Alfred Hitchcock

Alfred Joseph Hitchcock

'Glumci su stoka!' 'Nisam rekao da su glumci stoka, nego da se prema njima treba ponašati kao prema
stoci.'

Alfred Hitchcock se rodio 13.08.1899. kao sin voćara Williama i njegove žene Emme koji su ga odgajali u
strogom katoličkom duhu. U skladu s tim je birao i školovanje pa je pohađao Saint Ignatius College, školu koju su
vodili Jezuiti, da bi kasnije na University of London studirao umjetnost. Posebno mu je strog i krut bio otac, a sam
je redatelj često pričao anegdotu koja mu se dogodila dok je imao nepunih pet godina. Otac ga je nakon nekih
dječjih nepodopština s porukom poslao u obližnju policijsku stanicu gdje su ga policajci zatvorili na desetak
minuta te mu rekli 'Vidiš što se događa zločestim dečkima'. Neki smatraju da upravo u ovoj storiji leži korijen
Hitchcockove fobije od policije koju je nerijetko koristio i u svojim djelima. 

Iako se od njega očekivalo da naslijedi oca i nastavi povrće/voće biznis, prvi posao nevezan uz obiteljski odveo ga
je ravno do najveće strasti – filma. Naime, 1915. počinje raditi za Henley Telegraph i Cable kompaniju, a sve češće
posjećuje kina i čita američke filmske časopise. 1920. saznaje da će se u Londonu otvoriti filmski studio, u istome
se zapošljava kao dizajner naslova i titlova za nijemi film te na tom poslu ostaje sljedeće dvije godine. 

Prva prilika da se okuša u režiranju ukazala mu se nakon što se neki redatelj iz studija razbolio tako da je Hitch
završio započeti'Always Tell Your Wife' (1923) i.. sve oborio s nogu. Impresionirani njegovim radom, čelnici
studija mu daju sljedeći redateljski zadatak – 'Number 13' (1922) – no prije nego je film završen, studio se
zatvara. Mladi Alfred ne odustaje te nakon otkrića svojih potencijala i dalje radi na sebi – piše, uređuje naslove,
dizajnira i surađuje s kompanijom koja će kasnije biti poznata kao Gainsborough Pictures.
Nakon nekoliko filmova za Gainsborough, gdje većinom radi kao asistent redatelja. dobiva ponudu za režiju
britansko/njemačke koprodukcije 'The Pleasure Garden' (1925). Njegova je karijera počela najprije s radom u
Velikoj Britaniji da bi dobivala sve veće i veće razmjere koje danas nije ni potrebno naglašavati – snimio je više od
pedesetak filmova.

Prva veća priznanja dobiva za film 'The Lodger' (1926) s kojim otpočinje još jedna njegova tradicija – cameo koji
će mu postati zaštitni znak (u svojim se filmovima pojavio čak 41 put) i razlog za natjecanje među njegovim
obožavateljima. 1927. godine, osim službene titule redatelja, pred svoje ime stavlja i prišitak muž; ženi
montažerku Almu Reville s kojom će u miru i skladu živjeti do kraja svog života, surađivati na filmovima te
odgojiti kći Patriciu. 

Svi se filmski povijesničari slažu da je on tata mata, a možda čak i izumitelj trilera i filmova strave kao žanra, a
također ga smatraju prvim redateljem koji je toliko briljantno spojio motive seksa, sumnje, intriga i humora.
Prototip njegove tematike su nevini protagonisti koji su lažno optuženi za zločin i uvučeni u razne zavjere (filmovi
tipa '39 Steps' (1935),'Notorious' (1946), 'Spellbound' (1945) i 'The Paradise Case' (1948)), opsesija
ubojstvima i psihička nestabilnost, dok mu je najveći adut kod gledatelja bilo sporo otkrivanje krivaca i
orkestracija panike kojom je izazivao još jače lučenje adrenalina. 

Rani primjer tehničkog virtuoziteta je njegov prvi zvučni film'Blackmail' (1929), gdje je anksioznost žene ubojice
naglasio upotrebom 'subjektivnog' zvuka i ponavljanjem riječi 'knife' (nož), a eksperimentiranja s načinom
snimanja nastavlja i u filmovima 'Lifeboat' (cijeli seting na brodu) i 'Spellbound'(snimljen u jednom kadru).
Uspjeh kod kritike, ali i publike, donosi mu film 'The Man Who Knew Too Much' (1934), priča o obitelji čiji
odmor u Africi prekine ubojstvo čovjeka kojeg su upoznali dan ranije, gdje je etablirao kasnije omiljeni obrazac:
istraživanje odnosa u obitelji unutar prilično sumnjive priče. 

Njegovim se najnadahnutijim peridom smatra razdoblje od 1950. do 1960. kada je snimio brdo masterpeaceova
uključujući'Dial M for Murder' (1954), 'To Catch a Thief' (1955) dok mu se najboljim filmovima definitivno
mogu nazvati naslovi'Vertigo' (1958), 'Psycho' (1960) i 'The Birds' (1963) koji su majstorskim poigravanjem s
fobijama, stravom i devijacijama dosegli razinu branda i inspirirali generacije i generacije filmaša. 

