

"Neæe blebetati", odvratila je Anette vrlo hladno. " Posao joj ovisi o tome, a i još ponešto uz to."

Anna nije više razglabala. Tu se ženu nije moglo baciti u isti lonac s Ramonom i Andreom. No ona æe ipak pripaziti.
xx xx xx

- Kad æu biti pripravna? - ponovi sad Anna pitanje one druge, svejednako si trljajuæi stopalo, premda su trnci
popustili. - Bilo kad! - dometne.

- Onda sutra - odvrati Anette... Zvuèi kao zapovijed, osupne se Anna.

- Ne! - usprotivi se. - Ne sutra.

270

Zapravo nije ništa proturijeèilo sutrašnjemu danu. Osim jednostavne okolnosti, Anna si nije htjela dati oduzeti vodeæu
ulogu iz ruku.

- Nego kad?

- Sljedeæega petka poèinje moj žablji igrokaz - odredi Anna. - A za završni udarac uzet æemo srijedu koja slijedi nakon
toga, tad je Tili i onako kod kuæe.

Anna je znala, ovoj drugoj neæe biti pravo za tu srijedu, ali i da neæe ništa reæi, jer nije htjela spominjati onoga Anselma
Hussera. Anselm Husser je bio zajednièka tajna izmeðu te dvije žene. Ramona i Andrea nisu znale ništa o tajanstvenome
gastronomu. Zbog Anettine šutnje se Anna osjeti još malo jaèom...

XX XX XX

Sljedeæega petka došao je Tili kuæi veæ u èetvrt poslije deset. Unatoè tomu, Anna nije bila nepripravna. Jer, dvije minute
poslije deset, nazvala ju je Anette Schmucker: "Upravo je pošao!" Sve se odvijalo prema zamislima...

Èuvši ga kako otkljuèava vrata, Anna se zavali u postelji. Glava joj je dodirivala ležaj, zatvorila je oèi i raširila noge. Ruka joj se
poène poigravati, glavu joj je obuzela želja.

Znala je, Tili æe stiæi nabrušen. Anette ga je trebala razdražiti i zatim otpraviti. Zastat æe tamo u predvorju i motriti je, ta
vrata je ostavila širom otvorena... Svjetiljku je pak tako smjestila na svoj stoliæ za dotjerivanje i podesila joj kut, da može sve
dobro vidjeti.

Stajao je tamo... Zurio je u nju... Ovaj put nije nestao, kad se Anna uspravila na postelji.

- Stalo ti je do toga...! - reèe on, povlaèeæi kopèu na pojasu.

- Jedino s gumicom... - odvrati ona, pokazujuæi na noæni ormariæ.

Tili se zabulji u kondom, koji je tamo ležao izvaðen iz omota, tako rekuæ pripravljen. Nije bio glup. Bila je to stupica... Mogla
je biti stupica...!

- Ili moguæe želiš da zaneseni? - nije mu Anna dopustila daljnje razmišljanje. - I to upravo sad?!

271

Nije to bila samo odvratnost prema njegovome ogoljenom udu, koja je Annu potaknula na zamisao o kondomu. Doduše,
ovako utrpano u gumu, bilo je nekako manje osobno. Ipak, bilo je tu još nešto...

Zanijeti? Tili se trgne. Andrea je bila trudna! I nije htjela pobaciti... Trenutak je izgledalo da je izgubio želju.

Anna ga dozove natrag. Kružeæi bokovima, pohotno... Jednostavno nije mogao skrenuti pogleda s prizora koji mu je nudila.
- Gaduro! - zastenje on i dograbi kondom.

Hitro ga navuèe, bio je vrlo uspaljen. Uzdisao je pritom i stenjao... Anna ga je pak promatrala. Moralo bi ubrzo poèeti
djelovati... Droga bi jedino planula u glavi, ostatak tijela bi odumirao. Nije ga ispuštala iz vida, njegov je jarac sad bio u
gumici. A kondom je ona prethodno obradila, pa ipak mu je još uvijek stajao. Žablji prah nije djelovao... Morao je postojati
neki izlaz, a tad se dosjeti.

- I opet ništa?! - istisne, hineæi žaljenje. Izgledalo je kao da ju ne èuje.

- I opet ništa?! - ponovi Anna, glasnije i s još više žaljenja u glasu.

