Tefsir Ibn Kesir - El-Bekare (Krava)

2 El - Bekare /Krava
37 uznemirila. Nakon toga prestao je. Poto je njegov sin Jahja bio blizu, on se pobojao da ga ne udari, pa ga je uzeo podigavi glavu prema nebu, da je ne gleda. Kada je svanulo, razgovarao je s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, koji mu ree: "Ui, sine Hudajrov!", a on mu ree: "Pobojao sam se, Allahov Poslanie, za Jahju, koji je bio blizu kobile, pa sam podigao glavu prema nebu okrenuvi se prema njemu i ugledah neto poput nastrenice s lampama.Potom sam iziao da to ne gledam." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ga je: "A zna li ta je to bilo?" "Ne" - odgovori on. "To su bili meleki, koji su se bili pribliili da uju tvoj glas. Da si nastavio uiti, i ljudi bi ih vidjeli, jer se od njih ne bi sakrili!" Neki uenjaci usto navode da ova sura sadri hiljadu obavijesti, hiljadu naredbi i hiljadu zabrana.
OBJAVLJENA U MEDINI, IMA 286 AJETA* To je prva sura objavljena u Medini nakon sure "Oni koji pri mjerenju zakidaju", koja je posljednja objavljena u Meki* Vrijednosti sure "El-Bekare" Ahmed, Muslim, Et-Tirmizi i En-Nesa'i prenose hadis od Sehla ibn Ebi-Saliha, koji to navodi od svoga oca, prema predanju Ebu-Hurejrea, r.a., prema kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /41/ "Ne pravite od svojih domova groblja! U kuu u kojoj se ui sura 'El-Bekare'" "nee ui ejtan!" Et-Tirmizi navodi da je to hasen-sahih hadis. Et-Tirmizi, En-Nesa'i i Ibn-Made donose predanje od Abdul-Hamida ibn Dafera, s lancem prenosilaca od EbuHurejre, r.a., da je rekao: /42/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slao je jednu deputaciju od nekoliko ljudi, pa je tom prilikom provjerio svakoga od njih da vidi koliko zna iz Kur'ana. Doavi do jednoga od njih, koji je bio najmlai, rekao je: "Koliko ti zna?" On je odgovorio: "Znam to i to, te suru 'ElBekare'." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Zna li suru 'ElBekare'?", a on je odgovorio "Da." Na to mu je rekao: "Idi! Ti e im biti predvodnik (emir)." Jedan od uglednih meu njima na to je rekao: "Tako mi Allaha, nita me nije pomelo da nauim suru 'El-Bekare' do strah da ne postupam prema njoj!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Nauite Kur'an i itajte ga (prouavajte)! Ko naui Kur'an, ui ga i postupa po njemu, slian je buhurdaru punom mirisa koji se iri na sve strane, dok je onaj koji naui Kur'an i zanemari ga, slian buhurdaru iji se miris ne osjea." (Ovaj hadis je hasen.) El-Buhari prenosi od Usejda ibn Hudajra, r.a., da je priao: /43/ "kako je uio suru El-Bekare jedne noi dok je njegova kobila pored njega bila svezana, pa se uznemirila. Kada je uutio, ona se smirila. Ponovo je, potom, poeo uiti, pa se kobila ponovo
*
2 EL - BEKARE / KRAVA
Podaci o posebnoj vrijednosti sura "El-Bekare" i "Ali-Imran"

U Sahihima je potvreno da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na jednom rekatu u namazu uio ove dvije sure, suru El-Bekare i suru Ali ImranImam Ahmed prenosi od Ebu-Umame da je rekao: /44/ "uo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kae: "Uite Kur'an, jer on e se zauzimati za svoje sljedbenike na Sudnjem danu! Uite 'dvije svjetlice', 'El-Bekare' i 'Ali Imran', jer e ove dvije sure na Sudnjem danu doi kao dva bijela oblaka, dvije sjenke ili dva jata ptica zbijenih u redove (sawaf) i zastupati svoje privrenike na Sudnjem danu. Potom je rekao: " Uite suru 'ElBekare', jer je u tome blagodat, dok je, u suprotnom, propast. Njoj arobnjaci nita ne mogu!" /Prenosi Muslim/ znai "dvije svjetlice", oznaava "ono to odozgo pravi sjenku", znai "komad neega", "zbijeni u redove", "arobnjaci". Rijei: "ne mogu joj" znae da se od nje ne mogu zatititi, a ima miljenja da znae: "Ne mogu uticati na onoga koji je ui." Allah to najbolje zna!
Objava
Sura "El-Bekare" objavljena je skoro u potpunosti u Medini i to je prva sura koja je objavljena u ovome gradu. Izuzetak ine: ajet .."uvajte se Dana kada ete se Allahu vratiti..." (2:281), za koji se tvrdi da je posljednji objavljeni ajet, te "ajet o kamati", koji je
Objavljena nakon sure El-Mutaffifin.
2 El - Bekare / Krava
38 autoriteta, meu kojima je i ejhulislam Ibn-Tejmijje. Kao dokaz tome istie se da se iza svih poetaka sura sa pojedinanim slovima u Kur'anu spominje Kur'an i njegova objava od Gospodara svjetova, kao na primjer: .. Elif - lam mim. To je Knjiga...; Ha mim. Tako mi jasne Knjige...; Elif - lam mim Allah, osim Kojega drugog boga nema, ivi je i Vjeni On tebi objavljuje Knjigu.; .. Elif - lam mim. Knjiga koju tebi objavljujemo..itd.
takoer jedan od posljednjih objavljenih ajeta. Ibn-Abbas, Abdullah ibn Zubejr i Zejd ibn Sabit tvrde da je sura "El-Bekare" objavljena u Medini. To navode mnogi drugi islamski autoriteti (uenjaci i komentatori Kur'ana). Dakle, u tome nema razilaenja.
"U ime Allaha Svemilosnog, Milostivog" Elif-Lam-Mim/1/ Komentar: U pogledu simbolinog poetka ove sure slovima kao i svih drugih slinih poetaka sura, komentatori Kur'ana se razilaze. Ima nekoliko miljenja: 1. To su nejasni ( ) ajeti, ije znaenje zna samo Allah Uzvieni; On jedino zna njihov unutranji smisao i svrhu. 2. To su imena Allaha Uzvienog. 3. To su vie znani ajeti koje Allah nije objavio sluajno, niti bez razloga, iako ima miljenja laika da u Kur'anu ima ajeta kojima je izraena pobonost bez apsolutno ikakvog znaenja, to je sasvim netano. Dakle, ovi poeci sura imaju poseban smisao i o tome se moe suditi samo na osnovi sigurnog znanja koje je do nas dolo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U suprotnom sluaju duni smo rei: "U to vjerujemo, jer sve je od Gospodara naeg." (3:7) 4. to se tie posebnog smisla navoenja ovih kratica, neki uenjaci navode da je njihov cilj upozorenje idolopoklonika kako bi uli Allahov govor. Ovo je, meutim, vrlo slabo miljenje, budui da poeci s ovim slovima ne postoje u svim surama, a i ove dvije sure, "El-Bekare" i "Ali Imran", objavljene su u Medini, gdje nije bilo idolopoklonika.15 5.Ima miljenja da ovi ajeti ukazuju na nedostinost (i'daz) Kur'ana, odnosno, da su stvorena bia nemona da ga dostignu i odupru mu se. To smatra veliki broj islamskih
15
Ja bih dodao: "Slabost ovog miljenja potvruje i injenica da je dokaz istine u pojedinim surama nekada u sredini, a nekada na kraju, zavisno od konkretne situacije i potrebe dokazivanja, te da se tu ne navode posebna odvojena slova kako bi se uila (itala) u cilju upozorenja idolopoklonika na istinu koja e se navesti.
"Ova Knjiga, u koju nema sumnje, Uputa je onima koji se Allaha boje." /2/ "to, taj" znai "ova, ovo", to se esto koristi u arapskom jeziku. Kur'an, koji je jedinstveno stjecite arapskog jezika, upotrebljava dakle ovaj nain izraavanja. Allah Uzvieni kae: "ni stara, ni mlada, nego izmeu ovo dvoje"(2:68) Zatim kae: "Ovo vam je Allahova odredba kojom sudi meu vama" (60:10), zatim: "Ovo vam je Allah, Gospodar va." (6:102) "Knjiga": Ima komentatora koji svojim tumaenjima tvrde da se to odnosi na Tevrat i Indil, to je dosta slobodno tumaenje, odnosno neutemeljena interpretacija. Tano je da se odnosi na Kur'an. Znai "u koju nema sumnje". Meutim, ima i ovakvih itanja: "Ova Knjiga nema sumnje" s takom, stajanjem na rijei , a zatim: "U njoj je uputa bogobojaznim." Ispravno je, meutim, stajanje na "u kojoj nema sumnje", a potom se nastavlja: "Uputa je bogobojaznim", to je ispravnije ako se ima u vidu da je rije ovdje atribut, ime je postignut bolji stilski efekt od sintagme "u kojoj je uputa", odnosno u kojoj je neto. "Uputa bogobojaznim", tj. svjetlo za bogobojazne, vjernike koji se uvaju idolopoklonstva (irka), koji vjeruju samo u Allaha Jedinoga, koji djeluju pokoravajui Mu se, boje se Njegove kazne, nadaju se Njegovoj milosti i uvaju se od Njegovih zabrana. To je sasvim u skladu sa znaenjem ajeta koji slijedi iza ovoga i sadri svojstva bogobojaznih vjernika kako ih Allah opisuje rijeima: "Onima koji u gajb vjeruju, koji obavljaju namaz i dijele od onoga ime smo ih Mi opskrbili."
39 zadovoljstvom, te iz bojazni od Njegove srdbe i kazne, a ne zbog bilo ega drugog. Gornjim rijeima: "i dijele od onoga ime smo ih Mi opskrbili" obuhvaene su sve vrste ovih trokova, bili oni dobrovoljni ili obavezni (farz). To potvruje i predanje od Ibn-Omera, r.a., navedeno u oba Sahiha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /45/ "Islam je zasnovan na pet temelja: svjedoenju (ehadetu) da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i hodoau Kabi (hadu)." O zekatu e, inallah, kasnije biti govora.
Onima koji u gajb vjeruju" /3/ Iman (vjerovanje) predstavlja in potvrivanja istinitosti rijeju, djelom i uvjerenjem, poveava se djelima pokornosti,a smanjuje grijeenjem. Vjerovanje, u navedenom smislu, rezultira strahopotovanjem prema Allahu, d.., tako da onaj koji to prihvati nee uiniti bilo to, prihvatiti bilo kakvo uvjerenje ili kazati neto suprotno Allahovoj naredbi. Vjera u nevidljivo () ustvari je vjera u ono to je vidu nedostupno; to je potvrda, odnosno vjerovanje u ono to ti je dostavljeno. U erijatskom smislu, vjera u gajb je vjera u Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove poslanike, vjera u Sudnji dan, Njegovo odreenje dobra i zla, vjera u oivljenje poslije smrti, u Dennet i Dehenem. Sve to je "gajb", nedostupno oku ljudskom, transcedentno.
"i koji namaz obavljaju i dijele od onoga ime smo ih Mi opskrbili" /3/ "i namaz obavljaju" Rije jeziki znai "dova", a erijatski to je poseban vid klanjanja Allahu (ibadeta) koji se sastoji od: rukua (naklona),.sedde (klanjanja niice) i drugih posebnih dijelova,odreeno vrijeme, s odreenim uvjetima, specifinostima i vrstama, to je Allah Uzvieni naredio kao obavezu pet puta u toku dana i noi. To je druga osnovna islamska dunost. Namaz (salat) obavlja se, tj. ini redovno, u posebnim vremenskim terminima, uz uzimanje abdesta, , usklaenost stajanje , naklon pokreta , klanjanje niice , uenje Kur'ana, sjedenje i posvjedoenje i blagosiljanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Time se obavlja namaz. "i dijele od onoga ime smo ih Mi opskrbili" Rije u poetku islama je oznaavala troak koji je ovjek inio za svoju porodicu prije nego je propisan zekat. Na ovome mjestu, izraz znai dijeljenje sadake i zekata koje se prije svega odnosi na blinje, lanove porodice i sluge, a potom na druge. Ovaj vid troenja mora biti obavljen zasigurno u ime Allaha, d.., sa ciljem izraavanja pokornosti Njemu, elje za nagradom i Njegovim
"i onima koji vjeruju u ono to je objavljeno tebi i to je objavljeno prije tebe, i koji u ahiret vrsto vjeruju/4/. To su oni koji su na uputi Gospodara svoga i to su oni koji su spaeni."/5/ "I onima koji vjeruju u ono to je objavljeno tebi", tj. koji potvruju istinitost Kur'ana koji je od Gospodara tvoga objavljen, i to je objavljeno prije tebe", tj. prihvaaju istinitost Tevrata, Indila, Zebura i drugih spisa koje su dostavili poslanici prije tebe, ne pravei razliku izmeu njih i ne nijeui nita to su ovi dostavili od Gospodara svoga. "i koji u ahiret vrsto vjeruju" vrsto uvjerenje suprotno je sumnji, tako da se ne dozvoljava ni najmanja sumnja kako u ahiret, tako ni u oivljenje, Sudnji dan, Dennet, Dehenem, polaganje rauna i mizan (mjerenje dobrih i loih djela). Ahiret je dobio ovaj naziv budui da dolazi kao drugi svijet, nakon ovoga svijeta. Oni koji vjeruju u Poslanika, to su openito vjernici, kako Arapi tako i sljedbenici Knjige. Svi ljudi i dini koji vjeruju u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, potvrujui istinitost te vjere i ostvarujui osobine vjernika navedene u prethodnim ajetima do Sudnjega dana, "na uputi su svoga Gospodara" odnosno, na putu svjetla, izvjesnosti i spoznaje Allaha Uzvienog "To su oni koji su spaeni", tj. oni e uspjeti svojim djelima i vjerom u Allaha, Njegove knjige i poslanike, stei sevap i vjeni boravak u
40 tim rijei: "i Mi srca njihova i oi njihove preokrenut emo kao to nisu vjerovali prvi put, te ih ostavljamo da u zabludi svojoj smeteni lutaju"(6:110). Slinih ajeta u Kur'anu ima mnogo, to pokazuje da Uzvieni Allah peati srca uspostavljajui izmeu njih i Pravog puta prepreke adekvatnom kaznom, ostavljajui ih s neistinom time to sami naputaju istinu, to je takoer izraz Njegove praved nosti. U hadisu stoji: /46/ "O Ti, Koji preokree srca! Uvrsti srca naa u Tvojoj vjeri!" Et-Tirmizi, En-Nesa'i i Ibn-Made prenose od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /47/ "Kada vjernik napravi greku, na njegovom srcu nastane crna takica (mrlja. Ukoliko se pokaje i povrati, njegovo srce se oisti, a ukoliko povea grijeenje, i ta mrlja se poveava sve dok sasvim ne prekrije srce. To je hra za koju Allah Uzvieni kae:"Ne, naprotiv. Ono to su stjecali kao hra prekrilo je njihova srca." (83:14) Prema tome, u prvim navedenim ajetima Allah, d.., ukazuje na status vjernika, potom u posljednja dva navedena ajeta na status nevjernika.Nakon toga slijedi objanjenje statusa licemjera (munafika), koji javno ispovijedaju vjeru skrivajui u sebi nevjerstvo. Budui da to lii poziciji mnogih ljudi, Allah, d.., to istie na vie mjesta ukazujui na brojne osobine koje karakteriziraju licemjera. U tom smislu Allah Uzvieni kae:
Dennetu, odnosno spas od kazne pripremljene za Allahove neprijatelje.
"Onima koji ne vjeruju, doista je svejedno, opominjao ti njih ili ne opominjao, oni ne vjeruju." /6/ .."doista, oni koji ne vjeruju..." znai, koji su pokrili i zatamili istinu i ne vjeruju u ono to je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Allah Uzvieni zna da oni nee vjerovati kada im dou ajeti, pa to ovdje i potvuje ukazujui da oni nee vjerovati, "svejedno da li ih ti, Muhamede, opominjao ili ne opominjao" jer su oni odabrali nevjerstvo umjesto vjere, negirajui time jasne ajete koje im je dostavio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od svoga Gospodara. Ovaj ajet predstavlja jednu vrstu rastereenja za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i daje mu utjehu poto je on elio da svi ljudi budu vjernici i slijede ga na Pravom putu. Allah, d.., ovdje mu saopava da e biti vjernici samo oni za koje u vjenom Allahovom znanju stoji da e vjerovati u Poslanika, sallallahualejhi ve sellem, i da im slijedi srea i svako dobro. Isto tako, zalutat e samo oni za koje u prethodnom Allahovom znanju stoji da e biti nevjernici.kojima.slijedi nesrea, da nas Allah sauva. Stoga se navodi: "Ne alosti se zbog njih", jer tvoje je samo da im poruku prenese!; jer tvoje je samo da prenese, a Nae je da traimo polaganje rauna." (13:40) "Ti si samo opominja, a Allah o svemu brine." (11: 12)
"Zapeatio je Allah srca njihova i ui njihove, a na oima im je koprena; njima pripada kazna golema." /7/ U vezi s ovim ajetom Katade kae: "Njima je zavladao ejtan s obzirom da su mu bili pokorni; Allah je zapeatio njihova srca i ui, a na oi im stavio koprene tako da ne vide, ne uju, ne shvaaju, niti razumiju. To potvruju rijei Allaha, d..: "A kad oni skrenue, Allah uini da i njihova srca skrenu." (61:5) Za-
"Ima ljudi koji govore: 'Vjerujemo u Allaha i drugi svijet', a nisu vjernici!/8/ Oni (svojim djelima misle da) varaju Allaha i one koji vjeruju, iako, ne osjeajui to, sami sebe varaju."/9/ "licemjerje" u osnovi znai "pokazivanje dobra i prikrivanje zla". Ima ga dvije vrste: - vjersko, koje vodi u vjenu vatru i - praktino, koje spada u najvee grijehe. Svojstva licemjera (munafika) objavljena su u medinskim surama budui da u Meki nije bilo licemjera. Naprotiv, bilo je ljudi koji su
41 nisu oni vjernici", odnosno: "Kada ti dou licemjeri, oni kau: 'Svjedoimo da si ti Allahov Poslanik!' Allah zna da si ti zasigurno Njegov Poslanik!" (63:1) Dakle, oni to izgovaraju svojim ustima, ali Allah, zasigurno, zna da oni lau. Zato kae: "A Allah svjedoi da su licemjeri uistinu laci" (53:1), odnosno "da nisu vjernici" (2:8). Rijei Allaha Uzvienog: .."Oni (svojim djelima misle da) varaju Allaha i one koji vjeruju..." znae: u svom nevjerovanju oni su uvjereni da varaju Allaha, d.., kada kau: "Vjerujemo", raunajui pritom da e im to koristiti, odnosno da to kod Njega prolazi kao to prolazi kod pojedinih vjernika. Allah Uzvieni kae: "Na Dan, kada ih Allah sve oivi, oni e se Njemu zaklinjati kao to se vama zaklinju mislei da e im to koristiti. Oni su doista pravi laljivci." (58:18) Zbog takvog njihovog vjerovanja Allah Uzvieni ih identificira rijeima:" iako, ne osjeajui to, sami sebe varaju." Znai, ukoliko vjernike i budu prevarili na kratkotrajnom dunjaluku, oni time samo sebe varaju. Oni naime svojoj dui udovoljavaju ovim inom, napajajui se aom radosti, iji izvordaje sokove propasti, poto onaj koji ih pije ispija au bola kao srdbu Allaha Uzvienog i Njegovu kaznu, koja ne utoljava e. Time licemjer vara samog sebe, mislei da sebi ini dobro! Allah Uzvieni kae: "iako, ne osjeajui to, sami sebe varaju."
pokazivali nevjerstvo (kufr) prezirui i mrzei ga, iako su intimno bili vjernici! Meutim, kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sel-lem, preselio u Medinu, gdje su ivjele Ensarije iz plemena Evs i Hazred, koji su u vrijeme paganstva oboavali kipove kao i drugi arapski idolopoklonici, te idovi, sljedbenici Knjige, koji su ivjeli u skladu sa tradicijom svojih predaka, podijeljeni u tri plemena: 1. Benu Kaynuka', saveznici plemena Hazred, 2. Benu Nedir i 3.Benu Kurejza, saveznici plemena Evs. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, doao u Medinu, islam je primio dio pripadnika plemena Evs i Hazred, te mali broj idova, poput Abdullaha ibn Selama, r.a. U to vrijeme takoer ni u Medini nije bilo licemjerja, poto muslimani jo uvijek nisu imali silu koja bi zadavala strah. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je mirovne sporazume sa idovima i brojnim arapskim plemenimau okolici Medine. Meutim, kada je dolo do velike Bitke na Bedru i kada je Allah uzvisio Svoju Rije uzdigavi islam i njegove pripadnike - tada je Abdullahibn Ubejj ibn Selul, prvak Medine iz plemena Hazred, prvak navedenih dviju skupina iz vremena paganstva (koje su ga nastojale postaviti za vladara /kralja/ prije nego im je dolo Veliko Dobro), koje su potom primile islam i napustile Ubejja, koji je osjetio prezir prema islamu i muslimanima poslije Bitke na Bedru rekao je: "Ova bitka je odredila smjer (put)!" Zatim je objavio svoje prihvaanje islama zajedno sa svojim sljedbenicima i potovaocima, te nekim drugim sljedbenicima Knjige. Tako je dolo do pojave licemjerja meu graanima Medine i okolnim beduinima. Meu Muhadirima (doseljenicima) u to vrijeme nije bilo licemjerja s obzirom na to da oni nisu napustili Meku pod prisilom, nego su to uinili po svom izboru, ostavljajui imetak, djecu i zemlju, u tenji za onim to je kod Allaha Uzvienog, na ahiretu. Dakle, licemjeri (munafici) bili su iz dva plemena, Evs i Hazred, te jedan broj meu idovima. Stoga Uzvieni Allah ukazuje na licemjere, kako se vjernici ne bi zavarali njihovom vanjtinom, to bi unijelo nered na irem planu, u samom vjerovanju, budui da su oni u osnovi nevjernici. Zato treba biti oprezan i ne misliti o nemoralnim ljudima dobro! Allah Uzvieni kae: "Ima ljudi koji kau: 'Vjerujemo u Allaha i drugi svijet', a
"U srcima njihovim je bolest i Allah im poveava bolest.Njih eka patnja bolna za ono to su lagali."/10/ "U srcima njihovim je bolest." Prema nekim miljenjima, ovdje "bolest" predstavljasumnju, licemjerje i prljavtinu. To je sve tano, budui da je bolest koja je u srcima licemjera i sumnja i licemjerje i prljavtina Sumnja je zato jer oni sumnjaju u poslanstvo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; licemjerje je, jer javno pokazuju vjerovanje (iman), a ustvari su nevjernici; prljavtina je, jer oni ne vjeruju u ono to je Allah, d.., objavio Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem;
42 'Nema boga osim Allaha.' Kada to kau..." itd.15 Meutim, treba kazati da se ovo odnosi na onoga koji poznaje prvake licemjera i njihova imena. Za one o ijem licemjerju Allah Uzvieni nije upoznao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Kur'anu stoji: "Ako se licemjeri i oni u ijim je srcima bolest, te oni koji po Medini lai ire, ne okane, Mi emo ti sigurno vlast nad njima prepustiti i oni e samo kratko vrijeme kao komije tvoje ostati.Oni su prokleti i gdje god se nau bit e uhvaeni i poubijani." (33:80-81) U ovim je ajetima dokaz da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije podstican protiv njih, niti je bio upoznat ko su im bili prvaci! Njemu se ukazuje na njihove osobine koje on primjeuje kod nekih od njih. U tom smislu i Allah Uzvieni kae: "A da hoemo, Mi bismo ti ih uistinu pokazali, i ti bi ih sigurno po biljezima njihovim prepoznao..Ali ti e ih doista prepoznati po nainu njihova govora!" (47:30)
nevjerstvo je, bez sumnje, prljavtina! "...pa im je Allah bolest poveao." Znai poveao im je sumnju, licemjerje i prljavtinu. Dakle, nagrada, odnosno kazna, primjerene su vrsti djela, kao to Allah Uzvieni kae: "A to se tie vjernika, njima je vjerovanje poveano i oni se raduju[to se, pak, tie onih u ijim je srcima bolest, ona im je prljavtinu poveala." (9:125) Rijei Allaha Uzvienog: "...za ono to su lagali" znae to su lagali Allahu i vjernicima nastojei ih prevariti rijeima: "Mi vjerujemo!" - dok, ustvari, nisu vjerovali. Allah Uzvieni obavijestio je Svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o jednom broju licemjera (munafika) zadravi za Sebe znanje o ostalima i ne obavjetavajui ga o njima. On kae: "Meu beduinima oko vas ima licemjera, a ima ih i meu stanovnicima Medine koji su u licemjerstvu spretni! Ti ih ne poznaje, ali ih Mi znamo!" (9:101) Moda e neko rei: "Zato Allahov Poslanik, sallalhu alejhi ve sellem, nije ubijao licemjere poto je znao neke od njih?" Odgovor na ovo pitanje nalazi se u Sahihima, gdje se navodi da je on, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Omeru ibn Hattabu: /48/ "Ne volim da kau Arapi kako Muhammed ubija svoje drugove (ashabe)!" Znai, on se bojao da ne doe do bilo kakvih promjena u veze sa prihvaanjem islama od beduina, jer oni nisu znali da su pojedinci licemjerni, pa bi mogli pomisliti da ih on ubija unato njihovom imanu, odnosno mogli bi kazati: "Muhammed ubija svoje drugove (ashabe)!" Malik u vezi s tim kae: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustezao se od licemjera kako bi pokazao svojim sljedbenicima da vladar ne osuuje samo po svom znanju!"14 afija kae: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,zabranio je ubijanje licemjera budui da su oni javno prihvaali islam, iako je on znao da su licemjeri. Meutim, ono to su javno pokazivali iznad je onoga drugog. To potvruje i hadis: /49/ "Meni je nareeno da se borim protiv ljudi sve dok ne kau:
U vezi s tim, treba rei slijedee: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne govori iz strasti, za razliku od vladara koji nije vjerovjesnik i ne dobija Objavu. Zato nema razloga da gledamo drugaije na odgovor Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ne volim da govore Arapi kako Muhammed ubija svoje drugove!" to se tie stava da vladar ne sudi po onome to zna, to se odnosi na vladare koji nisu vjerovjesnici, jer vjerovjesnici imaju znanje, odnosno nareenje od Allaha Uzvienog, to se mora izvriti.
14
"Kada im se kae: 'Ne pravite nered na Zemlji! odgovaraju: 'Mi samo red uspostavljamo!' /11/ Zar tako! Oni su uistinu pravi smutljivci, ali to oni i ne opaaju."/12/ "nered" ovdje znai nevjerovanje, licemjerje i grijeenje. Rijei Allaha, d..: "Kada im se kae: 'Ne pravite nered na Zemlji!'" znae: ne pravite nered kroz nevjerstvo, licemjerje i grijeenje na Zemlji, jer onaj ko prema Allahu grijei ili nareuje da se grijei, ini na Zemlji nered, poto je uspostavljanje reda mogue samo uz pokornost Allahu, d.. Licemjeri misle da oni javnim pokazivanjem imana varaju vjernike, tako da ih oni uzimaju za svoje prijatelje umjesto vjernika, iako su licemjeri. Meutim, Allah, d.., to ovdje razotkriva kako se vjernici ne bi prevarili i uzimali licemjere za svoje
15
Ja bih dodao: U prirodi je licemjera da kau "Nema boga osim Allaha!", dok to, istovremeno, njihovo srce negira. Da je Allah naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ih ubija, on bi to inio i ne bi stao samo zbog toga to govore: "Nema boga osim Allaha!", budui da svojim ponaanjem pokazuju suprotno, odnosno pokazuju nevjerstvo i licemjerje. Stoga se postavlja pitanje: "Zato odstupamo od rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: 'Ne volim da kau Arapi kako Muhammed ubija svoje drugove!?' "
43 oni ne znaju stanje u kojem se nalaze, to upuuje na zabludu i neobavijetenost. Neznanje je ovdje najgore po njih i ono najrjeitije govori o njihovom sljepilu i udaljenosti od Pravog puta. Ta zabluda poveava se uz istovremeno poveanje Allahove srdbe i kazne prema njima, to je primjereno djelima koja ine,a Allah Uzvieni nikome nee nepravdu uiniti!
prijatelje (zatitnike. Naime, uzimanje ovih ljudi za bliske prijatelje (zatitnike), umjesto vjernika, vrijeme kada oni spadaju meu najvee neprijatelje vjernika, predstavlja in stvaranja velikog nereda na Zemlji. Jer, poto oni javno ispoljavaju vjeru (iman), vjernici o njima stjeu pogrean sud. Tako licemjeri uspijevaju ostvariti nered, zavaravajui ih rijeima koje su daleko od istine i ostajui istovremeno u prijateljskim odnosima s nevjernicima protiv vjernika. Zato Allah, d.., kae: Kada im se kae: "Ne pravite nered na Zemlji!", oni odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo!", tj. mi elimo samo pomirenje izmeu dvije skupine vjernika, s jedne strane, i nevjernika (meu kojim su i idolopoklonici i raniji sljedbenici Knjige), s druge strane." Meutim, Allah zna ono to je u njihovim duama i to kriju u svojim prsima, pa kae: "Nikako! Oni uistinu nered prave, ali to i ne opaaju." /12/ Ono to oni namjeravaju smatrajui to uspostavljanjem reda ustvari je pravi nered, a to oni ne osjeaju zbog svog neznanja. "Moj Boe! Uvrsti nas u Tvojoj vjeri i pokornosti i uini nas vjernicima ija spoljanost nije suprotna njihovoj unutarnjosti!"
- Kada susretnu one koji vjeruju, oni govore: "Vjerujemo!", a im ostanu nasamo, sa ejtanima svojim, govore: "Mi smo s vama. Mi se samo rugamo."/14/ "Allah se njima izruguje i ostavlja ih da u svom nejerovanju lutaju." /15/ Uzvieni Allah kae da kada ovi licemjeri susretnu vjernike, oni kau: Vjerujemo!, pokazujui pred njima iman, bliskost i privrenost, i obmanjujui ih tako licemjerno se dodvoravajui i krijui svoje uvjerenje kako bi time osigurali koritenje dobara i dobiti koje pripadaju vjernicima. Meutim, "kada se osame sa svojim ejtanima", odnosno kada odu kod svojih elnika, prvaka i velikana meu idovskim rabinima i voama idolopoklonika i licemjera, oni govore: "Mi smo s vama!" u nevjerstvu i mi se samo "a idolopoklonstvu, izrugujemo" sa pristalicama Muhammedovim, sallallahu alejhi ve sellem..Uzvieni Allah njima odgovara uzvraajui na takve njihove postupke:"Allah se njima izruguje i ostavlja da lutaju u svom nevjerovanju", tj. izruguje im se pokazujui im Svoje odredbe na ovome svijetu, odnosno ukazujui na nepovredivost njihove imovine i krvi time to javno ispoljavaju iman i rijei Svjedoanstva:"Nema boga osim Allaha; Muhammed je Allahov poslanik!", za razliku od onoga to im pripada na drugom svijetu (ahiretu), kao to je kazna i teka patnja. Ovo je i miljenje Ibn-Derira, budui da su spletke, varke i izrugivanje kroz igru i dokolicu, po miljenju svih uenjaka, nespojive s Allahom.d.., ali su prihvatljive kao vid revana i zadovoljavanja pravde putem nagrade, odnosno
"Kada im se kae: 'Vjerujte kao to ovi ljudi vjeruju!', oni odgovaraju: 'Zar da vjerujemo kao to maloumnici vjeruju!?' A doista su oni maloumnici, ali to oni ne znaju!"/13/ Uzvieni Allah kae: - Kada se licemjerima kae: "Vjerujte kao to ovi ljudi vjeruju!", tj. kao to oni vjeruju u Allaha, Njegove meleke, Knjige, poslanike, oivljenje, Dennet, Dehenem i sl., odnosno, budite pokorni Allahu i Njegovom Poslaniku izvravanjem Njegovih naredbi i Njegovih zabrana, oni kau: "Zar da vjerujemo kao to maloumnici vjeruju!?" mislei pod maloumnicima ovdje na ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! Oni govore: "Zar da budemo s ovim maloumnicima na istom stupnju!" Meutim, Allah Uzvieni odgovara na ovo: "A doista su oni maloumnici,.ali to oni ne znaju", tj.
44 "Njihova trgovina nije im donijela dobiti i oni nisu upueni", tj.u ovoj kupoprodaji, njihova transakcija nije im donijela dobit i oni nisu na Pravom putu. S Pravog puta oni su dakle otili u zabludu, iz zajednitva u grupaenje, iz sigurnosti u nesigurnost, iz sunneta u bidat (novotariju). kae:
kazne. To potvruju i rijei Ed-Dahhaka koje prenosi od Ibn-Abbasa..U tom smislu, rijei Allaha, d..: "Allah se njima izruguje" znae: Allah se njima podsmijeva nagovjetavajui im kaznu "podrava ih da u nevjerovanju lutaju" U vezi s ovim dijelom ajeta, Ibn-Abbas i IbnMes'ud navode predanje od nekih ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da rije "podrava ih" znai ostavlja ih da ostanu dugo. Mudahid istie da to znai: "poveava im, produava im", dok neki drugi navode.da to znai: "kad god oni uine grijeh, Allah im za to da blagodat", to, u osnovi, predstavlja odgovor.kaznom, u skladu s rijeima Allaha, d..: "I kada bi zaboravili ono ime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili, sve dok se onome to im je dano ne bi obradovali! Tada bismo ih iznenada kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili!" /44/ "Tako bi se zameo trag narodu koji ini nasilje; a hvala pripada samo Allahu, Gospodaru svjetova." (6:44-45) Ibn-Derir ovo tumai, pa kae da to znai: - Dajemo .im da ostanu dugo u svojoj.uobraenosti i drskosti, kao to Uzvieni Allah kae: "i Mi srca njihova i oi njihove okrenemo, kao to nisu vjerovali ni prvi put i ostavimo ih da u zabludi svojoj smeteni lutaju." (6:110) Rije znai "zabluda" dok znai "sljepilo".Zabluda u navedenom smislu dogaa se u srcu, ali se i sljepilo, takoer, koristi za srce.16
"Oni su slini onima koji potpale vatru, a kada ona osvijetli njihovu okolicu, Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, pa nita ne vide." /17/ "Gluhi, nijemi i slijepi su oni! Nikako da se povrate (osvijeste)!"/18/ Naime, nakon to su licemjeri uzeli zabludu umjesto Pravoga puta, postali slijepi iako imaju oi, oni su postali slini onome koji potpali vatru (tj. eli osvjetljenje.vatrom) kako bi vidio svijet oko sebe. Ali nakon to je vatra osvijetlila okolicu, omoguivi mu da vidi i desno i lijevo oko sebe (to daje posebno zadovoljstvo),.ona se ugasila, a on je ostao u tekoj tami, bez vida i Putokaza. Usto, on je gluh i ne uje, nijem i ne govori, i slijep bez obzira na svjetlo koje je ugledao, pa se ne moe vratiti u stanje u kome je bio. U tom smislu, ovi licemjeri koji su uzeli krivi umjesto Pravog puta, opredijelivi se za zabludu umjesto Upute, postali su primjer izgubljenosti, zablude i sljepila. Slijedei ajet pokazuje da su oni prvo prihvatili vjeru da bi je potom napustili, jer Uzvieni Allah kae: "To je zato to su oni bili vjernici, pa nevjernici postali, a onda su im srca zapeaena tako da ne shvaaju." (63:3) U gornjim ajetima uporedba je izuzetno primjerena, jer su licemjeri u poetku, kao vjernici, stekli svjetlo, ali su ga potom pokvarili licemjerjem, ostajui zbunjeni. A zbunjenost u vjeri vea je od svake zbunjenosti!
"To su oni koji su Zabludu uzeli umjesto Upute, ali im njihova trgovina nije donijela dobiti; oni nisu upueni!" /16/ Dakle, ti licemjeri uzimaju nevjerstvo i zabludu, a ostavljaju vjeru i uputu, to im daje zadovoljstvo slino onom izraenom u slijedeim rijeima: "to se tie Semuda, njima smo na Pravi put ukazivali, ali im je sljepoa bila milija od Pravog puta." (41:17) Dakle, u zamjenu za Pravi put oni su uzeli krivi put (zabludu), spustili nisko cijenu vjerovanju i dali ga za nevjerstvo. Zato Allah, d..,
16
Napomena: Dakle kao "sljepilo srca" (nap. prev.).
45 komentaru ovog ajeta. Dakle, tako e im biti i na Sudnjem danu, kada ljudi dobiju svjetlo primjereno njihovom imanu. Nekome e biti dano svjetlo to osvjetljava njegov hod u duini manje ili vie od jednog fersaha; neije e se svjetlo, s vremena na vrijeme, paliti i gasiti; neko e ii Pravim putem jedno vrijeme, a zatim stati; a neije e svjetlo biti potpuno ugaeno. To su oni najokorjeliji licemjeri, za koje Allah Uzvieni kae: Na Dan kada e licemjeri i licemjerke govoriti vjernicima: "Priekajte nas da se svjetlom vaim posluimo!" Rei e im se: "Vratite se nazad, pa drugo svjetlo potraite!" (57:13) O vjernicima Allah Uzvieni kae: "Na Dan kada bude vidio vjernike i vjernice, kako se njihovo svjetlo ispred njih, kao i sa desne strane njihove, kree..." (62:12) Zatim Allah, d.., kae: "Blago vama danas u denetskim baama kroz koje rijeke teku" (57:12), zatim: "Na Dan u kojem Allah nee osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno s njim vjerovali; svjetlo njihovo e ii ispred njih, te s njihove desne strane. 'Gospodaru na', govorit e oni, 'upotpuni svjetlo nae i oprosti nam, jer Ti doista sve moe!' " (66:8) "A da Allah hoe, On bi im oduzeo i sluh i vid! Allah doista sve moe!" Ibn-Abbas kae: "To je zato to su napustili istinu nakon spoznaje." Uz rijei: "Allah doista sve moe!" on kae: "tj. Moan je da odgovori kaznom ili da Svojim robovima oprosti." Ibn-Derir istie: "Allah, d.., na ovome mjestu opisuje Sebe svojstvom Svemoi nad svim, pa upozorava licemjere na Svoju snagu i strogost obavjetavajui ih da On njih obuhvaa, da je moan oduzeti im i sluh i vid." Rije "moan" znai koji ima mo.
"Ili su oni slini onima koji za vrijeme silnog pljuska s neba, u kojem su tmine, tutnjava i munje zbog gromova, stavljaju prste u ui bojei se smrti! A Allah obuhvaa nevjernike!" /19/ "Munja samo to ih ne zaslijepi: kad god im ona blijesne, oni krenu, a im utonu u tamu, zastanu! A da Allah hoe, On bi im oduzeo i sluh i vid! Allah, uistinu, sve moe!"/20/ Ovo je drugi primjer koji Allah Uzvieni navodi za jednu drugu vrstu licemjera. To su oni kojima se po-kae istina, pa je jednom prihvate, ali drugi put sumnjaju u nju. Njihova su srca obuzeta sumnjom, nevjerstvom i dilemama. Rije ovdje znai "plju-sak", tj. kia koja se u trenu izlijeva; rije "tama" oznaava sumnju, nevjerstvo i licemjerje; rije "grmljavina" oznaava ono to u srca utjeruje strah, pa je poznato da licemjere karakteriziraju veliki strah i panika, kao to Allah Uzvieni kae: Oni misle da je svaki zvuk protiv Rije munja njih. (63:4) oznaava ono to zasija u srcima ovih licemjera, kao to je to ponekad svjetlo vjere. Allah Uzvieni kae: . "Zbog gromova oni stavljaju prste u ui bojei se smrti! A Allah obuhvaa nevjernike!" Dakle, njihov oprez nita im ne koristi jer Allah njih obuhvaa Svojom Moi i oni su podreeni Njegovoj Moi i Htijenju. Nakon toga, Allah, d.., kae: "Munja samo to ih ne zaslijepi", tj.ona je snana i intenzivna, dok je njihov vid slab i nedovoljno uvren vjerom. Od Ibn-Abbasa se prenosi: "Svojom jasnoom Kur'an dokazuje skoro sve slabosti licemjera"; "Kad god im munja blijesne, oni krenu, a kada utonu u tamu, oni stanu." U vezi s tim Ibn-Abbas kae: "Tj., oni znaju istinu, pa o njoj govore, ime postaju stabilni, da bi potom zbunjeno zastali im padnu u nevjerstvo." To se prenosi od ashaba i najjasnije je i najispravnije to je reeno u
O ljudi, budite u ibadetu Gospodaru svome, Koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bili bogobojazni"/21/; "Koji vam je Zemlju posteljom, a Nebo zdanjem uinio; Koji s Neba sputa kiu i s njom izvodi plodove, opskrbu vau. Zato ne inite druge Allahu ravnim - a vi znate!"/22/
46 tog", i sl. Sve je to irk. U hadisu stoji: /53/ - Neki ovjek je rekao Allahovom Poslaniku: "to ste Allah i ti htjeli!", pa mu je rekao: "Hoe li da me Allahu ravnim uini?" U drugom hadisu stoji: /54/ - Divni biste vi bili ljudi da drugog Allahu ravnim ne inite govorei: "to Allah i taj i taj hoe!" "...a vi to znate", tj. vi znate da vam nema drugoga gospodara koji vas opskrbljuje do Allaha Uzvienoga. Ovaj ajet ukazuje na ibadet samo Allahu, Kome nema ravna. I dok je mnotvo komentatora Kur'ana dokazivalo time postojanje Tvorca, ovdje se to izravno kazuje. Jer, ko se udubi u razmiljanje o niim i viim biima, o razlikama njihovih oblika, boja, prirodnih odlika i koristi od njih, odnosno o njihovome mjestu i svrsi shodnosti, on e spoznati mo njihovog Tvorca, Njegovu mudrost, znanje, umjenost i velianstvenu vlast.Neki beduini kau: - Kada je nekom ovjeku postavljeno pitanje: "Koji je dokaz postojanja Allaha, d....?", rekao je: "Subhanallah! ubrivo deve upuuje na devu, trag stopala upuuje na prolazak nekoga! Nebo je okieno sazvijeima, Zemlja puna klanaca, a more valova! Zar to sve ne upuuje na postojanje Sveznajueg i Onoga Koji je obavijeten o svemu!?"
