UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE

Univerzitet za poslovne i financijske studije

Banja Luka

Student: Mario Šitum

Index br. II – 1310/09 Mentor: prof.dr.Branko Latinović
 UVOD

Pojam internet znači mreža unutar mreže, ili internkonekcija između

više računara. Internet je globalna mreža . Strukturno postoje
male mreže koje se međusobno vezuju, i time čine ovu strukturu.
Internet se sve više naziva globalnom mrežom informacija (velika
internacionalna-globalna baza podataka). Količina informacija
koju ti serveri poseduju je ogromna, i teško je proceniti i prikazati
realno kolika je ona zaista.

Šta sve možete raditi na internetu?

Internet kao servis samo za vas!

Projekt, prof.dr.Vesna Babić - Hodović

• Na internet su konektovani gotovo svi, od obrazovanih,
istraživačkih institucija do raznih komercijalnih
organicacija, kao i vojnih i državnih informativnih
servera.

• Sve te organicacije pružaju velike količine informacija

koje su dostupne svim korisnicima interneta 24 sata
dnevno, 365 dana u godini.

• Internet vam omogućava da bilo gdje se nalazili

pristupite informaciji koja vam je potrebna bilo gdje u
svijetu.
• Termin koji ste sigurno čuli više puta od vaših
prijatelja ili kolega je surfanje.

• Surfati internetom znači pristupiti velikom broju

informacija putem www servisa (worl wide web).

• Da bi ste surfali potreban vam je prije svega računar,

modem, i browser (browser = program koji vam
omogućava pregled internet stranica).
 •Imate rodbinu u Kanadi? Australiji? Ranije ste slali vaše
pismo poštom, nažalost vrijeme potrebno da vaše pismo
stigne na određenu adresu je ponekad i nekoliko dana
(tjedana). Pojavom interneta, ovaj problem je riješen.
• Elektronska pošta ili skraćeno e-mail omogućuje vam da vaše
pismo stigne na svoje odredište bilo gdje u svijetu za nešto
manje od nekoliko minuta. Prednosti e-maila su takođe
mogućnost da zajedno sa tekstualnom porukom pošaljete i
bilo koji fajl (datoteku) sa vašeg računara.
• Fajl može biti npr. digitalna slika, dokument iz bilo kog
programa, zvučni zapis (mp3, wav, ...) ili jednostvano kratak
video materijal.
Danas se mnoge stvari u suvremenom životu i poslovanju
teško mogu zamisliti bez Interneta i njegovih servisa.
 
 RAZVOJ INTERNETA

Za razvoj koncepcije interneta zaslužno je troje ljudi i jedna konferencija.

Vannevar Bush je jedan od osnivača ARPAneta. Već je u srpnju 1945. objavio
članak "As we may think" u kojem govori o korištenju informatičke tehnologije
kojom će se stvoriti "memex" - uređaj na kojem će pojedinac moći pohranjivati
svoje knjige, bilješke i komunikacije, komada namještaja kojem će se sa
udaljenosti moći pristupati brzo i fkleksibilno.
Matematičar Norbert Wiener je zaslužan za pokretanje istraživačkog polja
kibernetike.
Tijekom Drugog svjetskog rata radio je kao raketni znanstvenik i bavio se
istraživanjem povratne sprege (reakcije) kod raketa tj. kako elektronika
odgovara kod leta rakete na njen položaj i smjer leta. Ustanovio je da je
povratna sprega ključni mehanizam svih živih bića od najjednostavnijih biljaka
do najkompleksnijih životinja, a omogućava reakciju na promjenu u okolišu.
Razvio je princip kibernetike kombinacijom čovjeka i elektronike koji je 1948.
objavio u knjizi "Cybernetics".
1956. godine na Dartmouth College u Vermontu održana je
konferencija o umjetnoj inteligenciji (Dartmouth Artificial
Intelligence conference). Konferencija je okupila veliki
broj znanstvenika u raspravi o novoj tematici – umjetnoj
inteligenciji. Utvrđeno je da se snaga računala
udvostručuje svakih osamnaest mjeseci i da kreće
prema tome da strojevi mogu postati inteligentni poput
ljudi, samo je pitanje kada i na koji način će se to desiti.