Zanimljiv je podatak da Hitch spada u onu skupinu famoznih redatelja koji nikad nisu osvojili Oscara – iako je bio
nominiran šest puta, Akademija mu je uručila tek kipić za životno djelo, dok su ga mnogi od njegovih protagonista
dobili mnogo ranije. Poznata je stvar da su ga u Hollywoodu smatrali osobenjakom i freakom, posebno zbog
njegovog bizarnog odnosa prema glumcima (volio je saznati njihove fobije te ih maltretirati), ali i zbog činjenice da
se s nikim nije družio nego je svo vrijeme kad nije snimao provodio s obitelji. 

U jednu je ruku bio ekscentrik – većina su mu heroina (Ingrid Bergman, Grace Kelly, Janet Leigh, Kim
Novak, Tippi Hedren) bile bljeđušne plavuše, dok su mu muški likovi bili muževni zavodnici (Cary
Grant, James Stewart). Trademark su mu postali i nebrojeni close-upovi ženske kose, dok se radnja mnogih
njegovih filmova često događa u kupaonicama. S njim su još kao studenti radili Francois Truffaut, Brain De
Palma i Quentin Tarantino, a Truffaut je jednom prilikom o svom učitelju izjavio 'Nemoguće je ne primjetiti
da Hitch ljubavne scene snima kao scene ubojstva, a scene ubojstva kao ljubavne. Ponekad mi se činilo da su
njemu vođenje ljubavi i smrt potpuno iste stvari'. 

Veliki je redatelj umro 28. travnja 1980. zbog komplikacija s plućima koje najvjerojatnije može zahvaliti cigarama,
još jednim svojim zaštitnim znakom. 
Filmovi:
Čovjek koji je previše znao
Ispovjedam se
Mahnitost
Marnie
Nazovi M radi ubojstva
Nevolje s Harryjem
Obiteljska urota
Prozor u dvorište
Psiho
Ptice
Sjena sumnje
Sjever sjeverozapad
Topaz
Trema
Uhvatite lopova
Uže
Vrtoglavica
Alfred Hitchcock
Alfred Hitchcock

Rodno ime Alfred Joseph Hitchcock

Rođenje 13. kolovoza 1899.

London, Engleska

Smrt 29. travnja 1980.

Los Angeles, Kalifornija, SAD

Godine rada 1921.-1976.

Supruga/e Alma Reville (1926.-1980.)

[otkrij]Nagrade
Portal: Film

Sir Alfred Joseph Hitchcock, KBE (London, 13. kolovoza 1899. - Los Angeles, 29.

travnja1980.), američko-britanski filmski redatelj i pisac kriminalističkih i horor knjiga

Majstor je u domeni kriminalističkog žanra. Slijedeći mnoge konvencije žanra, Hitchcock je u

svojim trilerima nadišao standarde koji zadovoljavaju publiku, postigavši ujedno popularnost ravnu
glumačkim zvijezdama. Postaje kultnim redateljem i svrstava se u red najvećih eksperimentatora
filmskog izraza te je proglašen originalnim stilistom kojeg se često citira i imitira. Preciznost kadriranja
u njegovim djelima dovedena je do savršenstva. Karakteristike su njegovih filmova sklonost montaži ili
pokretima kamere, crni humor, ironijai cinizam, napetost i šok, izmjena komičnih i tragičnih elemenata,
te atraktivna, uzbudljiva i napeta fabula kao maska za dublju, misaonu podlogu djela.
 Sadržaj
 [sakrij]

1 Životopis

o 1.1 Rani život

o 1.2 Predratna karijera u Britaniji

o 1.3 Hollywood

o 1.4 Posljednje godine

2 Teme i sredstva

3 Utjecaj Hitchcockovog karaktera na njegove filmove

4 Hitchcockov stil

5 Nagrade

6 Citati

7 Ostali radovi

8 Strah od jaja (ovofobija)

9 Filmografija

10 Suradnici

11 Literatura

12 Vanjske poveznice

Životopis  [uredi]
Rani život [uredi]
Alfred Joseph Hitchcock rođen je 13. kolovoza 1899. u Londonu, u predgrađu Leytonstone kao drugi
sin i najmlađe dijete trgovca Williama Hitchcocka i njegove žene Emme Jane Hitchcock (prije Whelan).
Njegova obitelj bila je katolička. Alfred je išao u katoličku školu. Djetinjstvo je proveo usamljeno i
zatvoreno.

U ranoj dobi, nakon što se ponašao djetinjasto, rekao je da ga je otac poslao u policijsku stanicu s
pismom. Nakon što je načelniku dao poruku zatvoren je na kratko vrijeme. To je vrlo poznata
anegdota i on je govorio da je to razlog njegovog nepovjerenja policiji koje se prikazuje kroz mnoge
njegove filmove.

S 14 godina Hitchcock je izgubio oca i napustio koledž svetog Ignacija u Stamford Hillu, njegovu
dotadašnju školu i otišao u Školu inženjeringa i navigacije. Nakon što je diplomirao postao je crtač i
dizajner reklama u telefonskoj tvrtci.

