„I govore: „Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni

Vedda, ni Suva'a, ni Jegusa, ni Jeuka, ni Jesra ne napuštajte!“

Kako je nastao prvi širk na zemaljskoj kugli!?

„Nuh reče: »Gospodaru moj, oni mene ne slušaju i povode se

za onima čija bogatstva i djeca samo njihovu propast
uvećavaju & i spletke velike snuju & i govore: ’Nikako
božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suva'a, ni
Jegusa, ni Jeuka, ni Jesra ne napuštajte!’ & a već su mnoge u
zabludu doveli, pa Ti, njima, inadžijama, samo propast
povećaj!«“ (Nuh, 21-24.)

Veoma je bitno da jedan musliman nauči i sazna kako je nastao prvi

širk na zemlji, i kako je nastao najteži grijeh, kojeg Allah dž.š., neće
oprostiti nikome! Širk po prvi put nastaje u nuhovom a.s., narodu, i to
nakon što su bili na tevhidu i ispravnoj vjeri. Kada im je Allah dž.š.,
poslao Nuha a.s., da ih poziva obožavanju samo Allaha dž.š., jedinog,
i da se prođu obožavanja kipova i idola, bili su injadžije i istrajavali su
na svom širku, a prema Nuhu a.s., su se postavili s nevjerstvom i
poricanjem, govoreći ono o čemu nas sami Kur'ani-Kerim
obaviještava: „Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni
Vedda, ni Suva'a, ni Jegusa, ni Je'uka, ni Jesra ne napuštajte!“

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Osnova

širka/idolopoklonstva, kod djece Ademove je nastao kao rezultat
obožavanja dobrih ljudi – pobožnjaka, koji su poštovani i cijenjeni bili
međ' svojim narodom. Kada su umrli ljudi pohrliše njihovim grobovima
i napraviše slike i kipove po njihovom liku nakon čega ih počeše
obožavati! Ovako je nastao prvi širk među ademovim potomstvom, i
to u nuhovom a.s., narodu. Nuh a.s., je bio prvi poslanik koji je poslan
stanovnicima zemlje radi pozivanja u tevhid/monoteizam, i
zabranjivanja širka/politeizma, kao što Allah dž.š., kaže: „I govore:
’Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni
Suva'a, ni Jegusa, ni Je'uka, ni Jesra ne napuštajte!’ & a već su
mnoge u zabludu doveli...“ (Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 14/363.)

'Ata rhm., prenosi da je Ibnu Abbas r.a., rekao: „Kipovi iz vremena

Nuha a.s., su se kasnije zadržali međ' Arapima; Vedd je
pripadao plemenu Kelb, u mjestu Devmetul-Džendel (između
Iraka i Šama), a Suva'a je pripadao plemenu Huzejl. Jegus je
pripadao plemenu Murad, a nakon njih plemenu Benu Gatif u
mjestu Dževf kod Sabe (Jemen), dok je Je'uk pripadao plemenu
Hemedan. Nesr je pripadao plemenu Hamir, porodici Zul-Kila'a.
To su bila imena dobrih i pobožnih ljudi iz nuhovog a.s.,
naroda, ali, kada su pomrli, šejtan je naveo njihov narod da
postave kipove nalik na njih na mjestima na kojima su inače
uobičajavali sjediti za svoga života, koje su kasnije nazvali po
njihovim imenima – što i učiniše. Ta generacija ljudi nije
obožavala te kipove, ali kada su oni pomrli, i kada je znanje
iščezlo, ljudi su počeli obožavati te kipove (mimo Allaha
dž.š.)!“ (Sahihul-Buhari, br.4636.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Osnova obožavanja kipova

i idolopoklonstva proizilazi iz veličanja grobova, kao što Allah dž.š.,
kaže: „I govore: ’Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i
nikako ni Vedda, ni Suva'a, ni Jegusa, ni Je'uka, ni Jesra ne
napuštajte!’ & a već su mnoge u zabludu doveli...“ (Pogledaj:
Medžmu'ul-Fetava, 27/124.)

Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., kaže: „Veliki broj pripadnika selefa je

tvrdio da su ovi ljudi bili dobri ljudi i pobožnjaci iz nuhovog a.s.,
naroda, ali kada su pomrli kasnije generacije ljudi napraviše kult od
njihovih grobova nakon čega isklesaše kipove po njihovom liku, nakon
čega ih polahko počeše obožavati! Ovi ljudi su spojili između dvije fitne
– fitne grobova i fitne kipova, i to su dvije fitne na koje je Poslanik
s.a.w.s., skrenuo pažnju, u hadisu kojeg prenosi Ajša r.a., da je
Ummu Seleme r.a, spomenula Poslaniku s.a.w.s., crkvu koju je vidjela
u Abesiniji, koja se zvala „Marija“, pa mu je ispričala šta je sve u njoj
vidjela od slika i ostalog. Poslanik s.a.w.s., joj reče: „To su ljudi,
koji, kada bi im umro neki pobožnjak ili dobri čovjek, bi
napravili od njegovog groba bogomolju koju bi oslikali slikama;
to su najgora stvorenja kod Allaha dž.š.!“ (Buhari, br.424.)

Iz svega navedenog se da primjetiti da je glavni faktor i razlog

obožavanja Vedda, Suva'a, Jegusa, Je'uka i Nesra bio veličanje
njihovih grobova, koji su kasnije obilježeni kipovima koje su ljudi
počeli obožavati, kako nam je na to ukazao Poslanik s.a.w.s.. Ovaj
razlog je taj zbog kojeg je Zakonodavac zabranio da se
džamije/mesdžidi, prave nad grobovima ljudi, zbog toga što su baš
grobovi ti koji su brojne narode odveli u veliko idolopoklonstvo (širk
ekber), ili možda u neke niže vrste širka. Duše su bile sklone tome da
počine širk preko kipova određenih ljudi – pobožnjaka, ili preko kipova
za koje su tvrdili da su obilježja svemirskih tijela itd..
Širk koji se čini putem groba nekog čovjeka - za kojeg se smatra da je
dobar - je bliži dušama ljudi nego li širk putem drveta, kamena i sl.,
stoga ćemo naći da su idolopoklonici/mušrici, kod takvih grobova
ponizni, skrušeni i u ibadetu su prema njima punim svojim srcem gdje
inače nisu takvi onda kada se nalaze u Allahovim kućama, ili su
eventualno u vaktu sehura. Ima ih i koji im sedždu čine, dok se većina
njih nada berićetu namaza i dove kod kaburova više nego li berićetu
namazu i dove u džamiji.

Zbog štete ovog tipa Poslanik s.a.w.s., u korijenu siječe ovo stablo,
apsolutno nam zabranjujući da čak i namaz obavljamo na grobljima,
pa makar i neimao klanjač za cilj svoga namaza berićetnost nekog
mjesta, kao što se ima za cilj berićetnost džamija, a isto tako nam je
Poslanik s.a.w.s., zabranio i da klanjamo namaz u trenutku izlaska
sunca ili njegova zalaska jer su to vremena kada se mušrici klanjaju
Suncu, pa je zato Poslanik s.a.w.s., zabranio svom ummetu da klanja
tada, i ako jedan namazlija nema za cilj ono što ima izvjestan mušrik
za cilj – a sve kao mjera preventive!“ (Igasetul-Lehfan, 1/185.)

Dakle, iz svega navedenog zaključujemo da je razlog nastanka prvog

širka međ' djecom Ademovom na Zemlji bio pretjerivanje u veličanju i
štovanju umrlih - dobrih ljudi i pobožnjaka, pa zbog toga Allah dž.š.,
kaže: „O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju
i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo
je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i
Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne
govorite: »Trojica su!« Prestanite, bolje vam je! Allah je samo
jedan Bog, hvaljen neka je On! Zar On da ima dijete?! Njegovo
je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je
dovoljan kao zaštitnik.“ (el-Nisa', 171.)

