Clive Barker NASLOV IZVORNIKA: "The Hellbound Heart" PAKLENO SRCE udim za razgovorom s nekim duhom starog ljubavnika

koji je umro prije nego stoje roen bog Ljubavi JOHN DONNE: Ljubavno bo anstvoJEDAN Frank je bio tako usredotoen na rje avanje zagonetke Lemarchandove kutije da nije uo kada je veliko zvono poelo zvoniti. Ureaj je konstruirao vrhunski majstor i zagon etka je bila u ovome - iako mu je bilo reeno da kutija sadr i udesa, izgledalo je da jednostavno nema naina daju se otvori; ni na jednoj od njezinih est crno lakirani h ploha nije bilo ni traga postojanju pritisnih toaka koje bi odvojile jedan dio ove trodimenzionalne slagalice od drugog. Frank je ve vidio sline slagalice - uglavnom u Hong Kongu, proizvodi kineskog ukus a u izradi apstrakcija od drveta - ali o trini i tehnolo kom geniju Kineza Francuz j e dodao perverznu logiku svojstvenu samo njemu. Ako je sustav slagalice i postoj ao, Frank ga nije uspio pronai. Tek nakon nekoliko sati poku aja i pogre aka sluajan r aspored prstiju, tonije srednjaka i malog prsta, donijeli su ploda; gotovo neujan klik, a onda - pobjeda! - dio kutije odvojio se od svojih susjeda. To je donijelo dva otkria. Prvo je bilo da su unutarnje povr ine glatko polirane. Frankov je odraz - iskrivlj en, nepotpun - klizio lakom.Drago, daje Lemarchand, koji je u svom vremenu izraiv ao ptice pjevice, konstruirao kutiju tako da je njezino otvaranje aktiviralo gla zbeni mehanizam koji je poeo zveckati kratku melodiju uzvi ene jednostavnosti. Ohrabren uspjehom, Frank je nastavio grozniavije raditi na kutiji, hitro pronalaz ei nova svrstavanja izdubljenih pukotina i nauljenih kukica koje su zauzvrat otkr ivale nove strukture. I svako novo rje enje - svaki novi polu-okret, ili povlaenje - unosilo je nove glazbene elemente u melodiju - melodija je bila kontrapunktira m i razvijana sve dok se poetni ton nije izgubio u ukra avanju. U jednom trenutku njegovog rada zvono je poelo zvoniti - postojana sumorna zvonja va. Nije ga uo, barem ne svjesno. Ali kada je slagalica bila gotovo dovr ena -unutr a njost koja je izgledala poput raspletena ogledala -postao je svjestan tako sna nog grenja eluca na zvonja-. vu zvona, kao daje zvonilo polovicu njegovog ivota. Podigao je pogled sa svog posla. Na nekoliko je trenutaka pretpostavio da buka d olazi odnekud izvana, s ulice -ali brzo je odbacio tu pomisao. Bila je gotovo po no kada je poeo raditi na ptiarevoj kutiji; proteklo je nekoliko sati od tada - sat i kojih se ne bi sjeao da nije imao sat na ruci. U gradu nije bilo crkve - koliko god oajne za vjernicima - koja bi zvonila za misu u to doba noi. Ne. Zvuk je dolazio iz mnogo vee udaljenosti, kroz vrata (jo uvijek nevidljiva) za ije je otvaranje Lemarch-andova udesna kutija bila konstruirana. Sve tojeKirch-er, koji mu je prodao kutiju, obeao, bilo je istinito! Bio je na pragu novog svijeta ; podruja beskrajno udaljenog od sobe u kojoj je sjedio. Beskrajno udaljenog, ali sada neoekivano blizu. 10 Pomisao mu je ubrzala dah. Profinjeno je predvidio ovaj trenutak; isplanirao je ovo cijepanje vela uz pomo sveg znanja koje je posjedovao. Za nekoliko e trenutaka biti ovdje - oni koje je Kircher nazivao Cenobiti*, redovnici Reda Posjekotine. Dozvani i odvojeni od pokusa o visokim dosezima zadovoljstva da donesu svoje vj eno mlade umove u svijet ki e i neuspjeha. Proteklog je tjedna neprekidno radio da bi pripremio sobu za njih. Gole su daske bile pomno izribane i posute laticama. Kod zapadnog je zida postavio neku vrstu oltara za njih, koji je ukrasio izborom darova za pomirenje koji e prema Kircher ovim uvjeravanjima osigurati njihovu uslugu: kosti, bomboni, igle. Vr njegove mok rae - rezultat sedmodnevnog sakupljanja - le ao je na lijevoj strani oltara, ako bi

zatra ili kakvu spontaniju gestu samooskvr-nua. Na desnoj strani bila je tacna gol ubijih glava, za koje je Kircher takoer savjetovao da budu pri ruci. Nije nepa njom izostavio niti jedan dio rituala prizivanja. Nijedan kardinal eljan uskakanja u ribike izme nije mogao biti temeljitiji. Ali sada, kada je zvonjava zvona postala glasnija utapajui glazbu iz kutije, bio je upla en. Prekasno, promrmljao je sam sebi, nadajui se da e suzbiti rastui strah. Lemarchando v je ureaj bio otvoren; posljednji je trik bio rije en. Nije ostalo vremena za okol i anje i aljenje. Ipak, nije li riskirao i ivot i zdrav razum da bi omoguio skidanje vela? ak se i sada prolaz otvarao zadovoljstvima za ije postojanje nije znalo vi e o d aice ljudi, a mnogo manje ih je osjetilo - zadovoljstva * cenobit - redovnik koji ivi u zajednici (cenobiju, samostanu) nap. prcv. 11koja e ponovo odrediti granice osjeaja, koja e ga osloboditi sumornog kruga udnje, zavoenja i razoarenja koji ga ustrajno prati od rane mladosti. Bit e promijenjen t im znanj em, zar ne? Ni j edan ovj ek ne mo e do ivj eti dubinu takvog osjeaja i ostat i nepromijenjen. Gola arulja u sredi tu sobe se zatamnila i bljesnula; bljesnula i ponovno se zatamn ila. Pratila je ritam zvona, jae svijetlei na svaki udar. U stankama izmeu udara zv ona tama je u sobi postala potpuna; izgledalo je kao da je svijet na kojem je bi o dvadeset i devet godina prestao postojati. Tada bi se zvono ponovno oglasilo i arulja bi tako sna no svijetlila kao da se nikada nee ugasiti i u tih nekoliko drag ocjenih sekundi stajao je na poznatom mjestu, s vratima koja su vodila van i dol je, na ulicu, i s prozorom kroz koji je - daje imao volje (ili snage) maknuti ka pke - mogao ugledati nagovje taj jutra. Sa svakim udarom zvona svjetlo sijalice je otkrivalo ne to. Pod svjetlom je vidio oderani istoni zid; vidio je kako cigla na trenutak gubi homogenost i eksplodira; vidio je, u tom istom trenutku, mjesto iza sobe iz kojeg je dolazila zvonjava z vona. Svijet ptica, zar ne? Golemi kosovi zarobljeni vjenom olujom. To je bio sav smisao koji je uspio izvui o podruju iz kojeg su - ak i sada - dolazili hijerofant i*: da je u mete u i prepuno krhkih, polomljenih stvari koje su se podizale i pada le i ispunjavale tamni zrak stravom. * hijerofant - jedan od najuglednijih sveenika u antikoj Grkoj; upravljao obredima Eleuzinskih misterija - tajnih vjerskih obreda u antikoj Eleuzini u svezi s kulto m Demetre (boginja plodnosti i poljodjelstva) i Perzefone (ki Zeusa i Demetre, ena Hada, vladarica podzemlja) nap. prev. 12 I onda, zid je ponovno bio cijel, a zvono se uti alo. Sijalica je zatreperila. Ovo ga se puta ugasila bez nade za ponovno paljenje. Stajao je u tami i utio. ak i da se mogao sjetiti rijei dobrodo lice koje je pripremi o, jezik mu ih ne bi izgovorio. Bio je mrtav u njegovim ustima. A onda, svjetlost. Dolazila je od njih: od kvarteta Cenobita koji su se sada, sa zidom zatvorenim i za njih, nalazili u sobi. S njima je stigla nepostojana fosforescencija, poput s jaja riba u velikim dubinama: plavo, hladno, neoaravajue. Frank se iznenada dosjet io da se nikada nije zapitao kako oni izgledaju. Njegova je ma ta, iako bogata to s e tie prijevare i krae, bila siroma na u drugim stvarima: vje tina zami ljanja ovih uzor itosti bila je izvan njegovih moi, pa nije ni poku ao. Zbog ega je onda bio tako nesretan kada je spustio pogled na njih? Da li su uzrok o iljci koji su prekrivali svaki centimetar njihovih tijela: meso je bilo kozmetik i izbu eno i izrezano i pokopano pribadaama i kopama, a zatim napra eno pepelom? Da lij e to miris vanilije koji su donijeli sa sobom, ijaje slatkoa slabo prikrivala smra d? Ilije bilo to to, dok je svjetlost jaala i dok ih je pozornije promatrao, nije vidio ni ta od radosti, ili ak ljudskosti na njihovim osakaenim licima: samo oaj i po hlepu koja gaje tjerala na pra njenje crijeva. "Koji je ovo grad?" upitalo je jedno od njih. Frank je imao problema sa sigurnim pogaanjem govornikovog spola. Odjea, iji su pojedini dijelovi bili pri iveni i za i kroz ko u, sakrivala je intimne dijelove tijela, a ni ta se nije nalazilo u talozima glasa ili u svojevoljno unaka enom liku to bi pru ilo najmanji trag. Kada je govoril o kuke, 13koje su probadale one kapke i bile povezane zamr enim sustavom lanaca, koji su pr

olazili kako kroz meso tako i kroz kosti, za sline kuke koje su probadale donju u snu, su se trzale zbog pokreta otkrivajui svjetlucavo meso ispod. "Pitao sam te ne to", reklo je. Frank nije odgovorio. Ime ovog grada bila je poslj ednja stvar na koju je mislio. "Da li razumije ?" upitalo je stvorenje pored prvog govornika. Glas je, za razliku od glasa njegovog prijatelja, bio lagan i mukao glas uzbuene djevojke. Svaki cen timetar glave bio mu je istetoviran zamr enom re etkom i u svakoje sjeci te vodoravnih i okomitih linija bila zabodena pribadaa s glavom dragulja sve do kosti. Jezik j e bio ukra en na slian nain. "Da li ti uope zna tko smo mi?" upitalo je. "Da", napokon je rekao Frank. "Znam" Naravno daje znao; on i Kircher proveli su duge noi u razgovorima o nagovje tajima sakupljenima iz Boling-brokeovih i Gilles d e R.aisovih dnevnika. Sve stoje ovjeanstvo znalo o Redu Posjekotine znao je i on. Pa ipak ... oekivao je ne to drugaije. Oekivao je neki znak nebrojenih divota kojima su imali pristup. Mislio je da e doi sa enama, prije svega^crnokosim enama, plavokos im enama, obrijanim enama obuenim za in ljubavi: njihove usne namirisane, njihova be dra drhte od elje za irenjem, njihove stra njice te ke, ba kako ih voli. Oekivao je uzd he i malaksala tijela ra irena po cvijeu na podu poput ivog tepiha; oekivao je djevic e, kurve ija je svaka pukotina spremna na njegovo tra enje i ije bi ga vje tine odvele -gore, gore - do nesanjanih ekstazaj U njihovim bi rukama svijet bio zaboravlje n. Bio bi uzvi en svojom po udom, umjesto prezren zbog nje. 14 Ali ne. Ni ena, ni uzdaha. Samo ove bespolne stvari, s njihovim naboranim mesom. Sada je progovorio trei Cenobit. Njegov je lik bio tako strahovito izrezan - rane su bile njegovane sve dok se nisu napuhnule - da su mu oi bile nevidljive, a rij ei su mu bile nejasne zahvaljujui izoblienju usta. " to eli ?" upitao gaje. Pogledao je ovog govornika pomnije nego prethodno dvoje. Njegov se strah otapao sa svakom sekundom koja je pro la. Sjeanja na zastra ujue mjesto iza zida ve su uzmical a. Ostao je s ovim oronulim nakazama; s njihovim smradom, njihovom neobinom izobl ieno u, njihovom oitom krhko u. Jedina stvar koje se trebao bojati bila je munina. "Kircher je rekao da e vas biti pet", rekao je Frank. "In enjer e doi ako trenutak za vrijedi", stigao je odgovor. "A sada, ponovno te pitamo: to eli T' Za to im ne bi dao iskren odgovor? "U itak", odgovorio je. "Kircher je rekao da znat e sve o u itku." "Oh, znamo", odgovorio je prvi. "Sve to si ikada po elio." "Da?" "Naravno. Naravno." Buljio je u njega svojim isuvi- e mrtvakim oima. "O emu si ma tao?" upitao je. Pitanje ga je, postavljeno ovako otvoreno, zbunilo. Kako se mo e nadati da e izrazi ti prirodu fantazija koje je proizveo njegov libido? Jo je uvijek tragao za rijeima kada je jedan od njih progovorio. "Ovaj svijet... r azoaran si njime?" "Poprilino", odgovorio je. "Nisi prvi koga su umorile njegove trivijalnosti", stigao je odgovor. "Bilo je i drugih." 15"Ne tako mnogo", re etkasto je lice dodalo. "Istina. Najvi e nekolicina. Ali malo ih se usudilo upotrijebiti Lemarchandovu kon figuraciju. Ljudi poput tebe, gladni novih mogunosti, koji su uli da posjedujemo v ama nepoznate vje tine." "Oekivao sam -" poeo je Frank. "Znamo to si oekivao", odgovorio je Cenobit. "Shvaamo prirodu tvoje mahnitosti i u i rinu i u dubinu. U potpunosti nam je poznata." Frank je zagunao. "Onda", rekao je, "znate o emu sam ma tao. Vi mi mo ete omoguiti u ita ." Lice stvari se otvorilo, usna mu se krivila unatrag u majmunskom smije ku. "Ne kak o ga ti shvaa ", stigao je odgovor. Frank se poku ao umije ati, ali stvorenje je podiglo ruku u znak ti ine. "Postoje stanja ivanih podra aja", reklo je, "koja tvoja ma ta, kako god bila uzbuena, ni u snu ne mo e probuditi." "... da?" "Oh, da. Oh, sto posto sigurno. Tvoj najskriveniji porok je djeja igra u odnosu n a iskustva koja mi nudimo." "Da li e sudjelovati u njima?" pitao je drugi Cenobit.

Frank je pogledao o iljke i kuke. Ponovno, njegov je jezik bio mrtav. "Hoe IH" Vani, negdje u blizini, svijet e se uskoro poeti buditi. Gledao gaje kako se budi s prozora ove sobe, dan za danom, kreui se prema novom odsjeku uzaludnog lova, a z nao je, znao je, da tamo vani nema niega to bi ga uzbudilo. Nije bilo vruine, samo znoj. Nije bilo strasti; samo 16 iznenadna po uda i isto tako iznenadna ravnodu nost. O-krenuo je leda takvom nezadov oljstvu. Ako pri tome mora interpretirati znakove koje su mu ova stvorenja donij ela, tada je to bila cijena ambicije. Bio ju je spreman platiti. "Poka ite mi", rekao je. "Nema povratka. Da li ti je to jasno?" "Poka ite mi." Nije ih trebalo vi e pozivati da bi podigli zavjesu. uo je kripu vrata dok su se otv arala, i okrenuo se da bi vidio daje svijet iza praga nestao kako bi bio zamijen jen istom tamom ispunjenom panikom iz koje su iza li lanovi Reda. Pogledao je Cenob ite tra ei neko obja njenje za ovo. Ali oni su nestali. Ipak, njihov odlazak nije ost ao nezabilje en. Sa sobom su uzeli cvijee ostavljajui samo gole daske, a na zidu su darovi koje je sakupio pocrnili kao da se nalaze u nekom razjarenom, ali nevidlj ivom plamenu. Osjetio je gorinu njihovog izgaranja; tako je o tro nagrizla njegov n os daje imao osjeaj da e prokrvariti. Ali smrad izgaranja bio je samo poetak. Ubrzo je otkrio da mu je desetak drugih m irisa ispunjavalo glavu. Mirisi koje je do sada jedva primjeivao iznenada su bili nesnosno jaki. Zaostali vonj ugrabljenog cvijea; smrad boje na stropu i biljni s ok iz drva pod njegovim nogama: svi su mu ispunjavali glavu. ak je mogao namirisati tamu ispred vrata; i u njoj prljav tinu stotina tisua ptica. Stavio je ruku preko usta i nosa da bi prevladao nalet munine koji je prijetio da ga svlada, ali smrad znoja s njegovih prstiju prouzroio je vrtoglavicu. Mogao je biti natjeran na povraanje da nije bilo novih osjeta koji su preplavljivali njeg ov sustav iz svakog ivanog svr etka i okusnog pupoljka. 17Izgledalo je da iznenada mo e osjetiti sudare komadia pra ine s ko om. Svaki udisaj z raka gulio mu je usne; svaki treptaj oko. Slina je gorjela u dnu njegovog grla, a komadi juera njeg odreska koji se zaglavio meu zubima oda ilja je greve cijelim sust m kad je izluio kap soka na njegov jezik. U i mu nisu bile ni ta manje osjetljive. Glava mu je bila ispunjena tisuama zveketa, od kojih je nekima on bio otac. Zrak koji mu je udarao u bubnjie bio je orkan; vj etar u njegovim crijevima bio je grom. Ali bilo je i drugih zvukova - bezbrojnih zvukova - koji su ga salijetali negdje izvana. Glasovi podignuti u bijesu, pro ap utane izjave ljubavi; rika i klepetanja; odlomci pjesme; suze. Da lije to to uje svijet? Dolazak jutra u tisue domova? Nije imao prilike bolje pos lu ati; kakofonija je ugu ila bilo kakvu mogunost analize u njegovoj glavi. Ali bilo je gore. Oi! O Bo e u Nebesima, nikada nije ni sanjao da one mogu biti tak vo muenje; on, koji je mislio da na svijetu nije ostalo ni ta to ga mo e zaprepastiti. Sada mu se vrtjelo! Posvuda, prizori] Glatka buka stropa bila je stravina geografija poteza kistom, tkanje njegove jedno bojne ko ulje nepodno ljiva razraenost niti. Krajikom oka ugledao je crva kako puzi po glavi mrtve golubice i okree oi prema njemu, shvativ i daje vidio. Previ e! Previ e\ Prestravljeno je zatvorio oi. Ali mnogo je vi e bilo unutra nego vani; sjeanja ija ga je nasilnost gurnula na rub ludila. Sisao je majino mlijeko i zagrcnuo se; osjeti o je bratove ruke oko sebe (borba ili bratski zagrljaj? U svakom sluaju, gu ilo je) . I vi e, mnogo, mnogo vi e. Kratki ivotni vijek osjeaja, svi ispisani savr enim rukopis om 18 na njegovom cortexu, koji ga trgaju svojom uporno u da budu upameni. Osjeao je daje blizu eksplozije. Sigurno je da svijet izvan njegove glave - soba i ptice iza vrata - oni, uz sve njihove vri tee prekomjernosti, ne mogu biti tako d ominirajui poput njegovih sjeanja. To je bolje, pomislio je i poku ao otvoriti oi. Al i kapci se nisu mogli odlijepiti. Suze ili gnoj ili igla i niti su ih zatvorili. Prisjetio se pria o Cenobitima: kuke, lanci. Da li su i njemu izvr ili slinu operaci ju, zatvarajui ga iza njegovih oiju s mimohodom vlastite povijesti?

U strahu za svoj zdrav razum poeo im se obraati, iako vi e nije bio siguran da se uo pe nalaze u dosegu njegovog glasa. "Za to!" upitao je. "Za to mi radite ovo?" Jeka njegovih rijei tutnjala mu je u u ima, ali on je na to jedva obraao pa nju. Novi osjeaji uplivavali su iz pro losti da bi ga muili. Djetinjstvo se jo uvijek zadr avalo na njegovom jeziku (mlijeko i frustracija), ali sada su mu se pridru ivali osjeaji odraslog ovjeka. Odrastao je! Bio je brkat i moan, te ke ruke, elina muda. Mladenaki su u ici posjedovali prizvuk novog, ali kako su godine puzile blago je uz buenje gubilo potenciju, sna niji i sna niji do ivljaji bili su pozivani. I ponovno su do li, prodorniji zbog le anja u tami na periferiji njegovog mozga. Osjetio je nebrojene okuse na jeziku: gorko, slatko, kiselo, slano; namirisao zai ne i govna i majinu kosu; vidio gradove i neba; vidio brzinu, vidio dubine;jeo s odavno mrtvim ljudima i bio opeen vrelinom njihove pljuvake na svom obrazu. 19 I naravno, tamo je bilo ena. Uvijek su se, usred pometnje i zbunjenosti, pojavljivala sjeanja na ene, napadajui ga svojim mirisom, svojom strukturom, svojim okusom. XBlizina ovog harema gaje uzbudila, unato okolnosti. Otvorio je hlae i drkao kurac , vi e iz elje da izbaci sjeme i bude osloboen ovih stvorenja nego zbog zadovoljstva .;.;[Bio je jedva svjestan, dok je drkao, da sigurno predstavlja bijedan prizor: sli jepac u praznoj sobi, uzbuen zbog sna. Ali muan, turoban orgazam nije uspio nimalo usporiti ustrajno razmetanje. Koljena su mu se svinula i tijelo mu se sru ilo na daske gdje je pala sperma. Udarac u pod prouzroio je napad bola, ali reakcija je bila isprana prije novog vala sjeanja] Prevrnuo se na lea i vri tao; vri tao i molio kraj, ali osjeaji su i dalje rasli, odsk akali u nove visine sa svakom molitvom za prestanak koju je ponudio. Preklinjanja su postala jedinstven zvuk, rijei i razum pomraeni panikom. Izgledalo je da ovome nema kraja, osim ludila. Nema nade osim biti izgubljen u nadi. Kada je uobliio ovu posljednju, oajniku misao, muenje je stalo. Sve odjednom, sve. Nestalo. Vid, zvuk, dodir, okus, miris. Odjednom ih je bio li e n. Onda su do le sekunde kada je sumnjao u svoje postojanje. Dva otkucaja srca; tr i, etiri. Na petom je otkucaju otvorio oi. Soba je bila prazna, golubice i vr s pi alinom su n estali. Vrata su bila zatvorena. Polako je sjeo. Udovi su mu drhtali; osjeao je prodoran bol u glavi, runom zglobu i mjehuru. 20 A onda - kretnja na drugom kraju sobe privukla je njegovu pa nju. Tamo, gdje je prije nekoliko trenutaka bio prazan prostor stajao je lik. Bio je to etvrti Cenobit, onaj koji u-ope nije govorio, ili pokazao lice. Ne to, sada je vidio, nego ona. Kapuljaa koju je nosila bila je odbaena, kao i odjea/^ena ispod bi la je siva, a ipak svjetlucava, usne su joj bile krvave, noge ra irene tako da su pokazivale savr en rez na njezinoj piki. Sjedila je na hrpi istrunulih ljudskih gla va i nasmije ila su u znak dobrodo liceA Sudar senzualnosti i smrti gaje prestravio. Da lije u-ope mogao sumnjati daje ona osobno likvidirala ove rtve? Njihovo trulo meso nalazilo se ispod njezinih nokti ju, a njihovi su jezici - dvadesetak ili vi e - le ali poslagani u redovima na njezi nim nauljenim bedrima, kao da ekaju na ulaz. Nije ni sumnjao da su mozgovi koji s u sada polagano curili iz njihovih u iju i nosova bili otjerani u ludilo prije neg o to je udarac ili poljubac zaustavio njihova srca. Kircher mu je lagao; ili to ili je bio neugodno zaveden. Nije bilo u itka u zraku, barem ne po ljudskom poimanju. Napravio je pogre ku otvarajui Lemarchandovu kutiju. Vrlo stra nu pogre ku. "Oh, zavr io si sa sanjanjem", rekao je Cenobit pomno ga gledajui kako le i na golim daskama te ko di ui. "Dobro" Ustala je. Jezici su pali na pod poput ki e pu eva. "Sada mo emo poeti", rekla je. 21

