STILISTIKA

- STIL (lat. stilus = štapić kojim se pisalo na navoštene tablice; način pisanja) – dobar način pisanja ili
govorenja ili takav način pisanja/govorenja svojstven nekoj književnoj epohi, nekoj književnoj školi, nekom
piscu ili nekom pojedinom djelu
- u modernoj stilistici – izraz pojedinca ili kolektiva, sredstva i postupci kojima se postiže osobita
kvaliteta izraza
- u staroj poetici/retorici – dobar način pisanja odnosno govorenja
- FUNKCIONALNI STILOVI: razgovorni, znanstveni, administrativni, književno – umjetnički, publicistički
- RETORIKA – učenje o govorništvu, pravilnoj upotrebi riječi i rečenica koja nije uvjetovana tek potrebom što
točnijeg i ispravnijeg načina govora, nego i potrebom izuzetne izražajnosti (Grčka); kasnije (do 18.st.) znanost
koja je obuhvaćala učenje o govorništvu i učenje o jeziku, o proznom izražavanju uopće i načelima kritičkog
ocjenjivanja pojedinih književnih djela
TEMELJ: ideal kultiviranog govora, uvjerenje o tome da je vještina dobrog govorenja i pisanja ne
samo uvjet nego i svrha književnog stvaralaštva
VISOKI STIL – starina ili Nestor, dom ili dvor, hat ili vranac
SREDNJI STIL – starac, kuća, konj
NISKI STIL – starkelja, kućica, kljuse
- književne vrste, stilovi i načini kompozicije uzajamno su se uvjetovali: svakoj vrsti odgovarao je
određeni način komponiranja, a uz to i određene pjesničke figure
- KNJIŽEVNOST – dobar odnosno lijep način pisanja
- GRAMATIKA – brinula se za dobro tj. ispravno pisanje
- FIGURE – sredstva izražavanja koja su dobra sama po sebi i kojih upotreba sama sobom donosi
umjetničku vrijednost; apsolutna sredstva književnog izraza
- FIGURE – utvrđeni načini izražavanja, takvi načini izražavanja koji se mogu izdvojiti i posebno označiti
zahvaljujući svom odstupanju od uobičajena načina govora
- FIGURE DIKCIJE/GLASOVNE FIGURE/ZVUČNE FIGURE – djelovanje im se zasniva na učinku
određenih glasova odnosno zvukova u govoru (ponavljanje glasa, oponašanje zvukova, šumova,
ponavljanje riječi)
PONAVLJANJE – samo sunce, sunce, sunce
i galebovi svrate u letu

ASONANCIJA – ponavljanje istih samoglasnika

Olovne i teške snove snivaju

Oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sjene rijekom plivaju,
žutom rijekom među golim granama.; oko sokolovo

EUFONIJA – blagoglasje, blagozvučnost: Jesenje veče 

ALITERACIJA – ponavljanje istih suglasnika

Vijavica. Vjetar vije

Čovjeka ni vuka nije.

ONOMATOPEJA – oponašanje zvukova

O, monotona naša zvona bona.

LIRSKI PARALELIZMI – figure koje se razlikuju prema tome da li se ponavljaju riječi na početku,
na kraju stihova, na početku i na kraju, ili na početku i na kraju jednog i na kraju drugog stiha
ANAFORA – ponavljanje riječi na početku stiha

I nema sestre ni brata

I nema oca ni majke
I nema drage ni druga

EPIFORA – ponavljanje riječi na kraju stiha

Čujem u snu
Sanjam u snu
Vidim u snu
 SIMPLOKA – spoj anafore i epifore

Doneću ti cveće naše krvi

Doneću ti nebo naše krv

ANADIPLOZA – riječ s kraja stiha ponavlja se na početku idućeg

Vrati mi moje krpice

Moje krpice od čistoga sna

- FIGURE RIJEČI/TROPI – nastaju promjenom osnovnog uobičajenog značenja pojedinih riječi

METAFORA – zamjena jedne riječi drugom na temelju nekih zajedničkih osobina; preklapanje dvaju
različitih semantičkih polja, teži različitome
- skraćena poredba, tj. takva poredba u kojoj se ne kazuje što se sa čime poređuje nego
se samo iskazuje drugi član poređenja

Zašto ti je tijelo odjedanput plamen?