U to se vrijeme Hitchcock zainteresirao za fotografiju i počeo raditi u filmskoj industriji u Londonu.

1920. godine dobio je stalan posao u Islington Studios-u kao dizajner naslova za nijeme filmove.
Predratna karijera u Britaniji [uredi]
Kao velik talent u novoj industriji uspinjao se vrlo brzo. Michael Balcon iz Gainsborough Pictures mu
je 1925. godine dao priliku da režira svoj prvi film, Vrt užitka koji je snimljen u Njemačkoj. No
komercijalna propast tog i filma Planinski orao prijetila je propasti njegove karijere u usponu, sve dok
se nije posvetio žanru trilera. Rezultat je bio film Stanar: Priča o londonskoj magli iz 1927. koji je bio
vrlo uspješno kritično i komercijalno djelo. Kao i mnoga njegova ranija djela i ovo je
inspirirano ekspresionizmom i snimljeno je u Njemačkoj. U njemu su plavuše usmrćivane davljenjem i
novi stanar (glumi Ivor Novello) koji živi na katu obitelji Bunting pada pod jaku sumnju. To je prvi pravi
hičkokovski film koji koristi tehnike kao što su "krivi čovjek".

Nakon uspjeha Stanara Hitchcock je unajmio komercijalista kako bi se predstavio kao zvijezda u

usponu u britanskoj kinematografiji. Godine1926. oženio se svojom asistenticom Almom Reville. Imali
su kćer Patriciu 1928. Alma je bila Alfredov najbliži suradnik. Napisala je scenarijeza mnoge njegove
filmove i (često bez pohvale) radila na svakom njegovom filmu.

Godine 1929. počeo je raditi na Ucjeni, a studio je odlučio da to bude jedan od

prvih zvučnih filmova u Britaniji. Film je sniman u "British Museum" pa je Ucjena bila početak
Hitchcockova serijala puštanja znamenitosti u svoje filmove.

Godine 1933. Hitchcock je ponovno radio za Michaela Balcona iz Gaumont-British Corparation.

Njegov prvi film za tu tvrtku bio je Čovjek koji je previše znao (1934.), a postigao je ogroman uspjeh,
dok se film 39 stepenica (1935.) smatra jednim od Hitchcockovih najboljih filmova iz ranijeg doba
njegova stvaralaštva. Također je bio prvi film koji je predstavio takozvani "Macguffin" stil. Stil u kojem
se oko jednog događaja vrtila cijela radnja. U 39 stepenica MacGuffin su ukradeni nacrti.

Idući uspjeh iz 1938. postigao je film Dama koja nestaje, brz i pametno postavljen film koji govori o
potrazi za starijom Engleskinjom (glumiDame May Whitty) koja nestaje dok je na putu u vlaku u
izmišljenoj zemlji Vandriki (manja verzija Trećeg Reicha).

Pri kraju 1930-ih Hitchcock je bio na visokom položaju u svom zanatu i kad ga je David O.

Selznick odveo u Hollywood mogao je sam određivati uvjete.

Hollywood [uredi]
Hitchcockov galgenhumor koji je bio u njegovim filmovima, zajedno s napetošću postao je njegov
zaštitni znak. No aranžmani s njegovim novim producentom bili su manji od optimalnih. Selznick je bio
u novčanim problemima i Hitchcock je često bio nezadovoljan njegovim zahtjevima za kreativnom
kontrolom u filmovima. Tako se dogodilo da je Selznick više "posuđivao" Hitchcocka drugim većim
studijima nego da je sam producirao filmove.

Sa Selznickom je Hitchcock snimio svoj prvi američki film Rebecca (1940.), iako je film snimljen

u Engleskoj i nastao je po romanu književnice Dame Daphne du Maurier. Ta melodrama govori o
naivnoj mladoj ženi koja dolazi u Englesku i bori se s "dalekim" mužem, grabežljivom spremačicom i
sjećanjem mrtve supruge. Također je poznat po lezbijskim ispadima u ulozi Judith Anderson. Film je
dobio Oscara za najbolji film 1940. godine. Njegov drugi američki film Strani dopisnik bio je nominiran
za Oscara u istoj kategoriji godine koje je i snimljen.

Hitchcockov rad za vrijeme 1940-ih bio je šarolik, od romantične komedije Gospodin i gospođa

Smith pa do drame Slučaj Paradine i mračne i potresne Sjene sumnje.

Sjena sumnje govori o mladoj Charlotte "Charlie" Newton (glumi Teresa Wright) koja sumnjiči svog
voljenog ujaka Charliea Spencera (glumiJoseph Cotten) za ubojstvo. Zbog toga što koristi mnogo
likova i dijaloga omogućila je "rađanje" generacije kritičara koji koriste psihoanalizu. To su na
primjer Slavoj Žižek i Jacques Lacan. Film također sliči malo poznatijem filmu, Građanin Kane.

Začaran je film koji koristi tada jako popularnu psihoanalizu i sadrži scenu sna koju je
dizajnirao Salvador Dali. Prava scena sna ukinuta je iz filma jer se smatrala prepotresna za gotov film.