DVA "Ba i nije ono to sam oekivala", prokomentirala je Julija dok su stajali u hodniku. Bio je sumrak; hladan dan u kolovozu. Nikako idealno vrijeme za pregled kue koja je tako dugo bila prazna. "Treba popravke", rekao je Rory. "To je sve. Nitko nije bio u njoj otkad je umrl a moja baka. To je gotovo tri godine. I prilino sam siguran da ona nije ni ta poduz imala pred kraj svog ivota". "I tvoja je?" "Moja i Frankova. Oporukom nam je ostavljena obojici. Ali kada je posljednji put netko vidio velikog brata ...?" Slegnula je ramenima kao da se ne mo e sjetiti, iako se vrlo dobro sjeala. Tjedan d ana prije vjenanja. "Netko je rekao da je proteklog ljeta ovdje proveo nekoliko dana. Ljenarei, nema s umnje. A onda je ponovo oti ao. Njega ne zanima imanje." "Ali pretpostavimo da se uselimo i da se on onda vrati, tra ei to je njegovo?" 23 "Otkupit u njegov dio. Tra it u kredit od banke i isplatiti mu njegovo. Njemu je odu vijek bio va an samo novac." Kimnula je, ali je izgledala sve samo ne uvjereno. "Ne brini", rekao je prilazei joj i stavljajui ruke oko nje. "Kua je na a, ljubavi. M o emo ju prebojati, preurediti i stvoriti na mali raj." Prouavao je njezino lice. Ponekad - osobito kada ju je pokretala sumnja kao sada -je njezina ljepota na njega djelovala umalo zastra ujue. "Vjeruj mi", rekao je "Vjerujem ti." "Onda je u redu. to ka e da se ponemo useljavati u nedjelju?" Nedjelja. To je jo uvijek bio dan Gospodnji u ovom kraju grada. ak i ako vlasnici ovih dobro ureenih kua i dobro odgojena djeca nisu vi e bili vjernici, jo su uvijek po tivali dan Gospodnji. Nekoliko se zavjesa trznulo u stranu kada je stigao Lewtonov kombi i poeo istovar; neki su radoznali susjedi ak pro li jednom ili dvaput pored kue pretva rajui se da eu pse; ali nitko nije popriao s prido- licama, a kamoli ponudio pomo oko amje taja. Nedjelja nije bila dan za rad. Julia je nadgledala raspakiravanje dok je Rory organizirao istovar kombija s Lew tonom i Ludim Bobom dodajui jo jedan par ruku. Bile su potrebne etiri vo nje da se pr evezu masivne stvari iz Ulice Alexandra i na kraju dana tamo je jo uvijek ostala hrpa triarija da se pokupe neki drugi put. Oko etrnaest sati na vratima se pojavila Kirstv. "Do la sam vidjeti mogu li pomoi", rekla je s prizvukom dvosmislene isprike u glasu . "Onda je bolje da ue ", rekla je Julia. Oti la je natrag u dnevnu sobu koja je bila b oji nica na kojoj je kaos pobjeivao i tiho proklela Rorvja. Pozivanje izgubljene du e u pomo bilo je njegovo djelo, u to sumnje nema. Ona e biti vi e smetnja nego pomo, n jezino je neodreeno, neprekidno sanjarsko pona anje strahovito ivciralo Juliju. 25" to mogu uiniti?" upitala je Kirsty. "Rory je rekao -" "Da", rekla je Julia. "Sigurna sam daje." "Gdje je? Rory, mislim." "Oti ao je kombijem po jo jedan tovar, da ga doda ovim nevoljama." "Oh." Julia je ubla ila izraz svog lica. "Zna , jako je lijepo od tebe", rekla je, " to si d o la, ali mislim da trenutano nema ni ta ime bi mogla pomoi." Kirsty je lagano pocrvenjela. ivjela je u snovima, ali nije bila glupa. "Dobro", rekla je. "Jesi li sigurna? Mogu li ... mislim, mo da ti mogu skuhati alic u kave?" "Kava", rekla je Julia. Pomisao na kavu podsjetila ju je kako je njezino grlo po stalo sasu eno. "Da", priznala je. "To nije lo a ideja." Kuhanje kave nije pro lo bez manjih okova. Niti jedan zadatak koji Kirsty preuzme n ije se nikada pokazao kao jednostavan.

Stajala je u kuhinji grijui vodu u posudi za ije joj je pronala enje bilo potrebno p ola sata i razmi ljajui da mo da ipak nije trebala doi. Julia ju je uvijek udno gledala , kao daje bila pomalo zbunjena injenicom to ju nisu ugu ili pri roenju. Nema veze. R ory ju je pozvao, zar ne? I to je bio dovoljan razlog. Ne bi odbila priliku da v idi njegov smije ak ni zbog sto Julija. Kombije stigao dvadeset i pet minuta kasnije, minuta u kojima su ene dva puta pok u ale zapoeti razgovor i dva puta nisu uspjele. Imale su malo zajednikog: Julia slat ka, lijepa, privlaila je poglede i udvarae, i Kirstv, 26 djevojka slaba nih ruku ije su oi bile bistre poput Julijinih prije ili poslije suza . Davno je zakljuila da ivot nije po ten. Ali za to su joj, kada je odluila prihvatiti gorku istinu, okolnosti stalno to nabijale na nos? Potajno je gledala Juliju kako radi i Kirsty je izgledalo da je ta ena nesposobna za ru nou. Svaka je gesta -zalutali uperak kose odmaknut iz oiju nadlakticom, otpuhi vanje pra ine s najdra e alice - bila ispunjena tako lakim, nenamjernim skladom. Vidj ev i to razumjela je Rorvjevo psee obo avanje, shvativ i ga ponovo je poela oajavati. Do ao je, napokon, mirkajui i znojan. Popodnevno je sunce bilo nemilosrdno. Iscerio joj se, pokazujui na-zupanu crtu svojih prednjih zuba koje je ona prva smatrala ne odoljivima. "Drago mi je to si do la", rekao je "Sretna sam to mogu pomoi -", odgovorila je, ali on je ve pogledao u stranu: Juliju. "Kako ide?" "Gubim razum", odgovorila mu je. "Pa, sada se mo e odmoriti od napora", rekao je. " U ovoj smo turi donijeli krevet." Zavjereniki joj je namignuo, ali ona nije reagi rala. "Mogu li pomoi s istovarom?" ponudila se Kirsty. "Lewton i L. B. se bave time", s tigao je Rorvjev odgovor. "Oh." "Ali dao bih i ruku i nogu za alicu aja." "Nismo prona le aj", rekla mu je Julia. "Oh. A mo da kava, onda?" "Dobro", rekla je Kirsty. "I za ostalu dvojicu?" 27"Ubili bi za alicu." Kirstv je oti la natrag u kuhinju, napunila malu posudu vodom gotovo do ruba i sta vila ju natrag na tednjak. Iz hodnika je ula Rorvja kako rukovodi istovarom. Bio je to krevet: brani krevet. Iako je uporno poku avala iz misli izbaciti prizor Rorvja kako grli Juliju, nije uspjela. Dok je gledala vodu kako tiho kuha i ispa rava i napokon kljua isti bolni prizori njihovog zadovoljstva vraali su se ponovo i ponovo. 28 3 Dok su njih trojica bili vani i istovarivali etvrti, posljednji tovar dana, Julia je izgubila ivce zbog raspakiravanja. To je bila katastrofa, rekla je: sve je bi lo raspareno i stavljeno u kutije pogre nim redoslijedom. Morala je prekopati savr e no nepotrebne stvari da bi stigla do osnovnih potrep tina. Kirsty je utei ostala u kuhinji i prala prljave alice. Psujui glasnije Julia je napustila kaos i iza la van na stepenice zapaliti cigaretu . Naslonila se na otvorena vrata i udahnula zrak prepun peludi. Ve je, iako je te k bio 21. kolovoz, popodne odisalo zamagljenim mirisom nadolazee jeseni. Izgubila je pojam o vremenu, jer dok je stajala tamo zvono je poelo zvoniti za vee rnju misu: slijed zvonjave se podizao i spu tao u lijenim valovima. Zvuk je bio um irujui. Nagnao ju je na razmi ljanje o djetinjstvu, iako ne -nije joj uspjelo - na prisjeanje nekog odreenog dana ili mjesta. Samo na djetinjstvo: na tajanstvenost. Pro lo je etiri godine otkad je posljednji put bila u crkvi: bilo je to u stvari na dan udaje za Rorvja. Pomisao na taj dan - ili radije na obeanje koje je ostalo n eispunjeno - zagorilo je trenutak. Zakoraila je sa stepenica; zvona u punoj snazi su ju pratila pri ulasku u kuu. Nakon dodira sunca na njezino uzdignuto lice unut ra njost je izgledala sumorno. Iznenada je do la na rub plaa od umora. Morat e sastaviti krevet prije nego to se veeras sru e na spavanje, a jo uvijek moraju

odluiti koju e 29sobu koristiti kao spavau. Uinit e to sada, odluila je, i time izbjei povratak u dn evnu sobu gdje se nalazila vjeno turobna Kirstv. Zvono je jo uvijek odzvanjalo kad je otvorila vrata prednje sobe na katu. Bila je to najvea od gornjih soba -uobiajen izbor - ali sunce danas nije u lo u nju (kao ni sve ostale dane ovog ljeta), zato to su kapci bili spu teni. Zbog toga je bilo hla dnije nego u ostalim dijelovima kue, a zrak je bio ustajao. Pre la je preko prljavi h dasaka do prozora u namjeri da podigne kapke. Na prozorskoj je dasci uoila ne to neobino. Kapak je bio vrsto prikucan avlom za prozo rski okvir, uinkovito sprjeavajui i najmanji upliv ivota sa suncem obasjane ulice do lje. Poku ala je osloboditi kapak, ali nije uspjela. Onaj tko je to napravio, tko god to bio, obavio je temeljit posao. Nema veze, Rory e povaditi avle klije tima kada se vrati. Okrenula se od prozora i p ri tom iznenadno i prisilno postala svjesna zvona koje je jo uvijek dozivalo vjer nike. Zar ne dolaze veeras? Da li na udici nema dovoljno mamca u obliku obeanja ra ja? Misao je lagano treperila: i ezla je u trenutku. Ali zvono je i dalje zvonilo o djekujui sobom. Kao da su njezini udovi, ve bolni od umora, bili povlaeni na dolje svakim udarom. U glavi joj je nekontrolirano pulsiralo. Soba je odvratna, odluila je: bila je pljesniva, a njezini mrani zidovi hladni. Un ato njezinoj veliini nee dopustiti Roryju daje nagovori daju upotrijebe kao spavau s obu. Neka trune. Krenula je prema vratima, ali kada im je pri la na pola metra, kutovi sobe kao da su za kripjeli i vrata su se 30 zalupila. ivci su joj poskoili. Krajnjim naporom zaustavila je jecaj. Umjesto toga mirno je rekla: "Idi u pakao", i zgrabila kvaku. Lako se okrenula ( za to ne bi? ipak, pao joj je kamen sa srca) i vrata su se otvorila. Iz hodnika i prizemlja stigao je val topline i ukasta svjetlost. Zatvorila je vrata iza sebe i s udnim zadovoljstvom ije korijene nije mogla ili ht jela shvatiti okrenula klju u bravi. Kada je to uinila zvonjava je prestala. 31" Ali to je najvea od svih soba ..." "Ne svia mi se, Rory. Vla na je. Mo emo upotrij ebiti stra nju sobu." ^Ako uspijemo jebeni krevet provui kroz vrataj "Naravno da mo emo. Zna da mo emo." "To je neiskori tenost dobre sobe", pobunio se, jako dobro znajui daje ovofait accompl i. "Majka najbolje zna", rekla je i nasmije ila mu se pogledav i ga oima iji je sjaj bio daleko od majinskog.

32 Godi nja doba eznu jedno za drugim, poput mu karaca i ena, da bi mogla biti izlijeena o d svojih neumje-renosti. Proljee, ako se zadr i samo tjedan du e od svog trajanja, poinje eznuti za ljetom da ok ona dane neprekidnih obeanja. Ljeto se pak uskoro poinje znojiti za neim to e zatomit njegovu vruinu, a ak e se i najbogatije jeseni na kraju umoriti od otmjenosti i bo lovati za naglom, o trom hladnoom koja e ubiti njihovu plodnost. ak i zima - najo trije godi nje doba, najnesmiljenije - sanja, dok veljaa puzi, o plam enu koji e ju trenutano r-otopiti. Sve se stvari umaraju s vremenom i poinju tra iti l neku suprotnost da se spase od sebe samih. i I tako je kolovoz popu stio pred rujnom i zbog toga nije bilo mnogo pritu bi. 33 Uz ulo eni rad kua u Ulici Lodovica poinjala je izgledati gostoljubivije. Ako je i b ilo posjeta susjeda, oni su - ponekad nakon odmjeravanja branog para - otvoreno g ovorili kako su sretni to je broj pedeset i pet opet useljen. Samo je jedan od nj ih spomenuo Franka, govorei u prolazu o neobinom tipu koji je ivio u kui nekoliko tj edana proteklog ljeta. Nastao je trenutak zbunjenosti kada je Rory otkrio daje s

tanar bio njegov brat, ali to je ubrzo izgladila Julia ije armerske sposobnosti ni su poznavale granice. Rory je rijetko spominjao Franka tijekom braka s Ju-lijom, iako je razlika izmeu njega i brata bila samo osamnaest mjeseci i kao djeca su bili nerazdvojni. Julia je ovo saznala prilikom pijanog prisjeanja - mjesec ili dva prije vjenanja - kada je Rory nadugako priao o Franku. Bila je to tu na pria. Putovi brae su se razdvojili kada su pro li pubertet i Rory je alio zbog toga. Jo je vi e alio zbog bola koji je Fra nkov divlji nain ivota prouzroio njihovim roditeljima. Izgledalo je da kad god se F rank pojavi, poput groma iz vedra neba iz tko zna kojeg kuta kugle zemaljske u k ome je trenutano sijao pusto , sa sobom donosi samo tugu. Njegove su prie o pustolov inama u pliacima zloina, prie o kurvama i sitnim kraama, zaprepa ivale obitelj. Ali bi o je i gore, barem je Rory tako rekao. U svojim je razuzdanijim trenucima Frank govorio o ivotu voenom u deliriju; o gladi za iskustvima koja nisu dopu tala nikakve moralne vrijednosti. 34 Da lije to bio ton Rorvjevog prianja, mje avina odbojnosti i zavisti, to je tako pob udilo Julijinu radoznalost? Koji god razlog bio, ubrzo je bila opsjednuta neuta- i vom radoznalo u u svezi tog luaka. A onda se, jedva etrnaest dana prije vjenanja, crna ovca osobno pojavila. U poslje dnje su vrijeme stvari za njega i le dobro. Na prstima je nosio zlatno prstenje, k o a mu je bila sjajna i preplanula. Bilo je malo vanjskih znakova udovi ta koje je Ro ry opisao. Brat Frank bio je gladak poput djeje guzice. Podlegla je njegovom armu u roku nekoliko sati. Slijedilo je udno razdoblje. Kako je vrijeme puzilo prema danu vjenanja otkrila je da sve manje i manje razmi lja o svom buduem suprugu, a sve vi e i vi e o njegovom bra tu. Nisu bili u potpunosti razliiti; odreeni ritam njihovog govora i neusiljeno po na anje oznaavali su ih kao brau. Ali Rorvjevim vrlinama Frank je dodao ne to to njegov brat nikada nee posjedovati: predivnu zdvojnost. Mo da je ono to se sljedee dogodilo bilo neizbje no: i bez obzira kako se o tro borila p rotiv svojih nagona samo bi odgodila iskazivanje osjeaja koje su imali jedno prem a drugom. Barem se tako kasnije poku avala sama sebi opravdati. Ali nakon stoje sa mookrivljivanje zavr ilo jo je uvijek uvala sjeanje na njihov prvi - i posljednji - s usret. Kirstv je bila u kui, zar ne, na nekom svadbenom zadatku, kada je Frank stigao. U z pomo te telepatije koja dolazi sa udnjom (i blijedi s njom) Julia je znala da je danas taj dan. Ostavila je Kirstv da radi popise ili slino i odvela Franka na ka t pod izgovorom da e mu pokazati 35 vjenanu haljinu. Dobro se toga sjeala; kako je zatra io da vidi haljinu i kako je st avila veo, smijui se na prizor sebe u bijelom i njega kako joj prilazi i podi e veo , a ona se i dalje smijala, smijala i smijala kao da provjerava vrstou njegove nam jere. On ipak nije bio ohlaen njezinim smijehom, niti je gubio vrijeme na triarije poput zavoenja. Ugodna je vanj tina trenutano popustila pred grubljim materijalom. Njihovo je spajanje posjedovalo, u svakom pogledu osim njezinog pristanka, svu n asilnost i neu ivanje silovanja. Sjeanja su ubla ila dogaaje, naravno, i u etiri godine (i pet mj eseci) od tog popodn eva esto j e prozivlj avala prizor. Sada, prisjeajui ga se, modrice su bile trofeji njihove po ude, njezine su suze bile nepobitan dokaz njenih osjeaja prema Franku. Idueg je dana nestao. Ispario u Bangkok ili na Uskrsne otoke, neko mjesto gdje ni kome nije du an odgovore. alila je za njim; nije si mogla pomoi. A niti je aljenje pr o lo neopa eno. Iako o tome nisu otvoreno razgovarali, esto se pitala da li je kasnij e pogor anje odnosa s Rory-jem tada poelo: njezinim razmi ljanjem o Franku dok vodi l jubav s njegovim bratom. A sada? Sada je izgledalo da su se, unato promjeni kunog interijera i prilici za n ovim zajednikim poetkom, okolnosti urotile daju ponovo prisjeaju na Franka. Nijeju samo ogovaranje susjeda podsjetilo na njega. Jednoga dana, kada je bila s ama kod kue i otpakiravala razne osobne stvari, nai la je na nekoliko albuma Rorvje vih fotografija. Mnoge su bile relativno nove fotografije njih dvoje u Ateni i n

a Malti. Ali zatrpane meu prozranim osmjesima nalazile su se neke fotografije za k oje se nije 36 mogla sjetiti da ih je ikad vidjela (da li ih je Rory sakrivao od nje?); obitelj ske fotografije stare desetljeima. Fotografija s vjenanja njegovih roditelja; crno -bijela fotografija vremenom nagrizena u sivu mrlju. Fotografije kr tenja, na koji ma ponosni kumovi dr e djecu umotanu u obiteljsku ipku. A onda, zajednike fotografije brae; kao male djece ra irenih oiju; kao mrzovoljnih kol araca fotografiranih na gimnastikim takmienjima i kolskim sveanostima. Onda se, kad je nastupila plahost puberteta prepunog akni, broj fotografija smanjio - dok se a be nisu pojavile u obliku prineva, druga strana puberteta. Vidjev i Franka u sjajnim bojama kako se glupira ispred fotoaparata osjetila je da crveni u licu. Bio je olienje mladosti, dovoljno predvidljivo; uvijek odjeven a la mode. Rory je, nasuprot njemu, bio zastarjelo odjeven. inilo joj se da su budun osti brae bile skicirane na ovim ranim fotografijama. Frank, nasmije eni, zavodljiv i kameleon i Rory, razboriti graanin. Napokon je spremila fotografije i otkrila, kada je ustala, da su s crvenilom do le suze. Nisu to bile suze alosti. Nije ih trebala. Oi suju pekle od bijesa. Nekako je, izmeu dva udisaja, odlutala. Takoer je znala, sa stopostotnom sigurno u, kada se prvi put izgubila. Le ei na krevetu prekrivenom vjenanom ipkom, dok joj je Frank obasipao vrat poljupcima. 37 Svako bi malo oti la gore u sobu sa zakucanim kapcima. Do sada su malo napravili na ureenju gornjih katova, dajui prednost prostorima pre d oima javnosti. Soba je zbog toga ostala nedirnuta. Nitko nije ulazio, zaista, o sim ovih njezinih nekoliko posjeta. Nije bila sigurna za to je i la gore; ili kako shvatiti neobinu lepezu osjeaja koji su ju obuzimali dok je bila tamo. Ali bilo je ne to u mranoj unutra njosti to joj je dav alo utjehu: bila je to neka vrsta maternice; maternica mrtve ene. Ponekad, dok je Rory radio, jednostavno bi se popela stepenicama i sjedila u miru na ni ta ne mis lei; ili je to bilo ne to to nije mogla opisati rijeima. Ovi su boravci pobudili neobian osjeaj krivnje i trudila se ne ii u sobu dok je Ror y bio u blizini. Ali to nije uvijek bilo mogue. Ponekad su ju noge odvele tamo be z naloga da to uine. To se tako dogodilo i te nedjelje, dana krvi. Gledala je Rorvja kako radi na kuhinjskim vratima, kako dlijetom skida nekoliko slojeva boje oko arki, kada joj se uinilo da uje zov sobe. Zadovoljna stoje on u po tpunosti zaokupljen poslom, oti la je gore. Bilo je hladnije nego obino i zbog toga joj je bilo drago. Stavila je ruku na zid , a zatim svoj ohlaeni dlan polo ila na elo. "Nema smisla", promrmljala je sama sebi, zami ljajui ovjeka koji radi u prizemlju. N ije ga voljela: ne vi e 38 nego stoje on, oduzev i zaluenost njezinim licem, volio nju. Strugao je dlijetom u svom osobnom svijetu; ona je patila ovdje, vrlo daleko od njega. Udar vjetraje zahvatio stra nja vrata u prizemlju. ula je kako su se zalupila. Dolje, udarac je prouzroio da Rory izgubi koncentraciju. Dlijeto je poskoilo sa sv oje putanje i duboko zare alo u palac njegove lijeve ruke. Viknuo je kad se pojavi o obojeni mlaz. Dlijeto je udarilo u pod. "Pakao i prokletstvo!" ulaje, ali nije ni ta uinila. Prekasno je izronila kroz mrtvilo poti tenosti i shvatil a da on dolazi gore. Petljala je tra ei klju i smi ljala ispriku da opravda svoju nazon ost u sobi, ustala je, ali on je ve bio na vratima i prelazio prag trei prema njoj s desnom rukom neprikladno vrsto stisnutom oko lijeve. Krv je obilno tekla. Izvir alaje izmeu njegovih prstiju i curila mu niz ruku, kapala s lakta dodajui mrlju za mrljom na gole daske. " to si napravio?" upitala ga je "Na to ti lii?" rekao je kroz stisnute zube. "Porezao sam se."

Njegovo lice i vrat dobili su boju staklarskog kita. Ve gaje vidjela ovakvog, jed nom se zgodom onesvijestio ugledav i vlastitu krv. "Uini ne to", rekao je s gaenjem. "Da li je duboko?" "Ne znam!" viknuo je na nju. "Ne elim pogledati!" Bio je smije an, pomislila je: ali ovo nije vrijeme za davanje odu ka preziru koji j e osjeala. Umjesto toga uzela je njegovu krvavu ruku u svoje i dok je gledao u st ranu maknula dlan s posjekotine. Bila je velika i jo je uvijek obilno krvarila. C rvena krv; tamnocrvena krv.

"Mislim daje bolje da te odvedem u bolnicu", rekla mu je. "Mo e li pokriti ranu?" upitao je glasom koji je sada bio li en ljutnje. "Naravno. Donijet u isti zavoj. Doi - " "Ne", rekao je, kimajui svojim pepeljastim licem. "Ako napravim korak mislim da u se onesvijestiti." "Onda ostani ovdje", umirila gaje. "Bit e dobro." Po to u ormariu u kupaonici nije pr ona la vrste zavoje, uzela je nekoliko istih maramica iz njegove ladice i vratila se natrag u sobu. Sada je bio naslonjen na zid, ko a mu je bila sjajna od znoja. Tap kao je u krvi koja je istekla; mogla je osjetiti njezin o tar miris u zraku. Jo uvijek ga tiho uvjeravajui da nee umrijeti od petcentimetarske posjekotine, omot ala mu je maramicu oko ruke, ve ui ju drugom, a zatim ga odvela, dok je drhtao popu t lista, niz stepenice (jednu po jednu, poput djeteta) i van u auto. U bolnici su ekali jedan sat u dugom redu hodajuih ranjenika prije nego to su ga na pokon primili i sa ili. U retrospektivi joj je bilo te e zakljuiti stoje oko dogaaja b ilo kominije: njegova slabost ili prekomjernost njegove zahvalnosti. Rekla mu je, kada je postao previ e odbojan, da ne eli njegovu zahvalnost, i to je bila istina. Nije eljela ni ta to joj je mogao ponuditi, osim mo da svoje odsutnosti. 40 "Da li si ti oistio pod u vla noj sobi?" upitala gaje iduega dana. Zvali su ju vla na soba od one prve nedjelje iako nije bilo ni naznake truljenja od stropa do podni h letvica. Rory je podigao pogled sa svog asopisa. Sivi su mjeseci visjeli ispod njegovih oij u. Nije dobro spavao, tako je rekao. Porezani prst i imao je none more o smrti. O na je, nasuprot njemu, spavala poput bebe. " to si rekla?" upitao ju je. "Pod", ponovo je rekla. "Bilo je krvi na podu. Ti siju oistio." Odmahnuo je glavom. "Ne", rekao je jednostavno i vratio se asopisu. "Pa, ja nisam", rekla je. Uputio joj je obziran smije ak. "Ti si tako savr ena hausfrau", rekao je. "ak ni ne z na kada to radi ." Tema je ovdje bila iscrpljena. Bio je spreman, oito, vjerovati da ona polako gubi razum. Ona je, za razliku od njega, imala udan osjeaj da e ga ponovo pronai. 41 ETIRI Kirsty je mrzila zabave. Osmjesi su trebali biti zalijepljeni preko panike: pogl edi su trebali biti protumaeni; i najgore od svega, razgovor. Nije imala za rei ni t a to bi i najmanje zanimalo svijet, u ovo je ve odavno bila uvjerena. Vidjela je p revi e oiju kako bulje u nju da bi vjerovala drugaije; vidjela je svaku varku poznat u ovjeku za kulturno izvlaenje iz dru tva glupana, poev od: "Ispriavam se, mislim da v idim svog raunovou koji tetura prema toaletu mrtav pijan." Ali Rory je inzistirao da doe na proslavu useljenja u kuu. Samo nekoliko bliskih p rijatelja, obeao je. Rekla je da, predobro znajui kakav bi scenarij rezultirao odb ijanjem. Bezvoljno sjedenje kod kue u srd bi samooptu- ivanja, proklinjanje vlastitog kukaviluka i razmi ljanje o Rorvjevom dra esnom licu.

Okupljanje nije bilo takvo muenje, kako se na kraju pokazalo. Bilo je samo devet gostiju in toto, koje je sve povr no znala i to je olak alo stvari. Nisu od nje oekiv ali da obasjava sobu; samo da kima glavom i da se smije kada je prigodno. A Rory je bio - s jo uvijek zamotanom rukom 43 - u svom najboljem izdanju, prepun prostodu nosti bon-homie. ak se zapitala da li N eville - jedan od Rorvjevih kolega s posla - oijuka s njom iza svojih naoala, sumn ja koja je potvrena sredinom veeri kada se premjestio do nje i upitao da li ju ima lo zanima uzgoj maaka. Rekla mu je daju ne zanima, ali oduvijek je bila spremna z a nova iskustva. Izgledao je odu evljeno i zahvaljujui tom krhkom izgovoru nastavio ju marljivo poslu ivati likerima ostatak veeri. Do dvadeset tri i trideset bila je pripita, ali sretna olupina, potaknuta najuobiajenijim opaskama na sve bolnije n apadaje hihotanja. Malo iza ponoi Julia je objavila daje umorna i eli ii u krevet. Objava je shvaena ka o opi znak za rastanak, ali Rory nije elio ni uti o tome. Bio je na nogama i punio je a e prije nego to je itko uspio prosvjedovati. Kirsty je bila sigurna da je uhvat ila pogled nezadovoljstva koji je prelazio Julijinim licem, a onda je nestao i l ice je ponovno bilo neoskvrnuto. Po eljela je svima laku no, bila obilno pohvaljena zbog telee jetre i oti la u krevet. Besprijekorno lijepi bili su besprijekorno sre tni, zar ne? Za Kirstv je ovo oduvijek izgledalo oito. Veeras je, ipak, alkohol bi o razlog to se zapitala da li ju je zavist oslijepila. Mo da je biti savr en neka dru ga vrsta tuge. Ali njezina glava u kojoj se vrtjelo bila je neprikladno boravi te za takva razmi lj anja i sljedee je minute Rory ustao i priao alu o gorili i jezuitu koja je prouzroil a da se zagrcne svojim piem prije nego stoje uope stigao do zavjetnih svijea. Gore, Julia je ula novi val smijeha. Bila je stvarno umorna, kao stoje i rekla, a li kuhanje nije bilo to to ju je 44 izmorilo. Bio je to napor pri potiskivanju prijezira prema prokletim budalama sa kupljenima dolje u predvorju. Nekada ih je zvala prijateljima, ove maloumnike, s njihovim jadnim alama i jo jadnijim prenavljanjima. Povlaivala im je nekoliko sati ; to je bilo dovoljno. Sada joj je bilo potrebno neko hladno mjesto; tama. im je otvorila vrata vla ne sobe znala je da stvari ba i nisu onakve kakve su bile. Svjetlost gole arulje sa stubi ta osvjetljavala je daske gdje je pala Rorvjeva krv, sada tako iste kao da su bile izribane. Izvan dosega svjetlosti soba se poklonil a tami. U la je i zatvorila vrata. Brava je iza nje uskoila na svoje mjesto. Tama je zamalo bila savr ena i bilo joj je drago zbog toga. Oi su joj se odmarale u noi, njihova povr ina hladna. Onda je, iz udaljenog dijela sobe, zaula zvuk. Nije bio glasniji od tropota ohara koji tre iza podnih letvica. Nakon nekoliko seku ndi je prestao. Zadr ala je dah. Ponovno se pojavio. Ovog je puta izgledalo da u z vuku postoji neki uzorak; primitivan kod. Oni dolje su se smijali poput luaka. Zvuk je u njoj probudio oajanje. to sve ne bi uinila da se oslobodi takvog dru tva? Progutala je slinu i progovorila u tamu. "ujem te", rekla je, nesigurna za to su rijei do le ili kome su bile upuene. tropot ohara je na asak prestao, a onda ponovo poeo, puno hitrije. Zakoraila je od vr ata prema zvuku. Nastavio se, kao da ju priziva. U mraku je lako pogrije iti pa je stigla do zida prije nego stoje oekivala. Podi ui ru ke poela je dlanovima 45 prelaziti preko obojene buke. Povr ina nije bila jednolino hladna. Postojalo je mjes to, zakljuilaje da se nalazi na pola puta izmeu vrata i prozora, gdje je hladnoa po stajala tako intenzivna daje morala maknuti ruke. ohari su prestali tropotati. Nastupio je trenutak u kojem je plivala, u potpunosti dezorijentirana, u tami i ti ini. A onda se ne to pomaknulo ispred nje. Trik njezine ma te, pretpostavila je, za to to se ovdje mogla nalaziti samo zami ljena svjetlost. Sljedei joj je prizor pokaz ao pogre ku te pretpostavke.

Zid je bio osvijetljen; ili bolje reeno ne to je iza njega gorjelo hladnom svjetlo u k oja je uinila da vrsti zid od cigle izgleda poput neeg nematerijalnog. tovi e: zid se izgleda rastvarao, nauljeni su paneli prikazivali sakrivene kutije ije su se stra nice ru ile da bi otkrile nova skrovita mjesta. Opinjeno je gledala, ne usuujui se ni trepnuti iz straha da ne propusti detalj ovog izuzetnog uda, dok su se dijelovi svijeta rastvarali pred njezinim oima. Onda je, iznenada, negdje u ovom sve savr enijem sustavu pominih komponenti ugledal a (ili ponovo pomi-slila daje ugledala) kretnju. Tek je sada shvatila daje zadr av ala dah od poetka prizora i poinjalo joj se vrtjeti u glavi. Poku ala je isprazniti plua od ustajalog zraka i udahnuti svje i, ali njezino tijelo nije odgovorilo na ov aj jednostavan nalog. Negdje u njezinim unutarnjim organima pojavio se traak panike. arolija je sada pre stala, ostavljajui jedan njezin dio da se prilino spokojno divi zveckavoj glazbi k oja je dolazila iz zida, dok se drugi borio sa strahom koji je iz trenutka u tre nutak rastao u njezinom grlu. 46

Ponovo je poku ala udahnuti, ali bilo je to kao da je njezino tijelo umrlo, a ona je gledala iz njega nemona disati ili treptati ili gutati. Prizor rastvaranja zida sada je u potpunosti prestao i primijetila je kako ne to s vjetluca na ciglama; dovoljno nesavr eno da bude sjenka, ali isuvi e materijalno. ovjek, vidjela je, ili je to nekada bio. Tijelo je bilo raskomadano, a zatim pono vno za iveno s veinom dijelova koji su jo uvijek nedostajali ili iskrivljeni i pocrn jeli kao da su bili u pei. Tamo je bilo svjetlucavo oko i ljestve od kralje nice, k ralje ci oi eni od mi ia; nekoliko neprepoznatljivih dijelova anatomije. To to takvo t vjeti nadilazilo je razum - ono malo mesa koje je posjedovalo bilo je beznadno i strunulo. Pa ipak je ivjelo. Oko je, unato trule i koja ga je okru ivala, pa ljivo pregl edavalo svaki centimetar njezinog tijela, gore i dolje. U njegovoj nazonosti nije osjeala nikakav strah. Stvorenje je bilo mnogo slabije o d nje. Neznatno se pomicalo u svojoj eliji tra ei neku malenkost udobnosti. Ali nije je bilo; ne za stvorenje koje je svoje istro ene ivce nosilo na krvareem rukavu. Sv aki polo aj u koje je stavilo svoje tijelo donosio je bol: ovo je sa sigurno u znala. alila gaje. A sa aljenjem je do lo osloboenje. Njezino je tijelo izbacilo mrtvi zrak i udahnulo ivot. U glavi joj se, zbog nedostatka kisika, poelo vrtjeti. Dok je udisala, ono je progovorilo, otvor se pojavio u oderanoj lopti monstrumov e glave i proizveo jednu, slaba nu rije. Rije je bila: "Julia." 47 Kirstv je odlo ila a u i poku ala ustati. "Kamo ide ?" upitao ju je Neville. " to misli ?" odgovorila je, svjesno poku avajui sprijeiti nejasan izgovor. "Treba li kakvu pomo?" Rory je upitao. Alkohol je ote ao njegove kapke, a smije ak mu je bio jo te i. "Dobro sam dresirana", odgovorila je, brzi je odgovor bio popraen smijehom svih n azonih. Bila je zadovoljna sobom; brze i duhovite doskoice nisu joj bile jaa strana . Oteturala je do vrata. "Posljednja prostorija na desno na zavr etku stepeni ta", izvijestio ju je Rory. "Znam", rekla je i zakoraila na hodnik. Inae joj se nije sviao osjeaj pijanstva, ali veeras je u ivala u njemu. Osjeala se pol tno i bezbri no. Ovo bi ujutro mogla dobro po aliti, ali sutra e se brinuti o tome. V eeras je letjela. Prona la je put do kupaonice i olak ala svoj bolni mjehur, a onda poprskala lice vod om. Uiniv i to, krenula je natrag. Pre la je tri koraka hodnikom kada je shvatila daje netko ugasio svjetlo u hodniku dok je bila u kupaonici i da je taj isti netko stajao nekoliko metara udaljen o d nje. Zaustavila se. "Zdravo ...?" rekla je. Da li ju je uzgajiva maaka pratio gore u nadi da e dokazati da nije dobio nogu? "Da li si to ti?" upitala je, jedva svjesna da je ovo osobito beskoristan nain is pitivanja.

Nije bilo odgovora, to ju je malo uznemirilo. "Hajde, daj," rekla je, poku avajui aljivim nainom za koji se nadala da maskira njezi n nemir, "tko je to?" "Ja", rekla je Julia. Njezin je glas bio udan. Grlen; mo da plaan. "Da li si dobro?" upitala ju je Kirstv. eljela je da mo e vidjeti Julijino lice. "Da", stigao je odgovor. "Za to ne bih bila?" Tijekom ovih pet rijei glumica u Juli ji preuzela je kotrolu. Glas se oistio; ton je postao bla i. "Samo sam umorna..." nastavila je. "Zvui kao da se dolje dobro zabavljate." "Da li ti smetamo, pa ne mo e zaspati?" "Meni, Bo e, ne", pretjerao je glas, "samo sam i la u kupaonicu". Stanka, a onda: "I di natrag dolje. Dobro se zabavi". Na ove je rijei Kirstv krenula prema njoj. U posljednjem moguem trenutku Julia joj se izmaknula s puta izbjegavajui i najmanji tjelesni dodir. "Dobro spavaj", rekla je Kirstv na vrhu stepenica. Ali nikakav odgovor nije stizao od sjenke u hodniku. 48 49 Julia nije dobro spavala. Ni te, a ni bilo koju od noi koje su uslijedile. Ono stoje vidjela u vla noj sobi, ono stoje ula i napokon osjetila - bilo je dovolj no da lagane, mirne snove zauvijek zadr i nedosti nima; ili je samo u to poela vjerov ati. On je ovdje. Brat Frank je ovdje, u kui - bio je ovdje cijelo vrijeme. Zatoen od s vijeta u kojem je ivjela i disa-la, ali dovoljno blizu za uspostavljanje prolazno g, bijednog kontakta. Razlozi i uzroci toga nisu joj bili poznati; ljudska ru evin a u zidu nije imala ni snage ni vremena za opisivanje svog stanja. Sve to je rekla, prije nego to se zid oko nje ponovno poeo zatvarati i prije nego to je ru evina ponovno bila okru ena ciglom i bukom, bilo je: JULIA - a zatim, jednosta vno: FRANK JE - i na samome kraju rije KRV. Zatim je u potpunosti nestala, a njezine su noge popustile pod te inom. Napola je pala, napola oteturala prema natrag do suprotnog zida. Do trenutka kada je ponov no do la sebi nije bilo tajanstvene svjetlosti; nije bilo opusto enog lika zaahurenog u cigli. Zagrljaj realnosti ponovno je bio potpun. Mo da ne ba potpun. Frank je jo uvijek ovdje, u vla noj sobi. U to nije sumnjala. Moga o je biti van pogleda, ali ne i uma. Nekako je bio zatoen izmeu sfere u kojoj je iv jela i nekog drugog mjesta: mjesta zvona i uznemirujue tame. Da li je umro, da li je to? Preminuo u praznoj sobi proteklog ljeta, a njegov je duh ostao tamo ekajui egzorcista? Ako je tako, to se dogodilo s njegovim 50 zemaljskim ostacima? Samo e daljnji razgovor s Frankom osobno, ili njegovim ostac ima, osigurati obja njenje. Imala je malo sumnje u naine davanja snage izgubljenoj du i. Otvoreno joj je dao rj e enje. KRV, rekao je. Rije nije bila izreena kao optu ba, nego kao naredba. Rory je krvario na pod vla ne sobe; mrlja je zatim nestala. Nekako se Frankov duh - ako je to uope bio - nahranio bratovom krvi i tako stekao dovoljno snage da pos egne iz svoje elije i uspostavi slaba an kontakt. to bi se jo moglo postii ako bi koli na bila vea? Razmi ljala je o Frankovim zagrljajima; o njegovoj grubosti, njegovoj erekciji: o ustrajnosti kojom se obru io na nju. to sve ne bi dala da ponovno osjeti tu ustrajn ost? Mo da je to i mogue. A ako je - ako bi mu mogla dati neophodnu hranu - da li b i bio zahvalan? Ne bi li bio njezin psi: umiljat ili brutalan na svaki njezin hir ? Pomisao je udaljila san. S njimje udaljila i razum i tugu. Cijelo je ovo vrije me bila zaljubljena, zakljuila je, i tugovala je za njim. Ako je krv bila potrebn a da ga dobije, onda e osigurati krv ne razmi ljajui dvaput o posljedicama. U danima koji su slijedili ponovno je prona la osmijeh. Rory je promjenu raspolo enj a shvatio kao znak sree u novoj kui. Njezino je dobro raspolo enje proizvelo isto i kod njega. Prihvatio se adaptacije s obnovljenim zanosom. Uskoro e, rekao je, poeti raditi na katu. Pronai e izvor vlage u velikoj sobi i pret vorit e ju u spavaonicu dostojnu njegove princeze. Poljubila gaje u obraz dok je 51

govorio o ovome i rekla da nema urbe: soba koju su sada koristili bili je vi e nego prikladna. Razgovor o spavaoj sobi uvjetovao je daju pone milovati po vratu, daju privue bli e i apue djetinjaste bestidnosti u uho. Nije ga odbila nego je krotko po la gore i dopustila mu daju svlai na nain koji je volio, otkopavajui joj odjeu prstima prljavim od boje. Pretvarala se da ju je obred uzbudio, iako je to bilo daleko o d istine. Jedina stvar koja je u njoj uspijevala zapaliti najmanju iskru, dok je le ala na kr ipavom krevetu s njegovim uz-dignuem meu nogama, bilo je zatvaranje oiju i zami ljanj e Franka, onakvog kakav je bio. Vi e nego jednom njegovo je ime do lo na njezine usne; progutala gaje svaki put. Nap okon je otvorila oi da se podsjeti na dosadnu istinu. Rory je ukra avao njezino lic e poljupcima. Njezini su se obrazi je ili na njegov dodir. Nee biti u stanju ovo izdr ati suv' e esto, zakljuila je. Bio je preveliki napor glumit i pokornu enu; srce e joj eksplodirati. I tako je, le ei pod njim dok je rujanski dah gladio njezino lice kroz otvoren proz or, poela planirati prikupljanje krvi. 52 PET Ponekad mu se inilo da su eoni do li i pro li dok je ivotario u zidu; eoni za koje e se kasnije na neki nain pokazati da su bili sati, ili ak minute. Ali stvari su se sada promijenile; imao je priliku za bijeg. Njegov je duh lebdi o na tu pomisao. Bila je to slaba ansa; nije se zavaravao oko toga. Postojalo je nekoliko razloga zbog kojih njegova najbolja nastojanja mogu propasti. Julia je bila jedan. Prisjeao se Julije kao otrcane, uobra ene ene iji je odgoj ukrotio njezin u sposobnost za strast. Pomogao joj je da se oslobodi toga, naravno; jednom. Sjea o se dana, meu tisuama puta, kako je izvr io taj in s nekim zadovoljstvom. Nije se op irala vi e nego to je bilo potrebno za njezinu ta tinu, a zatim se podala tako otvore nom estinom daje zamalo izgubio kontrolu nad sobom. U drugim bi ju okolnostima ugrabio ispred nosa njezinog budueg supruga, ali brats ka je politika savjetovala drugaije. Za tjedan ili dva bi je se zasitio i ostao b i ne samo sa enom ije bi mu tijelo ve postalo trn u oku, ve i 53 s bratom eljnim osvete za petama. Nije bilo vrijedno rizika. Uostalom, postojali su novi svjetovi za osvajanje. Oti ao je dan kasnije za Istok: u Hong Kong i na ri Lanku; bogatstvu i pustolovinama. Imao ih je, takoer. Barem n eko vrijeme. Ali prije ili kasnije sve je kliznulo kroz njegove prste i s vremen om se zapitao da li mu okolnosti nisu omoguavale zadr avanje zarade ili jednostavno nije dovoljno mario da zadr i ono stoje imao. Slijed misli, jednom zapoet, postao je nekontroliran. Svugdje je, u ru evinama oko sebe, prona ao dokaze za potporu isto g gorkog zakljuka: da u svom ivotu nije susreo ni ta - ni osobu, ni stanje uma ili t ijela - to bi po elio dovoljno da za to otrpi ak i prolaznu nelagodu. Poeo je vrtlog prema dolje. Tri je mjeseca proveo u valovima depresije i samosa alj enja koji su graniili sa samoubojstvom. Ali i ta mu je solucija bila uskraena njeg ovim novootkrivenim nihilizmom. Iz onoga - ako nema ni ta zbog ega bi vrijedilo ivje ti, slijedilo, nije li, da takoer nema niega zbog ega bi vrijedilo umrijeti. Tetura o je od jedne takve jalovosti do druge, sve dok mu misli nisu istrunule uz pomo b ilo koje droge koju mu je njegova amoralnost mogla priu titi. Kada je prvi puta uo za Lemarchandovu kutiju? Nije se mogao sjetiti. U baru mo da; ili u odvodnom kanalu s usana neke pijane olupine. Neko je vrijeme to bila tek g lasina - ovaj san o palai u itaka gdje oni koji su iscrpili ni tavna zadovoljstva lju dskog oblija mogu otkriti novu definiciju odu evljenja. A put u ovaj raj? Bilo ih j e nekoliko, reeno mu je, karte meuprostora izmeu stvarnog i jo stvarnijeg, izraene od strane putnika ije su se kosti 54 ve odavno pretvorile u pra inu. Jedna je takva karta u kriptama Vatikana, sakrivena u kodu teolo kog rada nepro-itanom od re formacije. Druga je, u obliku origami sla ga-lice, prema izvje ima bila vlasni tvo markiza de Sadea, koji ju je upotrijebio, u vrijeme zatoeni tva u Bastillei, za zamjenu sa stra arom za papir na kojem je napisao 120 dana Sodome. Jo je jednu napravio umjetnik - izraiva ptica pjevica - po imenu Lemarchand, u obliku glazbene kutije tako savr enog dizajna da se ovjek njome mogao

igrati polovicu ivotnog vijeka i nikada ne ui unutra. Prie. Prie. Ipak, otkad je poeo vjerovati u apsolutno ni ta nije bilo tako te ko kao iz baciti tiraniju provjerene istine iz glave. A i vrijeme je prolazilo, u pijanom mozganju 0 takvim fantazijama. U Diisseldorfu, kamo je oti ao krijumarei heroin, ponovno je nai ao na priu o Lemarchan dovoj kutiji. Njegova je znati elja ponovno bila probuena, ali ovoga je puta pratio priu sve do njezinog izvori ta. ovjekovo je ime bilo Kircher, iako se najvjerojatni je slu io i s desetak drugih. Da, Nijemac je mogao potvrditi postojanje kutije; 1 da, mogao je srediti da ju Frank dobije. Cijena? Male usluge tu i tamo. Ni ta p osebno. Frank je obavio usluge, oprao ruke i zahtijevao svoju plau. Bilo je i uputa od Kirchera kako najbolje rije iti tajnu Lemarchandova ureaja; uput e su dijelom bile poune, dijelom apstraktne. Rije iti zagonetku znailo je putovati, rekao je, ili ne to slino. Kutija, izgledalo je, nije bila samo karta puta, nego sa m put. Ova gaje nova ovisnost brzo izlijeila od droge i alkohola. Mo da su postojali drugi naini oblikovanja svijeta tako da odgovara obliku njegovih snova. 55 Vratio se u kuu u Ulici Lodovica, u praznu kuu iza ijih je zidova sada bio zatoen, i pripremio se - ba kako je Kircher savjetovao - za izazov rje avanja Lemarchan-dove konfiguracije. Nikada u ivotu nije bio tako umjeren, ili koncentriran. U danima prije naleta na kutiju ivio je ivotom koji bi i sveca posramio, svu energiju usredotoiv i na ceremoni ju koja gaje ekala. Bio je arogantan u odnosu s Redom Posjekotine, sada je to vidio; ali posvuda su se nalazile - na svijetu i izvan njega - sile koje su ohrabrivale takvu aroganci ju jer su se njome koristile. Samo ta injenica ga ne bi pokolebala. Ne; prava je pogre ka bila u naivnom vjerovanju da se njegova definicija u itka znaajno poklapa s onom Ceno-bita. Kako bilo, donijeli su nebrojene patnje. Predozirali su ga senzualno u sve dok mu s e um nije kolebao oko ludila, zatim su ga upoznali s u itkom; mo da su tako i mislil i. Mo da ne. S ovim je umovima bilo nemogue znati; bili su tako beznadno, besprijek orno neodreeni. Nisu poznavali nikakve principe nagraivanja i ka njavanja po kojima bi se mogao nadati da e zaraditi odmor od njihovih muenja, a niti su bili ganuti i kakvim preklinjanjem za milost. Poku ao je to, u tjednima i mjesecima koji su dije lili otvaranje kutije od dana njeg dana. Nije bilo nikakvog suosjeanja na ovoj strani Procjepa, tu su se nalazili samo pla i smijeh. Suze radosnice ponekad (za sat bez strave; ak i za jedan dah); smijeh j e dolazio, tako proturjeno, u liku neke nove strave koju je oblikovao in enjer za o smi ljavanje patnje. 56 Dolazilo je do daljnjeg usavr avanja muenja, izmi ljenog od uma koji je izvanredno sh vaao prirodu patnje. Zatoenicima je bilo dopu teno vidjeti svijet na kojem su nekada obitavali. Njihova su mjesta odmora - kada nisu podnosili zadovoljstvo - gledal a tono na ona mjesta gdje su nekada radili na Konfiguraciji koja ih je ovamo dove la. U Frankovom sluaju, na gornju sobu broja pedeset i pet u Ulici Ludovica. Vei je dio godine to bio neosvijetljen pogled; nitko nije ak ni zakoraio u kuu. A on da, do li su oni: Rory i ljupka Julia. I nada se ponovno rodila ... Postojali su naini za bijeg, uo ih je pro aputane; rupe u sustavu koje mogu dopustit i dovoljno gipkom ili lukavom umu izlaz u sobu iz koje je do ao. Ako bi zatoenik us pio ostvariti takav bijeg nije bilo naina da ga hije-rofanti prate. Oni su morali biti prizivani preko Procjepa. Bez takvog su poziva ostavljeni poput pasa na pr agu, koji grebu i grebu, ali ne mogu ui. Bijeg je zbog toga, ako je mogao biti iz vr en, sa sobom donosio decree absolute, potpunu rastavu pogre nog braka koji je zat oenik sklopio. To je bio pothvat vrijedan rizika. Uistinu, to uope nije bio nikaka v rizik. Koja bi kazna bila gora od pomisli na bol bez nade u odrje enje? Imao je sree. Neki su zatvorenici i ezli sa svijeta ne ostavljajui dovoljan znak svog postojanja iz kojeg, uz prigodan splet okolnosti, njihovo tijelo ponovno mo e bit i izgraeno. Njegovo gotovo posljednje djelo, izuzev i vri tanje, bilo je pra njenje tes tisa na pod. Mrtva je sperma bila oskudna uspomena na njegovo bie; ali dovoljna.

