1.

DANTE ALIGHIERI: PAKAO

Bilješke o piscu:
Dante Alihgieri bio je talijanski nacionalni pjesnik, rodom iz Firence. Živio je do smrti u
progonstvu jer se miješao u politiku te nakon pobjede
protivničke stranke bio prognan. Kao političar, filozof i tvorac književnog talijanskog jezika
ostavio je mnoga djela (nedovršena filizofska rasprava Gozba i politički traktat O monarhiji).
Književni rad počeo je zbirkom pjesama Vita Nuova (Novi život) koju je posvetio svojoj
mladenačkoj
ljubavi Beatrice. U želji da ju uzvisi, nakon njene smrti Dante započinje s Božanstvenom
komedijom koja se sastoji od 100 pjevanja te je to bila savršena brojka u to doba. Sastoji se
od tri dijela i to Pakla, Čistilišta i Raja (svako ima 33 pjevanja + jedno uvodno). To djelo bilo
je najveće dostignuće srednjovjekovne literature i jedno je od najvećih književnih dostignuća
čovječanstva.

Sadržaj:
Peto pjevanje
Ovo pjevanje spada u drugi krug pakla i u njemu se nalaze griješni ljubavnici. Oni su počinili
grijeh jer su bili ljubavnici tj. uništili su život ljudi koji nisu bili krivi. Kazna za taj grijeh je da
cijelo vrijeme puše oluja te oni nikada nemaju mira. Dante je duboko u paklu i nailazi na
krugove koji su sve manji, a muke sve veće, jače i gore. U drugom krugu susrećemo Minosa,
Didonu, Kleopatru, Parisa, Ahilu, Tristana, Semiramidu i ostale likove iz mitova i priča. Minos,
mudar mitski kralj, je po Danteovom shvaćanju sudac na ulazu (“Tu Minos strašan, zubima
režeć stoji na pragu ondje grijehe ispitiva, sudi i šalje, repom pravdu kroji.”). Dante susreće i
Parisa i Tristana koji su zbog zabranjene ljubavi u ovom djelu pakla. Susreće i Didonu koja je
tu zato jer je počinila samoubojstvo. To je i Kleopatra koja je bludom dušu izgubila. Mislim da
kazna nije dovoljno oštra te da bi ona mogla biti puno bolnija i mukotrpnija. Od citata mi se
dosta dopao dio od 121. do 130. gdje mučenici govore o mukama koje proživljavaju te više
nemogu trpiti. Mislim da ova kazna nije baš tako jaka kako to Dante navodi već malo
pretjeruje i ja bih u taj krug pakla stavio puno veću kaznu. Inače mi se ovo pjevanje dosta
dopalo.

Šesto pjevanje
Ovo šesto pjevanje spada u treći krug pjevanja te taj krug spada u neumjerene. U njemu se
nalaze proždrljivci koji su dospjeli u taj krug zbog grijeha kao što su oholost, škrtost i
lakomost. Kazne su pravedne i oni polegnuti moraju doživljavati muke jer ih tuče kiša, snijeg
i led. Uz to još se i tu nalazi Ceber - zvijer koja im dere kožu, raskidava ih i mučenici
doživljavaju vrlo velike muke. Kazna je sigurno pravedna te im se sve vraća što su oni učinili
drugim ljudima za vrijeme života. Drugi su ljudi bili mokri, bosi i gladni baš zbog proždrljivca
koji nisu imali samilosti s nikim. Dante u ovom dijelu pakla susreće Ciacca koji mu objašnjava
koje su duše u ovom dijelu pakla i koja im je kazna tj. koje muke proživljavaju. Dante ga na
početku ne poznaje te mu govori: “Možda je,- rekoh, tvoja patnja kriva, da mi tvoj lik iz
pamćenja izmače, te mnim, da nikad ne vidjeh živa. Al’ tko si ti, što ovdje, gdje se plače,
sjediš, a takva kazna ti je dana? Gadnije nema, premda ima jače.” (od 43. do 48. stiha). Tu
mu Ciacco odgovara i govori da je on iz njegovog grada te da ga je proždrljivost smutila te je
tako dospio ovamo. Mislim da kazna svima bude jednaka ako je grijeh isti, no kazna se
određuje prema grijehu . Možda su neke kazne malo prevelike pa bi ih trebalo ublažiti npr. da
ih Ceber samo čuva, pa neka ih kiša, snijeg i led iscrpe do zadnje kapi krvi .

Jedanaesto pjevanje
U ovaj krug pakla Dante stavlja nekoliko vrsta griješnika (nasilnike): "Ubojice, tko se ranom
sveti, tko pljačka, hara - svi ti dane traju u prvom kolu, svak u svojoj četi." (od 37. do 39.
stiha), te "Svi oni, koji ruku dignu na se, igraju, putem rasipnosti krenu, pa gubeć radost
plaču u sve glase (od 43 do 46. stiha). Ovdje Dante govori o ljudima koji se nalaze u tom
djelu pakla i njihivim mukama. “Nasilje čini Bogu, tko mu cijenu u srcu ne da, poriče ga,
psuje i prezre narav i dobrotu njenu; stog treći pojas vatren pečat kuješ", te se u ovaj dio
 pakla dospijeva zbog nasilja protiv bližnjih, vlastite osobe, vlastitog imutka, protiv Boga i
zavodnici žena. Kazna im je takva da moraju živjeti u predjelu smrdljivih para. Dante u ovom
djelu pakla ne susreće niti jednog svog suvremenika. Mislim da su kazne dobro odabrane i
nisu preokrutne, a moramo imati na umu da što dublje mi idemo u pakao tako kazne moraju
biti sve strože i veće. U svakom slučaju moraju biti kažnjeni svi oni koji su počinili nešto krivo
te je tako i u stvarnom životu, svatko odgovara za sebe i tako si i sam određuje kaznu koju je
zaslužio.

Dvadeset i sedmo pjevanje

U ovaj dio pakla Dante smješta himbene savjetnike. U ovaj dio pakla su dospjeli svi oni koji
su lagali i varali te se njihove duše ovdje pretvaraju u plamen. Tu se nalaze Odisej, Diomed i
Guido de Montefeltro. Mislim da je to pravedna kazna za one koji su drugima lagali i varali i
cijeli život, i time ga i mnogim ljudima uništili. Dante susreće jednu goreću dušu kojoj on daje
informacije za razliku od dosadašnjih slučajeva. To vidimo u ovim citatima: "Nađe l' se sad
tek u tom carstvu tamnom iz onih slatkih latinskih krajeva, gdje bješe izvor mojem grijehu
sramnom, kaž', da l' Romanjom ratna zublja sijeva, il' mir je, jer sam s brda kraj Urbina i
sedla, otkud Tiber nam se slijeva. Ja sam još slušo nagnut vrh dubina, kad vođ me dirne
dajući mi znati: Govori; to je jedan od Latina." (od 25. do 33. stiha). U ovom pjevanju Dante
i duša raspravljaju o stanju u domovini i duša mu povjerava svoje grijehe i priznaje da se
kaje. Nakon toga Dante i Vergilije odlaze a to vidimo u ovim stihovima: ”Kad onaj svrši svoju
priču cijelu, otiđe plamen svojim oštrim rogom palcajuć i tekući u cvijelu i ja i moj vođa
stupismo tad nogom uz greben dalje k vrhu drugog luka, pod kojim oni, što svijet vezan
slogom razdvajaju sad plaćaju sred muka”. (od 130. do 136 stiha). Ovdje vidimo Danteov
pogled na taj dio pakla te se on oprašta, i tu ja osjećam taj oprost koji Dante daje zadnjim
pogledom.

Trideset i četvrto pjevanje

U prvom najdubljem dijelu pakla nalazi se Lucifer i on je “vođa” kako Dante to govori. U
citatu: ”Ja digoh oči, misleć ko prije još Lucifera ondje ugledat, al’ vidjeh tek gdje noge strše
dvije.” Vidimo da Dante ni sam nemože vjerovat kako je Lucifer velik te si ga je on zamišljao
drugačije pa ga je to vrlo iznenadilo. Također opisuje tu “rupu” u kojoj se nalazi Lucifer npr.
“Nas ne čekaše dvor pun sjaja skupa, već grdna spilja od prirode šuplja, sa škrtim svijetlom i
dnom punim rupa“. To nas na neki način zastrašuje ali i podsjeća na neke crtane filmove u
kojima možemo vidjeti takve spilje. Isto Dante govori o Brutu i Kasiju i Judi koji se nalaze u
Luciferovim ustima te Dante govori o njihovim mukama :“U svakim ust’ma griješnika imade
drobeć ga zubima ko trilca jaka, da trojici najednom bol zadade.” I njihove s muke najteže i
najbolnije. Dante opisje njihove muke, patnje i prizore kaje je doživio. Nakon što su vidjeli
najadublji dio pakla odnosno Lucifera, Dante i Vergilije kreću van iz pakla što su brže mogli i
kada su izašli Dante govori: ” …dok ne vidjeh čuda, od lijepih stvari, što se nebom gnijezde,
kroz okrugao otvor jedan, kuda iziđosmo, da ugledamo zvijezde”. Vidimo da je Dante sretan
što je napokon izašao i da je sretan što je ponovo ugledao svijetlo dana, nebo i prirodu oko
sebe. Mislim da je ovo najbolje pjevanje, barem se meni najviše svidjelo i to zbog toga što
sad znam kako je Dante zamislio najdublji, najmučniji i zastrašujući dio pakla – dio u kojem
nema kraja mukama.

2. Dante - BOŽANSTVENA KOMEDIJA (PAKAO)

ŽIVOTOPIS:
Dante Alighieri rođen je 1265. u Firenzi, a umro je između 13. i 14. rujna 1321. godine u
Ravenni od malarične groznice.
Bio je političar, filozof, tvorac književnoga talijanskoga jezika i, prije svega, pjesnik.
Zbog političke je opredijeljenosti bio prognan iz rodnoga grada. U progonstvu provodi 20
godina.
Bio je zaljubljen u Firentinku Beatrice Portinari, koju je prvi puta vidio kao 9-godišnjak i
nakon desetak se godina ponovno zaljubljuje u nju. Beatrice 1290. umire, a tjelesna
ljubav prema njoj postaje duhovnom u njegovom najpoznatijem djelu ''Božanstvena
komedija''.
Dante se 1295. oženio Gemmom Donati, s kojom je imao četvero djece.
Od 1318. živi u Ravenni.
Pisao je na talijanskom i latinskom jeziku.
Djela: na latinskom jeziku ''Gozba'' (nedovršena knjiga filozofskih rasprava) i ''O
monarhiji'' (politički traktat) te na talijanskom jeziku ''Novi život'' (zbirka pjesama) i
''Božanstvena komedija'' (pisana je od 1307. do 1321.)

Tumačenje naslova
Zove se komedija jer se prema srednjovjekovnoj poetici tako nazivalo pripovjedačko
djelo u stihu napisano jednostavnim, svima razumljivim izrazom koje započinje tužno, a
završava sretno.
Atribut božanstvena, kojim se htjela naglasiti uzvišenost sadržaja, dodan je u jednom
mletačkom izdanju iz 1555. godine, a dodao ga je Boccaccio

Jezik
Djelo je pisano firentinskim narječjem, koje postaje temeljem talijanskog književnog
jezika.

Struktura djela
Sastoji se od tri dijela: Pakao (Inferno), Čistilište (Purgatorio) i Raj (Paradiso).
Svaki dio ima 33 pjevanja, a ukupno ih je 100 jer je jedno pjevanje uvodno.
Dante se na početku nađe u mračnoj šumi, što je alegorija grješnoga života. Da bi se
spasio od opasnih zvijeri koje su mu se ispriječile na putu, odluči slijediti Vergilija (rimski
pjesnik koji vodi Dantea kroz pakao, a i sam se nalazi u paklu, u prvom krugu Limbu,
gdje su nekršteni), koji je simbol razuma i Danteov uzor.
Kroz Raj ga provodi Beatrice, koja je simbol ljubavi, čistoće i Božje milosti. Sv. Bernard
predstavlja lice Božje.
Čistilište predstavlja patnju s nadom; riječ je o planini - vertikala prema nebu. Obrnut je
redoslijed grijeha u odnosu na Pakao.
Raj se sastoji od devet neba i Empireja, gdje stoluje Bog. Bog se objavljuje kao ljubav,
svjetlost i radost.
Uvodno pjevanje započinje alegorijski: šuma je simbol duševne krize.

Simbolika brojeva
Dante poštuje srednjovjekovnu simboliku brojeva prema kojoj je 3 sveti broj, 4 zemaljski
broj, a 7 broj savršenstva.

Staro - srednjovjekovno u djelu

Značajke koje djelo povezuju sa srednjim vijekom su oblik alegorijske vizije,
razvrstavanje grješnika u skladu s religioznim poimanjem grijeha, srednjovjekovna
simbolika brojeva.

Novo - renesansno u djelu

Narodni jezik kojim je pisano, kritičnost (osobito prema crkvenim dostojanstvenicima, što
dokazuje da se čovjekov svjetonazor oslobađa od srednjovjekovnih stega).

Ljubav
U Dantea nailazimo na tri različite ljubavi:
1. najniža razina - fizička ljubav: niži stupanj tjelesne, zemaljske ljubavi
2. viša razina - duhovna ljubav: ljuba prema mrtvoj Beatrice
3. najviša razina - ljubav prema vlastitom duhu
Ljubav je za Dantea ''sila koja pokreće Sunce i ostale zvijezde''.

PAKAO

VRSTA DJELA: ep
MJESTO RADNJE: pakao
VRIJEME RADNJE: 14. st.

ANALIZA JEZIKA I STILA:

- epiteti: mrka, prijeka, tvrd, ljut
- personifikacija: ''Ovi im lice šarahu do krvi, gdje to beru meki gadni crvi...''

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
DANTE: Pjesnik koji putuje kroz Pakao gdje susreće duše grješnika. Njegova putovanja
počinju 1300. g. na neodređenom mjestu naše zemlje, u tamnoj šumi. Putovanje
nastavlja kroz golem lijevak u podzemlju gdje se spušta kroz 9 krugova Pakla.
VERGILIJE: Dolazi iz Limba Danteu u pomoć. Rimski je pjesnik i Danteov književni uzor.
Poslala ga je Beatrice, Danteova nesuđena ljubav.

KRATAK SADRŽAJ:
Tko uđe, nek se kani svake nade!
Dante se na polovici života nađe u šumi. Dugo luta šumom i izađe iz nje, te dođe do
nekog brijega. Krene prema vrhu, ali mu put zapriječe pantera (koja predstavlja
putenost, požudu), lav (koristoljublje) i vučica (lakomost). On krene natrag, ali dođe
Vergilije i povede ga za sobom. Vergilije mu objasni da ga je poslala Beatrice, lik iz
Danteovog romana ''Vita nuova'' (''Novi život''). Vergilije vodi Dantea kroz Pakao i
Čistilište u Raj.
Pakao je Dante opisao kao devet krugova. U svakom krugu nalaze se duše grješnika, a
raspoređeni su po težini grijeha - što su grijesi teži, to su krugovi niži i uži.

U prvom se krugu - Limbu nalaze duše nekrštenih. Njihove se duše ne muče i jedina im
je muka neispunjiva želja da vide Boga. Tu se nalaze djeca i antičke ličnosti koje su se
rodile prije stvaranja kršćanstva; Homer, Ovidije, Vergilije...

U drugom se krugu nalaze duše preljubnika, kojima vitla paklena oluja. Čuva ga Minos, a
on ujedno i razvrstava teže grješnike. U tomkrugu Dante razgovara s Francescom i
Paolom, ljubavnicima iz Ravenne.

U trećem se krugu muče duše proždrljivaca i pijanaca. Njihove su muke da ih, polijegale
po blatu, šiba kiša i snijeg dok ih Kerber, mitski čuvar Hada, raščetvoruje.

U četvrtom su krugu duše rasipnika i škrtaca. Oni guraju kamenje, a čuva ih vuk Pluton
(nekada bog bogatstva, a sada paklena neman).

Peti je krug krug duša srditih i žestokih, koji su zagnjureni pri vrhu, a lijeni se dave pri
dnu rijeke Stiks. Čuva ih Flegija.

Šesti je krug krivovjeraca i onih koji nisu vjerovali u besmrtnost duše. Oni su zakopani u
otvorenim gorućim grobovima grada Disa. Tu Dante priča s Farinatom i Cavalcantijem.
Proriču Danteu da će biti prognan iz rodnog grada.

Sedmi je krug krug nasilnika, a podijeljen je na tri pojasa. U prvom se pojasu nalaze
nasilnici protiv bližnjega, a čuvaju ih kentauri, koji ih, dok su uronjeni u Flegaton, rijeku
od vruće krvi, gađaju strelicama. U drugom se pojasu nalaze samoubojice, koji su
pretvoreni u otrovno granje, a kljucaju ih harpije (ptice sa ženskim licima) i gladne kuje.
U trećem se krugu na užarenom pijesku nalaze nasilnici protiv Boga i prirodnih zakona, a
zasipa ih ognjena kiša. Bogohulnici leže na leđima, lihvari sjede pognuti, a sodomiti trče
okolo. Čuvar je toga kruga Minotaur.

Metabolge ili zle jaruge, kako se još zove osmi krug pakla, sadržavaju deset rovova.
Dante i Vergilije u taj krug stižu zahvaljujući Gerionu, zmaju oštrog repa i ljudskog lica
koji je simbol prevare i čuvar toga kruga u kojem su varalice. U prvom su rovu svodnici i
zavodnici žena (njih bičuju đavoli), u drugom laskavci (zaronjeni u ljudske fekalije). U
trećem su rovu simonisti - ljudi koji su prodavali ili kupovali crkvene časti, naglavce
zabodeni u šuplju stijenu dok im gore tabani. Tamo Dante sreće Papu Nikolu III. U
četvrtom se rouv nalaze vračevi i lažni proroci, koji hodaju unatrag, glave okrenute
naopako. U petom su rovu podmitljivci i varalice, zagnjureni u vrelu smolu, a čuvaju ih
vrazi. U šestom su rovu licemjeri, prisiljeni da hodaju pod debelim pozlaćenim olovnim
kabanicama. U sedmom su rovu varalice društva i Crkve koji trče ruku svezanih straga
progonjeni od otrovnih zmija; zmije ih grizu, a oni se pretvaraju u pepeo iz kojeg se,
poput feniksa, ponovno rađaju. U osmom su rovu lažni savjetnici, a među njima Dante
sreće Odiseja, koji mu opisuje svoje zadnje putovanje. U devetom su rovu sijači nesloge,
koje vrag ranjava mačem, a u desetom su rovu krivotvoritelji, kažnjeni strašnim
bolestima.

Ulaz u deveti krug (duboki zdenac) čuvaju lancima svezana trojica giganata: Nimrod,
Efijalt i Antej. Taj je krug podijeljen na četiri zone: Kain - zona izdajica rođaka, Antenori -
zona izdajica domovine ili stranke, Tolomeja - zona izdajica gostiju, Guidecca - zona
izdajica svojih dobročinitelja. U središtu Kocita, ujedno i središtu zemlje, nalazi se
gorostasni Lucifer, koji je do pola zaronjen u led. Ima tri glave, a ispod svake po par
ogromnih krila kojima stvara hladan vjetar. Ima tri lica: crveno, crno i žućkasto. U
ustima su mu Juda, Brut i Kasije, trojica najpoznatijih izdajnika.

Vergilije se s Danteom uspinje uz Luciferove noge do južnog pola i stiže do južnog pola,
gdje se po Danteovoj viziji nalazi čistilište u obliku brda.
''Ta ti li si Vergilij, ono vrelo,
gdje rječitosti ključa rijeka prava?''
- odvratih pognuv zastiđeno čelo.

''Italiju će spasiti od zlih dana,

za koju pade djevica Kamila, Evrijal, Niz i Turn
od smrtnih rana.''

''O, Beatriče, prava Božja diko, pomozi onom, koji se istače nad mnoštvom, jer te
ljubljaše toliko!''

Pakao - Dante Alighieri

Pakao je dio Božanstvene komedije, remek djela talijanskog pisca Dante Alighierija,
rođenog 1265. u Firenzi, a umro je između 13. i 14. rujna 1321. u Ravenni. Od drugih
njegovih ostalih djela ističu se Novi život i De vulgari eloquentia. Tema Božanstvene
komedije je trodnevno putovanje kroz zagrobni život, tj. kroz pakao, čistilište i raj. Autor
se u jednom trenu svojeg života nađe u mračnoj šumi, što je simbol života, kojom dugo
luta i nađe put do nekog brda. Krene prema brdu no prolaz mu zapriječe tri za ono
vrijeme nepojmljiva bića, gepard, lav i vučica. Dante se okrene natrag i pokušava otići,
no u susret mu dolazi Vergilije da ga izbavi s krivog puta, koji je jedan od najutjecajnijih
rimskih pisaca, a također je kao i navedene životinje nesvakidašnji lik. Za Dantea je on
simbol vizije, razuma i mudrosti. Vergilija šalje Beatrice, lik iz Danteovog romana Vita
nuova, a simbolizira milost i gracilnost. Vergilije vodi Dantea kroz sve tri postaje
zagrobnog života.