Ozloglašena (1946.) bio je prvi film u kojem je Hitchcock bio i redatelj i producent. Selznick nije vidio
potencijal pa je dopustio Hitchcocku da sam producira film za RKO Pictures. Pošto su glavne uloge
igrali Ingrid Bergman i Cary Grant i kako je imao radnju koja se temeljila naNacistima, uraniju i Južnoj
Americi Ozloglašena je bila veliki box office uspjeh i svrstana je u jedne od Hitchcockovih najboljih
filmova. Zbog sumnjivih radnji Hitchcock je bio pod istragom CIA-e zbog korištenja uranija kao glavnog
sredstva.

Uže, njegov prvi film u boji nastao je 1948. Tu je Hitchcock koristio istu sumnju i okoliš kao što je
koristio i u Čamcu za spašavanje. Također je eksperimentirao s jako dugim scenama - i do
10 min (vidi Teme i sredstva). S Jamesom Stewartom u glavnoj ulozi započela je Stewartova serija od
4 filma koje je snimio s Hitchcockom. Inspiriran slučajem Leopolda i Loeba ovo je bio prvi film
s homoseksualnom tematikom koji je nastao u vrijeme Hays Office (Production Code) ere - čija je
pravila Hollywood usvojio.

Pod znakom jarca film je koji je smješten u Australiju 19. stoljeća. Za ta dva filma Hitchcock je
osnovao tvrtku Transatlantic Pictures sa Sidneyjem Bernsteinom. No nakon ta dva neuspjeha tvrtka je
propala.

Posljednje godine [uredi]
U filmu Stranci u vlaku (1951) Hitchcock je kombinirao mnoge svoje najbolje elemente iz prijašnjih
britanskih i američkih filmova. Dvoje ljudi se sastaju i govore o uklanjanju ljudi koji im stvaraju
probleme. No jedan od dvojice taj naum shvaća ozbiljno. S Farleyom Grangerom koji je obnovio neke
elemente iz svoje uloge u Užetu, Stranci u vlaku nastavili su pripovjedačku sposobnost
homoseksualne ucjene i ubojstva.

Slijedila su tri jako popularna filma s Grace Kelly u glavnoj ulozi. Zovi M za ubojstvo inspiriran je
dramom Fredericka Knotta. To je bio eksperimentalni film gdje je Hitchcock upotrijebio 3D tehnologiju,
no film nikada nije prikazan u takvom formatu. Prozor u dvorište film je gdje jeJames Stewart ponovo
tumačio glavnu ulogu zajedno sa Thelmom Ritter i Raymondom Burrom. U filmu invalid Stewart u
svojim kolicima kroz prozor promatra susjede i uvjeren je da je jedan od njih usmrtio svoju ženu. Kao
i Čamac za spašavanje i Uže film je slikan u malom prostoru. Stewart iz sobe nadgleda masivni set
dvorišta. Drž'te lopova, sniman na Francuskoj rivijeri imao je Grace Kelly i Carya Granta u glavnim
ulogama.

Godine 1956. Hitchcock snima Krivo optuženog, film inspiriran istinitim događajem zamijenjenog

identiteta. To je također bio njegov jedini film u kojem je glumio Henry Fonda. Uz to je ponovo snimio
njegov film iz 1934., Čovjek koji je previše znao. Sada su u glavnoj ulozi bili James Stewart i Doris
Day koji su pjevali pjesmu "Que Será, Será".

Vrtoglavica (1958.) film je u kojem su glavne uloge tumačili James Stewart (opet), Kim

Novak i Barbara Bel Gaddes. Film je komercijalno propao, no postigao je veliku gledanost i postao
jedno od Hitchcockovih remek-djela.

Trailer za film "Sjever-sjeverozapad", gdje se reklamira kako je Hitchcock "majstor napetosti"

Nakon Vrtoglavice slijedila su tri vrlo različita filma koja su bila veliki komercijalni uspjeh i postala
Hitchcockova remek-djela: Sjever, sjeverozapad (1959.), Psiho (1960.) i Ptice (1963). Posljednja dva
od ta tri filma bila su osobito znamenita zbog zvuka koji je napravio Bernard Herrmann (jedan od
najvećih skladatelja filmske glazbe): scena ubojstva u Psihu ostala je poznata i do danas, a glazba
u Pticama koristila je samo konvencionalne instrumente i elektronički zvuk. To su bila njegova dva
zadnja blockbustera. Tada je njegova karijera počela blijediti (doduše neki kritičari kao Robin Wood &
Donald Spoto smatraju Marniea iz 1964. prvoklasnim). U London se vratio 1972. da bi
snimio Mahnitost, njegov zadnji uspješni film. Tu je Hitchcock prvi puta dopustio golotinju i psovke u
svojim filmovima.

Slabo zdravlje malo je usporilo njegovu karijeru u zadnja dva desetljeća njegova života.

Obiteljska zavjera (1976.) bio je njegov posljednji film. On govori o Blanche Tyler (glumi Barbara

Harris), navodnoj spiritualistkinji i njezinom ljubavniku, vozaču taksija Bruceu Dernu koji živi od
njezinih lažnih moći. William Devane, Karen Black i Katherine Helmond su također glumili u filmu.

Vitešku je titulu Hitchcok od kraljice Elizabethe II. dobio 1980., na Novu godinu. Preminuo je samo

četiri mjeseca poslije, 29. travnja 1980 g. Ipak je znan po tituli Sir Alfred Hitchcock i imao je slova
KBE, jer je ostao Britanac, iako je uzeo američko državljanstvo 1956.
Alfred Hitchcock je preminuo od zatajenja bubrega u svom domu u Bel-Airu, Los Angeles u 80 godini,
uz kojega su bile njegova žena Alme Reville i kćer Patricia Hitchcock. Tijelo je kremirano, nije bilo
javnog sprovoda.

Teme i sredstva  [uredi]

Hitchcockov redateljski postupak u osnovi počiva na postizanju neizvjesnosti i napetosti kod
gledatelja, a mnogo manje na efektu iznenađenja. Da bi postigao efekt iznenađenja, redatelj naprosto
"napada" gledatelja zastrašujućim efektima. Kod neizvjesnosti, redatelj pokazuje gledatelju ono što ne
znaju likovi u filmu i na osnovu toga majstorski gradi napetost oko pretpostavke što će se dogoditi
kada lik u filmu napokon dozna pravu istinu.

Nadalje, često zamagljujući moralnu distinkciju između krivnje i nevinosti i s vremena na vrijeme
razvijajući te sumnje, Hitchcock svoje "poštovane" gledatelja pretvara u voajere. U Prozoru u
dvorište (1954.), nakon što L. B. Jeffries (igra ga James Stewart) skoro cijeli film zuri u njega preko
dvorišta, Lars Thorwald (igra ga Raymond Burr) suprotstavlja sa Jeffriesu pitanjem "Što vi zapravo
želite od mene?", ali se tim pitanjem zapravo obraća gledateljima. U stvari, nekoliko trenutaka prije
nego što će izreći ovo pitanje, Thorwald se prvi put u filmu okreće direktno prema kameri; u tom je
trenutku, većina gledatelja na rubu živaca.

Jedan od Hitchcockovih najomiljenijih postupaka za razvijanje zapleta priče i stvaranje napetosti jest
ono što je on nazivao "MacGuffin". Zapleti većine njegovih trilera zasnivaju se na postojanju
"MacGuffina": jednog u suštini beznačajnog detalja koji omogućuje razvijanje priče i tjera likove na
akciju, ali čije su posebno značenje i priroda nevažni za gledatelja. U Vrtoglavici, na primjer, "Charlotta
Valdes" je MacGuffin; ona se ni u jednom trenutku ne pojavljuje u filmu, pojedinosti oko njene smrti
gledatelju su potpuno nebitne, ali priča o njenom duhu, koji progoni Medlin Elster, zainteresira Scottyja
toliko, da on počinje istragu o njenom ubojstvu i od tog trenutka je ključna za cijeli zaplet filma.
U Ozloglašenoj, pošiljka uranija, koju glavni junaci moraju pronaći prije nego što dospije u ruke
nacistima, izabrana je kao motivirajuća iskra; za tu svrhu mogao je poslužiti i bilo koji drugi opasni
predmet ili objekt. U nekoliko Hitchcockovih špijunskih filmova, kao što je 39 stepenica, razne državne
tajne imaju ulogu MacGuffina.

U većini Hitchcockovih filmova pojavljuje se i sam Hitchcock u tzv. cameo ulogama: tako ga na

trenutak možemo vidjeti kako ulazi u autobus, prolazi pored neke zgrade, stoji u sobi preko puta
dvorišta ili se čak pojavljuje na fotografiji. Ovaj zabavni manir postao je Hitchcockov zaštitni znak.
Ponekad, zbog kompletnosti utiska, nosi i neki glazbeni instrument; posebno je dojmljiva scena u kojoj
na vlak unosi ogromnu kutiju za violončelo u uvodnoj sceni filma Nepoznati iz Nord-ekspresa. U svojim
najranijim pojavljivanjima vidimo ga u mračnim eksterijerima, u pješačkoj gužvi ili kako u dugom kadru
prolazi ulicom. Njegove su kasnije cameo uloge dojmljivije: npr. u filmu Trema, kada se na ulici okreće
za Jane Wyman koja govori sama sa sobom ili u završnici Obiteljske zavjere kada se pojavljuje samo
kao kineska sjenka iza mutnog stakla ureda za “registriranje smrtnih slučajeva“. (Pogledaj listu
Hitchcockovih cameo pojavljivanja.)
Hitchcock je često u svojim filmovima koristio broj 13. Broj 13 se redovito pojavljuje, bilo kao običan
datum, bilo kao broj u adresi, ili kao broj na registracijskim tablicama... U Psihu (1960.) ima nekoliko
dobrih primjera: Norman Bates prvo za gosta odabire sobu broj 3, a zatim sobu broj 1. U knjizi
rezervacija soba u motelu najviši nadnevak je trinaesti.