Kada se dragom bratu Rorvju (dra esnom, nespretnom Rorvju) 57 omaknulo dlijeto, tamo je bilo ne to odFranka stoje profitiralo od bola. Prona ao je mali oslonac i traak snage s kojom bi se mogao izvui u sigurnost. Sve je sada bil o na Juliji. Ponekad je, patei u zidu, pomi ljao da e ga napustiti iz straha. Ili to ili e raciona lizirati prizor koji je vidjela i zakljuiti daje sanjala. Ako bude tako, izgublje n je. Nedostajalo mu je energije za ponovno pojavljivanje. Ali bilo je znakova koji su mu dali razlog za nadu. injenica da se vratila u sobu u dvije ili tri prigode, na primjer, i samo stajala u tami gledajui u zid. ak je prilikom druge posjete promrmljala nekoliko rijei, iako je uhvatio samo komadie. R ije "ovdje" bila je meu njima. I "ekanje" i "uskoro". Dovoljno da ga ouva od oajanja. Njegov je optimizam imao jo jedno upori te. Bila je izgubljena, zar ne? Vidio je to na njezinom licu kada su -prije nego to se Rory posjekao - ona i njegov brat ima li prigodu biti zajedno u sobi. Proitao je poglede izmeu redova; trenutke kada je njezina budnost popustila, i tuga i frustracija koje je osjeala bile su oite. Da, bila je izgubljena. Udana za ovjeka za kojeg nije osjeala ljubav i nemona da pr onae izlaz. Pa, on je bio ovdje. Oni mogu spasiti jedno drugo, na nain koji su pjesnici obeali da bi ljubavnici trebali. On je bio tajna, on je bio tama, on je bio sve o emu j e sanjala, I ako ga oslobodi slu it e joj - o, da - sve dok njezino zadovoljstvo ne dosegne taj prag koji je, poput svih pragova, bio mjesto gdje sna ni postaju sna ni ji, a slabi nestaZadovoljstvo je tamo bilo bol; i obrnuto. I on je to znao dovoljno dobro da ga z ove domom. 58 EST U treem je tjednu rujna zahladilo: arktika je hladnoa donijela grabe ljivi vjetar koj i je u nekoliko dana skinuo li e s drvea. Hladnoa je uvjetovala promjenu odjee i promj enu plana. Umjesto pje aenja, Julia je uzela automobil. Odvezla se do sredi ta grada u rano poslijepodne i prona la bar u kojem je u vrijeme ruka bilo ivahno, ali ne buno . Mu terije su dolazile i odlazile; mladi pripravnici iz odvjetnikih i raunovodstvenih tvrtki, razgovarajui o svojim ambicijama; dru tva vinopija iji su jedini pokazatelj i trijeznoe bila njihova odijela; i najzanimljivije, povr no poznati individualci k oji su sjedili sami za stolovima i samo pili. Privukla je solidnu gomilu zadivlj enih pogleda, ali oni su uglavnom pripadali mladim pripravnicima. Pro lo je vi e od sata otkad je do la u bar, robovi plaa su se vraali na svoje planta e, dok nije uhvati la nekoga kako gleda njezin odraz u zrcalu. U iduih su deset minuta njegove oi bil e prikovane na nju. Nastavila je piti, poku avajui sakriti bilo kakav zrak uznemire nosti. A onda je, bez upozorenja, ustao i pri ao njezinom stolu. 59

"Pije sama?" upitao je eljela je pobjei. Srce joj je tako estoko lupalo da je bila sigurna da ga mora uti. Ali nije. Upitao juje eli li jo jedno pie; rekla je da eli. Oito zadovoljan to nije o bijen, oti ao je do anka, naruio duplo i vratio se za stol. Bio je crven u licu i je dan broj vei od svog tamno-plavog odijela. Jedino su njegove oi odavale bilo kakav znak nervoze, poivajui na njoj samo za trenutak, a zatim odskaui poput prestra ene ri be. Nee biti nikakvog ozbiljnog razgovora: to je ve odluila. Nije eljela znati mnogo o njemu. Njegovo ime, ako je nu no. Njegovo zanimanje i brani status, ako bi inzis tirao. Ni ta vi e od toga, neka bude samo tijelo. Na kraju je ispalo da nije postojala opasnost od povjeravanja. Susrela je priljiv ije kamene ploe. S vremena na vrijeme bi se nasmije io, kratkim, nervoznim osmijeho m koji je pokazivao zube isuvi e pravilne da bi bili pravi - i nudio nova pia. Rekl a je ne, u elji da zavr i lov to je mogue prije, i umjesto toga ga upitala ima li vre mena za kavu. Rekao je da ima.

"Kua je udaljena samo nekoliko minuta", odgovorila je, i oti li su do njezinog auto mobila. Dok je vozila nastavila se pitati - meso na sjedi tu pored nje - za to je ov o tako lako. Da lije to zato to je ovjek oita rtva - sa svojim nesposobnim oima i umj etnim zubima - roen, da li je to uope znao, za ovo putovanje? Da, mo da je to bilo t o. Nije bila prestra ena zato to je sve ovo bilo savr eno predvidivo... Dok je okretala klju u ulaznim vratima i ulazila u kuu pomislila je daje ula buku u kuhinji. Da li se Rory 60 vratio ranije kui, bolestan mo da? Pozvala gaje. Nije bilo odgovora; kua je bila pra zna. Gotovo prazna. Pre av i prag ve je imala sve pomno isplanirano. Zatvorila je vrata. ovjek u plavom od ijelu zurio je u svoje manikirane ruke, i ekao znak. "Ponekad se osjeam usamljeno", rekla mu je dok se oe ala o njega. Bila je to reenica koju je pro le noi smislila u krevetu. Samo je kimnuo u znak odgovora, izraz njegovog lica bio je mje avina straha i skep tinosti; oito ba nije mogao vjerovati u svoju sreu. " eli li jo jedno pie?" upitala gaje. "Ili emo odmah ii gore?" Ponovo je kimnuo. "Mislim da sam ve dosta popio." "Gore, onda." Napravio je neodluan pokret u njezinom pravcu, kao da ju je mo da namjeravao poljub iti. Ipak, nije eljela nikakvo udvaranje. Izbjegavajui njegov dodir do la je u podno j e stepenica. "Ja u voditi", rekla je. Pokorno ju je pratio. Na vrhu stepenica se okrenula i pogledala ga, uhvativ i ga kako maramicom bri e znoj s obraza. Priekala je dok ju nije pristigao, a zatim ga povela do polovine hodni ka, do vla ne sobe. Vrata su bila ostavljena od krinuta. "Ui", rekla je. Poslu ao je. Kada je u ao unutra trebalo mu je nekoliko trenutaka da se privikne na tamu i jo malo vremena da bi dao glas zapa anju da: "Ovdje nema kreveta?" 61 Zatvorila je vrata i upalila svjetlo. Na vrata je objesila jednu od Rorvjevih st arih jakni. U d epu je ostavila no . Ponovo je rekao: "... nema kreveta" " to fali podu?" "Podu?" "Skini sako. Vrue ti je." "Da", slo io se, ali nije ni ta uinio pa mu se primak-nula i poela mu odvezivati krava tu. Tresao se, siroto janje. Siroto, nijemo janje. Dok mu je odvezivala kravatu poeo je skidati sako. Da li Frank gleda ovo, pitala se? Njezine su oi trenutano zalutale na zid. Da, pom islilaje, ovdjeje. Onvidi. On zna. Oblizuje usne i postaje nestrpljiv. Janje je progovorilo. "Za to ti..." poeo je, "za to ti mo da ne bi... uinila isto?" " eli li me vidjeti golu?", dra ila je. Rijei su uzrokovale svjetlucanje njegovih oiju. "Da", brzo je rekao. "Da. Volio bih to" "Jako?" "Jako." Otkopavao je ko ulju. "Mo da i hoe ", rekla je. Ponovno joj je uputio patuljasti smije ak. "Da lije to igra?" odva io se. "Ako tako eli ", rekla je i pomogla mu skinuti ko ulju. Njegovo je tijelo bilo blijed o i mekano poput gljive. Prsa su mu bila masivna; trbuh takoer. Stavila je ruke n a njegovo lice. Poljubio joj je vr ke prstiju. "Lijepa si", rekao je, pijuckajui rijei kao da su ga satima muili. 62 "Jesam li?" "Zna da jesi. Prelijepa. Najljep a ena koju sam ikad vidio." "To je lijepo od tebe", rekla je i okrenula se prema vratima. Iza sebe je ula zve ket kope njegovog remena i zvuk grebanja odjee po ko i dok je spu tao hlae.

Sasvim dovoljno, pomislilaje. Nije imala elju vidjeti ga golog kao od majke roenog . Dovoljno je bilo imati ga ovakvog Posegnula je u d ep jakne. "Oh, Bo e", iznenada je reklo janje. Ispustila je no natrag u d ep. " to je?" upitala je, okreui se da ga pogleda. Da prsten na njegovom prstu nije ve odao njegov status, znala bi daje o enjen po gaama koje j e nosio: vreaste i suvi e prane, nelaskava odjea kupljena od ene koja je ve davno pres tala razmi ljati o svom mu u u seksualnim terminima. "Mislim da trebam isprazniti mjehur", rekao je. "Suvi e viskija." Lagano je slegnula ramenima i ponovno se okrenula vratima. "Odmah se vraam", rekao je njezinim leima, ali njezina je ruka bila u d epu jakne pr ije nego to su rijei bile izgovorene, okrenula se prema njemu dok je kretao prema vratima, no za klanje u ruci. Njegov je korak bio isuvi e brz da bi vidio o tricu sve do posljednjeg mogueg trenutk a, a ak se i onda zbunjenost pojavila na njegovom licu, ne strah. Bio je to kratk otrajan pogled. Trenutak poslije no je bio u njemu, re ui mu trbuh s lakoom o trice u p remekanom siru. Napravila je jedan rez, a zatim jo jedan. 63 Dok je krv curila bila je sigurna daje soba treperila, cigle i buka drhtale su vi djev i mlazove koji su ikljali iz njega. Imala je samo trenutak vremena da se divi pojavi, ne vi e, prije nego to je janje i spustilo dahtavu kletvu, i -umjesto da se odmakne iz dosega no a kao to je predvidj ela - zakorailo prema njoj i izbilo joj oru je iz ruke. Otkotrljalo se preko podnih dasaka i sudarilo s podnim letvicama kod zida. Nakon toga je skoio na nju. Stavio je ruku u njezinu kosu i vrsto ju uhvatio. Izgledalo je da njegova namjera nije nasilje ve bijeg, jer ju je pustio im ju je odvukao od vrata. Udarilaje u zi d, i pala, pogledala gore da bi ga vidjela kako se bori s kvakom, slobodna ruka prikovana na rane. Sada je bila hitra. Preokrenula se do mjesta gdje je le ao no , ustala je i krenula prema njemu u jednoj tenoj kretnji. Uspio je od krinuti vrata nekoliko centimetara, ali ne dovoljno. Spustila je no u sredi te njegovih koziavih lea. Zavri tao je i ispus tio kvaku. Ve je izvlaila no i gurala ga u njega drugi put, a onda trei i etvrti. Uis tinu je izgubila broj rana koje je zadala, njezin je napad bio pun pakosti zbog njegovog odbijanja da legne i umre. Teturao je sobom, cvilei i jauui, dok je krv te kla njegovom stra njicom i nogama. Napokon se, nakon cijele vjenosti, prevrnuo i po godio pod. Ovoga je puta bila sigurna da ju osjeaji nisu prevarili. Soba je, ili duh u njoj, odgovorila nje nim uzdasima i ekivanja. Negdje je zvonilo zvono ... Gotovo poput primisli registrirala je da je janje prestalo disati. Pre la je preko krvlju poprskanog poda do mjesta gdje je le ao i upitala: "Dovoljno?" 64 Zatim je oti la oprati lice. Dok je i la hodnikom ula je uzdah sobe - nije bilo ni jedne druge rijei za to. Stala je u pola koraka, gotovo dovedena u napast da se vrati. Ali krv joj se su ila na rukama i njezina joj se ljepljivost gadila. U kupaonici je skinula bluzu s cvjetnim uzorkom i prvo izribala dlanove, zatim p oprskane ruke i na kraju vrat. Pranje ju je istovremeno i ohladilo i okrijepilo. Dobro se osjeala. Kada je zavr ila s time oprala je no , izribala slivnik i vratila se na hodnik ne trudei se obrisUi ili obui. Nije imala potrebe ni za jednim. Soba je bila poput pei dok su energije mrtvog ovj eka pulsirale iz njegovog tijela. Nisu daleko stigle. Krv je s poda ve vijugala p rema zidu gdje je bio Frank, kapljice su izgledale kao da kljuaju i isparavaju im bi do le u blizinu podnih letvica. Gledala je, ushieno. Ali to nije bilo sve. Ne to s e dogaalo na lesu. Bio je li en svih unutarnjih organa, tijelo se grilo dok su mu un utarnji organi bili isisavani, plinovi su zavijali u crijevima i grlu, ko a se isu i vala pred njezinim prenera enim pogledom. U jednom su trenutku umjetni zubi upali natrag u grlo, a desni su se oko njih isu ivale. I u pukom je trenu bilo gotovo. Sve to je tijelo moglo korisno ponuditi za hranu bilo je uzeto; ljuska koja je ostala ne bi bila dostatna za roj muha. Bila je im

presionirana. Iznenada, arulja je poela treperiti. Pogledala je zid oekujui da zadrhti i ispljune njezinu ljubav na svjetlost dana. Ali ne. arulja se ugasila. Tamo je bio samo traa k svjetlosti koji je propuzio kroz godinama ibani kapak. "Gdje si?" upitala je Zi dovi su ostali nijemi. 65

"Gdje si?" Jo uvijek ni ta. Soba se hladila. Njezine su se grudi naje ile. Zavirila je na fluore scentni sat na janjetovoj zgrenoj ruci. Otkucavao je, ne marei za apokalipsu koja je zadesila nj egovog vlasnika. Pokazivao j e esnaest etrdeset ijedan. Rory e se vr atiti ubrzo nakon sedamnaest i petnaest, ovisno o gustoi prometa. Pred njom je bi o posao koji je trebalo do tada obaviti. Zamotav i plavo odijelo i ostatak njegove odjee, stavila ih je u nekoliko najlonski h vreica, a zatim potra ila veu vreu za ostatke. Oekivala je da e Frankbiti ovdje da j j pomogne u ovom poslu, ali po to se nije pojavio nije imala izbora nego sve obavi ti sama. Kada se vratila u sobu raspadanje janjeta je jo uvijek trajalo, iako sad a mnogo sporije. Mo da je Frank jo uvijek cijedio unutra njost lesa, ali sumnjala je u to. Najvjerojatnije osiroma eno tijelo, u potpunosti li eno sr i i svih vitalnih tek uina, nije bilo dovoljno sna no da se dr i na okupu. Kada je komadie ubacila u vreu te i a je poput malog djeteta, ne vi e. Zatvarajui vreicu spremila se daju odnese dolje u auto, a tada je ula otvaranje ulaznih vrata. Zvuk je oslobodio svu paniku koju je tako ustrajno dr ala daleko od sebe. Poela se tresti. Suze su joj nagrizale sinuse. "Ne sada ..." rekla je sama sebi, ali osjeaj vi e nije mogao biti potiskivan. U hodniku dolje Rory je rekao: "Ljubavi?" Ljubavi! Mogla se nasmijati, ali od u asa. Bila je ovdje ako juje elio pronai -njego va ljubav, njegova draga - s nedavno opranim grudima i mrtvacem u rukama. "Gdje si?" 66 Oklijevala je prije odgovora, nesigurna da li e njezino grlo biti sposobno za obm anu. Po trei put ju je pozvao, glas mu je promijenio ton dok je hodao do kuhinje. Treb at e mu samo trenutak da otkrije da ne mije a jelo na tednjaku; nakon toga e se vrati ti i krenuti uz stepenice. Imala je deset sekundi; petnaest najvi e. Trudei se da joj korak bude to je mogue lak i, iz straha da ne uje njezino kretanje na katu, odnijela je smo-tuljak u rezervnu sobu na kraju hodnika. Premala za spava onicu (osim mo da za dijete), upotrijebili su ju kao ostavu. Poluprazni sanduci; k omadi namje taja koje nisu mogli nigdje smjestiti; razni otpad. Ovdje je ostavila tijelo na neko vrijeme, iza naopako postavljene stolice. Zatim je za sobom zaklj uala vrata ba kada ju je Rory pozvao iz podno ja stepenica. Dolazio je gore. "Julia? Julia, ljubavi. Jesi li tamo?" Kliznula je u kupaonicu i pogledala se u zrcalo. Pokazalo joj je zacrvenjen' por tret. Uzela je bluzu koju je ostavila na rubu kade i obukla ju. Imala je ustajal i zadah, a kapi krvi zasigurno su se nalazile meu cvijeem, ali nije imala ni ta drug o za obui. Dolazio je hodnikom; ula je njegov slonovski korak. "Julia?" Ovoga je puta odgovorila - ne trudei se prikriti drhtaj u glasu. Zrcalo je potvrd ilo ono ega se pla ila: nije bilo teorije da mo e proi kao neuznemirena. Bila je prisi ljena na besprijekornu glumu. "Jesi li dobro?" upitao ju je. Bio je pred vratima. "Ne", rekla je. "Ne osjeam se dobro." 67 "On, draga..." "Za as u biti dobro." Pritisnuo je kvaku, ali je ona zakljuala vrata. "Mo e li me malo ostaviti na miru?" " eli li doktora?" "Ne", rekla mu je. "Ne. Stvarno. Ali ne bih imala ni ta protiv konjaka -"

"Konjaka..." "Bit u dolje za sekundu." "Kako gospoa eli", na alio se. Brojila mu je korake dok je i ao prema stepenicama, a o nda se spustio dolje. Kada je izraunala daje izvan dosega sluha otkljuala je vrata i iza la na hodnik. Kasno popodnevno svjetlo brzo je nestajalo; hodnik je bio tamni tunel. Odozdo je ula zveckanje a e o a u. Krenula je prema Frankovoj sobi najbr e to se usudil Iz zamraene unutra njosti nije bilo zvuka. Zidovi vi e nisu treperili; nije se uo ni z vuk udaljenih zvona. Otvorila je vrata; lagano su za kripala. Nije u potpunosti oistila za sobom. Na podu je bilo pra ine, ljudske pra ine, i komad ia osu enog mesa. Spustila se na koljena i marljivo ih sakupila. Rory je bio u prav u. Ona je bila savr ena hausfrau. Dok je ustajala ne to se pomaknulo u sve tamnijim sjenkama sobe. Pogledala je u sm jeru pokreta, ali prije nego to su njezine oi uspjele definirati oblik u kutu glas je rekao: "Ne gledaj me." Bio je to umoran glas - glas nekoga potro enog dogaajima; ali bio je stvaran. Rijei su bile no ene istim zrakom koji je udisala. 68 "Frank", rekla je. "Da ...", stigao je slomljeni glas, "... ja sam." Rory ju je pozvao odozdo. "Da li se osjea bolje?" Oti la je do vrata. "Puno bolje..." odgovorila je. Iza njezinih lea skrivena je stvar rekla: "Ne pu taj ga blizu mene." Rijei su dolazile brzo i razjareno. "U redu je", apnula mu je. A onda Rorvju: "Bit u dolje za minutu. Stavi neku glazb u. Ne to umirujue." Rory je odgovorio da e staviti i vratio se u predvorje. "Samo sam polovino napravljen", rekao je Frankov glas. "Ne elim da me vidi ... ne el im da me itko vidi... ne ovakvog ..." Rijei su jo jednom zastale, a onda tu no nasta vile: "Moram dobiti jo krvi, Julia." "Jo ?" "I to brzo." "Koliko je to jo ?" upitala je sjenke. Ovoga je puta uhvatila bolji traak onoga sto je tamo ekalo. Nije ni udo to je elio da ga nitko ne gleda. "Samo jo ", rekao je. Iako je bio jedva iznad apta, u glasu se nalazila hitnja koja ju je pla ila. "Moram ii..." rekla je zauv i glazbu odozdo. Ovoga puta tama nije odgovorila. Na vratima se okrenula. "Drago mije to si do ao", rekla je. Dok je zatvarala vrata iza sebe je ula zvuk ne d rukiji od smijeha, ne drukiji od jecanja. 69 SEDAM "Kirsty? To si ti?" "Da? Tko je to?" "Rory..." Linija je bila vodena; kao daje potop izvana tekao telefonskim kablovima. Ipak, bila je sretna to ga uje. Zvao je tako rijetko, a kada je zvao to je obino bilo i u svoje i u Julijino ime. Meutim, ovoga puta nije bilo tako. Ovoga je puta Julia b ila tema razgovora. "Ne to nije u redu s njom, Kirsty", rekao je. "Ne znam to." "Misli daje bolesna?" "Mo da. Osjeam se kao da ivim sa strancem. I u asno izgleda." "Jesi li razgovarao s njom?" "Ka e daje dobro. Ali nije; pitao sam se da nije mo da razgovarala s tobom." "Nisam je vidjela od va e proslave useljenja." "To je jo jedna stvar. Uope ne eli napu tati kuu. To nije nalik na nju." "Da li eli ... da popriam s njom?" "Htjela bi?" 71

