1.

- SINTERIRANJE- je okrupnjavanje sitno zrnatih ruda i koncentrata zagrijavanjem do

temperature površinskog taljenja tj. temperature sinteriranja na kojoj se zrna sljepljuju u
čvrste, ali prolazne aglomerate,tzv. sinter.
2.-PROCES SINTERIRANJA- mješavina za sinteriranje sastoji se od rude i
koncentrata,dodataka i povratnog sintera. Dodaci su topitelji(vapnenac,vapno) i
gorivo(ugljen).Granulometrijski sastav mješavine jako je važan za proizvodnost.
Maksimalna veličina zrna na treba biti veća od 6mm, a za dodatke je optimalna 2 do 5
mm, ako su zrna manja od 1 mm potrebno je njihovo okrupnjivanje, što se čini u
posebnim bubnjevima. Proces započinje paljenjem mješavine plinom ili el. energijom i
njenim zagrijavanjem na temp. od 1200-1400°C. Vertikalana brzina sinteriranja je
25mm/min pa je potrebno određeno vrijeme da se zona izgaranja premjesti od površine
do posteljice. Nakon padanja s trake gotov sinter se drobi i tlasira.
3.-FIZIKALNO KEMIJSKI PROCESI U MJEŠAVINI
RAZGRADNJA HIDRATA-odvija se kod većine mješavina za sinteriranje, jer sadrži
hidrate, željezne okside i vodu. Pri zagrijavanju od 300°C gube vodu.
RAZGRADNJA KARBONATA- započinje na temp.višoj od 400°C raspadanjem
željeznog siderita,a završava na temp. 895°C raspadanjem kalcij karbonata. Dodavanjem
vapnenca manjeg od 2 mm povećava se brzina razgradnje što pospješuje sinteriranje.
OKSIDACIJSKO REDUKCIJSKI PROCESI- zavise od količine kisika u oksidima
mješavine.
4.-MINERALNI SASTAV SINTERA I ŠTETNE PRIMJESE- Štetne primjese utječu
na kvalitetu sintera. Mineralni sastav znatno se razlikuje od mineralnog sastava koje je
imala mješavina prije taljenja, i struktura sintera je sasvim drugačija. Imamo 3 skupine
sintera: sinteri niske bazičnosti:vapno/kremen<0.5, vapno/kremen od 0.5-1.0 i
vapno/kremen>1.0.
5.-KVALITETA I SVOJSTVA SINTERA- Uspješnost sinteriranja prosuđuje se prema
kemijskom,mineralnom sastavu,čvrstoći,reduktivnosti,poroznosti i mogućnosti mekšanja
sintera. S obzirom na kemijski sastav kontrolira i udio željeza,sumpora te željeznog
oksida.Čvrstoća sintera ovisi o potrošku goriva u sinteriranju.
6.-HLAĐENJE- je završna faza sinteriranja. Sinter se hladi vodom ili zrakom i to
neposredno na traci uređaja za sinteriranje ili u posebnim hladionicama. Brzina hlađenja
ne smije biti veća od 30-70 °C/min.
7.-SINTETSKA METALURGIJA- njome se dobivaju proizvodi koji se ne mogu
proizvoditi drugim postupcima. Obično imaju 3 faze: pripremu,konsolidaciju i
vibracijskim zgušnjavanjem- ojačavanje.
8.-DOBIVANJE I SVOJSTVA PRAHA- prah se dobija različitim postupcima:
sitnjenje,atomiziranje,kondenzacija,redukcija oksida ili redukcija otopina soli. Najvažnija
svojstva praha: dimenzije,oblik,gustoća čestica,površina čestica i veličina i orjentacija
kristala u česticama. Svojstva praha važna za anglomeracijsko oblikovanje siteriranja
jesu: prosječna dimenzija i raspodjela dimenzija čestica,specifična površina,gustoća i
sposobnost tečenja.
9.-SPOSOBNOST TEČENJA- karakterizirana je vremenom potrebnim da određena
masa praha (obično 50 g) isteče kroz otvor standardiziranog oblika. To je svojstvo mjera
trenja praha o stjenke otvora.
10.-KONSOLIDACIJA- podrazumjevamo oblikovanje praha u oblik izratka dovoljne
čvrstoće koji može podnijeti sinteriranje. Najčešća je konsolidacija prešanjem,
uzastopnim tlačenjem i grijanjem, samim grijanjem ili istodobnim tlačenjem i grijanjem.