Muhammed ibn Ishak, sa svojim lancem prenosilaca, navodi od Ibn-Abbasa: "O ljudi, budite u ibadetu GoGovor je upuen spodaru svome..." objema grupama i nevjernicima i licemjerima. To znai: "Vjerujte samo u vaeg Jedinog Gospodara, Koji je stvorio vas kao i one prije." Ovaj ajet Allah, d.., zapoinje objanjenjem Jednoe Njegove Boanstvenosti, budui da On daruje blagodati Svojim robovima time to ih izvodi iz nitavila u postojanje; On im je darovao vidljive i nevidljive blagodati time to im je "Zemlju uinio posteljom", odnosno kolijevkom, koja je poput postelje postavljena i utvrena planinama uzdignutim, a "Nebo zdanjem uinio", koje predstavlja krov, kao to kae: "A Nebo smo zatienim krovom uinili, pa opet se oni od znamenja naih okreu." (21: 32) On s Neba kiu sputa..., tj. sputa oblak kada im je potreban i tako izvodi razliite vrste sjemenja i plodova, to je opskrba njihova i opskrba njihove stoke. On je Tvorac i Opskrbitelj, Posjednik svake kue i stanovnika njenih, njihov Opskrbitelj. Stoga On zasluuje da se samo Njemu klanja. Njemu nema ravna. Allah, d.., ovdje kae: "I ne inite nikoga Allahu ravnim - a vi znate", tj.ne pridruujte Mu nikoga ko ne moe ni koristiti, ni tetiti, kao Njemu ravna, jer ste svjesni da nema drugoga gospodara koji e vas opskrbiti osim Njega. U dva Sahiha se prenosi od Ibn-Mes'uda da je rekao: /50/ - Pitao sam: "Allahov Poslanie! Koji je kod Allaha najvei grijeh?" Odgovorio je: "Da Allahu, Koji te je stvorio, uini nekoga ravnim." Isto tako, u jednom hadisu od Muaza stoji: /51/ "Zna li koje je pravo Allaha prema Njegovim robovima?" - "Da Mu budu u ibadetu i nita Mu ne pridruuju!" U drugom hadisu stoji: /52/ - Neka niko od vas ne kae: "to hoe Allah i taj i taj", nego neka kae: "to Allah hoe, a tek potom i taj i taj" U vezi s rijeima Allaha, d..:"Allahu ne inite nikoga ravnim!" navodi se da je Ibn-Abbas rekao: Izraz "ravnopravni, partneri, suparnici" predstavlja izraz irka skrivenijeg od hoda mrava po crnom kamenu u tamnoj noi." To se ini kada se kae: "Allaha mi i ivota mi moga i tvoga", ili "Da nije ovog psa, doli bi nam lopovi", ili "Da nije guska u kui, doli bi lopovi", ili kada ovjek kae: "to Allah i ti hoete!" ili "Da nije Allaha i tog i
"A ako sumnjate u ono to smo Mi objavili robu Svome, donesite vi jednu suru slinu tome; pozovite i boanstva vaa, ako istinu govorite." /23/ "Pa ako to ne uinite, a neete uiniti, onda se uvajte vatre ije e gorivo biti ljudi i kamenje, a pripremljena je za nevjernike."/24/ Nakon to je Allah, d.., u prethodnim ajetima potvrdio da nema drugog boga osim Njega, On poinje sa potvrdom vjerovjesnitva Svoga roba i Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, obraajui se nevjernicima:"A ako sumnjate u ono to smo Mi objavili Svome robu...", tj. Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, dajte vi makar jednu suru slinu onim to ih je on donio. Ako mislite da je to od nekoga drugoga, a ne od Allaha, suprotstavitemu se neim slinim i pomozite se pritom ako hoete vaim
47 tako e i vjeno biti, budui da Allahov govor, niti formalno, niti sadrajno, nije slian govoru Njegovih stvorenja. "Elif - lam ra. Ovo je Knjiga, iji se ajeti pomno niu i od vremena do vremena objavljuju, od Mudrog i Sveznajueg." (11:1) Allah Uzvieni njima kae: "Ako to ne uinite, a neete uiniti" - to znai da nikada neete dostii Kur'an niti sainiti neto njemu slino, preostaje vam jedino da se nemoni predate i priznate da je to Allahov govor, da vjerujete i djelujete prema Njegovim uputama, te da se usto uvate vatre koja je za nevjernike pripremljena. Uzvieni Allah kae: "Ako to ne uinite, a neete uiniti, uvajte se vatre za nevjernike pripremljene, ije e gorivo biti ljudi i kamenje." Rije ovdje znai "uvati se, izbjegavati, kloniti se", pa to znai: klonite se vatre ije e gorivo na Sudnjem danu biti ljudi, tj. oni koji nisu vjerovali u ovaj Kur'an; rije "kamenje" jeste, ustvari, ono kamenje koje nevjernici oboavaju umjesto Allaha. Uzvieni Allah kae: . "I vi i oni kojima se pored Allaha klanjate, bit ete gorivo u Dehennemu i u njega ete doista ui. Da su oni bogovi, ne bi u nju uli. Svi ete u njemu vjeno boraviti." (21:98-99) To znai, pored kipova gorjeti e i fosforno kamenje, kojim se vatra potpaljuje da bi gorjela jae, kako bi kazna bila ea, to navode Ibn-Mes'ud i neki ashabi. Rijei Allaha Uzvienog: "...koja je za nevjernike pripremljena", znae: koja je pripremljena i spravljena za nevjernike kao to ste vi! Ovim ajetom mnogi islamski autoriteti dokazuju da ta vatra i sada postoji, poto se kae: "koja je pripremljena za tj. koja je ve nevjernike", postavljena i pripremljena. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: /55/ "Dennet i Dehennem meusobno su se raspravljali...", to je dokaz njihova postojanja. Uz to postoje i drugi vjerodostojni hadisi koji to dokazuju. Dakle, Allah upuuje izazov nevjernicima nudei im da donesu makar jednu suru slinu onim u Kur'anu i obavjetavajui ih istovremeno da to oni nee moi uiniti, bez obzira bilo to malo ili mnogo, bila kratka ili duga sura, budui da sve sure u Kur'anu predstavljaju uda nedostina koja pripadaju Gospodaru svjetova. U tom
boanstvima, vaim stilistima i oratorima,vaim najistaknutijim spisateljima i bilo kojim drugim,ukoliko ste iskreni onome to mislite. Ovo je izazov nevjernicima od Allaha Uzvienog, to se ponavlja na vie mjesta u Kur'anu. U suri "Kazivanje" Allah, d.., kae: "Reci: Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje, nego li ove dvije, na Pravi put upuuje; slijedio bih je, ako istinu govorite!" (28:49) U suri "Subhane..." (El-Isra') kae: "Reci: Kada bi se svi ljudi i dini udruili da saine neto slino ovom Kur'anu, ne bi sa-inili knjigu kao to je ova, pa makar jedni druge i pomagali!" (17:88) U suri "Hud" Allah, d.., kae: "Ili, pak, oni govore da ga on izmilja! Reci: Pa donesite vi deset izmiljenih sura, slinih Kur'anu, i koga god hoete, osim Allaha, u pomo pozovite, ako je istina to tvrdite!" (11:13) U suri "Junus" kae: "Ili oni govore: 'On ga izmilja!'" Reci: Pa, dajte vi jednu suru slinu njemu, a u pomo pozovite koga god hoete, osim Allaha, ako istinu govorite." (10:38) Svi su prethodni ajeti mekanski, iako se njima izazov upuuje i u Medini. Allah Uzvieni kae: A ako sumnjate u ono to Mi objavljujemo Svome robu..." (2:23), tj. Muhammedu, "donesite vi slinu suru" i "pozovite vaa boanstva, osim Allaha, ako istinu govorite!" .(2:23), tj. donesite vi suru slinu ovom Kur'anu! Ovim Allah, d.., upuuje izazov svima njima, i pojedinano i grupno, bez obzira da li su pismeni ili ne. To je, dakle, opi izazov, koji se ne svodi samo na nepismene pojedince koji ne posjeduju znanje, nisu obrazovanii ne znaju pisati! Taj izazov ponovljen je vie puta kako u Meki tako i u Medini, uprkos estokom neprijateljstvu idolopoklonika i licemjera prema Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno mrnji prema njegovoj vjeri. U tome su oni bili nemoni, to Allah, d.., i potvruje, pa kae: "Pa ako to ne uinite, a neete uiniti, uvajte se Vatre!" (2:24) Znai: ako to ne mognete uiniti - a nikada neete moi! udo na koje Allah ovdje izaziva nevjernike nedostino je, i oni su nemoni da saine slinu suru do Dana sudnjega. Znai, to nisu mogli, niti e moi ikada uiniti! Tako je bilo tada i tako je ostalo do dana dananjega, a
48 soba u njima. U jednom hadisu stoji da "rijeke teku izvan svojih korita", dok se o rijeci Kevser navodi da su joj "obale biserne koljke izdubljene", to meusobno nije proturjeno, budui da je mulj tih rijeka, kao to se navodi, fini mous, a pijesak - biserje i drago kamenje! Molimo Allaha Uzvienog da nas uputi na Pravi put, kako bismo, uz Njegovu Dobrotu i Milost, dospjeli u ove bae. Rijei Allaha Uzvienog: "Kad god se iz njih opskrbe kakvim plodom, oni kau: 'Ovim smo bili opskrbljeni i prije.'" U vezi s tim, veliki broj ashaba, prema predanju Es-Suddija, sa lancem prenosilaca koji see izravno do njih, kazuje da e se ovi plodovi davati u Dennetu te da e ovi ljudi, kada to vide, rei: "Ovim smo bili opskrbljeni i na dunjaluku!" Ovi plodovi su, meutim, kako se istie, iste boje, ali potpuno razliitog okusa! Rijei Uzvienog: "U njima e imati supruge iste i tu e vjeno boraviti" znae: osloboene menstruacije, nude, sluzi, pljuvake, sperme, raanja, a rijei: "...i tu e vjeno boraviti" izraavaju savrenstvo sree. Jer, s ovim blagodatima, oni e biti na stupnju osiguranom od smrti i prestanka ivota, bez kraja i konca, u vjenom blaenstvu, koje nikada nee prestati. Samo nas Allah moe oiviti zajedno s njima, jer On je Dareljivi i Plemeniti!
smislu u predanju se navodi da je Amr ibn el-As prije nego je primio islam posjetio Musejlemmu-Kezzaba,koji mu je rekao: "ta je to ovih dana objavljeno vaem prvaku u Meki?" Amr mu je kazao: "Objavljena mu je jedna kratka i lijepa sura." On je upitao: "Koja?", a Amr je prouio: "Tako mi vremena! Doista je svaki ovjek na gubitku! Osim onih koji vjeruju i dobra djela ine. Koji jedni drugima istinu i strpljenje preporuuju." (Ibid.,103:1-3) On se zamislio jedan as, zatim podigao glavu i rekao: "Meni je objavljena slina sura!" "Koja?", upitao je Amr. On je odgovorio: "O Veber, o Veber, ti si samo ui i prsa, a ostatak tvog tijela je mra."17 Zatim je upitao: "ta kae, o Amr?" Amr je na to rekao: "Tako mi Allaha! Ti dobro zna da ja znam da lae!"
"A one koji vjeruju i dobra djela ine obraduj da njima pripadaju denetske bae kroz koje rijeke teku! Kad god se iz njih opskrbe kakvim plodom, oni kau: 'Ovim smo i prije bili opskrbljeni!' A bivaju im davani samo njima slini! U njima im pripadaju ene iste i oni e u njima vjeno boraviti."/25/ Nakon to je Allah Uzvieni naveo kazne i patnje koje je priredio za Svoje neprijatelje, licemjere i nevjernike, prirodno je da naspram toga ukae i na poziciju vjernika, koji su svoju vjeru potvrdili dobrim djelima, za koja su im pripremljene blagodati. Na ovaj nain u Kur'anu se primjenjuje metod podsticaja i prijetnje, to je, prema miljenjima najkompetentnijih uenjaka, i smisao naziva "posebni (parni) ajeti" za Kur'an, budui da se u njima uz poziciju vjernika i blagodati njima pripremljene navodi obavezno i pozicija nevjernika, odnosno kazne za njih pripremljene. Allah Uzvieni kae: "A one koji vjeruju i dobra djela ine obraduj da njima pripadaju denetske bae, kroz koje rijeke teku!", dajui opis bai kroz koje rijeke teku, dakle ispod drvea i
17
ivotinja slina zecu.
"Doista se Allah ne ustruava za primjer navesti muicu ili neto siunije od nje; oni koji vjeruju - ta oni znaju da je to Istina od Gospodara njihova; a oni koji ne vjeruju govore: 'ta to Allah hoe ovim primjerom?' Ovim On mnoge u zabludu stavlja, a mnoge na Pravi put upuuje, odnosno On u zabludu stavlja samo razvratnike!" /26/ "One to kre od Allaha prihvaenu obavezu nakon njene ovjere, prekidaju ono to je Allah naredio da
49 srcima bolest, kao i nevjernici, govorili: "ta je Allah htio ovim primjerom?" Tako Allah stavlja u zabludu onoga koga On hoe, a na Pravi put ukazuje onome kome to On hoe. A, vojske Gospodara tvoga samo On zna..." (74:31) Isto tako, na ovome mjestu On, d.., kae: "Ovim On mnoge u zabludu stavlja, a mnoge na Pravi put upuuje, On u zabludu stavlja samo razvratnike!" EsSuddi u svom Komentaru navodi predanje od Ebu-Malika, zatim Ibn-Abbasa, pa Murre, potom Ibn-Mes'uda i nekih ashaba, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da se rijeima: "mnoge u zabludu stavlja" misli na licemjere, a rijeima: "a mnoge na Pravi put upuuje" misli na vjernike. Licemjerima Allah poveava zabludu zato to oni negiraju ono to iz primjera koje On navodi istinski i provjereno znaju, jer je i primjer koji se navodi odgovarajui onome ime ih Allah stavlja u zabludu. Na Pravi put On, d.., upuuje mnoge, odnosno pripadnike vjere, poveavajui im iman i uputu koju slijede jer oni potvruju i priznaju ono to istinski i posigurno znaju da odgovara primjerima koje Allah navodi. To je takoer stvar Allahove upute! "...a u zabludu stavlja samo razvratnike" "razvratnik, nemoralan ovjek" u arapskom jeziku znai "onaj koji izlazi iz okvira pokornosti". Arapi, npr., kau: "Hurma je raspukla" kada plod izie iz ljuske. Razvratnik (fasik) moe biti i nevjernik i grjenik, iako je razvratnost (fisk) u sluaju nevjernika daleko tea i gora. U navedenom ajetu pod razvratnikom se misli na nevjernika, a Allah najbolje zna! To pokazuje i injenica da ih On, d.., opisuje slijedeim rijeima: "One to kre od Allaha prihvaenu obavezu nakon njene ovjere, prekidaju ono to je Allah naredio da se odrava i nered na Zemlji prave; to su gubitnici!" /27/ Ovo su svojstva nevjernika koja su potpuno oprena svojstvima vjernika! Rijei: "od Allaha prihvaenu obavezu" znae ono to im je dao u obavezu u Kur'anu i to su oni prihvatili da bi potom to negirali i prekrili"...prekidaju ono to je Allah naredio da se odrava" ukazuje na sve to je Allah naredio da se odrava i obavlja, a to su oni prekrili i napustili, "i nered na Zemlji prave", znai svojim nevjerstvom i nepridravanjem onoga to je Allah naredio oni nered ine, dozvoljavajui ono to je zabranjeno i zabranjujui
se odrava i nered na Zemlji prave; To su gubitnici!"/27/ U Komentaru, s lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa, Ibn-Mes'uda i vie ashaba, Es-Suddi kae: - Kada je Allah Uzvieni naveo ova dva primjera, tj. ajet: "Oni su kao onaj to potpali vatru..." (2:17) te ajet: "Ili su slini onima koji za vrijeme silnog pljuska..." (2:19), licemjeri su tada rekli: "Allah je daleko uzvieniji i vei da bi navodio takve primjere!", da bi uskoro bio objavljen slijedei ajet: "Doista se Allah ne ustruava za primjer navesti...", zakljuno s rijeima: .. "...i to su gubitnici." (2:27) Allah Uzvieni tako saopava da On, d.., ne potcjenjuje nita da to ne bi naveo kao primjer, pa makar to bilo sitno i malehno kao to je muica. Jer, On, d.., kao to se nije sustezao stvoriti to, isto tako se ne sustee navesti to kao primjer, pa u tom smislu uzima za primjer muhu i pauka na vie mjesta u Kur'anu! Rijei: znae "ne ustruava se", a ima miljenja i da znae "ne boji se navesti za primjer bilo to, malo ili veliko". Rijeica ovdje se koristi za umanjenje, kao npr., kada se kae: "Udarit u ga sigurno, pa koliko god bilo", ime se potvruje neto najmanje. Rijei: "pa i neto iznad nje" znae "ili neto siunije i nie od nje", to je isto kao kada se neki ovjek opisuje kao lo i krt, a onaj koji to slua kae: "Da, on je i vie od toga u pogledu lakomosti tvrdiluka!" To je miljenje El-Kisa'ija i Ebu-Ubejda, koje navode Er-Razi i vie drugih autoriteta. "A oni koji vjeruju, oni znaju da je to Istina od Gospodara njihovog..." - znai da oni koji vjeruju, vjeruju u primjeer koje Allah navodi bili oni mali ili veliki, znaju da je to Istina od Gospodara njihova, kojom Allah put pokazuje jer to je govor Svemilosnika, Milostivog. - Oni koji ne vjeruju, govore: "ta to Allah hoe ovim primjerom?", potcjenjujui ove primjere i navodei u zabludu, kao to Uzvieni Allah navodi u suri "El-Mudessir" (Pokriveni): . Mi smo uvarima vatre meleke postavili i odredili njihov broj kao iskuenje onima koji ne vjeruju, kako bi se oni kojima je Knjiga dana uvjerili, kako bi se onima koji vjeruju vjera poveala, kako oni kojima je Knjiga dana i koji vjeruju ne bi pali u sumnju, te kako bi oni u ijim je
50 zatim se prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On svaku stvar zna!"/29/ Nakon to je Uzvieni Allah naveo dokaze stvaranja ljudi ukazujui im i na ono to u sebi vide, On navodi drugi dokaz, dokaz stvaranja nebesa i Zemlje i kae: "On je za vas sve na Zemlji stvorio, zatim se prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio..." Mudahid kae: - Allah je stvorio Zemlju prije neba. Kada je Zemlju stvorio, iz nje je pokuljao dim uz Njegovo doputenje, pa kae: "...zatim se prema nebu usmjerio...", tj. okrenuo prema nebu. Rije "uzvisiti se, uputiti se prema" ovdje sadri znaenje nauma i usmjerenosti budui da se prijelaznost ostvaruje prijedlogom "ka, prema" "i kao sedam nebesa ga uredio", tj. stvorio je sedam nebesa. Komentatori Kur'ana razilaze se u vezi sa pitanjem stvaranja Zemlje prije neba, odnosno, neba prije Zemlje. Svaka od dvije strane nudi svoje dokaze, ali je dokaz onih koji smatraju da je Zemlja stvorena prije nebesa jai, u skladu s rijeima Uzvienog: "On je za vas sve na Zemlji stvorio, zatim se prema nebu usmjerio..." jer rije "zatim" pretpostavlja redoslijed. To znai da je Allah stvorio Zemlju i sve to je na njoj, a zatim, nakon toga, uputio se prema nebesima i stvorio ih sedam. Dokaz onih koji tvrde da je Allah prvo stvorio nebesa, a zatim Zemlju, jesu rijei Uzvienog: "A ta je tee: vas stvoriti ili nebo sazdati? On je svod njegov visoko podigao i uredio; noi njegove mranim, a zore svijetlim uinio. Poslije toga je Zemlju poravnao, iz nje vodu i panjake izveo i brda uvrstio." (79:27-32) Ovo navodi Ibn-Derir od Katade, iako je ovo miljenje, tj. da je nebo stvoreno prije Zemlje, netano. Tano je suprotno, tj. stvaranje Zemlje prije nebesa. U El-Buharijinom Sahihu navodi se da je u vezi s ovim postavljeno pitanje Ibn-Abbasu, pa je odgovorio da je Zemlja stvorena prije nebesa, a da je Zemlja samo ureena (poravnana) nakon stvaranja neba. To znai da se "ureenje" tumai rijeima Uzvienog Allaha: "Poslije toga je Zemlju poravnao, iz nje vodu i panjake izveo i brda uvrstio", tako da ovdje znai "izvoenje voda pohranjenih u Zemlji" pomou kojih niu biljke razliitih vrsta, osobina, boja i oblika.
dozvoljeno i tako ire irk (mnogobotvo) i nevjerstvo meu ljudima, predstavljajui im to kao ispravno i istinito. "To su gubitnici" na drugom svijetu! Ed-Dahhak navodi od Ibn-Abbasa slijedee: "Svaki naziv koji je Allah pridao onima koji nisu pripadnici islama predstavlja primjer gubitnika pod kojim se misli na nevjerstvo, dok pridavanje takvog naziva pripadnicima islama oznaava grijeh." Ime "gubitnici" predstavlja plural od rijei "gubitnik", a to su oni koji su svojim grijeenjem prema Allahu sami sebi uskratili Njegovu Milost. Navedena rije "gubitnici" znai gubitnici na drugom svijetu, to pokazuju prethodna svojstva, tj. svojstva nevjernika koji su izgubili drugi svijet. A taj svijet izgubit e samo nevjernici!
"Kako ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili mrtvi pa vas je On oivio, zatim e vas usmrtiti, zatim ponovo oiviti, potom ete Njemu biti vraeni?!"/28/ Allah Uzvieni navodi dokaze Svoga postojanja i moi istiui da je On Tvorac Koji raspolae Svojim robovima, pa kae:"Kako vi ne vjerujete u Allaha", tj. kako negirate Njegovo postojanje i mo, te da je On Tvorac i Gospodar, odnosno kako Mu pridruujete suparnika i klanjate se nekom drugom?! "vi koji ste bili mrtvi, pa vas je On oivio" Prema predanju Ibn-Mes'uda, Ibn-Abbasa i nekih ashaba, ovo tumai slijedei ajet: "Na Gospodaru, Ti si nas dva puta usmrtio i dva puta oivio!" (40:11) On kae: "Bili ste zemlja prije nego vas je stvorio - to je mrtvo, zatim vas je oivio i stvorio vas - to znai ivot, zatim umrtvio, kako biste se Njemu u kaburima vratili - to predstavlja drugu smrt, a zatim e vas ponovo oiviti na Dan suda - to predstavlja drugi ivot. To su te dvije smrti i dva ivota koje tumae rijei Uzvienog: 'Kako vi ne vjerujete...?!'
"On je za vas sve na Zemlji stvorio,
51 U vezi s rijeima Allaha Uzvienog: "Zar e na njoj postaviti onoga ko e nered iriti?" Abdurrezzak navodi od Mamera, a on od Katade: - Kao da ih Allah obavjetava da, ukoliko na Zemlji bude stvorenja koja nered ire i krv prolijevaju, pa kae: "Oni rekoe: 'Zar e na njoj postaviti onoga ko e nered iriti i krv prolijevati, to su rijei meleka i to ne kao izraz suprotstavljanja Allahu, kako se to nekad ini, jer Allah meleke predstavlja takvima da oni ne izlijeu svojim govorom ispred Njega i ne postavljaju bilo kakvo pitanje bez Njegove dozvole." Ibn-Durejd kae: - Oni su samo kazali ono to ih je Allah obavijestio u vezi sa stvaranjem Adema pa su rekli: "Zar e na njoj postaviti onoga ko e nered na njoj iriti i krv prolijevati" U vezi s tim, Ibn-Derir kae: - Neki navode da su meleci kazali to to su kazali jer im je Allah dozvolio da postave pitanje nakon to ih je obavijestio da e potomci Adema (ovjeka) takvi biti, pa su zato kazali: "Zar e na njoj postaviti onoga koji e nered iriti i krv prolijevati?" ukazujui da u ovoj vrsti ima takvih koji e to initi. To je pitanje kojim
4. U Allahovoj Knjizi niti u sunnetu ne postoji nijedan dokaz, bilo eksplicitan, implicitan ili izveden, da je ovjek Allahov zastupnik na Zemlji! On, d.., kae: "Ja u na Zemlji namjesnika/nasljednika postaviti." Da, to je rekao. Meutim, On nije rekao: "Ja u na Zemlji Sebi namjesnika postaviti", niti: "Ja u na Zemlji namjesnika postaviti Sebi", ili "Svog namjesnika". Zato se postavlja pitanje: Odakle smo zakljuili da je Adem, a.s., ili, pak, ljudska vrsta, Allahov namjesnik na Zemlji...?! Zar nije Allahova uloga i mjesto vie i vee od toga!? Jer, On je Uzvien nad svim tim! Neki komentatori Kur'ana kau: "Iz stoljea u stoljee, iz generacije u generaciju, narodi nasljeuju jedni druge!", dok drugi navode: "To su namjesnici/nasljednici dina ili drugih stvorenja prije njih, za koje se pretpostavlja da su bili na Zemlji prije ljudske vrste!" Prvo tumaenje je svakako jasnije, a potvruju ga i Kur'an i sunnet. to se pak tie miljenja da se "pod namjesnitvom / hilafetom misli samo na namjesnitvo u pogledu odredbi (ahkam) i sl., to je neprihvatlljivo budui da se odredba (propis) uzima iz Objave na osnovi koje se donosi sud, i to nije ljudska odredba. To je odredba Allaha Uzvienog. To je in klanjanja Allahu. Velika je razlika izmeu klanjanja (ibadeta) i izmeu zastupanja (nijabet) i namjesnitva (hilafet)! Na taj nain postaje jasno da onaj ko donosi sud, to ini po Allahovoj odredbi, a ne u ime Njega! Meutim, oni koji zastupaju ovo miljenje, tj. stav o Allahovom namjesniku na Zemlji u pogledu odredbi (ahkama), nemaju nikakav dokaz za to, niti u Kur'anu niti u sunnetu. Naprotiv, kao to je navedeno, dokazi su suprotni, a tim ljudima je preostalo da zakljuuju prema vlastitom miljenju, odnosno po principu vjerovatnoe. Poznato je, meutim, da je zakljuivanje prema vlastitom miljenju i principu vjerovatnoe jedna stvar, a govor Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, druga stvar, odnosno da nema zakljuivanja prema vlastitom miljenju pored izvornog teksta. Kada se uvai princip vjerovatnoe, dokazivanje izgubi vrijednost. To se, posebno, moe rei za pitanja poput ovih, koja se dokazuju jedino rijeju od Allaha Uzvienog ili Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji ne govori po svom nahoenju, nego iskljuivo po Objavi koja mu se dostavlja. A Allah je Onaj koji upuuje na Pravi put.
- A kada Gospodar tvoj ree melecima: "Ja u na Zemlji halifu postaviti! ", oni upitae: "Zar e na Zemlji postaviti onoga koji e na njoj nered iriti i krv prolijevati?! A mi Tebe veliamo hvalom i kako Tebi dolikuje tujemo!" On ree: "Ja znam ono to vi ne znate."/30/ Kao znak Svoje milosti prema ovjeku Allah Uzvieni ukazuje na poloaj ovjeka prije stvaranja i kae: "A kada Gospodar tvoj ree melecima...", tj. priaj to, Muhammede, svom narodu!: "Ja u na Zemlji halifu postaviti", znai ljude koji e jedni druge stoljeima i generacijama nasljeivati kao to Uzvieni kae:"On je Onaj Koji vas je meusobnim nasljednicima na Zemlji uinio" (35:39) i to je ispravan komentar rijei , za razliku od miljenja onih koji kau da je Adem Allahov namjesnik na Zemlji, na osnovi rijei Allaha Uzvienog: "Ja u na Zemlji halifu postaviti."
18
Ja bih rekao: znaenje rijei "(nasljednik)", u smislu zastupanja, nuno pretpostavlja odsustvo onoga koga zastupa, bilo potpuno ili djelimino, zbog smrti, puta, izoliranosti, vlastitog udaljavanja, ili nekog drugog razloga koji onemoguava da onaj koji je zastupan ne obavlja svoj posao, kao npr. sluaj Ebu-Bekra, zastupnika Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon njegove smrti, ili kao kada se kae: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postavio je Aliju, r.a., za svog zastupnika u Medini, tj. za vrijeme svog odsustva u toku jedne od bitaka. Kada to postane jasno i kada postoji zadovoljstvo, onaj ko tako misli shvatit e greku onoga koji kae da je "Allah Uzvieni uinio Adema, a.s., Svojim zastupnikom na Zemlji", i to iz slijedeih razloga: 1. Nemogue je da Allah bude, bilo sasvim ili djelimino, odsutan od onog to je u Njegovom posjedu, jer On je Vjeni na nebesima i Zemlji; Njegovu znanju ne moe ni trunka promai na nebesima, niti na Zemlji. Prema tome, On nema potrebe za zastupnikom, opunomoenikom, zamjenikom ili nekim drugim, jer On je neovisan od svjetova. 2. Da bi Adem ili ljudska vrsta bili podesni za zastupnitvo, oni moraju imati ista ili slina svojstva koja ima i Allah Uzvieni. A budui da je ovjek stvoren i da nema svojstva slina Allahovim, nego, naprotiv, ima nedostatke u svim svojim svojstvima, za razliku od Allaha, Koji je savren u svim Svojim svojstvima, dolazi do potpune proturjenosti. Stoga se postavlja pitanje: Kako je mogue da onaj koji ima nedostatke zastupa Onoga Koji je savren? Allah je uzvien od svega slinoga jer "Nita nije kao On; On sve uje i zna!" (42:11) 3. Potvreno je da ovjek ne moe biti Allahov zastupnik, niti predstavnik. Naprotiv. Allah, d.., istinski je zatitnik i halifa. U tom smislu govore i rijei Allaha Uzvienog: "Nama je samo Allah dovoljan i divan je On zatitnik!" (3:173); "a Allah sve nadgleda i titi!" (11:12); "Onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta." (65:3); "A Allah je dovoljan kao zatitnik!" (33:48); Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u dovi za put kae: /56/ "Moj Allahu! Ti si saputnik na putu i zatitnik porodice!"
18
52 "openitosti", to obuhvaa i razumna i nerazumna bia, kao to Allah Uzvieni kae: "Allah sve ivotinje od vode stvara, pa neke od njih na trbuhu puze, a neke na dvije noge idu..." (24:45) U svome komentaru Es-Suddi navodi predanje od Ebu-Malika, odnosno EbuSaliha, Ibn-Abbasa, Murre, Ibn-Mes'uda i nekih ashaba: "Adema je pouio svim imenima, a zatim ih je predoio melecima", tj. izloio je stvoreni svijet melecima. "Kaite Mi imena njihova ako istinu govorite!", tj. kaite Mi imena stvorenja koja sam vam predoio. Budui da su meleci mislili da Allah nee stvoriti nijedno stvorenje koje zna vie od njih, On im kae: "ako istinu govorite kada tvrdite da znate vie od svakog Mog stvorenja, pa i Adema, kaite Mi imena stvorenja koja sam vam predoio!" To navode Hasan i Katade EsSuddi navodi od Ebu-Saliha, on od IbnAbbasa, a ovaj od Murre, Ibn-Mes'uda i nekih ashaba: "...ako istinu govorite", mislei da e svi potomci Ademovi nered iriti i krv prolijevati! Ibn-Derir prenosi od Ibn-Abbasa da to znai: Zar e na njoj postaviti onoga koji e nered iriti i krv prolijevati mimo nas, ili nekoga od nas?! Mi Tebe veliamo, hvalimo i tujemo! Znai, oni su mislili da e svi ljudi krv prolijevati i nered na Zemlji iriti, ne znajui da e meu njima biti i vjerovjesnika i bogougodnih i dobrih! Zato Allah Uzvieni kae: "Kaite Mi imena njihova!", pokazujui njihovu nemo - "ako istinu govorite", tvrdei da e oni krv prolijevati i nered na Zemlji iriti. Ako ne znate imena ovih koje sam vam predoio i koje vidite, vi pogotovo ne moete znati stvari skrivene! "Subhanallah!", rekoe oni, "mi znamo samo ono emu si nas Ti pouio; Ti si, doista, Znalac Mudri", tj.-Znalac svake stvari, Mudar u Svom stvaranju i naredbi, u pouci i zabrani po Svojoj volji. U svemu tome, Ti posjeduje mudrost i savrenu pravednost! Rije znai da je ist od svakog nesavrenstva. Omer je rekao Aliji: "Nema drugog boga osim Allaha", mi smo to spoznali, a ta to znai "Subhanallah!?" Alija je odgovorio: "To je govor koji Allah voli, kojim je zadovoljan, voli da se izgovara." Neki je ovjek pitao Mejmuna ibn Mehrana o rijeima (Subhanallah!), pa je on odgovorio: "To je govor kojim se Allah velia i kojim se sve ostalo izdvaja kao nie od Allaha. Znanje o tome prepustite Njemu i Njegovoj
se eli neto saznati, ali i otkriti smisao (mudrost). Odgovarajui na to, Allah Uzvieni je rekao: - On je rekao: "Ja znam ono to vi ne znate", tj. Ja znam vii interes u stvaranju ove vrste unato loim stvarima koje spominjete, a to vi ne znate. Jer, Ja u meu njima postaviti vjerovjesnike, poslanike, dobre ljude, bogougodne. U vezi sa smislom rijei "Ja doista znam ono to vi ne znate!" navest emo kasnije, inaallah, predanja Ibn-Mes'uda, Ibn-Abbasa i jo nekih ashaba.
- I poui On Adema svim imenima, a onda ih predoi melecima i ree: "Kaite Mi imena njihova, ako istinu govorite!" /31/ "Subhanallah!", rekoe oni, "mi znamo samo ono emu si nas Ti pouio! Samo si Ti Znalac Mudri."/32/ "O Ademe", ree On, "kai im njihova imena!" I kada im on kaza imena njihova, Allah ree: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono to pokazujete i to krijete?"/33/ Ovo je pozicija u kojoj Allah spominje Adema dajui mu ast nad melecima jer ga je Allah Uzvieni pouio onome emu nije pouio meleke, pa kae: "On je Adema svim imenima pouio!", tj. pouio ga je imenima svih stvorenja, od najviih do najniih. Ovo potvruju i rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi sa "velikim efaatom": /57/ - Oni e doi Ademu i kazati mu: "Ti si praotac ljudskog roda! Allah te stvorio Svojom rukom, uinio da ti meleci seddu uine, i pouio te imenima svake stvari" (iz hadisa u Sahihu El-Buharijevom), to pokazuje da ga je Allah pouio imenima svih stvorenja, i kae: "...a onda ih predoi melecima", tj. predoio im je nazive. Rijei: "predoio ih je" dolaze u obliku
53 Allaha Uzvienog, ime je odlikovao njegov porod. Allah obavjetava da je melecima naredio da niice padnu Ademu kao to se navodi i u naprijed navedenom "hadisu efaata": /58/ "...Tebi su niice pali Njegovi meleci", kao znak poasti, velianja, potovanja, predanosti i pokornosti Allahu Uzvienom, budui da je to stvar izvrenja Njegovog nareenja. Katade kae: - Rijei Uzvienog Allaha: "A kad rekosmo melecima: Niice padnite!'", znae pokornost Allahu i padanje niice Ademu. Izraavajui pokornost Allahu, svi meleci izuzev Iblisa pali su niice Ademu. "Oni niice padoee svi izuzev Iblisa. On ne htjede, uzoholi se i postade nevjernik." Postoji vie opisa Iblisa prije nego je uinio ovaj grijeh. Za ilustraciju navest emo neke: navodi se da je on bio jedan od meleka, poznat kao din, da je bio prvak dina i uvar Denneta, da je imao vlast na zemaljskom nebu kao i na Zemlji i sl. Meutim, Ibn-Derir navodi lanac predanja od Hasana da je rekao: "Iblis uope nije bio melek. On predstavlja osnov dina, kao to Adem predstavlja osnov ljudi." Ovo je vjerodostojno (sahih) predanje od Hasana. Dakle, poto je Allah naredio melecima da se poklone, to se odnosilo i na Iblisa, koji je prije te neposlunosti bio dobar Allahov rob, meleci su (izuzev Iblisa) to uinili izraavajui pokornost Allahu. Iblis je to odbio i, kao Allahov neprijatelj, uzoholio se zbog zavisti na poasti koju je Allah ukazao Ademu, rekavi: "Ja sam od vatre, a on je od zemlje!" Ova neposlunost, iji je neposredan uzrok oholost, predstavlja poetak njegovih drugih pogreaka, jer i u sahih hadisu je potvreno: /59/ "U Dennet nee ui onaj u ijem srcu bude oholosti makar i koliko zrno goruice!" Budui da su u srcu Iblisa bili i oholost, i nevjerstvo, i tvrdoglavost (inad), bilo je nuno da se udalji i odstrani od Allahove milosti, tako da je on zbog svoje nepokornosti postao nevjernikom. Ima miljenja da se poklonjenje (sedda) odnosilo iskljuivo na zemaljske meleke, iako je ispravnije da su se poklonili svi meleci, i zemaljski i nebeski. I slijedei ajet ima openito znaenje: "Svi su se meleci zajedno poklonili izuzev Iblisa..." (15:30)
Veliini, jer On je Znalac Mudri!" Zatim Allah kae: "O Ademe", ree On, "kai im njihova imena!" I kada im on kaza imena njihova, Allah ree: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje, i da samo Ja znam ono to pokazujete i to krijete?!" /33/ Zejd ibn Eslem navodi: - Rekao im je: "Ti Debraile, ti Mikaile, ti Israfile...", dok nije nabrojao imena svih, a Mudahid kae: "Znai ime svake stvari!" Od Seida ibn Dubejra, Hasana i Katade navodi se slino predanje..Poto se u govoru kojim je Allah Uzvieni obavijestio meleke o imenima pokazala prednost Adema, a.s., nad melecima, Allah je rekao: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono to pokazujete i to krijete?!" /33/ Ibn-Derir navodi: "U vezi s tim najjae je miljenje Ibn-Abbasa, a to je da se znaenje rijei Uzvienog Allaha: "Ja znam ono to vi pokazujete" odnose na njihove rijei: "Zar e na njoj postaviti onoga koji e nered iriti i krv prolijevati?!" Ustvari oni su preutjeli ono to su znali o Iblisovom suprotstavljanju Allahovim naredbama, te njegovoj oholosti i nepokornosti prema Njemu, osobinama s kojim ga je Allah stvorio. to se tie sumnje u vezi sa rijeima Allaha, d..: "i to krijete", tj. da je glagol ovdje u mnoini, iako se odnosi na Iblisa, koji je u sebi krio grijeh prema Allahu, a to je jednina, moemo rei: Arapi su obiavali rei: "Pobijena je vojska i poraena...", iako je pobijena ili poraena jedna (jedinica) ili njen dio. Na isti nain izraava se i Kur'an u nekim ajetima, kao npr.: "Doista oni koji te dozivaju ispred soba." (49:4) Ovdje je glagol "oni koji te dozivaju" u mnoini iako se odnosi na jednog lana plemena BenuTemim, koji je zvao. Isto je i u navedenom ajetu: "Ja znam ono to vi pokazujete i to krijete."
"A kad rekosmo melecima: 'Niice padnite Ademu!', oni niice padoe svi izuzev Iblisa. On ne htjede, uzoholi se i postade nevjernik."/34/ Ovo je velika poast Ademu, a.s., od
54 kako joj je ime?" "Hava" - odgovorio je on. Oni su upitali: "Zato Hava?" On je odgovorio: "Jer je stvorena od neega ivog!"19 to se tie rijei: "ali se ovome drvetu ne pribliujte", to je obavijest od Allaha Uzvienog i ispit za Adema, postoje razilaenja u pogledu toga: kakvo je to drvo? Ima miljenja da je to okot groa , da je penica, da je drvo smokve, da je trn, trma*, palma i sl. Tano je, meutim, da je to u Dennetu, neko drvo iju vrstu nije naveo ni Kur'an niti sunnet, te da poznavanje koje je vrste ne donosi korist, kao to nepoznavanje ne donosi tetu. Ovako navodi Ibn-Derir, a slino misli i Er-Razi, koji u svom Komentaru takoer ne daje precizno tumaenje. Rijei Uzvienog: "Ali, ejtan ih navede na grijeh u vezi sa njime", dakle, zbog toga to su jeli s tog drveta Allah ih je udaljio, jer su posrnuli u grijeh i nepokornost prema Allahovoj naredbi "i izvede ih iz onoga u emu su bili!", tj. iz odjee, udobnog stana, rahatluka i blagostanja. "Siite!" rekosmo Mi "Jedni drugima ete neprijatelji biti, do odreenog vremena vae je boravite i uivanje do odreenog vremena!" /36/, tj. boravak, opskrba i ivotne sudbine, "do odreenog vremena" kada e, potom, nastupiti Dan sudnji. Postoje razliita predanja u pogledu mjesta silaska Adema, Have i ejtana: ima miljenja da je siao u Indiji zajedno sa Crnim kamenom, te da se Hava spustila u Diddi, a Iblis u mjestu Destimisan nedaleko od Basre. To prenosi IbnHatimAbdurrezzak navodi slijedee: Mamer kae: "Izvijestio me je Awf, a lanac prenosilaca se vee za EbuMusa'a, koji kae: 'Kada je Allah dao da sie Adem iz Deneta na Zemlju, On ga je pouio vjetinama pravljenja svega i opskrbio plodovima denetskim! Dakle, vai plodovi ovdje su denetski plodovi, samo to se ovi mijenjaju, a oni tamo ne mijenjaju!'" Muslim i EnNesa'i od Ebu-Hurejrea prenose da je rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /61/ "Najbolji dan u kome izlazi sunce jeste petak.Tog dana stvoren je Adem, uveden je u Dennet i toga dana izveden je iz Denneta." Er-Razi kae: "Znaj da ovaj ajet sadri prijetnju za svaki grijeh!"
- I Mi rekosmo: "O Ademe, ivite ti i ena tvoja u Dennetu i jedite u njemu gdje god elite, ali se ovome drvetu ne pribliujte, pa da time nepravdu uinite!" /35/ "Ali, ejtan ih navede na grijeh u zbog njega (drveta) i izvede ih iz onoga u emu su bili!" "Siite!" - rekosmo Mi"Jedni drugima ete neprijatelji biti, do odreenog vremena vae je boravite i uivanje neko vrijeme!"/36/ Obavjetavajui o onome ime je poastio Adema, Allah Uzvieni kae da je On, d.., naredio melecima da mu se poklone, to su oni i uinili, izuzev Iblisa, te da mu je dao da stanuje u Dennetu gdje hoe i da u udobnosti i izobilju tamonjem jede to hoe i gdje hoe. Hafiz Ebu-Bekr ibn Merdevejh prenosi od Ebu-Zerra, r.a., da je priao: /60/ - Rekao sam: "Allahov Poslanie, ta misli o Ademu? Je li on bio vjerovjesnik?" Rekao je: "Da, bio je vjerovjesnik i poslanik s kojim je Allah razgovarao, licem u lice", tj. lino (direktno). Zatim kae:"ivite, ti i ena tvoja, u Dennetu" Postoje razilaenja u pogledu mjesta Denneta u kojem je Allah dao da ivi Adem, tj. da li je Dennet na nebu ili na Zemlji?! Veina smatra da je na nebu, dok muteziliti i kaderije istiu da je na Zemlji! To e se, inaallah, objasniti u suri "Bedemi" Muhammed ibn Ishak istie da se iz konteksta ajeta vidi da je Hava stvorena prije Ademovog ulaska u Dennet, iako ima miljenja da je Hava stvorena nakon njegovog ulaska u Dennet. To istie Es-Suddi u haberu koji navodi od Ebu-Malika, zatim od Ebu-Saliha, potom od Ibn-Abbasa, pa od Murre, Ibn-Mes'uda i nekih ashaba, a glasi: - Adem je jedno vrijeme hodao sam, bez ene, po Dennetu. Jednom je zaspao, a kada se probudio, pored glave bila mu je ena koju je Allah stvorio od njegovog rebra. On je upitao: "Ko si ti?", pa mu je odgovorila: "ena." Rekao je: "Zato si stvorena?" Ona je kazala: "Da ti nae smiraj kod mene." Gledajui sve to on zna, meleci su mu rekli: "Ademe,
U svakom sluaju ovaj eser ne dosee svojim senedom do Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem (prim. rec.). * Botaniki se zove: Lavendula vera (prim. rec.).