Marshall McLuhan je početkom 1960-ih iznio koncept

"globalnog sela" povezanog elektroničkim živčanim
sustavom. Prvi je u svojim radovima ukazao na koncept
"globalnog sela" uviđajući kako se svijet sve više
elektronički povezuje pa događaj na jednom mjestu
može u realnom vremenu imati utjecaj na neko udaljeno
mjesto, baš kao što se može dešavati u nekom malom
neselju.
 Prve korake interneta kakvog danas imamo pred
nama, možemo naći u okrilju vojne industrije.
Tijekom "hladnog rata" i blokovske politike svaka je
strana nastojala što više pojačati svoje naoružanje,
razviti što je moguće veći ubojiti arsenal. Iako je to
nespojivo sa uvriježenom "zdravom pameću"
nastojao se očuvati mir konstantnim naoružavanjem
i prijetnjama "prvim udarom" ili "odgovorom na prvi
udar".
Usporedo s tim, doduše u manjoj mjeri, razvijali su se i
planovi za društvo koje bi moralo sačuvati osnovne
funkcije proizvodnje i preživljavanja i nakon
nuklearne kataklizme. U vojnom je interesu SAD-a
bilo stvoriti decentraliziranu mrežu koju se ne bi
moglo uništiti brzim udarima.
Razvoj interaktivne računalne mreže dobio je konkretne okvire u
zadnjih 50 godina. Neposredno nakon Drugog svjetskog rata je
već zahuktala utrka za osvajanjem svemira, a SSSR je već u
listopadu 1957. uspio lansirati prvi Zemljin umjetni satelit. Kugla
promjera pola metra je 1400 puta obletjela, a njezin su signal
mogli čuti i radio amateri.
Radio stanice diljem svijeta su prenosile pulsirajući signal, a vojne
snage su već kovale planove o ekspanziji u svemir. Samo mjesec
dana kasnije Sovjeti su lansirali već i prvu letjelicu sa živom
posadom, doduše psom, ali to je bio znak da i u svemiru mogu
djelovati živa bića. A vojnu damoć treba otvariti na zemji, na
moru, u zraku ili svemiru. Američkoj vojsci je bilo razumljivo da
nadmoćnim resursima mogu postepeno steći tehnološku nadmoć
i prevladati sovjetsku prijetnju.
Prvi satelit, Sputnik I, je potaknuo tadašnjeg američkog
predsjednika Dwighta Eisenhowera da započne razvoj agencije
ARPA, kako bi ponovno stekli tehnološku premoć u utrci u
naoružanju.
U cilju zaštite SAD-a od svemirskog nuklearnog napada krenulo se
ka razvoju komunikacijske mreže koja bi povezala cijeli SAD.
Američko Ministarstvo obrane je 1958. godine osnovalo Agenciju za
napredne istraživačke projekte (DARPA – Defence Advanced
Research Project Agency), sa ciljem stjecanja tehnološke vojne
nadmoći nad Sovjetskim savezom. ARPAnet je nastao kao projekt
jednog manjeg odjela ARPA-e.
Ured za tehnologiju obrade informacija (IPTO – Information Processing
Techniques Office) je poticao istraživanje na području interaktivnog
računarstva. Preuzeli su novu tehniku prijenosa podataka –
"preusmjeravanje paketa" – koju je za Pentagon razvila privatna
korporacija. Korporacija Rand je razvila tehnologiju koja bi omogućila
decentraliziranu i fleksibilnu komunikacijsku mrežu koja bi mogla
preživjeti nuklearni napad.
U daljnjem tijeku "Hladnog rata" i natjecanja u naoružanju i tehnološkom
razvoju, Sovjeti su napravili još jedan veliki korak.
Sovjetski major Jurij Gagarin je 12. travnja 1961. ušao u povijest kao prvi
čovjek koji je izveo svemirski let. Amerikanci su isti podvig uspjeli
otvariti deset mjeseci kasnije. 1963. svijet se skoro našao u u "vrućem
ratu" kada se odigrala tzv. "kubanska kriza", kad su se sovjetske
rakete smjestile na lansirne rampe na Kubi, nadomak tla SAD-a.
Američko Ministarstvo obrane je 1958. godine osnovalo Agenciju za
napredne istraživačke projekte (DARPA – Defence Advanced
Research Project Agency), sa ciljem stjecanja tehnološke vojne
nadmoći nad Sovjetskim savezom. ARPAnet je nastao kao projekt
jednog manjeg odjela ARPA-e.
Ured za tehnologiju obrade informacija (IPTO – Information Processing
Techniques Office) je poticao istraživanje na području interaktivnog
računarstva. Preuzeli su novu tehniku prijenosa podataka –
"preusmjeravanje paketa" – koju je za Pentagon razvila privatna
korporacija. Korporacija Rand je razvila tehnologiju koja bi omogućila
decentraliziranu i fleksibilnu komunikacijsku mrežu koja bi mogla
preživjeti nuklearni napad.
U daljnjem tijeku "Hladnog rata" i natjecanja u naoružanju i tehnološkom
razvoju, Sovjeti su napravili još jedan veliki korak.
Sovjetski major Jurij Gagarin je 12. travnja 1961. ušao u povijest kao prvi
čovjek koji je izveo svemirski let. Amerikanci su isti podvig uspjeli
otvariti deset mjeseci kasnije. 1963. svijet se skoro našao u u "vrućem
ratu" kada se odigrala tzv. "kubanska kriza", kad su se sovjetske
rakete smjestile na lansirne rampe na Kubi, nadomak tla SAD-a.
Prva čvorišta buduće mega-mreže spojena su 1969. godine na
četiri američka sveučilišta. ARPAnet je konačno zaživio u
listopadu 1969. godine. Prvu komunikaciju su ostvarili Leonard
Kleinrock's research center sa University of California u Los
Angelesu i Douglas Engelbart's center sa Stanford Research
Instituta. 1969. godinu možemo uzeti kao početak pravog
razvoja interneta.
Glavni je zadatak istraživačima bio razvoj slanja paketa podataka
preko mreže. U sljedeće dvije godine umreženo je ukupno
petnaest čvorišta, uglavnom sveučilišnih istraživačkih centara.
1971. poslani je i prvi e-mail. Prva demonstracija ARPAneta
otvarena je 1972. na međunarodnoj konferenciji u
Washingtonu.
Uslijedilo je spajanje spajanje manjih mreža u veće. Od 1972.
godine u komunikaciji se koriste i mailing liste. 1973. računalni
znanstvenici Robert Kahn i Vint Cerf napisali su članak u
kojem su iznijeli osnove buduće mreže interneta. Sljedećih
deset godina istraživači su se trudili oko razvoja ovakovog
protokola koji će spajati različita računala sa različitim
operacijskim sustavima.
1979. godine pokrenuti su MUD-ovi. Multi-User Dungeons
(MUDs) su su jedno od jedinstvenijih i zabavnijih izuma
na internetu.
Svaki MUD je virtualni svemir kojeg vrti program na
serveru. Čitav svemir ili svijet piše se u tekstualnom
obliku od strane korisnika i/ili posredstvom
automatiziranih likova.
Preteća su razih budućih mrežnih igara.
1980. godine zaživio je Usenet. Usenet je kratica od
"user's network" i češće se koristi naziv "newsgroups".
Sastoji se od tisuća virtualnih korisničkih oglasnih ploča sa
raznim temama dostupnima u cijelome svijetu.
Svatko sa pristupom internetu može objaviti svoju obavijest,
čitati poruke i odgovarati na svaku poruku. Usenet je
posebno korisno mjesto za traženje odgovora na neko
pitanje, jer je većina diskusija upravo pitanja i odgovori.
Prvi mrežni protokol koji je koristio ARPAnet bio je
Network Control Program. Od 1972. do 1983.
godine britanski, norveški i američki istraživački
timovi koristili su ARPAnet za razvoj novog mrežnog
protokola.
1983. godine zamijenio ga je TCP/IP protokol kojeg su
razvili Bob Kahn, Vinton Cerf i drugi. Internet je
dobio ime po internet Protocol (internet protokol)
standardnom komunikacijskom protokolu koji danas
koriste sva umrežena računala.
Taj je protokol u prvim koracima zaživio u većini
računala ARPAneta 1. siječnja 1983. godine i taj se
datum može smatrati pravim početkom interneta.
1988. još jedan napredak u međuljudskoj komunikaciji.
Internet Relay Chat (IRC) omogućava ljudima diljem
svijeta komunikaciju u virtualnim sobama u realnom
vremenu.
1990. godine program ARPAnet je umirovljen i
prenešen na NSFnet (National Science Foundation
Network). NSFnet je uskoro spojen sa CSnet
(Computer Science Network), koji je spajao
sveučilišta diljem Sjeverne Amerike, a zatim je
spojen i sa EUnet-om (European Network), koji je
spajao većinu europskih istraživačkih centara.
1990. godinu uzimamo kao godinu kad je nastao Web
ili globalna Mreža.
 IZRAZ INTERNET

Izraz Internet dolazi od engleske rijeci Interconnected

(međusobno spojeni) i Networks (mrežni sustav računala).
U svakodnevnici Internet se često poistovjećuje sa World
Wide Web (WWW), što u stvari nije točno jer je WWW
samo jedan dio, jedna služba u okviru Interneta kao
globalnog pojma.
Na razvoj Interneta nije, kao što bi se moglo pretpostaviti,
presudno utjecao Windows Bill Gatesa (Microsoft), nego
System UNIX.
Uvođenjem internetprotokola TCP/IP (kasnije Telnet, FTP)
pocelo se u stvari rabiti ime Internet.
Najvažnija aplikacija od samog početka postajanja
sustava bila je elektronska pošta (E-Mail). Nagli
razvoj Internet doživljava tek od 1993. godine kroz
World Wide Web i prvi grafički sposoban Browser
pod imenom "Mosaic".
Taj WWW, što većina danas smatra Internetom, razvio
je 1989. godine Sir Timothy John Berners-Lee.
Autor je Englez, ali je sistem promoviran u Cernu u
Genevi (Švicarska). Za svoj rad, uz ostala brojna
priznanja, Engleska kraljica ga je promovirala u
Ritera (Knight Commander of the Order of the
British Empire).
Dakle, njegovim pronalaskom i novim sustavom, po
prvi put su Internet mogli koristiti i amateri, a ne
samo znanstvenici.Tako je i Internet sam postao
katalizator nagle digitalne revolucije koje smo sami
svjedoci.
• Sam Internet i mnogobrojne službe u okviru njega,
postali su danas prilično komplicirani za one koji ga
dobro ne poznaju. jer nudi čitav niz uvijek novih
mogućnosti, službi i servisa: IP.telefonija,
Groupware, Wikis, Blogs, super brzi priključci koji
omogućavaju Vlogs, Video on demand, Peer-o.Peer
omrežja kao što je File Sharing i Online igrice.
Razvoj ide dalje preko Web 2.0, Web 3.0 ... slikovni
prikaza interprotokola TCP/IP izvor
(http://www.google.ba/slike/protokoli).
• Internet je prekoračio granice SAD-a već u ranim
sedamdesetim, a 1992. on prelazi prag od milijun
računala raširenih posvuda u svijetu. Osnovan je
Internet Society koje ga proglašava općim dobrom
čovječanstva. 1993. godine osnovan je World Wide
Web i Internet je ušao u svaki segment ljudskog
djelovanja.
 POJAM INTERNET

Internet možemo definirati kao svjetsku računalnu informacijsku

mrežu, sastavljenu od velikog broja manjih međusobno
povezanih računalnih mreža, koja omogućava prijenos
informacija između računala koji čine mrežu. Dakle internet
bismo mogli definirati kao mrežu svih mreža.
To doslovce znači da je to najveća mreža koja povezuje milijune
osobnih računala, lokalne (LAN) i raširene (WAN) mreže u
zajedničku mrežu.
Računala i pojedine mreže pritom su u internet povezani na različite
načine. Tako razlikujemo više vrsta veza kojima se služi internet.
S jedne strane prosječni se korisnik u većem dijelu svijeta spaja
na internet putem modema. S druge strane postoje veze kojima
se povezuju računala koje zovemo serveri, hostovi ili čvorovi.
. To su većinom iznimno snažna računala sposobna
za obradu ogromnih količina podataka, a upravo
preko njih se pojedinci spajaju modemom na
internet. Serveri su najčešće umreženi satelitskim i
radijskim vezama te svjetlovodnim i telefonskim
kablovima.
Ta računala su povezana specijaliziranim računalima
koje nazivamo usmjernicima (routerima). Usmjernici
provjeravaju kamo idu podaci koji se kreću preko
interneta te odlučuju kojim će ih putem poslati.
Za razliku od tradicionalnih medija za prijenos
podataka kao što su radio i televizija internet je
decentralizirana mreža što znači da nema
središnjeg mjesta iz kojeg je upravljana. Podaci
putuju mrežom podijeljeni u pakete.
• Svaki od tih paketa sadrži podatke o tome odakle je krenuo i
gdje mu je odredište. Upravo zbog toga nije važno kojim
smjerom ovi paketi prolaze sve dok su na svom odredištu
pravilno sastavljeni, dakle nije važno kojim putem poslana
poruka putuje internetom - ona će na kraju naći svoj put do
cilja. Za njihovo pravilno putovanje internetom te sastavljanje
na odredištu brine se TCP/IP protokol, koji ima zadatak da
poruka stigne u istom obliku u kojem je poslana. Internet je
zasnovan na klijent-server relaciji između računala nazvanoj
klijent-server arhitektura.
• U klijent-server arhitekturi neka računala se ponašaju kao
serveri ili poslužitelji podataka, dok se druga računala
ponašaju kao klijenti ili primatelji podataka, i to tako da
računalo klijent može pristupiti mnogim različitim serverima, a
pojedinačnom serveru može pristupiti više različitih računala
klijenata. Jednom kada računalo klijent uspostavi vezu sa
serverom koji sadrži tražene informacije, server ih šalje klijentu
u obliku datoteke (file). Poseban računalni program zvan
preglednik (browser) omogućava korisniku traženje
dokumenta.
 OSNOVNI SERVISI NA INTERNETU

• Osnovni servisi su prisutni praktično na svakom kompjuteru koji

je povezan na Internet. Njihovo korištenje podrazumijeva
posjedovanje korisničkog imena na nekom od servera u mreži i
odgovarajuće lozinke za pristup, čime se dolazi do jedinstvene
adrese. U ove servise spadaju:

• E-MAIL,
• TELNET,
• FTP,
• FINGER,
• TALK i
• R-SERVISI.
•  
 E-MAIL I ELEKTRONSKA POŠTA

• E-MAIL je najstariji od svih Internet servisa i

osigurava slanje poruke drugom korisniku ili grupi
korisnika.
• Poruka je obično tekstualna, iako postoji mogućnost
slanja binarnih datoteka. Za razliku od većine ostalih
servisa, E-MAIL se može koristiti čak i kad ne postoji
kontinuirana veza sa Internetom.
Ako je korisnik direktno vezan na Internet, poruka koju bi on
poslao stigla bi za svega nekoliko minuta (a najčešće
trenutno) drugom korisniku, tj. na svoje odredište. Za slanje
elektronske pošte nije neophodna stalna veza sa Mrežom.
Mnogo racionalnije rješenje je povremena razmjena
elektronske pošte putem modema i odgovarajućeg servera,
najčešće protokolom UUCP.
Suštinska prednost elektronske pošte u odnosu na klasičnu poštu
ili faks je u tome što se primljeni tekst može dalje obrađivati,
pripremati za štampu, komentirati pri odgovoru itd. Tako se
bez teškoća mogu slati i slike, praktično bilo kakav dokument
koji se nalazi u kompjuteru.
Za ovu namjenu E-MAIL jednostavno nema alternativu. Iako je
elektronska pošta prvenstveno namijenjena slanju privatnih
poruka drugom korisniku Mreže, moguća je komunikacija,
odnosno paralelno slanje na veći broj adresa, pa i rasprave
preko E-MAIL servisa. Ovi oblici predstavljaju tzv. mailing liste.
• U odnosu na ostale načine slanja poruka E-
MAIL je veoma pogodan za dodatne zaštite,
pa se može osigurati provjera autentičnosti
poruke, odnosno da li ju je u odgovarajuće
vrijeme poslao onaj koji je njen autor.

• Upotreba E-MAIL servisa je relativno

jednostavna, ali to nikako ne znači da ne
treba voditi računa o načinu pisanja poruka.
Kao i svako drugo pisanje i ovo zahtijeva
pažnju pošaljitelja poruke, da bi primatelj
zaista na pravi način shvatio poruku. 
 TELNET

TELNET predstavlja pristup udaljenom kompjuteru emulacijom

terminala.
Kada se pomoću korisničkog imena i lozinke korisnik prijavi na
udaljeni kompjuter on može da pokrene programe (u tekstualnom
modu) koji su instalirani na tom kompjuteru. Ako se polazni
kompjuter nalazi na istom području gdje je i odredišni, dovoljno je
kao adresu navesti samo ime kompjutera.
U svakom slučaju, ništa ne smeta ako se navede kompletna adresa.
Simboličke ili slovne adrese se automatski konvertuju u
numeričke, koje dalje služe za pristup. Ponekad se može desiti
da simboličke adrese ne rade pa se tada koriste direktno
numeričke adrese.
• Kada se uspostavi veza između kompjutera i
usaglase osobine terminala, odnosno izvrši
emulacija terminala, korisnik se prijavljuje putem
korisničkog imena i lozinke.
• Takođe, korisnik mora imati otvoren vlastiti nalog na
udaljenom kompjuteru da bi ga mogao koristiti. Po
ispunjenju ovih uvjeta korisnik nastavlja da radi na
udaljenom računaru kao na lokalnom, osim što se
sve komande koje on unosi izvršavaju na udaljenom
kompjuteru.
• TELNET je interaktivni servis pa se zbog toga ne
može pozivati iz komandnih procedura, niti se može
izvršavati kao proces u pozadini.
•  
 FTP

• File Transfer Protocol (FTP) prenos datoteka je jedan od osnovnih poslova za

koji služi Mreža. FTP je namijenjen prije svega prenosu sa servera na lokalni
klijent kompjuter i obrnuto. Da bi se pristupilo određenim datotekama
neophodno je posjedovanje korisničkog imena i lozinke na serveru. Varijacija
na ovu temu je poseban servis Anonymous FTP, do koga se dolazi klasičnim
programom FTP tako da se korisničko ime unosi kao anonymous, a lozinka
kao vlastita E-MAIL adresa. Na ovaj način administratori servera nude
jednostavan pristup do javnih datoteka, prvenstveno za distribuciju softvera i
ostalih podataka.
•  
• Program FTP pokreće se naredbom ftp adresa, poslije čega se unosi
korisničko ime i lozinka na udaljenom kompjuteru. Kao adresa se mogu
ravnopravno koristiti simbolički i numerički oblik, isto kao kod programa
TELNET. Kod FTP servisa korisnik ima na raspolaganju veliki broj opcija, od
kojih mu objektivno treba svega nekoliko.
•  
 FINGER

• Adrese korisnika su precizne, ali su često toliko kriptične da

same za sebe ne znače mnogo.
• Program FINGER omogućuje identifikaciju prezimena i imena
korisnika na osnovu njegove adrese, a takođe i obrnuto,
identifikaciju svih korisnika koji odgovaraju zadatom uzorku.
• Da bi FINGER radio na udaljenom kompjuteru mora postojati
odgovarajući serverski program.
 
 TALK

•   Internet posjeduje snažan i jednostavan sistem za interaktivni razgovor koji se

zove TALK. Uslov za međusobnu komunikaciju sugovornika je povezanost
korisničkih kompjutera na Internet. Kao i kod drugih servisa, ako lokalna mreža
nije povezana na Internet stalnom vezom, moguće je koristiti TALK među
kompjuterima u svojoj mreži.
•  
• Prvi korak veze je provjera konekcije korisnika ovog servisa putem kompjutera. To
se radi naredbom finger na prethodno opisan način. Pri tome treba imati u vidu da
to što je neko konektovan ne mora da znači da je trenutno tu (ostavljanje
konektovane sesije je veoma loša praksa iz sigurnosnih razloga). Takođe, treba
imati obzira ako se sagovornik ne odaziva poslije nekoliko pokušaja.
•  
• Neophodan uvijet za korištenje servisa TALK je postojanje odgovarajućeg
serverskog programa na lokalnom i udaljenom kompjuteru. Taj server naziva se
talk dacman i on za korisnika upućuje poziv i uspostavlja vezu.
 
 R-SERVICES

•  R-SERVISI (R-SERVICES) su prvobitno nastali na

Unix-u, kao usavršavanje servisa TELNET i FTP. Oni
osiguravaju pri­stup udaljenom kompjuteru bez
eksplicitne provjere lozinke.
• Lozinka se provjerava, ali samo prvi put, kada se
korisnik prijavljuje na prvi kompjuter u mreži. Ovaj
sistem se zasniva na pretpostavci da su kompjuteri
istog stupnja sigurnosti i da imaju međusobno
"povjerenje".
• Kada se korisnik konektuje na jedan kompjuter, može
poslije toga slobodno da se kreće po mreži radnih
stanica mnogo brže i lakše, bez stalnog provjeravanja
lozinki.
Ovakvo "povjerenje" među serverima može
lako da bude zloupotrebljeno pa R-SERVISI
predstavljaju jednu od najozbiljnijih prijetnji
sigurnosti sistema i podataka korisnika.
Komande R-SERVISA mogu sasvim
normalno da se koriste i bez implicitnih
dozvola na udaljenom kompjuteru i tada se
mora unijeti lozinka.
R-SERVISE čine: rlogin ( za pristup drugom
kompjuteru, nadgradnja TELNET servisa),
rcp (kopiranje datoteka među kompjuterima
na mreži) i rsh (izvršavanje programa na
udaljenom kompjuteru).
Dok se TCP/IP kao protokol najniže razine brine za
način međusobnih povezivanja i komuniciranja
računala, protokoli više razine poput FTP-a,
TELNET-a, NNTP-a, pa i HTTP-a određuju način na
koji se specifične vrste podataka prenose preko
interneta. Neki od najčešćih su:
• USENET

Network News Transfer (Transport) Protocol (NNTP) -

Protokol za prenošenje novinskih članaka između novinskih
grupa na NEWS poslužiteljima te s poslužitelja na osobno
računalo. Radi se o sustavu u kojemu svatko može sudjelovati
tako da postavi pitanje ili da svoj odgovor u točno određenom
direktoriju na NEWS poslužitelju.
U roku od nekoliko sati na pitanje će vjerojatno biti odgovoreno i
to zahvaljujući velikom broju posjetitelja takvih novinskih
grupa. Novinske grupe su i zamišljene upravo radi razmjene
iskustava pa se tako u njima na relativno lagan način može
doći do odgovora na postavljena pitanja.
Za pregled novinskih grupa na osobnom računalu potreban je
program za njihovo pregledavanje, a većina današnjih web
pretraživača imaju integrirane vlastite programe za tu svrhu.
• GOPHER
•
Servis više manje sličan webu s tim da nema
mogućnost zajedničkog prikazivanja teksta i slike.
Pojavio se nešto prije weba te je bio popularniji od
njega sve do pojave prvih grafičkih preglednika.
• WORLD WIDE WEB (WWW, web)

World Wide Web je grafički hipertekstualni način upotrebe interneta koji koristi
protokol HTTP za prenošenje stranica weba i drugih podataka preko interneta
(sa servera do korisnikova računala). Web stranice pisane su u HTML
(Hypertext Markup Language) jeziku. Za taj način upotrebe interneta posjetitelj
mora upotrebljavati preglednik weba, koji omogućuje posjetitelju interneta
pregledavanje stranica pisanih u jeziku HTML. Bitne razlike po kojima se web
razlikuje od ostalih načina upotrebe interneta je to što omogućava
hipertekstualne veze između dokumenata, te što omogućuje kombinirano
prikazivanje teksta, slika, zvuka i videa, dakle omogućuje integraciju
informacijskih sadržaja. Hipertekst je dokument ili sustav s povezanim
tekstualnim jedinicama. To je elektronička slika teksta ugrađenog u računalo i
može se jedino unutar računalnog sustava ispunjavati, mijenjati i čitati.
Koncepcija hiperteksta temelji se na računalnom sustavu koji korisniku pruža
mogućnost prikazivanja kroz mrežu pojedinačnih tekstualnih sadržaja. Pristup
tekstovima omogućava prepoznavanje položaja i smjer kretanja kroz mrežu.
Osnovni je cilj hiperteksta spremanje sadržaja u računalo na takav način da ga
korisnik može pregledavati i pretraživati na bilo koji način koji mu trenutno
odgovara. Time se potpuno osigurava sloboda korisnika u procesu
pretraživanja, a svaki sadržaj nosi oznaku veze s drugim sadržajem. Mreža
veza čini strukturu modela hiperteksta. Veze imaju dva kraja: izvor i odredište.
Obilježene veze između informacijskih jedinica pružaju takav sustav navigacije
koji uvelike olakšava traženje odgovarajućeg sadržaja.
HTML nije pravi programski jezik poput Pascala, Visual Basica ili
C++, već je zamišljen kao standardni sustav namijenjen
opisivanju sadržaja i strukture stranica weba. On definira kako
će se slika ili bilo koji drugi objekt na stranici weba postaviti u
odnosu na tekst. Dokument napisan u jeziku HTML obično se
naziva stranica HTML-a ili weba.
Takve stranice izrađuju se kada se bilo kakav dokument (tekstovi,
slike, glazba, filmovi) žele objaviti na webu. Same stranice
izrađuju se umetanjem tagova HTML-a koji definiraju položaj i
izgled teksta, slika, tablica i drugih objekata koje može koristiti
stranica weba. Tagovi se uglavnom rabe po principu da postoji
početni i završni tag. Tako npr. &lthtml> određuje početak
stranice HTML-a, a </html> određuje završetak stranice.
Svi ostali tagovi te tekstovi postavljaju se između ova dva taga ili
ih preglednik neće prikazati. Osim tagova HTML-a stranica
može sadržavati elemente Javascripta, Jave i Active X-a. Ti
elementi proširuju mogućnosti jezika HTML.
• HyperText Transfer Protocol je komunikacijski protokol koji se
koristi za prijenos dokumenata HTML-a preko interneta.
Drugim riječima to je protokol na kojemu se zasniva web. Dok
jezik HTML omogućuje istodobno prikazivanje teksta i slike
protokol HTTP se brine kako će te slike i tekst biti prenošeni
preko interneta.
Još jedan važan element weba je Uniform Resource Locator
(URL). To je sustav adresiranja koji se koristi u preglednicima
weba.
• Pomoću URL-a može se pozvati svaki dostupan dokument ne
samo na webu već i općenito na internetu. URL adresa se
sastoji od imena protokola koji se želi koristiti, imena servera
kojem se želi pristupiti te od točnog mjesta (direktorija) na
serveru na kojem se nalazi dokument kojem želite pristupiti.
S obzirom da se može odabrati protokol koji želimo to znači da
se preko preglednika weba može pristupiti i FTP, GOPHER ili
NEWS, a ne samo poslužiteljima weba. Kako je web ipak
najčešći protokol današnjice, a za njega su i napisani
preglednici, uobičajeniji URL prefiks koji se koristi je http.
 IRC – INTERNET RELAY CHAT

• Ovaj Internet servis omogućava interaktivni razgovor velikog

broja korisnika. Kreiran je u Finskoj i postao jedan od naj­
popularnijih servisa. Kompletan sistem je organiziran po kanalima
koji se dijele na: javne, privatne, nevidljive i tajne.
• IRC nakon pokretanja, pokušava da uspostavi vezu sa nekim od
IRC servera u svijetu. Nakon uspješnog povezivanja sa
serverom, na ekranu se ispisuje poruka sa tog servera koja
obično sadrži podatke o serveru, administratoru, pravilima za
korišćenje i slično. Ovo se ispisuje u prozoru za poruke programa
IRC.
• Ekran je podijeljen na tri dijela. Najveći dio čini pomenuti prozor
za poruke. Ispod njega je jedan red namijenjen statusnim
informacijama, dok je na dnu ekrana red za unošenje IRC
komandi.
 SERVISI ZA PRETRAŽIVANJE
Servisi za pretraživanje omogućavaju pronalaženje odgovarajućih dokumenata na
javnim servisima. Bez njih bi krstarenje Internetom bilo mnogo komplikovanije i
sporije. 
• ARCHIE služi za pretraživanje ANONYMOUS FTP servisa. Kada se zadaju imena
datoteka dobivaju se adrese ANONYMOUS FTP servera gdje se iste mogu naći,
kao i njihove veličine i datumi postavljanja. Postoji i mogućnost traženja imena
datoteka prema opisu.

• VERONICA je namijenjena pretraživanju GOPHER servisa. Otkuca li se dio

naslova koji se pojavljuje u GOPHER menijima, dobija se spisak GOPHER
lokacija gdje se isti pojavljuje, takođe u obliku menija.

• WAIS je nastao kao rezultat potrebe da se pretražuju komple­tni tekstovi, tzv.

fulltext search. Na osnovu zadatih ključnih riječi, dobijamo spisak adresa
dokumenata gdje se iste pojavljuju. U bazi mogu biti: WEB, GOPHER i FTP
dokumenti.

• NETFIND služi za pronalaženje E-MAIL adrese korisnika na osnovu imena i

prezimena. Pretraživanje se vrši komandom finger. Kad se izabere manje
područje, postoji mogućnost da se adresa i pronađe.
 SIGURNOSNI SERVISI
• Sigurnosni servisi su neophodni kada se pomoću Interneta prenose podaci koji
imaju posebnu važnost. Promet na mreži je u velikoj mjeri otvoren pa se ne može
garantirati tajnost podataka. Uz ove servise, neki od programa za pristup
odgovarajućim javnim servisima, npr, WWW-u, imaju opciju za zaštitu
komunikacije.
•  PGP - PRETTY GOOD PRIVACY je popularan program kojim se pomoću tehnike
javnog i tajnog ključa (RSA algo­ritam), šifruje elektronska pošta. On osigurava da
poslatu poruku može da pročita samo onaj kome je namijenjena, kao i da je
poruka stigla od njenog autora. Može se koristiti i za kreiranje elektronskog
potpisa dokumenta.

• SSH - SECURE SHELL je relativno novi sistem koji koristeći tehnike slične PGP-
ovim, šifruje interaktivnu komunikaciju. Funkcionalno zamjenjuje TELNET i FTP
programe, osiguravajući zaštitu od prisluškivanja.

• KERBEROS je sistemski servis koji osigurava vezu sa jednom sigurnosnom

mašinom, na kojoj se vrši provjera identiteta servera i korisnika, kao i kriptovanje
komunikacije. Da bi se koristio KERBEROS, on mora da bude instalirana na sve
servere u mreži, a programi koji osiguravaju ostale servise moraju da budu na
odgovarajući način prilagođeni.
 SISTEMSKI SERVISI
• Ova kategorija servisa je namijenjena uglavnom administratorima servera i mreže,
a ponekad može da bude od značaja i za korisnike. Korisnici pomoću ovih servisa
mogu daprovjere da li je neki računar trenutno priključen u mrežu ili postoje
problemi na vezama.
•  
• PING služi za provjeru kvaliteta (postojanja i brzine) veze među kompjuterima na
mreži.
•  
• NFS osigurava dijeljenje mrežnih diskova, tako da veći broj kompjutera može da
pristupi istim dijelovima diska na serveru.
•  
• TRACEROUTE kao i PING provjerava vezu i ispisuje putanju kojom podaci putuju
od servera do servera. Koristi se u slučaju postojanja sumnje da se podaci gube ili
lutaju.
•  
• NETSTAT prikazuje trenutno aktivne mrežne veze na serveru.
•  
• X-WINDOWS je distribuirani prozorski sistem. Program aktiviran na jednom
kompjuteru može svoje rezultate ispisivati na nekom drugom kompjuteru u mreži.
 SIGURNOSNI SERVISI
• Sigurnosni servisi su neophodni kada se pomoću Interneta prenose podaci koji
imaju posebnu važnost. Promet na mreži je u velikoj mjeri otvoren pa se ne može
garantirati tajnost podataka. Uz ove servise, neki od programa za pristup
odgovarajućim javnim servisima, npr, WWW-u, imaju opciju za zaštitu
komunikacije.
•  PGP - PRETTY GOOD PRIVACY je popularan program kojim se pomoću tehnike
javnog i tajnog ključa (RSA algoritam), šifruje elektronska pošta. On osigurava da
poslatu poruku može da pročita samo onaj kome je namijenjena, kao i da je
poruka stigla od njenog autora. Može se koristiti i za kreiranje elektronskog
potpisa dokumenta.

