Professional Documents
Culture Documents
FKV 2011 Dragomir Dragic Imajuci U Vidu Stanje Na Terenu Vezano Za Tumacenje I Sprovodjenje Ustavom
FKV 2011 Dragomir Dragic Imajuci U Vidu Stanje Na Terenu Vezano Za Tumacenje I Sprovodjenje Ustavom
Vise nije bilo mesta za dalji razvoj rudimentarnih pocetaka emancipacije Vlaha.
Emisije preko radio- Zajecara utihnule su 1953. godine, dok se prvi list na vlaskom
„Nasa rec“ (Vorba noastrã) ugasio mnogo ranije.
Vlasima je ulivano u glavu da nije dobro biti Vlah, da Vlasi i vlaski jezik ne postoje,
tj. polako im se implementirao kompleks manje vrednosti. Rezultat tog mentalnog
pritiska, koji nije bio samo mentalni, najdrasticnije se pokazao na popisu 1961. Tada
je broj Vlaha spao na samo 1339. To je neodrziv podatak ako je na prvom
posleratnom popisu utvrdjen broj od preko 94.000, a procenjivano je u radovima dr.
Dragoljuba Petrovica da ih je bilo u istocnoj Srbiji i drugde oko 220.000.
Zato, kada se govori o manjinama u Srbiji posle 2000. godine, polazna pozicija Vlaha
je bila bez ranije stecanih prava na koja su se pozivale sve druge postojece
manjinske zajednice.
U vreme vladajuæih rezima pre promena 2000. godine, smisao takvom ukidanju
davali su Drzava, Akademija, Crkva. Posle promena 2000. godine taj cvor nije
odvezan u potpunosti, niti je stara praksa napustena.
-Drzava se poziva na Ustav i Zakon i tvrdi da je sve u najboljem redu, ali pritom ne
kontrolise sta se desava na terenu i kako se postuje Ustav i zakonski propisi o
pozitivnoj manjinskoj diskriminaciji.
OBAVEZUJUCE DEFINICIJE,TERMINOLOGIJA
Ime i znacenje:
- na srpskom: Vlah, Vlasi; Vlahinja, Vlahinje; vlaski jezik, vlaski;- na vlaskom „APHI
(AFI)“ transkripcija: Rumân, Rumâñ; Rumânã, Rumâñe; ¾imba rumâneascã;
rumîñe(a)sc()e
NAPOMENA:
NAPOMENA 2:
3. AMANDMAN BASESKU
NAPOMENA:
Prema poznatim akcijama koje su se desile u novembru 2010. godine na ovim
prostorima, uz najavu odustajanja od podrske Srbije u nekim kljucnim
opredeljenjima koja se izglasavaju u PSSE u vezi sa pristupom Srbije Evropskoj
zajednici, sto se pravda neadekvatnim resenjima „vlaskog pitanja” pretvarajuci ga
anahronicno u „rumunsko pitanje juzno od Dunava”, utisak je da je Rumunija
odustala od AMANDMANA BASESKUA.
NAPOMENA:
Dokument je parafiran 04/05. novembra 2002. godine izmedju SRJ i Rumunije.
Uradjen je bez konsultacija sa autenticnim predstavnicima vlaske zajednice. Kada je
to obnarodovano u Pancevu 05. novembra 2002. godine na susretu sa rumunskim
predsednikom Jonom Ilijeskuom, tadasnji lider vojvodjanskih Rumuna, koji je bio
neka vrsta moderatora tog skupa, nije dopustio da vlaski predstavnici kazu sta o
tome misle.
Takav pokusaj nije dao rezultate ni na potonjem susretu rumunske i vlaske strane u
Temisvaru (rumunsku stranu su zastupali ambasador u Beogradu Glavan i rumunski
drzavni sekretar u Odeljenju za prekogranicne Rumune - Korleceanu). Bez
konsultovanja sa Vlasima, tom skupu je prisustvovala i delegacija vojvodjanskih
Rumuna i njihov lider – moderator pomenutog skupa u Pancevu - koja je nastavila
da namece svoj stav kao stav Vlaha istocne Srbije.
NAPOMENA:
Pripadnici i/ili zagovornici ovakvih „Vlaha“ ni po koju cenu ne mogu da budu
zastupnici vlaške zajednice u ostvarivanju njenih prava.
Treba znati da je srpska varijanta starija, a rumunska je iz vremena istrazivanja
prostora juzno od Dunava istrazivaca Emila Konstantineskua, izmedju dva svetska
rata. Ona je bila napustena, pa je dvehiljaditih godina ponovo aktualizovana na
jednom skupu u Temisvaru kao ponuda popisnog izjasnjavanja Vlaha i Rumuna u
Srbiji. Bila je iza toga ostro kritikovana i odbacena od strane vojvodjanskih Rumuna
na jednom velikom skupu njihovih intelektualaca i pripadnika, koji je odrzan u selu
Coctei/Kustilj kod Vrsca.
