Ce8ka knjiga o via’kom pravu. Napisao priv. doc. dr. Petar Skok. Dr. Karel Kadlec, profesor slavenske pravne poviiesti, poznat kod nas kao izdavat hrvatskih pravnih spomenika, publikovao je, god. 1916. potporom Se&ke akademije dielo, koje svoiom sadrzinom zanima ne samo lingvista, nego i histo- rika, osobito pak historika prava. Posveceno je izufavanju viaSkoga prava na balkanskom poluostrvu u bugarskoj i staroj srpskoj drZavi i na hryatskom zem- ‘ii8tu, uw madZarskoi, poliskoj i Zeskoj drZavii nosi nasloy: Valaki a valaské pravo y zemich slovanskych a whersk¥ch?). THiclo me toliko, oriahasino a pofedinestims, -kotiko sbog Stroke) KBNCaRaem po kojoj je zasnovano. Dosada naime nema ni u rumunjskoj ni ostaloj evrop= skoj literaturi djela, koje bi nam prikazalo u svim detaljima pravo, Sto su ga imali rumunjski koloniste u gore spomenutim zemljama. | Koncepcija djela je i radi toga originalna, Sto nijedan dosadainii ispitivaé postanka rumunjskoga jezika, pitanja naime, gdje se je formirao, da li na Bale kanu ili na sjeveru od Dunava, da li u Iliriku ili u Daciji, nije do8a0 na misao, da pri rieSavanju ovoga izvanredno teSkoga problema uzme u obzir i viasko pravo. Kadlec je do$ao na tu novu misao. Za to je niegovo dielo interesantno i za lingvistu. Radi toga se ia, koji nijesam praynik, baS i laéam pera, da o tof lijepoj kniizi izvijestim nau nauénu publiku. t Kako nijesam pozvan, da govorim o pravnim pitanjima, ne mogu se upu- Stati niu Kakvu kritiku Kadlecovih pravnih izlaganja. U ovom pogledu mogu’da se ogranitim samo na referisanje. Posao mi je u ovom praycu izvanredno olak$ao sam autor, dodavai na str. 437451 »Doslov«, u kome! skuplia u prijeglednu cjelinu sve svoje izlaganie. Meni kao referentu ne preostaie niSta drugo, nego da prenesem glavnije misli toga Doslova. Kao kritigar mogu da nastupim Jedino ondje, gdje autor iznaSa lingvistiéke razloge u potkrepu svoga razlaganja. Na ove éu se detalje osvrnuti kao i na glavno pitanje, ukoliko iz pravne historije nesumnjivo slijedi, da je danaSnji Tumunjski_feziks nastavak balkanskoga latinskoga jezika, a nije nastavak onoga 4} § iivodem podivaitcim pfehled theorii 0 vzniku rumunského néroda. Napsal——. Praha Ceska akad. pro védy, slov. a uméni, 1916. S. IV-4+528+-2. 8°. — Pri izradivanju-oyoga prikaza bio mi je na pomoi g. dy. savi. dr. Ciro Truhelka. Niemu zahvaliujem za podatke o Viasima turske doba, koie sam erpio iz niegovill ispisa iz dubrovaékoga arhiva,206 2 latinskoga jezika, kojim su govorili romanizovani Daéani. Imam dakle da odgo- vorim na to, da li je’ Kadlec u polemici oko postanka rumunjskoga jezika, koja datira joS od 18, stolieéa, a ni danas joS nije zavrSena, rekao odlutnu rijeé time, Sto je u nju unio nov elemenat: pravnu povijest. Autor zapotinje svoie dielo opSirnim uvodom, u kome podaje prijegled svih teorija, Sto se odnose na postanje rumunjskoga jezika. U ovom je prijegledu vrio iscrpiv. Prikazuje ne samo teorije stranih nautenjaka, nego i domacil rumunj- ski. Iscrpiviii je negoli Densusianu, koji je g. 1900. u Parizu izdao svoju Histoire de la langue roumaine. Nije ispustio ni teorije Rusa Jacimirskoga, koii je za osnov svoga Stajalista u ovom problemu uzeo slavenske rijeti u rumuniskom jeziku. On je naime, analizujuci znacenje ovih rijeci, doSao do zakliutka, da su se Rumunji u vrijeme, kad su ih pozajmijivali, morali nalaziti u gorskim hladnim krajevima, negdie u juznim i istotnim Karpatima. Kadlec je blag, kad na str. 81 kaze, da je ova teorija »odviSe lingvisti¢kax, a pri rjeSavanju ovakvoga pro- blema treba uzeti u obzir i stvarne historitke razloge. Jacimirskova je analiza rijeéi sasvim diletantska. On niti uzima u obzir starost pojedinih pozajmica niti njihovu geografsku raSirenost, vec onako duture sve i stare i mlade tudice klasi- ficira prema znavenju. Sve kad bi i bio ispravan njegov zakljutak, da pokazuju na gorovit kraj, u kojem se Rumunji nalaZahu u vrijeme njihova ulaska u pucki govor, ne bi se time pobijao nazor, da se je rumunjski jezik formirao na Bal- kanu, koji je takoder mahom gorovit, a rumunjski su pastiri sa svojim stadom dio godine provodili u planinama. I ako Jacimirskoy posao nije uspio, drzim ipak, da njegova misao nije bila loa. MoZda Ge se u buduénosti morati ovakav rad joS jednom obaviti, dakako boljim i skrupuloznijim znanstvenim metodom, nego Sto je on udinio. . Cudim se autoru, koji je u izna8aniu teoriia o:postaniu rumunjskoga jezika, kako rekosmo, vrlo iserpiv, da je zaobaSao teoriju rumunjskoga naucenjaka Candrea-Hechta (1905), kojoi se, izgleda, pridruzZuie i rumuniski slavista Ilie Barbulescu (cf. Zbornik u slavu Jagi¢a, str. 447). Teorija Candreova nije doduse posve originalna, nego se djelomice osniva na Hasdeu-ovoj u »Strat si substrat« (1892.). Izlogena je u Buletinul societatii filologice, Bucuresti 1905. Prema ovoj formirao rumunjski jezik u jugozapadnom uglu Erdelja i Banata, dakle ne na citavom danasnjem rumunjskom podrugju u Ugarskoj, nego u t. zv. Olte- niji. Ovo bi bila pradomovina Rumunja. Odavde se oni iseliSé na Balkan i na zapad, sjever i istok, ne samo po ostaloj Daciji nego i u Galiciju, Istru, Morav- sku (Vala3ko) i Moldavsku. Ali se mora i ovom prilikom spomménitt) da su mnogi rumunjski uéenjaci, i Kadlec to istite, osim Tiktina’) viSe manje patriote u ovom pitaniu. Kad se zna, kako je pisanje historije intimno spojeno sa nacionalnim osje¢ajem, ovo je lako razumijivo. Jorga je upravo bijesan, kada piSe protiv onih, koji zastupaju~ 4) Ispor.*niegov Rumiinisches Elementarbuck, Heidetbers 1905. str. 9~12. 1 Weigand ie pristaSa teorije, da su Rumunji nastali juzno od Duriava (cf. Kritischer Jahresbericht iib. d. Fortschritte d. rom. Phil. 1904. I, str. 99). Znamenite take u ovome sporu tretira i Puscariu u ‘svojoj studiji Zur Rekonstruktion des Urrumanischen u zborniku Prinzipientragen der romanischen Sprachwissenschait, posveGenom Meyer-Liibke-u, str. 64—75. ali sa gledista Sesto lingvisti¢koza. Ne iziavijuje se decidirano u ovom pitaniu, ali izeleda, da je pristaSa istoga nazora, kojega i Jorga, Densusianu, Onciul it. d, naime da je rum. narod nastao i na sjevert i na jugu Dunavapo Balkanskom poluostrvu, ne mogu da potjecu od sjedilagkih naroda, koje’ su Rimljani romanizirali na Balkanu, nego odanle, odakle i svi nomadski narodi u Evropi, iz centralne Azije, iz turanske nizine izmedu kaspijskoga i aralskoga jezera (ci. str. 193.). Odatle su dosti u rimski dio Balkana i poprimili ovdie rumuniski jezik, stopivSi se sa romaniziranim Balkancima. | ako, kako rekoh, autor ne spominje ove teorije, jer je docnija, ja to ipak ¢inim_u ovom savezu, da se vidi, kakove sve teorije ni¢u u ovom te’kom pitanju. Teorija je Cisto doktri- narna, polazi sa jedne aprioristitke premise i ostavlja po strani historitka fakta. Suvi$no je i spominjati, da historija ne zna ni za kakvu seobu Rumunja iz turanske stepe. Teorija dakle ne tumati niSta, nego zamrSava jo8 vise ovo i onako tamno pitanje. Na koncu ovoga poglavlia (str. 82.) autor zabacuje teoriju kontinuiteta, prema kojoi bi Rumunii bili. potomci romanizovanih Dagana, t. j. da. su Rumunji u danaSnjoj Sedmogradskoj, Ugarskoj i Rumunjskoj potomci rimskih kolonista, nego se izjavljuje za misao, da su se ovamo doselili sa Balkana, a to za to, Sto su Rumunji veoma »gibljiv« narod. Autor ovdje jo ne opravdava potanje syoje miSljenje, nego se, kako se vidi, prikljuéuje teoriji Roeslerovoj: Potkrepu njegovu miSljenju ima da dadne promatranje vlaSkoga prava. Prije ovoga poglavlja autor daje prijegled znatenja, Sto ih je zadobila rijeé viah. Ovo bi poglavlje bolje pristajalo poslije uvoda o teorjiama o postanku Ra- munja, jer se ovim Clankom ve¢ zapotinje tretirati vlasko pitanje. Stoga ja dajem naiprije svoje opaske. autorovu izlaganju teorija o postanju i iza toga pre- lazim na ovo poglavije. Své, Sto autor ovdje izna8a, drdim ispravnim. Jedino je neispravna tyrdnja, da su Germani styorili nazive wath, véath, welsch od Gallus (str. 3.). Glasovi ne dozvoljavaju ovakvoga tumatenja, a danas je ve¢ utvrdeno, da njem. walh, Walhe potjete od imena galskoga piemena Volcae, koji su se dijelili na dvije grane, na Arecomici izmedu Rhone i Garonne, i na Tectosages u podrugju gornje Garonne®).Denominacija je donekle paralelna francuskom 4) ie Abkunit der uménen i posebice odStampano. Njegova teorija nije sasvijem razvi- jena. U lingvistickom pogledu dréi se staroza Miklosicheva misljenia (na str. 179.), da ie rum. ceitun: mongolskoga podrijetla od mong. Khoton, Khotun = ovéii tor (cf. Berneker, slav. et. Wbelt, 494 sl). Ne osvrée se na najnovije mislienie Joklovo, koji ovu balkansku rijeé tumagi iz alban- skoga (v. Indogermanische Forschungen 1915.). 