• SSH - SECURE SHELL je relativno novi sistem koji koristeći tehnike slične PGP-
ovim, šifruje interaktivnu komunikaciju. Funkcionalno zamjenjuje TELNET i FTP
programe, osiguravajući zaštitu od prisluškivanja.

• KERBEROS je sistemski servis koji osigurava vezu sa jednom sigurnosnom

mašinom, na kojoj se vrši provjera identiteta servera i korisnika, kao i kriptovanje
komunikacije. Da bi se koristio KERBEROS, on mora da bude instalirana na sve
servere u mreži, a programi koji osiguravaju ostale servise moraju da budu na
odgovarajući način prilagođeni.
 INTRANET I EKSTRANET

• Iz tri ključna obilježja Interneta - klijentsko-serverske arhitekture,

općeprihvaćenih komunikaciskih protokola i standardnih usluga, odnosno
servisa došlo se do mrežnih poslovnih riješenja koja su zasnovana na toj
globalnoj mreži - Internetu. Ta poslovna riješenja su intranet i ekstranet.

• INTRANET je privatna računarska mreža jednog poslovnog sistema koja

koristi internetske standardne protokole kako bi se zaposlenima
omogućila jednostavna komunikacija i suradnju te pristup informacijama
firme. S obzirom da se temelji na Web tehnologiji Intranet često nazivaju
i korporativnim Webom.
•  
• EKSTRANET nastaje kada se više "intranetskih firmi" privremeno ili
trajno povežu u cilju suradnje na nekom poslu ili razmjene informacija.
Ekstranet je mreža koja je izgrađena na principima Interneta, ali sa
zaštitom od neovlaštenog pristupa. Ekstranet predstavlja:
• mrežu koja na principima internetske tehnologije pruža mogućnost
suradnje različitim firmama, poslovnim partnerima, klijentima i
dobavljačima u cilju ostvarivanja zajedničkih ciljeva,
• softver kojim se unapređuju intraorganizacioni odnosi.
•  
• Ekstranet, dakle, otvara intranet firme, koja to želi, prema vanjskom
svijetu. On osigurava odgovarajuće kanale zaštićenog komuniciranja
među firmama koje surađuju. Ključna obilježja ekstraneta:
• Za razliku od Interneta, ekstranet nije svakome dostupan.
• Za razliku od intraneta, ekstranet nije ograničen na upotrebu samo
unutar jedne organizacije.
• Ekstranet je prvenstveno pitanje organizacije, a ne tehnologije.
•  
• Nove mogućnosti koje pruža koncepcija ekstraneta, a
koje služe kao tehnološka podrška novoj informacionoj
ekonomiji ogledaju se u sljedećem:
• Važnim klijentima firme obuhvaćenim ekstranetom
omogućava se uvid u inovacije proizvoda i stanje
narudžbi, bilansne informacije, te online komunikaciju i
podršku.
• Firme koje surađuju, kao što su posredničke,
zastupničke, distributerske i sestrinske omogućuje se
pristup podacima o kupcima, konkurenciji, cijenama,
zalihama i dr.
• Partnerima na zajedničkim projektima omogućuje se uvid
u stanje i napredak projekta, u finansijske podatke i
rezultate preduzetih istraživanja.
• Omogućuje se vertikalno povezivanje među firmama, od
proizvođača osnovnih sirovina do onih koji se bave
prodajom finalnih proizvoda, čime se stvaraju bliske veze
unutar lanca vrijednosti.
• Ekstranet ima smisla razvijati samo onda kada njegovi
učesnici imaju uspostavljene vlastite intranete. Dakle,
aktivnosti izgradnje intraneta, bilo da se radi o modifikaciji
postojećih privatnih mreža ili izgradnji novih, moraju prethoditi
aktivnostima stvaranja ekstraneta.
•  
• Kako svaki intranet ima svoju zaštitu, vatrozid, on će
istovremeno služiti kao zaštita ekstraneta od Interneta, kao i
povezanih intraneta međusobno. To je poželjna situacija zato
što svaki učesnik u ekstranetu ima neke informacije čiju
tajnost mora štititi od ostalih učesnika, poslovnih partnera, radi
zaštite vlastitih poslovnih interesa.
•  
• Obzirom da nivo zaštite nije isti prema Internetu i prema
ekstranetu programe koji regulišu propusnost zaštitnog
vatrozida intraneta treba izgraditi tako da podržavaju različite
zaštitne procedure koje će se aktivirati u zavisnosti od toga iz
kojeg izvora dolazi zahtjev za pristup intranetu. 
 PRISTUPI INTERNETU

 
• Internet je velika računarska mreža i sistem za jednostavnu i efektivnu
komunikaciju sa tekstom, slikom i zvukom. Neki od najpopularnijih
dijelova interneta su: World Wide Web, E-mail i P2P file sharing (ili
razmjena dokumenata).
Internet kao globalna svjetska mreža nema cenzuru i nema prepreka.
Dostupna je na svakom djeliću planete Zemlje, naravno, uz
odgovarajuću opremu. Da bi pristupili ovoj mreži moramo imati jedan od
sistema za komunikaciju kao što su:

* Analogna telefonska linija

* ISDN
* ADSL
* kablovski
* bežični
* satelitski
Ovaj sistem podrazumijeva infrastrukturu javne komutirane
telefonske mreže (PTNS-Public Telephon Network System) ili
jednostavnije rečeno upredenu paricu do telefonske centrale
kakvu imaju gotovo svako domaćinstvo. Ovim sistemom se,
kroz spojne vodove, vrši prenos analognih signala (prvobitno
namijenjeno isključivo za govorne informacije) u vrlo uskom
spektru od 400 do 4000 Hz što je sasvim dovoljno za prenos
govora. Ako se između računara i ovakve linije postavi uređaj
koji će vršiti konverziju digitalnih u analogne signale i obrnuto
modem moguće je ostvariti uvezivanje računara sa brzinom
prenosa do 56 kbps. (Teoretski 64 kbps).