Krv je moje svjetlo i moja tama

Blaženu noć su meni iskopali
Sa sretnim vidom iz očnih jama
Od kaplje dana bijesni oganj pali
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu.
Moje su oči zgasle na mome dlanu.

METONIMIJA – značenje jedne riječi se prenosi na drugu prema određenim stvarnim odnosima, isto
semantičko polje, bliskost

Kome zakon leži u topuzu

tragovi mu smrde nečovjestvom.

PERSONIFIKACIJA – davanje ljudskih osobina stvarima, pojavama, biljkama i životinjama

Livade su me voljele.
Nosile su moj glas
I njim su sjekle potoke.

SINEGDOHA – dio se uzima za cjelinu

Oči plove ulicama u neredu prema rasporedu svojih tijela

EUFEMIZAM – zamjenjivanje neke riječi blažom, ublažavanje

Moj prijatelju, mene više nema.

nečastivi, šantavi, šepavi (đavao)
otići (umrijeti)
veseo (pijan)
laka žena (prostitutka – to je eufemizam)

EPITET – ukrasni pridjev, pobliže opisuje imenicu

Oni imaju visoka čela, vijorne kose, široke grudi;

Zagledao se u lepu
U oblu u plavooku
- stalni epiteti – pridaju se određenim stvarima uvijek, bez obzira na konkretnu radnju

crna zemlja,vjerna ljuba, divni Ahilej, ljepokosa Leta, sjenovite planine

ALEGORIJA – produžena metafore, prijenos metafore kroz cijelo djelo (basna)

Vedri se nebo. Sunce se rađa.

 Plovi iz luke jedna lađa,
Jedna, što dugo stajaše u doku,
Sva izbijena, s ranama na boku,
More, ko mati, vuče je na krilo,
Ljulja je, šapće: Ništa nije bilo.

SIMBOL – zamjenjivanje neke riječi, životne pojave ili pojma njegovom uvjetnom, alegorijskom
oznakom
Ovdje nema vode već samo kamen
Kamen i nema vode i pješčana cesta
Cesta što vijuga gore u planine
Planine što su od kamena bez vode
Kad bi bilo vode stali bismo i počeli piti
Al' usred kamenja ne može stati ni promisliti
Kad bi samo bilo vode usred kamenja
Znoj je suh stopala su u pijesku zubi trnu
Planinskih mrtvih usta što ne mogu pljunut
Ovdje ne možeš stati ni leći ni sjesti
nema čak ni tišine u planinama
Samo suhi jalovi grom bez kiše

- stalni simboli (EMBLEMI): križ – kršćanstvo; srp i čekić – savez radnika i seljaka; vaga – pravda

- FIGURE KONSTRUKCIJE/SINTAKTIČKE FIGURE – figure rasporeda ili poretka riječi

INVERZIJA – obrtanje reda riječi ili dijelova rečenice

Niz zapadno nebo

i iz rasprsnutih šipaka u vrtu
krv se cijedi

RETORIČKO PITANJE – upotreba upitnih rečenica na koje se ne očekuje odgovor

Tko me ponizio k rijeci,

mene, koja sam voda?
Tko mi je dao udes izvora i ušća?
Tko mi je rekao smrt,
meni, koja sam beskrajna?

ELIPSA – izostavljanje pojedinih riječi iz rečenice bez narušavanja njenog smisla

Sverazorni će ritam po ulici da ori:

Gori! Gori!

ASINDETON – nizanje riječi bez gramatičkog povezivanja (veznika)

Topovi, bombe, džemije, torpedi

Sistemi suhi, kumiri od mjedi,
Plemići lažni – carski svodnici,
Mračnjaci tusti, vragu srodnici...

POLISINDETON – nizanje veznika bez gramatičke potrebe

I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec, i nema ga dva
I zima je već,
I sniježi...

