Tewhid na prvom mjestu!

Šejh Nasir el-Omer

Svima nama je poznato da je tevhid-monoteizam i šehadet primarni i

osnovni propis islama, preko kojega se jedino ulazi u našu vjeru islam.
Tevhid, monoteizam i jednoboštvo je temelj naše vjere, i on mora biti
uvjek na prvome mjestu u našem životu! Ali, pitanje koje se nužno
nameće kada govorimo o ovome jeste: Šta to trebamo činiti kako
bi nama tevhid i šehadet bili na prvome mjestu u životu!?

Odgovor na ovo pitanje ćemo dati u nekoliko kratkih crta, kako bi

navedeno što lakše shvatili i upamtili, te kako bi ubrzo za tim po tome
i postupali!

1. Proučavanje materije i pitanja vezanih za tevhid i šehadet uz

njihovo dobro razumjevanje te praktičnu sprovedbu svega toga
u našem životu.

Imam Buharija rhm., je s početka svoga djela Sahiha, stavio jedan

veliki naslov kojeg nikako ne smijemo zaobilaziti kada je vjera u
pitanju: „Znanje prije riječi i djela!“ Definicija imana i vjere, koja je
možda većini vas i poznata, jeste: Iman je riječ i djelo: riječ srca i
jezika, i djelo srca i tijela. Ali, ono što veliki broj nas zaboravlja kada
je u pitanju navedeno jeste to da bez učenja i stjecanja ilma i znanja –
nećemo imati ispravnih riječi niti ispravnih djela!

Allah dž.š., kaže: „Znaj da nema drugog boga osim Allaha, i

oprosta za svoj grijeh traži!“ (Muhammed, 19.)

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Kome Allah dž.š., zaželi dobro – On ga

poduči fikhu i pravilnom razumjevanju i shvatanju vjere!“
(Muttefekun 'alejh)

Imam Ebu Hanife rhm., je rekao: „Fikh u pitanjima vjerovanja je

preči i vrijedniji od fikha u praktičnim pitanjima vjere!“

Pitanja vjerovanja su pitanja šehadeta, tevhida, 'akide i imana, a

praktična pitanja su pitanja načina obavljanja namaza, posta, zekata,
hadždža i ostalog.

2. Podučavati druge ljude pitanjima šehadeta i tevhida, i

pozivati ih tome.
Ovo je jedno od pitanja kojemu moramo posvetiti najviše pažnje, jer
nije dovoljno a nije ni ljudski da nešto naučimo i saznamo, a da ga
potom držimo samo za sebe. Dobro i iskreno znanje urađa plodom i
dobrim djelom, a u dobra djela spada i podučavanje drugih ljudi
značenjima šehadeta i tevhida, uz obavezni da'avet i pozivanje onih
koji se još nisu upoznali sa suštinom i pravim značenjem vjere u Boga,
Jednog, Jedinog, koji druga nema!

Muhammed s.a.w.s., je otpočeo svoju misiju u Mekki time što je narod

počeo pozivati u šehadet i tevhid, i nije bio poslan ni jedan poslanik a
da prvo u šta je pozivao nije bio šehadet i tevhid! Nuh, Ibrahim, Hud,
Salih, Šu'ajb – svi su oni svoj narod prvo pozivali u šehadet i tevhid,
iskreni i pravi monoteizam, bez primjesa širka i politeizma,
upozoravajući ljude na to da ne smiju obožavati i moliti se kipovima i
slikama i grobovima ili životinjama ili ljudima. Prve riječi koje su
poslanici upućivali ljudima oko sebe, bile su: „Allaha obožavajte – vi
drugog boga osim Njega nemate!“ (el-E'araf, 59.)

Allah dž.š., na drugom mjestu u Kur'anu, kaže: „Svakom narodu

smo slali poslanika, koji im je govorio: „Samo Allaha
obožavajte, a taguta i sitnih božanstava se okanite!“ (el-Nahl,
36.)

Allah dž.š., kaže: „Prije tebe nismo poslali poslanika a da mu nije

bilo objavljeno to da nema drugog boga osim Mene – stoga Mi
robujte!“ (el-Enbija', 25.)

Kada je Muhammed s.a.w.s., poslao Mu'aza r.a., u Jemen, između

ostaloga mu je poručio: „Ti ideš međ' sljedbenike Knjige – jevreje
i kršćane, stoga neka bude prvo čemu ćeš ih pozivati – riječi
šehadeta: La Ilahe Illallah (nema niko pravo da bude obožavan
osim Allah!)...“ (Muttefekun 'alejh)

U drugoj predaji stoji: „Sve dok ne počnu samo Allaha dž.š.,

obožavati!“ (Buhari) tj. dok se jevreji i hrišćani ne prihvate
šehadeta i tevhida nemojte se sa njima raspravljati u vezi drugih
pitanja, i nemojte ih pozivati nečemu što je manje vrijednije od
šehadeta i tevhida!