"Ne znam da li e od toga biti i ta dobrog, ali poku at u." "Nemoj joj ni ta rei o na em razgovoru." "Naravno da neu. Nazvat u sutra -" ("Sutra. Mora biti sutra." "Da ... znam." "Bojim se da u popustiti, Julia. Poinjem kliziti natrag") "Nazvat u te iz ureda u etvrtak. Tada mi mo e rei to misli o njoj." ("Kliziti natrag?" "Do sada e ve znati da sam nestao." "Tko e znati?" "Posjekotina. Kurvini sinovi koji su me odveli..." "ekaju te?" "Odmah iza zida") Rory joj je rekao koliko je zahvalan, a ona muje zauzvrat rekla da je to najmanj e to prijatelj mo e uiniti. Zatim je spustio slu alicu, ostavljajui ju da slu a ki u na bodnoj liniji. Sada su oboje Julijina stvorenja; paze na njezinu dobrobit, brinu se za nju ako bi imala ru ne snove. Nema veze, i to je neka vrsta zajedni tva. 72 Mu karac s bijelom kravatom nije ekao povoljan trenutak. Pri ao je Juliji gotovo u is ti trenutak kada ju je ugledao. Odluila je, ve dok je prilazio, da nije pogodan. P rekrupan; suvi e siguran. Nakon otpora koji je pru io prvi, bila je odluna pa ljivije b irati. Pa muje, kada ju je Bijela Kravata upitao to pije, rekla daju ostavi na mi ru. Oito je bio naviknut na odbijanje i lako se svladao povlaei se prema anku. Vratila s e svom piu. Danas je ki a jako plju tala - sada je ve padala sedamdeset i dva sata, poinjala i pre stajala - i bilo je manje gostiju nego pro li tjedan. Jedan ili dva pokisla takora u li su unutra, ali ni j edan joj nije posvetio vi e od letiminog pogleda. A vrijeme je prolazilo. Ve je pro lo etrnaest sati. Nee riskirati d a ponovno bude zateena Rorvjevim povratkom. Ispraznila je a u i zakljuila da danas ni je Frankov sretan dan. Zatim je iza la iz bara na potop, otvorila ki obran i krenula prema automobilu. Dok je hodala iza sebe je zaula korake, a onda je Bijela Krava ta bio pored nje i rekao: "Moj je hotel u blizini." "Oh..." rekla je i nastavila hodati. Ali nee ga se uspjeti rije iti tako lagano. "Ovdje sam samo dva dana", rekao je Ne izazivaj me, pomislila je. "Samo tra im neko dru tvo ..." nastavio je. "Nisam s nikim razgovarao." "Stvarno?" 73 l Uhvatio ju je za ruku. Stisak je bio tako jak da je umalo vrisnula. To je bio tr enutak u kojem je shvatila da e ga morati ubiti. Izgledalo je da vidi po udu u njez inim oima. "Moj hotel?" upitao je. "Ba i ne volim hotele. Previ e su bezlini." "Ima li bolju ideju?" rekao joj je. Imala je, naravno. Objesio je svoj mokri baloner na vje alicu u hodniku i ona mu je ponudila pie koje je rado prihvatio. Zvao se Patrick i bio je iz Newcastlea. "Ovdje sam poslovno. Ali izgleda da ne mogu napraviti mnogo." "Za to?" Slegnuo je ramenima. "Sigurno sam lo trgovac. Jednostavno." " to prodaje ?" upitala gaje. " to te briga?" odgovorio je munjevito. Nacerila se. Morat e ga hitro odvesti gore, prije nego to joj postane ugodno u nje

govom dru tvu. "Za to ne prekinemo s avrljanjem?" reklaje. Bila je to otrcana fraza, ali to je bil a prva stvar koja joj je pala na pamet. Ispio je ostatak pia u jednom gutljaju i krenuo za njom. Ovoga puta nije ostavila vrata od krinuta. Bila su zakljuana, to gaje oito zaintrigir alo. "Poslije tebe", rekao je kada su se vrata otvorila. U laje prva. Pratio ju je. Ovoga puta, odluila je, nee biti skidanja. Ako njegova od jea upije ne to hrane nema veze, nee mu dati priliku da shvati da nisu sami u sobi. 74 "Jebat emo se na podu, zar ne?" pitao je le erno. "Prigovara ?" "Ne, ako tebi odgovara", rekao je i pritisnuo usta na njezina, jezikom joj je pr etra ivao zube u potrazi za upljinama. Bilo je ne to strasti u njemu, pomislila je; v e je mogla na sebi osjetiti njegovu erekciju. Ali ona je ovdje morala obaviti pos ao: proliti krv i nahraniti gladna usta. Prekinula je njegov poljubac i poku ala se izmaknuti iz njegovog zagrljaja. No je p onovno bio u jakni na vratima. Dok joj je bio izvan dohvata imala je malo snage da mu se odupre. " to nije u redu?" rekao je "Sve je u redu ..." promrmljala je. "Ne moramo se uriti. Imamo sve vrijeme svijet a." Dotaknula je prednji dio njegovih hlaa, da ga smiri. Zatvorio je oi poput zado voljnog psa. "Neobina si..." rekao je. "Nemoj gledati", rekla je. "Huh?" "Nemoj otvarati oi." Namr tio se, ali poslu ao. Zakoraila je unatrag prema vratima i napola se okrenula ko pajui po dubinama d epa, pogledavajui unatrag da vidi da li je jo uvijek slijep. Bio je; i otkopavao se. Kada je njezina ruka uhvatila no , sjenke su zare ale. uo je buku. Oi su mu se isti as otvorile. " to je to bilo?" rekao je, okreui se i gled jui u tamu. "Ni ta", inzistirala je vadei no iz skrovi ta. Odmicao se od nje preko sobe. 75 "Netko je-" "Nemoj.'" "- ovdje." Posljednji je slog zamro na njegovim usnama kada je krajikom oka ugledao srditu k retnju u kutu pored prozof O ra. " to ... u Bo je ...?" poeo je. Kada je pokazao u tamu, napala ga je i zare ala mu vrat mesarskom precizno u. Krv je odmah briznula, debeli mlaz koji je pogodio zid mokri m tup. ula je Frankovo zadovoljstvo, a onda uzdah umirueg ovjeka; dug i dubok. Podi gao je ruku do vrata da zaustavi krvarenje, ali ona je ponovno napala, zarezujui njegovu ruku koja je preklinjala, njegovo lice. Zateturao je, uzdahnuo. Napokon se sru io, grei se. Odmaknula se od njega da izbjegne noge koje su mlatile. U kutu sobe ugledala je Franka kako se ljulja napri-jed-natrag. "Dobra ena ..." rekao je. Da lije to bila njezina ma ta ili je njegov glas ve sada jai nego to je bio? Vi e nalik na glas koji je ula u svojoj glavi tisuama puta u ovim uzalud potro enim godinama? Zvono je zazvonilo. Ukoila se. "Oh, Isuse", rekla su njezina usta. "U redu je ..." odgovorila je sjenka. "Gotovo daje mrtav." Pogledala je ovjeka s bijelom kravatom i vidjela da je Frank u pravu. Grenje je prestalo. "Krupan je", rekao je Frank. "I zdrav." Izlazio je iz sjenke i dolazio pred njezin pogled, isuvi e pohlepan za hranom da bi joj zabranio gledanje; sada 76 gaje po prvi puta jasno vidjela. Bio je izopaenost. Ne samo ljudskosti, ivota. Skr enula je pogled. Zvono je ponovno zazvonilo, i to du e. "Idi i vidi tko je", zamolio ju je Frank.

Nije odgovorila. "Idi", rekao joj je okreui svoju izoblienu glavu u njezinom pravcu; njegove su oi bi le vatrene i sjajne u okolnoj trule i. Zvono je zazvonilo po trei put. "Onaj tko zvoni vrlo je uporan", rekao je poku avajui s uvjeravanjem kada nije uspi o sa zapovijedanjem. "Ja stvarno mislim da bi trebala pogledati tko je." Odmaknula se od njega, a on je svoju pa nju vratio natrag tijelu na podu. Zvono je ponovno zazvonilo. Mo da je bolje da vidi tko je (ve je bila iza la iz sobe, poku avajui ne uti zvukove koj je Frank proizvodio) - bolje je otvoriti vrata. Bit e to agent koji prodaje osig uranje, najvjerojatnije, ili Jehovini svjedoci s novostima o spasu du e. Da; nee jo j smetati da to uje. Zvono je ponovno zazvonilo. "Trenutak", rekla je, sada urei iz straha da e otii. Na licu je imala dobrodo licu kada je otvorila vrata. Istog je tr enutka zamrla. "Kirstv." "Zamalo sam odustala." "Ja sam... ja sam spavala." "Oh." Kirstv je pogledala pojavu koja joj je otvorila vrata. Iz Rorvjevog je opisa oeki vala iscrpljeno stvorenje. Ono to je vidjela bila je potpuna suprotnost. Julijino je lice 77bilo crveno; pramenovi znojem potamnjene kose prilijepljeni za elo. Nije izgled ala poput ene koja se upravo digla iz sna. Kreveta mo da, ali ne sna. "Samo sam navratila -" rekla je Kirsty "- na avrljanje." Julia je blago slegnula ramenima. "Pa, sada ba nije pogodan trenutak", rekla je. "Vidim." "Mo da se mo emo nai kasnije tijekom tjedna...?" Kirstvn je pogled kliznuo pored Julije do vje alica u hodniku. Mu ki baloner visio j e na jednoj, jo uvijek vla an. "Rory je kod kue?" odva ila se. "Ne", rekla je Julia, "Naravno da nije. Radi." Lice joj je poprimilo grublji izr az. "Da li si zbog toga do la," upitala je, "da vidi Rorvja?" "Ne, ja-" "Zna da ne mora tra iti moju dozvolu. On je odrastao ovjek. Vas dvoje mo ete raditi koj i god kurac 'oete." Kirstv nije poku avala nastaviti diskusiju. Volte face ju je ostavilo zbunjenu. "Idi kui", rekla je Julia. "Ne elim razgovarati s tobom." Zalupila je vratima. Kirstv je stajala na pragu oko pola minute, tresui se. Nije nimalo sumnjala u ono to se dogaa. Mokri baloner; Julijin nespokoj - njezino crveno lice, njezin iznena dni bijes. Imala je ljubavnika u kui. Jadni je Rory pogre no protumaio znakove. Napustila je prag i krenula putem prema ulici. Gomila se misli sukobljavala borei se za njezinu pozornost. Na kraju je jedna iza la jasno iz gu ve: kako e rei Rorvju? Slomit e mu srce, u to nije sumnjala. A ona e, nesretni pripovjeda, biti zara ena nov ostima, zar ne? Osjeala je suze kako naviru. Ipak nisu do le, novi ih je osjeaj, mnogo nagla eniji, prevladao dok je silazila s pu ta na nogostup. Netko ju je promatrao. Mogla je osjetiti pogled na potiljku. Da li je to bila Ju lia? Nekako je mislila da nije. Onda je ljubavnik. Da, ljubavnik! Sigurna izvan sjenke kue podlegla je porivu da se okrene i pogleda. U vla noj je sobi Frank gledao kroz rupu koju je napravio u kapku. Posjetiteljica - ije je lice maglovito prepoznavao - je gledala kuu; ba njegov prozor, u stvari. S iguran da ga nee primijetiti uzvratio je pogled. Zasigurno je svoj pogled spustio na senzualnija stvorenja, ali ne to ga je u njezinom nedostatku glamoura privlailo . Po njegovom su iskustvu takve ene bile mnogo zabavnije dru tvo nego ljepotice pop ut Julije. Mogle su laskanjem . ili grubo u biti nagovorene, primorane na stvari ko je ljepotice nikada ne bi odobrile; i biti zahvalne za pa nju. Mo da e se vratiti, ta ena. Nadao se da hoe. Kirstv je promatrala proelje kue, ali bilo je prazno; prozori su ili bili mrani ili

su imali zavjese. Ipak, osjeaj da ju netko promatra nije popu tao; u stvari bio je tako sna an da se posramljeno okrenula. Ki a je ponovno poela dok je hodala Ulicom Lodovi-ca i po eljela joj je dobrodo licu. R ashladila je njezino crvenilo i prikrila suze koje vi e nisu mogle biti zadr ane. 78 79 Julia se drhtei vratila gore i prona la Bijelu Kravatu kod vrata. Ili, preciznije, njegovu glavu. Ovoga je puta, ili zbog pretjerane pohlepe ili zlobe, Frank rastr gao les. Djelii kosti i osu enog mesa le ali su razbacani po sobi. Nije bilo ni traga sladokuscu. Okrenula se prema vratima, a on je bio ondje blokirajui joj put. Samo su minute p ro le otkad gaje vidjela kako se saginje da bi iscrpio energiju iz mrtvog ovjeka. U tom se kratkom vremenu drastino promijenio. Tamo gdje je bila sasu ena hrskavica s ada su se nalazili savr eni mi ii; zemljovid njegovih vena i arterija bio je ponovno nacrtan: pulsirale su ukradenim ivotom. Bilo je ak i izdanaka kose, pone to preuranj enih uzev i u obzir odsutnost ko e, na krvavoj kugli njegove glave. Ni ta od ovoga nije ni najmanje poljep alo njegovu pojavu. U stvari ju je na mnoge n aine pogor alo. Prije na njemu nije bilo niega prepoznatljivog, ali sada su se komad ii ljudskosti nalazili posvuda, jo vi e istiui kobnu prirodu njegovog ranjavanja. Najgore je tek trebalo doi. Progovorio je, i kad je govorio bilo je to glasom koj i je neosporno bio Frankov. Rastrgani slogovi su nestali. "Osjeam bol", rekao je. Njegove poluzatvorene oi bez obrva promatrale su svaku njezinu reakciju. Poku ala j e sakriti gaenje koje je osjeala, ali krinka je bila nedostatna. 80 "Moji ivci ponovno rade ..." govorio joj je, "... i bole." "Mogu li ti kako pomoi?" upitala gaje. "Mo da ... mo da sa zavojima." "Zavojima?" "Pomozi mi da se zamotam u zavoje." "Ako je to ono to eli ." "Ali trebam vi e od toga, Julia. Trebam jo jedno tijelo." "Jo jedno?" upitala je. Da li ovome ima kraja? " to mo e izgubiti?" odgovorio je, prilazei joj bli e. Od njegove iznenadne blizine post ala je vrlo uznemirena. Zaustavio se proitav i strah na njezinom licu. "Uskoro u biti potpun ..." obeao joj je. "A kada budem..." "Bolje da idem oistiti", rekla je, skreui pogled s njega. "Kada budem, slatka Julia..." "Rory e uskoro doi kui." "Rory!" Ispljunuo je ime. "Moj dragi brat! Kako si se, za ime Bo je, mogla udati z a takvog papka." Osjetila je napad bijesa na Franka. "Volim ga", rekla je. A onda se nakon trenut ka razmi ljanja ispravila. "Mislila sam da ga volim." Smijeh je jo vi e naglasio njegovu stravinu golotinju. "Kako si mogla vjerovati u to ?" rekao je. "On je govno. Uvijek je bio. Uvijek e biti. Nikada nije imao smisla za pustolovinu." "Poput tebe." "Poput mene." 81 Pogledala je u pod. Ruka mrtvog ovjeka le ala je izmeu njih. Za trenutak je umalo bi la prevladana samoga-enjem. Sve stoje uinila i sanjala da ini u proteklih nekoliko dana uzdiglo se pred nju: mimohod zavoenja koji je zavr avao smru - sve za ovu smrt za koju se svim srcem nadala da e zavr iti zavoenjem. Bila je prokleta poput njega, mislila je; gnusnija ideja ne bi se mogla ugnijezditi ak ni u njegovoj glavi od o ne koja je trenutano gukala i lepr ala u njezinoj. Pa ... to je sreeno. "Izlijei me", pro aputao joj je. Grubost je nestala iz njegovog glasa. Govorio je p

oput ljubavnika. "Izlijei me ... molim te." "Hou", rekla je. "Obeavam da hou." "A onda emo biti zajedno." Namr tila se. "Stoje s Rorvjem?" "Mi smo braa pod ko om", rekao je Frank. "Uvjerit u ga u mudrost ovoga; udo ovoga. Ti mu ne pripada , Julia. Vi e ne." "Ne", rekla je. Bila je to istina. "Mi pripadamo jedno drugome. To je ono to eli , zar ne?" "To je ono to elim." "Zna , mislim da ne bih oajavao da sam imao tebe", rekao joj je. "Ne bih dao svoje tijelo i du u tako jeftino." "Jeftino?" "Za zadovoljstvo. Za isti u itak. U tebi..." - ovdje se ponovno pomaknuo prema njoj . Ovoga su ju puta njegove rijei dr ale; nije se povukla -"... u tebi sam mogao otk riti neki razlog za ivot." "Ovdje sam", rekla je. Bez razmi ljanja je ispru ila ruku i dotaknula ga. Tijelo je bilo vrue i vla no. Njegov se puls osjeao posvuda. U svakom osjetljivom pupoljku ivca ; u svakoj rastuoj tetivi. Dodir ju je uzbudio. Bilo je to kao da, sve do ovog tr enutka, nije nikada u potpunosti vjerovala daje stvaran. Sada je to bilo neospor no. Ona je stvorila ovog ovjeka, ili ga ponovno napravila, upotrijebila je svoju pamet i lukavost da bi mu dala tvorivo. Ushit koji je osjeala, dodirujui ovo prera njivo tijelo, bio je ushit posjedovanja. "Ovo je najopasnije razdoblje", rekao joj je. "Prije sam se mogao sakriti. Bio s am praktino ni ta. Ali vi e nije tako." "Ne. Razmi ljala sam o tome." "Moramo to brzo zavr iti. Moram biti sna an i cjelovit; po svaku cijenu. Sla e li se?" "Naravno." "Nakon toga bit e kraj ekanju, Julia." Izgledalo je kao da mu se puls ubrzao na tu pomisao. Onda je kleao ispred nje. Njegove nedovr ene ruke bile su na njezinim bokovima, a o nda njegova usta. Odriui se taloga svog gaenja, polo ila je ruku na njegovu glavu i osjetila kosu - svi lenu, poput djeje - i njegovu lubanju ispod. Nije nauio ni ta o nje nosti otkad ju je posljednji put dr ao. Ali oajanje ju je nauilo savr enoj umjetnosti cijeenja krvi iz ka menja; s vremenom e imati ljubav ove odvratne stvari, ili znati razlog. 83 OSAM Te je noi grmjelo. Oluja bez ki e, to je uzrokovalo da zrak miri i po eliku. Kirsty nikada nije dobro spavala. ak i kao dijete, iako je njezina majka znala do voljno uspavanki za umirivanje cijelih nacija, djevojica je te ko pronalazila san. Razlog nije le ao u nonim morama; ili pak nije bilo onih koje bi se zadr avale do jut ra. Bio je to sam san - in zatvaranja oiju i napu tanje kontrole njezine svjesnosti -bilo je to ne to na to nije bila naviknuta svojim temperamentom. Noas je, s tako jakom grmljavinom i tako blje tavim munjama, bila sretna. Imala je izgovor za napu tanje svog zbrkanog kreveta, i pijenje aja, i promatranje spektakla sa svog prozora. To joj je takoer dalo vremena za razmi ljanje; vremena da proui problem koji ju je m uio od napu tanja kue u Ulici Lodovica. Ali ipak, jo uvijek nije bila bli a odgovoru. Jedna ju je osobita sumnja izjedala. Pretpostavimo da je bila u krivu o onome to je vidjela? Pretpostavimo 85daje pogre no protumaila dokaz i da Julia ima savr eno dobro obja njenje? U asu bi izg ubila Rorvja. Pa ipak, kako mo e utjeti? Nije mogla podnijeti pomisao o eni koja mu se smije iza l ea, iskori tavajui njegovu otmjenost, njegovu naivnost. Od pomisli joj je prokljuala krv. Jedina preostala opcija bilo je ekati i gledati, da vidi mo e li doi do nekih neospo rnih dokaza. Ako se njezine najgore pretpostavke tada potvrde, nee imati drugog i zbora nego rei Rorvju sve to je vidjela.

Da. To je odgovor. ekati i gledati, gledati i ekati. Grmljavina se kotrljala po okolini mnogo sati, uskraujui joj san gotovo do etiri uj utro. Kada je, napokon, zaspala, bio je to san promatraa i stra ara. Svijetao, i pr epun uzdaha. 86 Oluja je pretvorila kuu u vlak utvara. Julia je sjedila u prizemlju i brojila otk ucaje izmeu bljeska i bijesa koji mu j e bio za petama. Nikada nij e volj ela grm lj avinu. Ona, ubojica; ona, ljubavnica ivog mrtvaca. Bio je to jo jedan paradoks koji je dodala tisuama koji su se u posljednje vrijeme pojavili u njoj. Vi e nego j ednom pomislila je na odlazak gore i pronala enje ne to utjehe s udom; ali znala je d a to ne bi bilo pametno. Rory se svakog trenutka mogao vratiti sa zabave u tvrtk i. Bit e pijan, po prija njim iskustvima, i pun ne eljene nje nosti. Oluja je dopuzila bli e. Upalila je televizor da bi blokirala buku, to joj je slabo uspijevalo. Rory je do ao kui u dvadeset i tri sata ovjenan smijehom. Imao je dobre vijesti. U j eku zabave njegov ga je poslodavac odveo u stranu, pohvalio ga za izuzetan posao i govorio o velikim stvarima u budunosti. Julia je slu ala njegovo prepriavanje raz govora, nadajui se da e ga pijanstvo oslijepiti na njezinu nezainteresiranost. Na posljetku je, ispriav i novosti, skinuo sako i sjeo na dvosjed pored nje. "Jadnice", rekao je. "Ne voli grmljavinu." "Dobro sam", rekla je. "Sigurna si?" "Jesam. Dobro sam." Nagnuo se prema njoj i mazio je po uhu. "Znojan si", rekla je onako usput. Ipak nije prestao sa svojim predigrama, ne elei popustiti sada kada je poeo. 87 "Molim te, Rory -" rekla je. "Ne elim to." "Za to ne? to sam uinio?" "Ni ta", rekla je, pravei se daje na televiziji ne to zanimljivo. "Dobar si." "Oh, je li tako?" rekao je. "Tisi dobro. Jasam dobro. Svi su u piku materinu dobr o." Zurila je u svjetlucavi ekran. Upravo su poele kas-noveernje vijesti; uobiajena gom ila jada puna do ruba. Rory je dalje priao, utapajui spikerov glas svojim prosvjed ovanjem. Nije previ e marila. to joj je svijet imao za rei? Jako malo. Dok ona, ona ima novosti za svijet, novosti za kojima bi svijet posrtao da ih uje. O stanju pr okletih; o izgubljenoj ljubavi, pa onda pronaenoj; o tome to oajanje i udnja imaju z ajedniko. "Molim te, Julia -" govorio je Rory "- samo priaj sa mnom..." Molbe su zahtijevale njezinu pa nju. Na fotografijama je, pomislila je, izgledao p oput djeaka - njegovo tijelo kosmato i podbuhlo, njegova odjea odjea odraslog, ali ipak, u su tini djeak, sa svojim zbunjenim pogledom i namrgoenim ustima. Prisjetila se Frankovog pitanja: "Kako si se uope mogla udati za takvog papka!" Razmi ljajui o tome kiseli joj je smije ak naborao usne. Pogledao ju je, njegova se zbunjenost pr odubljivala. "Stoje tako smije no, prokleta bila?" "Ni ta." Stresao je glavom, tupi je bijes zamijenilo durenje. Udar groma slijedio je munj u na jedva otkucaj zaostatka. U trenutku kada je stigao odozgo se zaula buka. Vra tila je pogled televizoru da skrene Rorvjevu pozornost. Ali bio je to uzaludan p oku aj, uo je zvuk. 88 "Koji je kurac to bio?" "Grom." Ustao je. "Ne", rekao je. "Ne to drugo." Ve je bio na vratima. "Mo da sam ostavila otvoren prozor", rekla je i ustala. "Idem vidjeti" "Mogu i ja", odgovorio je. "Nisam totalno glup." "Nitko nije -", zapoela je, ali on nije slu ao. Kada je stupio u hodnik munja je do l a zajedno s gromom: glasna i blistava. Dok je bila u potjeri za njim jo je jedan bljesak stigao za prvim, praen strahovitom grmljavinom. Rory je ve bio na pola ste