Napokon se promijeni ono njegovo dahtanje i stenjanje.

- I opet ništa?! To je djelovalo.

Tillovo lice kao da postade nekako prazno. Pjetliæ mu splasne. Zabulji se u èistu gumicu navuèenu preko njegovoga
smežuranoga uda.

- Ništa? - upita blesavo.

- Ništa! - odvrati Anna i okrene mu leða. - Ugasi svjetlo! - dovikne za njim.

Stvar je djelovala...

272

29

Priviðenja

U Tillovoj je glavi tutnjala strahovita zbrka.

Oženiti se? Ta bio je oženjen Annom.

"Ugasi svjetlo", rekla mu je, a on je poslušao. I to ostavivši spuštene hlaèe i s mlohavim udom.

Anette je bila svemu kriva. "Moram pod tuš, sjedni!", rekla mu je.

Naèin na koji je podignula obnaženu ruku i onjušila se pod pazuho, raspalio ga je do krajnosti... Veæ se razodjenuo. Kad je
pak došla iz kupaonice, pogledala ga je i zijevnula. Jednostavno ga je otpravila. Postojao je taj drugi... Danas je bila srijeda,
sad je bila s njim, vidio ih je ispred sebe, promatrao ih je oboje... Toga se jednostavno nije mogao osloboditi.

Bilo mu je kao nekome, tko tek jedanput pogrješno nagazi i pritom pokrene odron.

Andrea je s njegovim novcem kupila djeèje hlaèice i èarapice... "Dobit æu dijete'7, rekla mu je, kad se pojavio kod nje. Nije
više bila ono bledunjavo stvorenje, a ni djevojka nije bila više...

Ramona, sljedeæi pokušaj, bila je živèana. "Ubit æu te!", zakriještala je. Zapravo je oduvijek bila živèana... Mrzio je živèane
žene.

Tili je danas satima sjedio za svojim uredskim pisaæim stolom, tek tako... "Gospoda èekaju veæ trièetvrt sata...", upozorila
ga je èinovnica. Èak je zaboravio i taj poslovni dogovor...

Napokon je ipak otišaotamo , no poslije više nije znao o èemu se razgovaralo...

273

xx xx n

- Naruèio sam stol kod Maxwella... Za osam! Dotjeraj se...

Rekavši to, Tili je veæ htio poklopiti slušalicu. Birao je "12", to ga je na kuænoj mreži spajalo s prijepisnim uredom. Zatražio
je gospoðicu Moniku, to nije bilo neobièno, pogotovu jer je njegova vlastita tajnica veæ tri tjedna bila na oporavku u
toplicama. Tili baš nije bio osobito raspoložen za izlazak s tom djevojkom. Nije èak ni bio siguran, je li lokal poput Maxwella
prikladno mjesto za nju. U uobièajenim okolnostima vrlo bi temeljito odmjeravao kamo æe pozvati neku ženu... Dva ili tri
puta je naruèio jelo iz Casina, restorana za više èinovnike, kad je Monika bila kod njega. Prekovremeni sati s njom nisu bili
loši, no posljednji takav susret bio je prije punih tjedan dana. U posljednje vrijeme pak kao da joj je glas zvuèao pomalo
narogušeno. Poznavao je takav tip, željne ševe i istodobno tobože sramežljive, a mislile su zapravo jedino na vjenèanje.

- Ne! - reèe je Monika.

- Kako? - Tili se zabuljio u slušalicu, ne vjerujuæi svojim vlastitim ušima. - Nego što onda? - upitao je nestrpljivo.

Trebala bi biti sretna, što izlazi s njim, pomisli. To još nikad nije uèinio, ni s njom niti s bilo kojom drugom namještenicom.
Nije bio sklon miješanju ta dva svijeta... Anette je bila iznimka.

- Rekoh ne. Neæu iæi s tobom na veèeru!

- Razumijem, gospoðice Monika... - rekao je Tili i tresnuo slušalicom.

Nije razumio ništa... Živio je u svijetu pomahnitalih žena, o tome sad više nije moglo biti nikakve dvojbe. Najbolje æe biti,
poðe li mirno doma i dobro potegne iz boce...

Usput se Tili zaustavio uz kiosk i kupio bocu konjaka. Nije bio siguran, je li konjak što ga je imao kod kuæe, još pitak.