Ako je ovo bio menhedž i metodologija rada svih Allahovih poslanika,

kao i posljednjeg od njih, Muhammeda s.a.w.s. – onda smo mi kao
njihovi sljedbenici obavezni slijediti njihov sunnet i praksu u pozivanju
ostalih ljudi šehadetu i islamu.
Allah dž.š., kaže: „Reci, ovo je put moj kojem ja, uz puno znanje
i svjesnost, pozivam; ja i onaj ko mene slijedi, i neka je slavljen
Allah! – ja nisam jedan od idolopoklonika i mušrika!“ (Jusuf,
108.)

Da'avet i pozivanje šehadetu i tevhidu se mora vršiti na sljedeći način:

1. Organizovati konstantne dersove i vazove na tu temu po

džamijama i mesdžidima.
2. Putem vjeronauke u školama (koje još kod nas u CG nema!)
3. Putem organizovanja seminara i javnih tribina.
4. Odgajati sebe i svoju familiju i djecu na tome da je proučavanje
šehadeta i tevhida lična obaveza sviju nas.
5. Putem distribucije i dijeljenja islamske literature i časopisa kao i
knjiga koje obrađuju tematiku šehadeta i tevhida – zbog toga
što je potreba ljudi za uputom i čistom vjerom veća od njihove
potrebe za hranom i pićem!đ
6. Treba upotrijebljavati svako raspoloživo sredstvo za širenje
islamskog vjerovanja i akide utemeljene na sunnetu i džematu i
praksi selefa – prvih generacija islama!
7. Učenim muslimanima je obaveza da čuvaju šehadet i tevhid od
svakog napada, i da ga brane, ne bitno sa koje strane napad
dolazio, odgovarajući svima onima koji plasiraju i šire ideologiju
širka i politeizma, i koji pozivaju ljude tome da se mole i da
obožavaju raznorazne slike, kipove, grobove, hajvane ili insane
mimo Allaha dž.š., Stvoritelja nebesa i Zemlje, Gospodara svih
svjetova, naravno, koji će sve to raditi na kulturan i
dostojanstven način, bez ikakvog vrijeđanja ili psovanja, kao što
Allah dž.š., kaže: „Nemojte psovati i vrijeđati ono što oni
obožavaju mimo Allaha dž.š., kako ne bi oni iz
neprijateljstva i neznanja psovali i vrijeđali Allaha!“ (el-
En'am, 108.)

3. Da bi nam šehadet i tevhid bili na prvom mjestu, moramo ga

voljeti kao i sve ljude koji su na šehadetu i tevhidu bez obzira
na rasu, porijeklo, pleme i rod, čuvajući im živote, imetak i čast
od nas samih, braneći ih i pomagajući onoliko koliko se u
stanju i koliko se može!

Onaj ko ne voli šehadet i tevhid i čisti islamski monoteizam kao i ljude

koji su na njemu – taj nije iskreni i pravi musliman! Islam je vjera
koju Allah dž.š., želi da osjeti kod Svojih robova, jer se jedino putem
islama čovjek može predati robovanju i obožavanju Allaha dž.š., za
razliku od svih drugih ideologija i pravaca koji u sebi imaju primjese
širka, politeizma, idolopoklonstva i obožavanja grobova, slika i kipova!

Allah dž.š., kaže: „Zadovoljan Sam da vam islam bude vjera!“

(el-Ma'ida, 3.)

Šehadet i tevhid mora da bude glavna briga svakog muslimana,

radujući se svemu onome što ga pospješuje, uz žaljenje spram svega
onoga što ga anulira i umanjuje. Svaki iskreni vjernik, potpuno predan
Allahu dž.š., svaki musliman, treba da se bori na putu pomaganja i
odbrane šehadeta i tevhida, jer vjera nije prazna želja i puko gizdanje,
već je vjera ono što se ureže u srcu a potvrdi ga djelo:

„Reci: molitva i namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt

moja – pripadaju samo Allahu, Gospodaru svih svjetova, koji
druga nema; to mi je naređeno, i ja sam prvi koji sam se
predao tome (musliman)!“ (el-En'am, 162-163.)

4. Pored prijateljevanja sa vjernicima – robovima Allaha dž.š.,

da bi nam šehadet i tevhid bio na prvome mjestu, moramo biti
na distanci spram neprijatelja šehadeta i tevhida, onih koji ne
obožavaju Allaha dž.š., već mimo Njega robuju raznoraznim
sitnim božanstvima.