penica. "Nije bilo ni ta!" povikala je za njim. Nije odgovorio, ali se popeo do vrha stepe nica. Pratila ga je. "Nemoj ...", rekla mu je u zati ju izmeu dva udara groma. Kada je stigla na vrh ste penica on je ekao. "Ne to nije u redu?" pitao je. Sakrila je svoju uznemirenost slijeganjem ramenima. "Smije an si", nje no mu je odgo vorila. "Jesam li?" "To je bio samo grom." Njegovo se lice, osvijetljeno iz hodnika u prizemlju, iznenada smek alo. "Za to se p ona a prema meni kao da sam govno?" upitao ju je. "Samo si umoran", rekla mu je. "Ipak, za to?" bio je uporan poput djeteta. " to sam ti ikad uinio?" "U redu je", rekla je. "Stvarno, Rory. Sve je u redu." Iste hipnotiziraj ue banal nosti, opet i opet. Ponovo grom. A ispod tutnjave, drugi zvuk. Proklela je Frankovu indiskreciju. Rory se okrenuo i pogledao niz zatamnjeni hodnik. "ula si ovo?" upitao je. "Ne." Udovima krutim od pia odmaknuo se od nje. Gledala gaje kako nestaje u sjenci. Mun ja gaje, izbijajui kroz otvorena vrata spavae sobe, osvijetlila, zatim ponovno tam a. Hodao je prema vla noj sobi. Prema Franku. "ekaj ..." rekla je i krenula za njim. Nije stao, nego je pre ao nekoliko koraka do vrata. Kada gaje dostigla njegova je ruka hvatala kvaku. Nadahnuta panikom podigla je ruku i dotakla mu obraz. "Bojim se ..." rekla je. Okrenuo se i zbunjeno ju pogledao. "ega?" upitao ju je. Pomaknula je ruku do njegovih usana, dopu tajui mu da okusi strah na njezinim prsti ma. "Oluje", rekla je. Mogla je vidjeti vla nost njegovih oiju u tami, ni ta vi e. Da li je gutao udicu, ili j e pljuvao van? Onda: "Sirota mala", rekao je. Progutala je i odu evila se; i posegnuv i dolje stavila je svoju ruku preko njegove i maknula ju s vrata. Ako bi Frank sada ak i uzdahnuo, sve je izgubljeno. "Sirota mala", ponovno je rekao i stisnuo ju u zagrljaj. Ravnote a mu nije bila na roita; bio je olovni uteg u njezinim rukama. "Idemo", rekla je, mamei ga od vrata. I ao je s njom nekoliko teturavih koraka, a o nda je izgubio ravnote u. Pustila gaje i posegnula za zidom kao osloncem. Munja je ponovno bljesnula, i u svjetlu je vidjela da su njegove oi prona le njezine i zais krile. 90 "Volim te", rekao je prelazei hodnik do mjesta gdje je stajala. Priljubio se uz n ju tako vrsto da nije bilo otpora. Njegova je glava dodirnula njezin vrat mrmljaj ui joj slatke rijei u ko u; sada ju je ljubio. eljela gaje odbaciti od sebe. tovi e, la gaje uzeti za njegovu vla nu ruku i pokazati mu monstruma, koji je prkosio smrt i, na kojeg je umalo naletio. Ali Frank nije bio spreman za taj susret, jo ne. Sve stoje mogla uiniti bilo je tr pjeti Rorvjeva milovanja i nadati se da e ga ubrzo svladati iscrpljenost. "Za to ne odemo dolje?" predlo ila je. Promrmljao je ne to u njezin vrat; i nije se pomaknuo. Lijeva mu je ruka bila na n jezinim grudima, druga obavijena oko struka. Dopustila mu je da prstima pronae pu t ispod njezine bluze. Da mu se u ovom asu odupre to bi ga samo nanovo raspalilo. "Trebam te", rekao je podi ui usta do njezinog uha. Nekada je, cijelu vjenost daleko , izgledalo kao da njezino srce poskakuje na ovakve izjave. Sada je znala bolje. Srce joj nije bilo akrobat; nije bilo treperenja u spiralama njezinog trbuha. S

amo postojani rad njezinog tijela. Udah-nut zrak, krv koja cirkulira, provarena hrana i ispra njena crijeva. Mislei ovako o svojoj anatomiji, neokaljanoj romantiko m - kao o kolekciji prirodnih imperativa smje tenih u mi ie i krv - bilo joj je lak e d opustiti mu da joj skine bluzu i licem uroni u grudi. Njezini su ivani zavr- eci ure dno odgovorili njegovom jeziku; ali to je ponovno bila samo anatomska reakcija. Ona je stajala iza, u palai svoje lubanje i nije se pomicala. Sada se skidao; pogledom je uhvatila hvastavog crva dok joj je njime dodirivao m euno je. Sada joj je ra irio 91 - "sari

noge i povukao joj gaice na dolje tek toliko da si omogui pristup. Nije negodovala , nije ak ni progovorila, dok je ulazio. Njegova je galama poela gotovo odmah, nemoni izrazi ljubavi i strasti beznadno pov ezani jedni s drugima. Na pola je slu ala i dopustila mu da odigra svoju ulogu s l icem zarinutim u njezinu kosu. Zatvarajui oi poku ala se prisjetiti boljih vremena, ali munje su upropastile njezin o sanjarenje. Kako je zvuk pratio svjetlost, ponovno je otvorila oi da bi vidjela da su vrata vla ne sobe od krinuta est ili sedam centimetara. U uskom procjepu izmeu vrata i dovratka mogla je primijetiti sjajni lik kako ih gleda. Nije mogla vidjeti Frankove oi, ali osjeala ih je e e od bockanja zavisti i bijesa. Ni je skrenula pogled, nego je gledala u sjenku dok su se Rorvjevi uzdasi pojaavali. Na kraju je jedan trenutak postao drugi i ona je le ala na krevetu s vjenanom halj inom zgu vanom ispod sebe, dok je crna i purpurna zvijer puzila izmeu njezinih nogu da joj da dokaz svoje ljubavi. "Sirota mala", bila je posljednja stvar koju je Rory rekao dok ga je san svladav ao. Le ao je na krevetu jo uvijek odjeven; nije ga ni poku ala skinuti. Kad je njegov o hrkanje postalo ujednaeno, ostavila gaje i vratila se u sobu. Frank je stajao pored prozora gledajui kako oluja odmie na sjeveroistok. Maknuo je kapak. Svjetlost lampe kupala je zidove. "uo te", rekla je. 92 "Morao sam vidjeti oluju", kratko je odgovorio. "Trebao sam to." "Prokletstvo, zamalo te prona ao." Frank je stresao glavom. "Ne postoji takva stvar kao zamalo", rekao je, jo uvijek gledajui kroz prozor. Zatim, nakon stanke: " elim biti tamo vani. elim to sve imati ponovo." "Znam." "Ne, ne zna ", rekao joj je. "Ti nema pojma o gladi koju osjeam." "Sutra, onda", rekla je. "Nabavit u novo tijelo sutra." "Da. Uini tako. I elim jo neke druge stvari. Kao prvo radio. elim znati to se dogaa t mo vani. I hranu: pravu hranu. Svje i kruh -" "Sve to treba ." "- i umbir. Konzervirani. U sirupu." "Znam." Na kratko ju je pogledao, ali ju nije vidio. Bilo je previ e svijeta s kojim se noa s ponovo trebalo upoznati. "Nisam shvatio da je jesen", rekao je i vratio se gledanju oluje. ' 93 DEVET Prva stvar koju je sljedeeg dana Kirstv opazila kada je obi la ugao Ulice Lodovica bio je nedostatak kapka na prozoru na prvom katu proelja kue. Umjesto njega na pro zor su bili prilijepljeni novinski listovi. Prona la je povoljan polo aj u skrovi tu ivice bo- ikovine, od kuda je puna nade mogla ne primjeena promatrati kuu. Nakon toga se spremila za bdijenje. Nije bila brzo nagraena. Dva su sata i ne to vi e pro la prije nego to je vidjela Juliju kako napu ta kuu, jo sat i petnaest minuta do njezinog povratka; do tog su vremena Kirstvne noge utrnule od hladnoe. Julia se nije vratila sama. Kirstv nije poznavala ovjeka koji je bio s njom; nije

ni izgledao poput uobiajenog pripadnika Julijinog dru tva. Iz daljine je izgledalo daje srednjih godina: zdepast, proelav. Dok je za Julijom ulazio u kuu bacio je n ervozan pogled unatrag, kao da se boji sluajnih svjedoka. ekala je u svom skrovi tu iduih petnaest minuta, nesigurna to dalje uiniti. Da li da s e zadr i dok mu karac ne izae i suoi se s njim? Ili da ode do kue i poku a nagovoriti Ju iju da ju pusti unutra? Niti jedna opcija nije bila osobito privlana. Odluila je n e odluiti. Umjesto 95toga pribli it e se kui i vidjeti kakvu e inspiraciju u tom trenutku dobiti. Odgovor je bio: vrlo malu. Dok je koraala putem njezine su noge eznule da se okren u i odnesu ju dalje od kue. Upravo je za dlaku bila daleko od toga kada je iz unu tra njosti do nje dopro vrisak. ovjekovo je ime bilo Sykes; Stanlev Sykes. Nije to bilo sve to je rekao Juliji na povratku iz bara. Znala je ime njegove ene (Mandie) i zanimanje (pomonik pedikera) ; pokazao joj je i slike djece (Rebecce i Ethana). Izgledalo je da se mu karac sup rotstavlja nastavku njezinog zavoenja. Samo se nasmije ila i rekla mu daje sretan ov jek. Ali kada su u li u kuu stvari su poele ii naopako. Na polovici stepenica prijatelj Sy kes iznenada je izjavio daje ono to ine krivo - da ih Bog vidi i zna to je u njihov im srcima; oskudica. Uinila je sve stoje bilo u njezinoj moi da ga smiri, ali nije ga mogla pridobiti natrag od Boga. On je umjesto toga izgubio ivce i poeo ju mlat iti. Mogao je uiniti i gore, u svom pravednom gnjevu, da ga nije dozvao glas iz h odnika. U istom ju je trenutku prestao udarati i problijedio kao daje vjerovao d a gaje Bog osobno dozvao. Tada se na vrhu stepenica pojavio Frank u svoj svojoj velianstvenosti. Sykes je ispustio krik i poku ao bje ati. Ali Julia je bila brza. Do voljno gaje dugo dr ala da bi Frank si ao nekoliko stepenica i uhvatio ga u elini stis ak. Nije shvatila, sve dok nije zaula kripu i pucanje kostiju kada je Frank uhvatio sv oj plijen, koliko je u posljednje vrijeme postao sna an: sigurno jai od normalnog ov jeka. Na Frankov je dodir Sykes ponovno kriknuo. Da ga uti a, Frank mu je otrgnuo e ljust. 96 Drugi krik koji je Kirsty ula bio je naglo prekinut, ali je u vrisku osjetila dov oljno panike da se nae pred vratima, krenuv i pokucati. Tek je onda bolje razmislila. Umjesto toga kliznula je uz kuu, svakim korakom sum njajui u mudrost ovoga, ali isto tako sigurna daju frontalni napad ne bi nikuda o dveo. Vrata koja su vodila u vrt iza kue nisu imala zasun. mugnula je kroz njih s u ima nauljenim za svaki zvuk, pogotovo onaj vlastitih koraka. Iz kue ni ta. ak ni uzda h. Ostavljajui prolaz otvoren u sluaju potrebe za brzim uzmakom hitro je pri la stra njim vratima. Bila su otkljuana. Ovoga je puta dopustila sumnji da joj uspori korake. Mo da je bolje da ode i nazove Rorvja; da ga dovede kui. Ali za to e vrijeme to god se unutra dogaalo biti gotovo i prokleto je dobro znala da e Julia, osim ako nije uhvaena s rukama u vrei, kliznuti poput jegulje od svake optu be. Ne; ovo je jedini nain. U la je unutra. Kua je u potpunosti ostala tiha. Nije bilo ak ni koraka koji bi joj pomogli locira ti glumce koje je do la gledati. Stigla je do vrata kuhinje i krenula kroz blagova onicu. eludac joj se grio; grlo joj se naglo tako osu ilo daje jedva gutala. Iz blagovaonice u predvorje, a zatim u hodnik. Jo uvijek ni ta; ni apat ni uzdah. Ju lia i njezino dru tvo mogu biti samo gore, stoje sugeriralo na njezinu pogre ku u mi l jenju daje ula strah u krikovima. Mo da je u itak bio to to je ula. Uzdah orgazma, a ne strave kako je mislila. Bilo je lako tako pogrije iti. Prednja su joj vrata bila s desne strane, samo nekoliko koraka udaljena. Mogla j e izai i izgubiti se, mamila je kukavica u njoj, i nitko ne bi bio mudriji. Ali o buzela ju je vatrena radoznalost, elja da zna (da vidi) tajne koje 97 kua sakriva i bude s njima naisto. Dok se penjala uz stepenice, radoznalost je pre rasla u neku vrstu veselja. Stigla je na vrh stepenica i krenula hodnikom. Sada se javila pomisao da su ptiic e odlepr ale; da su, dok se ona uljala kroz stra nji dio kue, one izi le na prednji ulaz

. Prva su vrata lijevo vodila u spavau sobu; ako su se negdje parili, Julia i njezi n ljubavnik, to e sigurno biti ovdje. Ali ne. Vrata su bila od krinuta; zavirila je unutra. Krevet je bio netaknut. Zatim, izoblien vrisak. Tako blizu, tako glasno, njezino je srce preskoilo otkucaj . Izletjela je iz spavae sobe da bi vidjela lik kako iskae iz jedne od soba dalje u hodniku. Trebao joj je trenutak da prepozna stidljivog ovjeka koji je do ao s Julij om - a i onda samo po njegovoj odjei. Ostatak je bio izmijenjen; stravino izmijenj en. Razorna gaje bolest zahvatila u minutama od kada gaje vidjela na stepenicama , sme u-rav i mu meso na kostima. Vidjev i Kirsty bacio se prema njoj tra ei i ono malo krhke za tite koju mu je mogla pr u iti. Ipak, nije se udaljio vi e od jednog koraka od vrata kada je iza njega u vido krug izronio novi lik. I taj je izgledao bolesno, s tijelom od glave do pete umo tanim u zavoje - zavoje umrljane istjecanjem krvi i gnoja. No, nije bilo ni ta u n jegovoj brzini ili okrutnosti napada koji je uslijedio to bi asociralo na bolest. Ba suprotno. Posegnuo je za bjeguncem i uhvatio ga za vrat. Kirstv je ispustila vrisak dok je lovac privlaio plijen natrag u svoj zagrljaj. rtva je ulo ila malo prosvjeda koliko joj je njezino unaka eno lice dopustilo. Tada j e napada pojaao zagrljaj. Tijelo je drhtalo i grilo se, noge su mlatarale. Krv je 98 brizgala iz oiju i nosa i usta. Mrlje krvi ispunile su zrak poput vrueg pljuska ra zbijajui se na njezinim obrvama. Osjeaj ju je trgnuo iz obamrlosti. Ovo nije vrije me za ekanje i gledanje. Bje ala je. Monstrum ju nije progonio. Neometano je stigla do stepenica. Kada je spu tala nogu na prvu, oslovio ju je. Njegov je glas bio ... poznat. Govorio je blagim tonovima, kao da se znaju. Stala je... "Kirstv", rekao je. "Priekaj malo." Razum joj je govorio da bje i. Naprotiv, njezina je hrabrost prkosila mudrosti. Ht jela se prisjetiti iji je ovo glas bio, to govori iz zavoja. Jo je uvijek mogla pob jei, zakljuila je; imala je prednost od sedam metara. Okrenula se i pogledala figu ru. Tijelo u omotanim rukama se zgrilo u polo aj fetusa s koljenima na prsima. Zvij er gaje ispustila. "Ubio si ga ..." rekla je. Stvor je kimnuo glavom. Izgledalo je kao da se ne mora ispriavati ni rtvi ni svjed oku. "Poslije emo ga oplakivati", rekao joj je i zakoraio prema njoj. "Gdje je Julia?" zahtijevala je Kirstv. "Ne brini. Sve je u redu..." rekao je glas. Bilaje tako blizu da se prisjeti tko je to. Dok je razmi ljala, pri ao je jo jedan korak, jednu ruku dr ei na zidu kao daje nesigura n u svoju ravnote u. "Vidio sam te..." nastavio je, "i mislim da si i ti mene vidjela. Na prozoru ... " Njezina je smu enost rasla. Da li je ovo stvorenje bilo tako dugo u kui? Ako je, Rory je sigurno morao 99 I onda je prepoznala glas. ,"Da, sjea se. Vidim da se sjea ..." Bio je to Rorvjev glas ili radije njegova pribli na verzija. Grleniji; s mnogo vi e samopo tovanja, ali slinost je bila dovoljno neugodna daju prikuje na mjestu dok se zvijer gegala na udaljenosti na kojoj ju je mogla zgrabiti. Na kraju se oduprla svojoj oaranosti i okrenula da bje i, ali ve je bilo prekasno. ul a je njegov korak tik iza sebe, a zatim osjetila njegove prste na vratu. Vrisak joj je do ao na usne, ali jedva se poeo uzdizati prije nego stoje stvor stavio svoj naborani dlan preko njezinog lica u isto vrijeme prekidajui uzvik i dah s kojim je dolazio. Trgnuo ju je gore i poeo nositi natrag otkuda je do la. Bezuspje no se opirala njegov om stisku; izgledalo je da ga male rane koje su njezini prsti napravili na njego vom tijelu - trgajui zavoje i uranjajui u sirovost ispod -uope ne zabrinjavaju. U j

ednom su u asnom trenutku njezine pete oe ale les na podu. Nakon toga bila je baena u sobu iz koje su iza li ivi i mrtvi. Smrdjela je po ukiseljenom mlijeku i svje em mesu . Kada je udarila o pod daske su ispod nje bile mokre i tople. Njezin se eludac okretao. Nije se suzdr avala od poriva nego je u potpunosti izblju vala njegov sadr aj. U konfuziji trenutne nelagode i nasluene strave nije bila sigu rna to se sljedee dogodilo. Da li je krajikom oka primijetila jo nekog (Juliju) na hodniku u trenutku kad su s e vrata zalupila; ili je to bila sjenka? I na jedan i na drugi nain bilo je preka sno za preklinjanje. Bila je sama s nonom morom. Ustala je bri ui gorinu s usta. Danje je svjetlo tu i tamo probijalo novinske listov e na prozoru, arajui sobu 100 poput suneve svjetlosti kroz grane drvea. I kroz ovu idilu stvor joj je pri ao prezi rno frkui. "Doi tatici", rekao je. U svojih dvadeset i est godina nikad nije ula poziv kojeg je bilo lak e odbiti. "Ne diraj me", rekla mu je. Malo je nakrivio glavu, kao daje oaran ovim prividom vlasni tva. Tada joj se pribli i o, sainjen od gnoja i cerenja i - Bog joj pomogao - po ude. Uzmaknula je nekoliko oajnikih centimetara u kut, sve dok joj nije ponestalo mjest a za povlaenje. "Zar me se ne sjea ?" pitao je. Odmahnula je glavom. "Frank", stigao je odgovor. "Ovo je brat Frank..." Srela je Franka samo jednom, u Alexandri. Jednog je poslijepodneva do ao u posjetu , ba prije vjenanja; nije se mogla sjetiti nieg drugog. Osim da ga je na prvi pogle d zamrzila. "Ostavi me na miru", rekla je dok je posezao za njom. U nainu na koji su njegovi ljigavi prsti dodirivali njezine grudi nalazila se ogavna nje nost. "Nemojl" vrisnula je. "Ili u -" " to?" rekao je Rorvjev glas. " to e uiniti?" Ni ta je bio odgovor, naravno. Bila je bespomona, kao to je oduvijek bila i u snovim a; tim snovima proganjanja i napada koje je njezina psiha uvijek postavljala u u licu geta u nekoj beskrajnoj noi. Nikada nije - ak ni u najluim fantazijama - oekiva la da e pozornica biti soba pored koje je pro la desetke puta, u kui u kojoj je bila sretna, dok je vani dan tekao kao i obino, sivilo na sivilo. U uzaludnoj gesti gaenja odgurnula je ruku koja je istra ivala. 101 "Nemoj biti okrutna", rekao je stvor i njegovi su prsti ponovo prona li njezinu ko u , uporni poput listopadskih osa. "ega se ima bojati?" "Vani..." poela je, mislei na u as u hodniku. "ovjek mora jesti", odgovorio je Frank. "Sigurno mi to mo e oprostiti." Zbog ega nije ak ni osjeala njegov dodir, pitala se. Zbog ega njezini ivci nisu dijel ili njezino gaenje i umrli od njegovih nje nosti? "Ovo nije istina", reklaje sama sebi, ali zvijer se samo nacerila. "Znao sam si to govoriti", rekao je. "Dan za danom. Poku avao sam snom otjerati ag oniju. Ali ne ide. Vjeruj mi. Ne ide. Mora ju pretrpjeti." Znala je da govori istinu; odvratnu vrstu istine koju samo monstrumi mogu izgovo riti. Nije imao potrebe za laskanjem i zavoenjem; nije imao filozofije za pretres anje ili propovijedi za izricanje. Njegova je u asna golotinja bila vrsta profinje nosti. Pro la je la i pro losti i u la u neokaljana kraljevstva. Takoer je znala danee izdr ati. Kada utihnu njezina preklinjanja i Frank ju dobije z a kakvu god zlobu imao na umu, ispustit e takav vrisak da e se raspasti. Bila je na rubu zdravog razuma. Nije imala drugog izbora no uzvratiti, i to odma h. Prije nego to je Frank e e mogao nastaviti snub-Ijenje, podigla je ruke do njegovog l ica, dubei mu prstima one duplje i usta. Meso ispod zavoje imalo je vrstou elea; otpa dalo je u grudicama, a s njim je dolazila mokra vruina. 102 Zvijer je urliknula, njezin je stisak popu tao. Iskori tavajui trenutak odbacila se i

spod njega, zamah ju je odnio do zida s dovoljno snage da ostane bez zraka. Frank je ponovno zare ao. Nije gubila vrijeme u ivajui u njegovoj tjeskobi ve je klizn ula du zida - ne vjerujui dovoljno nogama da bi se udaljile od njega - prema vrati ma. Dok je napredovala, njezine su noge preko sobe otkotrljale otvorenu konzervu umbira, prolijevajui i sirup i plodove. Frank se okrenuo prema njoj, zavoji oko njegove glave visjeli su u grimiznim luk ovima tako gdje ih je otkinu-la. Na nekoliko su mjesta bile otkrivene kosti. ak j e i sada rukama prelazio preko rana, urlici strave dolazili su dok je provjerava o stupanj sakaenja. Da li gaje oslijepila? Nije bila sigurna. ak i ako je, bilo je samo pitanje vremena kada e ju pronai u ovoj maloj sobi, a kada ju pronae njegov b ijes nee imati granica. Mora stii do vrata prije nego to se snae. Slaba nada! Nije imala ni trenutak da napravi korak prije nego stoje maknuo ruke s lica i promotrio sobu. Vidio ju je, u to nije bilo dvojbe. Trenutak kasnije n apadao ju je s obnovljenom estinom. Pod njezinim se nogama nalazila gomila kunih potrep tina. Najte a od njih bila je obin a kutija. Sagnula se i podigla ju. U trenutku kada je ustajala stigao je do nje. Ispustila je krik prkosa i zamahnula metalnim rubom kutije prema njegovoj glavi . Sudar je bio strahovit; kosti su pucale. Zvijer je zateturala unatrag, a ona s e bacila prema vratima, ali prije nego to ih je dosegla sjenkaju je ponovno progu tala i bila je odbaena natrag preko sobe. Frank je do ao u razjarenom trku. 103

Ovoga puta nije imao drugih namjera osim ubilakih. Njegovi su udarci bili namijen jeni ubijanju; to to nisu manje je bila posljedica njezine brzine, a vi e neprecizn osti njegovog bijesa. Unato tome, jedan od svaka tri udarca ju je zahvatio. Rane su mu se otvorile na licu i gornjem dijelu grudi; to je bilo sve to je mogla uinit i da se obrani. Dok je tonula pod njegovim napadom ponovno se prisjetila oru ja koje je na la. Kutij a je jo uvijek bila u njezinoj ruci. Podigla ju je da zada jo jedan udarac, ali ka da su se Frankove oi prikovale za kutiju njegov je napad iznenadno minuo. Nastalo je zadihano olak anje u kojem je Kirstv imala priliku razmi ljati ne bi li s mrt bila lak a od nastavka bijega. Tada je Frank podigao ruku prema njoj, otvorio a ku i rekao: "Daj mi ju ..." Izgledalo je da eli svoj suvenir. Ali ona nije imala namjeru li iti se svog jedinog oru ja. "Ne ..."reklaje. Po drugi je puta ponovio zahtjev, a u njegovom je glasu bio oit nemir. Izgledalo je daje kutija predragocje-na da bi riskirao oduzimanje silom. "Posljednji put", rekao joj je. "Inae u te ubiti. Daj mi kutiju." Odvagnula je anse; to je mogla izgubiti? "Reci molim te", rekla je. Zbunjeno ju je pogledao, s tihim rezanjem u grlu. A onda je, pristojno poput pro raunatog djeteta, rekao: "Molim te." Rije je bila njezin znak. Bacila je kutiju u prozor svom snagom koju je njezina d rhtava ruka posjedovala. 104 Prohujala je pored Frankove glave, razbijajui staklo i ne-stajui iz vidokruga. "Ne!" vrisno je i bio kod prozora u sekundi. "Ne! Ne! Ne!" Potrala je prema vratima dok su noge svakim korakom prijetile daju iznevjere. Ond a je bila vani, na hodniku. Stepenice su ju zamalo porazile, ali dr ala se za ogra du grevito poput gerijatriara i uspjela doi u prizemlje bez pada. Gore se nastavila galama. Ponovno ju je zvao. Ali ovoga puta nee biti ulovljena. Bje ala je hodnikom prema prednjim vratima i hitro ih otvorila. Danje postao blistaviji od kada je prvi put u la u kuu - drski prodor suneve svjetlo sti prije dolaska noi. mirkajui od blje tavih krenula je putem. Pod nogama je bilo st akla, a meu komadiima, njezino oru je. Podigla gaje, suvenir njezine upornosti, i po trala. Kada je stigla na ulicu poele su dolaziti rijei - besmisleno trabunjanje, dj elii stvari vienih i pro ivljenih. Ali Ulica Lo-dovica bila je napu tena pa je poela tr ti i trala je sve dok izmeu sebe i zvijeri u zavojima nije napravila veliki razmak

. Konano ju je, lutajui nekom ulicom koju nije prepoznala, netko upitao treba li pom o. Malo ljubaznosti ju je dotuklo, jer je napor za davanje nekog suvislog odgovor a na pitanje bio prevelik, i njezin je iscrpljeni um izgubio dodir sa svije u. 105 * : DESET Probudila se u meavi; ili su takvi bili njezini prvi utisci. Iznad nje, savr ena bj elina; snijeg na snijegu. Bila je u u kana u snijeg; jastuci od snijega. Praznina je djelovala odvratno. Izgledalo je kao da joj ispunjava grlo i oi. Podiglaje ruke ispred lica; odisale su nepoznatim sapunom, iji je miris bio o tar. Sada je poela izo travati sliku; zidove, iste pokrivae, lijekove pored kreveta. Bolni ca. Pozivala je u pomo sate ili minute kasnije, nije bila sigurna koliko, stigla je u liku medicinske sestre koja je samo rekla: "Budni ste", i oti la dovesti svoje na dreene. Nije im ni ta rekla kada su stigli. U vremenu izmeu sestrinog odlaska i dolaska s l ijenicima odluila je da ovo nije pria koju je spremna ispriati. Sutra e (mo da) moi p ai rijei da ih uvjeri u ono stoje vidjela. Ali danas? Ako bi poku ala objasniti pogl adili biju po elu i rekli joj da prestane s glupostima; bili bi prijazni i poku ali ju uvjeriti daje halucinirala. Ukoliko bi bila uporna najvjerojatnije bi joj da li sedativ to bi pogor alo stvari. Trebala je vremena za razmi ljanje. 107 Sve je ovo smislila prije nego to su do li, tako daje imala pripremljene la i kada ju upitaju to se dogodilo. Sve je bilo u magli, rekla im je; jedva se mogla sjetiti vlastitog imena. S vremenom e se sve vratiti, uvjeravali su ju, a ona je krotko odgovorila da e biti sretna da bude ba tako i zijevnula. Nakon toga su se povukli. "Oh, da ..." rekao je jedan od njih u trenutku dok su odlazili. "... Zaboravio s am..."Izvadio jeFrankovukutiju iz d epa. "Dr ali ste ovo", rekao je, "kada su vas pr ona li. Imali smo vra kog posla da vam to uzmemo iz ruke. Da li vam to ne to znai?" Rekla je dane. "Policija ju je pregledala. Na njoj je bilo krvi, vidite. Mo da va e. Mo da ne." Pri ao je krevetu. "Da liju elite?" upitao ju je. A onda dodao: "Oi ena je." "Da", odgovorila je. "Da, molim vas." "Mo da vam razbistri sjeanje", rekao joj je i polo io ju na stoli pored kreveta. 108 " to emo uiniti?" zahtijevala je Julia po stoti put. ovjek u kutu nije ni ta rekao; ni na ru evini njegovog lica nije bilo nikakvog smislenog znaka. " to si uope htio s njo m?" upitala gaje. "Sve si upropastio." "Upropastio?" rekao je monstrum. "Ti ne zna znaenje rijei upropastiti..." Progutala je svoj bijes. Njegove mrane misli su ju ivcirale. "Frank, moramo otii", rekla je, govorei bla im tonom. Bacio je pogled na nju; ledeno hladan. "Doi e ovamo", rekla je. "Sve e im ispriati." "Mo da..." "Zar te nije briga!" zahtijevala je. Olupina u zavojima slegnula je ramenima. "Je", rekao je. "Naravno. Ali ne mo emo o tii, ljubavi."Ljubavi. Rije im se izrugivala, dah nje nosti u sobi koja je znala jed ino bol. "Ne mogu se suoiti ovakav sa svijetom." Pokazao je svoje lice. "Mogu li? " ponovio je, probadajui ju pogledom. "Pogledaj me." Pogledala je. "Mogu li?" "Ne." "Ne." Vratio se istra ivanju poda. "Trebam ko u, Julia." "Ko u?" "Onda, mo da ... mo da mo emo zajedno otii plesati. Nije li to ono to eli ?" 109 I o plesu i o smrti priao je s jednakom ravnodu no u, kao da i drugo ima mali znaaj pop ut prvog. uv i ga kako govori na takav nain smirila se.

"Kako?" napokon je rekla. Mislei pri tom: kako ko a mo e biti ukradena; ali takoer: ka ko e na zdrav razum pre ivjeti? "Postoje naini", reklo je oguljeno lice i poslalo joj poljubac. 110 Da nije bilo bijelih zidova nikada ne bi uzela kutiju. Daje postojala neka slika u koju bi gledala - vaza ispunjena suncokretima ili piramide - bilo to da razbij e monotoniju sobe, bila bi zadovoljna buljenjem u nju i razmi ljanjem. Ali praznin a je bila prevelika; nije dala nikakav oslonac zdravom razumu. I zato je posegnu la na stoli pored kreveta i uzela kutiju. Bila je te a nego to se sjeala. Morala je sjesti da bi ju mogla prouiti. Malo je toga bilo za vidjeti. Nije mogla pronai poklopac. Nije bilo bravice. Nije bilo arki. K ad bi poela, vrtjela biju stotinjak puta, ne pronalazei nikakav trag kako bi mogla biti otvorena. Nije bila ispunjena, u to je bila sigurna. Logika je zato garant irala da postoji ulaz u unutra njost. Ali gdje? Kuckala je po njoj, tresla ju, vukla i pritiskala, sve bez rezultata. Tek je, ka d se okrenula u krevetu i pogledala ju pod punom svjetlo u lampe, otkrila beskonano male pukotine gdje je jedan komadi slagalice graniio s drugim. Bile bi nevidljive, ali u njima je ostao talog krvi iscrtava-jui slo en odnos dijelova. Sustavno je poela opipavati stranice isprobavajui svoje pretpostavke jo jednom prit i ui i vukui. Pukotine su joj pru ile sveobuhvatnu kartu igrake; bez njih bi mogla stra icama lutati vjeno. Ali mogunosti su bile znaajno umanjene tragovima koje je prona la ; nije bio predvien nain za otvaranje kutije. 111 Nakon nekog vremena njezino je strpljenje bilo nagraeno. Klik, ijedan od dijelova naglo je kliznuo odvajajui se od svojih lakiranih susjeda. U unutra njosti se nala zila ljepota. Polirane povr ine koje su blistale poput najkvalitetnijeg sedefa, ob ojene sjenke kao da su se kretale unutar blje tavila. Takoer je bilo i glazbe. Jednostavna melodija izlazila je iz kutije, svirana na m ehanizmu kojeg jo uvijek nije mogla vidjeti. Oarana, istra ivala je dalje. Iako je j edan dio bio pomaknut, ostali se nisu lako odvajali. Svaki je segment predstavlj ao novi izazov za prste i um, a pobjede nagraene daljnjim filigranom dodanim melo diji. Izmamljivala je etvrti segment slo enom serijom okreta i rotacija kada je zaula zvon o. Prestala je raditi i podigla pogled. Ne to nije bilo u redu. Ili su se njezine umorne oi poele poigravati s njom ili su s e snje no bijeli zidovi potajno pomaknuli van realnosti. Spustila je kutiju i si la s kreveta da ode do prozora. Zvono je i dalje zvonilo; sveana zvonjava. Pomaknula je zavjesu za nekoliko centimetara. Bila je no, puhao je vjetar. Li e je poskakival o po travnjaku bolnice; noni su se leptiri okupljali oko svjetiljke. Izgledalo je neobino, ali zvonjava nije dolazila izvana. Bila je iza nje. Pustila je zavjesu da se spusti na svoje mjesto i vratila pogled u sobu. U istom je trenutku svjetiljka na stoliu pored kreveta poela treperiti poput plame na. Nagonski je posegnula za dijelovima kutije; oni i ovi neobini dogaaji nekako s u povezani. U trenutku kada je rukom dodirnula dijelove svjetlost je i ezla. 112 Ipak nije bila ostavljena u tami, a nije ni bila sama. U dnu kreveta nalazila se nje na fosforescencija; a u njezinom zagrljaju, lik. Stanje njegovog mesa nadilaz ilo je njezinu ma tu - kuke, o iljci. Njegov glas, kada je progovorio, ipak nije bio glas stvorenja koje pati. "Zove se Lemarchandova konfiguracija", rekao je, pokazujui kutiju. Spustilaje pog led; dijelovi joj vi e nisu bili u ruci ve su lebdjeli nekoliko centimetara iznad n jezinog dlana. udesno, kutija se sastavljala bez vidljive pomoi, dijelovi su se sl agali natrag dok se cijela konstrukcija okretala i vrtjela. U tim je trenucima k rajikom oka uhvatila nove bljeskave polirane unutra njosti, i izgledalo je da lica duhova - iskrivljena ili jadom ili lo im staklom -urlaju na nju. Tada su se zatvor ili svi segmenti osim jednog i posjetitelj je ponovno zatra io njezinu pozornost. "Kutija je sredstvo za razbijanje povr ine realnosti", rekaoje. "Vrsta prizivanja

kojim mi Cenobiti mo emo biti obavije teni -" "Tko?" rekla je. "To si napravila u neznanju", rekaoje posjetitelj. "Da li sam u pravu?" "Jesi." "Dogaalo se i prije", stigao je odgovor. "Ali tu nema pomoi. Nema naina za zatvaran je Procjepa, sve dok ne uzmemo ono stoje na e ..." "Ovo je pogre ka -" "Ne poku avaj se opirati. To je izvan tvoje kontrole. Mora poi sa mnom." Odmahnula je glavom. Imala je dovoljno nasilnih nonih mora za cijeli ivot. 113 "Neu poi s tobom", rekla je. "Proklet bio, neu -" Dok je govorila vrata su se otvorila. Medicinska sestra koju nije prepoznala - n ajvjerojatnije iz none smjene -stajala je tamo. "Da li ste zvali?" upitala je. Kirsty je pogledala Cenobita, a zatim vratila pogled na medicinsku sestru. Staja li su udaljeni manje od metra. "Ona me ne vidi", rekao joj je. "A ni ne uje me. Ja pripadam tebi, Kirstv. I ti m eni." "Ne", rekla je. "Jeste li sigurni?" rekla je medicinska sestra. "Uinilo mi se da sam ula -" Kirstv je odmahnula glavom. Bilo je to ludilo; totalno ludilo. "Trebali bi biti u krevetu", zamolila je medicinska sestra. "Ovako ete jo umrijeti ." Cenobit se cerekao. "Vratit u se za pet minuta", rekla je medicinska sestra. "Molim vas, vratite se n a spavanje." I ponovno je oti la. "Bolje je da krenemo", rekao je. "Ostavimo ih njihovom krpanju, a? Tako depresiv na mjesta." "Ne mo e to uiniti", bila je uporna. Meutim, on je ipak krenuo prema njoj. Niz siu nih zvona visio je s kr ljavog mesa njeg ovog vrata i zveckao dok je prilazio. Smrad koji je irio tjerao ju je na povraanje . "ekaj", rekla je. "Bez suza, molim te. To je gubitak dobre patnje." "Kutija", rekla je u oaju. "Ne eli li znati otkuda mi?"

"Ne ba ." "Frank Cotton", rekla je. "Da li ti ime ne to znai? Frank Cotton." Cenobit se nasmije io. "Oh, da. Poznajemo Franka." "I on je rije io tajnu kutije, u pravu sam, zar ne?" " elio je zadovoljstvo, sve dok mu ga nismo dali. Nakon toga se previjao poput crv a." "Ako te odvedem do njega ..." "Znai, iv je?" "Vrlo iv." "I ti predla e to? Da njega uzmem natrag umjesto tebe?" "Da. Da. Za to ne! Da." Cenobit se odmaknuo od nje. Soba je uzdahnula. "U isku enju sam", rekao je. Onda: "Ali mo da me ti vara . Mo da je ovo la da dobije na v emenu." "Znam gdje je, za ime Bo je", rekla je. "On mi je ovo uinio!" Ispru ila je svoje ozli jeene ruke za njegov pregled. "Ako la e -" rekao je, "- ako se poku ava izmigoljiti iz ovoga -" "Ne poku avam." "Onda nam ga predaj ivog ..." eljela je zaplakati od olak anja. "... n eka prizna sam sebe. I mo da ti neemo rastrgati du u." 115JEDANAEST Rory je stajao u hodniku i gledao Juliju, njegovu Juliju, enu kojoj se jednom zak leo na ljubav sve dok ih smrt ne rastavi. U to je vrijeme izgledalo da to obeanje nee biti te ko odr ati. Divio joj se otkad je znao 2a sebe, sanjajui o njoj po noi i p rovodei dane u skladanju ljubavnih pjesama punih ogromne besmislenosti za nju. Al

i stvari su se promijenile i on je nauio, gledajui ih kako se mijenjaju, da su naj vea muenja naje e profinjena. U posljednje je vrijeme bilo trenutaka u kojima bi vi e v lio smrt od divljih konja nego crva sumnje koji gaje li io veselja. Sada, dok ju je gledao kako stoji u dnu stepenica bilo je nemogue ak i zamisliti k ako su stvari nekada bile dobre. Sve je bilo sumnja i prljav tina. Zbogjedne je stvari bio zadovoljan: izgledala je uznemireno. Mo da je to znailo daj e priznanje u zraku, indiskrecije koje e isplivati iz nje i koje e joj on oprostit i u navali suza i razumijevanja. "Izgleda tu na", rekao je. Oklijevala je, a zatim rekla: "Te ko je, Rory." " to?" 117r r Izgledala je kao da e odustati prije nego to pone. " to?" bio je uporan. "Imam ti toliko toga za rei." Njezinaje ruka, vidio je, tako grevito stiskala ogradu stepeni ta da su joj zglobov i poblijedili. "Slu am", rekao je. Moi e ju ponovno voljeti, kad bi samo bila iskren a s njim. "Reci mi", rekao je. "Mislim, mo da ... mo da bi bilo lak e da ti poka em ..." rekla mu je i nakon toga ga po vela gore. ^^HB ^II^^^^^^^^^^^^^^^ 118 Vjetar koji je uznemiravao ulice nije bio topao, sudei po nainu na koji su pje aci p odigli svoje kragne i spustili lica. Ali Kirsty nije osjeala hladnou. Da lije razl og tomu bio njezin nevidljivi suputnik koji ju je branio od hladnoe - omotavajui j u vatrom koju su Drevni prizivali da spale grje nike? Ili to, ili je bila suvi e pre stra ena da bi ne to osjetila. Ali ipak se nije tako osjeala, nije bila prestra ena. Osjeaj u njezinom elucu bio je mnogo neodreeniji. Otvorila je vrata - ista vrata koja je otvorio Rorvjev brat -i sada je hodala s demonima. I na kraju svog puta stii e do osvete. Pronai e stvora k oji ju je ranio i muio i natjerati ga da osjeti bespomonost kakvu je sama pretrpje la. Gledat e ga kako se gri. Vi e: u ivat e u tome. Bolje iz nje napravio sadista. Dok je hodala Ulicom Lodovica osvrtala se u potrazi za Cenobitom, ali nije ga ni gdje bilo. Neustra ivo je pri la kui. Nije imala na umu nikakav plan: previ eje mogunost i trebalo uzeti u obzir. Pod prvo, da li e Julia biti tamo -i ako bude, kolika je njezinaupletenost u sve ovo? Nemogue je vjerovati daje mogla biti samo nevini pr omatra, ali mo daje djelovala iz straha od Franka; sljedeih nekoliko minuta mogu pru i ti odgovore. Pozvonila je i ekala. Vrata je otvorila Julia. U ruci je imala komadi bijele ipke. "Kirsty", rekla je, oigledno neuznemirena njezinom pojavom. "Kasno je..." 119 "Gdje je Rory?" bile su prve Kirstvne rijei. Nisu bile ba ono stoje oekivala, ali d o le su samovoljno. "Ovdje je", odgovorila je smireno Julia, kao da poku ava umiriti pomahnitalo dijet e. "Ne to nije u redu?" " eljela bih ga vidjeti", odgovorila je Kirstv. "Rorvja?" "Da..." Zakoraila je preko praga bez poziva. Julia nije prigovorila, nego je iza nje zatv orila vrata. Tek je sada Kirstv osjetila hladnou. Stajala je u hodniku i drhtala. "U asno izgleda ...", ravnodu no je rekla Julia. "Bila sam ovdje danas popodne", izlanula je. "Vidjela sam to se dogodilo, Julia. Vidjela sam." "Stoje bilo za vidjeti?" stigao je odgovor; njezina je postojanost bila nepokole bana. "Zna ." "Pa ba i ne znam."

" elim razgovarati s Rorvjem..." "Naravno", do ao je odgovor. "Ali imaj obzira, hoe li? Ne osjea se ba dobro." Povela je Kirsty do blagovaonice. Rory je sjedio za stolom; u rukama je dr ao a u esto kog, boca je stajala pored njega. Preko susjedne stolice bila je prebaena Julijina vjenanica. Pogled na vjenanicu potaknuo je prepoznavanje komadia ipke u njezinoj ruci: bio je to mladenkin veo. Rory je izgledao mnogo gore zbog iscrpljenosti. Imao je osu ene krvi na licu i u k osi. Osmijeh koji je ponudio bio je srdaan, ali umoran. 120 " to se dogodilo ...?" upitala gaje. "Sada je sve u redu, Kirstv", rekao je. Glas mu je te io apatu. "Julia mije sve rek la ... i sve je u redu." "Ne", rekla je, znajui da je bilo nemogue da zna cijelu priu. "Do la si ovamo danas popodne." "Tako je." "To je bio nesretan sluaj." "Ti... ti si me zamolio ..." Pogledala je Juliju koja je stajala na vratima, a o nda Rorvja. "Mislila sam da sam uinila ono to si elio." "Da. Znam. Znam. Jedino mi je ao to si uvuena u ovaj stravini dogaaj -" "Ti zna to je tvoj brat uinio?" rekla je. "Zna to je prizivao?" "Znam dovoljno", odvratio je Rory. "Stvar je u tome stoje sada gotovo." "Na to misli ?" " to god da ti je uinio, ja u se iskupiti -" " to misli pod tim gotovo?" ' "Mrtav je, Kirstv." ("... Predaj nam ga ivog i mo da ti neemo rastrgati du u") "Mrtav?" "Uni tili smo ga, Julia i ja. Nije bilo prete ko. Mislio je da mi mo e vjerovati, zna , mislio je da krv nije voda. Pa i nije. Ne bih dopustio ovjeku poput njega da ivi.. ." Osjetila je kako se ne to gri u njezinom elucu. Da li su Cenobiti ve zabili svoje kuk e u nju, pletui tepih od njezinih crijeva? 121 "Bilo je to lijepo od tebe, Kirstv. Toliko riskirati vraajui se ovamo ..." (Ne to je bilo pored njezinog ramena. "Daj mi svoju du u", reklo je.) "... otii u vlastima kada se malo oporavim. Poku at u, i nai nain da shvate." "Ubili ste ga?" rekla je. "Da." "Ne vjerujem ..." promrmljala je. "Odvedi ju gore," rekao je Rory Juliji, "poka i joj." " eli li vidjeti?" zanimalo je Juliju. Kirstv je kimnula glavom i pratila ju. U hodniku je bilo toplije nego dolje, a zrak je bio sluzav i siv poput vode nako n opranog posua. Vrata Frankove sobe bila su od krinuta. Stvor koji je le ao na golim daskama u klupku isprekidanih zavoja jo se uvijek pario. Njegov je vrat bio vidl jivo slomljen, glava nakrivljena na ramenima. Bio je li en ko e od glave do pete. Kirstv je od munine okrenula glavu. "Zadovoljna?" upitala je Julia. Kirstv nije odgovorila, nego je napustila sobu i iza la u hodnik. Zrak je pored nj ezinog ramena bio nemiran. ("Izgubila si", reklo je ne to u njezinoj blizini. "Znam", promrmljala je.) Zvono je poelo zvoniti, zvonjavu za nju, sigurno; i mete krila u blizini, karneval le inara. Po urila je niz stepenice, molei se daju ne sustigne prije nego to stigne d o vrata. Ako joj i upaju srce neka Rory bude po teen prizora. Neka je se sjea kao jake, sa smije kom na usnama, a ne preklinjanjima. 122 Iza nje, Julia je upitala: "Kamo ide ?" Kada odgovor nije stigao nastavila je govo riti: "Nemoj nikome ni ta rei, Kirstv", inzistirala je. "Mo emo ovo srediti, Rory i j

a -" Njezin je glas odvratio Rorvja od njegovog pia. Pojavio se u hodniku. Rane koje j e Frank nanio izgledale su mnogo gore nego stoje Kirstv isprva pomislila. Na des etak je mjesta imao masnice na licu, a ko a na vratu bila mu je izbrazdana. Kada m u je pri la, posegnuo je i uhvatio ju za ruku. "Julia je u pravu", rekao je. "Prepusti nama da prijavimo dogaaje, hoe li?" Bilo je tako mnogo stvari koje mu je eljela u tom trenutku rei, ali nije ostalo vr emena ni za jednu. Zvono je u njezinoj glavi postajalo sve glasnije. Netko je pr ebacio svoja crijeva oko njezinog vrata i stezao omu. "Prekasno je ..." promrmljala je Rorvju i odgurnula njegovu ruku. "Na to misli ?" rekao joj je, dok je prelazila metre koji su je dijelili od vrata. "Ne idi, Kirstv. Ne jo . Reci mi na to misli ." Nije si mogla pomoi, morala gaje pogledati i nadati se da e na njezinom licu vidje ti svo aljenje koje je osjeala. "U redu je", nje no je rekao, jo se uvijek nadajui da e ju izlijeiti. "Stvarno, u redu je." Ra irio je ruke. "Doi latici", rekao je. Fraza iz Rorvjevih usta nije zvuala pravilno. Neki djeaci nikada ne odrastu da bi bili tatice, bez obzira koliko djece zaeli. Kirstv je polo ila ruku na zid da zadr i ravnote u, 123r Rory nije razgovarao s njom. Bio je to Frank. Nekako, to je bio Frank Grevito se dr ala te misli kroz rastuu zvonj avu, sada tako glasnu da je izgledalo d a e joj se glava razletjeti, Rory joj se jo uvijek smije io, ra irenih ruku. Takoer je i govorio, ali vi e nije mogla uti to govori. Nje no meso njegovog lica oblikovalo je rijei. Ali zvonjava ih je potapala. Bila je zahvalna toj injenici; lak e je mogla ne girati dokaz pred svojim oima. "Znam tko si ti..." iznenada je rekla, nesigurna da li se njezine rijei mogu uti i li ne, ali nepokolebljivo sigurna u njihovu istinitost. Rorvjev les je bio gore; ostavljen da le i u Frankovim odbaenim zavojima. Oteta je ko a bila sada vjenana za t ijelo njegovog brata, brak zapeaen pu tanjem krvi. Da! To je to. Ome oko njezinog vrata su se stezale; preostali su samo trenuci prije nego stoje odvuku. U oaju je krenula hodnikom prema stvoru s Rorvjevim licem. "To siti -"rekla je. Lice joj se neustra ivo nasmije ilo. Posegnula je i poku ala ga zgrabiti. Iznenaen, zakoraio je unatrag da izbjegne njezi n dodir; pomaknuo se gracioznom tromo u, ali na neki je nain uspio izbjei dodirivanje . Zvona su bila nepodno ljiva; mrvila su njezine misli, pretvarajui joj mozak u pra i nu. Na rubu zdravog razuma ponovno je posegnula za njim i ovoga ju puta ba i nije uspio izbjei. Njezini su nokti zagrebli meso njegovog obraza i ko a je, tako nedav no presaena, kliz-nula poput svile. Krvavo, pohabano meso ispod inilo je stravian p rizor. 124 Iza nje Julia je zavri tala. I odjednom zvona vi e nisu bila u Kirstvnoj glavi. Bila su u kui; na svijetu. arulje u hodniku zasljepljujue su blije tale, a onda-su se - njihove su niti pregorj ele - ugasile. Nastalo je kratko razdoblje potpune tame, za vrijeme kojeg je ula cviljenje koje je moglo ali nije moralo dolaziti s njezinih usana. Zatim je izgl edalo kao da vatromet prska u ivot iz zidova i poda. Hodnik je zaplesao. U jednom trenutku klaonica (zidovi su bili okupani grimizom); u sljedeem spavaa soba (nebe sko plava, svijetlo uta); nakon toga tunel vlaka utvara - pun brzine i vatrene sti hije. U jednom bljesku svjetla vidjela je Franka kako joj se pribli ava, Rorvjevo razder ano lice visjelo mu je s eljusti. Izbjegla je njegovu ispru enu ruku i sagnuta mugnu -la u sobu. Primijetila je daje zahvat na njezinom grlu popustio, Cenobiti su oit o shvatili svoju pogre ku. Uskoro e se umije ati, sigurno, i privesti kraju ovu farsu zamijenjenih identiteta. Nee ekati da Frank prizna kako je ispoetka mislila; bilo joj je dosta. Umjesto toga pobjei e na stra nji izlaz kue i ostaviti ih s njim. Njezin je optimizam bio kratkog vijeka. Vatromet iz hodnika bacao je ne to svjetla ispred nje u blagovaonicu; dovoljno da vidi daje ve zaarana. Ne to se kretalo po po

du, poput pepela na vjetru, a stolice su poskakivale u zrak. Ona mo e biti nevina, ali sile koje su ovdje djelovale nisu obraale pa nju na takve trivijalnosti; osjet ila je da e, ako napravi jo jedan korak, dozvati grozote. Oklijevanje ju je vratilo u Frankov doseg, ali u trenutku dok je zamahivao prema njoj vatromet u hodniku je minuo i kliznula je od njega pod okriljem tame. Prek id je 125 bio prekratak. Nova su svjetla cvjetala u hodniku - i on je ponovo bio iza nje, blokirajui joj put prema prednjim vratima. Zbog ega ga ne uzmu, za ime Bo je? Zar ih nije dovela ovdje kako je obeala i skinula mu krinku? Frank je otvorio jaknu. Za pojasom je imao okrvavljeni no - nesumnjivo za deranje . Izvukao gaje i usmjerio prema Kirstv "Od sada", rekao je dok ju je vrebao, "ja sam Rory..." Nije imala izbora nego uz maknuti pred njim, vrata (bijeg; zdravrazum) su svakim korakom bila udaljenija. "Razumije li me? Ja sam sada Rory. I nitko nikada nee pomisliti drugaije." Petom je udarila u stepenicu i iznenada su se druge ruke na le na njoj pose ui kroz o gradu stepeni ta i grabei ju za kosu. Iskrivila je glavu i podigla pogled. Bila je to Julia, naravno, opu tenog lica, li ena svih osjeaja. Za-okrenula je Kirstvnu glavu izla ui njezin vrat dok se Fran-kov blistavi no pribli avao. U posljednjem je trenutku Kirstv posegnula iznad svoje glave i zgrabila Julijinu ruku, vukui ju s njezinog upori ta na treoj ili etvrtoj stepenici. Gubei istovremeno i ravnote u i zahvat na svojoj rtvi, Julia je ispustila krik i pala, njezino je tij elo do lo izmeu Kirstv i Frankovog zamaha. O trica je bila preblizu da bi se skrenula ; u la je u Julijin bok sve do dr ke. Uzdahnula je, a zatim oteturala hodnikom s no em u tijelu. Frank je to izgleda jedva primijetio. Njegove su oi ponovno bile na Kirsty i plam tjele jezivom glau. Nije imala kuda pobjei osim gore. Vatromet je jo uvijek 126 l blije tao, zvona su jo uvijek zvonila, a ona se poela uspinjali stepenicama. Vidjela je da ju njezin muitelj ne prati u stopu. Julijini pozivi u pomo odveli su ga do mjesta gdje je le ala, na pola puta izmeu stepeni ta i ulaznih vrata. Izvukao je no iz njezinog boka. Zavri tala je od bola, i on se, kao da e joj pomoi, spustio n a bok pored njezinog tijela. Podigla je ruku prema njemu, tra ei nje nost. On joj je u odgovor polo io ruku na glavu i privukao ju sebi. U trenutku kada su njihova lic a bila samo nekoliko centimetara udaljena, Julia je izgleda shvatila da su Frank ove namjere daleko od plemenitih. Otvorila je usta s namjerom da vrisne, ali on je polo io svoje usne na njezine i poeo se hraniti. Ritala se i grebla po zraku. Uz aludno. Odvojiv i oi od ovog izopaenog prizora Kirsty se dovukla u podno je stepenica. Prvi joj kat nije pru ao nikakvo pogodno skrovi te, naravno, nije bilo ni nekog puta za bijeg, osim skoka kroz jedan od prozora. Ali vidjev i ledenu utjehu koju je Fr ank upravo ponudio svojoj ljubavnici, skok je bio u potpunosti po eljnija mogunost. Pad bi joj mogao polomiti sve kosti u tijelu, ali bi barem monstruma li ila daljn jih zaliha hrane. Izgledalo je da vatromet posustaje; hodnik se nalazio u zadimljenoj tami. Tetura la je njime vi e nego to je hodala, prstima dodirujui zid. Odozdo je ponovno ula Franka kako se kree. Zavr io je s Julijom. Progovorio je dok se poinjao uspinjali stepenicama, isto incestno prizivanje: "Doi latici." 127

Palo joj je na pamet da Cenobiti najvjerojatnije promatraju ovaj lov iz zabave i nee djelovati sve dok ne ostane samo jedan igra: Frank. Bila je zalog njihovog za dovoljstva. "Kurvini sinovi..." procijedila je kroz zube i nadala se da su uli. Malo je nedostajalo da dosegne zavr etak hodnika. Ispred nje je bila soba za otpad

. Da li ima dovoljno velik prozor da se provue kroz njega? Ako ima skoit e i prokle ti ih dok pada - sve ih prokleti, Boga i Vraga i togod le alo izmeu, prokleti ih i n e nadati se niemu dok pada osim da beton bude milostiv s njom. Frank ju je ponovno dozivao i bio je skoro na vrhu stepenica. Okrenula je klju u bravi, otvorila vrata sobe za otpad i uvukla se unutra. Da, imala je prozor. Bio je bez zavjese i mjeseina je kroz njega upadala zrakama nepriline ljepote osvjetljavajui dio namje taja i kutija. Pro la je kroz zbrku do proz ora. Bio je nekoliko centimetara od krinut da prozrai sobu. Podvukla je prste pod o kvir i poku ala ga povui da se dovoljno otvori i omogui joj provlaenje, ali njezine r uke nisu bile dorasle zadatku. Hitro je tra ila prirunu polugu, dok je njezin mozak smireno izraunavao broj koraka koji e njezinom progonitelju biti potrebni da proe hodnikom. Manje od dvadeset, za kljuila je, dok je skidala krpu s jednog sanduka za aj, samo da bi otkrila mrtvog o vjeka kako zuri u nju iz sanduka, oiju luaki razrogaenih. Bio je polomljen na deseta k mjesta, ruke smrskane i neprirodno savinute odostraga, noge smotane pod bradom . Upravo kada se spremala vrisnuti ula je Franka na vratima. 128 "Gdje si?" propitkivao je. Poklopila je lice rukom da sprijei izlazak krika odvratnosti. U tom se trenutku p omaknula kvaka na vratima. Sagnula se izvan pogleda iza sru ene fotelje gutajui vri sak. Vrata su se otvorila. ula je Frankov dah, pomalo napregnut; oslu kivala tupo udaran je njegovih koraka na daskama. Zatim zvuk ponovnog zatvaranja vrata. uo se klik. Ti ina. Brojila je do trinaest i tek tada izvirila iz skrovi ta, napola oekujui da je jo uvij ek s njom u sobi i ekaju da se otkrije - ali ne, oti ao je. Gutanje zraka na kojem se njezin krik uzdizao dovelo je do ne eljene popratne poja ve: tucanja. Tako neoekivano da ga nije imala vremena potisnuti, zagrmilo je poput pu anog hica. Ali iz hodnika se nisu uli koraci koji se vraaju. Frank je, izgleda, v e bio izvan dosega zvuka. Dok se vraala do prozora, oe ala se o sanduk za aj, drugi ju je tucaj prestra io. U ti ini je prekorila eludac, ali uzaludno.Trei i etvrti su stigl neometano dok se jo j ednom hrvala s podizanjem prozora. I to je bio jalov poku aj , nije imao namjeru suraivati. Na kratko je razmi ljala o razbijanju stakla i zvanju u pomo, ali je munjevito odba cila pomisao. Frank bi joj jeo oi prije nego to bi susjedi uope isplivali iz snova. Umjesto toga se vratila do vrata i malo ih od krinula. Franku nije bilo ni traga, barem koliko su njezine oi bile u mogunosti raspoznati sjenke. Pa ljivo je jo malo o tvorila vrata i ponovno iza la na hodnik. Tama je bila poput ivog stvora; obasuta ju je mranim poljupcima. Tri je koraka pre l a bez problema, a onda 129 etvrti. Na petom (njezin sretan broj) tijelo joj se okrenulo samoubojstvu. tucnula je, ruka joj je bilapretroma da dosegne usta prije ispu tanja zvuka. Ovoga puta ju je uo. "Tu si", rekla je sjenka i Frank je kliznuo iz spavae sobe blokirajui joj put. Bio je ogroman jer se upravo na-jeo - izgledao je irok poput hodnika - i smrdio je p o mesu. Kada je krenuo prema njoj, zavri tala je kao luda nemajui to izgubiti. Nije bio posr amljen njezinom stravom. S centimetrima izmeu njezinog tijela i no a bacila se post rance i otkrila da ju je peti korak doveo pred Fran-kovu sobu. Proteturala je kr oz vrata. Bio je iza nje u asu, zadovoljno likujui. Ova je soba imala prozor, znala je; razbila gaje prije samo nekoliko sati. Ali t ama je bila tako duboka kao daje imala povez na oima; ak ni traka mjeseine da joj po mogne. Izgledalo je daje Frank isto tako izgubljen. Pozvao jujeuovoj tmini; fiju k njegovog no a pratio je poziv dokje rezao zrak. Naprijed i natrag, lijevo i desn o. Odmiui se od zvuka nogom je zapela za klupko zavoja na podu. U iduem je trenutku padala. Ipak, nije bubnula na daske nego na sluzavu hrpu Rorvjevog lesa. To je iz nje izvuklo urlik strave. "Tu si", rekao je Frank. Zamasi no em iznenada su bili bli e, par centimetara od nje zine glave. Ali bila je gluha za njih. Rukama je obgrlila tijelo ispod sebe i na

dolazea smrt bila je ni tavna u usporedbi s bolom koji je sada osjeala dr ei ga. "Rory", uzdahnula je, odluna dajoj njegovo ime bude na usnama kada no stigne. "Tako je", rekao jeFrank, " ... Rory." 130 l O Nekako je kraa Roryjevog imena bila neoprostiva poput krae njegove ko e; ili joj je tako njezin bol rekao. Ko a nije ni ta. Svinje imaju ko u; zmije imaju ko u. Sastoji se od mrtvih stanica, odbaenih i izraslih i ponovno odbaenih. Ali ime? To je bila arol ija koja je dozivala uspomene. Nee dopustiti Franku da to otme. "Rory je mrtav", rekla je. Rijei su juubole, a s ubodom je do la slaba na pomisao. "Tiho, dijete ..." rekao joj je. Pretpostavimo da su Cenobiti ekali da se Frank imenuje? Nije li posjetitelj u bol nici rekao ne to o Franko-vom samopriznanjul "Ti nisi Rory ..." rekla je. "Mi to znamo", stigao je odgovor, "ali ne zna nitko drugi..." "Tko si ti onda?" "Jadno dijete. Gubi razum, zar ne? Dobro je ..." "Onda, tko si?" "... tako je sigurnije." "Tko!" "Tiho, dijete", rekao je. Strelovito se oborio prema njoj u tami, njegovo lice s amo pedalj daleko od njezinog. "Sve e biti u redu, poput ki e ..." "Da?" "Da. Frank je ovdje, ljubavi." "Frank?" "Tako je. Ja sam Frank." Rekav i to zadao je smrtonosni udarac, ali ona gaje u tami ula kako dolazi i izbjeg la njegov blagoslov. Sekundu kasnije zvonjava je ponovno poela i gola arulja u sre dini sobe zatreperila je u ivot. Pod svjetlom je vidjela 131 Franka pored njegovog brata, no zabijen u guzicu mrtvog ovjeka. Dok gaje vadio iz rane, ponovno ju je pogledao. Novi udar zvona, ustao je i bio bi ju napao ... da nije bilo glasa. Izgovorio je njegovo ime, blago, kao da zove dijete na igru. "Frank." Njegovo se lice cijedilo po drugi puta te noi. Izraz zbunjenosti prolepr ao je njim e, a za njegovim petama, u as. Polako je okrenuo glavu da pogleda govornika. Bio je to Cenobit, njegove su kuke svjetlucale. Iza njega Kirsty je vidjela jo tri lika, njihova tijela katalozi un aka enosti. Frank je bacio pogled na Kirstv. "Ti si ovo uinila", rekao je. Kimnulaje glavom. "Izlazi odavde", rekao je jedan od prido lica. "Ovo vi e nije tvoj posao." "Kurvo!" Frank je zaurlao na nju. "Droljo! Jebena prevarantska kurvetino!" Uzvici bijesa pratili su ju preko sobe do vrata. Kada je rukom uhvatila kvaku ula ga je kako dolazi za njom i okrenula se da bi otkrila da stoji udaljen od nje m anje od trideset centimetara s no em za dlaku udaljenim od njezinog tijela. Ali ta mo je bio ukopan, u nemogunosti da se pomakne ni za milimetar. Zabili su kuke u njega, u meso njegovih ruku i nogu i uvili ih kroz meso njegovo g lica. Kuke su bile privr ene na lance koje su dr ali napetima. uo se blagi zvuk kako je njegov otpor vukao kuke u njegove mi ie. Usta su mu bila irom razjapljena, vrat i prsa izbrazdani. 132 No je kliznuo iz njegovih prstiju. Ispljunuo je posljednju, nesuvislu kletvu na n ju, njegovo se tijelo sada treslo dok je gubilo bitku s njima. Centimetar po cen timetar povlaili su ga natrag prema sredi tu sobe.

"Idi"", rekao je Cenobitov glas. Vi e ih nije mogla vidjeti; ve su bili izgubljeni u zraku po trcanom krvlju. Prihvaajui njihov savjet otvorila je vrata dok je Frank u pozadini poeo vri tati. Kada je zakoraila u hodnik buka se ru ila sa stropa; kuaje re ala od podruma do krova. Morala je biti hitra, znala je, prije nego to, kakvi god demoni ovdje bili na dje lu, ne razvale kuu. Ali, iako je vremena bilo malo, nije se mogla sprijeiti da ne baci jedan pogled n a Franka da bude sigurna da vi e nee doi za njom. Bio je in extremis; zakaen kroz desetak ili vi e mjesta, nove su rane nastajale ak i dok je gledala. Raspet ispod usamljene arulje, tijela dovedenog do granica izdr lj ivosti i preko njih, dao je odu ka urlicima koji bi u njoj pobudili aljenje da ga n ije dobro upoznala. Iznenada, njegovi su krici prestali. Nastala je stanka. A onda je, u posljednjim inu prkosa, trgnuo svojom ote- alom glavom i pogledao ju, susreui njezin pogled oima iz kojih je nestala sva dvolinost i zloba. Iskrile su dok su poivale na njoj; bise ri u strvini. Lanci su u odgovor bili povueni za centimetar vr e, ali Cenobiti nisu iz njega izvukl i nove krikove. Umjesto toga isplazio je jezik na Kirstv i palacao njime naprije d i natrag preko zuba u gesti nepokajnike podlosti. Nakon toga bio je rastrgan. 133 Udovi su mu bili odvojeni od torza, a glava od ramena u provali djelia kostiju i topline. Zalupila je vrata u trenutku kada je ne to udarilo u njih s druge strane. Njegova glava, pretpostavila je. Nakon toga teturala je niz stepenice, s vukovima koji su zavijali u zidovima, zv onima, mete u posvuda - zgu njavajui zrak poput dima - s duhovima ranjenih ptica pri iv enih krilo za krilo i izgubljenih za letenje. Si la je stepenicama i hodnikom krenula prema ulaznim vratima, ali kada je stigla tik do slobode ula je kako netko izgovara njezino ime. Bila je to Julia. Krv na podu hodnika oznaavala je trag od mjesta gdje ju je Fran k napustio do blagovaonice. "Kirsty..." ponovno je pozvala. Bio je to jadan zvuk i unato zraku prigu enom lepet anjem krila nije si mogla pomoi nego je krenula u potragu za njim ulazei u blagova onicu. Namje taj je bio tinjajui ugljen; pepeo koji je krajikom oka opazila bio je smrdljiv i tepih. I tamo je, u sredi tu ove domae pusto i, sjedila mladenka. Nekom izuzetnom s nagom volje Julia je uspjela obui vjenanicu i privrstiti veo na glavu. Sada je sjed ila u pra ini, haljina pocrnjela. Ipak je izgledala blistavo; ljep e, uistinu, uzev i u obzir injenicu daje bila okru ena ru evinama. "Pomozi mi", rekla je, i tek je sada Kirstv shvatila da glas koji je ula ne dolaz i ispod bogatog vela, nego s mladenkinog krila. I sada su se obilni nabori haljine rastvarali, a tamo je bila Julijina glava - p olo ena na jastuk okrvavljene svile i uokvirena vodopadom kestenjaste kose. Li ena p lua, kako je mogla govoriti? Ipak je govorila 134 "Kirstv..." rekla je, preklinjala - i zastenjala, i zakotrljala se natrag u mlad enkinom krilu kao da se nada poni titi uzrok. Kirstv joj je mogla pomoi - mogla ju je zgrabiti i prosuti joj mozak - ali mladen kin veo poeo se trzati i sada se podizao kao da su ga potezali nevidljivi prsti. Ispod njega je zatreperilo svjetlo i postalo blistavo i jo blistavije; a sa svjet lom glas. "Ja sam In enjer", uzdahnuo je. Ni ta vi e od toga. Onda su se izgu vani nabori podigli jo vi e, a glava ispod je poprimila sjaj manjeg s unca. Nije ekala daju blje tavilo zaslijepi. Umjesto toga uzmaknula je hodnikom - ptice u malo stvarne sada, vukovi izbezumljeni - i bacila se na ulazna vrata dok je stro p hodnika poeo popu tati. No ju je do la doekati - ista tama. Udisala ju je pohlepnim udasima dok je u trku nap

u tala kuu. Bio je to njezin drugi takav odlazak. Neka Bog pomogne njezinom zdravom razumu ako ikad doe do treeg. Pogledala je unatrag do av i do ugla Ulice Lodovi-ca. Kua nije popustila pred razular enim silama u unutra njosti. Sada je stajala tiha poput groba. Ne; ti a. U trenutku dok se okretala netko se sudario s njom. Uzviknula je od iznenaenja, a li zbunjeni se prolaznik ve udaljavao u uznemirujui mrak koji je prethodio jutru. Dok je lik treperio na granici stvarnosti pogledao je unatrag i njegova je glava gorjela u tami, sto ac bijelog plamena. Bio je to In enjer. Nije imala vremena skre nuti pogled; u iduem je trenutku nestao ostavljajui svoj sjaj u njezinim oima. 135 Tek je tada shvatila svrhu sudara. Lemarchandova kutija bila joj je predana natr ag i le ala je u njezinoj ruci. Povr ina joj je bila besprijekorno zatvorena i polirana do visokog sjaja. Iako ju nije prouila bila je sigurna da nije ostavljen trag za njezino rje avanje. Sljedei e istra iva putovati njezinim stranicama bez zemljovida. I da li je do tog vremena on a izabrana za uvara? Izgleda daje. Okrenula ju je u ruci. U nekoliko joj se trenutaka inilo da vidi duhove u laku. J ulijino lice, i Frankovo. Ponovno ju je okrenula da vidi da li je Rory zarobljen unutra: ali ne. Gdje god bio, to nije bilo ovdje. Bilo je drugih zagonetki, mo da , koje bi, ako se rije e, omoguile ulaz do mjesta na kojem obitava. Kri aljka mo da, ije bi rje enje podiglo zasun rajskog vrta; ili slagalica ije kompletiranje osigurava pristup u Zemlju uda. ekat e i gledati, kao stoje oduvijek ekala i gledala, nadajui se da e jednog dana tak va zagonetka doi do nje. Ali ako do toga ne doe nee previ e aliti, iz straha da bi lij eenje slomljenih srca moglo biti zagonetka za ije rje avanje ni pametni vrijeme nema ju umje nosti. Clive Barker Clive Barker roen je u Liverpoolu 1952. godine. Vrlo brzo, djelima poput zbirke p ria The Books of Blood 1-6 te romanima Cabal, The Great and Se-cretShovv, The Thi efofAlways, The Hellbound Heart, i nadasve i od publike i od kritike hvaljenim W eave-wortdom, postaje jedan od najcjenjenijih mlaih pisaca fantastine i horror lit erature. Pored romana i kratkih pria pi e scenarije za film i kazali te, bavi se producentskim poslom i re ijom. Meu njegovim filmovima svakako su najpoznatiji Night Breed, Candyman i Lord of ll lusiones. Kultnim mu se ostvarenjem smatra film Hellraiser, koji je radio na osn ovu vlastitog romana Pakleno srce (Hellbound Heart). ivi i radi u Los Angelesu.