Slike što su ga progonile neka se rasplinu i nestanu. Ovo se više nije moglo izdržati...

274

jar jar jar

- Dupe jedno! - zaurla Tili.

Dvokolica se na semaforu pogurnula ispred njegovoga automobila... Lijepo je zastrugalo, dobro je to èuo. Mulac mu je
uništio auto! Tili silovito gurne vozaèeva vrata i iskoèi na cestu. Spodoba sa zaštitnom kacigom na glavi je upravo htjela
ponovno uzjahati na svoje vozilo, jer se svjetlo promijenilo na zeleno. Otraga se oglasiše automobilske sirene...

- Ništa od toga, prijatelju! - drekne Tili i dograbi èovjeka za kožnat ovratnik, stišæuæi snažno, te povuèe...

Vozaè dvokolice se naðe na tlu, a ljudi otraga se poèeše uzrujavati. Pojavi se i policajac...

- Želite li podnijeti prijavu zbog tjelesne ozljede? -upita policajac vozaèa dvokolice.

- Da! - odvrati ovaj. - Takav jedan to zaslužuje...! Zabilježeni su tad osobni podaci... Tili razumljivo nikoga

nije htio ozlijediti, izjavio je, nije ni ozbiljno nasrnuo, nikad nije bio sklon nasilju...

- Isprièajte to sucu - odmjeri policajac, sklapajuæi svoju bilježnicu.

- Dupe jedno! - oglasi se Tili.

- Kako, molim? - okrene se policajac ponovno prema Tillu.

Tili potrese glavom.

- Ah, ništa! - odvrati i sjedne u svoj automobil.

jar jar xx

- Anna?

Neæe ga više navuæi...! Tili zazove još dvaput. U kuæi sve ostade tiho...

Tili odloži bocu s konjakom na stol u dnevnoj sobi, postole je kao i uvijek izuo pokraj vrata. Poðe zatim u kupaonicu i otvori
pipac, to mu je bila navika. Uvijek bi, došavši iz ureda, ponajprije odlazio u kupaonicu, te si temeljito umio ruke i lice, a
potom i oprao zube. Na koncu bi još progrgljao vodicom za usta. Poslije toga bio je drugi èovjek.

Vodica za usta je imala neobièan okus... No danas je sve imalo neobièan okus....! Unatoè tomu progrglja triput, puštajuæi da
mu vodica zalazi duboko u ždrijelo. Na stoliæu ispred kauèa, pokraj boce konjaka, otkrije svoj okrjepljujuæi napitak. Nije se
mogao prisjetiti da ga je ovamo stavio. Obièno bi ga odlagao na policu u kuhinji. Svakoga jutra i veèeri popio bi pun
poldopèiæ, bila je to njegova posebna mješavina. Ljekarnik je bio èovjek njegove dobi, a izmeðu njih dvojice uspostavilo se
ono posebno razumijevanje kakvo zna nastati izmeðu muškaraca.

Tili i sad natoèi pun poklopac napitka i proguta tekuæinu. Onaj neobièan okus u grlu ostade. Posegne tad za bocom
konjaka... Nije imao èašu. Ustane još jedanput, kako bi iz staklene police uzeo jednu trbušastu za konjak. Vrativši se, uèini
mu se kako èuje tihu glazbu. Vrlo tihu... Zasigurno se Anna ponovno rasteže na svojoj postelji, puštajuæi pritom toga Phil
Colinsa da gudi.

- Mir! - zaurla. - Mir!!!

Možda ga samo želi na vabiti gore... Mene ne, pomisli, tebi više neæu uletjeti u mrežu. Potegne dobar gutljaj iz èaše.
Neobièan okus u ustima mu popusti... Ponovno posegne za bocom, konjak je uz pljuskanje tekao u bucmastu èašu, a pritom
je ponešto kapalo i na stol. On to ne zamijeti. Kad je ispio i treæu èašu, piæe poène djelovati. I to brzo, nije bio nauèen na
alkohol. Trebao je prije toga nešto pojesti...

Okretanje u glavi mu se ubrza... Zagleda se u svoje ruke, koje su mirno poèivale na naslonima sjedalice. No unutra su se i
one vrtjele, bio je to vrlo neobièan osjeæaj. Imati ruke, u kojima se sve kovitla i kruži. Moram ih èvrsto uhvatiti, pomisli, ali
kad je desnom pokušao dohvatiti lijevu, nije ju našao... Stisne oèi...

Nakon nekoga vremena ponovno ih otvori i uzgleda, ali vrlo polako. Jer, ono okretanje, kruženje i kovitlanje u njemu sad mu
je zahvatilo i vrat i prsni koš. Tad ugleda Moniku... Stajala je netom ispred njega, vrlo velika, a glazba odozgor je iznenadno
zatutnjala vrlo glasno. Žena je bila potpuno naga, osim prozirnoga vela koji je ogrnula. Vlasi na glavi bile su joj obojane, dolje
je bila mnogo tamnija. Tili zahihoæe, zapazivši kako je Monika èetvrtasta

276

i odrezana kod koljena. Još nikad nije ispred sebe imao ženu bez potkoljenica i stopala...

No tad mu se hihotanje sledi...! Èetvrtastoj Moniki pristupi Ramona, za njom Andrea, pa Anette i posljednja doðe Anna. Sve
èetiri žene bile su potpuno obnažene...! Bilo je kao na nekakvoj pozornici, ali je to bila njegova dnevna soba... Toliko je još
znao.

- Odlazite! - rekne i pokuša rukom obrisati tu suludu sliku ispred oèiju.

Ruka ga ne posluša... Zakovitla se i zaokruži, vrtlog divljih krugova i lopti prostruji mu tijelom, razvlaèeæi se u spirale i
beskrajno se zapliæuæi meðusobno. Šæuæurio se iza tih silnih rešetki i kružnih prstenova, ali onih je pet žena i dalje zurilo u
njega. Rešetke nisu bile nikakva zaštita protiv njih, ostao je visjeti unutra. A one su prilazile bliže, sve bliže...

- Ne! - zaurla...

Ili mu se tek uèinilo da je istisnuo neki glas?

- O, ipak... - rekne jedna od žena i stupi još korak bliže.

Glava joj je ostala zabaèena prema natrag... Svih pet lica kao da je bilo uronjeno u nekakvu neobiènu maglu, no zato su im
prsa i meðunožja bujala do divovskih razmjera. Nije više znao, koja je od žena prva posegnula kroz te uzvitlane krugove
prema njemu. Krugovi se zaustaviše...

- Ne ide... - promrmlja on.

Nije ni moglo uspjeti. Jednoga muškarca nisu mogle silovati. Muškarac mora pritom biti pripravan.

- O, ipak!

- Mlohav je...

Po prvi put je Tili bio sretan, što mu je smežuran...

- Tvrd je...! - zaèuje tad. - I danas æe ostati tvrd. Darujemo ti vjeènu tvrdoæu.

Tili zatrepæe prema dolje... Izmeðu raskreèenih nogu, koje su ga s tiskale, nešto je stršalo. A na lice mu se natisne mekano
meso, prsa neke žene, vonjalo je po ženi. Duboko udahne za zrakom, kruženje i kovitlanje se ponovno pojaèa.

- Stoji mu! - zaèuje. - I kako mu samo stoji!

277

Tili ih je slušao kako govore, bilo ih je èetiri... A vidio je to izmeðu svojih nogu i vlastitim oèima, nije bilo mlohavo, premda je
mislio da bi moralo biti beživotno... Sad je i sam osjeæao kako ta njegova stvar raste i raste, a on se od toga nije mogao
obraniti.

- Ja prva! - rekne jedna od te èetiri...

Više nije mogao razlikovati glasove tih žena, samo je osjeæao jednolièno udaranje o njegovo tijelo... Prva ga je zajahala.

- Sad ti! - rekla je.

I druga se uspne na Tilla.

Bilo je to poput beskrajnoga kolopleta žena bez lica, on im više nije mogao razlikovati ni tijela. Postupno su sve više i više
lièile jedna na drugu, njihovi su bokovi kružili po njegovome tijelu... Morala je to bili silovita osovina, koja ih je nagonila na
takvo strašno stenjanje i zavijanje...! Njegova osovina, mogao ju je slomiti, ali ruke su mu posizale u prazninu...

- Tvoja stvar sada pripada nama...! - èuo ih je kako govore i smiju se pritom.

Bilo je to prosto i razulareno cerekanje, ni jedna se žena ne bi smjela smijati tako. Njegove prazne ruke pretvoriše se u
nožice, htio je njima ubadati ta ženska tijela... No tek je nabadao rukama, a njihov se smijeh sjedini u prodorno kriještanje.
Ubadao je u prazninu, one bi se zalelujale i razmaknule, ali èim bi povukao ruku, nekako bi se ponovno zgusnule i slile u
ranije oblike.
Potonuo je u kružeæa meðunožja i njihova runa, oko njega su tukle i pljeskale podivljale sise gore-dolje. Osjeti, kako je
besmisleno braniti se od svega toga. I potpuno se izgubi...

xx n n

- Izgubio je svijest - reèe Anette i siðe s opuštenoga muškog tijela.

- Stvarno? - upita Ramona. - Mislim, je li mrtav?

- Glupost! - odreže Anette, prigne se i posegne za onim izmeðu Tillovih nogu.

278

Stvar je bila slomljena, a lièila je na jelov èešer. Zapravo to i jest bio èešer... Andrea je taj klin ukusno umotala u ružièastu
svjetlucavu foliju, koju je prije toga izrezala u trakove. Pri ovome šašavom igrokazu su se traci pomaknuli, pa su ljuske
jelovoga èešera sada prosijavale. Bila je to Andreina zamisao, za podlogu cvjetnih aranžmana i inaèe je rabila jelove èešere.

- To izgleda smiješno - primijeti Ramona, zagledavši se u ružièastu tvorevinu u Anettinoj ruci. Pritom još i zahihoæe.

- Radije veæ jednom izlij taj njegov okrjepljujuæi napitak - naloži Anette Ramoni.

To baš nije zvuèalo osobito ljubazno, prije bi se moglo reæi razdraženo.

Anna nije bila sigurna, hoæe li uopæe djelovati žablji prah, što ga je ubacila u Tillovu vodicu za usta i njegov okrjepljujuæi
napitak. Ostalima nije ništa rekla o svojim dvojbama. Slutila je, ova æe èarolija jaèe djelovati na Tilla od bilo kakve droge.
Rijeèi i pogledi i tijela mogu biti jaèi, žene vladaju tim oružjem. Zato su u srednjevjekovlju i bile spaljivane kao vještice. Bila je
to èarolija, na koju æe Tili u buduænosti uvijek misliti, kad god svojega pjetHæa uzme u ruku... Netom je pak izgledalo, kao
da si ga želi otrgnuti s tijela. Svojega najboljeg prijatelja!

- Na neki je naèin ipak mrtav... - primijeti Anna i pomiluje smežuran ud, koji je prouzroèio tu dvorsku revoluciju.

Pritom gotovo osjeti sažaljenje.

- Doði - Anette uhvati Annu za ruku, pa doda tiho, kako je ostale ne bi èule... - I meni je bio drag, na neki naèin.

- Da... - dopusti Anna da je ova povuèe. Iznenadno joj postade studeno. Vještièje je sijelo minulo,

netom se još žarila, bila je to vražja igra i vrlo dojmljiva. Anna potraži uokolo svoju odjeæu i navuèe ju, pa se zaputi do
zrcala. Tamo pozorno popravi luk na vjeðama, te nanese crvenila na usne. Mora hitno frizeru, ali to može srediti i u
Hamburgu. Pri pomisli na predstojeæe putovanje uvijek bi se zagrijala, ali ipak drukèije nego netom, u onome kovitlacu
vještièjega sijela.

279

- Kad nam polijeæe zrakoplov? - upita Anettu.

- U šest i pet - odvrati Anette, koja je i pribavila karte. - Imamo još dovoljno vremena... - napomene.

- Na brzinu æu nam još skuhati kavu - reèe Anna. Sjedile su za jedaæim stolom, ni deset punih koraka

udaljene od Tilla. I držale se kao da on više ni ne postoji. Nije se micao...

Popile su kavu, ne govoreæi ništa. Kao da su osjetile potrebu ostati na samu sa svojim mislima. Èak i Ramona...

- Mogle bismo... - reèe tad Anette.

Ustane prva, a ostale poðoše za njom gore, na kat. Tamo su stajale èetiri putne torbe, poredane jedna uz drugu.