Na rezultat konsolidacije prešanjem utječu: brzina povećanja tlaka i max. tlak, oblik
šupljine kalupa,temperatura, materijal i stanje površine kalupa,način prešanja i upotreba
maziva. Izostatičko prešanje je također hadno prešanje u fleksibilnim kalupima koji se
izvana tlače kapljevinom.Prednost je izostatičkog prešanja što se dobijaju odpresci
jednake gustoće. Drugi postupci konsolidacije: kontinuirano hladno i vruće valjanje,
kontinuirano kompaktiranje, vibracijska konsolidacija i vruće prešanje.
11.-OJAČAVANJE SINTERIRANJEM- vodi se u raznim pećima ovisno o procesnim
temperaturama, to mogu biti šaržni i kontinuirani postupci. Dodatna obrada sinteriranih
dijelova odnosno izradaka može obuhvatiti: plastičnu deformaciju, toplinsku i strojnu
obradu.
12.-PROIZVODI SINTETSKE METALURGIJE- razvrstavaju se u proizvode od
teško topivih metala,poroznih,elektrotehničkih i keramičko-metalnih
materijala,cementiranih karabida te od materijala potrebnih u uređajima za svemirske
letove u nuklearnoj tehnologiji.
13.-PROIZVODI OD TEŠKO TALJIVIH METALA- obuhvaća metale visokog
tališta(volfram, bor,molibden.) od kojih se metalurgijom praha proizvode kompaktni
metali. Tipičan je takav primjer dobivanja praha od volframovih oksidnih ruda njihovom
redukcijom vodikom.
14.-PROIZVODI OD POROZNIH MATERIJALA- karakterizirani su brojem pora u
određenom obujmu i stupnjem povezanosti. Među tim proizvodima najvažniji su
samopodmazivi dijelovi strojeva i filtarska sredstva.
15.-PROIZVODI OD FRIKCIJSKIH MATERIJALA- sastoje se od metala i često
nemetala. Najvažniji su proizvodi: spojničke ploče, kočionske trake i obloge.
16.-SINTERIRANI ELEKTROTEHNIČKI PROIZVODI- obuhvaćaju magnetske
jezgre,žarne elemente,kontakte i dijelove elektroničkih elemenata. KERMETI- su
kombinacija oksidne keramike i metala, a nastali su kao rezultat nastojanja da se dobiju
materijali koji imaju čvrstoću keramičkih materijala i toplinsku vodljivost metala na
visokim temperaturama.
17.-PROIZVODI OD CEMENTIRANIH KARBIDA- služe za izradu brznoreznog
alata, tj. alata iz tvrdih metala. Upotrebljavaju se još i u proizvodnji jezgri i vrhova
protuoklopnih proektila, kalupa za brušenje,rudarskih svrdala i dr.
18.-OBRADA METALA-KOVINA DEFORMACIJOM
Podrazumjevamo one metode pri kojima se metalu daje željeni oblik plastičnom
deformacijom i odvajanjem. Najvišu primjenu nalaze u metaloprerađivačkoj, motornoj,
zrakoplovnoj industriji, preciznoj mehanici, industriji brušenog standarda, prehrambenoj
ind. i sl. Dinamiku obrade deformacijom ostvaruje stroj, a geometriju radnog komada
osigurava alat. Na temelju ovog slijedi da za pravilan izbor tehnološkog procesa obrade
deformacije potrebno je izvršiti: 1. analizu procesa obrade deformacijom, 2.
konstrukciju alata, 3. izbor stroja.
ANALIZOM PROCESA- iz ravnotežnih uvjeta plastičnog tečenja proračunavaju se
naponsko deformacijoni odnosi na temelju kojih se dobijaju potrebna sila i rad za
izvršenje deformacije.
KONSTRUKCIJA ALATA- alat po svojoj konstrukciji mora zadovoljiti zahtjeve
tehničko ekonomskog rentabiliteta. Alat po svom obliku mora biti što je moguće
jednostavniji i da se sastoji od maksimalno mogućeg broja standardiziranih elemenata.
IZBOR STROJA- određuju se prema vrsti radne operacije, potrebnoj sili,snazi, hodu i
ostalim parametrima procesa obrade.
19.-PODRUČJE OBRADE METALA DEFORMACIJOM
A) DEFORMACIJA OD RAZARANJA METERIJALA- izvodi se opterećenjem
koje dovodi do razdvajanja čestica materijala, a razdvajanje se izvodi ili po
otvorenoj reznoj crti (odsjecanjem) ili po zatvorenoj konturi (probijanje)
B) PLASTIČNA DEFORMACIJA- opterećenjem materijala iznad granice
elastičnosti dolazi do trajne deformacije materijala i to se naziva plastična
deformacija. Ona se može vršiti u hladnom stanju ili u vrućem stanju. To zavisi
od niza čimbenika kao što su:oblik, dimenzije i kvaliteta početnog materijala,
konfiguracija i stupanj složenosti gotovog komada, način obrade, konstrukcija
alata, vrsta i dr.