Izgleda da je Hitchcock uživao u tehničkim izazovima koje je pružalo snimanje filmova. U Čamcu za
spašavanje Hitchcock radnju cijelog filma smješta na mali čamac i pri tom uspijeva zainteresirati
gledatelja za priču i izbjeći dosadu i monotoniju. U tom filmu, s obzirom na ograničene mogućnosti
eksterijera, Hitchcock na genijalan način rješava problem svog cameo nastupa: naime, jedan od
junaka filma čita stare novine i na zadnjoj strani je prikazan Hitchcockov lik u izmišljenoj reklami
preparata za mršavljenje!

U Začaranom problem snimanja dva inovativna „subjektivna kadra“ Hitchcock je riješio konstruiranjem

velike drvene ruke (za koju će se kasnije ispostaviti da pripada liku kroz čije oči „gleda“ kamera) te
uvećanih predmeta koje ta ruka drži: ogromne čaše mlijeka i velikog drvenog pištolja. Kao dodatnu,
dotad neviđenu novost, Hitchcock je scenu završnog vatrenog obračuna na nekim crno-bijelim
kopijama filma ručno obojio u crveno.

Uže (1948.) bio je još jedan veliki tehnički izazov: film je trebao biti snimljen iz samo jednog kadra!
Zapravo, film je snimljen u osam kadrova od kojih svaki traje 10 minuta, odnosno toliko koliko iznosi
cjelokupna minutaža trake koja se nalazi u filmskoj kameri; prinudni prekid na kraju svake role filma
riješen je tako što je neka od ličnosti u filmu prolazila ispred objektiva kamere kako bi se u tom
trenutku prikrio prekid trake! Dakle, na kraju role imamo gro-plan kaputa ličnosti iz filma, a na početku
sljedeće rolne opet je gro-plan njegovog kaputa!

U Vrtoglavici Hitchcock koristi snimateljski trik koji je kasnije nazvan Hitchcockov zum i koji su mnogi
redatelji kasnije vrlo često koristili.

Iako je bio poznat po inventivnom korištenju kutova snimanja, Hitchcock je izbjegavao položaje
kamere koji su, gledajući iz ljudske perspektive, bili fizički nemogući. Npr. on nikada ne bi postavio
kameru tako da „gleda“ iz unutrašnjosti hladnjaka ili nekog manjeg zatvorenog prostora (princip koji
mnogi suvremeni redatelji ne poštuju, što je vidljivo iz mnogih novijih filmova i posebno TV-reklama).
Utjecaj Hitchcockovog karaktera na njegove filmove  [uredi]

Hitchcock na promociji filma "Ptice"

Hitchcock je imao oko 25 godina i status profesionalnog redatelja kada je prvi put probao alkohol i
izašao na sastanak sa djevojkom. U nekoliko njegovih filmova prikazan je muški lik koji ima poteškoća
u odnosu sa svojom majkom. U filmu Sjever-sjeverozapad (1959.), Roger Tornhill (glumi ga Cary
Grant) je nedužan čovjek kojeg njegova majka ismijava zbog njegove opsesije da ga prate mračni i
opasni tipovi koji ga žele ubiti (i bio je u pravu u tom slučaju). U Pticama (1963.), lik kojeg glumi Rod
Tayloropet je nedužan muškarac koji otkriva da podivljale ptice napadaju ljude i pri tome se pokušava
osloboditi utjecaja posesivne majke. Ubojica u filmu Mahnitost (1972.) izlazi s mnogim ženama, ali
obožava svoju majku. Negativac Bruno iz Nepoznatog iz Nord-ekspresa mrzi svojeg oca, ali
istovremeno je veoma privržen svojoj majci. Problemi Normana Batesa s majkom u Psihu su već
legendarni.

Junakinje Hitchcockovih filmova uglavnom su privlačne, ali hladne plavuše, naizgled nezainteresirane,

ali, poduprte uzbuđenjem ili izvjesnom opasnošću, reagiraju burno i silovito, pa čak i protiv zakonskih
normi. Kao što je navedeno, slavna je žrtva izStanara plavuša. U 39 stepenica, Hitchcockovoj
atraktivnoj plavuši, Madeleine Carroll, stavljaju lisice na ruke. U filmu Marnie (1964.), privlačna
plavuša Tippi Hedren je kleptomanka. U filmu Drž'te lopova (1955.), čarobna plavušaGrace Kelly nudi
pomoć neznancu, iako pretpostavlja da je on provalnik. U Prozoru u dvorište, Lisa provaljuje u stan. A
najpoznatija plavuša iz Hitchcockovih filmova, koju u Psihu glumi Janet Leigh opljačka iznos od
40.000 dolara, a ubija je mladić Norman Bates (Anthony Perkins) prerušen u svoju majku. Naime,
Bates je uslijed zamršenog spleta krivnje i psihoze postao podvojena ličnost, s tim da je njegovo drugo
"ja" njegova mrtva majka. (Ili kako bi to Norman sebi objasnio u filmu: " Moja majka je... kako se ono
kaže?... danas nije baš svoja.") Hitchcockova zadnja vruća plavuša bila je francuska glumica Claude
Jade kao zabrinuta kćerka tajnog agenta u Topazu (1969).

Hitchcock pokazuje da je čvrsto oslanjanje na glumce i glumice zapravo relikt kazališne tradicije. Među
prvima je inventivno počeo koristiti pokrete kamere, originalno kadriranje i postupke montaže kako bi
istražio nove mogućnosti u filmskoj umjetnosti.
Hitchcockovi najosobniji filmovi vjerojatno su Ozloglašena (1946.) i Vrtoglavica; oba o opsesijama i
nervozama muškaraca koji manipuliraju ženama. S druge strane, često je govorio da je njemu osobno
najdraži film Sjenka sumnje.

U Vrtoglavici se puno otvorenije i intenzivnije bavi odnosom seksa i smrti (Tanatosa i Erosa). Lik kojeg

tumači Kim Novak izuzetno je atraktivna plavuša, koja privlači pažnju Jimmyja Stewarta. Među njima
se rađa ljubav usprkos tome što Stewart vjeruje da Novakova ima samoubilačkeporive (kasnije otkriva
pravu istinu o njoj). Stewartov lik ima snažnu potrebu da kontrolira ljubavnicu, da je oblači te da
se fetišistički odnosi prema njezinoj odjeći, obući i kosi.

Hitchcockov stil  [uredi]

Hitchcock je vrlo teško nalazio pouzdane scenariste koji su bili sposobni njegove zamisli realizirati na
filmu. Iako je radio s darovitim piscima kao što su Raymond Chandler ili John Michael Hayes, vrlo
rijetko se prema njima ponašao s poštovanjem i kao sebi ravnima.

Jednom je izjavio: "Pisac i ja isplaniramo cijeli scenarij do najsitnijih detalja i kad se to napravi, jedino
što preostaje je da se snimi film. Ustvari, to se događa samo u slučaju kada je osoba koja ulazi u
studio svjesna da se mora nositi s kompromisima. Zapravo, romanopisac daje sve od sebe upravo
zbog toga što se ne mora baviti glumcima i svim tim stvarima". Hitchcock je bio izuzetno kritičan
prema svojim glumcima i glumicama, pa je npr. omalovažavao glumu Kim Novak u filmu Vrtoglavica, a
jednom je izjavio da glumce treba tretirati kao stoku. (Braneći se od optužbi da je izjavio 'glumci su
stoka', rekao je 'Nikada nisam rekao da su glumci stoka; rekao sam da ih treba tretirati kao stoku'.)

Prva knjiga koja se bavila Hitchcockom bila je jednostavno naslovljena kao Hitchcock. Objavljena
je 1967. i u njoj su objavljeni zapisi jednotjednih razgovora koje je redatelj François Truffaut vodio sa
Hitchcockom.

Nagrade  [uredi]
Hitchcockov film "Rebecca" (1940.) dobio je Oscara iste godine, iako je nagradu primio producent
filma David O. Selznick. Hitchcock je kao producent bio nominiran za Oscara za najbolji film i to
za Sumnju (1941). Kao najbolji redatelj bio je nominiran pet puta i to za filmove:Rebecca, Čamac za
spašavanje (1944.), Začaran (1945.), Prozor u dvorište i Psiho. Godine 1968/ primio je počasnog
Oscara, a 1980. dobio je titulu viteza.

Citati  [uredi]
 „Poput Freuda, Hitchcock dijagnosticira nezadovoljstvo koje bjesni i nagriza masku civilizirane uljudnosti
modernog čovjeka. PoputPicassa ili  Dalija, on registrira fenomenološku prijetnju naglo moderniziranog svijeta.“

- Peter Conrad

 „Volio bih da znam više o njegovim vezama sa ženama. Međutim, kad bolje razmislim, ne bih volio.“

- Ingmar Bergman
  „Ja sam filantrop: pružam ljudima ono što oni žele. Ljudi vole osjetiti užas i strah.“

- Alfred Hitchcock

 „Nikada nisam rekao da su glumci stoka. Zapravo sam rekao da bi se prema njima trebalo ponašati kao
prema stoci.“

- Alfred Hitchcock

 „Snimati filmove za mene, najprije i prije svega, znači ispričati priču. Ta priča može biti nevjerojatna, ali ona ne
treba nikada biti obična. Poželjno je da bude dramatična i humana. Drama, to je život iz kojega su isključeni svi
dosadni trenutci.“

- Alfred Hitchcock

 „Imamo nekoga tko ima neuobičajeno velik, neurotičan strah od nereda. Otuda izvire Hitchcockova umjetnost.
On promatra ljude same u stanju nereda. Svi ti ljudi misle da kontroliraju situaciju, misle da su moćni, misle da su
sređeni – a u jednom trenutku on naglo izvlači tepih ispod njihovih nogu samo da bi vidio njihove reakcije.“

- Drew Casper

Ostali radovi  [uredi]

U razdoblju od 1955. do 1965. Hitchcock je bio domaćin i producent
dugotrajne televizijske serije Alfred Hitchcock vam predstavlja. Zahvaljujući filmovima koje je do tada
snimio, njegovo ime postalo je sinonim za neizvjesnost, a radeći TV-seriju postao je poznat široj
javnosti. Njegov glas prožet ironijom, njegova pojava te osoban stil ponašanja odmah su uočeni i
često su bili predmet podsmijeha. I sam je režirao nekoliko epizoda serije, a izazvao je pravu buru u
redovima filmskih radnika kada je odlučio da igrani film Psiho snimi koristeći usluge televizijskog
osoblja. U kasnim 80-im godinama proizvedene su nove epizode serijala, pri čemu su se koristili
Hitchcockovi uvodni govori iz stare serije.

Hitchcock je također zapamćen i u tiskanom obliku, kao junak, u to vrijeme vrlo popularne, serije
detektivskih priča Alfred Hitchcock i tri detektiva. To su bile inteligentno i vješto napisane priče s
likovima koji su bili puno mlađi nego u to vrijeme popularni Hardyjevi dječaci. Nakon što je pročitao
priču o zamršenom slučaju 'dvorca i papagaja, kojeg su tri detektiva vrlo vješto riješila, Hitchcock
odlučuje da piše uvodne tekstove gde je, u ulozi filmskog reditelja, mladim detektivima zadavao nove
slučajeve. Na kraju svake knjige Hitchcock raspravlja o slučaju s Jupiterom Jhonsonom, Bobom
Endrusom i Peterom Krenshoom pri čemu mu detektivi iznose svoja viđenja slučaja.

Nakon Hitchcockove smrti, ulogu mentora i prijatelja trojice dječaka preuzima izmišljeni lik
umirovljenog detektiva Hectora Sebastiana. Zahvaljujući dostignutoj popularnosti, izdanje Alfred
Hitchcock i tri detektiva nekoliko puta je ponovno izdavano iako su najnoviji reprinti naslovljeni samo
kao Tri detektiva. Tijekom svih ovih godina izdavači su nastojali zamijeniti Hitchcockov lik u knjizi
drugim protagonistima, naročito u ranim izdanjima knjiga.

Na vrhuncu slave, Hitchcocku je ponuđeno da piše uvodne tekstove za izdanje pripovijedaka poznatih
autora koje bi u zaglavlju nosilo njegovo ime. Sve su pripovijetke trebale biti trileri s naglašenim
elementima neizvjesnosti. Naslovi tih izdanja bili su Muzej čudovišta Alfreda Hitchcocka,Hitchcockove
natprirodne priče strave i napetosti, Napete priče Alfreda Hitchcocka, Vještičji napitak Alfreda
Hitchcocka, Galerija utvara Alfreda Hitchcocka i Ukleta kuća Alfreda Hitchcocka.

U kolekciji su zastupljena mnoga poznata imena, pa tako i Shirley Jackson (Stranci u

gradu,  Lutrija), T.H. White (Mač u kamenu), Robert Bloch, Herbert George Wells (Rat
svjetova), Robert Louis Stevenson, Sir Arthur Conan Doyle, Mark Twain, te autor Tri detektiva, Robert
Arthur.

Strah od jaja (ovofobija)  [uredi]

Alfred Hitchcock imao je izuzetan strah od jaja (još poznato kao ovofobija). Rekao je:

 „Bojim se jaja. Ta bijela okrugla stvar bez rupa...jeste li ikad vidjeli nešto gadnije od razbijanja ljuske jaja i
prolivanja njegove žute tekućine  ? Krv je vesela, crvena. No žumanjak iz jajeta je žut, gadljiv. Nikad ga nisam
probao.“
Filmografija  [uredi]
Detaljniji članak o ovoj temi:  Filmografija Alfreda Hitchcocka

Suradnici  [uredi]
Sara Allgood, Charles Bennett (scenarist), Ingrid Bergman, Carl Brisson, Robert Burks (direktor
fotografije), Madeleine Carroll, Leo G. Carroll, Joseph Cotten,Hume Cronyn, Robert Cummings, Joan
Fontaine, John Forsythe, Farley Granger, Cary Grant, Clare Greet, Lilian Hall-Davis, Gordon Harker,
Ben Hecht (pisac), Tippi Hedren, Bernard Herrmann (skladatelj), Hannah Jones, Malcolm Keen, Grace
Kelly, Charles Laughton, John Longden, Peter Lorre, Miles Mander, Vera Miles, Ivor Novello, Anny
Ondra, Gregory Peck, Jessie Royce Landis, James Stewart, John Williams

Literatura  [uredi]

 Truffaut, François: Hitchcock
 Leitch, Thomas: The Encyclopedia of Alfred Hitchcock
 DeRosa, Steven: Writing with Hitchcock
 Deutelbaum, Marshall; Poague, Leland (ed.): A Hitchcock Reader
 Spoto, Donald: The Art of Alfred Hitchcock
 Spoto, Donald: The Dark Side of Genius
 Gottlieb, Sidney: Alfred Hitchcock: Interviews
 Conrad, Peter: The Hitchcock Murders
 Rebello, Stephen: Alfred Hitchcock and the Making of Psiho
 McGilligan, Patrick: Alfred Hitchcock: A Life in Darkness and Light
 Modleski, Tania: The Women Who Knew Too Much: Hitchcock And Feminist Theory
 Wood, Robin: Hitchcock's Films Revisited