Stalno treba imati u vidu da je rezultat popisa stanovnistva 2002. bio: Vlaha/Vlahinja
– 40.054; govornika i /govornica vlaskog maternjeg jezika 54.726.
Organ kulturne autonomije vlaske zajednice svoj legalitet i legitimitet moze da crpi
samo iz popisnog rezultata pripadnika vlaskoj zajednici pod popisnom kategorijom
VLASI. U sadasnjem slucaju to je broj od 40.054. Samo je to tema u eventualnim
kontaktima sa EU.
Vlaski jezik istocne Srbije predstavlja lingvisticku celovitost izmedju Dunava, Morave
do granice sa Bugarskom i nastavlja se i u vidinskoj bugarskoj oblasti. To su jedan
subdijalekt (sa dva narecja koje neguju brdski i pribrezni Vlasi, pokriveni knjiskom
nazivom UNGURJANI) i ravnicarsko krajinsko narecje, pokriveni knjiskom nazivom
CARANI. Dakle ukupno tri narecja.
NAPOMENA:
Ko na osnovu vlaskog uci ili hoce da nauci i normirani savremeni rumunski jezik
nastao „re-romanizacijom”, to je privatno pitanje takvog Vlaha ili ne-Vlaha. Time se
istice beslovesnost nastojanja pojedinih clanova VNS sa stavljanjem prepreka
pozivanjem na neobjasnjenu opasnost od „rumunizacije”. Jer takve teze u ovom
organu i u javnosti ne aktualizuju mnogo vecu opasnost. Od „srbizacije”, „anglo-
saksonizacije” itd.!
9. „VLASKO PISMO”
Mora se saobraziti praksi romanickih jezika.
NAPOMENA:
Pokusaji da se nametne Vlasima „norma” pisanja u cirilicnoj tradiciji, kada postoje
najmanje dve u latinicnoj aplikaciji koje su sadrzane u prilagodjenom „APHI (AFI)”
internacionalnom pisanju proverenom za vlaski jezik, predstavljaju smisljeni
anahronizam i/ili voluntarizam koji se svodi na izolacionisticki projekat namenjen
Vlasima. Ali i takva prelazna resenja su i moguca i prihvatljiva.
Resenje dobrog znakovnog sistema za pisanje na vlaskom postoji u praksi koja traje
vec 70 godina. Od ratnih godina Drugog svetskog rata do danas. To je cirilicni
znakovni sistem koji je dodatno poboljsao svojim intervencijama gospodin Paun ES
Durlic. Rec je o tradiciji lista na vlaskom Ворба ноастрă koji je izlazio na vlaskom,
kao i nastavku objavljivanja vlaskih tekstova u vrlo cenjenom casopisu za kulturu
„Razvitak”, koji izlazi i u danasnje vreme u Zajecaru.
NAPOMENA:
Ne postoji norma vlaskog jezika niti je moguc ishod u nekom ad hoc pristupu brzog
normiranja po nekom bilo kakvom modelu!
Sa predstavnicima Saveta Evrope (Komitet ministara, SE) vezano za manjinska
pitanja, 10. oktobra 2005. godine diskutovan je i pisani odgovor Vlade Srbije prema
ovom visokom organu vezano za procenu sa EU strane da su Vlasi u istocnoj Srbiji
jezicki prikraceni za javnu upotrebu svog jezika. Skupu u Hotelu „Metropol”
predsedavao je gospodin RasimLjajic/Vlada dr Djuric. Sa evropske strane troclana
delegacija imala je generalnog sekretara (Anti Korkeakivi) i predsednika i jednog
clana Odbora SE za manjine u jugoistocnoj Evropi. Tema je bila odgovor na primedbe
koje je trebalo otkloniti pre rasprave o prihvatanja Drzavnog izvestaja SRJ/SRCG (bio
je podnet SE 16. oktobra 2002. godine). Nasa, srbijanska oficijelna strana je
pomenutu prikracenost objasnila nedostatkom „norme vlaskog jezika”. No to moze
kao rasprava da traje do vecnosti!
Prema tome, tema „vlaske jezicke norme” nije bilo kakav diskurs koji se moze svesti
na dogovore i beskonacna odlaganja. Cak sa beskonacnim ponavljanjem glasanja pro
et contra!
Jasno je da je nemoguce da se od tri narecja relativno malog broja govornika, bez
iskustva u konzumiranju pisane reci na materne jeziku, dodje do norme.
Jezicki gledano, toj kvalifikaciji „norme” najblizi je krajinski govor u njegovoj formi i
sadrzaju.
Zasto?