Allah dž.š., ovim ajetom, naređuje kršćanima da ne stavljaju Isa a.s.,

tamo gdje mu nije mjesto, i da ga ne izdižu na stepen koji ne dolikuje
nikom osim Allahu dž.š.! Ovaj ajet, i ako se obraća kršćanima, on je
općenitog karaktera, i obuhvata sve nacije i narode, upozoravajući ih
da ne postupaju s dobrim ljudima onako kako su kršćani postupili s
Isa'om a.s., ili jevreji s Uzejrom a.s., a sve ovo nam potvrđuje i hadis
kojeg prenosi Ibnu Abbas r.a., koji je čuo Omer b. el-Hattaba r.a., koji
je s minbera rekao: Čuo sam Allahova Poslanika s.a.w.s., kako kaže:
„Nemojte me uzdizati i u zvijezde okivati onako kako su kršćani
uzdigli Isa'a sina Merjeminog; ja sam Allahov rob, pa stoga
govorite: 'Allahov je rob i njegov Poslanik!'“ (Buhari, br.3261.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „I s kraja grada žurno dođe
jedan čovjek i reče: »O narode moj, slijedi one koji su poslani,
21. slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na
pravom su putu! 22. Zašto da se ne klanjam Onome koji me je
stvorio, a Njemu ćete se vratiti? 23. Zašto da prihvatam druge
bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo,
njihovo posredovanje/zauzimanje, neće mi biti ni od kakve
koristi i oni me neće moći spasiti, 24. a ja bih tada bio u pravoj
zabludi; 25. ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!’ 26. I
reći će se: »Uđite u džennet!’ – a oni će reći: »Kamo sreće da
narod moj zna 27. zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi
prijem priredio!’“ (Jasin, 20-27.) – ova vrsta šefa'ata/zauzimanja,
koju idolopoklonici pripisaše melekima ili poslanicima ili pobožnjacima,
gdje i kipove po njihovom naliku napraviše, rekoše: „Naše traženje
zauzimanja od ovih kipova predstavlja traženje zauzimanja od
njih samih!?“, i zbog istog cilja obilaze njihove grobove govoreći:
„Mi tražimo od njih šefa'at, nakon njihove smrti, kako bi se
zauzimali za nas kod Allaha dž.š.“. Napraviše im likove i počeše ih
obožavati! Ovu vrstu šefa'ata, zauzimanja i posredovanja – Allah dž.š.,
kao i Njegov Poslanik s.a.w.s., poništava, kudeći mušrike zbog tog
čina, proglašavajući ih nevjernicima. Allah dž.š., govoreći nam o
Nuhovom a.s., narodu, kaže: „I govore: ’Nikako božanstva svoja
ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suva'a, ni Jegusa, ni Jeuka,
ni Jesra ne napuštajte!’ & a već su mnoge u zabludu doveli...“

Ibnu Abbas r.a., kaže da su oni bili dobri ljudi, pobožnjaci, iz nuhovog
a.s., naroda, čije grobove, nakon njihove smrti, ljudi počeše obilaziti,
gdje im kasnije kipove po njihovom liku napraviše, koje zatim počeše
obožavati. Ovo je opšte-poznat slučaj koji se bilježi u knjigama tefsira
i hadisa poput Buharije i ostalih. Ovu praksu je dokinuo Poslanik a.s., i
u korijenu ju je sasjekao, i kao mjeru preventive ostavio, proklinući
svakog onog' ko pretvori grobove poslanika i pobožnjaka u džamije u
kojima se obavljaju namazi, pa makar i klanjač u njima tj. u
džamijama, ne tražio od umrlih da se zauzimaju za njega. Poslanik
s.a.w.s., je tkđ. zabranio i da se klanja namaz okrenuti prema
grobovima, i poslao je Aliju b. Ebi Taliba r.a., s naredbom da ne ostavi
izdignutog groba a da ga ne poravnja sa zemljom, niti kipa a da ga ne
uništi. Poslanik s.a.w.s., je tkđ. prokleo slikare i kipare.“ (Pogledaj:
Medžmu'ul-Fetava, 1/152.)

Molimo Allaha dž.š., da sačuva nas i potomstvo naše od širka i

obožavanja nekog drugog mimo Njega, subhanehu ve te'ala. Amin.

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha