"Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se

objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe - pa

ipak žele da im se pred tagutom sudi - a naređeno im je
da ne vjeruju u njega; šejtan želi da ih u veliku zabludu
navede. 61. Kada im se kaže: »Prihvatite ono što Allah
objavljuje i Poslanika!« – vidiš licemjere kako se od
tebe sasvim okreću."
(Medina, el-Nisa', 60-61.)

Imam Ebu Dža'afer el-Taberi rhm., kaže:

"Zar ne vidiš – srcem svojim, o Muhammede, kako bi

upoznao - one koji tvrde da vjeruju u ono što se
objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe - pa
ipak žele da im se u parnicama pred tagutom sudi tj.
pred onim koga oni veličaju, čiju riječ i sud bespogovorno
prihvataju mimo Allahovog suda - a naređeno im je da ne
vjeruju u njega tj. i naređeno im je da poreknu ono s čime
im dolazi tagut pred kojim se žele suditi zbog čega ostaviše
Allahov sud a povedoše se za šejtanom a - šejtan želi da ih
u veliku zabludu navede tj. šejtan želi da odbije od puta
istine i upute one koji se pred tagutom parniče kako bi ih što
više u zabludu i na stranputicu odveo.

1. Spominje se da je ovaj ajet objavljen u povodu

jednog od munafika koji je pozvao jevreja da spor kojeg
su međusobno imali riješe pred nekim od vračara – a
Poslanik s.a.w.s., je bio živ i još među njima:

El-Amir rhm., pripovjeda: Između jednog munafika i jevreja

je nastao spor, pa je munafik želio da im jevreji presude zbog
toga što je znao da jevreji primaju mito dok je jevrej tražio da
im muslimani sude zbog toga što je znao da muslimani ne
prihvataju mito – pa su se na kraju dogovorili da im taj spor
presudi neki vračar iz plemena Džuhejna, zbog čega je Allah
dž.š., objavio sljedeće ajete: "Zar ne vidiš one koji tvrde
da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je
objavljeno prije tebe - pa ipak žele da im se pred
tagutom sudi - a naređeno im je da ne vjeruju u njega;
šejtan želi da ih u veliku zabludu navede. 61. Kada im
se kaže: »Prihvatite ono što Allah objavljuje i
Poslanika!« – vidiš licemjere kako se od tebe sasvim
okreću. 62. A šta će tek biti kada ih, zbog djela ruku
njihovih, pogodi kakva nesreća, pa ti dođu kunući se
Allahom: »Mi smo samo htjeli da učinimo dobro i da
bude sloge«. 63. Allah dobro zna šta je u srcima
njihovim, zato se ti ne obaziri na riječi njihove i
posavjetuju ih i reci im o njima ono što će ih dirnuti. 64.
A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se,
prema Allahovom naređenju, pokoravali. A da oni koji
su se sami prema sebi ogriješili dođu tebi i zamole
Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih,
vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je
milostiv. 65. I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti
vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne
prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim
nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore."
(el-Nisa', 60-65.)

El-Ša'abi rhm., kaže: Između jednog čovjeka koji je za sebe

tvrdio da je musliman i između jednog jevreja je nastao
izvjesni spor, pa je jevrej rekao muslimanu: Sudićemo se pred
tvojima ili pred Poslanikom – jer je znao da Poslanik s.a.w.s.,
ne uzima mito pri sudu – pa su se razišli nakon čega su se
dogovorili da odu nekom vračaru iz plemena Džuhejna kako bi
im presudio, što bi povodom objave ajeta: "Zar ne vidiš one
koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi tj.
ensarija-musliman - i u ono što je objavljeno prije tebe tj.
jevrejin - pa ipak žele da im se pred tagutom sudi tj. pred
vračarom - a naređeno im je da ne vjeruju u njega tj.
naređeno je i muslimanu u njegovoj Knjizi i jevrejinu u
njegovoj Knjizi (da ne vjeruju tagutu) – pa prouči: šejtan želi
da ih u veliku zabludu navede – nakon čega prouči: "I
tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za
sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da
onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo
tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore." (el-Nisa',
65.)

Mu'utemer b. Sulejman prenosi od svoga oca: Jedan čovjek

iz Hadramevta je pričao da je neki jevrejin što je primio islam
imao neki spor sa drugim jevrejom, pa mu je pravi jevrejin
rekao: Idemo Poslaniku s.a.w.s., da nam presudi – ali je ovaj
znao da Poslanik s.a.w.s., neće presuditi u njegovu korist, pa
odbi to, te odoše kod nekog vračara i pred njim se sudiše.
Allah dž.š., kaže: "Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u
ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije
tebe - pa ipak žele da im se pred tagutom sudi - a
naređeno im je da ne vjeruju u njega; šejtan želi da ih u
veliku zabludu navede."
El-Katade rhm., kaže: "Zar ne vidiš one koji tvrde da
vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je
objavljeno prije tebe - pa ipak žele da im se pred
tagutom sudi - a naređeno im je da ne vjeruju u njega;
šejtan želi da ih u veliku zabludu navede." – rečeno nam
je da je ovaj ajet objavljen u povodu jednog ensarije-
muslimana po imenu Bišr i jednog jevrejina koji su
međusobno imali neki spor, gdje se na kraju složiše da odu
jednom vračaru iz Medine da im presudi – i ostaviše Poslanika
s.a.w.s., u tom pitanju! Allah dž.š., je osudio takav njihov
postupak! Rečeno nam je i to da je jevrejin tražio da im
presudi Poslanik s.a.w.s., jer je znao da Muhammed s.a.w.s.,
neće biti nepravedan u suđenju ali ensarija to nije prihvatao, a
tvrdio je da je musliman, i tražio je da idu jednom vračaru da
im presudi. Allah dž.š., je tada objavio ovo što ste čuli, kudeći
i muslimana i jevrejina koji je ehlu-kitabija, pa kaže: "Zar ne
vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje
tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da
im se pred tagutom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju
u njega; šejtan želi da ih u veliku zabludu navede. 61.
Kada im se kaže: »Prihvatite ono što Allah objavljuje i
Poslanika!« – vidiš licemjere kako se od tebe sasvim
okreću." (el-Nisa', 60-61.)

El-Suddi rhm., kaže: "Zar ne vidiš one koji tvrde da

vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je
objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred
tagutom sudi" – bilo je jevreja koji su primili islam ali je
među njima bilo licemjera. Jevrejska plemena Kurejza i Nadir,
u džahilijjetu – ako bi neko iz plemena Nadir bio ubijen od
strane nekog iz plemena Kurejza oni bi im se smrtno osvetili
zbog toga dočim ako bi neko iz plemena Kurejza bio ubijen od
strane plemena Nadir oni bi za tu krv dali krvarinu u iznosu od
60 tovara hurmi. Kada su neki iz plemena Kurejza i plemena
Nadir primili islam – jedan čovjek iz plemena Nadir ubi drugog
iz plemena Kurejza – pa se sporiše zbog toga pred Poslanikom
s.a.w.s.. Ovaj iz plemena Nadir reče: Allahov Poslaniče, mi
smo im u džahilijjetu davali krvarinu za to i to ćemo im dati i
danas! Pleme Kurejza reče: Nipošto, mi smo vaša braća i po
krvi i po vjeri; naša krv je kao i vaša – samo što ste vi bili jači
od nas u džahilijjetu! Allah je danas dao islam – pa je Allah
dž.š., objavio ajete, kudeći ih zbog onoga što su činili: "I
propisali smo im u njemu: glava za glavu!" (el-Ma'ida,
45.) – pa spomenu riječi plemena Nadir – davali smo im u
džahilijjetu 60 tovara hurmi, i mi bi smo njihovoga ubili ali oni
našeg ne bi, pa reče: "Zar da neznabožački sud traže!"
(el-Ma'ida, 50.) Plemena Nadir i Kurejza se ne složiše i još
više posvađaše; Nadir reče: Mi smo časniji od vas, a Kurejza
viknu: Mi smo časniji od vas! Nakon toga odoše vračaru Ebu
Burdi el-Eslemiju. Munafici iz plemena Kurejza i Nadir
zatražiše da odu kod njega kako bi im presudio. Muslimani iz
plemena Kurejza i Nadir rekoše: Ne, Poslanik s.a.w.s., će nam
presuditi, hajdemo kod njega! Licemjeri to odbiše i odoše Ebu
Burdi, i pitaše ga a on im reče: Dajte nešto! Rekoše mu: Imaš
deset tovara! Reče: Nipošto! Sto tovara je moja krvarina! Ja
se plašim od toga da presudim u korist Nadira pa da me ubije
pleme Kurejza ili da presudim u korist plemena Kurejza pa da
me pleme Nadir ubije. Oni ne prihvatiše da mu daju više od
deset tovara hurmi, pa i on odbi da im presudi spor njihov.
Allah dž.š., je objavio: "žele da im se pred tagutom sudi"
tj. pred Ebu Burdom vračarem – "a naređeno im je da ne
vjeruju u njega" – sve do ajeta: "I tako Mi Gospodara
tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima
međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude
tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se
sasvim ne pokore."

2. Drugi smatraju da se riječ tagut

odnosi na jevrejskog zlikovca Ka'ab b. Ešrefa.

Ibnu Abbas r.a., kaže: "žele da im se pred tagutom sudi

a naređeno im je da ne vjeruju u njega" – tagut je jedan
čovjek jevrejin po imenu Ka'ab b. Ešref; kada bi bili pozvani
tome da im u sporovima presudi Allah i Poslanik – oni bi
govorili: Ne, sudićemo se pred Ka'abom. To su riječi Allaha
dž.š.: "žele da im se pred tagutom sudi".

Mudžahid rhm., pripovjeda: "Zar ne vidiš one koji tvrde

da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je
objavljeno prije tebe" – jedan munafik je imao spor sa
jednim jevrejinom, pa je munafik rekao: Hajdemo do Ka'ab b.
Ešrefa da nam presudi, dočim je jevrejin rekao: Hajdemo do
Poslanika s.a.w.s., da nam presudi, pa je Allah dž.š., objavio:
"Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se
objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa
ipak žele da im se pred tagutom sudi, a naređeno im je
da ne vjeruju u njega; šejtan želi da ih u veliku zabludu
navede. 61. Kada im se kaže: »Prihvatite ono što Allah
objavljuje i Poslanika!« – vidiš licemjere kako se od
tebe sasvim okreću." (el-Nisa', 60-61.)
Mudžahid rhm., na drugom mjestu, pripovjeda: "Zar ne
vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje
tebi i u ono što je objavljeno prije tebe..." navodi isto,
samo što je po ovom predanju, jevrejin rekao: Idemo
Muhammedu.

El-Rebi'a b. Enes rhm., kaže: "Zar ne vidiš one koji tvrde

da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je
objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred
tagutom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega;
šejtan želi da ih u veliku zabludu navede." – dvojica
ashaba Allahovog Poslanika s.a.w.s., su se međusobno sporili
dočim je jedan bio mu'min/vjernik a drugi munafik/licemjer.
Vjernik je pozvao licemjera da odu do Poslanika s.a.w.s., da
riješe spor, dočim je licemjer pozvao vjernika da odu do
jevrejina Ka'ab b. Ešrefa, pa je Allah dž.š., objavio: Kada im
se kaže: »Prihvatite ono što Allah objavljuje, i
Poslanika!« –vidiš licemjere kako se od tebe sasvim
okreću."

Mudžahid rhm., kaže: "Zar ne vidiš one koji tvrde da

vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je
objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred
tagutom sudi" – jedan vjernik se sporio sa jednim
jevrejinom, pa je jevrej rekao: Idemo Ka'ab b. Ešrefu da nam
presudi, dočim je vjernik rekao: Idemo Poslaniku s.a.w.s., da
nam presudi, pa je Allah dž.š., objavio: "Zar ne vidiš one
koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono
što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred
tagutom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega;
šejtan želi da ih u veliku zabludu navede. 61. Kada im
se kaže: »Prihvatite ono što Allah objavljuje i
Poslanika!« – vidiš licemjere kako se od tebe sasvim
okreću." (el-Nisa', 60-61.) Ibnu Džurejdž rhm., dalje kaže:
"Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se
objavljuje tebi tj. Kur'an - i u ono što je objavljeno prije
tebe tj. Tevrat; između muslimana i jednog munafika je došlo
do spora, pa ga je musliman pozvao da odu Poslaniku
s.a.w.s., da im riješi taj spor, što je munafik odbio pozivajući
ga da odu riješiti spor kod taguta. Ibnu Džurejdž kaže da je
Mudžahid rekao da se riječ "tagut" odnosi na Ka'ab b. Ešrefa.

El-Dahhak rhm., kaže: "Žele da im se pred tagutom

sudi" tj. pred Ka'ab b. Ešrefom.
Već smo ranije pojašnjavali značenja pojma "tagut", tako da
nećemo sada to ponavljati.

(Izvadak iz djela: Tefsirul-Taberi, 4/155.)

Zbog faide spomenućemo ukratko taberijev tefsir pojma

"tagut":

1. Tagut je šejtan – ovog je stava: Omer b. El-Hattab

r.a., Mudžahid, Ša'abi, Dahhak, Katade i Suddi.
2. Tagut je sihirbaz – ovog je stava: Ebul-'Alija i
Muhammed.
3. Tagut je vrač/prorok – ovog je stava: Se'id b.
Džubejr, Refi' i Ibnu Džurejdž.

Imam el-Taberi rhm., zaključuje pa kaže: "Moje mišljenje je

da je tagut sve ono što se uzdiže nad Allahom dž.š., i što se
mimo Njega obožava ili silom ili milom, ne bitno jeli se
obožava čovjek ili šejtan ili idol ili kip ili bilo šta drugo."
(Pogledaj: Tefsirul-Taberi, 3/15.)

Prijevod s arapskog jezika:

Sead ef. Jasavić, prof.fikha