Professional Documents
Culture Documents
Uputstvo Za Izradu Studije Slucaja
Uputstvo Za Izradu Studije Slucaja
Uređeno na osnovu teksta ’’Case Study Analysis’’, autori Dr Martin Davies i Dr Isabel Metz, sa Teaching
and Learning Unit Faculty of Economics and Commerce, University of Melbourne
Analiza studije slučaja je analiza poslovne situacije zasnovane na poslovanju stvarne ili izmišljene organizacije i
izrada izveštaja ili eseja o izvršenoj analizi. Cilj analize studije slučaja je se osoba koja analizira slučaj stavi u
položaj savetnika ili menadžera koji treba da reši neki poslovni problem.
Analiza studije slučaja je odgovor autora analize na situaciju u organizaciji i davanje preporuka za prevazilaženje
problema.
Ne postoji prava i jedinstvena forma izveštaja. Važno je da izveštaj ima formu, da ne bude konfuzan, da se
delovi ne ponavljaju i da su delovi organizovani i da njihov sled ima smisao. Preporuke, odnosno predložena
rešenja problema treba da su logično povezana sa izvršenom analizom. Rečenice u izveštaju treba da budu
jednostavne i jasne. Istaći sve izvore koji su korišćeni u analizi.
a) Čitati izveštaj pažljivo. Da bi se studija slučaja razumela, potrebno je tekst pročitati detaljno i pažljivo.
Prvo čitanje može biti brzo, kako bi se imao površan pregled o organizaciji koja se analizira, delatnosti
kojom se bavi, ljudima i situaciji, ali bi svako sledeće čitanje trebalo biti detaljnije, uz ’’hvatanje beleški’’.
b) Definisati temu studije. Mnoge studije slučaja obrađuju nekoliko problema, potrebno je zato identifikovati
najvažnije probleme i razdovojiti ih od nevažnih. Kada su najvažniji problemi identifikovani, potrebno ih
je ispitati.
c) Definisati cilj organizacije (ako se može shvatiti iz studije). Neusklađenost ciljeva organizacije iz studije
slučaja i njenih mogućnosti može ukazati na probleme koji su definisani u prethodnoj tački. Na posletku,
definisanje cilja organizacije predstavlja vodilju u daljoj analizi studije slučaja.
d) Identifikacija smetnji (prepreka) kod utvrđenih problema (ako se mogu utvrditi iz studije). Ove prepreke
mogu ograničiti raspoloživa rešenja za organizaciju. To su npr. ograničena finansijska sredstva, usko
grlo u proizvodnji, ograničenja ljudskih resursa, jaka konkurencija, odnosi između snabdevača i klijenata
itd. Ove smetnje treba uzeti u obzir pri davanju predloga za rešenje.
e) Identifikacija svih relevantnih mogućnosti. U ovom delu potrebno je definisati sve važne predloge za
rešenje problema definisanih pod tačkom b). Intuitivnost je poželjna.
f) Odabir najboljeg rešenja. Svako od predloženih mogućnosti-rešenja objasniti u svetlu raspoloživith
informacija. Ako su ispravno urađeni prethodni koraci, pravo rešenje će se nametnuti kao očigledno.
Izbeći iskušenje da se ranije pređe na ovaj korak. Objasniti logiku kojom se došlo do predloženih
rešenja.
g) Razvoj plana implementacije. Konačan korak je razvoj plana za efektivnu realizaciju donete odluke.
Loše napravljen plan implementacije i pored dobro definisanog rešenja može biti koban za sudbinu
organizacije ili za sudbinu autora (menadžera). Za buduće menadžere ovo je važan korak jer u njemu
objašnjavaju kako će sprovesti donetu odluku.
NAPOMENA: Pri izradi izveštaja o izvršenoj analizi studije slučaja, služiti se pitanjima iz samih studija i povezati
utvrđene probleme iz studije sa pređenim gradivom iz predmeta Osnovi menadžmenta.