19
55
obratili s molbom za oprost, usrdno se molei svojim pokajanjem da im oprosti grijeh, pa je primio njihovo pokajanje, jer On doista prima pokajanje i milostiv je. to se tie predanja Bejhekija u djelu "Dokazi vjerovjesnitva" od Omera ibnul-Hattaba da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: - Kada je Adem uinio grijeh, rekao je: "Gospodaru moj, molim Te hakom Muhammeda da mi oprosti!" Allah Uzvieni mu je rekao: "Ademe, kako zna za Muhammeda prije nego sam ga stvorio?" On je kazao: "Gospodaru moj, kada si me stvorio, podigao sam glavu i na stupovima Ara vidio sam napisano: 'Nema drugog boga osim Allaha; Muhammed je Allahov poslanik', a znao sam da Ti nee, uz Svoje ime, dodati drugo do ime Tvog najdraeg stvorenja." Allah Uzvieni je rekao: "Istinu si kazao, Ademe. On je Meni najdrae stvorenje. Kada Me zamoli njegovim hakom, oprostit u ti, jer da nije Muhammeda, ni tebe ne bih stvorio." Prenosi El-Hakim i navodi da je sahih. Uz ovaj hadis navodi se i ime Abdurrahmana ibn Zejda ibn Eslem, a El-Hejhsemi kae: "Prenosi ga Et-Taberani, a u lancu ima i imena koja ne poznajem." Hakimova potvrda vjerodostojnosti pogrena je, jer on sam navodi slabost Abdurrahmana ibn Zejda ibn Esleme u svom djelu: "Slabi". Postavlja se pitanje: kako on moe potvrditi da je predanje sahih, ako u lancu ima ime koje on proglaava slabim...!? Tano je da su rijei koje je Adem primio od svoga Gospodara one ranije navedene: "Gospodaru na", rekoe oni, "sami smo sebi nepravdu uinili i ako nam Ti ne oprosti i ne smiluje nam se, sigurno emo biti izgubljeni." (7:23) Ne prihvata se ono to je suprotno tome, budui da se dokaz moe potvrditi onim to se navodi od ashaba, od pouzdanih pripadnika ummeta i autoriteta (tj. iz zdrave tradicije), a nedopustivo je Kur'an tumaiti patvorenim i nevjerodostojnim stavovima, neprovjerenim od uenjaka, poznavalaca hadisa i njihove vjerodostojnosti. Isto tako, jedna neistinita hikaja se pripisuje Maliku, r.a., u vezi s Ebu-Da'ferom el-Mensurom, prema kojoj je on pitao Malika: "Ebu-Abdullah, da li treba da se okrenem prema kibli ili prema Allahovom Poslaniku i molim Allaha?" On je navodno odgovorio: "Zato da okree lice od njega, koji ti je zagovara kao to je i zagovara tvog pretka Adema, a.s., do Sudnjeg dana?! Okreni mu se i moli za efaat!" / Prenosi Ibn-Humejd od Malika./ Poznati hafizi odbacuju ovu hikaju Ibn-Humejda navodei da je njen lanac predanja taman i prekinut, te da sadri elemente koji optuuju za neistinu. U vezi s neistinom, poznati autoriteti istiu da ovog IbnHumejda spominje vie imama, od kojih mu neki pripisuju la. Jakub ibn ejbe es-Sedusi kae: "Muhammed ibn Humejd Er-Razi puno je prenosio munker (neprihvatljive) hadise pa se njegovi hadisi moraju prihvatiti s rezervom." Buhari istie: "Uz njegove hadise mora biti rezerva!"; En-Nesa'i navodi: "Nije pouzdan"; Devzedani kae: "Loeg pravca, nepouzdan!"; Fadl er-Razi kae: "Imam od njega pedeset hiljada hadisa, ali ni harf od njega ne prenosim"; Ebul-Abbas Ahmed ibn Muhammed el-Ezheri navodi: - ûo sam Ishaka ibn Mensura kako kae: "Svjedoim da su Muhammed ibn Humejd erRazi i Ubejd ibn Ishak al-Attar ibn Yedejillahi, laci." O njima slino govore i drugi hafizi hadisa. Salih ibn Muhammed el-Hafiz kae: "U svemu to bi nam govorio Ibn-Humejd nalazili smo mjesta za optubu." O prekidu lanca predanja Ibn-Tejmije, r.h., kae: "Ova hikaja ima prekinut lanac predanja. Naime, Muhammed ibn Humejd er-Razi nije ivio u vrijeme Malika, pogotovu ne u vrijeme Ebu-Dafera elMensura. Ebu-Dafer el-Mensur umro je 158. god., Malik 179. god., a Muhammed ibn Humejd er-Razi 248. god. a da nije za vrijeme kolovanja nikada iziao iz gradia u kojem se rodio sve dok nije odrastao, kada je iziao s ocem. Pored toga, za veinu uenjaka hadisa on je slab. Neistinitost njegovu navode Ebu-Zur'a i Ibn-Vare, a Salih ibn Muhammed el-Esedi kae: "Od njega nisam vidio drskijeg prema Allahu i vjetijeg u lai!" Posljednji koji navodi predanje Muvetta'a bio je Ebu-Mus'ab (umro 242. god.), a posljednji ko navodi predanje od Malika uope bio je Ebu-Huzejfe Ahmed ibn Ismail esSehmi (umro 259. god.) i to prema lancu u kojem se nalaze prenosioci ije biografije nisu poznate, a pogotovu to je mezheb Malika suprotan ovoj hikaji. Naime, poznato je iz mezheba Malika i drugih autoriteta i predstavnika zdrave tradicije da, ukoliko onaj koji upuuje dovu Allahu, donosi salavat na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, okree se prema njegovom kaburu i moli za njega. Ako, pak, upuuje dovu za sebe, okree se prema kibli i ui dovu. Prema tome, iz navedenog se moe vidjeti da je ono emu je Allah pouio Adema, el-wesile, kako bi mu oprostio grijeh, priznanje
"I Adem primi neke rijei od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje; On je milostiv."/37/ Navodi se da su ove rijei protumaene rijeima Allaha Uzvienog: "Gospodaru na", rekoe oni "sami smo sebi nepravdu uinili i ako nam Ti ne oprosti i ne smiluje nam se, sigurno emo biti izgubljeni." (7:23) Ovo se prenosi od Mudahida, Seid ibn Dubejra, Ebu-Alije, Rebi' ibn Enesa, Hasana, Katade, Muhammeda ibn Ka'ba elKurezija, Halida ibn Mi'dana, Ata' elHorasanija i Abdurrahmana ibn Zejda ibn Eslema Sufjan es-Sevri navodi od Abdulaziza ibn Refi'a: - ovjek koji je uo od Mudahida, koji prenosi od Ubejda ibn Umejra, navodi da je rekao: "Adem je kazao: 'Moj Gospodaru, da li si grijeh koji sam poinio zapisao meni prije nego si me stvorio ili sam ga ja izmislio?' Odgovorio mu je: "To sam ti zapisao prije nego sam te stvorio!" Rekao je: "Oprosti mi, kao to si mi zapisao!" Zatim kae: "U vezi s tim su rijei Uzvienog: "I Adem primi neke rijei od Gospodara svoga, pa mu On oprosti!" Od Ibn-Abbasa se navodi: - Adem, a.s., je rekao: "Nisi li me Ti Svojom rukom stvorio?" Njemu je odgovoreno: "Dakako." "I udahnuo mi ivot?" Reeno mu je "Da." "I zapisao mi da uinim ovo?" Odgovoreno mu je: "Da." Zatim je rekao: "Ako se pokajem, hoe li me vratiti u Dennet?" Rekao mu je: "Da." Ovako prenose El-Avfi, Seid ibn Dubejr, Seid ibn Ma'bed, a El-Hakim u svom Mustedreku to pripisuje IbnAbbasu. Merfu' hadis, slian ovome, prenosi Ibn Ebi -Hatim od Mudahida i kae: - Te rijei su: "Moj Boe! Nema drugog boga osim Tebe; Tebi pripada veliina i zahvala, Gospodaru moj; Sebi sam doista uinio nepravdu, pa oprosti mi, jer Ti doista najvie prata. Moj Boe! Nema drugog boga osim Tebe; Tebi pripada veliina i hvala, Gospodaru moj; Sebi sam doista nepravdu uinio, pa primi moje pokajanje; Ti zbilja prima pokajanje i milostiv si."20
Sve to je navedeno potvruju rijei Allaha Uzvienog: "Gospodaru na", rekoe oni, "sami smo sebi nepravdu uinili i ako nam Ti ne oprosti, sigurno emo biti izgubljeni." (7:23) To znai da su Adem i Hava priznali svoj grijeh i ovo priznanje koje je sadrano u onome to ih je Allah Uzvieni pouio iznijeli kao molbu, zatim se
20
56 Navodei opomenu koju je uputio Ademu i njegovoj supruzi, te Iblisu, prilikom njihovog udaljavanja iz Denneta, kao i svim njihovim sljedbenicima, Uzvieni Allah kae da e On slati knjige i poslanike s objanjenjima i jasnim uputama, tako da za "onoga koji bude slijedio uputu", odnosno, one koji prihvate knjige koje budu objavljene i poslanike koji budu izaslani, "za njih nee biti straha" za ono to ih eka na Sudnjem danu, "niti e oni tugovati" za onim to im je prolo na dunjaluku (ovome svijetu), kao to Allah Uzvieni kae u suri Taha: "Izlazite iz njega svi", ree On, "jedni drugima ete neprijatelji biti! Od Mene e vam uputa dolaziti, i onaj koji bude slijedio uputu Moju, nee zalutati i nee nesretan biti." (20: 123) Zatim: "A oni koji nisu vjerovali i ajete Nae su poricali, bit e stanovnici Vatre, u kojoj e vjeno ostati." (64:10) Dakle, nema izlaza niti spasa.U vezi s tim, IbnDerir navodi hadis s neprekinutim lancem, koji see do Ebu-Seida elHudrija, r.a., koji kae: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /62/ " to se tie stanovnika Vatre, kojima to i pristoji, oni tamo nee umrijeti, niti e ivjeti! To su ljudi koje je zbog njihovih grijeha zadesila Vatra, koja ih umrtvljuje, pa kada postanu ugljenisani, tada im se dozvoli efaat." /Hadis prenosi Muslim od u'be, koji to navodi od Ebu-Seleme./
Rijei Allaha Uzvienog:"On doista prima pokajanje i milostiv je", tj. On prima pokajanje od onoga ko se Njemu pokaje i zatrai oprost. Ovo je sastavni dio Njegove milosti prema Svojim robovima.
- Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene e vam uputa dolaziti, i oni koji uputu Moju budu slijedili niega se nee bojati, niti e za im tugovati." /38/ "A oni koji ne budu vjerovali i ajete Nae budu poricali bit e stanovnici Dehennema (Vatre), gdje e vjeno ostati."/39/
uinjenog grijeha i pokajanje za ovo nasilje, a zatim pribliavanje Allahu ovim priznanjem i tevbom. Uzvieni Allah kae: "Gospodaru na", rekoe oni, "sami smo sebi nepravdu uinili i ako nam Ti ne oprosti i ne smiluje nam se, sigurno emo biti izgubljeni." (7:23) Iz navedenog se takoer moe vidjeti da su hadisi koji se navode da Adem, a.s., moli posrednitvo naeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, apokrifni i da se pomou njih apsolutno ne moe izvoditi zakljuak. Jer pribliavanje Allahu Uzvienom mogue je jedino onim to je On, d.., odredio putem Njegovih imena, atributa i Bia , ili putem dobrih djela koja su sredstvo pribliavanja Allahu. Uzvieni Allah kae: "ôvjeku pripada samo ono to sam stekne." (Ibid., 53:39) Zato, djela nekog drugog ne mogu ti koristiti, niti se moe njima posluiti budui da to tebi ne pripada. Moi e koristiti samo ona dobra djela koja sam uini. Naprimjer: molba stanovnika peine svakog putem svojih djela, ili molba tvog brata vjernika za tebe, jer je dova vjernika za vjernika dozvoljena. Tako se u Kur'anu kae: "Jedni drugima pomaite u dobroinstvu i bogobojaznosti (estitosti), a nemojte se pomagati u grijehu i neprijateljstvu." (5:2) Primjer molbe vjernika upuene za svoga brata vjernika poznat je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je uio dovu za slijepca, na koju je Allah odgovorio vraajui mu vid. Zatim dova za kiu koju su vjernici upuivali pozivajui se na Abbasa, tj. dovu Abbasovu. On je svojevremeno uio dovu na osnovi zahtjeva vladara vjernika Omera ibnul-Hattaba, koji je rekao: "Moj Boe! Molili smo uz pomo Tvog Poslanika, pa si nam udovoljio molbi. Svog vjerovjesnika si uzeo Sebi, pa sada molimo putem njegovog amide Abbasa. Proui dovu, Abbase!" Abbas je podigao ruke i rekao: "Moj Boe! Mi znamo da Ti nee dati kaznu bez grijeha, niti e podii kaznu bez pokajanja. Mi Ti se evo kajemo! Moj Boe! Daj nam kiu i ne uini nas da oajavamo!" Poslije toga je kia poela padati. Iz ovoga zakljuujemo: da je cilj halife bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, on bi rekao: "Moj Boe! Mi Te molimo Tvojim Vjerovjesnikom!", ali je rekao: "Svog Vjerovjesnika uzeo si Sebi, tj. Vjerovjesnik je molio za nas dok je bio iv, ali sada si ga uzeo Sebi i on sada ne ui dovu za nas. Zato mi molimo preko njegovog amide Abbasa, tj. dovom njegovog amide Abbasa, jer on je iv i moe moliti. Abbas je uputio dovu, kao to je spomenuto, nakon to mu je Omer rekao: "Moli Allaha!" On je Abbasa odabrao za dovu jer je on amida Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. to se tie dove posredstvom dua (biti) stvorenja, za to nema dokaza u Kur'anu niti u sunnetu i nije sahih. Svi hadisi koji se navode u prilog dozvole tog ina apokrifni su i lani. A Allah upuuje! Ukoliko elite vie saznati o tome, pogledajte nau knjigu: "Dostizanje sutine tevessula".
"O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario, i ispunite zavjet koji ste Mi dali, pa u i Ja ispuniti Svoj zavjet koji sam vam dao! I samo se Mene bojte!" /40/ "Vjerujte u ono to sam objavio potvrujui da je istinito ono to vi imate i ne budite prvi koji u to ne vjeruju! Ne prodajite rijei Moje za bagatelnu cijenu i samo se Mene bojte!"/41/ Pozivajui sinove Israilove na ovaj
57 obilje, to znai da zamjenjujete vjerovanje u Kur'an i djelovanje u skladu s njim, a to vam je nareeno, za ovaj svijet i njegove ukrase. Zato "se samo Mene bojte" Rije "bogobojaznost" znai djelovanje u pokornosti prema Allahu nadajui se Njegovoj milosti, prema Allahovu svjetlu, i izbjegavanje grijeha u skladu s Allahovim, d.., svjetlom i iz straha od Njegove kazne. To dakle znai: Allah doista prijeti za sve to ine skrivajui Istinu i manifestirajui nepokornost Allahu i suprotstavljanje Njegovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
nain, Allah Uzvieni ih podsjea i kae: "O sinovi Israilovi!", tj.: O sinovi dobrog, Allahu pokornog roba, budite kao to je bio i va otac pokoran Allahu, na Putu istine! Kao to je uobiajeno rei: "O sine plemenitog, budi plemenit kao i tvoj otac!" To znai: O sinovi Israilovi, vjerujte u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i slijedite Istinu, koja vam je dola posredstvom njegovim! Israil je ovdje Jakub, a.s"I sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario", , tj. sjetite se Allahove blagodati kojom vas je spasio od ropstva kod Faraona, koji je rascijepio kamen, spustio manu i prepelice te uinio izmeu vas vjerovjesnike i poslanike. "I ispunite zavjet koji ste Mi dali, pa u i Ja ispuniti Svoj zavjet koji sam vam dao!" Ovim se trai da ispune obavezu koja je dana u Tevratu, tj. da slijede Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pa ako to budu uinili, i Allah Uzvieni e izvriti Svoju obavezu u pogledu grijeha koje su poinili i uvest e vas u Dennet. "I samo se Mene bojte!", tj imajte strah jedino od Mene! Sa "podsticanja" Allah ovdje prelazi na "prijetnju" odgovorima koje je dao onima prije njih, u vidu kazne koja im je poznata, pozivajui ih uz podsticaj i prijetnju kako bi se eventualno vratili Istini i slijedili Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem "Vjerujte u ono to sam objavio potvrujui da je istinito ono to vi imate", tj. vjerujte u Kur'an, koji sadri vjeru u Allaha i Njegova Poslanika, kao to imate i u Tevratu zapisano ime Muhammedovo, sallallahu alejhi ve sellem, gdje vam je nareeno da u njega vjerujete, da ga podravate i slijedite Kur'an, koji je njemu objavljen. Stoga, "nemojte biti prvi koji ne vjeruju" , tj. prvi meu sinovima Israilovim koji ne vjeruju. Misli se iskljuivo na idove iz Medine, kojima je prvim izmeu idova dostavljen Kur'an, iako ne i prvim uope, budui da su arapski mnogoboci bili prvi koji nisu vjerovali. Ovdje se, meutim, misli iskljuivo na idove Medine. Zatim slijedi: "I ne prodajite moje ajete za bagatelnu cijenu!" , tj. za vjeru u Moje ajete i potvrdu poslanstva Mog Poslanika ne uzimajte u zamjenu ovaj svijet i strasti njegove, jer to je malehno i prolazno. Abdullah ibn Mubarek u vezi s rijeima Uzvienog: "bagatelnu cijenu" kae: "Bagatelna cijena ovdje se odnosi na ovaj svijet i njegovo
"I ne mijeajte istinu s neistinom, tajei istinu iako vi znate." /42/ "Namaz obavljajte, zekat dajite i zajedno s onima koji namaz obavljaju i vi ga obavljajte."/43/ Allah Uzvieni zabranio je dvije vane stvari, a to su: krivotvorenje i prikrivanje istine, pa im nareuje da ne mijeaju istinu s neistinom i da jasno pokau ta je istina. To znai: Ne mijeajte idovstvo i kranstvo s islamom, koji je istinska Allahova vjera, a vi znate da ste iskrivili i jedno i drugo. Ibn-Abbas prenosi: "Prikrivanje istine ovdje znai prikrivanje istine od idova o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i onome to on donosi, iako im je to bilo zapisano u Tevratu, koji se nalazio pred njima. "Namaz obavljajte", znai da im se naredi da namaz obavljaju, i to nakon to prihvate vjeru u jasne ajete koje donosi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jer namaz kao i post i had nisu mogui bez vjerovanja, budui da vjera u Muhammedovu, sallallahu alejhi ve sellem, misiju predstavlja osnov svakog djelovanja. "I zekat dajite!" znai nareuje im da daju zekat, Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i "i zajedno s onima koji namaz obavljaju i vi ga obavljajte!", tj. budite zajedno s vjernicima pri izvravanju najljepeg i najsavrenijeg djela, a to je namaz, koji se ovdje navodi kao kolektivni in, tj. obavljajte namaz u dematu. Mnogi uenjaci na osnovu ovog ajeta dokazuju obavezu klanjanja namaza u dematu.
58 Enesa ibn Malika da je rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /63/ "U noi mog uzdignua proao sam pored ljudi ije su usne rezane makazama od vatre. Upitao sam: 'Ko su ovi?' Odgovoreno mi je: 'To su hatibi (govornici) iz tvoga ummeta na dunjaluku, koji su ljudima nareivali da ine dobro zaboravljajui sebe dok su itali Knjigu! Zar se oni nee opametiti?!'" Imam Ahmed prenosi s lancem koji see do Ebu-Va'ila da je ovaj priao: Neko je rekao 'Usametu dok sam jahao iza njega: "Zar ti nee razgovarati s Osmanom?" 'Usame je odgovorio: "Sami vidite da ja ne govorim s njim, osim pred vama! Ja nikada ne razgovaram s njim o naim odnosima, a da ne ponem s neim to ja volim prvi inicirati. Tako mi Allaha, ja mu ne kaem nikada da je on najbolji ovjek iako je on moj vladar, nakon to sam uo ta kae Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem." Oni zapitae: "ta si uo da kae?" On odgovori: - uo sam kako kae: /64/ "Na Sudnjem danu ovjek e biti doveden i baen u vatru, pa e pred njega ispasti njegova utroba, oko koje e on obilaziti kao to magarac obilazi pri vridbi. Tada e mu pristupiti stanovnici Vatre i pitati: 'ta te to pogodilo? Zar nam ti nisi nareivao da inimo dobro i odvraao nas od zla?' On e rei: 'Traio sam od vas da inite dobro, a ja to nisam inio, odvraao sam vas od zla, a sam ga inio!' /Prenose El-Buhari i Muslim./ Allah Uzvieni kae: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju" (39:9) Ibn-Asakir navodi u biografiji Velida ibn Ukbe da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /65/ - Stanovnici Denneta e pogledati u stanovnike Dehenema i govoriti: "ta vas je uvelo u Vatru? Jer, mi smo uli u Dennet samo zahvaljujui onome to smo od vas nauili!" Oni e rei: "Govorili smo, ali po tome nismo radili!"
"Zar od drugih traite da dobroinstvo ine, a pri tome sebe zaboravljate, dok Knjigu uite? Zar se opametiti neete?"/44/ Allah Uzvieni kae: - Kako moete vi, sljedbenici Knjige, nareivati dobroinstvo kao in univerzalnog dobra, a sebe pritom zaboraviti ne nareujui i sebi ono to nareujete drugim ljudima!? Pa, i pored toga, vi uite Knjigu i znate stav prema onome ko ne izvrava Allahove zapovijesti! Zar neete pameti doi?! ta to vi radite sa sobom, pa se ne osvrete na svoju usnulost i ne uviate svoje sljepilo! Prema tome, u ovom ajetu Allah prekorava sljedbenike Knjige rijeima: "Zar da od drugih traite da dobroinstvo ine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu uite? Zar se opametiti neete!", jer su oni traili od ljudi da ine dobro, a sami to nisu inili, pa su stoga i zasluili prijekor. Ovdje nije namjera prijekor zato to oni nareuju dobroinstvo i zato to ga ovi ne ine, nego zato to ga ni sami ne ine. Jer, nareivanje dobra je ope poznato i to je obaveza svakog uenjaka. Meutim, njegova je osnovna obaveza da i on sam ini dobro zajedno s onim kome to nareuje, odnosno da u tome sam ne zaostaje, kao to uajb, a.s., kae: , . "Ja ne elim initi ono to vama zabranjujem; jedino elim raditi na popravljanju stanja koliko ja mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraam." (11:88) Naprijed navedene rijei ne znae da, ukoliko uenjak ini loa djela, sam ne moe traiti da se to ne ini..U tom smislu, Malik od Rebi'e navodi: uo sam Seida ibn Dubejra kako kae: "Kada ovjek ne bi nareivao dobro, a odvraao od zla dok sam to ne ini, ne bi bilo toga ko bi nareivao dobro, a odvraao od zla." Malik na to kae: "To je tano. Jer, ko je taj ko nema pri sebi togod loe?!" Ja bih dodao (tj. Ibn-Kesir): Meutim, u ovom sluaju, za uenjaka posebno, pokudno je ne biti pokoran i initi grijeh samim tim to zna da je grijeh, i radi suprotno spoznaji. Jer, onaj koji zna nije jednak onome koji ne zna! Stoga hadisi u vezi s tim i donose prijetnje. Imam Ahmed u svom Musnedu navodi od
"Traite pomo strpljenjem i namazom. To je doista teko, osim poslunima." /45/ "Onima koji su uvjereni da e se sresti sa Gospodarom svojim i da e se Njemu vratiti."/46/ Allah Uzvieni nareuje Svojim robovima da sa strpljivou i namazom trae od Njega dobro koje na ovom svijetu prieljkuju. O tome Ibn Ebi-
59 djelima suditi u skladu sa Svojom pravednou. Stoga, poto su uvjereni u povratak i nagradu, odnosno kaznu, za njih je lahko da predano djeluju i ne ine loa djela.U vezi s rijeima: "Onima koji su uvjereni da e se sresti sa svojim Gospodarom", IbnDerir prenosi od Mudahida: "Svako miljenje spomenuto u Kur'anu znai uvjerenje", odnosno "znanje" prema drugom predanju. Ibn-Kesir kae: - U sahih hadisu navodi se da e Allah Uzvieni kazati Svome robu na Sudnjem danu: /68/ "Zar ti nisam dao suprugu? Zar ti nisam dao ast? Zar tebi nisam podvrgao i konje i deve, i pustio te da vlada i upravlja drugima?!" On e rei: "Da." A Allah Uzvieni e kazati: "Jesi li mislio da e se sa Mnom sresti?" On e kazati: "Ne." A Allah e mu na to rei: "Danas u te zaboraviti kao to si ti Mene zaboravio." O ovome e opirnije biti govora kod rijei Uzvienog: "Zaboravljali su Allaha, pa je i On njih zaboravio!" (9:67)
Hatim, s lancem koji see do Omera ibn Hattaba, r.a., kae: "Strpljivosti imaju dvije vrste: strpljivost pri nesrei, koja je dobra, i strpljivost pri izbjegavanju Allahovih zabrana, koja je jo bolja." Ibn-Mubarek s lancem prenosilaca prenosi od Seida ibn Dubejra da je rekao: "Strpljivost je prihvaanje onoga to pogodi Allahova roba, uzdajui se da e to nai kod Allaha. Nekada ovjek podnosi tekoe pokazujui to iskljuivo kroz strpljivost." to se tie rijei Uzvienog: "namaz, molitva", ona ima jednu od glavnih uloga da ovjek bude postojan. Od Huzejfe ibn Jemana prenosi se: /66/ "Kada bi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, neto zadesilo, on bi pristupio namazu." Od Alije, r.a., prenosi se da je rekao: /67/ "Posmatrao sam nas u noi uoi Bedra. Svi smo spavali izuzev Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je klanjao i molio dovom sve do sabaha." Ibn-Derir navodi lanac prenosilaca koji see do Ujejne ibn Abdurrahmana, odnosno njegovog oca, da je Ibn-Abbas, kada je na putu uo za smrt svog brata Qathema, prvo izgovorio: "Mi smo Allahovi i Njemu se vraamo!", a zatim skrenuo s puta i sjeo da se odmori. Klanjao je dva rekata ostajui dugo na sjedenju (teehhud), a potom ustao i idui prema svojoj jahalici (devi) rekao: "Traite pomo strpljenjem i namazom. To je doista teko, osim poslunima." /45/ Ibn-Derir navodi znaenje ajeta: "O vi, sveenici Sljedbenika Knjige, traite pomo posveujui se pokornosti Allahu i obavljanjem namaza, koji zadrava ovjeka od sramotnih i nevaljalih djela i pribliava Allahovom zadovoljstvu, ije obavljanje nije teko samo pokornim, tj. skromnim i predanim pokornosti iz straha od Njega." Jasno je da navedeni ajet, iako predstavlja obraanje u kontekstu opomene Izraelianima, nije upuen iskljuivo njima, nego ima opi smisao kako za njih tako i za druge ljude. A, Allah to najbolje zna! Uzvieni Allah kae: "Onima koji su uvjereni da e se sresti sa Gospodarom svojim i da e se Njemu vratiti", /46/ to dopunjava ranije navedene rijei, jer namaz nije teak samo Allahu odanim ljudima, onima koji su uvjereni da e sresti Gospodara svoga, tj. koji znaju da e biti oivljeni na Sudnjem danu, doi pred Njega i vratiti Mu se.Dakle, oni e biti zavisni od Allahove volje jer On e o njihovim
"O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i to sam vas nad drugim svjetovima bio odlikovao."/47/ Allah ih podsjea na ranije blagodati koje je podario njihovim oevima i precima, ukljuujui i to to ih je odlikovao nad drugim narodima u to vrijeme aljui im poslanike i objavljene knjige, kao to kae: "I znajui kakvi su, odabrali smo ih izmeu drugih svjetova." (44:32) EbulAlije kae: "To znai davanjem vlasti, slanjem poslanika i objavljenim knjigama, to im je dano vie u odnosu na njihove suvremenike, jer svako vrijeme ima svoj svijet (suvremenost)." Od Mudahida i drugih navodi se slijedee predanje: "Ovo treba protumaiti jer ovaj islamski ummet vredniji je od njih!", na to ukazuju i rijei Uzvienog: "Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: traite da se ine dobra djela, a odvraate od nevaljalih, i u Allaha vjerujete! A kada bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih..." (3:110) Nedopustivo je da se mijenja znaenje rijei da su oni odlikovani nad drugim svjetovima, tj. u smislu da se to odnosi i na one prije njih i one poslije njih, jer, Ibrahim, a.s., bio je prije njih i on je vei od svih njihovih vjerovjesnika.
60 pritei", tj. niko se nee moi za njih zauzimati niti im pomoi i izbaviti ih od kazne. U vezi s tim rijeima Uzvienoga, Ibn-Derir kae: "To znai da im toga dana nee niko moi pomoi, niti se za njih zauzeti bilo koji zagovornik; od njih nee biti primljena nikakva otkupnina niti naknada budui da tada nee vrijediti meusobno prijateljstvo, mito, niti zagovor, a nee biti ni meusobnog pomaganja niti suradnje. Sud e biti u rukama Silnog i Pravednog, pred Kojim nema koristi od zagovaranja niti od pomoi drugoga. Za svako loe djelo kazna e biti odgovarajua tom djelu, a za dobro takoer, ili uveana. To je u skladu s rijeima Uzvienog: . "I zaustavite ih, jer oni e biti pitani: 'ta vam je, zato jedni drugima ne pomognete?' Ali, toga dana oni e se sasvim predati." (37:24-26)
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio je poslije njih, a on je vredniji od svih stvorenja i prvak Ademova potomstva na dunjaluku i ahiretu, neka su Allahov blagoslov, mir i bereket na njega!
"I bojte se Dana kada niko ni za koga nita nee moi uiniti, kada se niiji zagovor nee prihvaati, kada se ni od koga otkup nee primati i kada nikome niko nee u pomo pritei."/48/ Nakon to ih je Allah Uzvieni najprije podsjetio na Svoje blagodati, upoznao ih je s duinom Svoje kazne kojom e ih kazniti na Sudnjem danu, pa kae: "Bojte se Dana", tj. Sudnjeg dana, "kada niko ni za koga nita nee moi uiniti", tj. kada niko ni od koga nee zavisiti.Uzvieni kae: "O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kada roditelj djetetu svome nee moi pomoi, niti e se dijete moi imalo zauzeti za svoga roditelja!" (31:33) To je krajnji stupanj, kada nijedan roditelj niti njegovo dijete nee moi jedni drugima nita pomoi, "kada se od njih nee primati zagovor" znai od nevjernika. Uzvieni dalje kae: "I njima zagovaranje zagovornika nee biti od koristi." (74:48) Rijei Uzvienog: "kada se ni od koga otkup nee primati" znae "fidju, otkup", u skladu s rijeima: "Ni od jednog nevjernika, koji umre kao nevjernik, doista se nee primiti kao otkup ni sve blago ovog svijeta!" (3:91) Ovaj ajet tumae rijei Uzvienog: "Danas se nikakva otkupnina od vas nee primiti, kao ni od onih koji nisu vjerovali! Vatra e biti prebivalite vae; ona ba vama odgovara!" (57:15) Allah Uzvieni saopava da oni nisu vjerovali u Njegovog Poslanika da bi ga slijedili u misiji koju mu je Allah odredio i u takvom stanju se sreli na Sudnjem danu, pa - zbog toga - oni nee imati koristi od blinjeg, niti zagovora od nekog dostojanstvenika, niti e se od njih primiti otkup, pa makar to bilo sve blago ovog svijeta. Od Allahovog Poslanika prenosi se da ga je neko pitao: /69/ "Allahov Poslanie, ta je to otkup ()?" On je rekao: "To je otkupnina (fidja)." "kada im niko nee u pomo
"I kada smo vas izbavili od Faraonovih ljudi koji su vas najgorim mukama muili: muku vam djecu klali, a ensku u ivotu ostavljali - to vam je bilo veliko iskuenje od Gospodara vaeg." /49/ "I kada smo zbog vas more rastavili i vas izbavili, a Faraonove ljude na oi vae potopili!"/50/ Allah Uzvieni kae: O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati koju sam vam podario kada vas je izbavilo od sljedbenika Faraonovih i spasilo iz njihovih ruku to to ste se pridruili Musau, a.s. Oni su vas kanjavali najeim kaznama i to zato to je Faraon, Allah ga prokleo, u snu se prestraio vidjevi vatru kako izlazi iz Svetog hrama i ulazi u kue Kopta u Egiptu, a ne u kue Izraeliana, iji je smisao da e njegovo kraljevstvo biti srueno od nekog Izraeliana. Navodi se da je to bilo nakon nonog razgovora prema kojem Izraeliani oekuju izmeu njih ovjeka koji e im osnovati dravu i vratiti veliinu. Ovako se navodi u hadisu "El-futun", koji emo navesti uz komentar sure Taha, inaallah! Zato je Faraon naredio da se ubije svako muko dijete koje se kod Izraeliana nakon toga rodi, a da se ostave enska djeca. Izraeliane je istovremeno koristio za najtee i
61 "Mi vas stavljamo na kunju i u zlu i u dobru." (21:35) Ibn-Derir kae: - Kada je u pitanju zlo, najee se kae: "Iskuavao sam ga ili iskuavam ga kunjom", a kada je u pitanju dobro: "Stavljam ga na kunju ili iskuenje." "I kada smo zbog vas more rastavili i vas izbavili", znai, nakon to smo vas izbavili od sljedbenika Faraonovih i nakon to ste izili s Musaom, a.s., i Faraon je, tragajui za vama, krenuo. Mi smo vama more razdvojili, tj. objavili smo Musau: "da svojim tapom udari po moru" (26:63), pa kada je on svojim tapom udario po moru, ono se razdvojilo, i svaki dio bio je kao veliko brdo. Nakon toga, krenuli su Musa i njegovi sljedbenici, a zatim za njima i Faraon s vojskom dok ih nije sustigao. Tada ga je Allah potopio pred njima, pa kae: "a Faraonove smo ljude na oi vae potopili!" /50/ To navodi i vie pripadnika zdrave tradicije (Selefa). Ima predanje da je taj dan, tj.dan potapanja Faraona i izbavljenja Izraeliana bio na Auru, tj. desetog dana muharrema, kao to navodi predanje Ahmeda ibn Hanbela od Ibn-Abbasa, koji je rekao: /70/ - Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, doao u Medinu i vidio tamo da idovi poste na dan Aure, pitao je: "Koji je to dan to ga postite?", oni su rekli: "Ovo je dobar dan. To je dan na koji je Allah Uzvieni izbavio Izraeliane od neprijatelja. Taj dan je postio i Musa, a.s. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ja imam vee pravo na Musaa od vas!" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, takoer je postio taj dan i naredio je da se posti(Prenose El-Buhari, Muslim, EnNesa'i i Ibn-Made od Ejjuba EsSehtijanija).
najnie poslove, o emu e vie biti govora u komentaru sure "El-Kasas", ako Bog da. Rijei "koji su vas najgorim mukama muili", znae "koji su vam stalno produavali kaznu", a zatim ovdje kae: "muku vam djecu klali, a ensku u ivotu ostavljali", kako bi to bio komentar blagodati naprijed navedene u rijeima: "O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario", u smislu da su Faraon i njegovi sljedbenici bili ti koji su ih najteim mukama muili, pa su klali njihove sinove, a u ivotu ensku djecu ostavljali.Allah Uzvieni podsjea ih na Svoje blagodati koje im je podario time to ih je izbavio od njih nakon estokog iskuenja. Faraon je ovdje primjer vladara nevjernika u Egiptu u to vrijeme. Navodi se da je to bio jedan od velikih vladara Egipta, po imenu El-Welid ibn Mus'ab ibn Reyyan, odnosno, Mus'ab ibn Reyyan. Bilo kako bilo, on je od Allaha proklet!21 Uz rijei Uzvienog: "To vam je bilo veliko iskuenje od Gospodara vaeg" /49/ Ibn-Derir kae: "To je u tome to smo vas izbavili od kazne Faraonove, koja je za vas veliko iskuenje od Gospodara vaega, odnosno velika blagodat prema vama." Ovako navode Ibn-Abbas i drugi, kao to su Mudahid, Ebul-Alije, Ebu-Malik, EsSuddi itd. Osnovno znaenje rijei jeste "iskuenje - ispit", to biva u dobru i u zlu, kao to Uzvieni Allah kae:
Ja bih rekao: Ovaj Faraon je govorio: "Ja sam va najvii gospodar!" Ovaj Faraon je tvrdio da je gospodar, kanjavao je vjernike Izraeliane... Stoga svaki musliman svjedoi da je Fa -raon bio nevjernik, odnosno da e on vjeno ostati u vatri dehenemskoj, gdje mu se nee smanjiti kazna, to potvruju kur'anski ajeti i vjerodostojni hadisi. Pa i pored toga, postoje pojedine grupacije, koji tvrde da su muslimanske, a smatraju da e Faraon biti spaen od vatre, da e ui u Dennet, da je prihvatio vjeru i sline stvari suprotne jasnom slovu Kur'ana i vjerodostojnih hadisa. To svoje vjerovanje oni zasnivaju na njegovim rijeima, kada se guio u vodi, kada se borio sa sobom i kada mu je njegova pokvarena dua dola u grlo, odnosno kada je vidio svojim oima ta je radio kao nevjernik. Tada je on vidio svoje mjesto u vatri i rekao: "Ja vjerujem da nema drugog boga osim Onoga u Kojeg vjeruju sinovi Israilovi." (10:90) Tada mu je Allah Uzvieni odgovorio: "Zar sada...?", tj. zar sada, kada je prolo vrijeme?! Jer on je bio obavezan vjerovati u Allaha srcem, bio je svjedok Njegova postojanja, a nije vjerovao. Njegov vid tada je posvjedoio, pa je on nakon ovog osvjedoenja povjerovao, to nije dovoljno, jer je vjerovanje u vieno prihvatljivo za svakog ovjeka i to niko ne negira zato to to vidi (svjedoi), dok je prava vjera - vjera u nevieno, odnosno vjera u neto to ne vidi potpuno. U tome je veliina potvrde vjere uz objavu koju donosi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Zato mi molimo Allaha Uzvienog da uputi i one koji vjeruju u spas Faraona na Pravi put i da posvjedoe njegovo nevjerstvo. Ako to odbiju, mi molimo Allaha da ih oivi s Faraonom, tamo gdje e on biti oivljen. Neka je Allahovo prokletstvo na Faraona i njegove prve sljedbenike... i druge..., da nas Allah sauva od nevjerstva, ponienja i loe sudbine!
21
"I kada s Musaom susret odredismo, etrdeset noi vi ste nakon njega tele uzeli (da oboavate), inei tako sami sebi nepravdu." /51/ "Zatim smo vam i poslije toga oprostili, da biste zahvalni bili." /52/ "I kada smo dali Musau Knjigu i uputu za razlikovanje istine od neistine, da biste pravim putem ili."/53/ Uzvieni Allah kae: Sjetite se
62 rijeima Allaha Uzvienog: "prema vaem Stvoritelju" nalazi se upozorenje na veliinu njihova grijeha. To ih upozorenje poziva da se pokaju Allahu, Koji ih je stvorio, jer su pored Njega oboavali drugoga. En-Nesa'i, Ibn-Derir i Ibn-ebiHatim navode predanje hadisa od Jezida Ibn-Haruna, s lancem koji see do IbnAbbasa, koji je rekao: "Allah Uzvieni kae da je njihovo pokajanje u tome da se svaki od njih razrauna s ocem ili sinom kojeg sretne, tako to e ga pogubiti. Pritom ne treba da brine onaj koji je ubijen na tome mjestu, ako se pokajao. To su oni sa ijim grijesima Allah nije upoznao ni Musaa ni Haruna; oni su to priznali inei ono to im je nareeno, a Allah e oprostiti i ubici i ubijenom!" Ibn-Derir kae: - Obavijestio me je Kasim ibn ebi-Berre kako je uo Seida ibn Dubejra i Mudahida da kau u vezi s rijeima Uzvienog: "pobijajte se": "Oni su se digli s noevima, ubijajui jedni druge bez saaljenja prema blinjem ili daljnjem, sve dok Musa nije podigao svoj haljetak, kada su se zaustavili. Tada je utvreno sedamdeset hiljada poginulih. Allah je objavio Musau: 'za Mene je dovoljno', pa je tada Musa podigao svoj haljetak."23 Ibn-Derir navodi predanje s dobrim lancem od ez-Zuhrija, koji je rekao svoj stav o ovom pitanju, kako su se i Musa i Izraeliani rastuili kada su vidjeli koliko je bilo poginulih, pa je Allah nakon toga objavio Musau: neka ga to ne alosti, jer "koji su od njih ubijeni, ivi su kod Mene i bit e opskrbljeni, a koji su ostali u ivotu, njihovo sam pokajanje primio." To je obradovalo Musaa i Izraeliane, a Allah kae: "On vam je oprostio a zaista prima pokajanje i milostiv je." Allah
Moje blagodati prema vama kada sam vam oprostio oboavanje teleta, nakon to je Musa, a.s., bio na susretu sa svojim Gospodarom po isteku obeanog roka od etrdeset dana. To se navodi u rijeima Uzvienoga u poglavlju "Bedemi": "Mi dadosmo obeanje Musau trideset noi i dopunismo ih sa jo deset." (7:142) Navodi se da je to cio mjesec zul-kade, te deset noi mjeseca zul-hideta, to je bilo neposredno nakon njihovog izbavljenja od Faraona i spaavanja na moru Rijei Uzvienog:"I kada smo dali Musau Knjigu", znai Tevrat, "i uputu za razlikovanje", znai ono to razdvaja i razlikuje istinu od neistine i pravi put od zablude. Ima miljenja da je "waw" ovdje suvian, to je udno, a ima miljenja i da je to veznik, iako obje rijei imaju isto znaenje. "da biste pravim putem ili", znai u skladu s Tevratom, koji je kriterij razlikovanja Pravog puta od zablude. Obeanje je dano nakon njihovog izlaska iz mora, na to ukazuju kontekst poglavlja "Bedemi" i rijei Uzvienog: "I mi smo Musau Knjigu dali, nakon to smo drevne narode unitili." (28:43)
- I kada je Musa rekao narodu svome: "Narode moj, vi ste doista sebi nepravdu uinili prihvativi tele; zato se Stvoritelju svome pokajte i poubijajte se! To vam je bolje kod vaeg Stvoritelja, pa e vam oprostiti. On prima pokajanje i milostiv je."/54/ U ovom ajetu ukazuje se na pratanje Allaha Uzvienog Izraelianima za oboavanje teleta dok je Musa, a.s., bio odsutan zbog susreta sa Gospodarom svojim. Oni su osjeali veliinu zloina (grijeha) koji su poinili (a to je irk - pridruivanje Allahu ortaka); uvidjevi da su zalutali, govorili su: .."Ako nam se ne smiluje Gospodar na i ne oprosti nam..." (8:149) Musa, a.s., rekao je: "Narode moj, vi ste doista sebi nepravdu uinili prihvativi tele; zato se Stvoritelju svome pokajte."22/1/ U
22
- I kada ste vi rekli: "Musa, mi ti neemo vjerovati dok Allaha jasno ne vidimo!", pa vas je munja oinula a vi
to je najvea nepravda (zulum) kod Allaha. Zato Musa kae njima: "Sebi ste sami nepravdu uinili" jer niste vodili rauna o pravima Onoga Koji vas je stvorio, Koji vam je blagodat podario izbavljajui vas od Faraona i potopa, pa kako moete klanjati se nekome drugome mimo Njega!? Onaj Koji vas je stvorio, blagodat vam podario i izbavio vas, On jedino zasluuje ibadet. To je Allah Uzvieni, Onaj Koji nema ortaka; Njemu pripadaju vlast i hvala! 23 Ovo je dovoljnost koja odgovara Njegovoj Veliini i nije kao dovoljnost stvorenja, jer Allah je nezavisan od svjetova.
Ja bih rekao: Klanjanje teletu predstavlja irk (in mnogobotva), a
63 doivjeli to i bili prisiljeni da to prihvate. Neki drugi navode da je to neprihvatljivo miljenje, jer ih doivljaj uasa ne oslobaa od obaveza, poto su Izraeliani kao narod bili svjedoci velikih uda, pa su ipak ostali pod obavezom. Ova dva miljenja navodi El-Maverdi, a El-Kurtubi se slae s drugim miljenjem, jer ispravnije je da se pametan ovjek ne oslobaa obaveze. Allah to najbolje zna!27
ste gledali/55/ "Zatim smo vas poslije smrti vae oivili, da biste zahvalni bili."/56/ Uzvieni kae: Sjetite se, sinovi Israilovi, Moje blagodati prema vama kada vas je munja oinula, pa sam vam poslao ono to je iznad moi vae i vama slinih, nakon to ste traili da me izravno vidite. U vezi s ovim ajetom: - I kada ste vi rekli: "Musa, mi ti neemo vjerovati dok Allaha jasno ne vidimo!" Ibn-Abbas kae da to znai: "otvoreno". Rebi' ibn Enes navodi da je bilo sedamdeset ljudi koje je Musa bio odabrao i koji su idui s njim uli te rijei, pa su kazali: "Mi ti neemo vjerovati dok Allaha jasno ne vidimo! "On kae: "Nakon toga su uli glas, pa su se onesvijestili." Mervan ibn Hakem u hutbi, koju je odrao na minberu u Meki, kae: "Udar munje ili groma" ovdje znai "krik iz neba". U vezi s rijeima Uzvienog: "pa vas je munja oinula", Es-Suddi kae da je to "vatra".24 Urve ibn Ruvejm u vezi s rijeima Allaha: "a vi ste gledali" kae: "Neki su bili oamueni, dok su drugi gledali. Potom su se jedni osvijestili, a drugi oamutili."25 Es-Suddi kae: "pa vas je munja oinula" znai da su umrli, pa je Musa ustao plaui i molei Allaha: "Moj Gospodaru, ta u rei sinovima Israilovim kada im doem, poto si Ti unitio najbolje meu njima" "...da si htio, mogao si i njih i mene unititi i prije! Zar da nas uniti za ono to su uradili maloumni izmeu nas?!" (7:155) Allah je objavio Musau da je ovih sedamdeset ljudi koji su uzeli tele (za boanstvo) oivio jednog po jednog, a oni su gledali.26 Es-Suddi navodi da se na to odnose rijei Uzvienog: "Zatim smo vas, nakon smrti vae, oivili, da biste zahvalni bili." /56/ Rebi' ibn Enes kae: "Smrt je bila kazna za njih, pa su poslije toga oivljeni, kako bi ostvarili odreene im rokove." Neki smatraju da je to to su Izraeliani vidjeli ove blagodati, kao i naprijed navedena uda, skinulo s njih obavezu, budui da su jasno
Miljenja Mervana i Es-Suddija mogu se usuglasiti, a to znai da taj udar /sa'iqa/ ima zvuk, ali i vatru koja dolazi s neba. A Allah to najbolje zna! 25 Ja bih rekao: Ovo je daleko od pravog znaenja, jer se razumije da je "udar munje" bio odjedanput za sve. Vjerovatno su rijei EsSuddija tanije. Allah, d.., najbolje zna! 26 Ja bih rekao: To su rijei Allaha Uzvienog: "a vi ste gledali", to je najblie rijeima Urve ibn Ruvejma. Allah to najbolje zna!
24
- I Mi smo vam od oblaka hladovinu nainili i manu i prepelice vam slali"Jedite lijepa jela, kojima vas opskrbljujemo! Oni Nama nisu naudili, nego su sami sebi nepravdu nanijeli!" /57/ Nakon to je Allah Uzvieni naveo razloge zbog kojih ih je kaznio, On, d.., takoer ih podsjea na blagodati koje im je podario, pa kae: "I mi smo vam od oblaka hladovinu nainili", gdje je rije "oblaci" izvedena od jednine "oblak", koji sakriva nebo, tj. pokriva ga. To je bjeliasti oblak kojim im je osigurana hladovina u pustinji, da bi ih zatitio od sunane ege. Ibn-Derir, kao i drugi prenosioci tradicije kau: "Ovi oblaci su bjelji i prijatniji od obinih i to nisu oblaci od vrsta koje mi poznajemo." Ibn-ebi-Hatim, s lancem prenosilaca, od Mudahida navodi da je on rekao: "To nisu oblaci, nego su to posebne vrste zastora, koje e Allah koristiti na Sudnjem danu i koji nisu
27
Postoji i drugi dokaz koji potvruje drugo miljenje, a to je da su i vjerovjesnici, neka je na njih mir i spas, zasigurno bili svjedoci veih stvari nego to su to bili Izraeliani. Tako su oni vidjeli Dibrila, bilo im je saopeno da su oni Boiji poslanici poslani ljudima, slana im je objava, Allah ih je podravao, viali su stvari iz svijeta nevidljivog (gayb) kao na javi, kao to se desilo naem Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, kada je susreo vjerovjesnike u Noi uzdignua i predvodio ih kao imam, vidjeli su Najvie nebo i to ima na njemu, Dennet, Dehennem, Sirat, vidjeli su neke osobe u Dennetu i Dehennemu, razgovarali o tome sa svojim prijateljima, razgovarao je sa Allahom u Noi uzdignua bez posrednika i vienja, zatim se vratio na Zemlju prije nego je nastupila zora, te itav niz drugih uda koja su mogla biti osnovom za skidanje obaveze, ukoliko je prvo miljenje ispravno. Meutim, pored svega toga, ni jednome od njih nije skinuta obaveza (teklif). âk kada mu je bilo reeno da mu je Allah oprostio i ranije i kasnije grijehe, pa zato se zamara ibadetom, jer su ga nekada boljele noge od duine stajanja na namazu, on je odgovarao: /71/ "Zato da ne budem zahvalan rob!" I, na kraju, rijei Uzvienog: "I Gospodaru svome ibadet ini sve dok ti ne doe smrt!" (15:99) to se tie njihovog uvida, to ih obavezuje na prihvaanje, zasigurno. Allah najbolje zna!
64 sami sebi nepravdu nanijeli!" /57/, tj.naredili smo im samo da jedu od onoga ime smo ih Mi opskrbili, te da ibadet ine kao to, takoer, kae: "Jedite iz opskrbe Gospodara svoga i budite Mu zahvalni." (34:15) Zahvalnost Allahu in je oboavanja Njega (ibadet), kao to je i nareeno. Oni su, meutim, suprotno radili, nisu vjerovali i tako su sebi nepravdu nanijeli, uzimajui nevjerstvo, koje su odabrali nad vjerom, unato svim jasnim znakovima, i neporecivim udima koja su vidjeli, ukljuujui i brojne neuobiajene stvari, tako da su zasluili Allahovu kaznu vatrom, u skladu s rijeima: "Oni Nama nisu naudili, nego su sami sebi nepravdu nanijeli!" Ovim postaje jasnijom i vrijednost ashaba Muhammeda, a.s., nad ashabima drugih vjerovjesnika, jer su bili strpljivi, postojani i dobronamjerni, a bili su s njim na putovanjima ili u bitkama, meu kojim su poznate nevolje na Tebuku za vrijeme pljuska, velike ege i napora, kada nisu oekivali nikakvo udo niti posebnu zapovijed, to je Poslaniku bilo lahko uiniti, izuzev to su traili vie hrane poto ih je glad bila iscrpila, odnosno e zbog nedostatka vode. On je uputio molbu Allahu da im da vode, pa je doao oblak i pala kia tako da su se napili, napojili deve i napunili svoje posude za vodu. Zatim im je poveao koliinu hrane tako da su napunili svoje torbe. Ovo je najbolji primjer podnoenja Allahove odredbe (kadera) te kako treba uloiti svoj napor, slijedei Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
koriteni osim za njih." Isto tako IbnDerir i Es-Sevri prenose od Ibn-Abbasa da su to oblaci s kojim su doli meleci na Bedr. Ibn-Abbas kae: "S njima je to bilo u pustinji!" Zatim slijede rijei Uzvienog: "i manu i prepelice vam slali" Komentatori Kur'ana razilaze se u pogledu znaenja rijei "mana" - medna rosa!? Ima miljenja da je to magla gusta kao tijesto slino mar- meladi.28 Isto tako ima miljenja da je padala kao snijeg, bjelji od mlijeka i slai od meda, od zore do izlaska sunca, tako da je svaki pojedinac mogao uzeti za sebe koliinu koja mu je mogla biti za taj dan. Ako bi uzeo vie, to bi se pokvarilo i nestalo, izuzev u petak i subotu, kada je mogao uzeti za slijedei dan, jer su to bili dani odmora. Jasno je, meutim, a Allah to najbolje zna, da je sva hrana, pie i drugo to im je Allah darivao, dolazilo gotovo bez potrebe za bilo kakvim radom i naporom. Tako je, npr., za manu poznato da je hranjiva i slatka ukoliko se jede sama; ukoliko se pomijea s vodom, postaje ugodno pie; ukoliko se pomijea s neim drugim, dobiva se druga vrsta hrane. To, meutim, nije jedini smisao ove rijei u navedenom ajetu. Dokaz za to jeste predanje koje navodi El-Buhari od Seida ibn Zejda, r.a.: - Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /72/ "Gomoljika je od mane, ija je tenost ljekovita za oi." To prenose Ahmed i vjerodostojne zbirke, izuzev Ebu-Davuda.29 U vezi s rijei "prepelica" Ali ibn ebi-Talha navodi od Ibn-Abbasa da je rekao: "To je ptica slina prepelici //, koju su koristili za jelo." Ibnebi-Hatim, s lancem od Ibn-Abbasa, navodi da je on rekao: "To je prepelica." Isto potvruju i Mudahid, [a'bi, ed-Dahhak, Hasan, Ikreme i Rebi' ibn Enes, r.h., a Katade kae: "To je ptica ija je boja naginjala crvenoj i koja je dolazila s junim vjetrom ovjek bi ih zaklao toliko koliko bi mu bilo potrebno za jedan dan. Ako bi to bilo petkom, on bi uzeo i za subotu, dan ibadeta, kada ne bi nita radio niti uzimao." "Jedite lijepa jela, kojima vas opskrbljujemo!" Znai, jedite od onih dobrih namirnica kojima vas opskrbljujemo, to je i zapovijed, i dozvola, i uputa, i sugestija. Zatim slijede rijei: "Oni Nama nisu naudili, nego su
28 29
- I kada smo rekli: "Uite u ovaj grad i jedite to god hoete! Na kapiju uite klanjajui se i kaite: 'Oprost!', pa emo vam oprostiti grijehe vae, a onima koji ine dobra djela dat emo i vie." /58/ "Onda su oni koji su nepravedni bili zamijenili drugom Rije koja im je dana, pa smo Mi na one koji su bili nepravedni s neba kaznu spustili, zato to su grijeili."/59/ Uzvieni Allah govori protiv njihovog povlaenja iz borbe i ulaska u svetu zemlju. Naime, nakon to su doli
Dakle slatkoj masi, poznatoj kao marmelada ili pekmez. Rijei "Gomoljika je od mane..." pokazuju da mana nije jednovrsna, nego da postoji vie vrsta gomoljike... Allah to najbolje zna!
65 i rijeju i podsmijevali, neposlunosti perfidnosti i njih spustio kae: postupcima, da bi se to predstavlja vrhunac i inada! Zbog njihove neposlunosti Allah je na Svoju silu i kaznu, pa
iz Egipta s Musaom, a.s., kada im je nareeno da uu u svetu zemlju, koju oni nasljeuju od njihovog oca Israila, a.s., i da se bore protiv nevjernikih naroda koji su tu bili, oni su odustali i oslabili. Stoga im je Allah za kaznu dao da lutaju po pustinji. Komentatori se razilaze u odreenju imena ovoga grada odnosno sela. Neki kau da je to Eriha (Jerihon) u Palestini, a neki da je Egipat. Meutim, najtanije je da je to "Sveti grad" (Jerusalem), to potvruju rijei Allaha Uzvienog upuene Musau, a.s., u suri / El-Maida ("Trpeza"): . Narode Moj, uite u svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmiite nazad, pa da propadnete." (5:21) Kada su oni izili iz pustinje nakon etrdeset godina sa You' ibn Nunom, a.s., Allah im je dao pobjedu, u petak uveer. Kada su to ostvarili, Allah im nareuje: "Uite na vrata klanjajui se", tj. uite na vrata svetog grada - BejtulMakdisa klanjajui se, tj. poklonivi se, zahvaljujui tako Allahu Uzvienom na blagodati osvajanja i pobjede, odnosno, izbavljenja iz pustinje i zablude. Allah Uzvieni im nareuje rijeima: "i kaite: Oprost!", tj. "Oprost molimo, od Gospodara, za grijehe koje smo poinili! Allahu na, grijehe nae nam oprosti!"30 Meutim, Izraeliani, umjesto da uu u svetu zemlju klanjajui se, odnosno, poklonivi se iz zahvalnosti Allahu, uli su puui na stranjicama i podsmijavajui se, a umjesto da kau: "Oprost!", tj. oprosti nam grijehe, oni su se podsmijevali govorei: "Penica!" (iskreui znaenje Allahovih rijei). Abdurrezzak prenosi od Ebu-Hurejrea da je rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /73/ "Allah je kazao Izraelianima: 'Na kapiju uite klanjajui se i kaite: Oprost!, pa emo vam oprostiti grijehe vae.' Ali oni su to zamijenili tako to su uli puui na stranjicama i govorei: Zrno u penici!'" To je sahih hadis koji prenosi El-Buhari od Ishaka ibn Nasra, Muslim od Muhammeda ibn Rafi'a i Tirmizi od Abdurrahmana ibn Humejda, a sva trojica ga veu za Abdurrezzaka "Onda su oni koji su nepravedni bili zamijenili drugom Rije koja im je dana", tj. oni su zamijenili naredbu Allahovu da budu posluni Njemu
30
"pa smo Mi za one koji su bili nepravedni s neba kaznu spustili, zato to su bili neposluni." /59/ Ed-Dahhak prenosi od Ibn-Abbasa: "Sve to se u Boijoj Knjizi spominje kao ("neistoa, mnogobotvo, grijeh, kazna"), odnosi se na kaznu." Pored toga, "ridz" oznaava i kugu, to se vidi iz rijei Ibn-ebi-Hatima, s lancem vezanim za Sada ibn Malika, Usame ibn Zejda i Huzejme ibn Sabita, r.a., koji kau: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /74/ "Kuga je ridz (neistoa), kazna kojom su kanjavani oni prije vas."
- I kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo rekli: "Udari tapom svojim po kamenu!" Iz njega je dvanaest vrela provrelo, i svi ljudi su vrelo iz kojeg e piti znali! Jedite i pijte Allahovu opskrbu i ne inite zlo po Zemlji nered pravei."/60/ Uzvieni Allah podsjea Izraeliane na Svoje blagodati prema njima time to je odgovorio molbi Musaovoj, a.s., da ih napoji davi im vodu. To im je osigurao iz kamena, uinivi da provru dvanaest vrela, i da svako bratstvo zna svoje vrelo. Rekao im je: "Jedite i pijte!", tj. jedite manu i prepelice i pijte ovu vodu to vam je Allah darivao bez vaeg truda i napora, te ibadet inite Allahu, Koji vam je sve to dao na raspolaganje; "i ne inite zlo na Zemlji nered pravei!", tj. ne odgovarajte na blagodati grijesima, pa da to izgubite! Uenjaci se razilaze u pogledu vrste kamena iz kojeg je provrelo dvanaest vrela. Da li je to odreena vrsta kamena ili bilo kakav kamen?! Ima vie miljenja..El-Hasan kae: "Nije mu naredio da udari u odreeni kamen", a zatim dodaje: "Time se pokazuje udesnost (mudiza) i objanjava Mo, jer on je udario tapom po kamenu, pa je voda provrela, a zatim ponovo udario, pa je prestala." To je najblie istini, a Allah to najbolje zna!
U tome je dokaz da se moe od Allaha pomo traiti dobrim djelima, jer Allah je od njih traio da priznaju grijehe kako bi ovo priznanje bilo razlog za oprost grijeha.
66 itarice koje se koriste za jelo su ."31 "Idite u (neku) zemlju" Rije /"grad/zemlja" ovdje je navedena s nunacijom, dakle promjenljiva i napisana s "elifom" u akuzativu u mushafima h Osmana i to je itanje (kiraet) veine.Ibn-Derir kae: "Nije dozvoljeno itati drugaije poto su svi mushafi tako napisani." To znai da idu u jedan od gradova/pokrajina, a ne u Faraonov Egipat, jer je Musa, a.s., njima rekao: "Ovo to ste traili nije nedostino. NaprotivU svakoj zemlji u koju doete, nai ete to. Imajui u vidu priprostost i mnoinu toga, nema potrebe da za to molim Allaha." Zato on kae: "Zar da ono to je bolje zamijenite onim to je nie (loije)? Idite u (neku) zemlju, imat ete ono to traite!", tj.ono to ste traili. Meutim, budui da su oni traili iz obijesti i nezahvalnosti, nije bilo potrebe da im se udovolji. Allah to najbolje zna!
- I kada ste rekli: "Musa, mi ne moemo vie jednu te istu hranu jesti. Zato, moli za nas Gospodara svoga da nam podari od onoga to zemlja raa: povra i krastavca, penice, lee i luka crvenog!" On je rekao: "Zar da ono to je bolje zamijenite onim to je loije? Idite u (neku) zemlju, imat ete ono to traite!" Uzvieni Allah podsjea Izraeliane na Svoje blagodati koje im je darivao dajui im manu i prepelice kao vrstu kvalitetne i prijatne hrane, zatim ih podsjea na njihovo nezadovoljstvo ovom lahkom, jednostavnom hranom i njihovo pitanje upueno Musau, a.s., da to zamijeni, rijeima: "Musa, mi ne moemo vie jednu te istu hranu jesti. Zato, moli za nas Gospodara svoga da nam podari od onoga to zemlja raa: povra i krastavca, penice, lee i luka crvenog!" Jer oni nisu mogli izdrati da jedu jednu te istu hranu, manu i prepelice, ne izmjenjujui to neim drugim poto im je to bilo postalo jednolino i mrsko. Oni spominju svoj ivot prije nego su dospjeli u pustinju, ukazujui da su bili narod koji je imao i grahorice, i luk i itarice. Traili su raznovrsnu hranu od plodova koji rastu iz zemlje i koje oni obrauju. Povre, krastavci, grahorice i luk ope poznate su namirnice. Meutim, u vezi sa znaenjem pojma (penica, itarice) postoje razliita miljenja kod pripadnika tradicije (Selefa). Ima miljenja da je to bijeli luk/ , u skladu sa itanjem Ibn-Mes'uda, koji prvo slovo /"f" ita kao /"th", kako to tumae Mudahid, Rebi' i Ibn-Enes. Kada bi ovo bilo tano, ovo slovo bi moglo biti zamijenjeno i u rijei "ethafi" u "ethathi" i slinim sluajevima gdje se "th" mijenja u "f", i "f" u "th" zbog bliskosti u izgovoru. A Allah to najbolje zna! Neki kau da je penica, kao to kae Ibn-Abbas: znai penica/ u dijalektu plemena BenuHaim, a neki kau da oznaava sve od ega se hljeb pravi, tj. itarice. ElBuhari i neki drugi navode: "Sve
"I ponienje i bijeda na njih padoe i Allahovu srdbu oni na sebe navukoe, zato to u Allahove dokaze vjerovali nisu i to su vjerovjesnike nevine ubijali, zato to su neposluni bili i sve granice zla prelazili." /61/ Uzvieni Allah kae: "I ponienje i bijeda na njih padoe", tj. njima dopadoe, erijatski i sudbinski im je to nametnuto32; neprekidno su
Moda je tumaenje rijei rjeju "penica"/. odnosno sve od ega se pravi hljeb blie istini od tumaenja da je to "bijeli luk" i to iz dva razloga: 1/ Iz redoslijeda stvari navedenih u ajetu vidi se da Allah, d.., navodi povre i krastavce jedno do drugoga zbog njihove meusobne bliskosti i porijekla od sjemenki, zatim spominje penicu i leu (grahorice) jer su to itarice. Da je bijeli luk, on bi bio spomenut kasnije, uz luk, zbog njihove meusobne bliskosti u pogledu mirisa. 2/ Penica i sve od ega se pravi hljeb, spada u ivotne potreptine daleko vie nego bijeli luk jer je potreba ljudi za penicom i svim od ega se pravi hljeb (kao to su jeam, kukuruz i sl.) daleko vea nego za bijelim lukom. Allah to najbolje zna! Tome treba dodati i da znai penicu u dijalektu Benu-Haima! Zato, kada su Izraeliani traili ovo..., oni su kazali da im je to drae nego mana i prepelice, zbog ega ih Allah prekorava, pa kae: "Zar da ono to je bolje zamijenite onim to je loije? Idite u (neku) zemlju, imat ete ono to traite!" 32 - erijatski, znai: zbog vjerolomstva i grijeha koje su uinili oni su, nakon to su pokazali nevjerstvo, ostali neprekidno ponieni; svako s kim se susretnu omalovaava ih i poniava. - Sudbinski, znai: u skladu s njihovom sudbinom u pogledu izbora nevjerstva umjesto imana, nakon to im je dana mogunost od Allaha, d.., da izaberu, kako stoji u prethodnom Allahovom znanju. Za svoje nevjerstvo oni e biti kanjeni ponienjem, bijedom i srdbom.
31
67 prelazei granice zabranjenog. Allah to najbolje zna!
ponieni i ko god ih sretne omalovaava ih i poniava, navodei ih kao primjer niskosti. Usto, oni su i sami intimno ponieni i bijedni zbog grijeha koje su poinili. Hasan kae: "Allah ih je ponizio i za njih nema zatite; doli su pod stopala muslimana;33 ovaj ummet ih je zatekao, a vatropoklonici su od njih uzimali dizju (glavarinu)." "I Allahovu srdbu oni na sebe navukoe" - znai, vratili su se sa svojim grijesima nosei Allahovu srdbu i ljutnju, koju su na sebe navukli zbog grijeha koje su poinili "zato to u Allahove dokaze nisu vjerovali i to su vjerovjesnike nevine ubijali". Uzvieni Allah kae da je nagrada, odnosno kazna, za njih ponienje, bijeda i Allahova srdba zato to su bili oholi i nisu slijedili istinu, to su omalovaavali nosioce erijata, vjerovjesnike, sallallahu alejhi ve sellem, koje nisu slijedili. Oni su negirali njihovu misiju do te mjere da su ih ubijali bez razloga, bez ikakvog poinjenog prijestupa. Od toga nema veeg niti otvorenijeg nevjerstva. Imam Ahmed navodi od Abdullaha ibn Mesuda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhim ve sellem, rekao: /75/ "Na Sudnjem danu bit e najee kanjen ovjek kojega je vjerovjesnik ubio ili koji je vjerovjesnika ubio, te imam koji je zavodio, odnosno njegov predstavnik." U jednom hadisu, koji biljee El-Buhari i Muslim, stoji: /76/ "Oholost je stvar odbijanja istine i potcjenjivanja ljudi", tj. odbijanje istine, omalovaavanje i potcjenjivanje ljudi, odnosno uzdizanje nad njima. Zato Allah dozvoljava da se na njih srui Njegova sila koja se ne moe odbiti, pa im odreuje ponienje i na ovom svijetu i na ahiretu, kao vid odgovarajue kazne. "...zato to su neposluni bili i sve granice zla prelazili" Postoji i drugi razlog da oni budu kanjeni za svoj prijestup zato to su inili grijehe krei Allahove zabrane i
Stoga su oni pred sobom, u svom biu, ponieni i bijedni. 33 Da, stavio ih je, zajedno s drugim slinim njima, pod stopala muslimana, poto su muslimani dobili dravu u kojoj vlada Allahov zakon, i bili dostojni da nose islamsku misiju koju su tada ponijeli s iskrenim odnosom prema Allahu, Njegovoj Knjizi i Poslaniku, ne odstupajui od toga ni za trunku. Meutim, kada su oni Boiju Knjigu i sunnet Njegovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, bacili za lea prihvaajui zakone Allahovih i njihovih neprijatelja, Allah im je dao ponienje uinivi njihovu zemlju Palestinu da bude pod stopom idova, iako su idovi do juer bili pod stopom muslimana, ne zato to su idovi bolji od njih jer na njih se izlila srdba, nego zato to su muslimani napustili svoje odgovornosti nosilaca islamske misije vladajui se po zakonima koje im Allah nije objavio. Stoga se postavlja pitanje: da li e se muslimani vratiti Allahu kako bi vratili svoju slavu, odnosno kako bi se idovi vratili tamo gdje su i bili, pod vlasti muslimana?!
"One koji su vjerovali, te one koji su bili idovi, krani i Sabejci, a koji su vjerovali u Allaha i drugi svijet i dobra djela inili - doista eka nagrada od Gospodara njihova; za njih nema straha i oni nee tugovati."/62/ Poto je Allah Uzvieni dao objanjenje u prethodnim ajetima u vezi s poloajem nevjernika, licemjera, idova i drugih koji se suprotstavljaju Njegovim naredbama, djelujui preko granica dozvoljenih od Allaha, d.., zatim objasnio kazne koje im pripadaju, On upozorava da kod prethodnih zajednica ima takoer i dobra, ima onih koji su se pokoravali Allahovim naredbama onako kako je On, d.., zapovjedio, pa njima pripada lijepa nagrada. Tako e biti do Dana sudnjega. Jer svima onima koji budu slijedili Allahovog poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Vjerovjesnika nepismenog, pripada vjena srea; za njih nema straha za budunost na drugome svijetu, niti e se alostiti zbog onoga to ostavljaju na ovome svijetu. "One koji su vjerovali", a to su pripadnici Muhammedove, sallallahu alejhi ve sellem, zajednice (ummeta), koja ima naziv "vjernici"/ zbog njihove velike vjere, i jakog uvjerenja, ali i zato to oni vjeruju u sve prole vjerovjesnike i budue stvari nevidljive.34 "...te one koji su bili idovi, krani i Sabejci, a koji su vjerovali u Allaha i drugi svijet", tj.one koji su vjerovali meu idovima, kranima i Sabej-cima35, svejedno bili oni meu
Svejedno je pritom da li je to onaj koji je vjerovao u Muha mmeda prije njegovog poslanstva ili poslije poslanstva, kao npr. : Qis ibn Saide al-Ijadi, Zejd ibn Omer ibn Nufejl, Vereqa ibn Newfel, Elberra e-eni, Ebu-Zerr el-Gaffari, Selman el-Farisi, Buhajr er-Rahib ili en-Nedaijeva deputacija. Meu njima ima onih koji su doekali Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i slijedili ga, a i onih koji ga nisu doekali. Svi oni spadaju u Muhammedovu zajednicu, tj. one koji spadaju u osobe koje Allah istie do Dana sudnjega Svojim rijeima: " One koji su vjerovali". Allah to najbolje zna! 35 idovi i krani, kao to je poznato, predstavljaju dvije zajednice (ummeta), koje su vezane za Musaa, a.s., i Isaa, a.s. To su dva imena koja se odnose na idove i krane u vrijeme Musaa, a.s., u svemu u emu su slijedili istinu ostajui joj privreni, kao to se islam odnosi na zajednicu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Meutim, u
34
68 seddu jednom polovinom ela, dok su drugim okom gledali gore kajui se Allahu. Zatim je Allah odmaknuo od njih brdo, kao to kae: "I brdo Tur iznad vas smo uzdigli", a zatim ste vi nakon toga odustali i prekrili ste obavezu koju ste Allahu dali. "...i da nije bilo Allahove dobrote prema vama", nakon vaeg pokajanja, te slanja Njegovih vjerovjesnika i poslanika, vi biste ovim svojim krenjem zavjeta bili sigurno gubitnici i na ovom i na drugom svijetu.
narodima prolim koji su vjerovali u vjerovjesnike i objavljene knjige, koji ih nisu mijenjali niti zamjenjivali neim drugim i koji su kao takvi umrli, ili koji su od njih zatekli Allahovog Poslanika (kao to su bili: Abdullah ibn Selam, Nedai i Selman el-Farisi), te vjerovali u Allaha i Njegovog Poslanika i dobra djela inili. Njima pripada nagrada kod Gospodara njihova, za njih nema straha i oni nee tugovati. Jer Allah nee ni od koga primiti djelo ako to nije u skladu sa zakonom Njegovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kao to kae: "A onaj koji eli neku drugu vjeru osim islama, nee mu biti primljena i on e na drugome svijetu propasti." (3:85)
"I kada smo od vas zavjet uzeli i brdo Tur iznad vas podigli. Snano prihvatite ono to smo vam dali i neka vam je na umu ono to je u Knjizi, da biste se kazne sauvali." /63/ "Zatim vi ste nakon toga odustali, i da nije bilo Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, vi biste uistinu stradali." /64/ Uzvieni Allah podsjea Izraeliane na sporazum i obaveze koje je dao, da slijede Tevrat s vjerom u Jednog Boga (et-tewhid) i propisima u skladu s tim. Ali, poto su oni odbili pokoriti se Njegovoj naredbi, Allah je naredio brdu da se digne iznad njih, tako da ih je prekrilo poput sjenke. Oni su mislili da e pasti na njih, pa su pali na
vezi sa Sabejcima postoje razliita miljenja meu komentatorima... Neki kau da su to ljudi koji su ivjeli prirodni ivot ne slijedei ni jednu odreenu vjeru. Zato su mnogoboci nazivali svakog ko bi primio islam Sabejcem, tj. kao da je iziao izvan drugih vjera. Drugi kau da su Sabejci bili oni do kojih nije dopro poziv Vjerovjesnika. Ima miljenja da su oni oboavali zvijezde i planete, zatim da su nazvani Sabejcima poto su napustili idovsku vjeru klanjajui se melecima (anelima) i zvijezdama. Ibn-Tejmijje, r.a., ije je miljenje najtanije, a Allah to najbolje zna, u svom djelu "Odgovor logiarima" kae slijedee: "Harran je bio boravite Sabejaca. Tamo je bio hram Prvog uzroka, hram Prvog uma, hram Univerzalne due, hram Saturna, hram Jupitera, hram Marsa, hram Sunca, kao i Venere, Merkura i Mjeseca. To je bila njihova vjera i prije kranstva. Zatim se meu njima pojavilo kranstvo, ali je ostao jedan broj mnogoboakih Sabejaca, iji je veliki hram bio na mjestu damije u Damasku, okrenut prema Sjevernom polu. Sabejaca imaju dvije vrste: 1. henifije, monoteisti i 2. Sabejci mnogoboci. Prvi su oni kojima je izraena pohvala u ovom ajetu, gdje Allah hvali one koji vjeruju u Allaha i drugi svijet i koji ine dobra djela."
- Vama je poznato to se dogodilo onima od vas koji su se o subotu ogrijeili, pa smo im Mi rekli: "Budite majmuni prezreni!" /65/ "To smo uinili opomenom suvremenicima i pokoljenjima njihovim, a poukom onim koji se Allaha boje."/66/ Uzvieni Allah kae: "Poznata vam je, skupino idova, sila i kazna koja se sruila na stanovnike Ejle, koji su bili neposluni prema Allahovoj naredbi da se slavi subota i ne rade nita toga dana." Toga dana oni su se sluili varkom u lovu na mnogobrojnu ribu koja im je dolazila samo subotom, postavljajui joj udice, mree i jezerca s vodom iz kojih ne bi mogla izii u toku cijeloga dana subotom, da bi doli naveer uoi nedjelje da je uzmu, uvjereni da je nisu ulovili u subotu, kada su joj pravili navedenu zamku, iako je sam lov bio u subotu zajedno s onim to bi uinili prije subote. Stoga ih je Allah izobliio pretvarajui ih u majmune. Postojale su dvije vrste stanovnika ovoga grada: vrsta koja se sluila lukavstvom i vrsta koja to nikada nije inila. Ovi posljednji dijelili su se takoer na dvije vrste: onu koja je zabranjivala lov subotom i onu koja to nije inila. Kada je nastupila kazna, pogodila je one koji su se sluili lukavstvom, kao i one koji nisu zabranjivali, kao vid kazne za to to nisu zabranjivali. Spasili su se samo oni koji su zabranjivali da se ini ovaj grijeh. Ata el-Horasani kae: Oni su pozvani ovako: "Stanovnici grada, budite majmuni prezreni!" Zatim je dao da oni koji su im to zabranjivali uu kod njih i kau im: "Zar vam nismo to zabranjivali?" Oni su
69
to potvrdili klimajui glavama, tj. kazali su: "Da." Poto je to trajalo samo tri dana, oni su ostali kao majmuni tri dana i za to vrijeme nisu ni jeli, ni pili, niti su se parili. Nakon toga su pomrli." Ibn-Abbas kae: "Da Allah nije spomenuo da je spasio one koji su zabranjivali zlo, svi bi stanovnici grada propali. U rijeima Uzvienog: "Pa smo ga uinili opomenom", povratna zamjenica se odnosi na grad, a ima miljenja da se odnosi na izoblienje i kaznu, mada je tano da se odnosi na grad. Dakle, Allah je dao stanovnicima ovoga grada kaznu zato to su se ogrijeili o subotu, to znai: "Kaznili smo ih i uinili tako pounim primjerom, kako za Izraeliane, tako i za okolne gradove/sela." Rijei Uzvienog: "...a poukom onima koji se Allaha boje" znae: poukom onima koji se Allaha boje nakon njih, do Dana sudnjega, odnosno to znai upozorenje bogobojaznima da paze ta ine, kako ih ne bi pogodilo ono to je ove pogodilo. To je bilo u vrijeme Davuda, a.s. Uzvieni Allah kae: "Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali, zato to su neposluni bili i Allahove naredbe krili i granice zla prelaziliJedni druge nisu odvraali od loih djela, ve ih sami inili. Loe li je to to su oni radili!" (5:78,79) Ibn-Betta prenosi, putem neprekinutog lanca, od Ebu-Hurejre, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /77/ "Ne inite grijehe koje su inili idovi dozvoljavajui sebi niskim varkama ono to je Allah zabranio." Ovaj hadis ima dobar lanac predanja u kojem je i Ahmed ibn Muhammed ibn Muslim, kojega hafiz Ebu-Bekr el-Hatib el-Bagdadi smatra pouzdanim, dok su ostali prenosioci u lancu predanja poznati i ispunjavaju uvjete vjerodostojnosti. Allah to najbolje zna!
- I kada Musa ree narodu svome: "Allah vam doista nareuje da kravu zakoljete", oni upitae: "Zbija li to ti s nama alu?", a on ree: "Ne dao mi Allah da budem neznalica!"/67/ - Oni rekoe: "Zamoli Gospodara svoga u nae ime da nam objasni kakva ona treba biti!" "On kae", odgovori on, "da krava ne smije biti ni stara, ni mlada, nego izmeu toga, srednje dobi, pa uinite to to se od vas trai!" /68/ "Zamoli Gospodara svoga", rekoe oni, "da nam objasni kakve boje treba biti!" "On kae", ree on, "da ta krava treba biti svijetloute boje, da se svidi onima koji je vide." /69/ "Zamoli Gospodara svoga", rekoe oni, "da nam objasni kakva jo treba biti, jer nama krave izgledaju sline, a mi emo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronai."/70/ "On kae", ree on, "da krava ne smije biti iscrpljena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba biti bez ikakve mahane i biljega." "E, sad si kazao istinu!", rekoe oni, pa je zaklae, i jedva to uinie!/71/ Ibn ebi-Hatem, s lancem prenosilaca koji see do Muhammeda ibn Sirina, prenosi od Ubejde es-Selmanija da je rekao: "Neki ovjek meu sinovima Israilovim bio je bezdjetan, a imao je dosta imetka. Nasljednik mu je bio njegov brati koji ga je ubio i iznio iz kue nou, ostavivi ga pred vratima nekog ovjeka. Ujutro je tuio tog ovjeka, pa su se ljudi naoruali krenuvi jedni protiv drugih. Mudar i odluan ovjek meu njima ree: "Zato da jedni druge ubijamo, a meu sobom imamo Allahovog Poslanika?" Oni su, potom, otili kod Musaa, a.s., i iznijeli mu to. On je rekao:
70 zakoljite kravu!" Oni su na to kazali: "Zamoli Gospodara svoga da nam objasni kakve boje treba biti!" "On kae", ree on, "da ta krava treba biti svijetloute boje, da se svidi onima koji je vide." El-Avfi, u svom komentaru, navodi od Ibn-Abbasa slijedee: "svijetloute boje" - znai svijetloute boje koja skoro da prelazi u bijelu, a rijei "da se svidi onima koji je vide" znae da im se dopadne."Zamoli Gospodara svoga", rekoe oni, "da nam objasni kakva jo treba biti, jer nama krave izgledaju sline, a mi emo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronai." /70/ Ovo je, takoer, zbog njihovog jakog inada i suprotstavljanja, pa kae: "On kae", ree on, "da krava ne smije biti iscrpljena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba biti zdrava, bez ikakve mahane i biljega." "E, sad si kazao istinu!", rekoe oni, pa je zaklae, i jedva to uinie! /71/ Rijei Uzvieno "ne smije biti iscrpljena oranjem zemlje" znae da nije oslabila zbog oranja "i natapanja usjeva", tj. da nije upregnuta u kolo za natapanje zemlje, nego da je dobra, ouvana i svjea, zatim "bez ikakve mahane", znai da je zdrava, bez mahana, "bez biljega", tj. da nema nikakve druge boje osim svoje vlastite. "E sad si kazao istinu!", rekoe oni, tj. opisao je onako kako su je oni vidjeli kod tog ovjeka "...pa je zaklae, i jedva to uinie!" EdDahhak od Ibn-Abbasa navodi: "Bili su u situaciji skoro da to ne uine", i to nije bilo to su oni htjeli, budui da su htjeli da je ne zakolju. Znai da oni, uz sve ovo, uz sva pitanja i odgovore, sva objanjenja, nisu kravu zaklali bez velikog napora, to predstavlja poseban prijekor, jer njihov cilj nije bio nita drugo do inad. Zato su je jedva i zaklali. Ibn-Durejd kae: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /78/ "Njima je, doista, bilo nareeno da zakolju najslabiju kravu, ali poto su oni bili tvrdoglavi, i Allah je prema njima bio strog. Tako mi Allaha, da oni nisu rekli 'inaallah', nikada im ne bi bila opisana." Ovaj ajet, u kome se navoenjem osobina odreuje krava, tj. precizira nakon opeg opisa, uzima se kao dokaz za ispravnost kupoprodaje ivotinja po opisu /selem/. Taj stav zastupaju Malik, ElEvza'i, El-Lejs, E-[afi'i i Ahmed te veina uenjaka, kako starijih, tako i kasnijih. To potvruje hadis koji se
"Allah vam doista nareuje da kravu zakoljete." Oni upitae: "Zbija li to ti s nama alu?", a on ree: "Ne dao mi Allah da budem neznalica!" On kae: Da se nisu protivili, dao bih da zakolju najslabiju kravu. Ali, poto su oni cjepidlaili, Allah je prema njima bio strog, tako da im je na kraju bilo nareeno da zakolju odreenu kravu koju su nali kod ovjeka koji je imao samo nju, pa im je rekao: "Tako mi Boga, za nju ne traim manje od koliine zlata koja moe stati u njenu kou!" Uzeli su je za tako visoku cijenu i zaklali, a potom ubijenoga udarili dijelovima od nje. Nakon toga je oivio, pa su ga upitali: "Ko te je ubio...?", a on je odgovorio: "Ovaj", pokazujui na svoga bratia, a zatim je mrtav pao. Od njegove imovine ovome nije dano nita i od tada ubica ne nasljeuje. Jasno je da je ova pria uzeta iz knjiga sinova Israilovih i ona se moe prenositi, s tim da se ne mora ni prihvatiti, ni negirati. Zato se ona ne moe uzeti kao argument, osim u onoj mjeri u kojoj se slae s istinom kod nas. Allah to najbolje zna! Uzvieni Allah kae: - I kada Musa ree narodu svome: "Allah vam doista nareuje da kravu zakoljete", oni upitae: "Zbija li to ti s nama alu?", a on ree: "Ne dao mi Allah da budem neznalica!" /67/ Allah, d.., podsjea sinove Israilove na Svoju blagodat prema njima, koja predstavlja udo u vezi s kravom i time kako je otkriven ubica. Kada su se oni poalili Musau, a.s., on je rekao: "Allah vam doista nareuje da kravu zakoljete." Oni upitae: "Zbija li to ti s nama alu?", tj. da li se ti s nama ismijava, itd...?, pa im je odgovorio: "Ne dao mi Allah da budem neznalica!" Dakle, on trai utoite kod Allaha, kako ne bi bio kao oni koji se ismijavaju i nita ne znaju, to je neprimjereno vjerovjesniku..Kada su se oni uvjerili u ozbiljnost rijei Musaa, a.s., rekli su: "Zamoli Gospodara svoga u nae ime, da nam objasni kakva ona treba biti!" Allah im nije nita drugo naredio do da zakolju bilo kakvu kravu, ali su ih njihov inad i preveliko ispitivanje vjerovjesnika natjerali da kau: "Zamoli Gospodara svoga, u nae ime, da nam objasni kakva ona treba biti!", "On kae", odgovori on, "da krava ne smije biti ni stara, ni mlada, nego izmeu toga, srednje dobi, pa uinite to to se od vas trai!", tj. ni stara, ni mlada, toliko da nije otelila nijedno tele, nego najbolje kako moe biti. "Pokorite se Allahovoj naredbi i
71 prekinuo njihovo meusobno neprijateljstvoEbu-Davud et-Tajalisi prenosi od Ebu-Rezina al-Akilija, r.a., da je rekao: - Kazao sam: "Allahov Poslanie, kako e Allah oiviti mrtve?!", pa je on odgovorio: /80/ "Da li si proao kada kroz neku dolinu bez rastinja, i nakon toga kada je ozelenjela...?" Rekao sam: "Da." Na to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Isto tako je sa oivljavanjem! Tako Allah i mrtve oivljava." Sljedbenici malikijskog mezheba za svoj stav uzimaju kao dokaz rijei smrtno ranjenog ovjeka: "Taj i taj me ubio!" Smatrajui da u ovom kazivanju postoji polovian dokaz, jer je ubijeni, poto je oivljen, upitan o tome ko ga je ubio, pa je odgovorio: "Taj i taj!" Taj je odgovor od njega bio prihvatljiv, jer je on u tom trenutku kazao istinu i ne moe se u ovom sluaju optuiti za laOvaj svoj stav smatraju najispravnijim zbog hadisa koji prenosi Enes /81/, u kojem se kae: - Neki je idov ubio svoju slukinju zbog srebrenog nakita36 stavivi joj glavu izmeu dva kamena..Slukinja je ubistvo preivjela, pa joj je postavljeno pitanje: "Ko ti je to uinio? Je li taj ili taj, itd." Kada je spomenut idov, ona je klimnula glavom. Nakon toga idov je priveden i ispitivan dok nije priznaoTada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se i njegova glava stavi izmeu dva kamena. Ako dokaz nije potpun, po Maliku je potrebno da zastupnici ubijenog daju zajedniku zakletvu37, dok se veina uenjaka u tome ne slae, i ne smatraju rijei smrtno ranjenog kao nepotpun dokaz.
navodi u oba Sahiha, a glasi: /79/ "ena enu ne smije opisati svome muu tako precizno kao da je gleda", odnosno sluaj Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, opisa deve za otkup kod ubistva grekom i nenamjerno, svojstvima navedenim u hadisu. EbuHanife, Es-Sevri i uenjaci iz Kufe kau: "Nije dozvoljena kupoprodaja ivotinja po opisu, budui da je nepoznato u kakvom su stanju." Slino se navodi i od Ibn-Mes'uda, Huzejfe ibn Jemana, Abdurrahmana ibn Semure i drugih.
"I kada ste jednog ovjeka ubili, pa se oko njega prepirati poeli, Allah je dao da izie na vidjelo ono to ste bili sakrili." /72/ - Pa smo mi rekli: "Udarite ga jednim njezinim dijelom!" I eto, tako Allah mrtve vraa u ivot i prua vam dokaze Svoje, da biste shvatili./73/ Rijei Uzvienog: "I kada ste jednog ovjeka ubili, pa se oko njega prepirati poeli", upozoravaju: "Sjetite se dana kada ste ubili jednog ovjeka, pa ste se oko njega poeli prepirati!" El-Buhari kae: "pa se oko njega prepirati poeli" znai kada ste se razili u vezi s tim. IbnDurejd istie da to znai da su jedni rekli: "Vi ste ga ubili", a drugi: "Ne, nego ste ga vi ubili", dakle svaka je grupa od sebe odbacivala zloin pa je "Allah dao da izie na vidjelo ono to ste bili sakrili"; Mudahid navodi da to znai: "ono to u sebi krijete" - Pa smo Mi rekli: "Udarite ga jednim njezinim dijelom!" Ovaj dio predstavlja bilo koji dio njenog tijela i time bi bilo pokazano udo. Da u odreenju ovoga dijela postoji neka korist za nas s vjerskog ili ovosvjetskog stanovita, Allah bi nam to jasno pokazao. On je to, meutim, dao u nejasnoj formi, a nije objanjeno ni od asnog Poslanika, pa stoga i mi to ostavljamo! Rijei Uzvienog: "I eto, tako Allah mrtve vraa u ivot" znae: oni su udarali ubijenog nekim dijelovima krave, pa je on oivio...! Allah Uzvieni ukazuje na Svoju mo da oivi mrtve, u to su se oni uvjerili u sluaju tog ubijenog ovjeka. Allah im je to dao kao dokaz za povratak Njemu, ukazujui istovremeno na njihov inad i
"Ali srca vaa, poslije toga, postala su tvrda kao kamen ili jo tvra! A ima kamenja iz kojega rijeke izbijaju; ima ga koje puca i iz kojeg izlazi voda; a ima, doista, i onoga koje se iz straha pred Allahom rui! A Allah ne zanemaruje ono to vi radite!"/74/
plural je od rijei , a oznaava nakit od srebra (vidi: El-Kamus). Veina uenjaka trae zakletvu prihvaajui je ili koristei to za svjedoenje.
37 36
72 sahih hadisu stoji: /82/ "Ovo brdo nas voli i mi njega volimo." Kao to postoji mutevatir predanje, u kojem se spominje jecanje palminog panja. A Allah ne zanemaruje to vi radite.38
Prekoravajui i osuujui sinove Israilove nakon svih znamenja koja su vidjeli, ukljuujui i Njegovo oivljavanje mrtvih, Allah Uzvieni kae: "Ali srca vaa, poslije toga, postala su tvrda", pa su ona poput kamena koji po sebi nikada nije mekahan. Zato Allah zabranjuje vjernicima da budu takvi, pa kae: "Zar nije vrijeme za one koji vjeruju da im se srca skrueno raznjee pred spomenom (zik -rom) Allaha i istine objavljene; da ne budu kao oni kojima je dana Knjiga pa su, kako je vrijeme prolazilo, srca njihova tvrdnula i mnogi od njih postali prijestupnici!" (57:16) Rijei Uzvienog: "kao kamen ili jo tvra!" znae da su srca sinova Israilovih vremenom postala tvrda i ne prihvataju savjet nakon znamenja Allahovih i uda iji su svjedoci bili, pa su ona poput kamena za ije omekanje nema lijeka, "ili jo tvra", jer "ima kamenja iz kojega rijeke izbijaju; ima ga koje puca i iz kojeg izlazi voda; a ima, doista, i onoga koje se iz straha pred Allahom rui!" . kao to kae: "Njega veliaju sedam nebesa i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji nita to Ga ne velia, hvalei GaAli vi ne razumijete velianje njihovoOn je doista blag i mnogo prata." (17:44) Mudahid kae: "Svaki kamen iz kojeg izbija voda ili koji puca od vode, odnosno, skotrlja se s vrha brda, to ini iz straha pred Allahom, kako objavljuje Kur'anOvo je kamenje njenije od srca sinova Israilovih, koji su negirali istinu nakon to su je sami vidjeli!" Neki komentatori Kur'ana kau da je ovaj opis kamena samo metaforaAli Er-Razi, ElKurtubi i drugi autoriteti islama kau: - Ovdje nema potrebe za metaforom budui da Allah Uzvieni stvara to svojstvo kod kamenja, kao to kae: "Mi smo nebesima, Zemlji i planinama emanet ponudili, pa su se sustegli i pobojali da ga ponesu" (33:72), kao i: "Njega veliaju sedam nebesa i Zemlja, i oni na njima", zatim: "I trava i drvee se pokoravaju" (55:6), zatim: . "Da smo ovaj Kur'an nekom brdu objavili, ti bi vidio kako je strahopotovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo." (59:21) U
"Zar se vi nadate da e vam oni povjerovati, iako su neki od njih Allahov govor sluali, da bi ga, nakon to su ga shvatili, svjesno iskrivili?" /75/ - Kada sretnu vjernike, oni govore: "Mi vjerujemo!", a im se osame jedni s drugima, kau: "Zar ete im kazivati ono to je Allah vama objavio, pa da im to bude optuba protiv vas pred Gospodarom vaim? Zar se neete opametiti?" /76/ "A zar oni ne znaju da Allah zna i ono to kriju i ono to pokazuju?!"/77/ Uzvieni Allah kae: "O vjernici, zar se vi nadate da e vam oni povjerovati", tjza vama pokorno krenuti..? Ne!..Jer, doista, ove zabludjele skupine idova iji su preci bili svjedoci jasnih Allahovih znakova, a potom im srca otvrdnula, tako da su neki od njih i Allahov govor sluali i zatim ga izvrtali, tj. tumaili ga na neprimjeren nain nakon to bi ga shvatili i razumjeli izvorno, to svjesno kre znajui da su grjeni zato to ga iskrivljavaju i tumae po svom nahoenjuOvo je pozicija slina onoj naznaenoj u rijeima: "Ali zato to su zavjet svoj prekrili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim (tvrdim) ui -nili, pa su rijei sa mjesta njihova uklanjali (iskrivljavali)." (5:13) Es-Suddi kae: "Jedna grupa izmeu njih sluala bi Allahov govor, a zatim ga iskrivljavala!", a potom dodaje: "To je bio Tevrat, koji su iskrivljavali." Uz rijei:
38
/1/ Tj. ne zanemaruje vidljive i nevidljive prijestupe koje ovi ljudi ine, jer kako bi ih zanemario kada je On Onaj Kome ne moe izmaknuti ni koliko trunka, ni na Zemlji ni na nebesima. /2/ Siddik Hasan Han, Allah mu se smilovao, kae: sadri neskriveni naglasak i prijetnju. Jer, ako Allah Uzvieni zna ta oni rade i ne zanemaruje to, pred njima je zamka velika. Allah to najbolje zna!
73 a.s., kae: /83/ "Mi smo nepismena zajednicaNe piemo niti raunamo. Mjesec, jeste ovako i ovako..itd.", to znai da meu sljedbenicima Knjige ima onih koji su nepismeni i ne znaju ni itati ni pisati, nego znaju samo gatke , tj. lane rijei i prie koje priaju, govor zasnivaju na pretpostavkama onoga ega nema u Allahovoj Knjizi, govorei da je to u njoj "Oni se samo domiljaju", tjlau ne znajui ta je u njoj, tako da i tvoje vjerovjesnitvo uzimaju kao pretpostavku - Zato, teko onima koji svojim rukama piu knjigu, a zatim govore: "Ovo je od Allaha", da bi za to korist neznatnu izvukli." To je druga vrsta idova, odnosno to su njihovi rabini koji su laima, lanim zakletvama i neosnovanim prisvajanjem imovine ljude pozivali u zabludu. Es-Suddi kae: "Neki su idovi bili napisali knjigu koju su prodavali za bagatelnu cijenu Arapima, tvrdei da je od Allaha." U jednom hadisu koji donosi El-Buharija od Zuhrija i drugih prenosilaca, to see do Ibn-Abbasa, stoji "da su sljedbenici Knjige zamijenili Allahovu Knjigu, da su je promijenili i sami napisali, da bi je prodavali za bagatelu, govorei da je od Allaha." "I teko njima zbog onoga to ruke njihove piu, i teko njima to na taj nain zarauju", tjteko njima zbog lai, objede i potvore to su ih svojim rukama napisali i teko njima zbog svega to su nelegalno pojeliA Allah to najbolje zna!
"da bi, nakon to su shvatili, svjesno ga iskrivili" Katade kae: "To su bili idovi koji su sluali Allahov govor, a potom ga iskrivljavali, nakon to bi ga razumjeli i upamtili, dozvoljavajui zabranjeno (haram), zabra-njujui dozvoljeno (halal), proturajui neistinu i negirajui istinu." Od Ibn-Abbasa navodi se: - Kada sretnu vjernike, oni govore: "Mi vjerujemo!", tjvjerujemo da je va drug Allahov Poslanik, ali specijalno va, a im se osame jedni s drugima, kau: "Zar ete im kazivati ono to je Allah vama objavio, pa da im to bude optuba protiv vas pred Gospodarom vaim? Zar se neete opametiti?" . tjkada se osame, oni jedni drugima govore: "Ne kazujte ovo Arapima, jer ste vi oekivali svoga poslanika, koji e vas povesti protiv njih, a on se pojavio meu njima!", pa je Allah objavio ajet: "Kada sretnu vjernike..." To znai: Vi priznajete da je on vjerovjesnik i znate da ste dali zavjet da ga slijediteZatim ih obavjetava da je on vjerovjesnik, a njihove rijei su: "Mi smo ga oekivali i o njemu itali u naoj Knjizi, ali ga vi negirajte i nemojte ga priznati!" Na to im Allah Uzvieni odgovara rijeima: "A zar oni ne znaju da Allah zna i ono to kriju i ono to pokazuju?!" U vezi s tim, Ebul-Alije kae: "To znai da Allah zna da oni ne vjeruju u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da ga u la ugone iako to nalaze zapisano u Knjizi njima objavljenoj."
"Neki od njih su nepismeni i ne znaju za knjigu, nego samo za gatke. Oni se samo domiljaju."/78/ - A teko onima koji svojim rukama piu knjigu, a zatim govore: "Ovo je od Allaha", da bi za to korist neznatnu izvukli. I teko njima zbog onoga to ruke njihove piu, i teko njima to na taj nain zarauju./79/ Uzvieni Allah kae: "Neki od njih su nepismeni", tj. neki od sljedbenika Knjige /"Nepismen" je kod Arapa onaj ko ne zna pisati niti raunatiPoslanik,
- Oni govore: "Vatra nas nee doticati vie od nekoliko dana." Reci: "Da li ste za to od Allaha dobili obeanje?", jer Allah nee prekriti Svoje obeanje, ili na Allaha iznosite ono to ne znate! /80/ @idovi su tvrdili da ih dehenemska vatra nee ni dotai vie od onoliko dana koliko su oni tele oboavali, a to je samo etrdeset dana. Na to im Allah odgovara pitanjem: "Da li ste za to od Allaha dobili obeanje?" Jer, ako im je Allah dao obeanje, On ga nee prekriti. Meutim, poto se to zasigurno nije dogodilo, / "ili", tjnego "vi na Allaha iznosite ono to ne znate"
74 poinioce vjeno i bez prekidaA Allah to najbolje zna!
,tj. iznosite lai i izmiljotineU hadisu koji prenosi Ebu-Bekr ibn Merdevejh s lancem prenosilaca vezanim za Ebu-Hurejrea stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, /84/ "meu pitanjima koja je postavio idovima, nakon osvajanja Hajbera, postavio i pitanje: '...Ko su to stanovnici Vatre?' Oni su kazali: 'Mi emo biti kratko, a zatim ete nas vi smijeniti!' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to im je rekao: 'Propali ste! Tako mi Allaha, mi vas nikada neemo smijeniti!' "
"I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ete jedino Allahu u ibadetu biti, i roditeljima, i blinjima, i siroadi, i siromasima, dobroinstvo initi, a ljudima lijepe rijei govoriti; i namaz obavljati i zekat davati, vi ste se poslije, izuzev nekolicine, izokrenuli i to iznevjerili." /83/ Uzvieni Allah navodi ovdje da su sinovi Israilovi namjerno i svjesno iznevjerili naredbe koje im je dao i zavjet koji je od njih uzeo. On im je naredio da se Njemu klanjaju i ne pridruuju Mu pri tome nikoga, to je naredio svim Svojim stvorenjima, zbog ega ih je i stvorio, kao to kae: - Prije tebe nismo poslali ni jednog poslanika, a da mu nismo objavili: "Nema drugog boga osim Mene, pa Meni ibadet inite." (21:25) Prema tome, pravo je Allaha Uzvienog da se samo Njemu klanja i niko da Mu se ne pridruuje, a potom dolaze obaveze prema stvorenjimaOn im, zatim, naglaava: Najprea su od njih prava roditelja. Zbog toga Allah, d.., spominje zajedno Svoje pravo i pravo roditelja, pa kae: .. "Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu ibadet inite i da roditeljima dobro inite..." (17:23) U oba Sahiha od Ibn-Mes'uda prenosi se: /86/ Rekao sam: "Allahov Poslanie, koje je djelo najbolje?", pa je rekao: "Namaz u svoje vrijeme." "Zatim?", upitao sam, pa je odgovorio: "Dobroinstvo prema roditeljima." Upitao sam: "A zatim...?" Odgovorio je: "Borba na Boijem putu." U drugom sahih (vjerodostojnom) hadisu stoji: /87/ da je neki ovjek rekao: "Allahov Poslanie! Kome da inim dobroinstvo?" Odgovorio je: "Svojoj majci." Rekao je: "A kome zatim?" Odgovorio je: "Svojoj majci." Upitao je: "A kome zatim?", pa je odgovorio: "Svome ocu, a zatim nie i nie." "Siroadi"/maloljetnoj djeci, koja nemaju oeva da ih opskrbljuju, pa / "siromasima", onima koji nemaju sredstava za izdravanje sebe i svoje porodice.
"A nije tako! Jer oni koji budu zlo inili i grijesi ih njihovi budu sa svih strana stizali stanovnici Dehennema bit e i u njemu e vjeno ostati." /81/ "A oni koji budu vjerovali i dobra djela inili, oni e stanovnici Denneta biti i u njemu e vjeno boraviti."/82/ Allah Uzvieni odgovara sinovima Israilovim koji su tvrdili: "Vatra nas nee doticati vie od nekoliko dana" da to nije tako kako vi smatrate i elite, niti kako prieljkujete, nego to stoji ovako: Ko uini zlo njega e stii njegov grijeh, a ko izie na Sudnji dan, a nema uz sebe nikakvo dobro, nego su mu sva djela loa, on e biti stanovnik Vatre. "A oni koji budu vjerovali i dobra djela inili", tjkoji budu vjerovali u Allaha, Njegovog Poslanika i inili dobra djela u skladu sa erijatom, oni e biti stanovnici Denneta. Ibn-Abbas kae: - Rijei: "A nije tako! Jer oni koji budu zlo inili" znae: ko bude radio kao to vi radite, ne bude vjerovao kao to vi ne vjerujete, pa ga stigne njegovo nevjerstvo, on nema dobra. Imam Ahmed prenosi s lancem prenosilaca od Ibn-Mes'uda, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /85/ "uvajte se neznatnih grijeha, jer oni se sakupljaju kod ovjeka dotle dok ga ne upropaste." Ibn-Abbas kae: "A oni koji budu vjerovali i dobra djela inili, oni e stanovnici Denneta biti i u njemu e vjeno boraviti." To znai da onima koji budu vjerovali u ono to ste vi poricali i radili ono to ste vi ostavili u vjeri, pripada DennetOvim ih obavjetava da e nagrada za dobro i zlo stii
75
U vezi s rijeima Uzvienog: "...a ljudima lijepe rijei govorite", Hasan el-Basri kae: "Lijepa rije" () ovdje znai da nareuje dobro i odvraa od zla, da blago postupa, prata i bude irokogrud, te da ljudima govori lijepe rijei kao to kae Allah UzvieniTo je svaki nain ophoenja kojim je Allah zadovoljanImam Ahmed prenosi od EbuZerra, r.a., da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /88/ "Nijedno dobro nemoj potcjenjivati, jer ako nita ne moe, onda makar nastoj susresti svoga brata vedrog lica." /Navodi ga Muslim./ Nakon to im je naredio dobroinstvo prema ljudima, ukljuujui i djela i rijei, bilo je normalno da im naredi da lijepe rijei govore, a zatim da to naglasi obavezom ibadeta prema Njemu i dobroinstva prema ljudima, pod im se ovdje podrazumijevaju namaz i zekatSinovi Israilovi su, kako Allah spominje, bili to, izuzev malog broja, napustili i to namjerno i nakon to su stekli znanje o tome. To je stepen ove zajednice, tj. sinova IsrailovihZa razliku od njih, zajednica muslimana, nakon to je dobila isto nareenje, poela je s izvrenjem kako nije ni jedna zajednica prije nje, to treba Allahu zahvaliti. A Allah to najbolje zna!39
"I kada smo od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima neete prolijevati i da jedni druge iz domova vaih neete izgoniti, vi ste to prihvatili i posvjedoili." /84/ "Nakon toga, vi ipak jedni druge ubijate, a pojedine od vas i iz zaviaja njihovog istjerujete, pomaui se protiv njih uz grijeh i nasilje, pa ako vam kao sunji dou, vi ih otkupljujeteA zabranjeno vam je da ih izgonite! Zar vi u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi negirate?! One od vas koji tako ine na svijetu samo ponienje moe stii, a na Sudnjem danu bit e stavljeni na muke najtee! Allah doista ne proputa motriti to vi radite." /85/ "To su oni koji su ivot na ovome svijetu pretpostavili onome na drugome svijetu; zato se njima patnja nee olakati, niti e im se u pomo pritei."/86/ Allah Uzvieni ovo kae prekoravajui idove, koji su u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ivjeli u Medini, zbog toga to su vodili borbu protiv plemena Evs i Hazred u vrijeme paganstva. U to vrijeme oni su oboavali kipove i meusobno vodili vie ratovaU Medini su ivjela tri idovska plemena: Benu-Kajnuka' i BenuNadir, saveznici plemena Hazred, i Benu-Kurejza, saveznici plemena EvsKada bi meu njima izbio rat, svaka skupina je bila uz svoje saveznike tako da se deavalo da neki idov ubije drugoga iz druge skupine, to je zabranjeno propisima njihove vjere i izriitim tekstom Svete knjige. Istjerivali su ih, takoer, iz domova pljakajui iz njih pokustvo, stvari i imovinu. Po zavretku rata, oni bi nastojali otkupiti zarobljenike od pobijeene strane u skladu s propisima Tevrata.
Da, tano je da je zajednica muslimana, kao to navodi komentator, Allah mu se smilovao, tako djelovala u poetku islama, dok je upravljala u skladu s objavom Allaha, d.. Meutim, kako je vrijeme prolazilo, oni su sve manje izvravali Allahove naredbe, pa je istom mjerom i Allah smanjivao njihovu mo i dravu sve dok nije dola u dananje stanje (etrnaesto stoljee po Hidri), kada je zajednica muslimana razbijena na male i nemone dravice...!!! Sve one, ili najvei dio njih pod vlau su nevjernika, direktno ili indirektno. I zajednica muslimana nee se vratiti u stanje kako ga je predstavio na komentator, r.h., sve dok se ne vrati vlasti u skladu s Allahovom Objavom, kao to je to bilo u prvom periodu, budui da je obaveza muslimana da uspostavi Allahovu vlast u sebi i drutvu u kojem ivi, odnosno u cijelom svijetu, kako bi time ispunio obavezu koja mu je od Allaha dana na ovome svijetu. Zato, kada odstupi od ove obaveze kojom je zaduen, Allah mu d da ga pogodi nesrea koja odgovara vrsti grijeha, pa mu oduzme vlast i d da nad njim drugi vladaju dok se on Allahu ne vrati.
39
76 voljeli ovaj svijet, koji su za sebe odabrali, nego drugi (ahiret)"Zato se njima patnja nee olakati" , tj. nee im se ni asak kazna skinuti, "niti e im se u pomo pritei"Dakle, oni nee imati nikoga ko e im pritei u pomo, spasiti ih, i zatititi od vjene kazne koja im pripada. A Allah to najbolje zna!
Zato Allah Uzvieni kae: "Zar vi u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi negirate?!" Kao to, takoer, kae: "I kada smo od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima neete prolijevati i da jedni druge iz domova vaih neete izgoniti", tjda neete jedni druge ubijati, iz stanova istjerivati, niti se organizirati protiv njih s obzirom da su pripadnici jedne vjerske zajednice kao jedan organizamZatim kae: "vi ste to potom prihvatili i posvjedoili", tjpriznali ste da znate za ovaj zavjet i njegovu ispravnost kao direktni svjedoci, a "Nakon toga, vi ipak jedni druge ubijate, a pojedine od vas i iz zaviaja njihovog izgonite", i to u elji za ovosvjetskim poastimaZbog toga su im Arapi prigovarali govorei: "Kako je mogue da ratujete protiv njih, a zatim ih otkupljujete?!" Jevreji su govorili da im je nareeno da ih otkupljuju, a zabranjeno da se protiv njih bore. Pa su ih upitali: "Zato se onda protiv njih borite?" Oni su odgovarali: "Teko nam je da nai saveznici budu ponieni." Istina je, meutim, da su to inili iz elje za ovosvjetskim dobrima i au. Kao to se vidi, ovaj ajet upuuje prijekor idovima zato to su izvravali naredbe iz Tevrata koje su smatrali ispravnim, krei istovremeno njegove erijatske propise, iako su to dobro znali i osvjedoili se u istinitost.40 Zato se njima ne moe vjerovati u ono to tvrde o sadraju i prenoenju ove Knjige, niti im se bilo ta moe vjerovati s obzirom na sve to su skrivali o Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, u pogledu njegovih svojstava, poslanstva, mjesta pojavljivanja i Hidre, o emu obavjetavaju drugi vjerovjesnici, a.sJer idovi, Allahovo prokletstvo neka je na njih, krili su to i meu sobomZato Allah, d.., kae: "One od vas koji tako ine, na ovome svijetu samo ponienje moe stii" i zbog toga to su krili Allahov zakon i nareenje "i oni e na Sudnjem danu biti kanjeni najteom kaznom", jer su se ponaali suprotno Tevratu. "Allah doista ne proputa motriti ta vi radite." /85/ "To su oni koji su ivot na ovom svijetu pretpostavili onome na drugom svijetu", tjoni su vie
40
"I Mi smo Musau Knjigu dali i, poslije njega, jednog za drugim, poslanike smo slaliI Isau, sinu Merjeminom, jasne smo dokaze dali, Dibrilom ga pomogli! I kad god vam je koji poslanik donio ono to nije godilo duama vaim, vi ste se uzoholili, pa ste neke u la ugonili, a neke ubijali."/87/ Allah Uzvieni opisuje sinove Israilove kao uob-raene, tvrdoglave, da se suprotstavljaju i ohole pred vjerovjesnicima, odnosno da se povode za svojim strastima, pa navodi da je poslao Musau, a.s., Knjigu, tjTevrat, koji su oni iskrivili i izmijenili, koji su krili i po svom nahoenju tumaili, te da je slao poslanike i vjerovjesnike nakon njega kako bi upravljali u skladu s Njegovim zakonom, kao to kae: "Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputa i svjetlo po emu sude vjerovjesnici..." (5:44), zatim:"i, poslije njega, jednog za drugim, poslanike smo slali", potom: "Zatim smo poslanike, jedne za drugim slali" (23:44), dok nije poslao peat vjerovjesnicima sinova Israilovih, Isaa, sina Merjeminog, koji je doao s nekim propisima suprotnim Tevratu. Zato mu je Allah dao jasne dokaze, odnosno uda nedostina, kao to je oivljavanje mrtvih, stvaranje od zemlje lika ptice u koji bi puhnuo, pa bi to uz Allahovu pomo oivjelo, lijeenje bolesnih, znanje nevidljivih stvari i podrka Dibrilom, a.s., to je njima pokazivalo da je istinito ono to on donosi. Meutim, time su sinovi Israilovi jo vie njega utjerivali u la, zavidjeli mu i tvrdoglavo se opirali zbog toga to se on u nekim stvarima suprotstavljao Tevratu. Obavjetavajui o Isau, a.s., Uzvieni Allah kae:
Allah se na njih rasrdio zato to su znali istinu i osvjedoili se u to, ali su to krili. Time su oni zasluili Allahovu srdbu i mrnju. On ih je prokleo odreujui im vjeni boravak u Dehennemu, gdje im se kazna nee smanjivati, niti e im se u pomo pritei.
77 najbolje zna.
... "i da vam dozvolim neto od onoga to vam je bilo zabranjeno, jer, donosim vam znamen od Gospodara vaega..." (3:50) Sinovi Israilovi ophodili su se s vjerovjesnicima na najgori nain, tako da su neke od njih u la ugonili, a neke ubijali i to samo zato to su donosili stvari koje su bile suprotne njihovim strastima i miljenjima, odnosno traili da se pridravaju Tevrata, kojeg su u praksi krili. Stoga je to za njih bilo teko, pa su ih u la ugonili ili neke ubijali, pa Allah Uzvieni kae: . "I kad god vam je koji poslanik donio ono to nije godilo duama vaim, vi ste se uzoholili, pa ste neke u la ugonili, a neke ubijali." Kao to smo naprijed spomenuli, jeste Dibril, a.s., to dokazuju i rijei Allaha, d..: "Donio ga je Duh povjerljivi", "na srce tvoje, da opominje." (26:193-194) IbnHibban prenosi od Ibn-Mes'uda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /89/ "Dibril (RuhulKudus) nadahnuem mi je priopio da nijedna dua nee umrijeti dok ne upotpuni svoju opskrbu i svoj rok. Pa, bojte se Allaha i lijepo molite." Od Aie, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postavio postolje (minber) Hassanu ibn Sabitu u damiji i rekao je: /90/ "Moj Boe, podri Hassana Ruhul-Kudusom (Dibrilom)!" /Prenosi El-Buhari/ kae Hassan: A Dibril je Allahov poslanik nama, I Duh sveti, to skriveno nije. Ibn-Derir kae: Najblie tumaenje istini jeste ono koje glasi: "Duh je na ovome mjestu Dibril", jer Allah, d.., obavjetava41 da je njime podrao Isaa, a.s., kao to kae: .."Kada sam te Dibrilom (Ruhul-Kudusom) pomogao..." (5:110) Prema miljenju nekih komentatora Kur'ana, to nije bio Indil, to se vidi iz rijei Uzvienog: "Kada sam te Dibrilom pomogao, pa si s ljudima u beici i kao zreo mu razgovarao; kada sam te Knjizi mudrosti, Tevratu i Indilu pouio." (5:110) Jer, da je Ruhul-Kudus Indil, naprijed navedene rijei bile bi samo ponavljanje bez smisla, a Allah Veliki i Uzvieni daleko je od toga da se Svojim robovima obraa na nain od kojega nema koristi.42 A Allah to
41 42
- Oni govore: "Naa srca su u omotu." A nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjer-stva, jer malo je njih koji vjeruju."/88/ Oni govore za svoja srca da su u omotu (ljuture), tj. da su napunjena prethodno dobijenim znanjem, pa u njima nema prostora za ono to donosi ti, Muhammede. Ona su poput zatvorenih i zapeaenih komora, pa u njih ne moe doi nita od onoga to ti kae Allah, d.., kae: "Srca naa su", govore oni, "pod pokrivaima"(41:5) Za ovo tumaenje opredjeljuje se i Ibn-Derir doka-zujui to predanjem od Amra ibn Murre el-Hadelija, odnosno,ElBuhturija, a zatim Huzejfe, koji je rekao: "Srca ima etiri vrste..." Meu njima je spomenuo i "srce okorjelo" (zamotano) na koje se srdba izlila; to je srce nevjernika. Zato Allah Uzvieni kae: "A, nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerstva, jer malo je njih koji vjeruju", tj. nije to onako kako oni tvrde, nego su srca njihova prokleta i zapeaena, kao to Allah kae u suri "ene" ("En-Nisa"): - Oni govore: "Naa srca su u omotu." "Ne, nego im je Allah zbog nevjerovanja srca zapeatio, pa ih je samo malo vjerovalo" (4:155), tjmeu njima je bila samo nekolicina vjernikaAllah to najbolje zna!
"A kada im od Allaha doe Knjiga koja potvruje istinitost onoga to oni imaju - a jo otprije su pomo protiv nevjernika molili - kada im doe ono to im je poznato, oni to nee da vjeruju! Pa neka Allahovo prokletstvo stigne nevjernike!"/89/ Allah Uzvieni kae: "A kada im doe...", tjidovima "od Allaha Knjiga", a to je Kur'an, koji je
koji nije stvoren. Rijei Poslanika: "Moj Boe, pomozi Hassana Ruhul-Kudusom....!" ne znae "pomozi ga Indilom...!" A rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "da me je Dibril nadahnuo..." ne znae da je Indilom nadahnut... !!! Sve ovo pokazuje da RuhulKudus nije Indil, nego da je to Dibril, a.s.
Tj. u ovom ajetu: Ruhul-Kudus od Allaha je stvoren, dok je Indil Allahov govor,
78 vee zavisti." U vezi s rijeima "gnjev nad gnjevom" Ibn-Abbas kae: "Allah se na njih rasrdio zbog toga to su izgubili dio Tevrata, koji je njihova Knjiga, te zbog njihovog nevjerovanja u Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji im je poslan." Zato su oni zasluili "gnjev nad gnjevom". "A nevjernicima pripada patnja sramna!" Budui da su uzrok njihovog nevjerovanja zloba i zavist, proistekle iz oholosti, njima je namijenjeno ponienje i omalovaavanje i na ovom i na drugom svijetu, kao to Allah Uzvieni kae: "Doista oni koji iz oholosti nee da Mi se klanjaju, u Dehennem e sigurno ui ponieni." (40:60)
objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, "koja potvruje istinitost onoga to oni imaju", tjTevrataZatim kae: "a jo otprije su pomo protiv nevjernika molili" Znai, prije dolaska Poslanika s ovom Knjigom oni su se pozivali na njegov dolazak protiv svojih neprijatelja, idolopoklonika, kada bi ih napali, i govorili su kako e na kraju ovosvjetskog vremena biti poslan Vjerovjesnik uz iju e ih pomo likvidirati, kao to su likvidirani pripadnici Ada i IremaMuhammed ibn Ishak, s lancem prenosilaca od Ikreme ili Seid ibn Dubejra, prenosi od IbnAbbasa da je rekao: "da su se idovi u svojim molitvama protiv Evsa i Hazreda pozivali na Allahvog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prije nego je doao kao poslanik." Poto je on poslan izmeu Arapa, nisu povjerovali, nego su negirali sve to su o njemu govorili, pa su im Muaz ibn Debel, Bir ibn Bera ibn Ma'rur i Davud ibn Seleme rekli: "Skupino idova, bojte se Allaha i primite islam, jer vi ste se protiv nas pozivali na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, dok smo mi bili idolopoklonici, govorei nam da e on biti poslan i opisujui nam ga posebnim atributima." Selam ibn Mekem, brat Benu-Nedira, rekao je: "On nam nije donio nita to nam je poznato i on nije onaj o kojemu smo vam govoriliU vezi s rijeima: "A kada im od Allaha doe Knjiga koja potvruje istinitost onoga to oni imaju..." A Allah to najbolje zna!
- A kada im se kae: "Vjerujte u ono to Allah objavljuje!", oni odgovaraju: "Mi vjerujemo samo u ono to je nama objavljeno", i nee da vjeruju u ono to se objavljuje poslije, a to je Istina, koja potvruje da je istinito i ono to oni imajuReci: "Pa zato ste jo ranije Allahove vjerovjesnike ubijali, ako ste vjernici bili?" /91/ "I Musa vam je jasne dokaze bio donio, pa ste, ipak, nakon njega tele prihvatili inei tako nepravdu."/92/ Uzvieni Allah kae:"A kada im se kae", tjidovima i njima slinima meu sljedbe -nicima Knjige, "vjerujte u ono to je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, prihvatite to i slijedite", oni odgovaraju: "Mi vjerujemo samo u ono to je nama objavljeno", tjdovoljno nam je da vjerujemo u ono to je Allah nama objavio u Tevratu i Indilu i mi ne priznajemo nita drugo. "I nee da vjeruju u ono to se objavljuje poslije", tj. nakon toga, "a to je Istina koja po -tvruje da je istinito i ono to oni imaju", tj. oni znaju da ono to je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, potvruje istinitost onog to oni imaju. Prema tome, time se dokaz postavlja protiv njih, kao to Uzvieni kae: "Pa zato ste jo ranije
"Jadno je to zato su se prodali: da ne vjeruju u ono to Allah objavljuje, zbog zlobe to Allah daje od Svoje dobrote kome On hoe od Svojih robova; pa su na sebe gnjev za gnjevom navukli! A nevjernicima pripada patnja sramna!" /90/ Es-Suddi kae: "Jadno je to to za sebe uzimaju kao naknadu s kojom su zadovoljni i to se vraaju u nevjerstvo, u poreenju s onim to je Allah Muham-medu, sallallahu alejhi ve sellem, objavio kao potvrdu istinitosti, podrku i pomoNa to su ih navele njihova zavist, zloba i mrnja to Allah od Svoje dobrote alje robovima kojima On hoe, od ega nema
79 Ibn-Enes, a Ahmed sa svojim lancem prenosilaca prenosi od Ebu-Derda'a da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /91/ "Tvoja ljubav prema neemu zasljepljuje i zagluuje." /Prenosi Ebu-Davud./ Rijei Uzvienog: - Reci: "Jadno je to na to vas vae vjerovanje navodi", tjruno je to to se, od davnih vremena do danas, opredjeljujete za nevjerovanje u Allahove Znakove i suprotstavljate vjerovjesnicima, za nevjerovanje u poslanstvo Muhammmeda, sallallahu alejhi ve sellem To je va najvei grijeh i prijestup, budui da ne vjerujete u peat Poslanika, prvaka vjerovjesnika i poslanika svim ljudima. Zato se postavlja pitanje: kako tvrdite za sebe da vjerujete, a istovremeno inite ova runa i sramotna djela poput krenja zavjeta koji ste dali, nevjerovanja u Allaha i oboavanja teleta?!!!
Allahove vjerovjesnike ubijali, ako ste vjernici bili?" Dakle, ako ste bili iskreni u vaim tvrdnjama da vjerujete u ono to vam je objavljeno, zato ste ubijali Allahove vjerovjesnike, koji su vam dolazili da potvrde Tevrat, koji je bio kod vas, da se upravljate po njemu i ne mijenjate ga, iako ste znali da oni istinu donose? Ubijali ste ih iz zlobe, inada i oholosti prema Allahovom Poslaniku slijedei pri tome samo svoje strasti, miljenja i nagone. "I Musa vam je jasne dokaze bio donio", tjdonio vam je Jasne znakove i neporecive dokaze da nema drugog boga osim Allaha i da je on Allahov PoslanikJasni su znakovi: potop, skakavci, pijavice, abe, krv, tap, ruka, rastup mora, hlad od bijelih oblaka, mana, prepelice, kamen i drugi znakovi iji ste svjedoci bili, "pa ste, ipak, nakon njega tele prihvatili", tjnakon to je on otiao na brdo Tur da bi se obratio Allahu, vi ste za oboavanje, umjesto Allaha, uzeli tele "inei tako nepravdu", tjnepravdu ste uinili ovim to ste napravili, iako znate da nema drugog boga osim Allaha.
- I kada smo od vas va zavjet primili i brdo Tur iznad vas podigli: "^vrsto prihvatite ono to vam dajemo i sluajte!", oni su odgovorili: "ûjemo, ali posluati neemo", jer srca su njihova zbog nevjerovanja njihovog nadojena teletom bila! Reci: "Runo je to na to vas vae vjerovanje navodi, ako ste vi uope vjernici."/93/ Uzvieni i Veliki Allah ovdje nabraja njihove grijehe i prekraje zavjeta te njihovu nepokornost i odbijanje, zbog ega je brdo Tur iznad njih podignuo da bi prihvatili zavjet a potom ga prekrili. Zato On kae: "oni su odgovorili: 'ûjemo, ali posluati neemo'", to je ve ranije objanjeno.43 "jer srca njihova su, zbog nevjerovanja njihova, nadojena teletom bila!" Abdurrezzak navodi od Katade da je rekao: "Bila su zanesena / nadojena ljubavlju koja im je u srce prodrla." Isto kazuju i Ebul-Alije i Er-Rebi' i
43
- Reci: "Ako je kod Allaha Dennet osiguran samo za vas, mimo ostalog svijeta, onda vi smrt poelite, ako istinu govorite." /94/ "A oni je nee nikada poeljeti zbog onoga to ine, a Allah dobro zna nasilnike." /95/ "I vidjet e sigurno da vie ude za ivotom od drugih ljudi, pa ak i od idolopoklonika; svaki od njih volio bi poivjeti hiljadu godina, mada ga to, i kada bi toliko dugo ivio, ne bi od kazne udaljilo! A Allah dobro vidi ono to oni rade!"/96/ Muhammed ibn Ishak prenosi od IbnAbbasa, r.a.: "Allah Uzvieni kae Svom vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem: . - Reci: "Ako je kod Allaha Dennet osiguran samo za vas, mimo ostalog svijeta, onda vi smrt poelite, ako istinu govorite", tjpozovite da umru oni koji od dvije skupine lauOni to nisu prihvatili od Allahovog Poslanika: "jer, oni je nee nikada poeljeti zbog onoga to ine, a Allah
Pogledati ajete 63-64.
80 "A oni je nee nikada poeljeti zbog onoga to ine", odnosno "I vidjet e sigurno da vie ude za ivotom od drugih ljudi", tjda ude za dugim ivotom, zato to znaju svoj lo zavretak i pogubnu posljedicu kod Allaha, budui da je ovaj svijet zatvor za vjernika, a Dennet za nevjernikaOni zato i vole da, koliko je mogue kasnije, dou na drugi svijet, iako e ih bez sumnje stii ono to izbjegavajuU tome su oni briniji ak i od idolopoklonika koji ne posjeduju nikakvu objavljenu knjigu, tako da se javljaju kao specifian sluaj u odnosu na njih "Svako od njih eli poivjeti hiljadu godina", tj. svaki taj idov eli ivjeti hiljadu godina. Mudahid kae: "Njihovo grijeenje omililo im je dug ivot", pa i kada bi toliko dugo ivjeli, to ih ne bi od kazne udaljilo! , tj. ne bi ih spasilo od kazne jer idolopoklonici vole dug ivot i ne prieljkuju oivljenje poslije smrti. Naime, idov zna kakvo ga ponienje eka na drugom svijetu zato to je izgubio znanje koje je imao. El-Avfi prenosi od Ibn-Abbasa: Rijei: "i kada bi toliko dugo ivio, to ga ne bi od kazne udaljilo!" odnose se na one koji su bili neprijatelji Dibrila. Ebul-Alije i Ibn-Omer istiu: "To mu nee pomoi niti spasiti ga od kazne." "A Allah dobro vidi ono to oni rade", tj. On je dobro obavijeten, vidi i dobro i zlo to ga ine njegovi robovi i svakoga e nagraditi prema njegovom radu.
dobro poznaje nasilnike", pa ih upoznaje s onim to sami znaju, odnosno, u to ne vjeruju. Jer, da su oni to eljeli, onoga dana kada im je to rekao, niko od idova iv na Zemlji ne bi ostaoIbn-Derir prenosi od IbnAbbasa da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /92/ "Da su idovi eljeli smrt, oni bi pomrli i vidjeli bi svoje mjesto u vatri; a da su izili oni koji su proklinjali Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi se vratili, oni ne bi nali ni porodice, ni imovine." Tome odgovaraju i rijei Uzvienog u suri "El-Dum'a"/ "Petak": . - Reci: "O idovi, ako tvrdite da ste vi od svih ljudi jedini Allahovi tienici (miljenici), onda smrt poelite, ako istinu govorite." "A oni to nikada nee poeljeti, zbog onoga to njihove ruke ineAllah dobro zna nevjernike." - Reci: "Smrt od koje bjeite, zaista, stii e vasZatim ete vraeni biti Onome Koji zna i Nevidljivi i Vidljivi svijet i On e vas o onome to ste radili obavijestiti." (61:6-8) Poto su oni, Allah ih prokleo, smatrali da su Boiji sinovi i miljenici, govorili su: "U Dennet nee ui niko ko nije idov ili kranin", prizivajui prokletstvo na skupinu koja lae, meu njima i muslimanimaKada su od toga odustali, postalo je jasno da oni nasilje ineJer da su bili odluni (iskreni) u tome, to bi uiniliPoto su to izbjegli, vidjelo se da lauTo je, takoer, bio sluaj i s kranima - Nedrancima, nakon to je dokazano kroz polemiku s njima da su oholi i krutiMuhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao ih je na meusobno proklinjanje Allah Uzvieni kae: - A onima koji se s tobom o njemu budu raspravljali, poto si ve o tome istinu saznao, reci: "Hodite da pozovemo sinove nae i sinove vae, i ene nae i ene vae, i mi emo doi i vi ete doi, pa emo se usrdno pomoliti i Allahovo prokletstvo na one koji neistinu govore prizvati." (3:61) Kada su to vidjeli, rekli su jedni drugima: "Tako mi Allaha, ako budete proklinjali ovog Vjerovjesnika, meu vama nee ostati nijedno oko koje trepe." Zatim su prihvatili mir uz glavarinu i lojalnostTako su idovi, Allahovo prokletstvo na njih do Dana sudnjega, nakon to su vidjeli lou posljedicu tih njihovih djela poslije smrti, prestali s kletvom jer ivot je njima drag i dragocjenZato Uzvieni kae:
- Reci: "Ko bude neprijatelj Dibrilu, pa on Allahovom voljom tebi na srce stavlja Kur'an potvrujui istinitost onoga otprije, kao putokaz i radosnu vijest vjernicima." /97/ "Ko je neprijatelj Allahu, melecima Njegovim i poslanicima Njegovim i Dibrilu i Mikailu - pa, Allah je, doista, neprijatelj onima koji ne vjeruju!"/98/ Rijei Allaha Uzvienog: - Reci: "Ko je neprijatelj Dibrilu, pa on Allahovom voljom tebi na srce stavlja Kur'an?", tjko se kao
81 uporedo s njim zato to su idovi smatrali da je Dibril njihov neprijatelj, a Mikail zatitnik! Zato Allah Uzvieni istie da je onaj koji se neprijateljski odnosi prema jednome od njih, neprijatelj i drugoga, odnosno on je takoer neprijatelj AllahovU rijeima Uzvienog: "Allah je doista neprijatelj onima koji ne vjeruju!" navodi se ime Allahovo izriito (eksplicitno), umjesto da se podrazumijeva (implicitno), jer nije reeno: "On je doista neprijatelj", nego: "Allah je doista neprijatelj onima koji ne vjeruju!" Allah ovdje istie Svoje ime da bi pojaao znaenje jer se isticanjem nagovjetava da onome ko se neprijateljski odnosi prema Njemu, Allah objavljuje ratU hadisu (kudsiji) stoji: /94/ "Ja u se doista osvetiti za svoje tienike kao to se bijesni lav sveti", a u sahih (kudsi) hadisu stoji: /95/ "îji neprijatelj Ja budem, savladat u ga." Imam Ebu-Dafer Ibn Derir et-Taberi kae: - Uenjaci se slau u tumaenju da je ovaj ajet objavljen kao odgovor idovima koji su smatrali da je Dibril njihov neprijatelj, a Mikail zatitnik, povodom ega je objavljeno: .."Reci: Ko je neprijatelj Dibrilu..."
neprijatelj postavio prema Dibrilu, Duhu povjerljivom, koji je tebi na srce, uz doputenje od Allaha, donio Mudru opomenu i koji je jedan od Allahovih poslanika, melekaJer ko se neprijateljski odnosi prema jednom poslaniku, on je neprijatelj svim poslanicima, odnosno ko vjeruje u jednog poslanika, obavezan je vjerovati u sve poslanike. Allah Uzvieni kae: - Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vje-ruju i ele razdvojiti Allaha od poslanika Njegovih pravei razlike meu njima, pa govore: "U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo..." (4:150), tretiraju se kao osvjedoeni nevjernici jer oni vjeruju u neke poslanike, a ne vjeruju u druge. Isto tako, ko se neprijateljski odnosi prema Dibrilu, on je neprijatelj i Allahov, jer Dibril ne dolazi po svom nahoenju, nego iskljuivo po Allahovoj naredbi, kao to Allah Uzvieni kae: .."Mi silazimo samo uz naredbu Gospodara tvoga..." (19:64) El-Buhari u svom Sahihu prenosi od Ebu-Hurejrea da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /93/ "Ko se neprijateljski ponese prema mom tieniku, taj mi je objavio rat!" Zato se Allah srdi na one koji su se prema Dibrilu odnosili kao neprijatelji, pa kae: "Ko je neprijatelj Dibrilu, koji Allahovom voljom tebi na srce stavlja Kur'an potvrujui istinitost onoga otprije?", tjranije objavljenih knjiga: "kao putokaz i radosnu vijest vjernicima", tj. putokaz za njihova srca i radosnu vijest Denneta, to se nagovjetava samo vjernicima u skladu s rijeima Uzvienog: - Reci: "To je za one koji vjeruju putokaz i lijek..." (41:44) Zatim: "Ko je neprijatelj Allahu, melecima Njegovim i poslanicima Njegovim i Dibrilu i Mikailu - pa Allah je doista neprijatelj onima koji ne vjeruju!", to znai: "Ko se neprijateljski odnosi prema Meni, Mojim melecima i poslanicima!", jer izraz "Njegovim poslanicima" obuhvaa Njegove poslanike od meleka i od ljudi, u skladu s rijeima: "Allah odabire poslanike meu melecima i ljudima." (22:75) Rijei: "Dibrilu i Mikailu" vezane su kao posebne uz prethodne ope. Oni (Dibril i Mikail) spadaju u meleke poslanike, ali se ovdje posebno spominju budui da navedeni kon-tekst sadri podrku Dibrilu kao izaslaniku Allahovim vjerovjesnicima. Mikail se ovdje navodi
"A Mi tebi jasne dokaze objavljujemo, u koje jedino teki grjenici nee vjerovati." /99/ "Zar svaki put kada neku obavezu preuzmu, neka skupina od
82 objavljujemo, u koje jedino teki grjenici nee vjerovati." Kada je doao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i naveo im zavjet na koji su se Allahu obavezali, te obavezu njihovu koju su prihvatili prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, Malik ibn Sajf je rekao: "Tako mi Allaha, mi nismo obavezni prema Muhammedu..i mi nismo dali zavjet...", pa je Allah objavio: "Zar svaki put kada neku obavezu preuzmu, neka skupina od njih je odbaci?!" U vezi s rijeima Allaha Uzvienog: "jer ih veina ne vjeruje", Hassan je rekao: - Ovim On kae da "Na Zemlji nema obaveze koja im je dana..da je oni nisu prekrili i odbacili! Danas bi prihvatili obavezu, a sutra bi je prekrili!" Dakle, Allah njih prekorava kao narod zbog krenja prihvaenih obaveza, zbog utjerivanja u la Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji im je poslan kao i svim drugim ljudima, i o ijim su opisima i osobinama nalazili izvijea u svojim knjigama u kojima im je nareeno da ga slijede, podravaju i pomau, kao to Allah Uzvieni kae: "Onima koji e slijediti Poslanika i Vjerovjesnika nepismenog, kojeg kod sebe, u Tevratu i Indilu zapisana nalaze..." (7:157) Ovdje Allah, d.., kae: "A kada im je od Allaha Poslanik doao, pot-vrujui da je istinito ono to ve imaju, dio onih kojima je Knjiga dana za lea svoja Allahovu Knjigu je odbacio, kao da oni ne znaju", tjjedna skupina izmeu njih odbacila je Knjigu koju je imala za lea, jer je u njoj bila radosna vijest o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, ostavivi to kao da nita o svemu ne znaju! Oni su se prihvatili uenja vradbina i njihove primjene u elji da naprave spletku Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, pa su ga omaijavali eljem, dlakom koja pada poslije eljanja i aki pupoljka muke palme, pod ploom bunara ErvanTo je u njihovo ime izveo Lebid ibnel A'sam, Allah ga prokleo i unakazio, ali je Allah upoznao Svog Poslanika s ovim, izlijeio ga i spasio, kao to se to jasno potvruje u Sahihima, ElBuharijevu i Muslimovu od Aie, majke vjernika, radijallahu 'anha. "Oni se povode za onim to su ejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivaliA Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici ejtani koji ljude ue vradbini..." Es-Suddi kae: - [ejtani su se penjali na nebo da bi
njih je odbaci, jer ih veina ne vjeruje." /100/ "A kada im je od Allaha Poslanik doao, potvrujui da je istinito ono to ve imaju, dio onih kojima je Knjiga dana za lea svoja Allahovu Knjigu su odbacili, kao da oni ne znaju." /101/ "Oni se povode za onim to su ejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivaliA Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici ejtani koji ljude ue vradbini u Babilonu, Haruta i Maruta, a to nije objavljeno dvojici melekaNjih dvojica nikoga nisu uili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskuavamo, a ti nemoj biti nevjernik!' I ljudi su od njih dvojice uili kako e mua od ene rastaviti, ali oni nisu mogli nikome bez Allahove volje nauditi. Uili su ono to e im nauditi i od ega koristi nee imati, iako su znali da onaj ko to sebi pribavi, na drugome svijetu nikakve sree nee imatiA doista je jadno ono za to su se prodali, kada bi samo oni to znali." /102/ "A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kada bi samo znali!"/103/ Rijei Uzvienog: "A Mi tebi jasne ajete/dokaze objavljujemo, u koje jedino teki grjenici nee vjerovati", tjMuhammede, Mi smo ti objavili jasne dokaze koji potvruju tvoje poslanstvo; to su tajne i izvijea o idovima koje sadri Kur'an i koje nije znao niko osim njihovih sveenika i uenjaka, kao i iskrivljavanjima Tevrata koja su uinili oni, kako oni od ranije, tako i danasAllah je upoznao Svog vjerovjesnika Muham-meda, sallallahu alejhi ve sellem, o svemu tome, tako da mu idovi nisu postavili nijedno pitanje u vezi sa Tevratom, a da mu Allah to nije objavio kako bi im odgovorioUvidjevi to, oni su govorili: "On zna bolje od nas ono to nam je Allah objavio!" Ovi jasni dokazi obavezni su za svakoga sa zdravom pameu i oni potvruju da je ono to je donio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, istinito i da ga tome nije pouio niko od ljudiPogotovu to se kod njih znalo da je on nepismen i da nije znao itati KnjiguNema sumnje da su ovi jasni ajeti bili dokaz protiv njih, iako su oni to negirali i nisu vjerovali. Ibn-Abbas kae: - Ibn-Surija elKutvini rekao je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Muhammede, nisi nam donio ono to znamo i tebi nije objavljen nijedan jasni ajet/dokaz koji bismo slijedili!" Nakon toga, Allah je objavio: "A Mi tebi jasne ajete/dokaze
83 Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici ejtani, koji ljude ue vradbini..." U tom smislu mnogi su iznijeli miljenja koja su bliska ovome i u njima nema proturjeja za razumne i pametne ljudeA Allah upuuje! Sutina je tih miljenja u tome da su idovi kojima je dana Knjiga, nakon to su napustili ono to im je dano i suprotstavili se Allahovom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, poeli slijediti ono to su im govorili ejtani, odnosno ono to su ejtani prenosili, saopavali i isticali o kralju Sulejmanu (Salomonu).44 Glagol / "ui, ita, govori" ovdje je prelazan sa prijedlogom /"na, prema", to implicira znaenje "lae", jer su to "uenja i rijei" ejtana, koje nisu nita drugo do lai! "u Babilonu, Haruta i Maruta, a to nije ob-javljeno dvojici meleka Njih dvojica nikoga nisu uili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskuavamo, a ti nemoj biti nevjernik!' I ljudi su od njih dvojice uili kako e mua od ene rastaviti." Naime, idovi su smatrali da su Debrail i Mikail, a.s., donijeli vradbine Sulejmanu, a.s., pa zato Allah Uzvieni pokazuje da to nije istina, saopavajui Svom vjerovjesniku Muhammedu, a.s., da oni nisu donijeli vradbine i da je Sulejman, a.s., ist od vradbina koje mu pripisujuOn im saopava da su vradbine djelo ejtana koji ljude tome pouavaju u Babilonu, te da su oni koji ih pouavaju tome dva ovjeka po imenu Harut i MarutPrema tome, rijeca u rijeima: "a to nije objavljeno dvojici meleka" negativna je, a ne odnosna u znaenju "koji". El-Kurtubi kae: - Ovdje je rijeca negativna, a vezana je za rijei "Sulejman nije bio nevjernik", nakon kojih slijede rijei: "nego su nevjernici ejtani koji ljude ue vradbini, a nije objavljeno ni dvojici mele-ka...", budui da su idovi smatrali da su to donijeli Debrail i Mikail, to Allah Uzvieni pokazuje neistini -tim, pa rijei: "Harutu i Marutu", navodi kao apozicija (zamjena) za ejtana." On kae: "To je ispravno iz dva razloga: ili zato to se plural navodi za dvojinu kao u
Po Ibn-Kesiru, pod sintagmom "Sulejmanovo kraljevstvo" najvjerovatnije se misli na njegove podanike, posebno sveenstvo sinova Israilovih /Allah to najbolje zna!/, a pod rijeima "koje su im govorili", , tj. "o emu su im lagali". U tom smislu, znaenje je gornjeg ajeta: "Sinovi Israilovi slijedili su lai koje su im iznosili ejtani u vezi s podanicima Sulejmana, iako on nije mogao biti nevjernik budui da je bio asni i bezgrjeni Allahov vjerovjesnik, nego ejtani nisu vjerovali jer su se bavili arolijama i laima."
44
prislukivali govor pa su sluali rijei meleka u vezi sa smrti, gajbom (nevidljivim) ili naredbe, pa bi zatim dolazili gatarima da ih o tome izvijesteGatari su to kazivali ljudima, koji bi potom vidjeli da je tako kako su ovi kazaliKada bi gatari stekli njihovo povjerenje, onda bi im lagali ubacujui u to neto drugo, odnosno uz svaku rije dodavali bi sedamdeset novihTo su ljudi zapisivali u knjige, a meu sinovima Israilovim rairilo se da dini poznaju nevidljivo (gajb)Nakon toga, poslan je ljudima kao poslanik Sulejman, sakupio je te knjige, stavio ih u jedan sanduk i zakopao ispod svog prijestolja, pa se nijedan od ejtana nije mogao pribliiti ovoj stolici a da ne bude spaljenOn je rekao: "Svakome za koga ujem da govori kako ejtani znaju nevidljivo (gajb), glavu u odrezati!" Kada je Sulejman, a.s., umro i kada je nestalo uenjaka koji su to znali, te doli njihovi nasljednici, ejtan je uzeo ljudski lik, zatim je doao jednoj skupini sinova Israilovih i rekao im: "Hoete li da vas upoznam s riznicom koju nikada neete moi iscrpiti?" Oni su rekli: "Da", a on im je kazao: "Kopajte ispod prijestolja!" Zatim je otiao s njima, pokazao im mjesto i stao pored njega. Oni su rekli: "Priblii se!", a on im je odgovorio: "Ne, ali u biti ovdje uz vas, pa ako to ne naete, ubijte me!" Oni su kopali i nali su te knjige. Kada su ih izvadili, ejtan je rekao: "Sulejman je ovom vradbinom upravljao ljudima, ejtanima i pticama." A zatim je poletio i nestao u narodu se tako proirilo da je Sulejman bio vra, a sinovi Israilovi su uzeli te knjige. Kada je doao Muhammed, a.s., oni su mu se tim knjigama suprotstaviliZato Allah Uzvieni kae: "A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nejernici ejtani." Ibn-ebiHatim, s lancem prenosilaca od Seida ibn Dubejra, prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: Pisar (vezir) Sulejmanov bio je Asaf i on je znao najuzvienije ime. On je sve pisao po naredbi Sulejmanovoj, a zatim zakopavao pod njegovo prijestolje. Kada je Sulejman umro, to su ejtani povadili, a zatim izmeu svaka dva reda upisali po jednu aroliju i nevjerstvo (kufr) govorei: "Evo ta je Sulejman radio s ovim." Zatim on kae: "Neuki ljudi su ga zato proglasili nevjernikom proklinjui ga, dok su ue ni to mirno posmatrali." Tako je ostalo da ga neuki ljudi proklinju, pa je Allah Uzvieni objavio Muhammedu, a.s., ajet: "Oni se povode za onim to su ejtani o Sulej -manovoj vladavini kazivaliA
84 - da su dva meleka u vezi s tim navodi se pria o Veneri i dva meleka, Harutu i Marutu prenosioci ove prie smatraju da su Harut i Marut dva meleka, koje je Allah spustio s neba davi im strast ljudsku, zatim je pred njih stavio neku izuzetno lijepu enu, koju su oni pokuali zavestiOna im je odgovorila da e pristati pod uvjetom da irk uine (Allahu suparnika pridrue), to su oni odbili.. Zatim je ponovo dola pred njih uvjetujui tada da nekoga ubiju, to su oni odbiliZatim je dola i trei put, pa su je ponovo pokuali zavesti, a ona ih je stavila pred izbor: ili da irk uine (prihvate neto uz Allaha za boanstvo) ili da nekoga ubiju, ili da popiju au vinaOni su izabrali najmanje od tri zla (grijeha), vino, pa su popili auNakon toga, vino je odigralo svoju ulogu, pa su poinili irk, ubili ovjeka, a potom poinili preljub! Kada su se otrijeznili, ena im je saopila ta su uinili pod utjecajem vina, nakon ega su se oni gorko pokajali.. Poeljeli su da se vrate na nebo, ali nisu mogli. Osjeali su svu gnusnost zlodjela koja su poinili Allah ih je potom stavio pred izbor: da odaberu kaznu na ovome ili na drugome svijetuOni su odabrali ovosvjetsku privremenu umjesto onosvjetske vjene kazne ena ih je tada upitala da li znaju rije uz ije se izgovaranje mogu popeti na nebo ili sii s njega, i oni su joj kazali tu rije. Ona je to izgovorila i odletjela na nebo. Tamo se, meutim, pretvorila u zvijezdu...!!! To je bila Venera..!!!? Ova pria ima oko dvadeset predanja, ali nijedna od njih i pored brojnosti ne vee se za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Mnogi znalci hadisa, hafizi i komentatori Kur'ana ovu priu odbacuju, a razlog je tome to ona u cijelosti pripada izvijeima Izraeliana, jer ne postoji sahih (vjerodostojno predanje) s lancem vezanim direktno za Iskrenog i asnog, koji ne govori po svom hiru.. Iz sadraja Kur'ana moe se vidjeti osnovni smisao prie bez detalja i objanjenja, a mi vjerujemo u ono to stoji u Kur'anu, jer Allah najbolje zna to stvarno Njemu pristoji, a to ne pristoji ni Njemu ni Njegovim melecima.46
objavio sihr dvojici meleka, te da su oni, potom, tome pouavali ljude. Jer, u osnovi sihra je nevjerstvo, pa to ne moe pouavati onaj ko nije nevjernik, kao to to ni uenik ne moe nauiti a da istovremeno ne pogazi svoju vjeru. To nije primjereno melecima, koji su isti od nevjerstva, pa ga oni niti pouavaju niti ue od koga. Allah nije zadovoljan da Njegovi robovi budu nevjernici! 46 Ova pria nema vjerodostojan osnov, to navode mnogi znalci hadisa i komentatori Kur'ana, jer nema vjerodostojnog hadisa koji to potvruje. Prema tome, ona je i u pogledu lanca predanja i u pogledu
rijeima: 'A ako bude imao brae', (4:11), ili zato to su njih dvojica imali sljedbenike, odnosno navode se meu ejtanima zbog njihove neposlunosti." To znai: ejtani pouavaju ljude u Babilonu vradbinama, i to Haruta i Maruta, a zatim dodaje: "ovo je najvjerovatnije i najispravnije znaenje ajeta" ne obazirui se na druga znaenja! Ibn-Derir, s lancem prenosilaca preko El-Avfija, prenosi od Ibn-Abbasa: "...a nije objavljeno ni dvojici meleka u Babilonu", "znai da nisu objavljene vradbine"U lancu Ibn-Derira od Rebi' ibn Enesa prenosi se: "a nije objavljeno ni dvojici meleka", tjAllah nije njima dvojici objavio vrad-bineIbn-Derir kae: 'Ajet se tumai na ovaj nain : "Oni se povode za onim to su ejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali", tjza vradbinamaSulejman nije bio nevjernik, a ni Allah nije objavio vradbine dvojici meleka, nego su ejtani bili nevjernici i pouavali su u Babilonu ljude, Haruta i Maruta, vradbinamaRijei "u Babilonu, Haruta i Maruta" ovdje su navedene na kraju, iako imaju znaenje kao da su navedene na poetku. Postoje, takoer, i druga miljenja, kao to su: sa "kesrom" na "lamu" ime rije dobija znaenje "kralj", pa bi znailo da se to odnosi na dvojicu kraljeva, Davuda i Sulejmana, a.s., tjpod pretpostavkom da je rijeca " ovdje negativna, pa bi to znailo: "da Allah Uzvieni nije objavio vradbine niti pouio tome dvojicu kraljeva, Davuda i Sulejmana", - da su Harut i Marut dva istaknuta dina (dva plemena), odnosno, da su ta dva ovjeka, jedan po imenu Harut, a drugi po imenu Marut, bili ustvari predstavnici ljudi. Ispravnije je, meutim, da su Harut i Marut, kao to navodi Kurtubi, zamjena (apozicija) za ejtane, jer to je, kao to on kae, najvjerovatnije i najispravnije znaenje ajeta, ne obazirui se na druge,45
Mi se slaemo s Ibn-Kesirom u vezi sa Kurtubijevim tumaenjem, izuzev miljenja Kurtubija da Harut i Marut predstavljaju apoziciju za ejtana, budui da u prirodi ejtana nije da daje savjete ljudima u stilu: "Mi smo za vas iskuenje, pa nemojte nevjernici biti!" Naprotiv, jedna od njihovih najvanijih funkcija i osobina prirode koja im je dana, jeste da iskuavaju ljude i zavode ih. Zato ja smatram da je vjerovatnije da su Harut i Marut apozicija za ljude, pa bi, u skladu s tim, znaenje ajeta bilo slijedee: "Nije Sulejman bio nevjernik, niti je dvojici meleka objavljen sihr (vradbina), nego su ejtani nevjernici zato to oni ljude pouavaju vradbini, tj. to pouavaju Haruta i Maruta, dva ovjeka koji, potom, pouavaju druge ljude. Oni, meutim, nikoga ne poue, a da mu ne kau: "Mi smo iskuenje i nemoj biti nevjernik!" Prema tome, Harut i Marut simboliziraju ljude u ijoj je prirodi savjetodavstvo, a time se ujedno odrie da je Allah
45
85 bila Allahova srdbaKada bi im to saopio, oni bi ga pouili arolijiTo je smisao rijei Allaha Uzvienog: "Mi samo iskuavamo, a ti nemoj biti ne -vjernik!", te rijei : "I ljudi su od njih dvojice uili kako e mua od ene rastaviti." Tako bi ljudi od Haruta i Maruta nauili aroliju uputajui se u pokuena djela i idui ak dotle da rastavljaju mueve od ena, bez obzira na njihovu vezanost i bliskostTo je djelo ejtansko, kao to prenosi Muslim u svom Sahihu od Dabir ibn Abdullaha, r.a., koji navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /97/ - [ejtan svoj prijesto postavlja na vodi, a zatim alje svoje izaslanike ljudimaOnaj ko je svojim poloajem njemu najblii, taj predstavlja najvee iskuenjeTada neki od njih dolaze i govore: "Bio sam s jednim ovjekom, pa kada sam ga napustio, on govori to i to..." Iblis tada kae: "Ne, nita nisi uinio!" Zatim drugi dolazi, pa kae: "Nisam ga napustio dok ga nisam rastavio od njegove porodice!" On ga tada priblii sebi i kae mu: "Da, tako treba!" Uzrok rastavljanja mua od ene u tom je sluaju samo privienje ovjeku ili eni, kojim im se prikazuju ruan lik ili postupci druge osobe, ili neto drugo to moe dovesti do rastave! "...ali oni nisu mogli nikome bez Allahove volje nauditi"Sufjan es-Sevri kae: "Osim Boijom odredbom"Hasan al-Basri to tumai ovako: "Da, ko eli, Allah im da vlast nad njim, a ko ne eli i ne da." Zatim: "Uili su ono to e im nauditi i od ega koristi nee imati", tjto e im nanijeti tetu u vjeri, a nee donijeti korist ravnu toj teti, "iako su znali da onaj ko to sebi pribavi, na drugom svijetu nikakve sree nee imati"Dakle, idovi koji su uzeli aroliju umjesto da slijede Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, znali su da - onaj ko to bude inio - na drugome svijetu nee imati nikakve sree, odnosno, nikakvog dobitkaTo navode Ibn-Abbas, Mudahid i Es-Suddi. "A doista je jadno ono za to su se prodali, kada bi samo oni to znali." /102/ "A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kada bi samo znali!" /103/ Uzvieni kae: Kada bi oni znali ta im je savjetovano, vidjeli bi da je doista jadna zamjena za vjeru arolija koju su uzeli umjesto da vjeruju i slijede Poslanika! Jer da oni vjeruju u Allaha, Njegovog poslanika Muhammeda,
- Njih dvojica nikoga nisu uili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskuavamo, a ti nemoj biti nevjernik!" Ebu-Dafer er-Razi, s lancem prenosilaca, prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: - Kada bi im doao neko ko eli sihr (aroliju), oni bi ga sprijeili govorei mu: "Mi smo samo iskuenje, pa ne budi nevjernik, jer su znali ta je dobro, ta zlo, ta je nevjerstvo, a ta iman, a znali su i da je sihr izraz nevjerstva." Zatim kae: - Kada bi njima ovjek doao, oni bi mu rekli da doe na to i to mjesto, a kada bi doao, ugledao bi ejtana, koji bi ga pouioIz njega bi izilo svjetlo koje bi vidio kako sija na nebu, pa bi rekao: "Teko meni, ta uradih!" Es-Suddi kae: - Kada bi im doao neki ovjek sa eljom da ga poue sihru, oni bi ga savjetovali govorei: "Ne budi nevjernik, jer mi smo samo iskuenje...!", a kada ne bi odustao, rekli bi mu: "Otii do onog pepela i pomokri se na njega!" Kada bi to uinio, iz njega bi bljesnulo svjetlo imana do neba, zatim bi se pojavilo neto crno poput dima to bi nestalo na nebuTo je bio imanZatim bi se ponovo pojavilo neto tako i to bi dolo do njegovih uiju i do svega drugogTo je
teksta nepouzdana, i to iz vie razloga: 1. Oni navode da je Allah objavio dvojici meleka sihr (arolije), to je kao takvo izraz nevjerstva. Postavlja se pitanje: kako da Allah dozvoli svojim bezgrjenim melecima da se ponaaju kao nevjernici i pouavaju ljude aroliji i nevjerstvu, kad Allah kae "da On nije zadovoljan da Njegovi robovi budu nevjernici". (39:7) 2. Pretvaranje ovjeka u zvijezdu nemogue je i nije u skladu s Boijim zakonima na Zemlji. 3. Iz ove se prie vidi da su Harut i Marut odabrali kaznu na ovome svijetu, to pretpostavlja da e oni tu ivjeti do Sudnjeg dana, kako bi proivjeli ovosvjetsku kaznu, da e biti u bunaru u Babilonu i pouavati ljude arolijama bez prestanka. To je neprihvatljivo iz vie razloga: a) Na osnovi rijei Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /96/ "Nakon stotinu godina nee ostati na Zemlji oni koji su na njoj danas." Prema tome, ukoliko pretpostavimo da su oni ivjeli u Poslanikovo vrijeme, trebalo je da umru nakon sto godina od kada je on to izgovorio, to je suprotno njihovoj ovosvjetskoj kazni, koja e prema ovoj prii trajati do Dana sudnjega. b) Ako su oni jo uvijek u babilonskom bunaru i ako pouavaju ljude aroliji, bilo bi neophodno da to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomene, ili izvijea o tome ili ljudima koje su pouili aroliji u svojoj koli da dou do nas!!!? c) Ako je njihova pozicija u odnosu na druge ljude odreena time da ih poue aroliji, trebalo bi da to mjesto bude poznato u Babilonu, koji se nalazi u Iraku. Meutim, do sada nije otkriven ovaj bunar u Babilonu niti bilo ta o njemu. 4. Ova je pria sastavni dio tradicije sinova Israilovih, odnosno, lai njihovih sveenika. Neumitno je za priu kao ova, za koju pouzdani uenjaci i komentatori navode da potjee od idovskih sveenika, da nije istinita, odnosno da je moda dio pradavnog simbolizma, kao to navodi Al-Hatib. ejh Ibn-Hader el-Hejtemi el-Mekki, u svom djelu "Ez-Zewadir", ovu priu odbacuje, a Kurtubi navodi da je sve to nepouzdano i daleko od Ibn-Omera, odnosno da nita nije tano. AlHafadi kae: "Znalci hadisa kau da su svi prenosioci u lancu ove prie nepouzdani, zato je ova pria lana, neistinita, patvorena i izmiljena, te nema osnova da se navodi ili prepisuje osim s ciljem da se ukae na njenu neutemeljenost, to smo i mi uinili.
86 jer se obavljaju uz traenje pomoi od ejtana ili uz aranje, zapise, hamajlije,48 lijekove ili paru (dim), to je loe Allah to najbolje zna!
sallallahu alejhi ve sellem, i ranije Njegove poslanike, te da se uvaju zabrana Allahovih, oni bi od Allaha dobili nagradu, to bi im bilo bolje od onoga to su sebi odabrali i sa zadovoljstvom prihvatiliA rijei: "A da oni vjeruju u Allaha i boje se" potvruju nevjerstvo arobnjaka (vraeva)Omer ibnul-Hattab, r.a., pisao je "da ubiju svakog arobnjaka, bio mukarac ili ena", pa to navodi i El-Buhari u svom SahihuDesilo se, takoer, da jedna slukinja zaara Hafsu, majku Vjernika, r.a., pa je ona naredila da bude ubijenaAllahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /98/ "Kazna za arobnjaka jeste pogubljenje maem." To prenosi Et-Tirmizi, a navodi i Et-Taberani u drugom predanju od Dunduba i direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellemârolija se ne moe odstraniti slinim (arolijom), nego je najkorisnije kao to Allah objavljuje Svom Poslaniku da se to odstrani surama "El-Mu'awizeteyn" (Al-Feleq i En-Nas), jer i u hadisu stoji: /99/ "Oni koji se hoe od toga zatititi, ne mogu to initi niim kao ovim dvjema surama", zatim uenjem "Ajetul-Kursije", jer i ona odstranjuje ejtana. arolija (sihr) stvarno postoji, iako to neki poput mutezilita i nekih drugih odbacuju arolija je in nevjerovanja (kufr) kao to je in nevjerovanja i pou -avanje aroliji, pa su i vra i onaj koji tome pouava nevjerniciMeu uenjacima postoje razilaenja u pogledu davanja mogunosti traenja pokajanja od toga, pa neki smatraju da je potrebno da se pozovu na pokajanje, a ako odbiju - da se ubiju, dok drugi smatraju da nema potrebe za pokajanjem, nego ih valja obavezno pogubiti. To je zasnovano na rijeima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Kazna za vraa jeste pogubljenje maem", to je uinila i Hafsa, r.a., sa svojom slukinjom koja ju je oparala. Ona je naredila da bude pogubljena, to je i uinjeno. Nigdje se ne spominje da je prije toga traeno da se pokaje. Isto je i u sluaju pisma Omera ibn Hattaba, r.a., koji je pisao svojim namjesnicima "da pogube svakog arobnjaka."47 Ima vie vrsta sihra i svi su zli
Smatramo da nema potrebe traiti da se vra pokaje. Naprotiv, potrebno ga je odmah pogubiti i to iz slijedeih razloga: 1. na osnovi ajeta iz Kur'ana i hadisa Allahovog Poslanika, salla llahu alejhi ve sellem, i 2. u cilju onemoguavanja uenja arolije, pouavanja drugih, prakticiranja i irenja u narodu. Jer grijee svi koji smatraju da treba dozvoliti arolije kako bi se od nekoga odstranio sihr. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pouio nas je da to inimo uz pomo dviju sura "El-Mu'awwizeteyni".
47
- O vjernici, ne govorite "Raina!", nego recite "Unzurna!" i sluajteA nevjernicima bolna patnja pripada/104/ "Sljedbenici Knjige koji ne vjeruju a ni idolopoklonici, ne vole da se vama od Gospodara vaeg bilo kakvo dobro objaviAllah milost Svoju daruje kome On hoe; Allah je neizmjerno dobar."/105/ Allah Uzvieni zabranio je Svojim robovima, vjer-nicima, da oponaaju nevjernikeOvaj se ajet odnosi na idove koji su se pretvarali kada su govorili elei tako omalovaiti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellemTako su oni, Allahovo prokletstvo na njih, umjesto da kau "Sluaj nas", govorili "ûvaj nas", pretvarajui se da ne razumijuIsto tako, kada bi htjeli pozdraviti, govorili su "Neka je na vama sam!", tjsmrt! Zato je nama nareeno da im odgovaramo "I na vas!" - jer na e odgovor biti prihvaen, a njihov neeCilj je, dakle, u tome to je Allah, d.., vjernicima zabranio da oponaaju nevjernike, bilo u govoru ili u djelimaZato Allah Uzvieni kae: - O vjernici, ne govorite "Raina!", nego recite: "Unzurna!" U hadisu imama Ahmeda, sa lancem prenosilaca od IbnOmera, r.a., stoji: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /100/ "Doao sam pred Sudnji dan sa sabljom kako bi se samo Allahu klanjalo, bez ikakvog suparnikaOn je dao da mi opskrba bude u sjenci moga koplja, a bit e ponien i omalovaen svako ko mi se suprotstaviA ko bude oponaao neki narod taj mu i pripada." (Prenosi Ebu-Davud.) Ovim se otro zabranjuje i prijeti svakom onom ko oponaa navjernike u svemu to erijatom nije propisano. Ata kae: Rijei "ne sluite se rijeima 'uvajte nas!' bile su u upotrebi kod Ensarija,
48
Tj. zapise i hamajlije koje nemaju erijatske osnove.
87 protiv deset nevjernika i svoenje tog broja na dvaOvdje spada i proglaenje neega to je dozvoljeno (halal) zabranjenim (haram) i zabranjenog dozvoljenim, kao i onog to je pohvalno (mubah) nedopustivim, odnosno neega nedopustivog pohvalnim..To se odnosi iskljuivo na pitanja nareenja i zabrana, dopustivosti ili nedopustivosti, spreavanja ili pohvalnog odobravanja i ne odnosi se na ono to se saopava ili konstatuje gdje nema niti onoga to se dokida, niti onoga to dokida.49 Nekada je to, meutim, potvrda odreene erijatske odredbe uz dokidanje napisanog teksta, kao to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: /102/ "Ako starac ili starica poine blud, obavezno ih kamenujte.." "Mi nijedan ajet ne mijenjamo", tj. ne zamjenjujemo njegovu erijatsku odredbu, "niti ga u zaborav ostavljamo"Rijei itaju se na dva naina (kiraeta): / "niti ga u zaborav ostavljamo" i / "niti ga odgaamo"Prema prvom kiraetu to, dakle, znai "niti ga u zaborav ostavljamo", a prema drugom "niti ga odlaemo". U vezi s rijeima Uzvienog: "Mi nijedan ajet ne mijenjamo niti ga u zaborav ostavljamo", Abdurrezzak navodi predanje od Ma'mera, a ovaj od Katade, koji je rekao: "Allah Uzvieni je davao da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaboravi to On hoe, a dokidao to On hoe." Abd ibn Umejr, Mudahid i Ata kau da rijei: znae "odlae ih i ostavlja za kasnije", a Ibn-ebi-Hatem s lancem od Ibn-Abbasa navodi da je on rekao: - Obratio nam se jednom prilikom Omer, r.a., i rekao: "Allah Uzvieni kae: 'Mi nijedan ajet ne mije -njamo niti odgaamo', tjodlaemo." Rijei Uzvienog: "...a da bolji od njega, ili slian njemu ne donesemo!" znai, u pogledu erijatske odredbe u odnosu na interes za -duenih vjernikaU vezi s tim Katade kae: "U ovom ajetu je olakica i povlastica, naredba i zabrana." Rijeima: "Zar ti ne zna da Allah sve moe? Zar ti ne zna da Allahu pripada vlast i na nebesima i na Zemlji i da, osim Allaha, ni zatitnika ni pomagaa nemate." Uzvieni Allah ovim rijeima upuuje Svoje robove pokazujui im da On raspolae stvorenim svijetom po Svojoj
49
pa je to Allah ovim ajetom zabranio." U vezi s tim postoje i druga bliska miljenjaTako Ibn-Derir navodi da je tano da je time Allah zabranio vjernicima da govore Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, "ûvaj nas!", budui da su to rijei koje Allah ne voli.* Slino je i s rijeima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /101/ "Groe nemojte nazivati elkermu, nego ga nazivajte "el-hable" (trs ili okot)Nemojte govoriti "Moj rob", nego govorite "Moj mladi". "Sljedbenici Knjige koji ne vjeruju, a ni idolopoklonici, ne vole da se vama od Gospo -dara vaeg bilo kakvo dobro objavi." Ovim Allah Uzvieni pokazuje koliko su idolopoklonici i sljedbenici Knjige koji ne vjeruju, neprijatelji vjernicima koje Allah upozorava da ih ne oponaaju i da prekinu ljubav prema njima, a zatim ukazuje na blagodati koje je dao vjernicima u vidu kompletnog i savrenog [erijata, koji im je poslao preko Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kae: "Allah milost Svoju daruje kome hoe; Allah je neizmjerno dobar." On
"Mi nijedan ajet ne mijenjamo, niti ga u za -borav ostavljamo, a da bolji od njega ili slian njemu ne donesemo! Zar ti ne zna da Allah sve moe?"/106/ "Zar ti ne zna da Allahu pripada vlast i na nebesima i na Zemlji i da, osim Allaha, ni zatitnika ni pomagaa nemate?" /107/ Izraz / "dokidanje, derogiranje" u arapskom jeziku dolazi od glagola / "prepisati, otisnuti knjigu", tjprenijeti je sa jadne na drugu kopiju[erijatski, to je dokidanje jedne odredbe drugom koja je dola poslije nje, na osnovi erijatskog argumentaNekada je derogiranje () potvrda odreenog teksta uz dokidanje zakonske odredbe, kao to su, npr., dokidanje obaveze milostinje (sadake) prije nego to pitaju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dokidanje odredbe da musliman istraje u borbi
*
I to zato to taj izraz kod idova ima loe znaenje pa su se na taj nain izrugivali Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, (prim. rec.).
Isto je i s ajetima koji se odnose na "tevhid" (vjeru u Jednog i Jedinog Allaha), gdje nema niti onoga to se dokida, niti onoga to dokida, jer Allah je Jedan i Jedini i u pogledu gospodarenja i stvari boanstva, i u pogledu imena i atributa, tako da nema mjesta za bilo kakvo dokidanje.
88 derogiranja pojedinih Allahovih odredbi doputen, imajui u vidu veliku mudrost sadranu u tome.
volji, budui da je On i Tvorac i NaredbodavacPrema tome, kao to je On svjetove stvorio po Svojoj volji, kao to daje sreu kome On hoe, a nesreu kome hoe; kao to daje zdravlje kome hoe, a bolest kome hoe; upuuje koga hoe, a poniava koga hoe, isto tako On donosi odredbe za Svoje robove po Svojoj volji, dozvoljava ta On hoe, a zabranjuje ta hoe, doputa kao pohvalno ta hoe, a ne doputa ta hoeOn je Onaj Koji odreuje ta hoe bez naknadne posljedice i pitanja u vezi s Njegovom odredbom, za razliku od stvorenja koja su odgovornaOn iskuava Svoje robove i njihovu pokornost Njegovim poslanicima, inom dokidanja odredbi tako da nareuje ono u emu je interes koji On zna, a potom to zabranjuje u skladu sa Svojim znanjemStoga je za izvrenje Njegovih naredbi nuna maksimalna pokornost i slijeenje poslanika prihvaanjem svega to oni donose, provoenjem u praksu njihovih naredbi i izbjegavanjem svega to zabranjuju i to spreavajuNa ovome je mjestu odgovor idovima, objanjenje njihovog nevjerovanja i raskrinkavanje njihove sumnjiavosti u pogledu "nedoputenosti" derogiranja ajetaNaime, oni su negirali dokidanje odredaba Tevrata, kao to su negirali i vjerovjesnitvo Isaa, a.s., i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Zato njih Allah obavjetava da Njemu pripada vlast na nebesima i na Zemlji, da su stvorenja u Njegovoj vlasti i pokornosti, te da i oni moraju sluati i biti pokorni Njegovim zapovijedima i zabranama, jer On moe narediti ta On hoe, a zabraniti ta hoe; moe dokinuti ta hoe, a potvrditi ta hoe i to sve onako kako On eli i hoe da naredi, odnosno zabrani. idovi su negirali in derogiranja (nesh) zato to su bili nevjernici i inadije, jer sam razum ne iskljuuje mogunost derogiranja pojedinih odredaba, budui da Allah donosi odredbe po Svojoj volji i ini to sam hoe. Derogiranja je bilo i u ranije objavljenim knjigama i erijatskim propisimaTako je Ademu bilo dozvoljeno da se njegove kerke udaju za njegove sinove, a potom je to zabranjeno; Nuhu je bilo dozvoljeno da jede meso svih ivotinja nakon izlaska iz lae, a potom je to zabranjeno; Israilu i njegovim sinovima bilo je dozvoljeno stupanje u brak sa dvije sestre, a u Tevratu i nakon njega zabranjeno; Ibrahimu je nareeno da zakolje svoga sina, a potom je to dokinuto prije nego je on to uinio idovi su sve ovo znali i priznavali, ali su sami to odbijali, dok se muslimani slau da je in
"Zar da traite od svog Poslanika kao to su prije od Musaa traili?! A ko vjerovanje za -mijeni nevjerovanjem, taj je s Pravog puta zalutao."/108/ Allah Uzvieni zabranjuje vjernicima da mnogo ispituju Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o stvarima prije nego se dogode, pa takoer kae: "O vjernici, ne zapitkujte o onome to e vam priiniti neprijatnosti ako vam se objasni; a ako budete pitali za to dok se Kur'an objavljuje, bit e vam objanjeno." (5:101) Dakle, ako budete pitali o detaljima u vezi s tim nakon to bude objavljeno, to e vam biti objanjeno Zato, ne pitajte za neto prije nego se dogodi (pojavi) jer moe biti zabranjeno upravo zbog tog zapitkivanja! U tom smislu, u jednom vjerodostojnom (sahih) hadisu stoji: /103/ "Najvei prestupnik meu muslimanima jeste onaj koji bude pitao o neemu to nije zabranjeno, pa zbog njegovog zapitkivanja to bude zabranjeno." U Sahihima El-Buharije i Muslima navodi se hadis od Mugire ibn [u'beta koji kae da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, /104/ "zabranjivao prie u stilu reklakazala, bespotrebno troenje imovine i preveliko zapitkivanje"U Muslimovom Sahihu stoji: /105/ "Ne zapitkujte me puno, jer oni prije vas propali su zbog prevelikog zapitkivanja i neslaganja s vjerovjesnicima koji su im bili poslani! Ako vam neto naredim, uradite to onako kako moete, a ako vam neto zabranim, izbjegavajte to!" .. "Zar da traite od svog Poslanika kao to su prije od Musaa traili?!" Ove rijei odnose se i na vjernike i na nevjernike budui da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslan svima, to se vidi i iz slijedeeg ajeta: "Sljedbenici Knjige trae od tebe da im s neba spusti Knjigu. Pa, od Musaa su traili i vie od toga kada su govorili: 'Pokai nam Allaha zorno!' Zato ih je, zbog sile njihove, munja oinula!" (4:153) Iz ovoga se vidi da Allah upuuje prijekor onima koji Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, postavljaju pitanja
89 ve sellem) iz zavisti i zlobe, jer je pripadao drugom narodu. "Ali vi oprostite i preko toga prijeite", tj. oprostite onima koji podstiu i potpaljuju neprijateljstvo. To je, meutim, bilo u poetku, ali je dokinuto rijeima Uzvienog : "...i mnogoboce ubijajte gdje god ih naete"(9:5) Tako su, kako navode Ebul-Alije, Rebi' ibn Enes, Katade i Serrij, ovaj i neki drugi ajeti dokinuli pratanje i prelaenje preko navedenih djelaTo je dokinuto "ajetom sablje" ( ). Na to ukazuju i rijei Uzvienoga: "dok Allah Svoju odluku ne doneseAllah je, doista, svemoan", tj. dok Allah ne dozvoli njima da stupe u borbu. "I namaz obavljajte i zekat dajite, a dobro koje za sebe date, nai ete kod Allaha." Ovim rijeima Allah Uzvieni sugerira njima da se bave onim to e im donijeti koristi i ija e posljedica biti pozitivna na Sudnjem danu, odnosno da obavljaju namaz i daju zekat, kako bi im Allah osigurao pomo i pobjedu na ovome svijetu, ali i na Dan svjedoenjaZato Uzvieni Allah kae: "Allah doista vidi to vi radite." Znai, On, d.., nee zanemariti, niti e se izgubiti ijedno djelo koje neko uini, bilo dobro ili zlo, svakog e nagraditi prema njegovim djelima. Ibn-Derir kae da Allah, d.., ovim saopava ljudima da On izuzetno dobro vidi sve to oni ine, kako bi Mu bili u cijelosti pokorni i kako bi bili oprezni da ne grijee.
dodijavajui mu i izmiljajui kojeta (zbog svoje tvrdoglavosti i izmiljanja), kao to su i sinovi Israilovi postavljali pitanja Musau, a.s., zbog tvrdoglavosti, lai i inadaAllah Uzvieni kae: "A ko vjerovanje zamijeni nevjerovanjem, taj je sa Pravog puta zalutao", tjko kupi nevjerstvo za vjerovanje, "taj je sa Pravog puta zalutao" , , odnosno krenuo na put neznanja i zablude.
"Mnogi sljedbenici Knjige voljeli bi, iz line zlobe svoje, da vas, nakon vaeg vjerovanja, vrate u nevjernike, nakon to im je istina jas -nom postala! Ali vi oprostite i preko toga prijeite, dok Allah Svoju odluku ne donese Allah je doista svemoan." /109/ "I namaz obavljajte i zekat dajite, a dobro koje za sebe date, nai ete kod AllahaAllah doista vidi ta vi radite."/110/ Allah ovdje upozorava vjernike da ne idu putem kojim ih navode nevjernici izmeu sljedbenika Knjige. On im ukazuje na njihovo prikriveno i otvoreno neprijateljstvo, odnosno na zlobu i zavist njihovu prema vjernicima, iako oni znaju njihove vrijednosti kao i vrijednosti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellemOn nareuje Svojim robovima da prijeu preko svega toga, oproste i to podnesu dok im Allah ne da pomo i pobjedu, te im nareuje da obavljaju namaz i daju zekat. Ima miljenja da je ovaj ajet objavljen kao odgovor Hujejj ibn Ahtabu i Ebu-Jasir ibn Ahtabu, koji su meu idovima pokazivali najvie zlobe i zavisti prema Arapima, zbog toga to ih je Allah odlikovao i poslao im Svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem Zato Allah, d.., saopava da bi idovi, iz zavisti, voljeli da se muslimani ponovo vrate u nevjerstvo, nakon to su se uvjerili u istinitost Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva, iju potvrdu nalaze u Tevratu i Indilu. Oni nisu vjerovali u njega (Poslanika, sallallahu alejhi
- Oni govore da u Dennet nee ui niko osim onoga ko bude idov ili kranin! To su puste elje njihove! - Reci: "Dajte svoj dokaz, ako istinu govorite!" /111/ "A nije tako! Onome ko se bude Allahu predao i usto dobra djela inio, pripada nagrada kod Gospodara njegova; takvi se nee niega bojati, niti e za bilo im tugovati." /112/ "@idovi govore: 'Krani nisu na pravom putu', a krani kau: 'idovi
90 "idovi nisu na pravom putu", a oni Knjigu itaju!..." Allah Uzvieni objanjava meusobnu suprotstavljenost, mrnju, neprijateljstvo i tvrdokornost idova i kranaU tome smislu i Ibn-Ishak prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: Kada su krani iz plemena Nedran doli kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tu su doli i idovski rabini koji su s njima polemizirali pred Boijim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem Rafi' ibn Harmele je rekao: "Vi niste na pravom putu", a zatim je negirao Isaa i IndilJedan od nedranskih krana rekao je idovima: "Vi niste na pravom putu", a zatim je negirao vjerovjesnitvo Musaovo i TevratU vezi s tim, Allah je objavio rijei: "idovi govore: "Krani nisu na pravom putu", a krani kau: "idovi nisu na pravom putu", a oni Knjigu itaju!...", tj. navodi da svaki od njih u svojoj Knjizi itaju potvrdu onoga to su negirali. "Tako govore oni koji ne znaju"U vezi s rijeima: "...oni koji ne znaju" postoje meu uenjacima razilaenjaAta kae: "To su narodi koji su ivjeli prije idova", dok Es-Suddi istie da su to Arapi koji su govorili: "Muhammed nije na Pravom putu!" Ibn-Derir se meutim opredijelio za miljenje da je to opi pojam koji se moe odnositi na sve, budui da ne postoji vrst argument koji bi potvrdio samo jedno od navedenih miljenja.50 "Allah e im na Sudnjem danu presuditi u onome o emu se oni ne slau", tjOn e meu njima presuditi Svojom pravednom presudom.
nisu na pravom putu', a oni Knjigu itaju! Tako govore oni koji ne znaju." Allah e im na Sudnjem danu presuditi u onome o emu se oni ne slau/113/ Allah Uzvieni objanjava oholost idova i krana, jer i jedni i drugi samo za sebe tvrde da niko osim njihovih pripadnika nee ui u Dennet u Suri "El-Maida ("Trpeza") On saopava kako oni govore: "Mi smo djeca Allahova i miljenici Njegovi." (Ibid.,5:18) Allah Uzvieni pokazuje da je to lana tvrdnja, navodei da e ih kazniti za grijehe njihove a da je istina to to tvrde, On ih ne bi kaznio! Zato ovdje kae: "To su samo njihove elje puste." Ebul-Alije u vezi s tim kae: "To su elje koje su oekivali od Allaha bez osnova." Zatim Allah kae: "Dajte svoj dokaz, ako istinu govorite!", tjdajte svoj dokaz i objanjenje ako je istina ono to tvrdite! A zatim kae "A nije tako! Onome ko se bude Allahu predao i usto dobra djela inio." Seid ibn Dubejr u vezi s tim kae: "Svakako, ko se iskreno bude Allahu predao i dobra djela inio, tj. slijedio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem"Da bi neije djelo bilo primljeno, mora ispuniti dva uvjeta: da bude iskreno predan samo Allahu i da postupa ispravno i u skladu sa [erijatomPrema tome, ako bude iskren ali ne postupa ispravno, nee mu biti prihvaenoU tom smislu i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: /106/ "Ko uradi neto to nije u skladu s naom stvari (tjs islamom), to se odbacuje." (Prenosi Muslim od Aie, r.a.) Allah Uzvieni kae: "I Mi emo pristupiti djelima njihovim to su ih inili i u prah i pepeo ih pretvoriti." (25:23) Ukoliko, pak, djelo bude u skladu sa [erijatom, ali bude bez iskrene namjere uraeno, ono e takoer biti odbaeno i bit e tretirano kao djelo licemjera i dvolinjakaZato Uzvieni kae: "Ko udi da se susretne s Gospodarom svojim, neka dobra djela ini i nikoga Mu u ibadetu ne pridruuje kao suparnika." (18:110) Zatim, kae: "Takvi se nee niega bojati, niti e za bilo im tugovati." Za to su njima osigurane nagrade, a sigurni su i od straha, jer oni se nee niega to predstoji bojati, niti e tugovati za bilo ime to je prolo i to su ostavili iza sebe. "idovi govore: "Krani nisu na pravom putu", a krani kau:
Rijei Allaha Uzvienog: "...oni koji ne znaju govore", smatram da je najispravnije, a Allah najbolje zna, da se ovo odnosi na Arape, to se razumije i iz konteksta gdje se navode idovi i krani, sljedbenici Knjige, koji na osnovi Knjige znaju da rade suprotno onome to znaju, odnosno da to negiraju. Za razliku od njih, Arapi nisu bili sljedbenici Knjige, pa su prema tome oni ti "koji ne znaju". Zato ih Allah spominje rijeima: "Tako govore oni koji ne znaju", tj. oni govore "da Muhammed nije na Pravom putu". to se, pak, tie miljenja da se to odnosi na narode koji su ivjeli prije idova, to je teko prihvatiti s obzirom da nema osnova za njihovo isticanje. Postavlja se pitanje: zato ostaviti realnost Arapa u to vrijeme koja je bila slina realnosti idova, kada su u pitanju rijei: "Muhammed nije na Pravom putu". Najvjerovatnije je da su oni bili slini idovima i kranima koji su jedni drugima govorili "da nisu na Pravom putu", nastavljajui potom da se sami pridravaju onoga to su narodi prije njih slijedili u vrijeme za koje ne znamo kako su se oni odnosili prema vjerovjesnicima koji su im slani. Na osnovi svega ovoga, ini mi se najvjerovatnijim miljenje Es-Suddija, koji istie da se pod rijeima "oni koji ne znaju" misli na Arape. A Allah to, ipak, najbolje zna i On upuuje na Pravi put!
50
91 "[ta preostaje, nego da ih Allah kazni, jer oni brane pristup asnom hramu iako nisu njegovi uvariNjegovi uvari su oni koji se Allaha boje, ali veina njih to ne zna." (8:34) 51 Zatim: . "Idolopoklonici nisu dostojni Allahove damije odravati kad sami svjedoe da su nevjerniciTo su oni ija e djela biti ponitena i koji e u vatri vjeno ostati." "Allahove damije odravaju oni koji u Allaha i drugi svijet vjeruju, koji obavljaju namaz i daju zekat, i koji se nikoga osim Allaha ne boje." (9:17,18) Ako su ti i takvi odstranjeni i zabranjeno im da uu u damiju, postavlja se pitanje: ima li veeg ruenja od toga? Jer, pod odravanjem se ne misli samo na gradnju i podizanje damija, nego se misli na odravanje uz spominjanje Allaha u njima, na provoenje Njegovog erijata i na istou od prljavtine i "Takvi bi trebalo idolopoklonstva.52 da u njih samo sa strahom ulaze." Ovo je informativna reenica koja ima smisao imperativa i znai: ne dozvolite, ako budete u mogunosti, da ovi u njih ulaze, osim ako s vama imaju sporazum o miru i plaaju dizjuStoga je i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon to je osvojio Meku, naredio da se od slijedee, devete godine, oglasi na Mini: /107/ "...da od te godine ne moe nijedan idolopoklonik had obavljati, da oko Kue/Kabe ne moe obilaziti onaj ko je goA onaj koji je pod ugovorom vai mu do isteka." To je, dakle, prihvaanje i provoenje u praksu rijei Uzvienog: "O vjernici, mnogoboci su sama pogan i neka vie ne dolaze hodoastiti âsni hram poslije ovogodinjeg hada." (9:28) Kao to se vidi iz naprijed navedenog, ovo obeanje Allah je ispunio zabranjujui pristup idolopoklonicima asnom hramu. Allahu hvala i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio je oporuku da na Arabijskom poluotoku ne mogu ostati dvije vjere, te da se idovi i krani odatle imaju odstranitiTo je samo izraz poasti asnom hramu i istota zemlje kojoj je Allah poslao Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svim ljudima, da ih obraduje i opomene. To je dakle ponienje na ovome
Rijei Allaha, d..: "Tako govore oni koji ne znaju" odnose na Arape idolopoklonike, a ne na Bizantince, niti narode koji su ivjeli prije idova, budui da se ukazuje da oni brane pristup âsnom hramu. Nema sumnje da su to bili Arapi idolopoklonici. 52 Ovo, takoer, ukazuje da se to odnosi na Arape idolopoklonike, a Allah upuuje na Pravi put!
51
"Ima li veeg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim mesdidima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni porue? Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulazeOni e na ovome svijetu ponienje doivjeti, a na drugom ih eka kazna velika."/114/ Meu komentatorima Kur'ana postoje dva mi -ljenja u pogledu odreenja onih koji brane da se u Allahove hramove ulazi i koji rade na njihovu ruenju: jedni smatraju da su to krani koji su pomogli Nabukodonosora da srui Sveti hram (u Jerusalemu), a drugi, da su to idolopoklonici koji su se na dan ugovora na Hudejbiji postavili pred Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ne bi sa svojim ashabima uao u Meku, pa je on zaklao svoj kurban u dolini Tuva i sklopio s njima sporazumTada im je rekao: "Niko nije spreavao da se ulazi u ovu Kuu ni onda kada bi sreo ovjeka koji je ubio njegovog oca i brata!" Oni su mu odgovorili: "Kod nas ne moe ui onaj koji je ubijao nae oeve u bici na Bedru dok je ijedan od nas iv." U vezi s rijeima: "...i koji radi na tome da se oni porue", oni kau: "one koji su spreavali da ulaze u njih kako bi Allahovo ime spominjali prilikom dolaska na had i umru." Ibn-Derir se opredjeljuje za prvo miljenje dokazujui da Kurejije nisu radili na ruenju Kabe, za razliku od Bizantinaca, koji su radili na ruenju Svetog hrama. Drugo miljenje koje se prenosi od Ibn-Abbasa (a Allah to najbolje zna!) najispravnije je, jer su krani - dok su spreavali idove i bili blii nego idovi da obavljaju molitvu u Svetom hramu - slijedili ispravniju vjeruU to vrijeme spomen Allaha kod idova nije bio prihvatljiv, budui da su oni ranije prokleti od Davuda i Isaa, sina Merjemina, zbog toga to su grijeili i neprijateljski se prema njima odnosili Idolopoklonici su protjerali Allahovog Poslanika i njegove ashabe iz Meke zabranjujui im obavljanje namaza u hramu Kabe. U vezi sa stavom da Kurejije nisu radili na ruenju Ka'be, treba postaviti pitanje: koje je ruenje vee od onoga to su oni uinili? Jer oni su protjerali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove ashabe, a Kabu uzeli za svoje kipove, kumire i idolopoklonstvo, kao to Uzvieni kazuje:
92 kae: "Neki kau da je ovaj ajet Allah objavio prije nego je naredio okretanje prema Kabi." Drugi navode: "Objavljen je uz dozvolu od Allaha da se klanja dobrovoljni namaz okreui se prema istoku ili prema zapadu, na putu i u sluaju velikog strahaEbu-Kurejb prenosi s lancem od Ibn-Omera, da je on klanjao, pa mu se jahalica okrenula, te navodi da je i Allahov Poslanik to inio tumaei ajet: "Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda god se okrenete, tamo je Allahovo lice." To prenose: Muslim, Et-Tirmizi, En-Nesa'i, Ibn Ebi-Hatem i Ibn-Merdevejh sa vie predanja od Abdul-Melika ibn ebi-Sulejmana. Osnova je ovoga hadisa u dva Sahiha od IbnOmera i Amira ibn Rebie, gdje se ne spominje ajet. Neki kau da je objavljen ljudima koji nisu znali kiblu, odnosno stranu na kojoj se nalazi, pa su klanjali okreui se u razliitim pravcima. Muhammed ibn Ishak el-Ehvazi navodi predanje sa lancem prenosilaca koji see do Amira ibn Rebie, odnosno njegovog oca, da je rekao: "Bili smo sa Allahovim Poslanikom jedne crne i tamne noi i otili u neko mjesto gdje je jedan ovjek pravio od kamenja mesdid gdje bi klanjaoKada je svanulo, vidjeli smo da smo klanjali okreui se u pravcu koji nije bio prema kibliRekli smo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: Allahov Poslanie, sino smo klanjali a nismo bili okrenuti prema kibli." Nakon toga, Allah je objavio ajet: "Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda god se okrenete, tamo je Allahovo lice." Prenose Et-Tirmizi i Ibn-ebiHatim sa slabim predanjem, a postoje i brojna druga predanja s lancima u kojima ima slabih mjesta, ali koje ipak jedni drugu podupiru[to se tie ponavljanja namaza u sluaju da se utvrdi da je kibla bila pogreno odreena, tu ima razliitih miljenja(Ovi dokazi, tj. sam ajet i naprijed navedeni hadisi govore u prilog tome da ponavljanje nije potrebno, a Allah to najbolje zna!) Ibn-Derir navodi predanje s lancem od Muda -hida da je rekao: - Kada je objavljen ajet: "Pozovite Me, i zamolite i ja u vam se odazvati", oni su pitali: "U kome pravcu?", a zatim je objavljeno: "Kuda god se okrenete, tamo je Allahovo lice." Ibn-Derir kae: "Rijei: "Allah je, doista, neizmjerno dobar i On sve zna" znae da On obuhvaa Svoja stvorenja neizmjernom
svijetu budui da je nagrada, odnosno kazna primjerena djelu. Prema tome, kao to su oni zabranjivali vjernicima pristup asnom hramu, i njima je zabranjen pristup; kao to su oni vjernike protjerali iz Meke, i oni su odatle protjeraniNa drugom svijetu njima pripada kazna bolna za prijestupe koje su uinili u asnom hramu postavljajui u njemu kipove i prizivajui druga boanstva osim Allaha, to su tavaf inili, obilazili ga goli.
"Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda god se okrenete, tamo je Allahovo liceAllah je, doista, neizmjerno dobar i On sve zna."/115/ Ovaj ajet sadri, a Allah to najbolje zna, jedan vid utjehe za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove ashabe koji su istjerani iz Meke i odvojeni od svoje damije i mjesta obavljanja namaza. Allahov Poslanik, dok je bio u Meki, okretao se prema Svetom hramu u Kudsu, a pred njim je bila Kaba, a kada je doao u Medinu, okretao se od Kabe prema Kudsu esnaest ili sedamnaest mjeseci. Zatim mu je Allah dozvolio da se okree prema Kabi. Zato ovdje kae: "Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda god se okrenete, tamo je Allahovo lice." Ebu-Ubejd el-Kasim ibn Sellam u svom djelu "Derogirajue i derogirano" kae: "Hadad ibn Muhammed nam prenosi izvijee uz lanac od Ibn-Abbasa da je rekao: - Prvo to je dokinuto u Kur'anu i nama saopeno jeste pitanje kible, a Allah to najbolje znaAllah Uzvieni kae: "Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda god se okrenete, tamo je Allahovo lice." Dakle, prvo je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, odreena kibla i on je klanjao okrenuvi se prema Svetom hramu u Kudsu, a napustio Drevni hram, Kabu, a potom mu je odreeno da se okree Drevnom hramu, Kabi, tako to Allah, d.., kae: "I iz svakog mjesta u koje doe, ti lice svoje âsnom hramu okreni, i gdje god se nalazili, vi lica svoja prema toj strani okrenite." (2:150) Mudahid kae: "Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda god se okrenete, tamo je Allahovo lice." Znai: gdje god bili, Kaba vam je kibla prema kojoj ete se okretati Ibn-Derir
93 nije i niko Mu ravan nije." (112:1-4) U ovim asnim ajetima Allah potvruje da je On Veliki Gospodar, Kojemu nema ravnoga ni slinoga, te da je sve osim Njega stvoreno i podvrgnuto Njegovom gospodarenju, pa je nemogue da ima dijete! U tom smislu, uz komentar ovoga ajeta iz sure "ElBekara", tj. "Krava", El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa u kome se navodi Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, komentar: /108/ Allah Uzvieni kae: "Sin Ademov (ovjek) u la Me ugoni, a to nema pravo; On Me huli, a to nema pravo! On Me negira, tvrdi da Ja nisam u stanju ponovo oiviti kao to je bio, i huli Me tvrdnjom da imam sina! A Ja sam doista Uzvien, da bih imao drugu ili sina!" U Sahihima (El-Buharijinom i Muslimovom) se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /109/ "Niko od Allaha nema vie strpljenja da slua uvrede! Oni Mu pripisuju sina, a On ih opskrbljuje i dobro daje." U vezi s rijeima: "Njemu se svi pokoravaju" Ibn-ebi-Hatim, s lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa navodi: "pokoravaju se", znai "klanjaju "; Ikreme i Ebu-Malik kau: "Njemu se svi pokoravaju", znai "Priznaju Ga klanjajui Mu se", a Mudahid istie da to znai: "Pokoravaju Mu se". Rijei: "On je Stvoritelj nebesa i Zemlje", znae da ih On stvara bez pret -hodnog primjera Ibn-Derir navodi da to znai: "On je Velik i Uzvien da bi imao sina; On je vladar nebesa i Zemlje, na kojima sve svjedoi Njegovu Jednou i priznaje pokornost Njemu. Jer On je Tvorac svega iz niega, Stvaralac i Davalac egzistencije bez prethodnog osnova i primjera prema kojemu bi to uinio." Allah ovim saopava robovima Svojim da je meu onima koji to Njemu svjedoe i Mesih, za kojega tvrde da je Njegov sin, pa im kazuje da je Onaj Koji je stvorio nebesa i Zemlju bez prethodnog primjera i osnova (iz nita), stvorio i Mesiha bez oca i to samo Svojom Moi.
Dobrotom i Dareljivou, dok rije: / "Sveznajui" znai da On izuzetno dobro zna ta oni rade, da nita ne nedostaje niti promie Njegovu znanju, nego da sve savreno dobro zna."
- Nevjernici govore: "Allah je sebi dijete uzeo." Uzvien neka je On! Naprotiv, Njemu pripada sve to je na nebesima i Zemlji i Njemu se sve pokorava." /116/ "On je Stvoritelj nebesa i Zemlje, a kada neto odlui, On samo kae: 'Budi!' - i to biva." /117/ Ovaj i slijedei ajet sadre odgovor kranima, kao i njima slinim, idovima i Arapima idolopoklonicima, koji smatraju da su meleci (aneli) kerke AllahoveAllah istie da su njihove tvrdnje i rijei da Allah ima djecu neistinite i lane, a zatim kae: "Naprotiv, Njemu pripada sve to je na nebesima i Zemlji", odnosno, nije tako kako oni izmiljaju; Njemu pripada vlast na nebesima i na Zemlji; On time raspolae, jer ih je On stvorio, On ih opskrbljuje, odreuje sve, podvrgava Sebi, upravlja i raspolae svim po Svojoj volji. Oni su svi Njegovi robovi i u Njegovoj vlasti, pa kako e biti Njegova djeca kada djecu raaju parovi!? On, meutim, Velianstven i Uzvien, nema para niti ortaka u pogledu veliine i dostojanstva, kao to nema ni druge, pa kako da ima dijete?! On kae: "On je Stvoritelj nebesa i Zemlje, otkuda Njemu dijete, a On nema druge? a stvorio je svaku stvar i On sve zna" (6:101), kao i: - Oni Govore: "Svemilosni je uzeo dijete", /88/ "Vi doista teko i odvratno govorite." /89/ "Gotovo da se nebesa raspadnu i Zemlja provali i planine zdrobe" /90/ "[to Svemilosnom dijete pripisuju!" /91/ "Jer nema potrebe da Svemilosni dijete ima." /92/ "Ta svi oni, i na nebesima i na Zemlji, doi e Svemilosnom kao robovi." /93/ "On ih sve pamti i tano zbraja." /94/ "I svi e Mu, na Danu sudnjemu, pojedinano doi." /95/ (19:88-95) Allah Uzvieni kae: - Reci: "On je Allah! JedanAllah je utoite svakome. Nije rodio i roen
- A oni koji ne znaju, govore: "Trebalo bi da Allah s nama razgovara ili da nam
94 je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /110/ - Objavljeno mi je: "Mi smo te poslali s Istinom, da radosne vijesti i opomene donese", a zatim je rekao - to je da obraduje Dennetom i upozori na Dehenem. Rijei Uzvienog: "a ti nee biti pitan za one koji e u Dehenemu biti" najvie uaa ita: "Ti nee biti pitan", tjMi te neemo pitati za nevjerstvo onoga ko u tebe nije vjerovao, poto Allah Uzvieni kae: "Jer, tvoje je da prenese, a Nae da traimo polaganje rauna" (13:40); "Ti opominji, jer tvoje je da opominje." /21/ "Ti vlasti nad njima nema."/22/ (88:21-22) Neki to itaju ovako: "A ti ne pitaj za one koji e u Dehenemu biti", dakle, sa "fethom" na "ta" i negativnim imperativom, to znai: ne pitaj kako im je! Abdurrezzak prenosi od Muhammeda ibn Ka'ba elKurezija, koji kae: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: /111/ "Da mi je znati ta su moji roditelji radili! Da mi je znati ta su moji roditelji radili! Da mi je znati ta su moji roditelji radili!" pa je, potom, objavljeno: "A ti ne pitaj za one koji e u Dehenemu biti." Poslije toga, on ih nije do smrti spomenuoMeutim, hadis koji se prenosi o ivotu njegovih roditelja, sallallahu alejhi ve sellem, ne nalazi se u est priznatih zbirki niti u drugima, a lanac prenosilaca mu je slabAllah to najbolje zna! Mogue da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio oprost za svoje roditelje prije nego je znao ta je s njima, a kada je to saznao, ogradio se, jer mu je saopeno da su stanovnici Vatre, kao to je potvreno u sahih hadisu.54
kakav znak (ajet) doe!" Tako su gotovo istim rijeima govorili i oni prije njih, ija su srca slina njihovim! A Mi ajete objanjavamo ljudima koji vrsto vjeruju." /118/ El-Kurtubi kae: "Trebalo bi da Allah s nama razgovara", znai da s nama razgovara o tvom vjerovjesnitvu, Muhammede. To su govorili Arapi koji nisu vjerovali. "Tako su, gotovo istim rijeima, govorili i oni prije njih." Uenjaci navode da se to odnosi na idove i kraneTo potvruje i to to su Arapi idolopoklonici govorili ovako kao u rijeima: Oni govore: "Neemo ti vjerovati sve dok nam iz Zemlje izvor ne izvede" (17:90), do rijei: .. - Reci: "Uzvien neka je Gospodar moj! Pa zar ja nisam samo ovjek, Poslanik?!" (17:93) Zatim: - Oni koji ne ude da se s Nama sretnu, govore: "Zato nam se ne poalju meleci i zato svog Gospodara ne vidimo?!" (25:21), te drugim ajetima koji ukazuju na nevjerovanje arapskih na njihovu idolopoklonika,53 tvrdokornost, inad i zapitkivanja u vezi sa stvarima za kojima nemaju neke potrebe, kao to su to inili narodi prije njih koji nisu poznavali Knjigu objavljenu ili pak neki drugiAllah Uzvieni kae: - Sljedbenici Knjige trae od tebe da im s neba spusti Knjigu. Pa, od Musaa su traili i vie od toga kada su govorili: "Pokai nam Allaha zorno!" "...ija su srca slina njihovim", tj. srca arapskih idolopoklonika lie srcima onih prije njih u pogledu nevjerovanja, tvrdokornosti i inada "A Mi ajete objanjavamo ljudima koji vrsto vjeruju", tj. Mi smo objasnili dokaze o istinitosti Poslanika svakome ko to prihvaa i vjeruje.
"Mi smo te poslali sa Istinom, da radosne vijesti i opomene donese, a ti nee biti pitan za one koji e u Dehenemu biti."/119/ Ibn-ebi-Hatim navodi predanje s lancem preno -silaca od Ibn-Abbasa da
Ve je vie puta ponavljano nevjerovanje arapskih idolopoklonika, to potvruje na stav u komentaru na str. 88 u vezi s rijeima Uzvienog: zatim ovdje, u vezi sa ajetom 2:118.
53
Muslim u svom Sahihu navodi predanje od Enesa da je neki ovjek rekao: /112/ "Allahov Poslanie, gdje je moj otac?", a on mu je odgovorio: "U Vatri (Dehenemu)", a kada je krenuo, pozvao ga je i rekao mu: "I moj i tvoj otac su u Vatri." Muslim u svom Sahihu navodi od Ebu-Hurejre, r.a., da je rekao: /113/ "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, posjetio je kabur svoje majke, pa je zaplakao, to je rasplakalo i druge oko njega. Tada je rekao: "Molio sam svoga Gospodara da joj oprosti, pa mi nije molbu usliao, pa sam Ga zamolio da posjetim njen kabur, to mi je dozvolio. Posjeujte kabure jer to podsjea na smrt." U vezi s ovim postoje brojni hadisi, a mi navodimo samo ono to je navedeno u Sahihu Muslimovom. Iz svih se vidi da su roditelji Poslanika umrli kao idolopoklonici. A nema snage niti moi osim kod Allaha Velikog i Uzvienog!
54
95 ve sellem", a Ibn-Mes'ud istie: "Tako mi Onoga u ijoj je ruci moj ivot, / 'istinsko itanje' jeste ono kojim se halal doputa, a haram zabranjuje, itanje kako je to Allah objavio, pri emu se nijedna rije ne moe iskriviti, niti bilo to slobodno tumaiti, tj na nain suprotan osnovnom smislu." Ibn-Abbas slino navodiOd Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi se /114/ da je on, kada bi naiao na "ajet milosti", molio Allaha za milost, a kada bi naiao na "ajet kazne", traio zatitu od Allaha. Rijei Uzvienog: "..To su oni koji u nju vjerujuA oni koji u nju ne budu vjerovali", predstavljaju predikat za naprijed navedene rijei: "Oni kojima smo objavili Knjigu, pa je itaju istinito i ispravno." To znai: onaj ko bude istinski postupao u skladu s knjigama objavljenim ranijim poslanicima i vjerovao u ono sa ime sam te poslao, Muhammede", to je opet u skladu s rijeima Uzvi-enog: - Reci: "O Sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridravali Tevrata i Indila, i onoga to vam je objavljeno od Gos-podara vaega." (5:68) Dakle, ako ih se budete istinski pridravali, u njih istinski vjerovali, potvrdit ete i prihvatiti izvijea koja se u njima nalaze u vezi s poslanstvom Muhammedovim, sallallahu alejhi ve sellem, njegovim osobinama i svojstvima, odnosno zapovijed da se on slijedi, pomae i prihvati, to e vas dovesti do istine i dobra i na ovome i na drugom svijetu, kao to Allah Uzvieni kae: "Oni koji slijede Poslanika, Vjerovjesnika nepismenog, kojega oni kod sebe u Tevratu i Indilu nalaze..." (8:157) Zatim: "Ako oni prime islam, onda su na Pravom putu, a ako odbiju, tvoje je jedino da saopti A Allah dobro vidi robove Svoje." (3:20) U tom smislu Allah takoer kae: "A oni koji u nju ne budu vjerovali, to su sigurno gubitnici", odnosno:"A onim saveznicima koji u njega ne vjeruju, boravite je Vatra." (11:17) U sahihu hadisu stoji: /115/ "Tako mi Onoga u ijoj je ruci moj ivot, svako iz ovoga naroda, bio idov ili kranin, ko bude za mene uo, a ne bude vjerovao, ui e u Vatru."
- Ni idovi, ni krani, nee biti tobom zado -voljni sve dok ne bude slijedio vjeru njihovuReci: "Allahov put je jedini pravi put!" A ako bi se ti poveo za eljama njihovim, nakon znanja koje si dobio, od Allaha te niko ne bi mogao zatititi, niti pomoi." /120/ "Oni kojima smo objavili Knjigu, pa je itaju istinito i ispravno, to su oni koji u nju vjerujuA oni koji u nju ne budu vjerovali, to su sigurni gubitnici."/121/ Ibn-Derir kae: - Rijei Uzvienog: "Ni idovi, ni krani, nee biti tobom zadovoljni sve dok ne bude slijedio vjeru njihovu", znae: Muhammede! Ni idovi ni krani s tobom nikada nee biti zadovoljni, sve dok ne bude slijedio ono to njih zadovoljava i to im odgovara! Zato, trai da Allah bude zadovoljan istinom s kojom te je poslao. - Reci: "Allahov put je jedini pravi put!", tj. reci, Muhammede, doista je Allahova Uputa s kojom me poslao prava uputa, tjto je prava vjeraZatim: "A ako bi se ti poveo za eljama njihovim, nakon znanja koje si dobio, od Allaha te niko ne bi mogao zatititi, niti odbraniti." U ovim je rijeima prijetnja i ukazivanje na veliku opasnost za ummet od slijeenja puta idova i krana, nakon spoznaje dobivene iz Kur'ana i sunneta, Allah nas sauvao toga! Rijei su upuene Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a zapovijed njegovim sljedbenicima (ummetu).55 Uzvieni Allah kae: "Oni kojima smo objavili Knjigu, pa je itaju istinito i ispravno..." U vezi s tim Seid i Katade kau: "To su ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
55
Ovim se rijeima zabranjuje da se slijede nevjernici, da se oponaaju njihova vjerovanja, rituali i postupci, odnosno da se oni uzimaju za uzor kao to se to danas ini, da nas Allah sauva! Stoga je neophodno da se trai zatita od Allaha, osobito u pitanjima vezanim za ono to Allah nije objavio, naravno uz svijest o odredbama koje su objavljene u Kur'anu i sunnetu. Ko navedene zabrane kri, toga niko nee moi zatititi niti odbraniti od kazne Allahove.
96 "Ibrahim nije bio ni idov ni kranin, nego je bio pravi vjernik, musliman, a nije bio ni ido-lopoklonik."/67/ "Ibrahimu su od ljudi najblii oni koji su ga slijedili, ovaj Vjero-vjesnik i oni koji vjerujuA Allah je zatitnik vjernika." /68/ (3:67-68) Rijei Uzvienog: / "s nekoliko (rijei)" znae "s nekoliko erijatskih odredbi, zapovijedi i zabrana "Ovdje se upotrebljava izraz u smislu "sudbinskih rijei", kao to Allah Uzvieni kae za Merjemu, a.s.: "I ona je u Rijei Gospodara svoga i Knjige Njegove vjerovala i bila od onih koji su Mu klanjajui pokorni." (66:12) Ova rije se upotrebljava, dakle, u erijatskom smislu, kao i u slijedeem primjeru: "Rije Gospodara tvoga vrhunac je istine i pravde" (6:115), tjNjegove su rijei u funkciji [erijata ili izvijea istinita, ili zahtjevi pravedni, bez obzira bili zapovijedi ili zabraneU tom smislu dolazi i ovaj ajet: "I kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko rijei na iskuenje stavio, pa ih je on potpuno izvrio", tjon ih je u praksu proveoZatim kae: "Uinit u da ti bude ljudima voa." To mu je nagrada za sve to je uinio izvravajui zapovijedi i izbjegavajui zabrane, pa ga je Allah za to uinio voom ljudi i primjerom na koji se ugledaju. Postoje razilaenja u pogledu odreenja rijei kojima je Allah iskuao Ibrahima, a.sMuhammed ibn Ishak prenosi predanje s lancem od Ibn-Abbasa da je rekao: - Rijei kojima je Allah iskuao Ibrahima, a.s., i koje je on "potpuno izvrio" jesu: zapovijed da napusti svoje sunarodnike, to je on, u ime Allaha, potpuno izvrio; rasprava sa Nemrudom, u ime Allaha, kada ga je on izloio velikim opasnostima ukoliko se ne bude s njim slagao; strpljivost kada su ga bacili sa ciljem da ga spale u vatri kako bi pokazali svoju silu; naputanje svoje domovine u ime Allaha, Koji mu je zapovjedio da to uini; zapovijed da bude gostoprimljiv i strpljiv i lino i u pogledu imovine; iskuenje kojem ga je izloio zapovijeu da zakolje svoga sinaPoto je kroz sve to proao i potvrdio da je iskreno odan u nevoljama, Allah Uzvieni je rekao: "Budi predan", a on je rekao: "Ja sam predan Gospodaru Svjetova." (2:131) Ibn Ebi-Hatim, s lancem prenosilaca od Ibn Ebi-Nudejha prenosi od Mudahida da je rekao: - I kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko rijei na iskuenje stavio, pa ih je on potpuno izvrio,
"O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam darovao, i toga to sam vas nad drugim ljudima bio odlikovao." /122/ "I bojte se Dana kada niko ni za koga nee moi nita uiniti, kada se ni od koga otkup nee primiti, kada nikome zagovor nee koristiti i kada im niko nee pomoi."/123/ Ve je naveden ajet slinog sadraja u dosadanjem komentaru ove sure, a ovdje se to ponavlja u cilju potvrivanja i podsticanja slijeenja Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno da sinovi Israilovi ne zavide svojim amidiima, Arapima, to im je Allah dao poslavi im Peat svih poslanika (Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem) izmeu njih, da ne budu nepovjerljivi prema njemu.56
- I kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko rijei na iskuenje stavio, pa ih je on potpuno izvrio, Allah je rekao: "Uinit u da ti bude ljudima voa." On je upitao: "A i neki iz mog potomstva?" Odgovorio mu je: "Obeanje Moje ne obuhvaa silnike!"/124/ Znai: Spomeni ti, Muhammede, tim idolopoklonicima i sljedbenicima dviju Knjiga koji svojataju vjeru Ibrahimovu, a sami je ne slijede, nego je slijede oni koji su na Pravom putu, ti i vjernici koji su uz tebe - spomeni im iskuenje Ibrahimovo, njegov ispit kome je bio podvrgnut kada je dobio zapovijedi i zabrane, "pa ih je on potpuno izvrio" , tj. u cijelosti ih je proveo u praksu, kao to Uzvieni kae: "i Ibrahimovim, koji je obaveze potpuno ispunjavao" (53:37), tj. koji je ispunjavao iskreno sve to mu je Allah [erijatom propisaoAllah Uzvieni kae:
56
U vezi s ovim vidjeti ajete 40, 41 i 42 iz ove sure.
97
rekao mu je: "Ja u te staviti na kunju, ali koju?" On je rekao: "Da me postavi da ljudima budem voa." Rekao mu je: "Da", a on je upitao: "A moji potomci?" Allah mu je rekao: "Obeanje Moje ne obuhvaa silnike!" Zatim mu je rekao: "Hram (Kuu) uinit e utoitem za ljude." On je rekao: "Da." Zatim mu je rekao: "sigurnim mjestom"Odgovorio je: "Da." Zatim je rekao: "I uinit e nas predanim Tebi, a da i moji sljedbenici budu ummet predanih (muslimana)." Rekao mu je: "Da." Zatim je rekao: "One njegove stanovnike koji budu Allaha vjerovali opskrbit e plodovima." Rekao je: "Da." Ibn-Derir u vezi s tim kae da je mogue da se izraz / "rijei" odnosi na sve to je navedeno, a mogue je da to bude tako samo djelimino, ali da je nedopustivo da se ogranii na neto odreeno bez odgovarajueg hadisa ili slaganja uleme o tome miljenju nije preneseno nijedno vjerodostojno predanje pojedinaca niti skupina koje bi se moralo prihvatiti. - Rekao mu je: "Obeanje Moje ne obuhvaa silnike!" Kada je Allah Ibrahima uinio voom, on je zamolio Allaha da voe nakon njega budu iz njegovoga roda, pa mu je udovoljeno, ali je i obavijeten da e u njegovu rodu biti silnika i da im Allahovo obeanje nee biti dostupno, te prema tome oni nee biti imami i na njih se ne moe ugledati. Dokaz da je udovoljeno njegovoj molbi jesu i rijei Uzvienog u suri "El-Ankebut", tj. "Pauk": "I uinili smo u potomstvu njihovom, vjerovjesnitvo i Knjigu." (57:26) Prema tome, svaki vjerovjesnik kojega je Allah poslao i svaka knjiga koju je Allah objavio nakon Ibrahima, doli su njegovim potomcima.
- I kada Mi Hram uinismo utoitem i si -gurnim mjestom za ljude: "Neka vam mjesto na kojem je Ibrahim stajao bude prostor gdje ete namaz obavljati!" I Ibrahimu i Ismailu stavili smo u obavezu "da Hram Moj oiste za one koji ga budu obilazili, koji u njemu budu boravili, ruku i seddu inili." /125/ - A kada je Ibrahim zamolio: "Gospodaru moj, uini ovo mjesto sigurnim boravitem i snabdij plodovima stanovnike njegove, one izmeu njih koji budu u Allaha i drugi svijet vjerovali!", On je rekao: "Onome koji ne bude vjerovao, dat u da neko vrijeme uiva, a onda u ga prisiliti da u paklenu vatru ue. A grozno je to boravite!" /126/ - I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, (molili su): "Gospodaru na, primi to od nas, jer Ti, uistinu, sve uje i zna." /127/ "Gospodaru na, uini nas dvojicu Tebi odanim (muslimanima), i porod na neka bude Tebi odan, pokai nam obrede nae i oprosti nam, jer Ti prima pokajanje i milostiv si."/128/ U vezi s rijeima: "I kada Mi Hram uinismo utoitem" El-Avfi navodi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Kada bi tu dolazili, ne bi se nikada do kraja zadovoljili, te bi se ponovo vraali na to mjesto." U vezi s ovim rijeima Allaha Uzvienog, Ibn-Derir navodi predanje s lancem od Abde ibn ebiLubabe: "Niko odatle ne bi otiao a da u njemu ne ostane ar za novim povratkom." Kurtubi navodi stihove u kojima pjesnik o tome lijepo kae: Hram je uinio stjecitem molitve za njih, a trenutak konanog zadovoljstva nedokuivim. Prema tome, iz komentara ovog ajeta vidi se da Allah Uzvieni navodi znaaj Hrama, te njegovu erijatsku i
98 prouio: "Neka vam mjesto na kome je Ibrahim stajao bude prostor gdje ete namaz obavljati!" Iz svega gore navedenog vidi se da je Mekam kamen na kojem je Ibrahim, a.s., stajao prilikom gradnje KabeKada bi zavrio rad na jednom zidu, prenio bi ga na slijedeu stranu dok nije zavrio rad na zidanju Kabe, kao to e biti pokazano u pripovijesti o Ibrahimovoj i Ismailovoj gradnji HramaOvaj Mekam bio je ranije povezan sa zidom Kabe, a danas je, kao to je poznato, na posebnom mjestu, uz ulazna vrata, s desne straneOdvojio ga je Omer ibnul-Hattab, r.a., imam i halifa pravovjernih, kojega smo duni slijediti, a protiv toga nije bio nijedan od ashaba, r.a.57 "I Ibrahimu i Ismailu stavili smo u obavezu da Hram Moj oiste za one koji ga budu obilazili, koji se u njemu budu osamljivali, ruku i seddu inili." "Stavili smo u obavezu" znai "naredili smo" uz prijedlog "do, ka, prema", koji glagolu omoguuje prijelaznost, ime glagol dobija smisao "dali smo i objavili"Zatim: "da Hram Moj oiste za one koji ga budu obilazili", tjda ga oiste od idolopoklonstva i klanjanja drugim boanstvima mimo Allaha. Znaenje "tavafa"/obilaska poznato je, ali Seid ibn Dubejr u vezi sa rijeima: "za one koji ga budu obilazili" kae da znae: "ko bude dolazio sa strane i obilazio ga"Rijei: "koji se u njemu budu osamljivali" znae "koji u njemu budu boravili", a ima i miljenja da to znai: "ko ga bude posjeivao iz svijeta i uz njega boravio"Od Ibn-Abbasa navodi se da je rekao: - Ako neko tu sjedi, spada u one koji se u njemu osamljuju, a tu spadaju ak i oni koji u mesdidu spavajuTo navodi Ibn-Omer, za kojeg je utvreno da je spavao u damiji Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio neoenjen. "Koji ruku i seddu budu inili" - u vezi s tim Ibn-Abbas kae: "Ako neko klanja, ve time on spada u one koji ruku i seddu ine. Poznavaoci erijatskog prava razilaze se u pogledu
Ja bih rekao: Ukoliko neko eli upoznati se s razlozima prenoenja i postavljanja ovoga kamena na mjesto gdje se danas nalazi, vidjet e da je Omer ibnul-Hattab to uinio u elji da muslimanima olaka obilazak Kabe, poto je primijetio da imaju potekoa, i nijedan od ashaba nije iskazao protivljenje tome to je Omer uinio. Ovih dana, dakle, 1385. h. godine, odnosno, neto prije i poslije toga, broj hadija se dosta poveao, tako da je danas dostigao milion i po ljudi. Zato dolazi do guvi i stiske u kojoj dio hadija i preseli na ahiret. To je posebno primjetno bilo prole godine. Zato se nadamo da e odgovorni ovaj objekat jo pomaknuti, kao to je to svojevremeno uinio Omer ibnul-Hatab, kako bi olakali muslimanima.
57
sudbinsku dimenziju, budui da je to zborite za ljude, odnosno mjesto prema kojem due ljudske iskazuju svoju privrenost i tenje, koje se nikada ne mogu zadovoljiti, pa makar dolazili svake godine, odazivajui se pozivu Allaha Uzvienog, iskazanome kroz dovu Njegovog miljenika, Ibrahima, a.s.: "Pa uini srca nekih ljudi da eznu za njima" (14:37), a zatim: "Gospodaru moj, Ti moju dovu primi." (14:40) Ovaj Hram zatim On, d.., predstavlja kao sigurno mjesto za svakoga ko tu doe, bez obzira ta prije toga inio. Allah Uzvieni kae: . "Prvi Hram podignut za ljude jeste onaj u Meki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima." /96/ "U njemu su znamenja oevidna, mjesto na kojem je stajao Ibrahim i onaj ko ue u nj, treba da bude siguran..." (3:96-97) U ovom asnom ajetu Allah, d.., ukazuje na Mekami-Ibrahim i nareuje da se pored njega klanja: "Neka vam mjesto na kojem je Ibrahim stajao bude prostor gdje ete namaz obavljati!" Komentatori Kur'ana razilaze se u pogledu odreenja MekamaIbn-Hatim, s lancem od IbnAbbasa, navodi : - U rijeima: "Neka vam mjesto na kome je Ibrahim stajao bude prostor gdje ete namaz obavljati!", izraz "Mekami-Ibrahim" odnosi se na cio HaremOd njega se, takoer, navodi da je rekao: "MekamiIbrahim, koji se spominje ovdje, jeste 'Mekami-Ibrahim' u okviru Damije." Ima miljenja da je Mekami-Ibrahim "cio prostor hada"Tano je meutim da je to kamen iza kojega je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dva rekata TavafaEl-Buhari navodi predanje od Vjerovjesnika, preko Enesa ibn Malika, koji kae: - Omer ibnulHattab je rekao: "Sloio sam sa svojim Gospodarom u tri stvari ili je rekao: Sloio se moj Gospodar sa mnom u tri stvari. Rekao sam: "Allahov Poslanie, kada bi uzeo Mekami-Ibrahim za mjesto namaza?!", pa je, nakon toga, objavljen ajet: "Neka vam mjesto na kojem je Ibrahim stajao bude prostor gdje ete namaz obavljati!" itd. Hadis prenosi Muslim od Omera, koji je rekao: "Sloio sam sa svojim Gospodarom u tri stvari: u pogledu hidaba (pokrivanja ene), zarobljenika na Bedru i Mekami-Ibrahima." IbnDurejd kae na osnovu lanca prenosilaca od Dabira: /116/ "Allahov Poslanik je brzo iao tri obilaska, a etiri polahko, pa kada bi to zavrio, otiao bi do Mekami-Ibrahima i iza njega klanjao dva rekata, a zatim
99 "On je rekao: 'Onome koji ne bude vjerovao, dat u da neko vrijeme uiva, a onda u ga prisiliti da u paklenu vatru ue. A grozno je to boravite!'" To znai: "I one koji ne budu vjerovali Ja u opskrbiti kao to opskrbljujem i vjernike. Zar da stvorim neko stvorenje, a ne opskrbim ga!? Dat u im kratkotrajno da uivaju, a zatim u ih prisiliti na primjerenu kaznu vatrom dehenemskom." "A grozno li je to boravite", tj. boravite i dohodite u dva Sahiha se navodi predanje da je Enes ibn Malik rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Ebu-Talhi: /118/ "Dovedi mi jednoga od vaih mladia koji e mi sluiti (pomagati)!" Ebu-Talha je stavio mene iza sebe na konja, pa sam sluio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad god bi sjahaoDalje kae: Zatim je jahao dok se nije ugledalo brdo Uhud, a tada je rekao: "Ovo je brdo koje nas voli i koje mi volimo." Kada je doao nadomak Medine, rekao je: "Allahu moj, proglaavam svetim sve to je izmeu njena dva brda, kao to je to Ibrahim uinio s Mekom. Blagoslovi ih u njihovim uvjerenjima i mjerenjima" (tj. trgovini). U drugoj verziji stoji: "Boe, blagoslovi ih u svim mjerama, u mikalu, sa'u i muddu!" (odreene mjere koje su najee bile u upotrebi u to vrijeme); El-Buhari dodaje: "tj. stanovnike Medine". Od Abdullaha ibn Zejda ibn Asima, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /119/ "Ibrahim je doista Meku smatrao za sveto mjesto i Allaha je molio za taj grad, pa i ja poput njega, Medinu smatram svetim mjestom i Allaha molim da je osigura u svemu, kako najmanjem muddu, tako i sa'u." /Prenosi ElBuhari/ Ove smo hadise naveli budui da imaju snagu dokaza svetosti Meke. U takve dokaze spada i miljenje da je ona sveta od kada je stvorena sa Zemljom, to je vjerovatnije i jae. Allah to najbolje zna! Postoje drugi hadisi koji potvruju da je Meku Allah uinio svetom i prije stvaranja nebesa i Zemlje. U tom smislu, u dva sahiha se navodi predanje od Abdullahaibn Abbasa, r.a., da je rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je na dan osvojenja Meke: /120/ "Ovaj grad je Allah uinio svetim onoga dana kada je stvorio nebesa i Zemlju, i on je svet Allahovom odredbom do Sudnjega dana. Prije mene u njemu nije dozvoljena borba nikome, a ni meni nije bilo dozvoljeno vie od sata u jednom danu. Prema tome, on je Allahovom
odgovora na pitanje: "[ta je bolje, namaz kod Kabe/u Haremu, ili obilazak oko njega?!" Malik kae da je "tavaf" (obilazak) za strance bolji, dok veina uenjaka smatra da je uopeno namaz bolji. Dakle, to znai: Ibrahimu smo dali u obavezu, odnosno, Ibrahimu i Ismailu objavili smo da oiste Hram "za one koji ga obilaze, tu se osamljuju, ine ruku i seddu", tj. da ga oiste od idolopoklonstva i sumnji i uine ga samo za Allaha, utoitem za one koji ga obilaze, uz njega borave te ruku i seddu obavljaju. Znaenje rijei "ienje damija" uzima se na osnovu ovoga ajeta te rijei Uzvienog: "U damijama koje se voljom Allahovom po -diu, u kojima se spominje Njegovo ime, On se velia jutrom i veeri." (24:36) Prema velikom broju hadisa, sunnet je da se damije oiste od neistoe svega to uznemiravaU tom smislu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: /117/ "Damije su podignute za odreenu svrhu." Postoje razliita miljenja u pogledu toga ko je prvi podigao Kabu. Neki navode da su to bili meleci, neki da je Adem, a.s., neki da je it, a.s. Veina onih koji to navode sljedbenici su Knjige i to su miljenja koja se ne mogu niti potvrditi niti odbaciti, ali se ne mogu tek tako ni prihvatitiU sluaju da se zasnivaju na vjerodostojnim hadisima, mogla bi se prihvatiti. Rijei Allaha Uzvienog: - A kada je Ibrahim zamolio: "Gospodaru moj, uini ovo mjesto sigurnim boravitem", znae: uini ovaj komad zemlje sigurnim boravitem, to je sasvim odgovaralo situaciji budui da jo nije bio poeo graditi Kabu. Allah Uzvieni takoer kae u suri "Ibrahim": A kada je Ibrahim zamolio: "Gospodaru moj, uini ovo mjesto sigurnim boravitem" (14:35) kao da ponovo, nakon zavretka gradnje Kabe, smjetanja svoje porodice i roenja sina Ishaka, koji je bio mlai od Ismaila trinaest godina, upuuje dovu. Zato on, na kraju dove kae: "Hvala Allahu, Koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, usliava molbe." (14:39) "I snabdij plodovima stanovnike njegove, one izmeu njih koji budu u Allaha i drugi svijet vjerovali!" IbnAbbas kae: - Ibrahim je to zadravao za vjernike iskljuujui druge ljude, pa je Allah objavio:
100 Allah naredio?" Odgovorio je: "Da." A ona je kazala: "Dakle, nee nas ostaviti!", i vratila seIbrahim je, potom, iao dok nije doao do prijevoja odakle ga nisu mogli vidjeti. Tada se okrenuo Hramu i podigavi ruke Allahu uputio ovu dovu: "Gospodaru na, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se nita ne sije, kod Tvoga asnog hrama..da bi zahvalni bili." (14:37) Majka Ismailova dojila je svoga sina i pila vodu iz mjeine dok je nije potroila, a onda su oednjeli i ona i njen sin. Gledala ga je kako se savija, odnosno, kako se prevre, kao to kae (prenosilac)Ne mogavi da to gleda, krenula je prema breuljku Safa, koji joj je bio najblii. Uspela se na breuljak, a zatim okrenula prema kotlini, gledajui da li e koga vidjetiPoto nikoga nije ugledala, napustila je breuljak i ponovo se spustila u dolinu, podigla jedan kraj svoje koulje, a zatim urno krenula kroz dolinu do Merve. Tu je zastala nastojei da koga ugledaPoto nikoga nije vidjela, to je uinila sedam putaIbn-Abbas kae da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zato ljudi urno idu izmeu ova dva mjesta." Kada se pribliila Mervi, ula je glas i rekla sebi: "Sluaj!", a zatim slualaPotom je ponovo ula glas i rekla: "ûla sam te, ima li kod Tebe pomoi?" Zatim se nala kod mjesta Zemzem s melekom koji je krajem ili, kako kae, krilom neto traio, dok se nije pojavila voda. Ona je poela da to ograuje ureujui svojim rukama ogradu, a zatim je zagrabila vode i stavila u svoju mjeinuDok je ona grabila, voda je izvirala. Ibn-Abbas kae: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Allah se smilovao majci Ismailovoj, jer da nije ogradila Zemzem to bi bio izvor vode tekuice!" Zatim kae: "Pa se ona napila vode i podojila dijete, a melek joj je rekao: 'Ne boj se izgubljenosti, ovdje e biti Hram koji e sagraditi ovaj djeak i njegov otac. Allah doista ne ostavlja Svoje pripadnike da budu izgubljeni.'" Hram je bio podignut iznad zemlje poput breuljka, a vode su ga plavile i s desne i s lijeve strane. Tako je bilo dok nije dola jedna grupa ljudi iz plemena Durhum (odnosno jedna porodica iz Durhuma), koji su bili na putu, pa su odsjeli u dnu Meke. Vidjeli su pticu kako krui, pa su kazali: "Ova ptica krui zbog vode. Koliko znamo, u ovoj kotlini nema vode !?" Nakon toga, oni su poslali jednoga ili dvojicu ljudi, te su nali vodu. Vratili su se i obavijestili ih, pa su otili tamo. Zatim kae: - Majka
odredbom svet do Dana sudnjega i u njemu se ne moe ni trn posjei, ne moe se loviti, niti ita uzeti to se nae na zemlji da se ne obznani, niti se smije upati (zeleno) bilje, Abbas je rekao: "Allahov Poslanie, osim mekanskog nara (despik), jer ga koriste kovai za potpirivanje vatre i za kue", pa je rekao: "Osim nara mekanskog"Navedeno prema Muslimu, a slino predanje postoji i od EbuHurejreta.[to se tie isticanja vrijednosti Meke u odnosu na Medinu ili obratno, to e biti kasnije izloeno, inaallah. I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, molili su: "Gospodaru na, primi to od nas, jer Ti uistinu sve uje i zna." Rije "temelji" mnoina je od imenice "temelj, osnov", odnosno, stup, osnovUzvieni Allah kae: Ti, Muhammede, podsjeti svoj narod na Ibrahimovu i Ismailovu gradnju Kabe i postavljanje temelja, kada su govorili: "Na Gospodaru, primi to od nas, jer Ti uistinu sve uje i zna", molei tako Allaha Uzvienog da to od njih primiTo potvruju i njihove rijei koje dolaze poslije navedenih: "Gospodaru na, uini nas dvojicu Tebi odanim (muslimanima)." Oni su uinili dobro, pa mole Allaha da im to primi, odnosno podigli su hram pa Allahu upuuju molbu da primi njihovo djelo, plaei se istovremeno da ne bude primljenoTako ine pravi i iskreni vjernici, koje Allah Uzvieni spominje: "I oni koji od onoga to im je dano udjeljuju i ija su srca puna straha..." (23:60), dakle, iz straha da to ne bude primljeno od njih. U Sahihu El-Buharijevom navodi se da je Ibn-Abbas rekao: /121/ - Prva ena koja je upotrijebila pojas, tj. komad platna kojeg je vezala za pas a koji je sezao do zemlje briui tragove hoda, bila je majka Ismailova. Ona je stavila pojas kako bi sakrila tragove od Sare. Nakon toga, Ibrahim je otiao s njom i njihovim sinom Ismailom, kojeg je dojila, ostavivi je kod Hrama i to kod jednog drveta iznad Zemzema, na najviem dijelu damije. U to vrijeme u Meki nije bilo nikoga, niti je bilo vodeOn ih je ostavio na navedenome mjestu, ostavivi pored njih torbu s hurmama i mjeinu s vodomPotom je Ibrahim krenuo, a za njim i ona govorei: "Ibrahime, gdje e ti, a nas ostavlja u ovoj dolini u kojoj nema ni prijatelja ni bilo ta drugo?" To mu je ponovila vie puta. Ali se on nije obazirao. Zatim je rekla: "Je li ti to
101 dobro." "Da li ti je ta savjetovao? ", zapitao je on "Da, on ti alje selame i kae ti da uvrsti prag pred vratima", odgovorila je. Ismail je potom rekao: "To je moj otac, a ti si taj prag. Rekao mi je, dakle, da te drim." Zatim je prolo odreeno vrijeme, pa je Ibrahim ponovo doao. U tom asu Ismail je sebi iljio strijele pod drvetom u blizini vrela Zemzem. Kada ga je ugledao, ustao je i doekao ga pa su se pozdravili kao to dolikuje ocu i sinu. Zatim je on rekao: "Ismaile! Allah mi je neto naredio." On mu je odgovorio: "Pa uini ono to ti je Gospodar tvoj naredio." "Hoe li mi pomoi?", upitao je"Da, pomoi u ti", odgovorio je Ismail. Ibrahim je rekao pokazujui na uzvisinu oko njih: "Allah mi je naredio da ovdje izgradim Hram." Zatim su njih dvojica postavili temelje Hrama. Ismail je donosio kamenje i dodavao ga Ibrahimu, koji je zidao. Kada je graevina postala visoka, donio je ovaj kamen,58 postavio ga i on je na njemu stajao dok je zidao, a Ismail mu dodavao kamenje. Pritom su govorili: "Na Gospodaru, primi ovo od nas. Ti, doista, sve uje i zna." Oni su tako gradili Kabu kruei oko nje i izgovarajui: Komentatori Kur'ana razilaze se u pogledu "temelja Hrama", tj. da li su to temelji koje je postavio Ibrahim, a.s., ili su tu ranije bili, odnosno da li je njemu bilo nareeno da na njima izgradi Hram? Najvjerovatnije - a Allah to najbolje zna - da su temelji bili postavljeni prije Ibrahima, a da je pokazano gdje se nalaze, kao to Uzvieni Allah kae: "I kada smo kao utoite Ibrahimu pokazali mjesto Hrama..(22:26) Dakle, Hram je ranije postojao, a njemu je pokazano njegovo mjesto.. Ibn-Derir kae: - Izvijestio nas je Hennad ibn Serijj, koji lanac prenosilaca vezuje za Halida ibn Arare, koji kae: Neki ovjek je doao Aliji, r.a., i upitao: "Hoe li mi neto rei o ovome Hramu? Da li je to prvi hram koji je podignut na Zemlji?" On je odgovorio: "Ne." Ali prvi hram koji je postavljen u Meki jeste MekamiIbrahim. Ko u njega ue, siguran jeAko eli, rei u ti kako je podignut. Allah je objavio Ibrahimu "da Mu sagradi Hram na Zemlji"Ibrahim je osjeao da tome nije dorastao, pa mu je Allah dao "Sekinu" - samopouzdanje koje je dolo u vidu estokog vjetra s dvije glave. Jedna ga je pratila dok nije
To je kamen na kojem je Ibrahim stajao dok je gradio Kabu, odnosno, to je Mekami-Ibrahim, o kome je bilo govora na str. 95.