Ovaj sistem također koristi upredenu paricu kao fizički prenosnik

digitalnih signala a opseg je proširen i uključuje dva analogna
kanala tako da su brzine do 128 kbps. Naziv je dobio kao
skraćenica engleskog termina Integrated System of Digitaly
Network. Prenos podataka kroz spojne vodove je digitalni.
Kao varijanta DSL (Digitaly Subscriber Line) ili u
slobodnom prevodu digitalna pretplatnička linija
koristi osobinu uvezivanja više "kanala" od po 64
kbps u željenu (bolje rečeno plaćenu) širinu
prenosa. Oznaka ADSL znači da je protok
informacja asimetričan tj prema potrebi količina
dolaznih informacija (Download) sa servera prema
klijentu se uvećava na račun odlaznih
(Upload)količina bita. Komunikacija kroz spojne
vodove je digitalna.
U naseljenim mjestima gdje je uspostavljen sistem
tzv. kablovske televizije moguće je ostvariti istim
vodovima prenos podataka i konekcija na internet.
Ovaj sistem ima veoma veliku propusnu širinu
podataka koja ide i do 0,5 Mbps. Veoma često se
koristi jedini problem je što brzina prenosa direktno
ovisi o broju korisnika (pretplatnicima)
Iako termin možda nije najadekvatniji uspostavljen je prema
originalnoj engleskoj verziji Wireless. Danas se koristi više
različitih varijanti a najčešće komunikacije na ultra visokim
frekvencijama od 2,4 i 5 GHz. Zbog osobina prostiranja ove
vrste talasa (pravolinijski i ne prolaze niti se odbijaju od fizičke
prepreke) ograničenja su velika: mora postojati optička
vidljivost između antena pristupne stanice i korisnika a daljina
se kreće do nekoliko kilometara.
Brzine koje se mogu postići na ovim frekvencijama su velike i
kreću se od 2 Mbps do 54 Mbps.
Iako najskuplji sistem ipak predstavlja najpouzdaniji i najbrži
sistem za prenos podataka pa tako i za pristup internetu. Kao
posrednik u komunikaciji koristi se geostacionarni satelit
pozicioniran na visini od oko 35000 km iznad zemlje.
Pošto se kreće ugaonom brzinom identičnoj brzini rotacije Zemlje
to je njegov položaj u odnosu na određeni prostor na Zemlji
uvijek isti. Prostor koji je pokriven signalom satelita naziva se
"Footprint"
Pojednostavnjeno rečeno Internet je skup međusobno
umreženih računala. Obuhvaća cijeli svijet a broj
računala uključen u funkcioniranje tog divovskog
sustava izražava se u milijuna . Sam princip
funkcioniranja Interneta, te "mreže svih mreža",
prosječnom korisniku zapravo nije bitan. Ono što
jeste bitno jest mogućnost jednostavnog pristupa
bilo kojoj informaciji smještenoj na bilo kojem
računalu uključenog u mrežu.

Ovaj podatak je fascinantan, jer implicira da sve što

vas zanima, bilo kakva informacija, najvjerojatnije
već negdje postoji. A ukoliko i ne postoji, izuzetno ju
je lako tamo postaviti.
SITE
Site (izgovara se: "sajt", označava skup web
stranica, međusobno povezanih i organiziranih u
jedinstvenu cjelinu, sa zajedničkom pristupnom
adresom.
Internet adresa web stranica
Služi kako bismo na najjednostavniji način pristupili
nekom site-u. Sastoji se od naziva Internet usluge
(najčešće: www), imena site-a (npr.: korvin-ba) i
oznake domene (.ba, .com, .net, .org ili druga).
Sintaksa Internet adrese glasi
www.ime_sitea.naziv_domene (npr.: www.korvin-
ba.com)
VIRTUALNI SERVER
Server je računalo na kojem se fizički nalaze podaci
o web stranicama nekog site-a. Ono funkcionira bez
prekida 24 sata dnevno omogućavajući tako
neprekidnu dostupnost na njemu pohranjenih web
stranica. Takva računala su izuzetno skupa jer osim
velike procesorske snage moraju jamčiti apsolutnu
sigurnost podataka pohranjenih na njima. Zbog toga
je memorijski prostor na kojem se skladište podaci
na poseban način podijeljen na više virtualnih
servera koji se ponašaju kao samostalna računala
iako se svi nalaze u okviru jednog fizičkog servera.
Tako dobiveni računalni prostor znatno je jeftiniji od
najma fizičkog servera i omogućava pohranu web
stranica po cijenama pristupačnim najširem krugu
korisnika.
DOMENA
Domena označava pripadnost site-a određenoj
grupi web stranica. Kriterij pripadnosti može biti
nacionalni ili funkcionalni. Primjer nacionalne
domene je hrvatska domena ".hr" (za Njemačku je
".de", za Švedsku ".se“, BIH- ba- itd. ), a primjer
funkcionalne pripadnosti je komercijalna domena
".com" (postoje još i .net, .org, .biz, itd. koje su
također univerzalne)
• WEB PRETRAŽIVAČI

Kako bi pronalaženje željenih informacija na

Internetu bilo što lakše i jednostavnije, postoji velik
broj specijaliziranih web stranica, tzv. Internet
pretraživača, čija je jedina svrha da uz pomoć
ogromnih baza podataka o raspoloživim web
stranicama na Internetu, na naš upit ponude sve
one stranice koje su vezane za predmet našeg
interesa.
Prijavljivanje naših web stranica pretraživačima
jedan je od ključnih čimbenika uspješne Internet
prezentacije!
 ILEGALNOST NA INTERNETU

  Već se od samog nastanka komercijalnog softwarea pojavila grupa

ljudi, zvani Pirati, koja je taj software ilegalno kopirala, te za
drastično niže cijene prodavala široj publici. Naravno niže su se
cijene svima svidjele tako da su Pirati postali vrlo popularni u vrlo
kratkom roku. Danas se ilegalan software može putem Interneta
mnogo lakše i brže dobaviti, tako da se događa da najobičniji PC
korisnik dobije najnoviji software prije nego što se on uopće
pojavi u specijaliziranim trgovinama.
Uz Piratski software na Internetu je dosta, bolje reći, jako puno
raširen i pornografski sadržaj. Uz legalne pornografske stranice
koje traže broj kreditne kartice kao zaštitu protiv pristupa mlađih
osoba, postoje i one ilegalne koje nude razne sadržaje koje je
putem tiska nemoguće objaviti.
PORNOGRAFIJA I CENZURA

Neke pretpostavke govore da više od 80% slika na Internetu

ulazi u kategoriju pornografije. Da li je to problem? Svakako.
No, čiji je to problem i na koga se odnosi. Prije svega treba
reći da to nije problem odraslog čovjeka koji ima slobodu
izbora traženja onoga što želi. To je prije svega problem za
djecu koja tražeći ono što ih zanima često mogu naići na link
koji vodi na neku od pornografskih stranica. Pritom kada
kažem djeca mislim na osobe mlađe od 16-tak godina koje
pregledavajući ovakav materijal mogu steći krive vrijednosti.
Po svojoj prirodi ovaj problem bi pripadao u domenu države,
no kako je Internet međunarodna mreža ovaj problem nadilazi
granice pojedine države. Problem je stoga mnogo teže riješiti
unutar granica jedne države te je danas jasno da će biti
potrebno naći neku vrstu međunarodnog rješenja.
• Sadašnja odnošenja prema ovom problemu su slijedeća:
• 1) Zakonski
a) Godine 1996. amerièki kongres donio je Zakon o
Telekomunikacijskoj reformi - unutar ovog zakona donesen je
Communications Decency Act (CDA) - zakon o pristojnosti u
komunikacijama. Ovaj je zakon predviđao moguće kazne ukoliko bi
netko na Internetu narušio nacelo pristojnosti.
Po svojoj prirodi ovaj zakon je smiješan svakome tko je upoznat sa
raširenošću Interneta, ali je po svojem značenju vrlo opasan. On je,
naime, ozbiljna prijetnja slobodi govora tj. izbora na Internetu. Ovaj
zakon odbacio je Ustavni sud SAD-a u Lipnju 1997. zato jer su suci
smatrali da je termin "pristojnost" previše neodređen.
• Time je Internet svrstan pod 1. amandman Ustava SAD-a, koji se
odnosi na slobodu govora, tiska, radija, televizije, a od tada i
Interneta.
Iako je Internet međunarodna mreža, a ovaj zakon se odnosio samo
na SAD, stvarna je prijetnja bila u tome što se većina prometa
Interneta odvija preko SAD-a, a osim toga je SAD oduvijek bio primjer
drugim državama u donošenju zakona koji se tiču Informatičkih
tehnologija.
b) Kao drugi primjer zakonskog rješavanja ovog problema uzeo sam Singapoore.
Zašto? Ovaj grad-država zakonski je riješio pitanje pornografije na Internetu.
Pritom se za gledanje/kupovanje pornografskih materijala kažnjavaju svi.
Kazne za upražnjavanje pornografsko-erotskih materijala preko Interneta
kreću se od novčanih (od 5000$ na više) do čak zatvorskih kazni. Moje je
mišljenje da ovakav način rješenja ovog problema nije prihvatljiv za zapadno,
više-manje demokratsko društvo zato jer se ovakvim zakonima zabranjuju
osnovne ljudske slobode poput prava na izbor. U Singapooreu je to možda i
moguće, jer država zbog velike napućenosti na malom prostoru u ime bolje
budućnosti i veće učinkovitosti sustava nadzire sve servere a također i sve
građane. Singapoore sam sebe često naziva modelom budućeg društva, no
ipak Singapoore je daleko od učinkovitog rješenja ovog problema. Treba
napomenuti da Singapoore ujedno smatra Internet važnim dijelom svoje
budućnosti te da je pokrenuo vrlo ambiciozni projekt koji bi do 2000. godine
svakom građaninu dao izravnu vezu na Internet iz njegova doma.
Unatoč ovim primjerima smatram da je zakonska regulacija ovog problema
nemoguća. Prije svega, zato jer je Internet raširen u cijelom svijetu te bi to
značilo međusobno usklađivanje stotina zakonodavstava. Ako zbog ničeg
drugog onda nam bar povijest kazuje da je to nemoguće. Osim toga Internet je
decentralizirana mreža pa stoga ne postoji načini da se isključe nepodobni
serveri - čak nema ni načina da saznate gdje su serveri smješteni osim ako
vam administrator to sam ne kaže. Možda je najveći problem to što na WWW-
u danas postoji toliko site-ova s pornografskim materijalom da bi iskljucivanje
servera s ovakvom ponudom znaci financijsku propast polovice Interneta.
• 2) Softwersko rješenje

a) Već duže vrijeme na Internetu postoje organizacije koje za

malu novčanu naknadu onemogućuju djeci pristup
pornografskim materijalima. To su servisi poput NetNunny.
Njihovu uporabu plaćaju roditelji koji žele da im djeca
upotrebljavaju Internet samo za tradicionalne metode učenja.
Osim toga danas se i u nekim browserima davanjem posebnih
lozinki može onemogućiti djecu da posjeæuju neprimjerene
sadržaje.
b) PICS ("Platform for Internet Content Selection") program
W3C-a je možda i jedina realna mogućnost rješenja ovog
problema. Njime bi se stvorila određena autorizacija pristupa
Internetu pri kojoj bi samo oni iznad određene dobi imali
pristup svim sadržajima.

•  
PIRATSTVO

Radi se o gomili nelegalnog softwarea koji možete downloadirati ili

kupiti preko Interneta. No, osim softwarea u zadnje vrijeme aktualna
je Piraterija pjesama preko Interneta koja je postala moguca s
pojavom dovoljno kvalitetnog softwarea za kodiranje pjesama (MP3).
Najcešci oblik Piratstva na Internetu je još uvijek prodaja softwarea po
vrlo povoljnim cijenama. Pirati najčešće svoje oglase šalju na
odreðene Usenet grupe koje su specijalizirane za ponudu i potražnju
kao što su hr.comp.ponuda, hr.comp.potražnja, hr.ponuda-potražnja.
Kod nas, u BiH, je Piratstvo jako rašireno i iz dana u dan ima sve više
novih Pirata koji šalju svoje oglase na domace Usenet grupe.
S jedne strane Piratstvo je stvarno odlična stvar jer svatko može imati
software koji želi za malo novaca. S druge strane Piratstvo donosi
velike štete ekonomiji jedne države, jer se na Piratski software ne
plaća nikakav porez.
Što se mene tiče nadam se da ovaj problem nikada neće biti riješen,
jednostavno zato jer mnogi, kao i ja, nisu u stanju platiti, silni, novac
kojeg proizvođači traže za njihov proizvod.
 SIGURNOST
• Ovo je svakako jedan od najvećih problema Interneta. Naravno pritom se misli na
više tipova sigurnosti . Zbog decentraliziranosti sustava Internet je prilično stabilna
mreža te je opasnost kolektivnog rušenja cijelog sustava vrlo mala. Što se osobne
sigurnosti tiče moje je mišljenje da je ovo pitanje prenapuhano. Mislim da je cenzura
daleko značajnija opasnost od toga da li netko čita vašu poštu ili zna kojim
stranicama surfate.
•
S druge strane najveći problem je sigurnost mreža poduzeca i raznih vladinih udruga
(uglavnom u SAD-u) u koje svako malo provaljuju hackeri. To spada u domenu
financijskog kriminala te je povecanje ove sigurnosti jedno od bitnih pitanja za
financijski opstanak Interneta. Bez visokog stupnja sigurnosti financijskih transakcija
te svih drugih oblika komuniciranja preko Interneta ovaj neće privući dovoljno
sredstava za sigurnu i udobnu buducnost.
•
Kao i mnoge druge stvari i sigurnost je na Internetu postala aktualna sa pojavom
WWW-a te širenjem Internet populacije. Tako je 1988. bilo šest prijavljenih provala u
kompjutorske sustave na Internetu, a 1995. godine 2412 slucajeva.
Za sigurnost na Internetu brine se CERT (Computer Emergency Response Team)
koji bilježi te pokušava suzbiti provale u sustave.

•  
 ZAKLJUČAK

•  Internet se razvija i raste veoma brzo. Ono sto je očigledno

je da Internet uzima preimućstvo nad ostalim masovnim
medijima, kao sto su novine, TV, radio i telefoni. Internet
postaje osnovni izvor informacija za sve veći broj ljudi, koji
sve više zapostavljaju medije kao sto su novine ili televizija.
Ipak, tradicionalni masovni mediji neće nestati, ali je sigurno
da Internet mijenja gotovo sve što radimo, uključujući
komunikacije, učenje, poslovanje, dobijanje raznih vrsta
informacija, traženje posla, kupovinu, čak i zaljubljivanje.