- Trenutak - rekne Anna i poðe dolje do Tilla. Prigne se k njemu i iz džepa na hlaèama mu izvuèe

kljuè. Zatim poðe ponovno na kat, otkljuèa njegovu sobu i ormar, u kojemu je po najnovijemu èuvao važne isprave. Prolista
hrpicu tankih plastiènih košuljica, sve dok ne naiðe na jednu s natpisom Vrijednosnice.

Tili je istodobno bio i uredan i nepovjerljiv èovjek, nije imao povjerenja èak ni u trezor svoje banke... Svoja blaga htio je
uzimati u ruku i razgledavati ih, pa èak i kad se radilo o otisnutim papirima.

Anna je ispravno pretpostavila, pa iz prozirne folije izvuèe vrijednosnice, odreske i obraèun. Gurne ih u svoju torbicu i
zadovoljno kimne. Što je ono Tili rekao? Papiri bez imena nemaju èvrstoga vlasnika... Toliko je bio u pravu!

Zakljuèa ormar i sobu, vrati se u prizemlje i gurne ponovno kljuè u Tillov džep na hlaèama. Zatim još preko njega raširi vunen
pokrivaè, prije nego se pridružila ostalima.

- Nešto si zaboravila? - upita Anette.

- Da... Nešto, što je moje.

- Onda idemo.

- Onda idemo... - ponovi Anna.

Nekako je osjeæala, više se neæe morati vraæati. Bio je do dobar osjeæaj.

- Ja letim! - uzvikne i skoèi preko èetiri stube, koje su vodile od izlaznih kuænih vrata u vrt.

280

Tamo pak potpeticom zapne za komad željeza, koje \v Tili postavio kao otiraè blata s obuæe. Prigne se za postolom, no u
ruci joj se naðu dva komada. Potpetica se odlomila.

- Vidiš! - reèe joj Ramona.

Ona vjerojatno nikad ne bi došla na pomisao, da koèi niz nekoliko stuba.

- Svejedno - odmahne rukom Anna. - To su tek postole.

Zavitla postolu i njenu potpeticu u grm rododendrona. Tili æe se zaèuditi... Tad rastvori svoju putnu torbu i iz nje izvuèe
drugi par obuæe.

- Taaako! - rekne glasno. - A sad krenimo veæ jedanput!

Najradije bih još jedanput poskoèila, pomisli.

281

30

Žena od krvi i mesa

- Liebold iz Kolna. - odmjereno reèe Anette. - Naruèene su jednoposteljne sobe.

Mlada dama na prijemnici hotela Elysee se ljubazno smješkala, uvježbanim vrscima prstiju klizeæi preko tipkovnice svojega
raèunala.
- Èetiri jednoposteljne na ime Liebold - potvrdi i posegne za prijavnim obrascima. - Biste li se htjeli upisati... -
na tren je oklijevala. Tad doda, pogledavši Anette... - Gospoðo Liebold...?

- Da - odvrati ova.

No i ostale èetiri ponoviše uglas "Da!" Èetiri puta gospoða Liebold?!? Mlada dama se zabe-zekne.

- Molim". - reèe, pomalo suzdržano, pa otrgne èetiri prijavnice. Žene su upisaše. Kao Anna Liebold, Ramona Liebold, Andrea
Liebold, Anette Liebold... Èetiri tajnovite sestre...

- Jeste li vidjele to glupo lice? - javi se Ramona, blago gurnuvši Annu, dok je ispred nje išla prema dizalu.

Guranje doista nije bilo nužno, Ramonu se nije moglo preèuti...

- Sala ne postaje boljom zahvaljujuæi glasnoæi - primijeti Anna.

No bilo je uistinu duhovito, pretpostaviti kako æe iza njih šaputati i nagaðati.

- Ne budi takvom...! - prekori ju Ramona, stisnuvši oèi u uske proreze.

282

Iscrtano crnilo na vjeðama joj se razmazalo... Tuliti i svaditi se, pomisli Anna. Bilo je pravo èudo, što im ta osoba nije sve
pokvarila.

- Za pola sata, prema dogovoru - žustro dobaci Andrea. - Veæ se veselim našoj kružnoj vožnji lukom.

- A ja na Reeperbahn* noæas - zahihoæe Ramona. Ostale tri su šutjele... Ramonu se jednostavno nije

moglo odgovoriti od te zamisli.

jar n jar

Aussenalster. Binnenalster. Alsterhaus. Rathaus. Creativ-Bunker. Onsongtheater. St. Pauli.** Hodale su i razgovarale i jele i
pile, spavale i zajutarkovale... Anna nije jela gotovo ništa, premda je bio postavljen bogat zajutrak sa samoposluživanjem.

- Jesi li bolesna? - upita ju Anette.

- Ne...

Anna posegne u ruènu torbicu. Malen rokovnik je još uvijek bio tu, a uz njega je bio i adresni dio.

- Isprièajte me na trenutak - reèe im. - Moram upravo sad nazvati.

Zapravo nije ni o èemu drugom ni mislila, još od samoga dolaska na hambušku zrakoplovnu luku. U telefonskoj knjizi su pod
David Hansen bila navedena dva broja. Sasvim jasno, nije mogla nazvati kuæi... Bio je oženjen i imao sina, manjega Davida.
Bilo je netom devet. Sad bi morao biti u uredu. Javio se neki ženski glas.

- Halo... - glas je zvuèao nestrpljivo.

Žena se javila korektno, no Anna nije odmah odgovorila. Bilo je to šašavo, ali je zamišljala kako æe odmah zaèuti njegov
glas... Pomalo se i pribojavala, da æe joj taj glas na telefonu zvuèati nekako strano. Ali nije raèunala s tim, da æe se javiti
netko drugi. Uvijek je mislila tek na Davida...

*luèka èetvrt u Hamburgu, glasovita po prijateljicama noæi i tomu

primjerenoj ponudi

**hamburške znamenitosti: dijelovi grada, graðevine i si.

283

- Htjela bih govoriti s gospodinom Hansenom - javi se napokon Anna. - Gospodinom Davidom Hansenom.

-As kim govorim?

- S Annom.

- Anna...

- Anna Liebold - doda Anna žustro. Došlo joj je da najradije spusti slušalicu...

xx xx xx

- Anna? Ti?

- Da....! Ja!

- Mnogo puta sam te htio nazvati...

- Da.

- Nisam stigao... Ja sam tek maleni David.

- Crtež u toèionici... - zapoène Anna... Ali nije znala kako nastaviti... - Hvala! - reèe, umjesto bilo èega drugog.

- Nekoliko sam puta navraæao tamo i zamišljao da æeš uæi.

- Ja sam u Hamburgu.

- Dolazim.

- Sad odmah?

- Sad odmah!

I spustio je slušalicu... Anna uèini isto. Tad joj padne na pamet, kako on ne može znati, gdje je...! Nazove još jednaput u
njegov ured. Ponovno se javi onaj ženski glas od maloprije, ali to Anni nije više ništa znaèilo.

- Ja sam u Elyseeu... - reèe, kad se javio David. -Soba tristotine jedanaest.

- Ja sam glupan.

- Ne, ti si David.

- Stižem.

XX XX XX

On stiže! Anna odjuri u kupaonicu, izvuèe jedan papirnat ubrus iz kutije i s. njim se potapka po licu. Put joj se sjajila, oznojila
se... Svuèe bluzu, pa nestrpljivo poène pritiskati posudu s tekuæim sapunom. Pritiskala je prejako, pa iz pipca iscuri previše
guste tekuæine. Kremasta
284

pjena zalijepi joj se za zglavke... Kad je pak povukla ruèicu na slavini, da bi oprala pjenu, okrzne staklenu boèicu s mirisom.
Staklo prsne, pa se sitna kiša Chanel No 15* rasprši po kupaonici. Sranje! Sad je vonjala kao da je iz javne kuæe...

Zaèuje kucanje na vratima. I još jednaput, žešæe.

- Da... - javi se Anna. - Odmah. Poðe i okrene kuglastu kvaku.

- Jesi li imala priviðenje? - upita je Anette. Naime, to je bila ona... A Anna je ostale tri žene

potpuno zaboravila.

- Da. Ne... U meðuvremenu mi je nešto naišlo... -pokuša pojasniti.

Anette poène njuškati.

- Pomalo preobilje mirisa... - reèe. - A i bluzu bi trebala ispravno zakopèati.

- Hvala.

- Razumijem... - rekne Anette. - Dobru zabavu! Anna zatvori vrata. On stiže! Odmah pokraj vrata bio

je ormar s velikim zrcalom. Anna ugleda svoj odraz u njemu... Drugo puce bluze u prvoj rupici, na vratu još uvijek zalijepljeni
ostaci pjene za tuširanje. Obriše ih ruènikom, ali oèi malene djevojèice ostadoše...

