UVOD

Načelo preferencijalne opcije za siromašne ima siguran EVANĐEOSKI TEMELJ. O njemu

svjedoče Isusova djela i riječi.
U Crkvi nije nikada prestala BRIGA ZA SIROMAŠNE, iako (institucijski i globalno gledano)
nije uvijek bila dovoljno dinamična, a ponekad ni dovoljno uočena. Ta se je briga očitovala
većinom u raznovrsnim oblicima karitativne djelatnosti.
S probuđenijom svijesti za socijalnu pravdu probuđena je i svijest o dužnosti posebno
pojačane socijalne skrbi i socijalne pravde za siromašne.

Već na II. vatikanskom saboru biskupi zahtijevaju da se Crkva službeno deklarira kao "Crkva
siromašnih".
Iz vjerničkih krugova u zemljama Latinske Amerike dolazili su izričiti zahtjevi za 
"preferencijalnom opcijom za siromašne" (konferencija u Medellinu 1968., tzv. "bazične
zajednice" i "teologija oslobođenja"). Danas je zahtjev ušao u važnije crkvene socijalne
dokumente, doslovno ili malo prerečeno.
Papa Ivan Pavao II. u svojem socijalnom dokumentu "Socijalna skrb" (1987. godine) u broju
42-43 govori o "opredjeljenju ili povlaštenoj ljubavi za siromašne". To opredjeljenje odnosi se
na život svakog kršćanina. Ono se odnosi ne samo kršćane i Crkvu nego i na cjelokupno
društveno uređenje. Država i društvo trebaju biti socijalno uređeni. U toj "zauzetosti za
siromašne ne smije se zanemariti ni poseban oblik siromaštva kao što je lišavanje temeljnih
prava osobe, a osobito prava na vjersku slobodu i prava na ekonomsku inicijativu" ("Socijalna
skrb, br. 42). U br. 43 istog dokumenta izražava se zabrinutost za siromašne i traže se
potrebne reforme u svjetskom financijskom sustavu i međunarodnom sustavu trgovine.
U "Centesimus annus", br. 11 spominje se također "povlaštena briga za siromašne".
Društvo i država treba da budu "socijalno" uređeni, a socijalnost će se najbolje pokazati u
odnosu prema "siromašnima" odnosno gospodarski i socijalno ugroženim slojevima društva.

1.
SADRŽAJ

Pravedna plaća i izjednačenost

Pravedna plaća zakonit je plod rada. Uskraćivati je ili zadržavati može biti velika
nepravda. Da se odredi pravična naknada, treba uzeti u obzir potrebe i ujedno prinose
svakoga. "Vodeći računa o funkciji i produktivnosti svakoga, o stanju poduzeća i o općem
dobru, rad valja tako nagraditi da se čovjeku osiguraju sredstva za dostojno materijalno,
društveno, kulturno i duhovno življenje svoje i svojih" (GS, br. 67).

U prvom redu radniku treba davati takvu plaću koja je dovoljna za uzdržavanje njega i
njegove obitelji. Nije u redu, i protiv toga se treba boriti, da majke obitelji moraju zbog niske
očeve plaće raditi za plaću izvan kuće i pri tom zanemarivati svoje naročite brige i dužnosti,
osobito odgajanje djece.

Uz plaće, ovamo spadaju i različite društvene potpore kojima je svrha osigurati život i
zdravlje radnika i njihovih obitelji. Troškovi nužne zdravstvene njege, naročito u slučaju
nesreće na radu, iziskuju da radniku bude lako dostupna što je moguće jeftinija, ili čak
besplatna zdravstvena zaštita. Drugo područje koje se tiče potpora jest pravo na odmor.
Ovdje je prvenstveno riječ o redovitom tjednom odmoru, jedanput, ili možda višekratno
tijekom godine kroz kraće vrijeme. Napokon, riječ je o pravu na mirovinu, na osiguranje
starosti i osiguranje u slučaju nesreće na radu.

Nezaposlenost

Pristup radu i struci mora biti otvoren svima bez nepravedna razlučivanja, muškima i
ženskima, zdravima i prikraćenima, domaćima i useljenicima. Već prema prilikama, društvo
mora sa svoje strane pomoći građanima da si priskrbe rad i zaposlenje. Naročito je bolan
problem kad nezaposlenost pogađa prvenstveno mlade koji, pošto su se pripremili
odgovarajućom kulturnom, tehničkom i profesionalnom formacijom, ne uspijevaju naći
zaposlenje, i s ogorčenjem gledaju kako se izjalovljuje njihova iskrena volja da rade i njihova
raspoloženost da preuzmu svoju odgovornost za ekonomski i društveni razvitak zajednice.

2.
 .

Štrajkovi

Zalažući se za pravedne zahtjeve svojih članova, sindikati se služe također metodom "štrajka",
to jest obustavom rada. Katolički društveni nauk priznaje tu metodu kao zakonitu, uz dužne
uvjete i u pravednim granicama. Štrajk je moralno opravdan kad se pokaže kao neizbježivo
ili barem nužno sredstvo, u vidu srazmjerne koristi. Postaje moralno neprihvatljiv kad je
praćen nasiljem, ili ako mu se pridaju ciljevi koji nisu izravno povezani s uvjetima rada ili su
protivni općem dobru.

3.
ZAKLJUČAK
Lijepo je što Crkva pomaže siromašnima, jer je to tako i Isus radio, a i tako nas učio. Uvelike
mi je drago što Crkva brine za ljude u siromašnim krajevima kao što je Afrika i sad, nažalost, i
Japan koji je pogodila velika katastrofa. Iznenađena sam što mladi ljudi putuju u daleke i
siromašne krajeve na poticaj Crkve kako bi pomogli siromašnoj djeci i djeci koja su ostala bez
roditelja. Za tak nešto treba imati veliko srce i dobru volju. Imam i primjer takvog slučaja gdje
je moja poznanica otputovala u Tanzaniju kako bi pomogla takvim ljudima. To je vrijedno
svake slave i hvale.

4.
LITERATURA
http://www.duhovni-centar-dramalj.com/divina.html

http://www.scribd.com/doc/51155583/SOLIDARNOST

5.
SREDNJA ŠKOLA KOPRIVNICA

TRG SLOBODE 7

BRIGA CRKVE ZA SIROMAŠNE

15. 4. 2011. JELENA REPALUST, 4.f