- FIGURE MISLI – odnose se na širi smisao onoga što je rečeno

POREDBA/KOMPARACIJA – uspoređujemo nešto s nečim na temelju zajedničke osobine koja nije
neposredno uočljiva A tada je plamen liznuo,
Ko da stenje, ko da gine;
Ko satane preko poda
 Strugnule su sjene njine...

ANTITEZA – posebna vrsta poredbe koja se zasniva na suprotnosti, opreci

Tijesan mi bijaše vijek, a velebna bijaše mi duša.

SLAVENSKA ANTITEZA – antiteza koja se sastoji od pitanja, negacije tog pitanja i odgovora na
postavljeno pitanje; često se pojavljuje u usmenom pjesništvu slavenskih naroda

Šta se b'jeli u gori zelenoj?

Al' je snijeg, al' su labudovi?
Da je snijeg, već bi okopnio,
Labudovi već bi poletjeli.
Nit' je snijeg, nit' su labudovi,
nego šator age Hasan-age.

HIPERBOLA – preuveličavanje (naglašavanje, isticanje)

Imao sam glas kao vjetar,

ruke kao hridine...

LITOTA – ublažavanje, za razliku od eufemizma, ublažavanje cijelog izraza slabijim, negativnim i

suprotnim
Otišli smo malo predaleko. = Teško smo pogriješili.
Tamo tebi loše biti neće. = Bit će ti izuzetno dobro.
I mi o tome nešto znamo. = Izvrsno smo s tim upoznati.

GRADACIJA – stupnjevanje, pojačavanje (klimaks) ili slabljenje (antiklimaks) od početne predodžbe

Nađite me,
vežite me
spalite moje sjećanje,
zakopajte moje sunce
u jezgro najtamnijeg korijenja,
otvorite moje dlanove od soli
i oduzmite mi taj lik
koji i šljunak pretvara u ljubav.

IRONIJA - misli se suprotno od onoga što se kaže, potreban je kontekst

Bio si glavni
Kad si polagano koračao // Sa deset kino-karata u džepu...

PARADOKS – proturječnost unutar sebe, protuslovna je konstrukcija

Ja uvijek lažem.
Ja volim sve što se kreće jer sve što se kreće
kreće se po zakonima mirovanja i smrti.

OKSIMORON – sintagma u kojoj su spojeni međusobno protuslovni pojmovi

mudra ludost, rječita tišina, Zimsko ljetovanje

 VERSIFIKACIJA

- nauka o stihu, često se naziva METRIKOM

- KVANTITATIVNA – razvila se u Grčkoj, a njegovala se i u latinskoj poeziji
- temelji se na činjenici da su se stihovi pjevali ili govorili na takav način koji je omogućavao da se
dosta točno mogu razlikovati dugi i kratki slogovi
- dugi slog je trajao duplo duže od kratkoga, a pravilna izmjena dugih i kratkih slogova bila je temelj
ritmičke organizacije
- MORA – kasnije TEZA – dužina trajanja izgovora kratkog sloga, mjerna jedinica
- kasnije ARZA – dugi slog, trajao 2 more/teze
- STOPA – osnovna ritmičko – melodijska jedinica, sastojala se od 2 ili više slogova raspoređenih u nekim
stalnim odnosima dugih i kratkih slogova
- HEKSAMETAR – šest daktila/spondeja, a posljednja se stopa mogla zamijeniti trohejem
Ilijada, Odiseja, Eneida
- ELEGIJSKI DISTIH – u antici, heksametar vezan s pentametrom u dvostih
- Alkejska strofa, Safička strofa
- SILABIČKA – razlikuje vrste stihova prema broju slogova
- CEZURA/USJEK – stalna granica među riječima iza nekog sloga, provedena u svim stihovima, koja dijeleći
stih na manje dijelove pridonosi prihvaćanju ritma kao pravilne izmjene nekih stalnih manjih jedinica/članaka
- TONSKA – razmatra isključivo broj i raspored naglasaka u stihu, broj slogova u stihu, tj. broj
nenaglašenih slogova može varirati
- stihovi se dijele na AKCENATSKE MJERE/JEDINICE/TAKTOVE, pri čemu akcenatska mjera označava
vremenski raspon od početka jednog ritmičkog signala do početka drugog
- UZMAH – nenaglašeni slog
- naglašeni slog – , nenaglašeni
- STROFA/KITICA- određena veća sintaktička cjelina od stiha
- RIMA/SROK – glasovno podudaranje na kraju stihova, koje na neki način potpomaže ritmičku organizaciju,
stvarajući neku stalnu karakteristiku izgovora na kraju stiha te tako istodobno povezujući i razdvajajući stihove
- NAGOMILANA – aaaaa
- ISPREKIDANA – abcb
- PRAVA/PRAVILNA – podudaranje naglašenih glasova i svih glasova koji slijede iza naglašenih
- ČISTA – podudaranje vrste naglasaka
- NEČISTA – ne podudaraju se svi naglasci ili svi suglasnici
- BOGATA – podudaranje i glasova ispred naglašenih
- MUŠKA – podudaranje jednog sloga
- ŽENSKA – podudaranje 2 sloga
- SREDNJA/DJEČJA/DAKTILSKA – podudaranje 3 sloga
- DESETERAC – najstrariji stih naše usmene poezije, indoeuropskog porijekla
EPSKI - cezura nakon 4. sloga
LIRSKI – cezura nakon 5. sloga
- DVOSTRUKO RIMOVANI 12-ERAC – stih od 12 slogova s izrazitom cezurom nakon 6. sloga i parnim
rimama prvih dijelova stiha i krajeva stihova; vladajući stih najstarije hrv. pisane književnosti; Judita
- SIMETRIČNI OSMERAC – 8 slogova i cezura nakon 4. sloga; od Gundulića
- STIH BUGARŠTICE – nejčešće 15-erac ili 16-erac s cezurama iza 7./8. sloga
- TERCINA (terza rima) – 3-stih sastavljen od jampskih intoniranih 11-eraca s karakterističnim rasporedom
rima (1. i 3. stih, 2. s prvim stihom iduće strofe); Kombolov prijevod Božanstvene komedije; MODERNA
- STANCA (ottava rima) – tipična strofa talijanskog epa 15. i 16.st.; Tassov Oslobođeni Jeruzalem (i hrv.
prijevod), Ariostov ep Bijesni Orlando; sastavljena od 11-eraca, jampski intoniranih s rimom abababcc
- SESTINA – sestina ilirca – pjesma od 6 strofa sa po 6 stihova i jednim dodatkom od 3 stiha
- sesta rima – epska strofa od 6 stihova, 11-eraca s rimom ababcc (Suze sina razmetnoga, Jama Ivana
Gorana Kovačića)
- SONET – talijanski/Petrarkin  2 katrena i 2 terceta ili od 1 od 8 stihova i 1od 6 stihova; Prešern, Matoš
- elizabetanski/Shakespearov  3 katren i 1 distih
- SONETNI VIJENAC – ciklus soneta od 15 soneta u kojem se uvijek posljednji stih jednog soneta ponavlja
kao prvi stih idućeg, a 15. je sonet (MAJSTORSKI SONET/MAGISTRALE) napravljen od početnih stihova
prvih 14 soneta; France Prešernov Sonetni vijenac
- SLOBODNI STIH – nižu se stihovi, redovno različite dužine, pravih rima nema ili se pojavljuju tek
nasumično, a ritam je organiziran zahvaljujući uglavnom mjesnim činiocima na način koji je u nekoj mjeri
strogo pojedinačan, tj. pripada upravo i jedino pjesmi u kojoj je ostvaren (Kaštelan, Tadijanović, Šimić, Krleža,
Krklec, Ivan Slamnig, Slavko Mihalić); nastao u 19. st. kao izraz pobune protiv tradicionalnih metričkih oblika
(futuristi, ekspresionisti)
- BIBLIJSKI VERSET – stavak u Bibliji