- Buncam! - rekne glasno i svojemu odrazu u zrcalu isplazi jezik.

No ovo "buncam" zvuèalo je jednako kao "on stiže!". Upravo je dotjerala bluzu i jedanput provukla èešljem kroz vlasi, kad se
oglasi telefon.

- Gospodin Hansen vas èeka u predvorju - oglasi se prijavnica.

Anna pohita dolje.

Davida je vidjela tek jedan jedini put, a bile su tad i poklade... Èovjek s papirnatim nosom i oskudnom paperjastom kosom, a
gumena vrpca onoga zastrašujuæeg nosa ostavila mu je crveni trag na koži. Ona ga je malim prstom gladila po toj prugi, a on
je rekao "Hm." Toga se još sjeæala, potpuno jasno.

- Anna...!

glasovita marka francuskoga mirisa

285

Bilo je to sve što je tad rekao... Ugledala ga je sad, nekoliko koraka od nje, a veæ tren kasnije bio uz nju...

- Anna... - ponovio je, ispruživši obje ruke i pustivši ih za tren da opet klonu.

Samo to "Anna..." li ništa više.

- David... - reèe ona. - Maleni David?

- Sasvim malen David - odvrati on.

Sad se oboje moraše nasmijati. To je bilo ugodno. Najradije se ne bih ni prestajala smijati, sine Anni.
- Hoæemo li poæi nešto popiti? - upita on.

- Da... Rado!

Mogao je isto tako upitati, hoæe li poæi plivati ili se penjati na brijeg, odgovor bi bio isti... Bila je tu i istodobno daleko,
David s papirnatim nosom se ugnijezdio u njoj.

- Zar ne možeš još jedanput nataknuti onaj grozan nos? - upita ga, nakon što je naruèio dva èaja.

David pogleda Annu. Siæušne boriæe iskoèiše mu oko oèiju... Bijahu to simpatiène oèi, prepoznala ih je ponovno.

- Gospoðice... - podigne on ruku.

- Vaš èaj stiže smjesta... - odvrati konobarica.

- Gospoðice...! - ponovi on, iznova dignuvši ruku.

- Vaš èaj stiže smjesta... - ponovi i konobarica, brzajuæi put kuhinje i ruku punih prljavoga posuða.

- Donesite nam, molim, još i dvije limunade te jedan papirnati nos.

Žena zastane, bila je to jedra osoba s obiènim, svakidašnjim licem. Promotri Davida i Annu.

- Dvije limunade... - ponovi. - Papirnate nosove, na žalost, nemamo.

I ode sa svojim nagomilanim posuðem.

- Zasigurno misli da smo ludi... - napomene Anna.

- Privlaèno ludi... Uzvratila nam je ljubaznim smiješkom...

- Ja sam rado luda. Bilo je to vrlo zabavno, kako si naruèio dvije limunade i papirnat nos.

- Sad izgledaš jednako kao i onaj put... Upravo tako. O tome sam sanjario...

- Zagrli me - rekne Anna. - I poljubi me! Snovi, pomisli pritom, sanjarila sam dovoljno.

286

- Ovdje?

- Gore... - odvrati Anna i iz džepa izvuèe kljuè hotelske sobe.

- Doði...!

David ustane i ostavi novèanicu na stolu. I/ki/n i. sretoše konobaricu...

- Predomislili smo se - dovikne joj...

Ona im pak kimne, kao da toèno zna o papinu tom"-nosu i svemu ostalom.

n jar u

- Žao mi je... - reèe David.

- Ti si bedast. Poprilièno bedast...

Anna se prigne i poljubi bedastoga Davida u usta. A tad poljubi i malenoga, vrlo malenoga Davida. Kao da ju je cijelu ispunila
toplina, nježnost i nekakva osobita lakoæa. Sve ono strano rasplinulo se u daljini.

- Ti si draga... Vrlo draga. Anna zahihoæe.

- Vidi, vidi! - reèe ponosno. - Maleni David mi odgovara.

- Ti si vještica. Èarobnica! Ti...

- Hmhmhm...

Bila je žena. Žena od krvi i mesa.

VAIVVO I

KQAJ

287