9) Kako su u historiisko doba Voleae Arecomici i Tectosages stanovali dosta daleko od Germana, mora se uzeti, da su Germani nazvali svoje zapadne susiede po onima Volcae xa at298 4] imenu allemand za Nijemce, gdje je uzeto ime Alemanna za sve Nijemce. Walch > Welsch oznatuje ma Romane, osobito Franceze i Talijane, dok Anglo- Saxoncima joS oznatuje Wealh > Welsh keltske stanovnike Walesa. Da je slaven- ski izraz potekao ne direktno od imena keltskoga plemena, nego od njematkoga walh, 0 tome nema nikakove sumnje. Kod juznih se je Slavena ovaj izraz dalje semantitki razvijao. Sve to lijepo spominje autor. Samo je zaboravio upozoriti, navode¢i rijet vieh u znatenju pastira (str. 4. i 10.), na albansku paralelu. U alb. ie naime rijet romanus, odakle potiece i naziy rumunjskoga naroda; rum. Romin, srp. hrv-: Rumunj, Rumun*), dobila znatenje pastira, ba’ kao i wah u sredovjetmim srpskim spomenicama. Alb. remér*) znati vlah, pastir, seliak, upravo kao Sto u Grékoj przyo¢ = seljak. Gustav Meyer Alb. etym. Worterbuch str. 365- spominie jo, da éak u Trapezuntu éopdévx znaéi pastirica. Dakle staro srpsko- hrvatsko znatenje viah = pastir nije osamljeno, nego se.rasprostire po vijelom Balkanu, Autor spominje na str. 6—9. rijeé Vlah i kao oznaku pripadnika pravé- slavne crkve kod Hrvata. Ne donaSa svoga mi8ljenja, kako je do8lo do ove na pryi'mah veoma &udne denominacije, nego mu se Cini, da valja prihvatiti nazor madZarskoga uGenjaka Réthy-a, koji je takoder iznio jednu teoriju o postanku rumunjskoga naroda. S pravom bi bio mogao autor zabaciti Réthyjevo mi8ljenje. Réthy naime mnije ovako: Buduci da su se Bizantinci sami zvali ‘Popa, a Slaveni su Romane uopée zvali prema njematkom uzoru Viasima, onda su taj koje Cezar kaze, da su stanovali u srednioi Njemackoj (cf. Hirt, Indogermanen I, 169.). Glede daljnjeza razvitka znacenia rijeti walh — Roman, Gita se u najnovijem izdaniu Weiganda, Deutsches Wérterbuch, 5. izd. 1910, 2. sv. 1238, da su Goti, doSavsi na donji Dunay, preniieli ovu rijeé na. romansko stanovnistvo toga kraja, Bilo tome, kako mu drago, slav. rileé vlah, koja se nalazi u svim slay. jezicima u znavenju Romana (cf. Miklosich, Et. Wheh. str. 393. sl), po svome fonetskom izgledu je jedna od najstarijil posudenica iz germanskoga, Slaveni ié donesose sa sobom na Balkan i niiesu je istom ovdie posudili od Germana, nego na sieveru, dok su ios stanovali blizu, Germana. O germ. Walhoz = Volcae v. jo i d/Arbois de Jubainville u Revue celtique Il. str. 287. 4) Srp-hry., Geski i ruski oblik pyaais ne potfetu direktno od tat. romanus, nego od dako- rum. rumin. Nj pored -nu dogetku nalazi se iu drugim riiegima kao tigan i tiganj, Zban i Zbanj. Dok se ovdie zamieniuje velarni vokal f sa a, u najstarijoj hrv. potvrdi dolazi jo8 a: basa Ru- manie iz &. 1493. u biljeSci na Easoslovn iz Novoga x. Surmin, Hrv.-srp. I. str. 376.; isto tako i u imenu miesta Romanj dot nize Sinjavice (cf. Zeltsch. f. rom. Phil. 38. str. 552. bilj 2). U aran- delskoj se hrisovulji nalazi Roman kao ime Viaha; isto ime dolazi i u fogaraSkom i marmato- Skom kraju. Radi se dakle bez. sumnje o viaSkom imenu. Na srpsko-hrvatskom teritoriju dolazi u izvednicama 2a ornaku familiiskih naselia: Romant u kalinovitko} okolici (ovdie ima i Vidolie); Romanovei (kot. Gradiska); Romanovae brio na karti:austro-ug. gen. stozera 28,/XIII. Nopesa, Prinosi i t. d., v. Glasnik XXII, str, 365 biljezi nedaleko Plave brdo Maja (= mal’ brdo) Roma- nit. Sa sufiksom -ija kao u Srbadija i t. d. (cf. Leskien, Gram. § 549.) dolazi dya puta u Bosni kao ime planine: Romania kod Saraieva. U-Glasincu, koji spada u teritorij ove planine, ima pravosiavna porodica Fiirtula. Ovo je prezime bez sumnje nadimak od rum. furtul = krada. Druga je Romanija iznad gornieg Vardista, a na lifevo} strani Crnog Reava, dakle na, teritorifu Starog Viaha (cf. Zeitschrift ibid.). Buduéi da ovdie imamo izvedenicu. s pomotu kolektivnog sufiksa, ne radi se vise 0 iment osobnom, nego o imenu maroda, isp. kod Daniti¢a oblik powanncxsmt, Rietnik iz kni. star. Ill. str. 56. Izvjesno je dakle, da fe u srp-hry. feziktu postoiao i oblik roman za oznaku Rumunja. Ne znam, moze li se sa viaSkim osobnim imenom ide kovati ime Rumin, koje se Cita u istarskim i krékim dokumentima, cf. Surmin, Hry. spom. I. str 23. 2 g. 1275. i str. 77. iz g, 1321. 4) Glede oblika isp. istrorum. rumédr. r miesto n pokazuie istrorum. i toskiGki xovor.ah J on ee krajevima pogrdno znagenje, koje se potencira izrazima: Sokei ubokci, viasi siro- masi; vlaski post i Sokaéka molitva i t. d. Pored svega toga valja iStaknuti jo§ i to, da smo jo8 i danas nepotpuno obavijeSteni o tome, kako su razna znaéenja rijeti viak geografski raSirena. Osim znatenja, Sto ih autor na str. 5. sl. navada, zabiljezio sam joS neka. U Zum- berku Viah znaéi pripadnika unijatske crkve. Tako govore Hrvati Sakav avci, dok pripadniku pravoslavne crkve kaZu miitan, a njiho zemlji Matansko. Ovu posljednju denominaciju upotrebliavaiu i Zumberacki unijati. Za zemlju Matansko vele, da je ispod Karlovea. Belokranici opet zovu Viasima sve stanovnike Zum- berka bez razlike viere. Isto tako nazivaju Viehom u bihaékom kraju muslimani i katolike i pravoslavne, dok je katoliku Viah samo pravoslavni. Tako je i u bosanskoj Posavini. Na Hvaru Viah fe oznatuje stanovitu konfesiiu, nego, kako me obavieStava dr. Bulat, sve stanovnike bez razlike viere iza planine Biokova. Ovakvo znaéenje nije poznato u kopnenoj Dalmaciji. Sinjani n. pr. ne znaju za izraz Viah"za pravoslavnoga. Oni zovu onoga, kome Hvarani kaZu Viah: gor- niak. Gornjaci su im obiéno stanovnici preko Prologa. Pravoslavnima se u Sinju kaze kao i u Bosni riSéani. Ali postoji u Sinju hipokoristik od vlah vidjo, kojim 4) F ova je rijeé etimologitki nejasna. Srbima znati nesamo konfesiju, nego im je narodno ime za Hrvate katolicke viere u Slavoniji i Ugarskoj. Ovi se i sami tako zovu. U Broz-lveko- ‘viéevu se Riecniku kaze prema Vuku, da dolazi od tal. sciocco Iud. Ali rifeé je rasirena u kraie~ vima, gdje nema talijanskoga upliva na na§ jezik. Pokojni Florschiitz 1 Trubelka, Les restes illyriens en Bosnie, str. 5. pomisljaiu na alb. §ok’= drug od lat. socius, U ovom bi sluéain rlieé bila semanticki nerazumljiva. Izgleda mi, da emo se najprije pribliziti istini, identificl- -.ramo It Sokac sa tursko-perskskom imenicom Sof ili adjektivom Suh, Koll zngéi veseo, bezobrazan, drzovit: v. Zenker, Dict. ture-arabe-persan str, $52 sv. ¢$ ill u drugom obliku,, koli joS bolje : _ pristaje ¢ = saleté; ¢ 3. Uz. Soh =ntist moze doci adiektwna particulé g'iny Hin: Soh gin = sale, malpropre, sordide, ibid. s. y. ¢-S¢5 Odatle je mogad nastati augmentativni oblik Sokéina | odakle opet deminutivni Sokée, Sokéié, Sokac i t.d. Kako rijeé Sokac ima pogrduo znaéenie, vrlo __ je lako moguée, da joj je temelj ova pogrdna tursko-dersijska rile’. i Paralelu za Sokae u znaéenju »netist< nalazimo u nazivu peksijan (adi. peksljanski, pesi- | janski, pasijanski), kojim nazivaju »briséani u Srbili i Bosni Tur&inae (cf. Broz-Ivekovic, Hrv. _ Ri. IL 13, 23, 27,). Ovai je posliednii naziv bez sumnje u svezi sa adjektivima pésinay, pésinast ; __ péksin (ibid. I, 23.), Koji se govore u Bosni, a potiecu od turskoga pes ili pis = mauvais, sale : (vy. Zenker 6. . str. 196 . ili 2). U peksin vidi se opet gorespomennta, adjektivna partl- cula Xin (isp, i éaliskin), samo Sto je nastala metateza.“Nastavak -Yan u. peksiian ie nespretno imitirant pegaiiski plural (prema dandyan). au300 [6 se oznatuje toviek prostatkih manira bez razlike vjere*), Vlahom se naziva w Sinju primorski varoSanin. Prema tome se vidi, da je vééjo u znatenju prostaka do8lo od varos analogno promjeni znatenja od lat. villanus, koje u franc. i Spaniolskom oznatuje gada, ovieka bez manira (irc. villain, 3p. villano). Poput Hvarana zovu i Bratani i stanovnici poluotoka PeljeSca, Koréule, Visa i po svoj prilici i Solte sve stanovnike iza planine Biokova Viasima. Buduci da se ovi stanoynici razlikuju u noSnji od stanovnika ostaloga Primorja, zovu Hyarani i svakoga stanoynika Primorja Viahom, ako nosi crvenu kapu i opletene opanke. U svim ovim krajevima, gdje se stanovniStvo joS i danas sluzi izrazom Viah, da njime oznaci ili stanovitu konfesiju- ili liude iz stanovitoga kraja, izmje- ler te Sonu ie 22 alee assay Naselilo_sé_novo stanovniStvo pravoslavne i _katolitke vjere iz Bosne, koje_starosjedioci_prozvase VI: sima. Tako je u Zumberku, tako je i kod Otoéana u Dalmaciji, a tako djelomice i kod ‘Slovenaca. ‘Ako se hode ovo znatenje rijeci vlah tumaditi, mora se ponaiprije konsta- tovati identitet, koji postoji izmedu dana&nje denominacije u Hrvatskoj i otoénoj Dalmaciji i izmedu naziva, pod kojim novo stanovni8tvo dolazi u listinama za vrijeme seobe. Tu se gotovo bezizuzetno govori samo o Vlasima, a misle se Srbi. Mislim, da sam se konstatacijom ovih fakata priblizio konaénom tumatenju. Pitanje glasi sada ovako: Odakle dolazi do toga, da starosjedilatki Hrvati i listine .zovu ovo novo stanovniStvo, bez_sumnje_srpske_narodnosti, Vlasima ? Odgovor glasi: Za to. Sto ga i Turci tako zovu. Kako Gemo nize vidjeti, Turci su nakon okupacije preuzeli vlasko uredenje, kakvo je bilo u staroj srpskoj drZavi. Nastavili_su koloni: i stanovite _krajeve s_pomo¢u_Viaha_bilo_u_yojnitke svrhe bilo _u svrhe obradivanja tla. Stanovito krS¢ansko stanovnistvo ‘obavija im neke vojnitke sluzbe, sluzi im u komorii t. d. Oni ga nazivaiu eflak. Niihovi dokumenti govore 0 Russumi eflakan (vlaSkim porezima); raju oko Novog Sehera-u Novom Pazaru zovu eflakan riajasy*), a start Srbiju oko Kosova Polja u sidzilima o srpskom ustanku Istari eflak. U dokumentima se govori 0 pla¢aniu poreza po adety eflakije*), a kako Se taj izraz drugom zgodom zove’ syrf adety’), vidi se da su syrf i eflak identitni poimovi. Sada opet dolazimo do novoga pitanja. Odakle dolaze Turci, da Srbe_nazi vaju_Viasima? Tatnije Cu odgovoriti malo nize, ovdje se moze reéi to, da Turci preuzeSe druStveno i ekonomsko uredenje, kakvo je bilo u pojedinim balkanskim drZavama prije njihova dolaska. Prema tome preuzeSe i Viahe kao pastire, kao prevozace*), kao vojnike i t. d: iz stare srpske drZave. Samo &to im Vlasi ne znaée stanovitu narodnost, jezik, nego Sovjeka navedenoga zanimanja (pastira .prevozata, vojnika), a to je ova rije¢ znadila i u staroj srpskoj drZavi. Ovo se je znatenje rasprostranilo, kako smo gore vidjeli, joS u srednjem vijeku. po cijelom Balkanu. 4) Ispor. u Spanjolskom morlaco, -ea; morldn, -ona—Koli se prikazule, kao da je glup da neSto ne zna. Kako se vidi, rijet Morlak je dosla ak i u Spaniti i opominie na rasirenost rijett Ragusa (isp. Meyer-Libke, Etym. rom. Whch. 7010) i Croate ibid. 2334) u zapadnim jeaicima 4) Ferman iz g. 1628. 4) Isp. Dr, C. Truhelka, Historidka podioga agrarnog pitanja, u Glasniku zem, muzeia XVII str. 157, +) U 16. stolieéu znati u Dubrovniku Morlacco isto, Sto i kiridaiia: morlachi ouero chi &, 1528, ef Hireéek Die Wlachen u. Maurowlachen str, 124.¥ 7) 301 ginom p Kako su se u Bosni upotrebljavali za ovakve sluzb: a ovi se i najvecim dijelom selili u Hrvatsku, nije nikakvo Cudo, asvim pojmljivo, da Sto se nazivaju vremeni izvori u turskim dokumentima Vlasima. Onda j ivaju novo stanovni8tvo onako, kako i Turci. Kako to nije bilo u devetnaestom vijeku, u kojem se je zapravo razvi'a nacijonalna ideja kod naSega naroda, nego u 16. stolj. bilo bi Cudo, kad bi bilo druktij Sto se je na podrudju, u koje je doslo novo stanovniStvo, znatenje rijeti Viah diierenciralo, pa negdie znati-Kkoniesiju novih stanovnika, negdje se preni- jelo na stanovnike nove njihove postojbine uopée, a negdie oznacuje niihove neugladene manire, pojava je sasvim obitna u semantici, jer rijeGi putuju od jednoga kraja u drugi i mijenjaju na putu znatenje prema novim prilikama. Nijedna naime rijet, kako se u lingvistici ve¢ odavna znade, ne oznaéuje stalan pojam, koji se ne bi u vremenu i prema krajevima mijenjao. U uvodni dio knjige ide i poglavije o postanku rumunjskih kneZevina, koje suse obrazovale u 13. stoljecu na teritoriji danaSnje Rumunjske. Podaje se prije- gled prijaSniega stanovni8tva, pa se moze do¢i do zakljucka, da ni ovdje nijesu Rumunji autohtoni. ‘ Kod tumaéenja imena zemlje Besarabije i vlastitoga imena Basarab prihvaa ‘autor (str. 90.) Réthy-evo miSljenie, koji na osnovu dokumenata identifikuje musliman), jer je to bila porodica kumanskoga podrijetla: Nije zgorega spomenuti, da to ime glasi u srpskom Letopisu iz 15.-st. Basaraba*), ime naroda, kojint je ta porodica vladala, Basarabi, dok se.za teritorij kaze Basa- rabina zemlja (14. stolj. Ak. Rj. I. 192). Isto tako i madZarsko bdszérmény = Tus. dycypmane nalazi sei u srpskobrvatskim dokumentima; besersmemski jarem> (17. stolj.), bestromansko sedio (ili sedlo- bestrimen, Starine 3, 311, iz 16. stoli.), dok ruskome obliku odgovara bustoman kod Karnarutiéa i Kavanjina, buslomanin kod Mrnavi¢a, buslomanski kod Maruliéa, busromanin wu 15. stolj. iz Mon. serb. 511, busormani kod Kavaniina, busilman, busurmanin*) kod Raiiéa (v. Ak. Rj. 1s. v.). Nije iskljuéeno nadalje, da ovamo spadaju osobna i mjesna imena Basara*), Besara, i izvedenice odatle Besarovié i ime miesta Besarovina (v. Ak. Ri, I 192, 293) kod Srba. Na oyu me misao navodi to, Sto je rumunjski oblik Basarab sa glasovnoga stanoviSta teSko dovesti u sklad sa bdszdrmény, nego se mora uzeti, da se je u dotetak-man umijeSala druga jedna rijet, a tof je Arap = arapii U rumunjskim narodnim pripovijetkama kao i u nasim narodnim pjesmama dolaze éesto Arapi’). Kako ni Rumunji ni na narod s njima nije direktno doSao u doticaj, do8li su ovamo ili preko Turaka ili, ako su stariji, preko Kymana (ispor. i ime mjesta Kumanovo i Koman, Komanié u fogaraskom kraju i viaska imena Kaman, Kumanié w hrisovuljama). Budu¢i dakle da je u rumunjskom doéetak man a 4) Ime dolazi i kasnije. Na iednom se zapisu iz g. 1699. spominie Koucrasxun Bpauesosait BacapaGader, v. Stojanovié, Crap epi. saunen m xarnuer br. 2079. *) Takoder i rumunjski busurman y. Tiktin, Dictionar 1 str, 246. *) Kao ime miesta dolazi iu Bosti, i to vecinom kao ime familijskoga naselja; Basariét u dZematu Tientiste, kotar Foca, muslimani (y. Rezultati popisa zitelistva od g. 1910. str. 20); Beserovicl, ako i to ime ide ovamo, u selu Zabukvica srpska, kotar Srebrnica, veéinom pravo~ slavnl (v, Rezultati popisa Zitelistva od g. 1895, str, 356.); Besarovac u selu Ravne, opé. Blaza, kot, ispostava Vares, vecinom muslimani (v. Rez. pop. Zit. od g. 1895. str. 126.), 4) Isp. Laztir Suinénii, Basmele roméne, Bucuresci 1895_u indeksu str. 1005. s. y. Ardpoice Arapit, Ardpuped i str. 1043. Harapit-Albi.302 is] bdszdrmény bio zamijenjen sa arab, drzim. da nije odveé smiono drzati, da i Basare ovamo idu?). Istom nakon ova tri urodna poglavija prelazi autor na-samu temu, na vlasko pravo u gore spomenutim zemljama. Prije nego podam autorovo misljen © njemu prema »Doslovu«, hoéu da stavim svoje primjedbe na nekoje izvode pred tim Doslovom. Netom. 8to je u poglaviju o Viasima na balkanskom pol Zivot Cincara, Arnauta, crnogorskih plemena i Vlaha, koji jo8 rumunjski govore, prelazi na opis pastirskoga Zivota i na Vlahe u staroj srpskoj drZavi. Kako se ©. pastirskom ne an u staroj bugarsko} drzavi veoma malo ili gotovo nista ne zn: ¢ iz sredovietnih srpskih vrela, tipitni Santee njihova deat u srednjem vijeku na Balkanu. Sa propaséu srpske drZave zavrSuje autor i svoje prikazivanie pastirskoga Zivota Viaha. Ne saznajemo gotovo niSta o tome, kako se je turska okupacija drZala prema ylaSkom pravu, koje se razvilo u staroj srpskoj drZavi, a to je doista veliki nedostatak ove knjige. Iz jedne se kanuname vidi, da su Turci preuzeli vlaSko pravo stare srpske drZave. Ta je kanunama vrijedila za cijelu tursku carevinu. Ne zna se tacno, kada je pisana, ali buduci da je zajeduo uvezana sa drugom kanunamom, koja se dade tatno datirati (g. 1099. po H. = 1687. p. I.), a obje su pisane istim ruko- -pisom, moze se zakljuciti, da su obje pisane u isto vrijeme, t. j. g. 1687, To joS ne znati, da potjecu iz istoga vremena; naprotiv, kako me uvjerava muzejski arhivar Riza efi. Miderizovié, moze se uzeti da je pisana za sultana Sulejmana®). U muzejskom arhivu nosi broj 1054. Poglavlje, koje radi o braniéevskim i vidin- skim Vlasima, nalazi se u odsjeku (fas!) 5., na str. 25. Publicirao ga je Dr. Ciro ” ‘Truhelka u Glasniku zem. muzeja XXVIL. str. 156. Ovdje dajem jo8 jednom prije- vod dotitnoga mjesto onaka, kako su ga kontrolirali jo3 jednom Dr. Truhelka i Riza eff. Muderizovic: - »O Vlasima. Branitevski i vidinski Viasi ne pla¢aju ni haraéa, ni desetine, _ ni ispendze®), te su oslobodeni od svih avariza‘). I joS ne placaju resmi g’erdeka‘), a plaéaju globe i kazne sandZakbegu. Od tih globa i kazni*), Sto ih daju sandZak- begu, uzimlju knezovi*) desetinu, Spomenuti Viasi davaju po jednoga kopljanika®) na 5 kuéa, koji Cuva straZu na mjestima od opreza*). Kad se pokaZe neprijatelj, oni vojuju svi kao konjanici**) zajedno sa muslimanima. Od svakog dima™) daju sandZakbegt godiSnje po 83 akce. 9 strvu opisao pastirski 1) Ovo bi bio hipokoristik od *Basarman, gdje ie izostavijen dovetak -man, koji se nalazi i u drugim vlaSkim imenima, Basara prema *Basarman odnosi se kao n. pr. Rasul prema Ragman w arandelskom hrisovuliu). 4) Druga se kanunama Istoga teksta (u muzefskom arhiyn kodeks br. 1076) dade taéno datirati, Pisana je g. 949. (= 1452). Slavenske su rijeti u njoj metaéno pisane, u. pr. miesto Branigevo stoli Brazik, permitar. Po staroturskoj se ortografiji vidi, da je to jedna od naistarilih kanunama (Riza ef. Mnderizovié). 4) © tome porezt v. Glasnik XXVI. str. 167. 4) 0 izvanrednom ovom porezu v. Hammer, Staatsverwaltung u. Verfassung 1 190, 218 257 sl. 280, 302, 452, Porez, Sto se placa prigodom Zenidbe, d3urm ve dzindjet. — *) U tekstu knezter. — 9) Kivndur. — ») ihtifattu jerterde: +8) atlariyrler = opskrbe se konjima. *) tutunden tutuna=od dima do dima, Kasnije se kaze isto: hdneden_haneje.do iose uci ni 1a”) ne grade premikjuru®) ne da su oproiteni od svih divanskih nameta i uobitajenih daéa*). Medu njih ne zalaze solari*). Ako voinik ili vlah*) izvan svoga sela, na kome je zapisan, zirat na spahiskom timaru, plaéa pola ‘desetine. Od proizvodnje vina iz viastitoga vino- 4) Porez od stoke, cf. Hammer, 0. ¢. 1 78 etc. 4) Porez od Zenidbe,.ci. ibid. 1 215, 269 ete. 2) myladi Ysa alejhi selam ki ana Bwijte dyrte 4) Sc. Sto drugi placaju. 5) tJ, od 50 filuridzijskih kuéa, *) ve elli florije ki bir katona dyrler. ») owajkede. i ®) ve ilikjaz hyzr Meas alejht setam gunt didikteryade, Hyzr Ilias (= 23. aprila) neka se ne zamijeni sa sv. Iifom:( Bosni Adédur). %) 1 floriia=60 akti, dakle 60-+20=%80. 4%) t. j. od svakih 5 filuridzijskih kuéa. 4) vojnak hizmetin yduk. Ovdie valia upozoriti na upotrebu srp-hry. izraza mjesto. tur skoga ask’erlik etmek. O vojaak, vojaakbeg, vojnaklik cf, Hammer, o. c. I 57. 407, 413, 432 Ik 32, 240. ; y +3) intijatlu jerterde, : ) akyn ) sandzakbegina bir komorniée ki hizmetardyr alty ay kuluk yder. 1 ovdje valia upoze- riti na srpchrv. oblik komornica. 8) diurm ve dzinajet. Isti izraz dolazi dva puta u ovom fekstu. 3) Sr (Git, uSur), %) U tekstu Anezler. 4) hissar=tvrdava. 4%) eflaktery iZinde ve ja gajrt jerde. ®) premjk’wrler. Premikiuri se spominju ioS g. 1633. u dokumentu, kojim Kaimakan govatkog yalije u Mostaru nalaze, da se na voinu u Albanilu dignu svi knezovi, p Kupridzile 1 derbendZije, U fermamu od 1632. spominjue'se iz flercegovine knezovi, p dogand?ije, SalindZije, kiipridzije, derbend7ije i kr8éansko sveéenstvo, koji svi spadait petenciiu budimskoga pase Musa Pase. Svoje berate imaju slati niemu na reviziiu. koii' se na ovim miestima spominju, bili su n. pr. g. 1632. sela Krokovié, Surmanei i Bilan Gabele, ier im ie bila duznost popravliati most preko Neretve kod Gabele. Za to sit bill < Steni od svih drugih poreza, (Ove mi podatke saopéuje dr. Truhelka.) ») gunahsyz. Sc. ako nije nista skrivio. %) Sarti mu'tad. *) awiyizt divanije ve telalifi urfije. 0 awarizi diyanije v.Mammer, 0. ¢ 1 180, 257666. ™) fuzd#i. Sc. oni saimi sedi nabavljaju sd. — *) eger vojnak ve ja efi.304 10) grada placa onome spahiji, na Gijem timaru prodaje, od svake iutiie po Cetiri e, pa prodaje, onda placa kao i raja’) 15 ak¢i po iudiji. ta vidi, ovi su Vlasi pastiri, a obavljaju i vojnitku ave i poljoprivredom, kao i Viasi u staroj srpskoj drZavi. Imaju_svoje knezov koji se zovu i premi¢uri*), baS kao i u staroj s drZavi. Potanja analiza polozaja premi¢ura kao i porezi prema ovome mi ne ide u okvir ovoga prikaza. Istaknuti jo03 valja, da se razlikuju od ostale raje, kaoSto su se i u staroj srpskoj drzavi razlikovali Vlasi od seljaka. Iz miesta se joS vidi, da su Slaveni, jer se izricito veli, da rodenje Isusovo zovu Bozi¢. Nadalje se izrijekom veli, da 50 kuéa savinjava katun. Turski dokumenti razlikuju poreze Viaha od poreza ostale raje. Tako se u mostarskom sidzilu iz god. 1193. po Hed@ri = 1779. u jednome zapisu od 24. dzemadivlevvela spominje russumi (plur. od resm = porez) eflakan. Bosanska kanunama spominje, da se placa filurija po adety eflakije drzavi a ne spahiji. U istoj se kanunami veli jo8 i to, da ima u okoljSu sela praznih miesta, na koja se naseljuju Viasi. Ovi pla¢aju po syrf adety po dukat na glavu. Ovdje se dakle identificiraiu izrazi syrf adety — adety eflakije. Po jednom fermanu ‘pla¢aiu Drob- njaci baduhavai eflakanije*). Kako mi dv. savj. dr. C. Truhelka saopéuje, pla¢ao se vlaski porez resmi filurije god. 1178. = 1764. u Nevesinju, Zabicima i Duynu. God. 1779. placaju russumi eflakan‘) opéine Draéevica, Risan, Novi, Hrasno, Vidoyska, Stolac, Podgrad, Zavrsje i Crkvied. Sve u Hercegovini*). U fotanskom su Kotaru plaéala god. 1777. drZavi, a ova ih davala u najam podzakupnicima, russumi eflakanije sela Rastela, Gora, Jazvina, Hrkova, Drazak, Komik, Donii Skroboéani, Seliste, Trnovo, Gostral, Popov Mos: Vrnica, Gornja Donja_Crkvica, Prediel, Sodnje, Tujirina, Ulog, Presediac, Srednja Crkvica‘). U kotaru Potiteli Liubinje su filuridzijska sela Raspié, Podyornica, Gornje i Donje Polie, Zirovna, Vardina Gomila, Kotezi, Donji Dodanié, Cava’, Ravno. inku Poditelj ide ovamo Trebimlje. U kadiluku KobaSkom?) bilo 79 filuridZijskih ba8tina, koje su »god, 1753, pla¢ale 5250 akti, U kotart prozorskom su filuridzijska sela Varyara Kopéiéi, O ovim stvarima nema naZalost podrobnije monogratije. Jedino, Sto ima 0 filuridzijama*), je posebno poglavije u raspravi dra Truhelke >Historiska 4) reijet gibt. Dakle se raja razlikuje od Viaha. 2) Vidi opaskn 20. na: prediaSnio} strani. +) Ove podatke vadim dielomice fz rasprave dra Truhetke. Glasnik XXVII str. 157. £ 158, a djelomice iz usmenoga razgovara s njime. 4) G. 1632,8. pobice ovaj porez i baduhave u mostarskom { duvaniskom vojvodaluku voi- yoda Ahmed. 4%) Prema sidzilu-mostarskog kadile u athivu zemaliskog muzela.—G. 1776, tanaSa zakup- nina za tapui-zemin eflakan u sandgaku hercezovatkom. 90,000 akéi. Amo ne spadaju nahiie Zavré { Crkvica (kot. Fota), adie je bio zakupnik malikiane Abdulah Cengié, ni Stolac u nahifi Vidovskoj, ni Nevesinie, gdie je posiednik malikjane Husejin (njegovi su potomei Rizvanbegovici). G.1779, su zakupnici rusumi eflakana u malikianama Nevesinja, Novog, Risna i Crkvica (= danas Gacko) Huselinber i Hasanbex. *) Prema: dokumentu br. 1399, u arhivu zemaliskog muzeja. +) Prema dokumeniu br. 4. u axhivu zemaliskog muzela. — God. 1693. blo je pobiratell rusumi eflakan-a u selima Vrhovine i Trebuna, nahije Kobas, jalacki cehaja Mehmedaga. *) Ovaj termin upotrebliava dr. Truhelka w svojoj monografii, dok Joseph v. Hammer, Des osmanischen Reichs Staatsverfassung und Staatsverwaltung I, Wien 1815, str. 313. poznade Dogri Viasi aul. yenit’ et donav u ; tr Zatim se spominju jo3 g. 1496. 7. maja: “pars ‘est a dimittendo, illum de Terris Novis (= teritorij od PeljeSca do O qui fuit in carcere, quia occidit uxorem, attento quod dicta uxor iuit de Dogni Viassi et parentela dictae uxoris parcit sanguinem secundum eorum consuetudinem et de hoc scribit Mustapha begh: _ zanzach*). Zatim 24. jan. 1484.: Prima pars est de acceptando donum factum per floridzijan. Odgovara donckle sredovieéuim dukatnicima. Isp. u Dubrovniku 19. novembra 1488. duchatnicus sclavus dobiva 35 dukata nagrade (Cons. Rog.). Isp. iz dubrovacke listine ioS »Kasum Celebija, koi piSe hercegovu zemlju i bere via8ke dukate« kod Truhelke, Tursko-slovi. pom. dubr. arhiva Nr. 127 iz god. 1497. str. 114. Prema tome bi dukatnict bili poreznici, koli pobira viaske dukate, dok floridzije il! filuridZife, kako ih Truhelka vaziva, znati prema vidinskof kanw- nami porezovnika, koji godisnje pla¢a floriiu (ii filuri) ne spahiii nego drZavi (mirie), ali se za to mora brinuti za sigurnost putova, pa se stoga zovu i derbendzije. Definiciju filuridZija i dukatnika daje Truhtelka na cit. miestu, Glasnik XXVIL. str. 155. Ovai se porez zove u dokumentima obiéno resmi flori (ii filuri). Tako se w naredbi od god. 1037. = 1628. odreduje, da »viaSka raja iz gornjeg Sehera ima da placa’ 100 ak¢i resmi-filurijes it. d. Da je i ovaj porez vlaSkoga vodriietla, vidi se iz bos, kanuname, gdje se kaze, da se placa prema adeti eflakije, cf. Truhelka 0. c. 15%. © tome porezt jos mi saopéuje dr. Truhelka ove podatke. God. 1638. izdaje valifa nekom Mustafa Agi berat, da pobire resmi filuriia u kadilucima Mostaru, Liubuskom i Imotskom. Dukati, koje Ge pobirati, neka budu pravi i titavi, a ne ostrugani i Suplii. God. 1786,/7. je posiednik herce- govatke resmi filurile u Melatili, Hodovu, Foti i Nevesiniu Ahaga, savjetnik vel. vezira. Q. 1813- pripada jedan dio (1194 groSa 181/, para) od duvanjske resmi {ilurije kao plaéa straZarima grada Sedi Dzedida u prusaékom (= Akhissar) kapetanluku, *) Prenia pismu, Sto ga kaluderi Damian i Pavao poslase u decembru 1597. papi Klimentu VII. (v, Horvat, Mon. hist. Bosnae ill. u Glasniku 1909. str. 58.) moze, se odrediti teritorij Donjily Viaha ovako: ,i nize Trebinja zupa e Popovo i Doni Viasi i Drina (=Drijeno, kot Trebinje) — i Bunig; i u Doniehs Viasieh= esu glave Hrabreni*. Prema tome biée ova Zupa indentiéna sa Kraiem oko Zabliaka prema Stdcu, gdje su nadeni i nadgrobni natpipi Hrabrenovie 2) Ovo su prema dru Trubelki imena vojvodd Donjih Vlaha: Herak Vlatiisallié, knex 1483.; Junuz 1488, Mustafa 1493, Dzafer, u listinama Saper, 1502,, ‘Hasan 1504.—5,, Musa 1507, Jahia 1508, Husein 1509., Hasan 1518. Osim Viachi inferiores*zovu se i Murlachi Partis infe- rioris 1535. Cons. rog. 42., 241. Buduéi da se nazivaju Donjim Viasima, mora da se negdie nalaze Gornji Viasi, koji se ne spominju u dubrovadkim listinama. Mozda se Gornjim Viasima ima smatrati oblast Stari Vlah. U pismu iz god 1597. zove se u plur. Stari Vlasi: »Medu Bosnu i medu Novi pazars su Stari Viasi i Studenica i tu su glave Rajaks voevoda i VukaSine i mili slusa ta zemljax (v, Horvat 0. ¢. str. 58.). Na kasnijim zapisima i natpisima dolazi samo a singular, ¥. Stojanovié. Crapy op. van. # warm, a. 1644, br. 1389; a. 1650, br. 1446; a, 1744, br. 2889; i t. d. Nije medutim iskljugeno ni to, da se ti Gornji Viasi imaju tragiti u danaSnjo) Katun= ‘koi nahiji u Crnoi Gori. ») Cons. rog. 29, 87. *) Cons. rog. 27, 254 v. :306 (2 minus consilium de yoerperis 30 voyvode de Dogni Vlassi et de dando liber- tatem domino rectori et suo minori consilio donandi voyvode de Drazevica yperperis viginti infra’). Vojvoda Viachorum inferiorum spominje se jo8 27. aprila 16. maja 1489. jie novus voyvoda de Dogni Vlachi u Dubrovnik 8 jalov- ca. Ovi su Viasi u sluzbi Turaka*), 1. oktobra 1482. dolazi Kasumbeg, Ajas- begov hodZa, sa Vlasima katunarima (Vlachi chatunarii) u Dubrovnik. Po njima Salje i sultan svoja pisma u Dubrovnik. Tako se 1. februara 1503. kaze: Prima pars est de deliberando pro iis que imperator Turcarum petit a nobis per suas litteras allatas per suum Viachum sive caballarium *). Ovo je mjesto doduse nejasno. Kako me dr. Truhelka-uvierava, stoji mjesto Viachus u drugim listinama u ovakovim regenicama Vulacus ili ulakus. Moglo bi se dakle raditi o latinizaciji turske rijeti wlak = skoroteta, kurir, koja dolazi i u srp-hry. jeziku, u bug. rum. kao olac, oldcar, oldceste, novogrtki adxyc, srednjogréki thé cursor (ci. g. Meyer, Alb. etym. Wbch 457.) Da se o tome i ovdje radi, pokazuje to, Sto se rijet prevada sa caballarius. Ali je svakako karakteristitno, da se pie Viachus, Po-tome je dubrovacki notar identificirao ulak i Viah. Ovih detalja ne iznosi ni Jireéek u svojoj joS uvijek nezastarjeloj_radnji »Die Wlachen und Maurowlachen in den Denkmalern von Ragusa (u Zpravy o zasedani kralovské deské spoletnosti nauk v Praze, r. 1879.), i ako na str. 112,117. posvetuje posébno poglavlie sjedistima Vlaha (Wohnsitze der Wlachen). Ovom prilikom spominjem i najstarije dubrovatke potvrde, u kojima se spominju Vlasi, prema podacima, koje mi dobrohotno stavija dr. Truhelka na raspolaganie. To su iz 1305, g. 26. oktobra Dobrosclayus Moroblachus ; 2, novembra 1305, Blachi de Grupssa Sudich in Cernoua, Diy. canc. Najstarije sn dakle potvrde o njima u Dubrovniku iz potetka 14. stoljeca. Veé u prvo doba turske okupacije igrali su Vlasi znatnu ulogu u vojni poduzecima i javnom Zivotu Turaka. To dokazuje ceribaSa Viah Svinjarevic *). Ceribaga je bio zapoviednik Gitavoga vojnikluka. Sto se ranga tite, dolazi prife Spahija i timarnika, a poslije subaSa, koji su bili na elu spahijskim provinci- jalnim odjelima. Viah Svinjarevi¢ je bio ¢esto poklisar Isabegoy poslije osvojenja Bosne. Isabeg je upotrebljavao kao poklisara i Heraka VraneSa, koji,je bio valida istoga podrijetla, jer se u dubrovatkim vrelima spominje testo katun VraneS*). Od Heraka VraneSa potjeéu bezi VranjeSevici, od kojih su Ahmetbeg VranjeSevié 1497.—1500., a Skenderbeg VranjeSevi¢ 1515.—1518. hercegovatki krajignici*). U pogledu odredivanja narodnosti Viaha kao i u pogledu raspoznavania ‘Viaha od drugoga stanovniStva autor se sluzi testo puta njihovim osobnim ime- nima, jer je to jedini lingvisti¢ki spomenik, Sto ga imamo od njih. U ovom praveu autor slijedi-Novakoviéa i Jireteka, koji su pokazali na stanovita rumunjska imena Vlaha u srpskim i dubrovackim listinama. Medutim autor u ovom praveu ») Cons. rog 24, 220. 4) Isp. iz. dubr. arhiva. Cons, rog. 20., 74 dokumenat od 17, aprila 1471,, gdje se spominje Viah Svignarevich kao poklisar Ajasbegov; tu se kaze Viachi et alii vasalli Turcorum. Hodzu Hasanbega, poklisara Ajasbegova, prate u Dubrovnik Viasi katunari, dne 1. X. 1492. Cons. rog. 24, 102. Viah Pokrajac poklisar je sandZaka Mustafabega, dne 12. Ill. 1484; Cons. rog. 24. 229 %) Cons. rog. 29, 106. *) Cons, rog. sy. 22. pod 19. VII. 1474. *) Viasi Vranesi x. 1428. Cons. min. 4/173. ‘) 1 ovaj podatak zalivaliujem dobroti dra Truhelke.13] 307 ide predaleko, ako neka slavenska imena drdi specifitno vlaskima. Upozorujem samo na str. 140.—144., gdie drZi Rumunjima osobe, koja imaju tisto slavenska imena. Tako péelari i ribari Vlasi nose gotovo sve sama slavenska imena. Lingy stitki jo8. nije ova stvar ispitana. Autor je doduSe pokupio sva viaSka imena srpski hrisovulia kao i imena Rumunja iz fogaraske zemlje i iz Marmarosa i to kao posebni dodatak dodao svojoj kn —468. Da se omoguci lingvistitko sravnjivanje, valja¢e pokupiti sya imena Vlaha, sto dolaze u dubro- vatkim i hrvatskim listinama. Cak ée valjati uzeti od sluéaja do sluéaja i imena, koja se zavrSuju srp.-hrv. patronimiékim nastavkom -ié ili -ovié. Tako se Viasi, koji se zovu Bun, kasnije zovu Bunisici’), ili oni, koji su se vali Zur (= rum, jur rokolo<, nadimak valjda Eovjeku, koji najradije ide okolo), zovu se kasnije Zurovici *), Dapaée i medu Vlasima, Sto se za turske dobe preseliSe u Hrvat sku, ima rnmunjskih imena sa naSim patronimitkim nastavkom -ovié. Tako medu unijatima so8iéke op¢ine u Zumberku ima prezime Danéulovic*), koje katolici izgovaraju Dénéalovic, a unijati i Danéelovic. Ime je identitno sa rum. danciu = ciganée, a dolazi kao rum. prezime u fogara8kom i marmaroskom kraju kao Danczel, Danéul ili bez lana Dané (cf. str. 464.). Iz Dubrovnika biljezi Jiretek” iz g. 1406, Danzullus Viachus (cf. 0. c. 117.). *) Viadil Bunissich Moroblachus de Zlocruha a. 1368. Div. Canc. 21. Ima joS katun Bunti¢é g. 1419 Lam. de foris. Isp. Viadil sa nastavkom -il sa Vasil u Zitkom hrisovulju, od Vaso. o ) Zurovici se spomifiju g. 1452., Cons. Rog. 12. 256. g. 1434, Podanici su vojvede Rado- { slava Pavioviéa, a katun Zur g. 1367.: Milun Liepginich Moroblachus de catun Zur, Div. Canc. 21. 4) Ovako se oni siuzbeno zayu. Po sluzbenim podacima pie ovako i Ak. Ri. Il. str. 264. Tu se io§ govori o imenu Danéul. Ovom prilikom spominjem, da medu Zumberatkim Vlasima ima familiisko naselie, koje se zove Pilatovet. Ime je bez sumnje identi¢no sa imenom Viah@ w dubrovatkim fistinama, g. "1430. Pilatouzi Jiresek u Zpravy &. sp. nauk 1880, str. 115.) takoder i g. 1436, 1474. Iz dubrovackih listina Spominjem io$ ova imena Viaha: Katun Hlaper (isp. danasnie prezime Lapéevié u Ak. Ri.) Thomich a. 1368, Vlasi Regoie a. 1434. Pliske ili 7 Plijeske, Kalendiéi (13. stoli. bez blizez datuma), Rajan Turmentich 1421. Da ée se u nasim via- ‘dl stitim kao iu imenisna porodignih naselia nai mnogo takvih primiera, 0 tome sam uvjeren. : U Zumberku imena unijatskitt porodica Oddnovac, Badovinac stoje za cijelo w vezi s viaskim, imenima Hodan, Baldovin u hrisovuljama. Serbanovac, ime naselia.u istotno} Srbiji blizwZvez- dana, u syezi je sa viaskim imenom Sarban, koje dolazi u hrisovuljama i u Sedmogradskoj. Selo Nahorevo blizu Sarajeva, po narodnom izgovoru Nérevo, xdie ie ako stegnuto uw a, dolazi bez sumnje od rum. nhor (= einhodig). Sufiks -evo pokaznie, da se tako morao zvati Coviek, koli_ je na mjesiu danasnjex Nahoreva imao svoj posied. Serbanovac‘oznatuje isto tako posjed. nekoga Sarbana, isp. g. 1278. Scerban. u Dubrovniku, cf. Jireéek 0. cy 117. Po ispisima dra Truhelke navadam ‘iz dubrovatkih vrela (Lamenta dé foris, skraéeno L, Diversa cancellariae = De, Consilium rogatorum = Cr, Consiliym majus = Cma, Consilium mi- nus = Cri) joS ova imena Vlah@, Morlaka i Katund, da dopuhim Jireteka: Viasi_de a8 (danas u kotaru Fota), Cma 4/273; Banjani, 14. Il. 1436. (vradda_u Konavlima) 12. X: 1476. Cr. 23. (spominje ih i Jirevek, d. Wlachen und Maurowlachen str. 114), Bodani 21. VI. 1433. Le 21, VIII. 1428.; Bogant 25. IV. 1436.; katun Bogdasié (valida kod Bilece) 18. VI. 1419. Lo; a= tunar Viatko Branisaljié De 36; Bogoslav Bratoslavié viachus dni bani de Bosnia, Vendita ¢. 2,4; cathonus de Brumasorum De 22 = Burmasy 28. IX. 1408. De. (ovi Viasi imaju arnautsko ime, vy. Jiretek, d. Romanen Dalmatiens 1, 41.); cathonus Buchwichi 1393. De 30; Bugchinich 22.1. 1422, L.: Buroevich na Koritu 4. 1. 1436 L;katun Craisalich 1405. De 35.; de cathono Crabieij (valida Grabiéi) De 35.; Viachi de Cuthlovich in Popovo in Torumana 11. Il, 1434 = Katloviel, liudi Grgura Nikoli¢a 4. VI, 1425.; katun Derpan za Prilepolie 1368. De. 21.; katun Dobreci (Dobric Dobrievich) 1425. Cmi. 3, 248.; Vukosav Dobrovié viachus de cathon Viachouich 8. MI 1393. De, 30.; katun Dragisa 8. VI. 1507. Cr. 30, 242; Chiarach Radovani Drasenovich vlachus catho- narius de Bagnana 14. VIII. 1428.; vlachi Odroggnacha (= od Drobnjaka) 29. 1X, 1493, L, = Odro-marmaroskom eae kkraju. Postalo je bez sumnje od Rade, Kako Ru- munji u svome jeziku nemaju hipokoristika ovakvoga tipa, odbaciSe jednostavno na§ nastavak. Ovako je nastao i Viad, koji dolazi, gdje i Rad. I danas je jo’ velo obiéno prezime kod sedmogradskih Rumunja. Nastalo je od Vlade. U mar- marokom i fogarakom kraju ima ovakovih slutajeva vise; Tako Belk), Bilk, Batk = slay. Bébko, Bud = Bude'od Budislav, Dan = Dane od Danilo, Drag Drdgo oc Dragomir ili Dragan, Grad = Grdde od Gradoje ili Gradimir, Man = Mane od Manojlo, Pank = Panko od Pantelejmon, Panth = Pante ili Panta od Pantelejmon, Slav = Slévo od Slavomir, Stan, koji se nalazi iu Zitkom, banjskom i arandelskom hrisovulju, = Stdne od Stanislav, Stané = Stanco od Stanislav, Vojk = Vojko od Vojislav. Da ovako stvoreni oblici od slay. hipokoristika dobi- vaju postpozitivni Glan -w/, samo se sobom razumije, pa take imamo Bogdul uw gnachus 9, I. 1436. = Dropgnach 13. IV. 1428; Dudojevié viah de catono Mitillovich 5. X 1403. De. Viach de Garza sin Glubomir in villa eorums 7. X. 1420. L.; Vlachi Ghermanovich 24. VI. 1405.; Branko Gojsalié dictus Maslié de catono Novachi Mirilovich 24. VII. 1392. De.; Grubatevié i w Vemu Kod Klobuka 21. XII. 1419. Ls Stiepan Kaljevié vex Viachis de Pliesche« 20: VI. 1419. Ls Kresojevi¢i 1 Plani 16. 1X. 1408., 12. X. 1427.; Krstiéi 21. X. 1403. De.; Morlachi de Glubigna 10, I. 1420. 1; katun Malesseuacz 1405. De. 35: Liuboje Miltenié (isp. Miltén u banjskom hrisovulia) de catono Golubovich 1468. De. 22.; Bratulj Mitiné Morolachus 6. VL. 1425.; katun Mirtlovié 1393. De. 30, koli se pie g 1405. Ee8¢e i Imirilovié De. 35, 12. V. 1425,, ier ¢ pisar krivo rastavio dei Miriloviél; katun Nenkovié De. 36., Oliverovié 24. VI. 1405. De; Paptié 4. V. 1430. L.; katun Perutinié 1406. De. 36.; katona de Plyezche 1. II, 1436. L. = Pliske viast volvode Stiepana Vukéiéa 1. leschie 7. V. 1425. L.=de Plisach 1. VI. 1427.; Pokrajac 24, VI. 1405. Dea; Pozarnichi 1434,; Predojevié 18. VIII. 1483. L., kod Bilece 1. Ill, 1437», 27. X. 1421.; Rakojeviéi vlasi iz Sachovo (= Zakovo), liudi Grgura Nikoliéa 6. VIN. 1419; Rigigni u Grghovu 31. VIII. 1433. L.; katun Sadunovié u blizini Dubroynika, jer prima stoku na polovinu De.; Ugarci, viasi Sandaljevi 12, VI. 1433.=Morolachi de cathono Vgarei 28. IV. 1410. L; Vukac Vignjevié »et sua catunas 1. I, 1436. L.; catunus Dobreci Visulovich (jedino Gisto rumunjsko prezime u vom popisi, od rum vis = san) De. 24; katun Viachovich 8. III. 1393, De. 30,: Viasi xin Nasa Gorac 6. 1. 1429:; VojSinovié kod Trebinia 6. Ill. 1437.; katun Vragovié (zove se zajedno sa katunima Predojevié t Miri smorollachi«) 20, V. 1419. 4 12 1V. 1420. = Viachi Vragovich oko Trebinia 4. II. 1436. L; katun Vudthna De. 36.; Vukoviti, Viachi de catono rillovich 5. XI. 1403.; Jurai Zagaréié 14. VIII. 1433. L. Kako se vidi sve sama naSa’ imena, 4) Isp. bos. pravosl. prezime Njezié. 4) Morao j€ postojati i hipokoristik Bél, ier kod istarskih Rumunja ima prezime Belutovié. — KaoSto:kod Srba i Hrvata ima rum, imena slaviziranih nastavkom -ovié. (isp. Ursulovié uw arandelskom hrisovulju i t, .), tako kod Cincara ima greciziranih nastavkom -os, n. pr. Gorgo- Yatos (trgovac u Sarajevu) od macedo-rum. gurgultat ili garguitatds — okrugao (v. Dalametra, Dicjionar macedo-roman str. 103.).za_ takov oblik bile bi Bratula i Radki nj vulja‘). Bratula je nastalo bez sumnje od Bratoslav. Takvih ¢e ainfer biti viSe, kad se sakupe. Biljezim ioS iz danaSnjega govora Jankula, isp. u fogara3kom kraju Jankal*). Sa~sufiksom -in imam “samo jedan primjer: Dragulin iz detanskoga hrisovulja, isp. gore Drag. To bi bilo sve, Sto bih nova znao kazati o rumunjskim imenima. Od onoga, Sto autor iznaSa o imenima, imao bih da spomenem samo to, da drzim neisprav- nom njegovu identifikaciju imena rumunjskoga kneza Senesiava. (str. 234 i prije) sa Stanislavom. Radi se bez sumnje o drugom slayenskom imenu, od kojega dolazi hipokoristik Sea» kao ime Vlaha u banjskom hrisovulju. Drugi hipokoristik sa sufiksom -ko: Sencho, Semko dolazi u dubrovatkim listinama. Sens je mozda identiéno sa Sin u fogaraSkom kraju, isp. radi promjene e u i rum. bine sutd); Bacila, Bratila, Fracila (2), Gostila, Gusaila (2), med Morlacima ae Zadra, jer ga jo8 i danas310 [16] pa pomalo napustise stari slavenski onomastitki sistem, koji donesoSe sa Bal- kana. U naSem etnitki zatvorenom podrudju prilagodi8e se veé od najranijeg srednjeg vijeka sve vise i vi8e ovom sistemu, dok se napokon sasvim ne slavi- zirase. Havrilla (=Gayrilo), Kornila (2), Manyita ili Monajla (=Manojlo), Mihaila, Negrita, Stanita. U hrisovuljama ima samo jedan primjer 2a -ifa: Voila. Na -oje se svrsuju ova vlaSka imena u hrisovuljama: Baloje, Beroje, Bogoje, Boloje, Boroje, Bratoje, Budoje, Bunoje, Daboje, Daroje, Dobroje, Drazoje, Godoje, Gradoje, Hodoje, Hranoje Hyaloje, Ivoje, Krkoje, Latoje, Ljuboje, Mitoje, Négoje, Ninoje, Obroje, Odoje, Ozroje, Pegroje, Pri- boje, Prvoje, Radoje, Sladoje, Slavoje, Stanoje, Sakoje, Téhoje, Toloje, Tvrdoje, Viadoje, Vikoje. U fogaraskom i marmaroskom kraju gotoyo izéezavalu, ima samo: Nyagoe. Na -an w hriso- ! . vuljama; Balan, Bézan, Boljan, Botoljan, Brajan, Bratan, Bratesan, Bratovan, Brnjan, Bujan, Dejan, Dragan, Dragéan, Drakan, Dujan, Grdan, Orljan, Hodan, Lucan, Milan, Miran, Mojan. Priban, Prvan, Prodan, Prvaa, Radan, Rajan, Smoljan, Srdan, Stojan, Stéman'(2),Tihan, Trosan, Zoran, U fogaroskom i marmaroskom Krai ima ih naprotiv yrlo malo i dielomice nesigurnih: Kokan (isp. pravoslavno prezime Kokanovié iz Bos. Lubice), Ladvan (2), Prodan; Stojan, Voj- oan (2), Votkan (=Vukan). Ovu isporedbu mogli bi nastaviti i Kod imena na druge sufikse i opazili bi uviiek isti rezultat: naime u srpskim hrisovuliama joS éist slavenski natin tvorenia imena u veoma mnogo potvrda, dok seu navedenim krajlevima u Sedmogradskoj vidi, da je tai sistem medu Rumunjima doduse nekada postolaa u svoj svojo] Cistoci i rasirendsti, all da ve¢ pomalo izumire. Kako su vlaska imena’ donekle slika Gitayog rumunjskog Jez ka, koji pokazuje neobiénu smjesu slavensKoga i Jatinskoga elementa, ne Ce bili zgorega, ako ovu isporedbu do kraja pro- vedemo. Od imena na ia imaju hrisovulie 15 primiera, u Sedmogradskoj 2 (Dobrin, Viasin), na ~ée hrisovulie 5, u Sedmogr, 1 (Mifée), na -Sa u hrisovuliama 16, u Sedmogr. 1 (Koma), na -ofa u hris, 15, u Sedm. 1 (Batota=Rétota), na -ko u hris. 22, u Sedm. 13. -ko je u Sedmogr rumunjiziran dijelom prema tipu Vlad, dijelom prema tipu Stanila, a dijelom fe sagavan prvotni ‘oblik, pa imamo Bank, Ivank, Lack, Pank, Vojk pored Ivanka, Stojka, Suska, Vaska i pored Hotko, “Iwasko, Jako, Jakcho (dem. od Jakov), Jonasko, Majko (isp. bos. pravosl. prezime Majkit), Manko, Stanko, Viajko. Na -e8 imau hris. 5 imena, w Sedmogradsko} 1 (Nane8), na -iSa'u hris. 8, w Sedm. 2 (Oprisa, Vanisa), na -iea u hris. 6, u Sedm. 1 (Balica), ns ~Sa'u hris. 14, u Sedm. 1 (Lupa), na -uj u his. 8, u Sedm. 1 (Kraguj, isp. Kragujevic, Kragujevac, Kraguljac u Ak. Rj. V 432 sl.). Naf-wS poznaju hriso- -vulie Dragus, ‘Négus», Radus; 04 toxa Sedmogradska samo Dragus. Na -05 neia nijednox u Sedmo- gradskoj, dok ih hrisovuliama ima 16. Na -¢a ima u hrisovuljama samo Hranéa i Miléa, au Sedmogradsko} samo Vanéa. inate je ovdle zastupan sufiks -2o w rumunjiziranom liku: Pent < Pengo, Stané | s Ganom Staneul < Stanéo. | Cisto hipokoristicki sufiksi -a, -e zastupani su na obje strane, { to -@ u hrisovaliama 34 puta, uracunavsi i 8 neizviesnih psimjera, u Sedmogradskoi » puta (Bala < Béla, Barla, Buda, Kosta, Kozma, Kraja, Opra, Stoja, Streza; od ovih su reka nesi- ura). Na -fa u hris. samo Milta, u Sedm. Manta, nastalo valida od Mane. Na -¢ u hris. 26, u Sedm. 4 (Bale, Barle, cf: Barlovci, ime naselia u Bosni, Mitre, Opre). Za -0 nema primjera u Sedmo- gradsko}. Znaajno je, sto u Sedmogradskoj nikakvoga primjera nema za patronimicke sufikse ~i, -ovié, ~evié, dok ih u hrisovuliama ima 90. Uzrok ¢e biti valida u tome, Sto Rumunji imaiu 2a ovu‘funkeilu svoj viastiti sufiks -eseu (n. pr. Filipovié = Filipescu). Od komposita zastupana si u briscvuljama imena na -mir 16 puta, u Sedmogr. 4 puta (Dragomir, Radomir, Tatomir, Vlaai- mir), na -slay w hrisoyuliama 41 put, u Sedm. 6 puta (Dobroslay, Jaroslav, Mirdstav, Senestay, ‘Stanislav, Viadislay), na -voj u hris. sa 5 primjera, w'Sedm. sa 2 (Lityoj=Ljutovoj, isp. Ljuto~ vojevié u arandelskom hrisovulju, i Locovot). ‘Ne znam, da li spadaju u izvedenice s pomocu sufiksa ili medu kompozita vlaska imena na man, koiili u hrisovuliama ima 9 (Altoman, Dragoman, Dreman, Dusman, Grdman, Milman, Ras- man, Stroman, Si8man), u Sedmogradsko} 1 (Dorman, isp. ime pravoslavne porodice Dirman i2 Dvora u Hv. Ostali sufikst kao ~adin, -aja, -ak, -ce, -éin, ~e%», ~elja, -é1, -én i en, ~eSa, ~esin, -eta, -i, -ic-, -ihna, -ija, -ije, -ina, -inja, -nég, -0, -ohna, -onia, -osin, -osta, -08, -ovan, avin, ~Sin, -teg, -un, ~ut, -utin, re i kompozita sa -brat, -drag, ~ljub, -mil, -muz, -sil, ‘prefiksima’ne- i pré zastupani su u imenima Viaha u tirisovuljama u obiino} mjeri, dok:hry. ba vilegovanimn 1 n ara’ 265 sl. slobodna iors race fe s tal iaraz slobozia, koji dolazi vrlo esto kao imé miesta 1 VlaSkoj i Moldavskoj, a oznativace yalida isto, Sto i Ochaba u Erdeliu. Kao Sto mi je nemoguée, da ovom poglaviju tinim ikakve primjedbe, isto tako ne mogu, da ista”primjecuiem Slancima o Vlasima u Poljskoj, Morayskoj i Sleskoj. Na str. 302.314. daje se tabelarni prijegled via8kih kolonija 1 Poliskoj drZavi prema Kalugniackome. Steta, Sto takvoga prijegleda nema za srpskohrvat- ske i madZarske zemlje. Takova bi tabela dobro do8la i onima, koji se zanimaju za pitanja migracije naSega naroda. © Ovom prilikom hou da upozorim na jednu paralelu izmedu Poljske i nagih zemalja u pogledu naziva Viaha. U Poljskoj su nazivani i Rusini, koji su osnivali kolonije na pravu vlaskom, Viasima, ma da to nijesu (cf. autora str. 273., 338., Sedmogradskoj nema. Gvu sam statistiku uéinio prema popisu viaskih imena u antorovoj knjizi na str. 451.—468. Prema ovom jugoslavenskom onomastickom elementu gotovo istezavaju imena, kojima ie temelj rum. imenica ili adjektlv. U hrisovuljama dolaze Bukor, -ur (ct. bucuros—sretan), Burt (=dobar) i izvedrice odatle, Fecor (—fecior= mladi¢), Kopil (=dijete), Mackat (= meglenski méctkat = velik), Mik, Mikul malen), Mrgela (= ndrgea = biser, isp. Zeitschr. i. rom. Phil. XXXVIIL, 548 sl. br. 20), Oparitul (= opdrit~=smeten), Singur (=osamljen), Surdal (=eluh, isp- drugo slay-vlasko ime Glus'e, oboje u arandelskom hrisovuliu, isp. ime miesta Surdulica kod» Vranie u Srbiji), Ursulovié (—ursul medvied). U Sedmogradskoj ima ih Goduse nesto vise, ali i ‘ovdje razmierno malo: Barbat (=muz, mariiiv), Bukur, Bolovan (='amen), Danéul (v. gore), Lupul (=wuk). Mandra (vrsta. pure), Mik, Negrila negru=crn sa slay. suf -io), Porkul (= ‘svinja), Sziroul (=serbul singa), Stirbul (=Skrbav), Orda rd), Ostas (= vojnik), Strimbal (=herav), Judeful (—kotar), Judele (=sudac). i 4 *) Da se u sredovjetnim nasim listinama upotrebliava rijeé Vlah ao terminus technicus 2a zanimanje stanovniStva, a ne za oznaku jezika ili narodnosti, vidi sei iz ovakih izraza: in comitatu Cetine villae, terrae, cultae et incultae, Ollachi, populi, incolae, iura etc., Smiviklas, Codex XIV. str. 441. a. 1372. gdje je sastavijaé listine smatrao za nuZno, da pored populi, incolae ios kaze i Ollachi, dokle nije dréao, da se ovim izrazima iscrpliuie i Ollachi. Dr. Trubelka me upozoruje i ma jedan ispravak iz Dubrovnika od 20. srpnia 1429. (Lamenta de foris). U tuZbi Radosava Mihanovica protiv Radivoja RadiSi¢a-Dobrilieviéa i Obrada Pribisali¢a-CepSi¢a zovu se ovi shomines voyvode Sandalje. Ali je mjesto »homines« bilo prije napisano »vlachos« i precr- tano, iz Gega se vidi, da se tu pravi razlika izmedu homines i vlachos. G. 1344. nije se pravila nikakva razlika, kako se vidi iz mjesta: Petrus coram dicto domino bano accusavit certos homines. sive Blachos, qui venerunt Ragusium accipere salem, que omnia redundant in magnum sinistrum dicte civitatis, etc. V. Geicich Mon. ragusina, I. str. 158. ali se ve g 1361 razlikuju oba izraza, Jer se kage, hominibus et Viachis bani Bossine et Senchi, cf Jirecek 0. c. 116.nest ni vile tog doti do-staleSkih ili narodnih prava. eae viaiko je pravo konkurentno, tude, t. j. stoji prema pravu doma¢emu. I u Sedmogradskoj sma- traju Rumunje tudincima, NiSta ne mijenja na ovakovomi znataju vlaSkoga prava, ako se i domace putanstvo miestimice sluZi njime. Pravo vla3ko nije jedinstven pojam. Na rusinsko-poljskom i tjeSinskom zemljiStu vrijedi samo za puk, koji se bavi pastirstvom. U MadZarskoj znati pravo nekolikih privilegovanih ‘distrikta. U fogara8kom kraju uZivaju rumunjski bojari poloZaj poluplemi¢a. Ima tak raz- lika izmedu Ze Ugarske i Erdelja u pogledu vlaskoga prava. U privilegovanim distriktima vla8ko stanovni8tvo uziva poseban polozaj radi vojnitkoga zname- novanja. Negledajuci na fisiegoranes distrikte, prikazuje nam se viaSko pravo kao iskljucivo pravo prostoga puka, koje se bavi stotarstvom. I ako je nastalo medu Rumunjima, prestalo je s vremenom biti narodnim pravom i postalo pravom puka stanovitoga zanimanja i natina Zivota. Zaroci se vlaSkoga prava nalaze u staroj srpskoj drZavi. Ovdje se medutim radi vise 0 duZnostima puka. koji uziva tude zemijiste, negoli o pravu. Veé ovdje imaju Vlasi svoje knezove, za koje pravo saznajemo istom u Sedmogradskoj, Ugarskoj i Poljskoj. Buduci da ovdje Zivu kao nomadi, njihovo je uredenje patri- monijsko, dok se u Ugarskoj i Sedmogradskoj odatle razvila autonomija, koja se kasnije opet pretvara u patrimonijski institut. U Ugarskoj nastadoSe i Sire sveze na prayu viaskom, nepoznate u Srbiji. Razvise se krajine, sa krajnicima i voj- vodama na éelu. U ovom liku prelazi ovo pravo na zemijiSte rusinsko. Uzroci recepcije vlaSkoga prava ne leZe samo u prirodi (gorskom kraju), nego i u vjeri. Rumunjski se i rusinski pastir i seljak zbliZuje veé u Ugarskoj. Osim toga recepciju olakava i to, Sto je vlasko pravo u svojoj suStini suvrsta njematkoga. Jedno i drugo pravo dobivali su tudi narodi, da kolonizuju puste krajeve. Oboje pravo daje kolonistima stanovitu jurisdikciju i autonomiju, kakove nema domaée stanovnistvo. Nakon toga navada autor razloge, zaSto se u -Ugarskoj i Poljskoj razvila autonomija. kolonija osnovanih na pravu viaSkom, a u Srbiji nije. Tome su u glavnom dva razloga: 1. Sto u Srbiji nije doSlo do kolonizacije na pravu nje- mactkom, i 2. Sto su ovdje Vlasi zapravo stariji od samih Srba. Dolaskom Slayena bili su naime Romani prisiljeni, da se sklonu u brda i da se bave stotarstvom. Bili su liSeni zemlje, pa su dosli u ovisnost pojedinih monarha, velmoza i crkve- nih dostojanstvenika. U Ugarskoj je bilo manje stanovniStva negoli u Srbiji, a i ovo je. bilo prorijedeno provalama .Tatara. Da se pomnoZa narod, zvalo se u zemlju najprije Nijemce, a onda Rumunje, mameci ih privilegijama, iz kojih sekoji-je od osobita znavenja 2a pitanie, edje“se je formirao rumunjski- narod, Mislim, da isprayno interpretiram niegovo misljenie, ako ustvrdim, da je to raz~ lika, Sto postoji izmedu viaskoga prava na sjeveru od Dunava i viaskoga_prava u staroj’srpskoj drZavi. Na sjeveru od Dunava je to pravo tudinaca, Koji dobi- ‘vaiu razne privilegije u kolonizatorne svrhe, nije pravo autohtonoga Ziteljstva, dok je vlaSko pravo u staroj srpskoj drZavi. pravo prastarog Stanoynistva, koje je uslijed novih prilika promijenilo gospodarsku formu i potpalo u ovisnost. vla- stele it.d. Ova Ginjenica iz-pravne povijesti, kako ju je Kadlec utvrdio, govori dakle za to, da je domovina Rumunja na Balkanu. Da ovaj nazor utvrdi jo§ bolje, autor “ustanovljuje i to, kada i gdje se Viasi po prvi put javijaju. Za sjever od. Dumava najstarije su vijesti o njima iz god. 1210, 1222.—4., a titu se sedmogrédskih Viaha iz Fogara’a i‘Olta. U drugoj se polovini 13. stolj. javljaju u biharskom kraju, poetkom’ 14. stoli. u Marmarosu, joS kasnije u Zupaniji Beregu. U drugoj se polovini 14. stolj. nalaze yeé preko granice 1 rusinskoj zemlji u Galiciji; u 15. stolj. u Zupaniji oravskoj i blizw Noyoga Targa. U toku 15. stoljeca idu dalje na zapad k Zivci i u tieSinski kraj, gdje se javljaju 16. stolj. U isto vrijeme dolaze djelomice. iz tjeSinskog kraja, a dielomice iz Ugarske u Moravsku. Za sjever i zapad ishodiste im je fogara8ki kraj. U 300, godina poplavie Rumunji svojim kolonijama Gitav kraj od Fogara’a do Valaskoga . u Morayskoj. Ali ni u FogaraSu nijesu starosjedioci. mnede potvrde nema, da su uopée starosjedioci u Sedmogradskoi. Da su ovamo doSli sa Balkana, za to ima viSe dokaza. Prije potetka 13. stoljeca nije moglo biti Rumunja na sjeveru od Dunava, jer su i u Rumunjskoj i u Sedmogradskoj druge narodnosti stanovale do toga doba. Naprotiv na-Bal- kanu spominjit dokumenti Viahe ye¢ od 10. stolj. G. 986. sele se Vlasi iz Larise u nutranjost Bugarske i uvrStavaju se u yojsku. To je prva seoba Viaha na sjever. G. 1066, upriliguju Viasii Bugari zajednicki ustanak protiy Grka. Vlaski vode imaju — kao i kasnije — slavenska imena. Zovu se Slavota i Berivoi. Tesalija se zove Velika Via8ka, Kekaumenos pripovijeda, da Viasi tierajn ljeti svoje blago u bugarske gore. To tine sve do druge polovice 19. stolf. Moze se dakle misliti, da su tesalski Rumunji veé u 11. stolj., dolazili u bugarske Rodope. Viachia 13. stoljeca je dio bugarske dréave i prostirala se od NiSa preko soiijske okolice “do konca rodopskoga gorja. U oyu su zemlju bili preseljeni Rumunji iz. Larise g. 986. Tu ima oe idanas rumunjskih. mjesnih imena. Na Balkanu ima314 [20] medutim i drugih Vlachia*), ne samo ova. Veé u 11, stolj. imaju Rumunji slaven- ska imena. Svoje predstavnike nazivaiu odtada knezovima. U razdoblju izmedu prve i druge bugarske drZave Rumunji napuStaju dielo- mice pastirstvo i posvecuju_se_vojnitkom zvanju. Poteci se vide veé kod Vlaha iz Larise, koji Se preselise u Bugarsku. Ove upotrebliava car Samuel kao voinike protiv Carigrada. Kao yojnici sluze i Greima, i to g. 1091. protiy Peéenega, a 1166. protiy MadZara. Napadaju na krizare, kada ih Barbarosa vodi iz danasnje Srbije u Sofiju. U 12. stoljecu vojuiu za uspostavu bugarske drzave. Sam Asén*) je vlaSkoga podrijetla. Od Bugara primaju ne samo knezove, nego i voivode. Sa Balkana donaSaju u Ugarsku pored instituta knezovskog i voivodskog jo8 i krajnike. 3. Da u Ugarsku dolaze sa Balkana, dokazuiui imena njihovih voivoda, koji se zovu Litovoi i Seneslav. Oba imena nalaze se i u srpskim hrisovaljama. 4, Da im je domovina na Balkanu, dokazuje napokon i bugarski jezik, kojim se sluzi rumunjska crkva sve do 17, stolieéa; 5. zatim naziv viaskoga plemstva. Bojare pozna samo Rusija i Bugarska. VlaSko je plemstvo_bugarsko-rumunjska mjeSavina, zato je naziv rumin®) znatio vla8kog seljaka i pastira. (cf. Sto je gore reeno 0 alb. remér). 6, Na balkansku njihov domovinu pokazuju jo8 i razni “rumunjski nazivi za drZavne sludbe i Zasti, koji si mahom bugarskoga ili grékoga podrijetla. 7. Da su Rumunji do8li na-siever iz bugarskoga milieua, dokazuje i > pravoslavna viera, koju ispovijedaju, i njihova slavenska imena. 8. Rumunjska pastirska terminologija to isto dokazuje, jer ima dodira sa grékom i albanskom. 9. Nadalje su imena sedmogradskih Vjaha identiéna sa imenima u srpskim hriso- vuljama. 10. Jedan dokaz, da Rumunji nijesu autohtoni u Erdeliu, vidi autor i w tome, Sto nemaju svoga izraza za tu zemlju; nego ju zovu Ardea! prema madé. Erdély. Migracija Rumunja prema sjeveru podinie od Pinda, Odatle idu u dva pravea, jednim u Bugarsku i dalje preko Dunava na sjever, a drugim na sjevero- zapad prema _Jadranskont moru. Time nije regeno, da se pradomovina Rumunja nalazi na Pind, nego samo to, da je znatan dio Rumunja bio dolaskom Slavena potisnut_u Tesaliju, odakle se je opet selio na sjever. Ovime dokrajéujem prikaz djela i svoje Samii na pojedine izvode. DrZim, da je autoru uspjelo pridonijeti iz pravne historije vazan' prilog rijeSenju >rumunjskoga pitanjac. Puscariu u svojoj studiji_ >Zur Rekonstrution 4) Peisker 1 cit. Slanku Zeltsch. d. hist. Ver: f. Steiermark XV. str. 197. spominje iz-god. 1373. jedan distrikt circa metas Bosnae et Corbaviae, koji se zove Maio Viachia. Ne kaze naZalost, na cemu ovu tvrdaiu asniva, Radi se po svoj prilici o papiuskoi listini, Koju po Farla- ‘tiju donaSa sada Smitiklasov Codex XLV str. 528. Tu se kaze: Vlachi-schismatici quorum non- nulli in puscnis et montibus habitant, animalia, quibus abundant, pascendo. Medi, njima vieru bos. franjevci, kojima Papa dozvoliava uzimati mjesta za gradnju samostana, groblid, cirkvi in terris, castris seu villis et metis Hungarie circa Sabete (=danas po Svoi prilici Sabac ili SebeS, ci. Jelenié Kultura i bos. iranjevci I, 37) et maiorem Viachiam, circa metas Bosne in Absan (=Alsan, ibid.) et Corbavia quarumcunaue dioecesum catholicorum vel schismaticorum existant.« Jasno se vidi, da je oydie »et, maiorem Viachiam« pobliza ozaka~za Izraz ~in metis Hungaries, kaoSto je >in Alsane pobliza oznaka za »cirea metas Bosnae. Maior Viachia je danaSnja Velika Viaska, a nile teritorii circa meta Bosnae et Corbaviae, kaosto ie Peisker pozriiesno mislio. +) Luccari, Copioso ristretto degli arinali di Ragusa, Dubrovnik 1790, str. 99 tvrdi, da ie i car Lazar Viah, kaze: Lazzaro Grebeglianovich Catunar de Vitconiza e Kosorichi, + “3 Tsp- i Pugcariu, Etym. Worterbieh d. rum. Sprache I. Heldelberic 1905, Str. 132, br. 1474, Riles znadi jo8 i sluga, rob.+ (Krivonos, isp. Klaié 0. ¢. str. 23.—! qavieitkam | oa ika na Balkanu. Nienu tezu potvrduju u potpunoj ; : - : Dopune. Str. 297. (3.) redak 5. odozdo: Isp. i izvode prof. Janka o rijeéi vlah povodom Kadlecove knjige u Casopisu pro moderni filologii a literatury VI. ‘str. 280. sl. E Str. 300. (6.) biljeSka 3. i Str, 304. (10.) redak 15. odozgo: Isp. i C. Truhelka: Stari turski agrarni zakonik za Bosnu i Hercegovinu u Glasniku zem. muzeja XXVIIL, str. 445., 5. red odozdo (original) i str. 467., red 14. odozdo (prijevod). Ovaj je zakonik iz god. 1637.—8. Potvrde za identifikaciju naziva Viah= Srbin = Rascianus wu historitkim dokumentima vidi kod SiSiéa, Hrvat- ska povijest, 1908., sy. II., str. 162. sl. bilj. 1. Str. 311. (17) alineja 1.: Za poznavanje- pitanja, kako su se Viasi naseljavali na hryatskom teritoriju prije velike seobe za vrijeme Turaka, veoma je va%na listina iz god. 1365. izdana u Kninu. DonaSaju je Smiti- Klasov Zbornik “XUIL, ‘str. 425.—426. i Klai¢, Acta Keglevichiana str. 3—4, Kadlecu je ova listina, izgleda mi, bila nepoznata. Ban Nikola Se¢ naseliuje, veli se u njoj, na pustu kraljevsku zemlju (terra ~regalig, vacua’) et habitatoribus destitita) zvann Wydchezelo’), = 4) Puyeariu o. str 67. konstatira, da se u ovom praveu Kregu i promiene 1 rumun/skom jeziku. » Isp. 0 ovim stvarima prifegledni Slanak danskoga lingvisi¢ ‘Kr. Sanfeld Jensena: Die ‘nichtlateinischen Bestandteile im Rumanischen u Grberovu Gryndrifu_d. rom. Phil. sv. 1., '2d. 2, Strabburg, Triibner 1904—1906, str. 524.532. i odnosne partije kod O. Densusianu, Histoire de Ja langue roumaine I, Paris 1901—1902, str. 8.—39,, 198. sl, 387. sly 26.—29., 349.357 287.287 361.—369,, 385,388, 3) Isp. citirano mjesto iz turskoga agratuoga zakonika: »1 na nekim poharanim selima, koja su opustila, naselise se Vlasi« i t. u. 4) Vide je posiedovni adjektiv 08 Videk (odatle valida danaSnja imena Vitkovié, Videkowi, * Vidakovié). Nakon naseljenia Viaha ne zove se vise Vidée Selo, nego ,Bathechy et Krywonoz" - 4. 1486, str. 17,19. a. 1466.) u kninskoj Zupaniji, w distriktu Wnazycza. Vidi se, da su na teritoriju Vidéega Sela nasiala nova familijska naselja, koja se pro- zvaSe po syoiim familijskim nadimeima. a222) (22) izmedu posieda et Zirmana?), kraljevske vlahe (Olahi domini nostri regis in regno Croacie siti et existentes) Pribani Ratka, Dudana, Voihnu i Mladena, sinove Zylanove*). Ban hoée naime, da se ta zemlja kultivira i da ima stanovni8tve. Spomenuti Viasi, kao i oni, Koji bi s njima zajedno doSli, da se nasele i da tamo sagrade kuée, oproSteni su od poreza kroz tri godine. Nakon Sto mine ovo vrijeme, duzni su ovi Vlasi, kao i oni, to odprije ondie stanuju (consimiles ipsius contrate), sluZiti-u vojsci bana Seta Rees (more armigerorum: ‘et