Radioaktivnost i Primjena

Radioaktivnih Izotopa U
Medicini
 Radioaktivnost
Radioaktivnost je spontano
emitiranje alfa-česticȃ i beta-česticȃ
• Radioaktivnost je spontano emitiranje alfa-
iz tvari, često praćeno i emisijom
česticȃ igama
beta-česticȃ iz tvari,valova,
elektromagnetskih čestopripraćeno i
emisijom čemugama elektromagnetskih
kemijski elementi prelaze iz valova, pri
jednih u druge
čemu kemijski te se oslobađa
elementi prelaze iz jednih u
energija u obliku kinetičke energije
druge teemitiranih
se oslobađa energija u obliku kinetičke
čestica ili energije
energijeelektromagnetskih
emitiranih čestica ilia energije
valova svaka
elektromagnetskih
atomska jezgravalova a svaka atomska
ima karakteristično 
jezgra ima karakteristično vrijeme poluraspada.
Znaci Radioaktivnosti:
 Historija Radioaktvinosti:
• Prirodnu radioaktivnost otkrio je Henri Becquerel 1896. uočivši da uranijeve soli emitiraju
nevidljivo zračenje koje djeluje na fotografsku ploču kroz zaštitni papir slično 
rendgenskim zrakama te da pod utjecajem toga zračenja elektroskop gubi naboj.
• Marie Curie-Skłodowska otkrila je 1898. takvo zračenje kod torijevih spojeva, te da se na
zračenje ne može utjecati električnom strujom, zagrijavanjem, kemijskim reakcijama i sl.,
da se radioaktivni kemijski elementi pretvaraju jedni u druge i da je vjerojatnost raspada
neovisna o starosti pojedinog atoma.
• Ernest Rutherford otkrio je 1899. da se zračenje radija sastoji od dvije komponente koje se
različito apsorbiraju u tvarima. Slabo prodornu komponentu, koja je jako ionizirala zrak,
nazvao je alfa-zrakama, prodorniju komponentu beta-zrakama.
• Paul Ulrich Villard je 1900. otkrio još prodorniju komponentu, gama-zrake. Ernest
Rutherford i Frederick Soddy (1902) na temelju analize gibanja zrakâ u magnetskom polju
objasnili su prirodu radioaktivnosti. Wolfgang Pauli postavio je 1930. hipotezu o postojanju
neutrina, tadašnjim detektorima neuhvatljive čestice koja odnosi dio energije u beta-
raspadu. Enrico Fermi postavio je 1933. prvu strogu teoriju beta-raspada koja pretpostavlja
da prijelaz neutrona u proton ili obratno uzrokuje slabo nuklearno međudjelovanje, a pritom
dolazi do simultane emisije ili apsorpcije elektrona i neutrina. Irène Joliot-Curie i Frederik
Joliot-Curie prvi su 1934. umjetno izazvali radioaktivnost i proizveli umjetni radioizotop
stabilnog elementa.
 Vrste radioaktivnih raspada

• Alfa-Raspad

• Beta Raspad
 Alfa-Raspad
• Alfa-raspad promjena je atomske jezgre pri
kojoj jezgra emitira alfa-česticu, maseni broj
se smanjuje za 4, a redni broj za 2.
Primjerice alfa-raspadom U-238 nastaju Th-
234 i alfa-čestica
 Beta-Raspad
• Beta-raspad promjena je atomske jezgre pri kojoj dolazi do
emisije ili apsorpcije elektrona ili pozitivnog elektrona
(pozitrona) i antineutrina ili neutrina. Pritom se maseni broj
ne mijenja, a redni broj elementa promijeni se za jedan. U
prirodnim radioaktivnim nizovima pri tzv. beta-minus-
raspadu jedan neutron u jezgri raspada se na elektron,
antineutrino i proton. Primjerice beta-raspadom Th-233
nastaju Pa-234, beta-minus-čestica i antineutrino. Prilikom
umjetno izazvane radioaktivnosti može doći i do beta-plus-
raspada, tj. emisije pozitrona i neutrina; maseni broj elementa
ostaje isti, a redni se broj smanji za jedan.
 Elektronski Uhvat
• Elektronski uhvat pojava je pri kojoj jezgra
zahvati jedan elektron iz atomskog omotača i
smanji svoj pozitivni naboj za jedan.
Udaljeni elektroni popunjavaju ispražnjena
mjesta i pritom dolazi do emisije
rendgenskoga zračenja.
 Gama Radioaktivnost
• Gama-radioaktivnost prijelaz je između
stanja više pobuđenosti atomske jezgre u
stanje niže pobuđenosti ili u osnovno stanje,
a elektromagnetsko zračenje visoke
frekvencije koje se pritom emitira naziva se
gama-zračenje. Tada se ne mijenjaju više
redni ni maseni broj elementa.
 Unutarnja Konverzija
• Unutarnja konverzija proces je pri kojem jezgra izravno
predaje višak energije elektronu u unutarnjim slojevima
atomskog omotača. Taj elektron napušta atom, a njegovo
izbacivanje prati emisija rendgenskih zraka. Redni i maseni
brojevi atoma ne mijenjaju se.
• Zračenje nastalo radioaktivnošću razlikuje se po prodornosti,
električnom naboju, građi i po procesima koji dovode do
emisije. Alfa-zračenje može zaustaviti papir, beta-zračenje
može zaustaviti aluminijski lim debeo nekoliko milimetara, a
većinu gama-zračenja može zaustaviti desetak centimetara
debela olovna ploča. U magnetskom polju alfa-zrake savijaju
se kao pozitivno nabijene čestice, beta-zrake kao negativne
ili pozitivne, a gama-zrake prolaze nesmetano.
 Umjetna Radioaktivnost
• Radioaktivne jezgre mogu se dobiti
bombardiranjem stabilnih jezgara protonima,
alfa-česticama, neutronima itd. Glavni izvor
umjetnih radioaktivnih elemenata su
nuklearni reaktori i akceleratori.
• Tijekom Drugog svjetskog rata i pedeset
godina poslije razvijano je nuklearno oružje.
Primjena Radioaktivnih Izotopa
U Medicini
Radioaktivni Izotopi U Medicini Se
Primjenjuju Za :
• Dijagnostiku

• Liječenje
 U Dijagnostici:
• Radioaktivni izotopi
• • Radioaktivni izotopi (radionuklidi) pojedinih elemenata nemaju stabilne
jezgre, nego se one transmutiraju i relaksiraju
• uz emisiju radioaktivnog zračenja: čestica (α, β) ili fotona (γ).
• • U dijagnostici su u upotrebi najviše radioaktivni izotopi koji su emiteri
• γ fotona, i to onih energija za koje je interakcija s atomima tkiva malo
• vjerojatna. To su metastabilni izotopi, jer je vrijeme života jezgre u
• pobuđenom stanju dugo (
• 99mTc).
• • Radioaktivni izotopi mogu se ugraditi u organizmu.
• • Detektira se γ zračenje koje izlazi iz pacijenta i tako određuje
• raspodjela radionuklida u tijelu
• • Rezolucija slike u metodama nuklearne medicine je slabija nego kod
• kod strukturnih tehnika (CT, MRI), ali se zato dobiva funkcionalna
• slika
 U Liječenju Se Koristi Za:
• Liječenje Malignih Tumora
• Liječenje štitnjače
• Sterilizacija Medicinskih Instrumenata I
Lijekova
• Otkrivanje Pukotine U KOstima
 Liječenje Malignih Tumora
Pomoću raznih radioaktivnih izotopa koji se ubrizgavaju u krvotok pacijenta dobija se
kompletna slika celog tumora i njegovih metastaza. Ovi izotopi mogu da služe i u lečenju
karcinoma jer se tumori zrače iznutra, tako da postoji šansa za totalni oporavak pacijenta. Ovu
metodu za dijagnostiku i terapiju neuroendokrinih tumora u našoj zemlji sprovodi jedino
Institut za nuklearnu medicinu Kliničkog centra Srbije, a u svetu još samo nekoliko ustanova.

Pomoću gama-kamere, koju je ovaj institut dobio kao rezultat velikog projekta saradnje sa
Međunarodnom agencijom za atomsku energiju UN, unapređeni su dijagnostički potencijali i
uvedene nove metode.

- Za dijagnostiku neuroendokrinih tumora, ali i ostalih vrsta ovog oboljenja, primenjuje se

scintigrafija, koja se zasniva na korišćenju obeleženih radioaktivnih izotopa koji se
ubrizgavaju u krvotok pacijenta. Izotopi se nakupljaju u tkivu tumora, odakle emituju gama
zračenje. Zračenje spolja registruje gama-kamera koja sve pretvara u sliku - objašnjava dr Vera
Artiko iz Instituta za nuklearnu medicinu KCS.

Na taj način dobija se snimak čitavog tela, odnosno, jasan prikaz primarnog tumora i njegovih
metastaza.
• Tako omogućavamo ne samo precizno postavljanje dijagnoze, već i
izbor najefikasnije terapije i praćenje njenih efekata. Takođe,
možemo precizno utvrditi da li je tumor delimično ili potpuno
uništen i da li terapiju treba promeniti. A to sve, na primer, nije
moguće utvrditi radiološkim metodama i magnetnom rezonancom
U saradnji sa Institutom za endokrinologiju i bolesti metabolizma,
ova dijagnostika se godišnje primenjuje kod 80 pacijenata sa
novootkrivenim tumorima. Dijagnostika ne košta ništa, već je
potreban samo uput.

Kada se konstatuje tumor, isti radioaktivni izotopi mogu se koristiti

i u lečenju tumora i njegovih metastaza.
Primjena Radioaktivnih Izotopa U
Lijecenju Štitnjače
• Radioaktivni jod se u liječenju karcinoma štitnjače primjenjuje
nakon kirurškog zahvata, za liječenje ostatka tumorskog tkiva
(ablacijska terapija), nakon njegova ponovnog javljanja te za
liječenje metastaza ovog tumora. Sposobnost nakupljanja
radioaktivnog joda imaju svi diferencirani karcinomi štitnjače -
papilarni, folikularni i miješani papilarno-folikularni. Prije
ovog liječenja, bolesnik prestaje uzimati nadomjesnu terapiju
hormonima štitnjače i obavlja se scintigrafsko snimanje cijelog
tijela za dijagnostiku ostataka tkiva štitnjače i metastaza nakon
kirurškog zahvata. Ukoliko se ovom pretragom nađe ostatno
tkivo štitnjače ili metastaze, obavlja se liječenje radioaktivnim
jodom. Rezultat ovog liječenja je hipotireoza.
• Nuspojave radiojodne terapije karcinoma zbog visokih doza su:
simptomi radijacijske bolesti - mučnina, povraćanje, glavobolja,
umor, a pojavljuju se najranije 12 sati nakon liječenja. Opaža se i
potiskivanje funkcije koštane srži kao prolazno smanjenje broja
krvnih stanica, dok je trajno potiskivanje rijetko i događa se samo
kod primjene vrlo visokih doza zbog metastaza u kostima. Upala
pluća, pneumonitis, također je moguća kod zadržavanja visokih
doza. Pojava drugih tumora nije opisana, ali je zabilježeno
potiskivanje funkcije spolnih žlijezda. Visoke doze mogu dovesti
do povećanog broja mutacija pa je potrebna stroga kontracepcija.
Moguća je i upala i poremećaj žlijezda slinovnica, a najozbiljnija
nuspojava je mijeloična leukemija.
Za sprječavanje ovih teških komplikacija ne preporučuje se
ponavljanje terapije u razmaku manjem od 6 mjeseci.
 Rentgensko Zračenje
• Rendgenske zrake
• (Preusmjereno s Rentgensko zračenje)
• Rendgenska snimka ruke
• Rentgenske ili rendgenske zrake, poznate i kao X-zrake,
područje su elektromagnetskog zračenja s 
valnim duljinama između 10 i 0,01 nm, što približno
odgovara području izmeđuultraljubičastog i gama zračenja
. Najpoznatija njihova primjena je u dijagnostičkoj 
radiografiji ikristalografiji. Zbog svoje energije ubrajaju se
u ionizirajuće zračenje.
 Otkriće
• Wilhelm Conrad Röntgen objavljuje 1895. da je u
modificiranoj Crookesovoj cijevi otkrio nevidljive zrake
koje izazivaju fluorescenciju, prolaze kroz materiju, te
se ne otklanjaju u magnetskom polju. Röntgen je te
zrake nazvao X-zrake zbog njihove nepoznate prirode.
Iako se poslije pokazalo da su takve zrake već bile
uočene u nekim pokusima, npr. Nikola Tesla proizveo ih
je djelovanjemelektričnog polja visoke frekvencije,
Röntgen ih je prvi istražio[nedostaje izvor], primijenio i
shvatio njihovu prirodu.
Dobivanje Rentgenskog Zračenja
• Dobivanje [uredi]
• Rendgensko zračenje nastaje kada elektroni velikom brzinom udaraju u metal, pri
čemu dolazi do njihovog naglog usporavanja i izbijanja elektrona iz unutarnjih ljuski 
atoma metala. Usporavanjem se stvara kontinuirani spektar zakočnog
zračenja (bremsstrahlung), a popunjavanjem mjesta sa kojih su izbijeni elektroni
nastaju spektralne linije.
• Uobičajeni način dobivanja je u rendgenskoj cijevi. To je vakuumska cijev u kojoj se s
jedne strane nalazi anoda, a s druge katoda uz koju se nalazi žarna nit. Katoda je na
visokom naponu u odnosu na anodu. Kada žarnom niti tečeelektrična struja ona se
užari pa katoda izbacuje elektrone koji se ubrzavaju u električnom polju između katode
i anode. Elektroni udaraju u u anodu koja je načinjena od materijala koji su otporni na
visoku temperaturu, poput molibdena i volframa, a ujedno se i vrti kako bi imala što
bolje hlađenje. Pri tome se 99 % energije elektrona pretvara u toplinu, a samo 1 %
odlazi u obliku ionizirajućeg zračenja koje pod pravim kutem izlazi kroz mali otvor na
rendgenskoj cijevi.