Vjernik se mora odreći nevjernika, mora njihove spletke otkrivati, i

protivu njihovih ideologija se boriti, kao što je rečeno u Kur'an-i-
Kerimu: „Tako mi potanko ajete iznosimo – kako bi se put
griješnički razaznao!“ (el-En'am, 55.)

Vjernik, Allahov dž.š., rob, mora da bude u prisnoj ljubavi i

prijateljstvu samo sa Allahovim dž.š., robovima, jer Allah dž.š., kaže:
„Ko ih od vas za prisne prijatelje prihvati – njihov je!“ (el-
Ma'ida, 51.)

Oni koji vjeruju u Allaha dž.š., i u Sudnji Dan, ne mogu biti prisni
prijatelji sa onima koji Allaha i Njegovog Poslanika mrze i ne
prihvataju, pa makar nam oni bili roditelji ili djeca ili braća ili rođaci;
vjernicima je iman u Allaha dž.š., urezan duboko u njihovim srcima, i
vjernici su ti koji su pomognuti od strane Allaha dž.š.! (el-Mudžadela,
22.)

Zbog mješanja, druženja i prisnosti sa ljudima koji nisu na šehadetu i

tevhidu, sa ljudima koji ne obožavaju Allaha dž.š., Gospodara svih
svjetova – možemo pretrpjeti slabost vjere i imana, čija će oštrica
zbog toga, na kraju, otupiti, pa je zbog toga i naređeno vjerniku koji
nije u stanju vjeru svoju očuvati ili je praktikovati - zbog ljudi i
okruženja u kojem je – naređeno mu je da učini hidžru iz tog
pokvarenog mjesta, i da ode živjeti međ' muslimane, kako bi šehadet i
tevhid svoj očuvao, kao što su to radili i prvi muhadžiri, ashabi, koji su
radi šehadeta, tevhida i poslanika s.a.w.s., napustili Mekku i otišli
živjeti u Medinu!

Vjernik, koji je u stanju vjeru svoju praktikovati i čuvati, dozvoljeno

mu je da ostane u svom mjestu radi da'aveta i pozivanja ostalih ljudi
ljepotama šehadeta i tevhida i upute i vjere u Allaha dž.š., Gospodara
ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi!

5. Da bi šehadet i tevhid bio na prvome mjestu u našem životu,

moramo sav svoj život vezati za njega, i na sve što se dešava
kod nas i u našem okruženju trebamo gledati kroz durbin
šehadeta i vjere!

Islam ima rješenje za sve probleme i za sve situacije u kojima se

čovjek nalazi stoga je na nama da što više učimo, da što dublje u ilum
ulazimo, i da se što više sa učenim ljudima družimo i da ih
konsultujemo. Ako tako budemo postupali šehadet će biti na prvome
mjestu našeg života!

6. Da bi nam šehadet i tevhid bili na prvome mjestu – moramo

biti jedni od onih koji će pozivati i raditi na putu ostvarenja
jedinstva vjerničkog stava i islamskog saffa, jedinstva
islamskog ummeta, odbijajući svaku furku, raskol ili
razilaženje, shodno riječima Allaha dž.š., koji kaže: „Strogo se
Allahovog užeta držite, i nikako se ne razjedinjujte!“ (Alu
Imran, 103.); ili: „Uspostavljajte din/vjeru, i nemojte se u
pitanjima vjere razilaziti!“ (el-Šura, 13.)

Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Ko kod svog nadređenog emira

primjeti nešto što mu je mrsko – neka se strpi (sabur), jer ko
se odvoji od džemata za koliko pedalj, i kao takav umre – umro
je džahilijetskom smrću!“ (Muttefekun 'alejh)

Ibnu Mes'ud r.a., je rekao: „Razilaženje je zlo!“

Iz svega navedenog, se da razumjeti da je muslimansko jedinstvo

riječi i stava, kao i zbližavanje muslimanskih srca – šeri'atski propis i
obaveza i uzvišen cilj, uz naznaku da naše jedinstvo mora biti uvjek na
dobru i istini, i naše međusobno potpomaganje mora biti na poljima
dobročinstva i bogobojaznosti. Ako se ne budemo pomagali u
hajru i dobru – neminovno ćemo se pomagati u šerru i zlu!

Sunnet Muhammeda s.a.w.s., i džemat muslimana su dvije

noge naše vjere, šehadeta i tevhida, stoga neka svako od nas
preispita sebe koliko slijedi sunnet Muhammeda s.a.w.s., u
svakoj sferi našega života, i neka svako od nas preispita sebe
šta je to on uradio za džemat muslimana i za ummet islama -
da li ih mojim postupcima pomažem ili odmažem!?

Preuzeto iz knjige: el-Tevhidu evvelen...

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha