PREVOĐENJE HRVATSKIH REČENICA NA JEZIK PROPOZICIJSKE

LOGIKE (ISKAZNE LOGIKE, LOGIKE SUDOVA)

Svrha prevođenja rečenica običnog jezika na jezik simbola jest ta što olakšava logičku
analizu.
Ovakvim se prevođenjem pojednostavljuje i osiromašuje iskazano običnim jezikom,
tako se ne može u potpunosti prenijeti smisao rečenica, već samo njihov logički oblik.

Napomena o primjerima:
Za primjere poslužit ćemo se izmišljenim događajem: Jurica i Anica su brat i sestra. Jednoga dana roditelji su ih
ostavili same kući. Inače bi ih u to doba dana tjerali na spavanje, no taj dan nije bilo nikoga da ih potjera. Anica je
zato bila jako sretna i kada je vidjela kako je vani sunčano i toplo, pozvala je Juricu koji nije htio sam ostati kod
kuće, te su otrčali u šumu. No, Jurica nije bio sretan, bilo ga je strah i zaplakao je i prije nego su napustili kuću, jer
se u njoj osjećao siguran od čudovišta koja vrebaju u šumi. Ni Anici nije bilo svejedno, ali se ona htjela osloboditi
toga straha, i bila je sretna zbog te svoje odvažnosti.

Sudovi koje ćemo koristiti:

p : Anica je bila sretna.

q : Jurica je bio sretan
z : Jurica je plakao
s : Jurica je otišao od kuće
c : Anica je otišla od kuće

I. singularna istinosna funkcija

Negacija:

ne-, nije, nisu...

Opća forma suda: p

pr.
p p
Anica je bila sretna. Anica nije bila sretna.
Anica je bila ne-sretna1.
Nije istina da je Anica bila sretna.
Nije tako da je Anica bila sretna.

1
Iako izgleda neobično (za očekivati bi bilo: Anica je bila nesretna), preciznije je. Naime pojam
'nesretan' u hrvatskom može značiti nekoliko toga, npr. 'nemati sreće u životu', 'biti tužan'. Tako, kada
bismo ostavili pojam 'nesretan' kao negaciju pojma 'sretan', morali bismo prihvatiti da se u trenucima
tuge nekome nikako ne može posrećiti (a to nije točno, npr. postoji mogućnost da je kuća izgorila
nakon što su A. i J. izašli iz nje – Jurica je bio tužan, no posrećilo mu se)
Dvostruka negacija
pr.
p  p itd. p  p itd.
Anica nije bila sretna. (p) Nije tako da Anica nije bila sretna. (p) 
Nije tako da Anica nije bila ne-sretna. (p) Anica nije bila ne-sretna. (p)
Anica je bila sretna. (p)
legenda: znak "" čitamo "je istovrijedno" JOŠ OBRAZLOŽITI!!!RAZLIKA EKVIVALENCIJE I ISTOVRIJEDNOSTI!!!

II. binarne istinosne funkcije (dvomjesni složeni sudovi)

1. Konjunkcija (conjungere - spojiti)

Mogući veznici za konjunkciju u običnom jeziku:

i, pa, te, a, nego, već, no, premda, dok, iako,
kako...tako..., čak i, i...i...

- s negacijom (binegacija): ni, niti,

Opća forma suda: pq

pr.

Anica je bila sretna, a Jurica nije.

p  q
"Anica je bila sretna" i ne-"Jurica je bio
sretan"
Jurica je otišao od kuće, premda nije bio
sretan, pa je plakao. s  q  z
("Jurica je otišao od kuće" i ne-"Jurica je
bio sretan" i "Jurica je plakao")
Iako je plakao, Jurica je otišao od kuće,
dok Anica nije bila takva da nije bila z  s  p  p  c
sretna, već sretna, premda je otišla od ("Jurica je plakao" i "Jurica je otišao od
kuće.


prema I.b) ne ne p istovjetno je sa p ( p  p ) odnosno sud "Anica nije bila ne-sretna" istovjetno
je sudu "Anica je bila sretna" (napomena: na ovom mjestu razmatramo dvovrijednosnu (ili bivalentnu)
logiku u kojoj jedan sud može imati samo dvije vrijednosti: može biti ili istinit ili neistinit. Samo za
informaciju: postoje i trovrjednosne i viševrijednosne logike u kojima ovo pravilo ne vrijedi)

Još jedna važna napomena: U temeljima dvovrijednosne logike jest aksiom prema kojemu se jednoj
stvari ne mogu pripisati proturječna svojstva (npr. Anica ne može biti i sretna i ne-sretna), no to
možemo dovesti u pitanje – moguće je doživjeti sreću i osjećaje koje ne bismo nazvali sretnima (npr.
tugu) istodobno. Pitanje je, je li to problem logike ili psihologije, jer iako se mi nazivamo jednim
imenom i mislimo o sebi kao cjelini, činjenica je da smo sastavljeni od mnogih, često i proturječnih,
želja, osjećaja, stavova... pa je tako nazivati jednu osobu jednim imenom samo privid koji zakriva
mnoštvo osoba (dijelova cjeline, često i proturječnih kako smo rekli) koje se iza njega kriju.
 kuće" i ne-ne-"Anica je bila sretna" i
"Anica je bila sretna" i "Anica je otišla od
kuće"
Ni Jurica ni Anica nisu otišli od kuće, te
je Jurica bio sretan, a Anica nesretna. (s  c)  (q  p) **

2. Disjunkcija

a) uključujuća (inkluzivna) disjunkcija

ili, bilo...bilo...

Opća forma suda: pq

b) isključujuća (ekskluzivna) disjunkcija ili alternacija

ili...ili...

Opću formu ovoga suda možemo zabilježiti pomoću drugih logičkih veznika***:
( p  q)  ( p  q) – uključujuća disjunkcija kojoj je oduzeta mogućnost istinitosti
za slučaj kada su oba elementarna suda istinita
( p  q) – negacija ekvivalencije, jer je ekvivalencija proturječan veznik
alternaciji

Razlika uključujuće i isključujuće disjunkcije:

U svakodnevnom govoru često ne naglašavamo razliku između ove dvije vrste
disjunktivnog suda jer te razlike podrazumijevamo.
Npr. Kada nas konobar upita hoćemo li kavu s toplim ili hladnim mlijekom
podrazumjevamo da neće istodobno utočiti oba (podrazumjevamo (p  q)). To je
isključujuća (ekskluzivna) disjunkcija (isključuje mogućnost istinitosti oba člana
istovremeno)

Kada pak kupujete sendvič, a prodavač vas upita koje priloge hoćete da stavi u njega:
majonezu ili kisele krastavce, podrazumijeva se da možete zahtjevati da oba priloga
stavi u sendvič. To je uključujuća (inkluzivna) disjunkcija (uključuje istodobnu
istinitost p i q; moguće je zatražiti i majonezu i kisele krastavce)

*
**
Zagrade su, kao i u matematici, važan dio pravilnog sastavljanja formula, no kod konjunkcije i
disjunkcije zbog njihovih svojstava komutativnosti i asocijativnosti mogu biti izostavljene.
npr. u matematici: a+b=b+a; (a+b)+c = a+ (b+c) = a+b+c

Na jednak način: p q  q p;  (p  q)  z  p  (q  z)

p q  q p;  (p  q)  z  p  (q  z)
Stoga, navedena formula može i ovako izgledati: s  c  q  p
***
Neki logičari pridaju altrenaciji poseban veznik (neki od njih onaj koji mi koristimo za konjunkciju).
Mi ćemo ju izražavati pomoću drugih veznika.
pr.
Ili je Jurica bio sretan ili je otišao od
kuće.
Bilo da je Jurica plakao, bilo da je Anica
bila sretna, otišli su od kuće.
(q  s)  (q  s)
("Jurica je bio sretan" ili "Jurica je otišao
od kuće") i ne-("Jurica je bio sretan" i
"Jurica je otišao od kuće"),
ili istovrijedno:
(q  s)
ne-("Jurica je bio sretan" ako i samo ako
"Jurica je otišao od kuće")
( z  p)  ( s  c)
("Jurica je plakao" ili "Anica je bila
sretna") i ("Jurica je otišao od kuće" i
"Marica je otišla od kuće")

3.
a) Implikacija (hipotetički sud, kondicional, pogodba)

ako...onda..., ako, implicira, slijedi, dakle, stoga...

samo ako...

Opća forma suda: pq

b) Ekvivalencija (bikondicional, dvopogodba)

ako i samo ako...,

Opća forma suda: p  q

izraženo pomoću drugih simbola: ( p  q)  ( q  p )

pr.
Ako je Jurica plakao onda nije bio sretan. z  q
Ako "Jurica je plakao" onda ne-"Jurica je
bio sretan"
Jurica je plakao samo ako nije bio sretan. z  q
"Jurica je plakao" samo ako ne-"Jurica je
bio sretan"
Jurica je plakao ako i samo ako nije bio ( z  q)
sretan. "Jurica je plakao" ako i samo ako
ne-"Jurica je bio sretan"
ili
( z  q)  (q  z)
(Ako "Jurica je plakao" onda ne-"Jurica je
bio sretan") i (Ako ne-"Jurica je bio
sretan" onda "Jurica je plakao")
Samo ako su otišli od kuće, Anica je bila
sretna, a Jurica nije.
Jurica nije bio sretan, a Anica jest, ako
su otišli od kuće.
( p  q)  ( s  c)
Ako ("Anica je bila sretna" i ne-"Jurica je
bio sretan") onda ("Anica je otišla od
kuće" i "Jurica je otišao od kuće")
( s  c)  ( p  q)

Dovoljan (dostatan) i nužan uvjet

U sudu p  q kažemo da je p dovoljan (dostatan) uvjet za q, a q nužan uvjet za p.

a) p je dostatan (dovoljan) uvjet za q ako i samo ako je p sve što je potrebno za

ostvarenje q
(u istinosnim tablicama to je vidljivo na ovaj način: kada je antecedens (dostatan
uvjet) istinit, i kada je implikacija istinita, konsekvens nužno mora biti istinit)

b) q je nužan uvjet za p ako i samo ako se p ne može ostvariti bez ostvarenja q

(u istinosnim tablicama to je vidljivo na ovaj način: kada je konsekvens (nužan uvjet)
neistinit, i kada je implikacija istinita, antecedens nužno mora biti neistinit)

pr.1. Ako je X pas onda je X životinja.

Ako X nije životinja, onda X nije pas.
- biti psom dovoljan je uvjet za biti životinjom (dovoljno je biti psom da se bude
životinjom, iako ima i drugih mogućih dostatnih uvjeta za to (npr. biti medvedom,
pčelom itd.))
- biti životinjom nužan je uvjet za biti psom (ako neko biće nije životinja ono nikako
ne može biti psom)

pr.2. Ako ću na kraju školske godine imati četiri negativne ocjene, past ću razred.
- imati četiri negativne ocjene dovoljan je uvjet (dovoljno je) za padanje razreda
(dovoljan, jer ih možeš imati pet, šest ili sedam ili...)
- "padanje razreda" nužan je uvjet za "imati četiri negativne ocjene na kraju školske
godine", jer ako nije istina da padaš razred nužno nije istina da imaš četiri negativne
ocjene...

Razlika veznika "ako" i "samo ako" (ovaj dio dobro proučite jer je čest izvor zabuna):

1. Veznik „ako“ indikator je dostatnog uvjeta. Njime tvrdimo da je ostvarenje jedne

stvari dovoljno za ostvarenje druge. (pogledajte gornje primjere)
Uzet ćemo još jedan primjer (radi usporedbe):
Vjekoslav kaže: Ako otiđem na maturalac, (onda) dobro ću se zabaviti.
Što on ovdje tvrdi? On tvrdi da će se dobro zabaviti pod jednim uvjetom (ako ode na
maturalac), ali pri tom ne isključuje i druge moguće uvjete (npr. ako u petak izađe
van, ako negdje ode danas nakon škole ...)
Prevodimo: V. će otići na maturalac  V. će se dobro zabaviti

Veznik „samo ako“ indikator je nužnog uvjeta. Njime tvrdimo da je jedna stvar nužna
za ostvarenje druge stvari. Uzmimo gornji primjer:
2. Vjekoslav kaže: Samo ako otiđem na maturalac, dobro ću se zabaviti.
Što on ovdje pak tvrdi? On tvrdi da će se zabaviti samo pod jednim uvjetom, i pri tom
isključuje sve ostale. Drugim riječima, odlazak na maturalac jedini je mogući izvor
njegove zabave. No, odlazak na maturalac može biti i iz drugih razloga.
Prevodimo: V. će se dobro zabaviti  V. će otići na maturalac (uočite razliku spram
gornjega!)

3. Veznik „ako i samo ako“ indikator je suda koji je i nužan i dostatan uvjet drugoga
suda.
Npr. Danas je četvrtak ako i samo ako je četvrti dan u tjednu2.
Što tvrdimo: Tvrdimo dvije stvari: prva: ako je danas četvrtak, četvrti je dan u tjednu.;
te druga: ako je danas četvrti dan u tjednu, onda je četvrtak“
Drugim riječima, da bi nešto bilo četvrtak ono je nužno i četvrti dan u tjednu, te da bi
nešto bilo četvrti dan u tjednu, ono je nužno i četvrtak.
Prevodimo: Danas je četvrtak  Danas je četvrti dan u tjednu. ili:
(Danas je četvrtak  Danas je četvrti dan u tjednu)  (Danas je četvrti dan u tjednu
 Danas je četvrtak .)

UKRATKO:
Ako p, onda q pq
P, ako q q p
P, samo ako q pq
Samo ako p, (onda) q q p
Ukoliko p, q pq
P ako i samo ako q. p  q ili ( p  q)  (q  p )

2
pretpostavka je da brojanje dana u tjednu počinje od ponedjeljka koji je prvi (tako nije u svim
kulturama, npr. u židovskoj kulturi Šabat je posljednji dan tjedna koij odgovara našoj suboti, pa tako
tjedan započinje našom nedjeljom)