Zato sto je bez brojnih alteracija (diftongizacija, palatizacija), pa u neku ruku
predstavlja „original” zajednickog jezika. Medjutim, treba da se zna da je to narodni
muntensko-oltenski govor ili njemu veoma slican, tj. rudimentarni rumunski narodni
govor („oraca i pastira”) iz susedstva (Mala Vlaska ili Oltenija). A to je temelj
knjizevnog rumunskog govora. Cak je, prvo rumunsko svetovno delo Maksima
Mokse, pisano tim jezikom 1620. godine. Nije daleko od toga ni potonja Biblija iz
1688. godine. Takva istina nece goditi populistima i onima koji vec dugo pricaju ili
promovisu pricu o opasnosti od „rumunizacije”. Ne pomaze ni pozivanje na Kelte,
zatim na Tribale (koji su se jos u drugom veku pre nove ere izgubili i nisu docekali
pocetak romanizacije Balkana – detalji se mogu proveriti kod prof dr Srejovica u
njegovom delu „Iliri i Tracani”). Dakle, i ovaj zbunjujuci pojam mora da se objasni ili
da se ta retorika napusti kada je u pitanju jezicka vlaska i druga problematika.
Parinteasca Dimandare
Na sprigiura cu foc mare
Frati di muma si di-un tata,
Noi, Armani di eta toata.
Di sum plocile di murminta
Striga-a nostri buni parinta:
“Blestem mari s-aiba-n casa
Cari di limba-a lui s-alasa.
Cari-si lasa limba-a lui
S-lu-arda pira-a focului,
Si s-dirina viu pri loc,
Sa-li si friga limba-n foc.
El an vatra-li parinteasca
Fumealia s-nu-si hariseasca;
Di fumeli curuni s-nu base
Nic an leagan si nu-nfase.
Cari fudze di-a lui muma
Si di parinteasca-li numa,
Fuga-li doara-a Domnului
Si dulteamea-a somnului!
Podrazumevaju se:
– Leksikon vlaskog jezika
– Uporedna gramatika vlaskog jezika
– Godisnji narodni kalendar vlaskih tradicija
– Prirucnik za ucenje vlaskog jezika (model moze da bude takva knjiga za ucenje
makedono-vlaskog, tj. armanskog/cincarskog jezika, autorke Matilde Karadziu-
Marioceanu, univerzitetskog profesora, doktora lingvistike i akademika)
– Fototipska izdanja PALIJE IZ ORASTIJE (1582.), MOKSINOG
HRONOGAFA (1620.), DELOVA IZ SERBANOVE BIBLIJE (1688.i sl.)
– Pokretanje jedne REVIJE za vlaski jezik i tradiciju
– Izdavanje knjiga domacih istrazivaca i autora koji proucavaju vlasko nasledje ili
stvaraju na vlaskom.
-Anticko slavljenje PARILIA, 21. aprila svake godine - pastirska slava pastira
(Ramnes – iz kojih su nastali Latini; pada u oci cinjenica da se nomadski Vlasi,
Farseroti, interno nazivaju skoro istim imenom - Rrãmãń , osnivaca Rima
posvecena boginji PARES, ustanovljena u dalekoj proslosti (758-728. pre Hrista). U
danasnje vreme to se skoro u dan poklapa sa proslavom kod Vlaha istocne Srbije
vezano za prvu muzu (premlaz) ovaca i obred NĂPROOR (22. april po julijanskom
kalendaru, sveti Januarije po pravoslavnom kalendaru). To je ustvari pocetak
pastirske nove godine, jedan dan pre Djurdjevdana.
-11. juli , tj. datum kada je imperator Caracalla izjednacio sve slobodne gradjane
Rimske Imperije proglasenjem njihove jednakosti sa prestiznom pripadnoscu
gradjanima Rima. To je Constitutio Antoniana 212.godine po kome je svaki takav
(novi fiskalni obveznik, slobodni gradjanin Imperije) mogao da koristi prestizno ime:
CIVIS ROMANUS SUM ! – Gradjanin sam RIMA ! Naravno - sa pravima i
obavezama koje je u to vreme podrazumevalo takvo plemenito ime. Svi samosvojni
nazivi Vlaha na Balkanu (podunavlje, Istra, istorijska Makedonija – Pind, Epir itd.),
ali i u Svajcarskoj (Reto-Romani) u osnovi imaju ime koje je hipostaza
(izvedeni naziv) od ROMANUS (pripadnost Rimskoj Imperiji). Ima osnova da
se ova godina proslavlja kao dan kada je pocelo radjanje direktnih pra-pra-predaka
danasnjih Vlaha, na nasim i na svim drugim prostorima Evrope. Dogodine (2012.) je
od tada 1800 godina.
-Dan koji se kao dokaz navodi da je Balkan bio vec romanizovan i da je taj
neolatinski idiom bio jezik balkanske populacije i vojnika koji su se suprostavili
Avarima.
Rec je o uzviku „torna, torna, fratre”, koje je zabelezio Theofilact Samocatta (560-
640.) povodom jednog dogadjaja u ratu protiv Avara 587. godine nove ere. Tacan
datum treba naknadno utvrditi dodatnim istrazivanjem.