20.-S OBZIROM NA OBLIK PLASTIČNA DEFORMACIJA OBUHVAĆA-
1) obradu limova(table,limene trake) 2) obradu kompaktnih tijela(vučeni,valjani,
kovani)
Limovi se plastičnom deformacijom prerađuju procesima: savijanja, izvlačenja, raznim
postupcima oblikovanja. Kompaktna tijela se obrađuju procesima:
prešanja,istiskivanja,kovanja.
21.-PLASTIČNA DEFORMACIJA- mijenja se vanjski oblik metala, a promjena oblika
je praćena promjenama unutarnje strukture metala. Za neki metal kažemo da je bio
obrađen u hladnom stanju ako su njegova kristalna zrnca ostala u deformiranom obliku.
Za određivanje mehaničkih svojstava i ocjenu plastičnosti služe potrebni diagrami
tlačnog opterećenja tj aksijalnog opterećenja, ono uzrokuje promjenu duljine i promjenu
dimenzija poprečnog presjeka.
22.-DEFORMACIJE SE MOGU IZRAZITI NA TRI NAČINA-
1. DULJINSKA DEFORMACIJA- tj relativno produljenje ili skraćenje epruvete
jednako je______________ova se veličina još naziva dilatacija.
2. KONTRAKCIJA relativno smanjenje površine presjeka epruvete __________ gdje je
A1 smanjenje površine, a A osnovni presjek epruvete.
3. LOGARITAMSKI STUPANJ DEFORMACIJE- ili deformacija trećeg reda
_______________
23.-KRISTALNA STRUKTURA METALA- KOVINE
Svi metali (kovine) u krutom stanju imaju kristalnu strukturu. Vanjske sile koje napadaju
čvrsto tijelo deformiraju kristalnu rešetku i uravnotežuju se s unutarnjim međuatomnim
silama. Kod opterećenja na vlak povećavaju se razmaci između atoma.Pravilno građena
kristalna rešetka naziva se idealna ili savršena rešetka. U stvarnosti kristalna struktura
metala se razlikuje od idealne u tome što sadrži niz strukturnih defekata ili nesavršenstva.
Defekti kristalne rešetke mogu se svrstati u 3 grupe i to: točkasti, linearni i površinski.
24.-TOČKASTI ILI ATOMSKI DEFEKTI STRUKTURE-
Znače praznine u rešetki, odnosno nedostatak atoma u nekom čvoru rešetke ili pojavu
atoma u nekom međučvorištu. Ovaj defekt se naziva kao utisnuti atom. Granice zrna
predstavljaju površinski defekt kristalne orjentacije jednog kristala u odnosu na drugi. U
graničnoj zoni kristalna rešetka je iskrivljena i broj strukturnih defekata, praznina,
utisnutih atoma i dizlokacija je mnogo veći nego u unutrašnjosti zrna.

25.-ODSJECANJE (ODREZIVANJE) NA ŠKARAMA-

26.-PROCES OBRADE ODSJECANJA- odsjecanje materijala spada u područje
obrade deformacijom, a može se vršiti noževima raznih oblika na spec. strojevima za
odsjecanje, tj škarama ili alatom na presama. Pod djelovanjem vanjskih sila pogonskih
mehanizama škara ili preša u materijalu se javljaju naprezanja, koja po svojoj veličini
premašuju čvrstoću materijala tako da dolazi do razdvajanja istog. Na škarama se table
limova sijeku u trake, komade ili ploče, zbog toga obrada odsjecanjem materijala spada u
pripremne radove, pa se često u tehnološkom procesu označava kao priprema materijala..
27.-SILA I RAD ODSJECANJA
Ravnina A-A koja prolazi kroz rezne rubove naziva se ravnina odsjecanja. U početku
odsjecanja pri dodiru noža s materijalom nastaje sabijanje materijala Kada noževi
prodru u materijal na neku dubinu Z koja se naziva apsolutna dubina prodiranja noža. Na
određenoj dubini prodiranja noža sila odsjecanja F ne leži u ravnini smicanja A-A
odnosno na reznoj ivici noža, nego na određenom razmaku od iste. Uslijed pritiska oba
noža na površini materijala javlja se moment savijanja koji nastoji da zakrene materijal.
Sila i rad odsjecanja zavise od konstrukcije motornih škara odnosno vrste noževa. Po
obliku se razlikuju 3 vrste noževa za odsjecanje: ravni paralelni noževi, ravni nagnuti
noževi, kružni noževi.