Danteova vizija pakla je propadajući niz koncentričnih krugova, svaki niži sloj je ujedno i
uži, što znači da je i težina grijeha prema dnu sve teža i teža. Na dnu pakla nalaze se
izdajnici, što je povezano sa Danteovim stvarnim životom, kada je kao vojnik doživo
poraz zbog izdaja. Prvi krug pakla naziva se još i Limb, u njemu se nalaze duše
nekrštenih te prerano preminule duše djece. Njihova jedina muka je čežnja bez nade da
vide Boga. U ovom krugu nalazi se i Vergilije. Drugi krug pakla je namjenjen dušama
ljubavnika i u njemu je neprestana paklena oluja. Minos, čuvar i razvrstitelj preminulih
prema težini grijeha čuvar drugog kruga. Treći krug pakla predviđen je za proždrljivce,
njihove muke su izloženost kiši i snijegu, lijeganje u blato i rasčetvorivanje mitskog
čuvara Hada, Kerbera. Četvrti krug pakla namjenjen je dušama rasipnika i škrtaca.
Njihova kazna je prsima gurati težak teret, a čuvar im je Pluton. Flegija je čuvar petog
kruga pakla u kojem se nalaze duše srditih, žestokih i lijenih. U šestom krugu Dante
razgovara sa Farinatom i Cavalcantijem, a krug je predviđen za krivovjerce. Njihova
kazna je ukop u vatrenim grobovima. Sedmi krug podjeljen je na tri sloja. U prvom
kentauri čuvaju nasilnike, a njihova kazna je da su uronjeni u rijeku vruće krvi i gađani
strijelama. Druga razina sedmog kruga je za samoubojice pretvorene u otrovno granje,
rasipnike koje gone hrapijama trče kroz to otrovno grmlje samoubojica. Treća razina
sedmog kruga je za nasilnike, oni protiv Boga leže na užarenom pijesku, oni protiv
prirode moraju trčati preko njega, a oni protiv rada moraju sjediti na njemu. Osmi krug
čini deset rovova, u prvom su zavodnici žena koje bičuju demoni, u drugom su laskavci
uronjeni u govna, treći rov je za simoniste i naglavce su zabodeni u šuplje stjene. Četvrti
rov osmog kruga je za lažne proroke i vračeve, koji hodaju unazad naopako okrenutih
glava. Peti rov je za podmitljivce i varalice u vrućoj smoli, čuvaju ih vragovi. Šesti rov je
za licemjere koji hodaju sa debeim zlatnm kabanicama. Sedmi rov je za lupeže koji trče
proganjani otrovnicama. U sedmom rovu Dante sreće Odiseja, a predviđen je za himbene
savjetnike. Deveti rov je za sijače nesloge koje vrag ranjava mačem, a u desetom rovu
su krivotvoritelji sa strašnim bolestima. Dantea i Vergilija u deveti krug prenosi div Antej,
on ima četiri zone, Kain, u kojem su izdajice rođaka, Antenori je zona za izdajnike
domovine i stranaka, Tolomej, za izdajicu gostiju, Guidecca je zona za izdajice
dobročinitelja. Središte koje se naziva i Kocita, sjedište je i zemlje, gdje sjedi ogromni
Lucifer do pola uronjen u zemlju i zatočen u led. Nakon putovanja u pakao Vergilije i
Dante izlaze iz pakla na mjestu južnog pola gdje se nalazi ulaz u čistilište. 

U Danteovom djelu odrazio se cjelokupan život medijavalnog svijeta i po Engelsovim

riječima bio je on "u isti mah posljednji pjesnik srednjeg vjeka i prvi moderni pjesnik".
Pisac i političar koji ljudsko djelovanje gleda u sklopu nepromjenjivih moralnih zakona.
Dante je izrazio i vrijeme u kojem je živio i trajne ljudske dileme između dužnosti i
osjećaja, misaonosti i akcije.