58
Ismailova je bila kod vode, pa su je upitali: "Dozvoljava li nam da odsjednemo kod tebe?" Odgovorila je: "Da, ali nemate pravo na vodu kod nas." Oni su rekli: "Uredu." Ibn-Abbas kae: - Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "To je obradovalo majku Ismailovu, jer ona je voljela prijateljstvo." Oni su potom odsjeli, zatim su poslali po svoje porodice, koje su dole tu zajedno sa dijelom ljudi iz tamonjih nastambi. Djeak je odrastao i od njih nauio arapski jezikSvima se sviao i cijenili su ga. Kada je dolo vrijeme za enidbu, oenili su ga jednom enom izmeu njih. Majka Ismailova je umrla. Nakon to se Ismail oenio, Ibrahim je doao da vidi sina kojega je tu ostavio. Nije ga naao. Upitao je suprugu za njega, pa mu je rekla: "Otiao je da nam neto donese..." Zatim je pitao kako ive, pa mu je rekla: "Mi smo u loim prilikama. U tekoama smo i nevolji." Poalila mu se. On je rekao: "Kada ti doe suprug, prenesi mu selame i reci mu da promijeni prag pred vratima." Kada je Ismail doao, kao da je neto predosjetio, upitao je: "Je li ko dolazio?" Ona je rekla: "Da, dolazio je neki starac, pitao me za tebe i odgovorila sam mu ta je pitao. Pitao je kako ivimo. Odgovorila sam da imamo potekoa i nevolja." On je tada upita: "Je li ti dao kakav savjet?" "Da", odgovorila je ona"Rekao mi je da ti prenesem selam i da promijeni prag pred vratima." On tada ree: "To je moj otac. Naredio mi je da se od tebe rastavim, pa otii svojima !" Nakon toga se razveo i oenio drugu iz istog plemena. Nakon podueg vremena Ibrahim je ponovo doao. Poto opet nije naao sina kod kue, enu je upitao gdje se nalazi "Iziao je da nam neto donese", odgovorila je ona"Kako ste?", upitao je. Pitao je, potom, kako ive i kako im je "Dobro nam je", odgovorila je ona i zahvalila se Allahu, d. "ta jedete?" upitao je Ibrahim "Meso", odgovorila je"A ta pijete?" "Vodu", odgovorila je. On je potom rekao: "Boe, blagoslovi meso i vodu (kojima se hrane)!" Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "U to vrijeme oni nisu imali ita, jer da su ga imali, on bi zamolio Allaha da im to i dalje podari." Zatim je rekao: "Niko izvan Meke ne bi doao, a da se njih dvoje ne bi s njim sreli." "Kada ti doe mu, prenesi mu selam i kai da uvrsti prag!" Kada je doao Ismail, upitao je: "Je li ko dolazio?" "Da", rekla je ona i pohvalila se "Dolazio nam je jedan fini starac. Pitao me za tebe, pa sam ga izvijestila, pitao me kako ivimo, pa sam mu rekla da ivimo
102 sloili su se da porue Kabu i iznova je izgrade, zbog njenog tronog stanja. Sporazumjeli su se da u njenu gradnju uloe samo pravovaljano steena sredstva, u koja ne spada novac od otkupnine za blud, zarada od zelenake kamate, niti nasilno otuena imovina bilo kojeg ovjeka. U to vrijeme Kaba je bila podijeljena meu ograncima plemena Kurej, odnosno svaki dio ili ugao pripadao je odreenom plemenskom ogranku Kureja, to se odnosilo i na onaj dio gdje se nalazio kamen, te gornji dio Kabe Svi su se oni meutim plaili ruenja Kabe, pa se oko toga nisu odmah sloili. Velid ibn Mugira je rekao: "Ja u poeti s ruenjem." Uzeo je krampu, doao na Kabu i rekao: "Gospodaru! Mi ne elimo nita drugo, osim dobro." Zatim je poruio dio do Rukna. Tu veer ljudi su u zebnji proveli govorei: "Vidjet emo..Ako mu ta bude, mi neemo dalje nita ruiti. Izgradit emo to iznova kako je i bilo. A ako mu nita ne bude, to znai da je Allah zadovoljan onim to smo uinili." Od te noi Velid je nastavio svoj posao, ruei dio po dio zajedno s drugim ljudima sve dok nije doao do temelja koje je postavio Ibrahim, a.s., gdje su nali zeleno kamenje, koje je bilo poput zuba povezano jedno s drugim Muhammed ibn Ishak kae: "Jedan od prenosilaca hadisa mi je priao da je neki ovjek iz plemena Kurej, dok je ruio Kabu, stavio polugu izmeu dva kamena kako bi jedan od njih izvadioKada se taj kamen pomakao, cijela Meka se zatresla, tako da su ostavili te temelje." Svi su uestvovali u sakupljanju kamenja i gradnji Kabe, a kada su doli do "Haderul-esveda" / Crnog kamena, sukobili su se i umalo nije dolo do tue, jer svako je pleme eljelo tu ast da postavi ovaj kamen na njegovo mjesto..Tada je Ebu-Umejje ibn Mugire el-Mahzumi rekao: "Skupino Kurej! Dajte neka stane izmeu vas onaj koji prvi ue na vrata Hrama, pa neka on presudi!" Tako su i uinili, a prvi koji je uao na vrata bio je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Kada su ga ugledali, oni su rekli: "To je Emin, ôvjek od povjerenjaZadovoljni smo da to uini Muhammed!" Kada su ga izvijestili o emu se radi, on je rekao: /122/ "Donesite mi jedno platno!" I oni su ga odmah donijeliTada je on uzeo Crni kamen, stavio ga na platno, a potom rekao: "Neka svako pleme uzme za jedan kraj platna, pa ga zatim svi zajedno podignite!" Tako su i uinili, a kada su ga podigli do mjesta gdje se treba postaviti, on ga je postavio na to mjesto. Nakon toga, Kaba
doao u Meku, na mjesto Hrama, gdje se savila poput zdjele. Ibrahimu je naredio da gradi tamo gdje se zaustavi Sekina. Ibrahim je tu izgradio Hram i ostalo mu je samo jo da ugradi jedan kamen. Zatim je djeak poao da trai kamen, a Ibrahim je rekao: "Ne, hou kamen kakav ti ja kaem"Zatim je djeak krenuo, naao kamen i donio ga. Kada se vratio, vidio je da je on na tome mjestu ve postavio Crni kamen. Rekao je: "Oe, ko ti je donio taj kamen?" On je odgovorio: "Donio mi ga je onaj koji se nije oslanjao na tvoju gradnju. Donio ga je Debrail, a.s., s neba." Tako su ga dovrili. Navodi se da je ovaj kamen bio bijeli hijacint (dragulj) poput cvijeta drveta "segam", da ga je Adem donio sa sobom iz Denneta i da je pocrnio od grijeha ljudskih. Navodi se, takoer, da je Hram sagraen od materijala etiri brda: Hira, Turi Sina, Turzita i El-Dudi Allah to najbolje zna. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje s lancem od Seida ibn Musejjeba, koji je rekao: "Kazivao nam je Ali ibn ebiTalib da je Ibrahim doao iz Jermenije sa Sekinom, koja mu je pokazala mjesto Hrama, kao to pauk pravi kuu." Zatim kae: "Pa su tu nali takvo kamenje da jedan ne moe podii trideset ljudi." Rekao sam mu: - Ebu-Muhammede, Allah Uzvieni kae: "I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali", a on je odgovorio: "To je bilo poslije." 59
* * *
nakon Ibrahima, a.s., i prije poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem Pet godina prije poslanstva Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pripadnici plemena Kurej
Na osnovi ukupnog teksta Kur'ana i postojeih predanja, usprkos tome to poznavaoci hadisa tvrde da nije utvren pouzdano nijedan hadis, dakle, na osnovi svih ovih predanja, ini se najvjerovatnijim da su temelji Hrama postojali prije Ibrahima, jer i Allah Uzvieni kae: I kada smo kao utoite Ibrahimu pokazali mjesto Hrama... (22:26), zatim kae: "I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali." Jasno se vidi da je Allah uputio Ibrahima na mjesto Hrama, te da temelji Hrama, tj. etiri osnovna temelja nisu kompletni temelji na kojim je stajao Hram. Naime, prethodna predanja ukazuju da jedan kamen iz temelja ne moe ponijeti trideset ljudi dok Ibrahim, a.s., kae: "kod Tvoga Svetog hrama" i to vie godina prije nego je podignut Hram, to dokazuje da je Hram postojao na poznatom lokalitetu. Nerazumno je da Hram postoji bez temelja. U predanju takoer stoji: "Na mjestu Hrama u to vrijeme bio je crveni okruglasti breuljak, koji je vjerovatno bio ostatak ranijeg hrama." Allah to najbolje zna!
59
KUREJIJSKA GRADNJA KABE
103 Prema predanju Abdullaha ibn Amra ibn Asa navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /125/ "Kabu e poruiti Zu-Sevikatejn iz Abesinije, pa e opljakati njene ukrase i odnijeti prekrivae. Kao da ga gledam kako elav i kvrgavih ruku60 udara po njoj lopatom i krampom." Allah najbolje zna, ali to e najvjerovatnije biti nakon pojave Jeduda i Meduda (Goga i Magoga), jer u jednom predanju od Ebu-Seida elHudrija, r.a., u Sahihu ElBuharije stoji: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /126/ "Hodoastit e se Kaba i obavljati umra i nakon dolaska Jeduda i Meduda." "Gospodaru na, uini nas dvojicu Tebi odanim (muslimanima), i porod na neka bude Tebi odan, pokai nam obrede nae i oprosti nam, jer Ti prima pokajanje i milostiv si." Ibn-Derir kae: Pod tim oni misle: "Uini nas dvojicu odanima Tvojoj naredbi, samo Tebi pokornima, da u toj pokornosti nikoga Tebi ne pridruujemo, da ibadet ne inimo nikome drugome do Tebi." U vezi sa rijeima: "i porod na neka bude Tebi odan." EsSuddi kae: "Oni ovim misle na Arape", a Ibn-Derir kae: "Tano je da to obuhvaa i Arape i druge narode, jer su potomci Ibrahima i sinovi Israilovi." Meutim, stav Ibn-Derira nije u suprotnosti s rijeima Es-Suddija budui da izdvajanje Arapa posebno ne negira druge narode. Kontekst se, meutim, odnosi na Arape, jer nakon toga kae: "Gospodaru na, poalji im poslanika, jednog od njih" (2:129), to se odnosi na Muhammeda, a.s., koji je jedan od njihU tom smislu, Allah Uzvieni kae: "On je Onaj Koji je nepismenim poslao poslanika izmeu njih samih" (62:2), to, pored svega, ne negira da je poslan i crnim i crvenim, kao to i Uzvieni Allah kae: - Reci: "O ljudi, ja sam Allahov Poslanik svima vama" (7:158), a za to postoji niz neoborivih dokaza. "Pokai nam obrede nae" znai: pokai nam ih i poui nas tim obredima! Od Seida ibn Mensura, s lancem prenosilaca od Mudahida, prenosi se da je rekao slijedee: "Debrail je rekao Ibrahimu: 'Podigni temelje!', pa ih je on podigao. Zatim mu je pokazao sve obrede hadaIblis je pokuao da u te obrede hada neto svoje doda, ali nije uspioZato mu je Allah naredio da na
onaj koji ima iskrivljene lanke ruku ili nogu, iskrivljene zglobove...
60
je s takvim izgledom ostala sve do poara koji se desio poetkom vladavine Abdullaha ibn Zubejra 60 godine po Hidri, odnosno krajem vladavine Jezida, sina Muavije. Dok su drali pod opsadom Ibn-Zubejra, on je sruio Kabu i iznova je izgradio na temeljima Ibrahima, a.s. Tom prilikom je ugraivao kamenje promjera pet lakata, postavio istona i zapadna vrata koja su vezana za zemlju u skladu s predanjem koje je uo od svoje tetke Aie, majke vjernika, koja je to ula od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U tom obliku Kaba je ostala sve dok ga Hadad nije smaknuo. On je, kako u Sahihu navodi Muslim od Ata'a, po naredbi halife Abdul-Melika ibn Mervana, sve to vratio u prvobitno stanje. Sunnet je bio da se prihvati to to je uinio IbnZubejr, r.a., jer je on bio taj kojega je Allahov Poslanik posebno volioMeutim, Abdul-Melik ibn Mervan nije znao za ovaj sunnet. Zato je on, kada je potvreno predanje Aie od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Voljeli smo da smo njega ostavili i ono to je uradio." Muslim u svom Sahihu od Ebi-Kuz'e prenosi da je Abdul-Melik ibn Mervan rekao dok je obilazio oko Kabe: - Allah unitio Ibn-Zubejra to je slagao na Majku vjernika govorei: Od nje sam uo kako kae: /123/ "Aia! Da tvoj narod nije do juer bio u kufru, poruio bih Kabu, pa bih u njoj postavio jo kamenja, jer tvoj narod nije sve potpuno izgradio." Al-Haris ibn Abdullah ibn ebi-Rabi'a je rekao: "Ne govori to, vladaru vjernika, jer i ja sam uo Majku vjernika kako to govori." On je rekao: "Da sam to uo prije nego sam je poruio, ostavio bih je onako kako je to izgradio Ibn-Zubejr." Ovaj hadis je pouzdan od Aie, r.a., budui da se od nje prenosi u vie vjerodostojnih predanja, to ukazuje na ispravnost postupka IbnZubejra, pa bi stoga bilo dobro da je tako ostavljenoMalik ibn Enes je zabranio Reidu, odnosno njegovom ocu Mehdiju, da porui Kabu i izgradi je ponovo na temeljima Ibrahima, a.s., kako ona ne bi bila predmet razraunavanja meu vladarima, pa da je svaki rui po svom nahoenju. Prema tome, ona e u ovom obliku ostati do kraja ovosvjetskog vremena, sve dok je ne porui Zu-Sevikatejn iz Abesinije, to se prenosi u oba Sahiha od Ebu-Hurejrea, r.a., koji kae: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /124/ "Kabu e poruiti Zu-Sevikatejn iz Abesinije."
odnosno,
104 izilo svjetlo koje je obasjalo palae [ama", to znai da je ona vidjela to u snu dok je bila trudna, pa je ispripovijedala svojim najbliima, to se potom meu njima proulo i postalo poznato. Isticanje ama, Sirije, Palestine i Libana, koje obasjava njegovo svjetlo, ukazuje da e ova regija na kraju ovosvjetskogvremena biti stjecite islama i njegovih pripadnika,odnosno da e se tu pojaviti Isa. U tom smislu u dva Sahiha stoji: /129/ "Jedna grupa mojih sljedbenika ostat e na Putu istine i njima nee moi tetu nanijeti ko god ih htio poniziti ili im se suprotstaviti, pa e takvi ostati do dana kada Allah bude dao da se ostvari Njegova naredba." U Sahihu El-Buharijevom: /130/ "...i oni e biti u amu." Rijei Allaha Uzvienog: "Knjizi ih pouiti" znae "Kur'anu ih pouiti", a "mudrosti" znai sunnetu. Zatim: "i oistiti ih" znai: uiniti da se Allahu pokoravaju i budu Mu iskreni. U vezi s rijeima: "Ti si, doista, Silni i Mudri" Ibn-Abbas kae: "To znai silni, koji sve moe, i mudri u svojim djelima i rijeima, jer On stavlja svaku stvar na svoje mjesto.
njega baca kamenie tri puta, svaki put po sedam kamenia, i to kod tri demreta, to je on i uinio. Zatim ga je doveo do Me'aril-Harama pa do Arefata. Tu je rekao: 'Sada zna to sam ti pokazao.' On je odgovorio: 'Da.'"
"Gospodaru na, poalji meu njih poslanika, jednoga od njih, koji e im ajete Tvoje kazivati, Knjizi i mudrosti ih pouiti i oistiti ih, jer Ti si doista Silni i Mudri."/129/ Ibrahimova molitva da Allah stanovnicima Harema poalje poslanika izmeu njih bila je sasvim u skladu s ranije utvrenom Allahovom odredbom da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bude poslanik nepismenima,61 odnosno svima iz dva svijeta (ljudi i dina), kako navodi predanje imama Ahmeda od Irbada ibn Sarije, koji iznosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /127/ "Ja sam kod Allaha peat vjerovjesnika,62 dok je Adem bio ilovaa. O tome vas obavjetava dova moga oca Ibrahima, radosni nagovjetaj Isaa da u se pojaviti, snovi moje majke kao i majki drugih vjerovjesnika." Njegove rijei: "radosni nagovjetaj Isaa da u se pojaviti" odnose se na rijei Allaha Uzvienog: "I da vam donesem radosnu vijest o poslaniku ije je ime Ahmed..(61:6), a rijei: "i snovi koje je usnila moja majka" pojanjene su u njegovim rijeima u jednom drugom hadisu koji prenosi Ahmed:/128/ "Moja je majka u snu vidjela da je iz nje
Tj. Arapima. Tj. kod Allaha je upisano u Knjizi Glavnoj da e on biti poslan kao posljednji vjerovjesnik. Meutim, neke ekstremne sekte ovaj hadis smatraju dokazom da je on, sallallahu alejhi ve sellem, prvo stvorenje, iako o tome ovdje uope nema spomena. Naprotiv, ovaj hadis ukazuje na njegovu opstojnost u znanju /znanstvenu opstojnost/, a nikako i stvorenu opstojnost. U znanstvenoj opstojnosti sva druga stvorenja jednaka su vjerovjesnikovoj opstojnosti, to potvruju i rijei Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: /131/ "Allah je doista znao stvari pedeset hiljada godina prije nego je stvorio nebesa i Zemlju." Allahovo znanje predstavlja Njegovo nestvoreno svojstvo i u njemu nema prethoenja. Meutim, prvo to je stvoreno bilo je Pero, to, takoer, potvruju rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /132/ - Prvo to je Allah stvorio bilo je Pero. Rekao mu je: "Pii!", a ono je upitalo: "Gospodaru moj, ta da piem?" On mu je, d.., rekao: "Pii to e biti do Dana sudnjega!" U vezi s ovim vidjeti nau raspravu: "Muhammed, najvrednije, a ne prvo stvorenje", koja je tampana.
62 61
"Ko drugi vjeru Ibrahimovu izbjegava do onaj koji ne dri do sebe! Mi smo njega na ovome svijetu odabrali, pa e on i na drugom svijetu biti meu dobrima." /130/ - Kada je njemu Gospodar njegov rekao: "Predan budi!", on je odgovorio: "Ja sam predan Gospodaru svjetova." /131/ - I Ibrahim je, kao i Jakub, to ostavio u amanet sinovima svojim: "Sinovi moji, Allah je vama vjeru odabrao, i nipoto nemojte umrijeti drukije nego kao musli-mani." /132/ Ovim rijeima Allah Uzvieni odgovara nevjer-nicima na njihove idolopoklonike izmiljotine suprotne vjeri Ibrahima Halila, voe ednih vjernika, koji je vjerovao samo u Gospodara Uzvienog, ne ostavljajui tu prostor za bilo to drugo i ni za trenutak Mu ne pridruujui kao ravnoga bilo koga, tako da se ogradio od
105 "Sinovi moji, Allah je vama vjeru odabrao, i nipoto nemojte umrijeti drukije nego kao muslimani", to znai: înite dobro u ivotu i drite se toga kako bi vam Allah dao da i umrete kao takvi (muslimani) jer ovjek obino i umire onako kako je ivio, a bit e i oivljen prema tome kako je umro. Ove rijei nisu u suprotnosti s hadisom: /133/ "Doista jedan ovjek moe raditi za Dennet i doi do njega na pedalj ili lakat duine, a potom ga pretekne Knjiga i on uradi djela stanovnika Dehenema, u koji zatim i ue"..itd. U nekim predanjima ovoga hadisa, takoer, stoji: /134/ "Radio je za Dennet, kako to ljudima izgleda, a radio je i za Dehennem, kako to njima izgleda." A Allah Uzvieni, takoer, kae: "A onome koji dijeli i Allaha se boji", "i ono najljepe smatra istinitim", "njemu emo put dobra olakati"; "a onome koji tvrdii i osjea se neovisnim", "i ono najljepe smatra lanim", "njemu emo put zla olakati" (92:5-10).
oboavanja bilo ega osim Allaha. U tome se ponaao suprotno svojim sunarodnjacima, to je dovelo do toga da se distancira i od svoga oca...! Allah Uzvieni kae: - I kada Ibrahim ree ocu svome i narodu svome: "Ja nita nemam s onima kojima se vi klanjate", "nego samo s Onim Koji me stvorio, jer e mi On, doista, na Pravi put ukazati" (43:2627), zatim kae: "A Ibrahim je traio oprosta za svoga oca samo zbog obeanja koje mu je dao. A im mu je postalo jasno da je on neprijatelj Allahov, on ga se odrekao. Ibrahim je, doista, bio pun saaljenja i obazrivosti." (9:114) Rijei Uzvienog: "Ko drugi vjeru Ibrahimovu izbjegava do onaj koji ne dri do sebe!" odnose se na onoga koji sebi ini nasilje ne brinui o sebi i loe planirajui time to naputa Put istine i pada u zabludu, odnosno ponaa se suprotno onome kojega je Allah odabrao jo od najranijih godina kao primjer upute i pravilnog usmjerenja, uinivi ga Svojim miljenikom na ovome, a jednim od dobrih i sretnih na drugome svijetuStoga se postavlja pitanje: Ima li vee gluposti i nemara od izbjegavanja puta Ibrahima, a.s., te njegovog naina ivota i zajednice, odnosno pristajanja uz put zablude i stranputice? Zatim rijei Uzvienog: - Kada je njemu Gospodar njegov rekao: "Predan budi!", on je odgovorio: "Ja sam predan Gospodaru Svjetova", tjAllah Uzvieni mu je naredio da bude iskren, te samo Njemu predan i posluan, a on je na to odgovorio u skladu sa erijatskom odredbom i vlastitim predodreenjem "I Ibrahim je, kao i Jakub, to ostavio u amanet sinovima svojim...", tju amanet im je ostavio ovu vjeru, islam. Neki predstavnici zdrave tradicije ime Jakub itaju u akuzativu vezujui ga za prethodnu imenicu "sinovima svojim", to znai da je Ibrahim vjeru ostavio u amanet svojim sinovima, kao i svom unuku Jakubu ibn Ishaku, koji je tu bio prisutan. Poznato je a Allah to najbolje zna - da se Ishakov sin Jakub rodio dok je Ibrahim, a.s., ivio sa Sarom, jer se i "radosna vijest" odnosi na njih: "Pa je Mi obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom." (11:71) Jer da za vrijeme njihovog ivota nije bio iv Jakub, ne bi bilo koristi spominjati ga kao potomka Ishakova. Zatim:
- Da li ste prisutni bili kada je Jakubu smrtni as doao i kad je sinove svoje upitao: "Kome ete poslije mene u ibadetu biti?" "Biemo u ibadetu", odgovorili su oni, "Bogu tvome, Bogu tvojih predaka, Ibrahima, Ismaila i Ishaka, Bogu Jedinome! I mi se samo Njemu predajemo!" /133/ "Taj je narod proao; njemu pripada ono to je zasluio, a vama to ste zasluili, i vi neete biti pitani za ono to su oni radili."/134/ Ukazujui arapskim idolopoklonicima, sinovima Ismailovim, te nevjernicima izmeu sinova Israilovih, na sluaj Jakuba, sina Ishakovog, Allah Uzvieni na ovome mjestu potvruje da je on u smrtnom asu ostavio u amanet svojim sinovima da se samo Allahu klanjaju i nikoga Mu ravnim ne pridruuju, pa ih je zapitao: "Kome ete, poslije mene, u ibadetu biti?" "Klanjat emo se", odgovorili su oni, "Bogu tvome, Bogu tvojih oeva
106 posljednjeg."
(predaka), Ibrahima, Ismaila i Ishaka..." Ovdje je naglasak na veini, a Ismail je bio njegov amida. EnNahhas u vezi s tim kae: "Arapi esto amidu nazivaju ocem." Ovaj ajet navode kao argument oni koji djeda spominju kao oca i njega ine zaprekom za nasljedstvo brae, kako se to vidi iz rijei Siddika, koje navodi El-Buhari na osnovi predanja Ibn-Abbasa i IbnZubejra, to je u skladu sa mezhebom Ebu-Hanife, o emu e ire biti govora na drugome mjestu. Rijeima: "Bogu jedinome" istie se da samo Njemu pripada oboavanje i da Mu se niko i nita ne moe pridruiti; "i mi se samo Njemu predajemo", tj. samo smo Njemu pokorni i posluniNaime, islam je vjera svih vjerovjesnika bez obzira na raznovrsnost njihovih erijatskih propisaO tome govore brojni ajeti i hadisi "Taj je narod proao", "njemu pripada ono to je zasluio, a vama to ste vi zasluili", tjvama ne vrijedi to se vezujete za vjerovjesnike kao to su Ibrahim, Ismail, Ishak, Jakub i njihovi potomci, ako dobro ne inite, jer njima pripada ono to su oni inili, a vama to vi inite. "i vi neete biti pitani za ono to su oni radili"Zato u predanju stoji: /135/ "Koga uspori djelo, nee ga ubrzati porijeklo."
- Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono to se objavljuje nama, i u ono to je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono to je dano Musau i Isau, i u ono to je dano vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike meu njima i mi se Njemu predajemo."/136/ Allah Uzvieni upuuje Svoje robove, vjernike, da vjeruju u ono to im je objavio posredstvom Svoga poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, do u detalje, te ono to je objavio vjerovjesnicima, a.s., prije njih, u opim crtama. U tekstu je posebno spomenuo neke poslanike, a na ostale je samo uopeno ukazao. Usto, Allah, d.., ukazuje im da ne prave razlike izmeu vjerovjesnika, nego da u sve njih vjeruju, te da ne budu kao oni o kojima Allah, d.., kae: - i koji ele izmeu Allaha i poslanika Njegovih napraviti razliku, pa govore: "U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo!", i ele izmeu toga nekakav stav zauzeti /150/"Oni su, zbilja, pravi nevjernici../151/ (4:150) Ebul-Alije, Rebi' i Katade kau: Unuka Jakubovih bilo je dvanaest, a svaki od njih izrodio je po cijelu zajednicu, pa su zato poznati pod imenom "unuci"Pod imenicom "unuci" ovdje se misli na narode, odnosno, potomke sinova Israilovih, te na objavu koju je Allah objavio vjerovjesnicima izmeu njih, kao to i Musa kae: "Sjetite se Allahove blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima uinio, i uinio vas je vladarima." (5:20) Ibn Ebi-Hatim s lancem prenosilaca od Ma'kila ibn Jesara prenosi: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /136/ "Vjerujte u Tevrat, Zebur i Indil, a drite se Kur'ana!"
- Oni govore: "Budite idovi, odnosno krani, bit ete na Pravom putu!" Ti reci: "Ne, mi smo Ibrahimove prave vjere, jer on nije nikoga Allahu ravnim smatrao."/135/ Muhammed ibn Ishak, s lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa, prenosi: Abdullah ibn Surija el-E'ver je rekao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Pravi put je samo ono to mi slijedimo, pa nas i ti slijedi, Muhammede, i bit e na Pravom putu!" Slino su govorili i krani, pa je nakon toga Allah objavio rijei: Oni govore: "Budite idovi, odnosno krani, i bit ete na Pravom putu!" Zatim: - Ti reci: "Ne, mi smo Ibrahimove prave vjere", tj. mi ne elimo slijediti ni idovsku ni kransku vjeru, emu nas vi pozivate, "nego" mi slijedimo "Ibrahimovu pravu vjeru", tj. ispravnu vjeru. Ebu-Kilabe kae: "Pravi vjernik onaj je koji vjeruje u sve poslanike, od prvog do
107 neete biti pitani za ono to su oni radili."/141/ Upuujui Svog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da odbaci rasprave idolopoklonika, Allah Uzvieni kae: - Reci: "Zar s nama o Allahu raspravljate?", tjzar s nama raspravljate o Jednoi Allaha, iskrenosti prema Njemu i prednosti u slijeenju Njegovih naredbi i izbjegavanju Njegovih zabrana, kada je " On na i va Gospodar", tj. kada je On Onaj Koji raspolae nama i vama, Kojemu pripada svojstvo boanstva i Koji nema ortaka. "Nama pripadaju naa djela, a vama vaa djela!", tj. mi smo daleko od vas i onoga emu se klanjate, kao to ste i vi daleko od nas, jer "mi smo prema Njemu iskreni" u pobonosti i predanosti. Nakon toga, Allah Uzvieni negira njihove tvrdnje da su Ibrahim i vjerovjesnici poslije njega pripadali idovskoj, odnosno kranskoj vjeri, pa kae: - Reci: "Znate li bolje vi ili Allah?", to znai: "Allah to svakako najbolje zna!", a On saopava da oni nisu bili ni idovi ni krani. "Zar je iko nepravedniji od onoga koji skriva svjedoanstvo istine od Allaha!" U vezi s ovim rijeima Hasan el-Basri kae: "Oni su u Boijoj Knjizi, koja im je dana, itali da je vjera islam, da je Muhammed Allahov poslanik, te da su: Ibrahim, Ismail, Ishak, Jakub i unuci bili daleko od idovstva i kranstva - oni su to posvjedoili pred Allahom i intimno to priznali, ali su potom prikrili to svjedoanstvo. "A Allah motri na ono to vi radite." Ove rijei sadre estoku prijetnju i opomenu, ukazujui da Njegovo znanje obuhvaa vae znanje, odnosno da ete biti nagraeni u skladu s tim. Zatim Uzvieni Allah kae: "To je narod koji je proao", tj. prestao postojati. "Njemu pripada ono to je zasluio, a vama pripada ono to ste zasluili", tjnjima pripadaju njihova djela, a vama vaa. "Vi neete biti pitani za ono to su oni radili", tj. vama ne vrijedi vezivanje za njih, ako ih ne slijedite. Stoga se ne ponosite samo time to potjeete od njih, sve dok ne budete njih slijedili izvravajui Allahove naredbe i slijedei Njegove poslanike, koji su poslani da obraduju i opomenu, i to posebno na pojavu prvaka vjerovjesnika i peata Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a potom i sve druge
"Pa, ako oni budu vjerovali u ono u to vi vje -rujete, na Pravom su putu; a ako glave okrenu, oni su onda daleko od Pravog puta i Allah e te sigurno od njih zatititi, jer On sve uje i zna." /137/ "Allahove vjere se drite! Zar ima ljepe vjere od Allahove?! Mi se samo Njemu pokoravamo." /138/ Uzvieni Allah kae: .."ako oni budu vjerovali...", tjako budu vjerovali nevjernici izmeu idolopoklonika i sljedbenika Knjige, kao to vi vjerujete u Allaha i Njegove poslanike, ne pravei razlike meu njima, "oni su na Pravom putu", tjoni su na putu Istine "A ako glave okrenu" od Istine i prihvate neistinu nakon to budu imali dokaze za istinu, "oni su onda daleko od Pravog puta i Allah e te sigurno od njih zatititi", tj. On e te pomoi protiv njih i dati da ih pobijedi, "jer On sve uje i zna" "Allahova vjera!", tj. Allahova vjera ovdje je navedena u akuzativu i znai: "Drite se Allahove vjere, fitreta." "Zar ima ljepeg vjere od Allahove?!"; "Mi se samo Njemu pokoravamo", tj. Njemu smo pokorni.
Reci: "Zar s nama o Allahu raspravljate, kad je On i na i va Gospodar! Nama pripadaju naa djela, a vama vaa djela! A mi smo prema Njemu iskreni." /139/ "Kako moete govoriti da su Ibrahim, Ismail, Ishak, Jakub i unuci njihovi bili idovi ili krani?" Reci: "Znate li bolje vi ili Allah?" Zar je iko nepravedniji od onoga koji skriva svjedoanstvo istine od Allaha! A Allah motri na ono to vi radite." /140/ "Taj je narod bio i nestao; njemu pripada ono to je zasluio, a vama pripada ono to ste zasluili; vi
108 je okretanje prema Svetom hramu (u Kudusu) bilo odreeno na osnovi miljenja (idtihada) Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Naime, oni smatraju da je okretanje prema Svetom hramu (u Kudusu) poelo nakon dolaska Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu, a trajalo je neto vie od deset mjeseci, tokom kojih je on molio Allaha da mu da smjer Kabe, koja je bila kibla i Ibrahima, a.s., to mu je udovoljeno tako da mu je nareeno da se okree Kabi. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o tome je obavijestio muslimane, a prvi namaz koji je klanjao okreui se prema Kabi bila je ikindijaU vezi s tim u dva sahiha se navodi hadis El-Berra'a, r.a., koji istie /137/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao okreui se Svetom hramu esnaest ili sedamnaest mjeseci, da je prieljkivao da se okree prema Hramu u Meki, te da je prvi namaz koji je klanjao okreui se prema Meki bila ikindija. Tom prilikom s njim je klanjala grupa ljudi. Jedan od njih je iziao, pa je prolazei pored ljudi u damiji koji su bili na rukuu rekao: "Tako mi Allaha, klanjao sam sa Vjerovjesnikom okrenuvi se prema Meki", nakon ega su se i oni u istom namazu okrenuli u pravcu Hrama u Meki"En-Nesa'i navodi da je to bio podne namaz koji je klanjan u damiji "Benu-Seleme", dok u hadisu Nuvejle bint Muslim navodi: /138/ " da im je dola vijest o tome dok su klanjali podne-namaz", a zatim kae: "Nakon toga su mukarci doli na mjesto ena, a ene na mjesto mukaraca." Stanovnicima Kuba'a, meutim, vijest nije stigla do sabah namaza, kada im je doao jedan ovjek i rekao /139/ da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, te noi objavljen ajet u Kur'anu kojim mu je nareeno da se okree prema Kabi, pa su se i oni tada okrenuli. Naime, u tom trenutku oni su bili licem okrenuti prema amu, pa su se tada okrenuli prema Kabi.65 Ovo
Nema sumnje da je in okretanja prema kibli u namazu in ibadeta, dok je stav da je smjer Kabe za muslimane kibla u namazu, u emu postoji potpuna saglasnost, in vjerovanja. Ve je navedeno da su ljudi u damiji prihvatili kao istinito izvijee koje su dobili, iako im je samo jedan ovjek saopio da je kibla promijenjena u smjeru Kabe. Budui da su oni u to vrijeme klanjali u smjeru Svetog hrama u Kudsu, promijenili su smjer i okrenuli se u pravcu Kabe. Stoga, njihovo prihvaanje izvijea u vezi s ovim pitanjem samo od jedne osobe predstavlja bez sumnje in vjerovanja, koje je potvreno iz izvijea samo jednog ovjeka koji se zakleo da je on klanjao sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, okrenut u pravcu Kabe, nakon ega su se i oni okrenuli u istom pravcu, to je zasigurno potvreno. Ovo je jedan od dokaza protiv onih koji tvrde da se ahadhadis (hadis samo jedne osobe) ne moe prihvatiti kao dokaz u akaidu, tavie, oni tvrde: "da je grjean svako ko prihvati bilo kakvo uvjerenje posredstvom samo jedne osobe... !" Molimo Allaha da nas
65
vjerovjesnike.
Poetak II duza
- Rei e neki ljudi kratke pameti "[to ih je odvratilo od kible njihove, prema kojoj su se okretali?" Reci: "Allahu pripadaju i istok i za -pad; On upuuje na Pravi put onoga koga On hoe." /142/ "Tako smo vas uinili zajednicom sredine, kako biste bili svjedoci drugim ljudima, i kako bi Poslanik vama bio svjedokI Mi smo promijenili kiblu prema kojoj si se okretao samo zato da bismo istakli one koji slijede Poslanika od onih koji ne vjeruju, jer to je doista teko bilo svima, izuzev onih kojima je Allah ukazao na Pravi putAllah nee dozvoliti da propadne vjerovanje vae - a Allah je prema ljudima doista blag i milostiv."/143/ Pod rijeju "maloumnici, ljudi kratke pameti" misli se na idolopoklonike Arape, te idovske sveenike i licemjere, odnosno sve njih, jer ajet ima openito znaenje. Poto je Allahovom Poslaniku bilo nareeno da se u namazu okree prema Hramu u Svetom gradu (Kudusu), on je u Meki klanjao izmeu dva ugla,63 tako da je Kaba bila ispred njega.64 Poto nakon preseljenja u Medinu nije imao mogunosti klanjati izmeu ta dva ugla, Allah mu je naredio da se okree prema Svetom hramu. To navode Ibn-Abbas, kao i veina uenjaka, koji se meutim razilaze u vezi s pitanjem: kojim putem je to nareeno, da li posredstvom Kur'ana ili na drugi nain...? U tom smislu postoje dva miljenja: Ikreme, Ebul-Alije i Hasan el-Basri smatraju da
Pod dva ugla /rukna/ misli se na "jemenski" i "amski" /sirijski/ ugao. 64 Tj. stajao je na junoj strani, koja danas odgovara "Vratima oprotaja", okrenut sjeverno, prema Svetom hramu, tako da su ispred njega bili i Kaba i Sveti hram.
63
109 plemenitijeg roda", zatim: "Kurejije su najugledniji Arapi po porijeklu", tjnajboljiU to spada i sintagma "srednji namaz", koja znai "najvredniji namaz", a to je ikindijaPrema tome, Uzvieni je uinio ovu zajednicu najboljom "zajednicom sredine" time to ju je odlikovao najsavrenijim propisima, najboljim metodama i najjas-nijim pravcem, kao to i kae: "On vas je izabrao i u vjeri vam nije nita teko dao, u vjeri pretka vaeg IbrahimaOn vas je ranije, a i na ovome mjestu, muslimanima nazvao da bi Poslanik bio svjedok vama, te da biste vi bili svjedoci ostalim ljudima." (22:78) Imam Ahmed prenosi od Ebu-Seida67 da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /141/ - Na Sudnjem danu bit e pozvan Nuh i tada e mu biti reeno: "Jesi li dostavio objavu?", a on e odgovoriti: "Da." Zatim e biti pozvan njegov narod i postavit e mu se pitanje: "Je li vam dostavio objavu?", a oni e odgovoriti: "Nije nam dolazio nijedan poslanik, niti bilo ko drugi!" Nuhu e tada biti reeno: "Koga ima za svjedoka?", a on e rei: "Muhammeda i njegov ummet." Zatim kae: - Zato Allah Uzvieni kae: "Tako smo vas uinili zajednicom sredine." Rije "sredina" znai pravednostVi ete biti pozvani i njemu ete svjedoiti da je dostavio objavu, a potom e on vama svjedoiti." (Prenose: El-Buhari, Et-Tirmizi, EnNesa'i i Ibn-Made prema predanjima od Ibn-E'mea) U hadisu koji prenosi Ahmed od EbuSeida elHudrija stoji: /142/ - ...pa e zatim biti pozvan Muhammed i njegov ummet i postavit e im se pitanje: "Da li je ovaj dostavio objavu svome narodu?", a oni e odgovoriti: "Da." Tada e im biti reeno: "Kako vi znate?", a oni e odgovoriti: "Doao nam je na Poslanik i izvijestio nas da su poslanici dostavili objavu." U tom smislu Allah, d.., kae: "Tako smo vas uinili zajednicom sredine", tj. pravednom zajednicom, "kako biste bili svjedoci drugim ljudima, i kako bi Poslanik vama bio svjedok" Rijei Uzvienog: "I Mi smo promijenili kiblu prema kojoj si se okretao samo zato da bismo istakli one koji slijede Poslanika od
67
pokazuje da ono to neto derogira, ne moe biti prihvaeno prije nego se spozna, bez obzira to je to ranije objavljeno i dostavljeno, jer onima koji su klanjali ikindiju, akam i jaciju okrenuti u pravcu Svetog hrama nije nareeno da to ponove. Allah to najbolje zna! Kada se ovo desilo, neki idolopoklonici, licemjeri, te Sljedbenici Knjige doli su u sumnju i ostali zbunjeni napustivi Pravi put,66 govorei: "to ih je odvratilo od kible njihove, prema kojoj su se okretali?", tjta je ovima, pa se jednom okreu prema Svetom hramu, a drugi put prema Kabi? Nakon toga, Allah Uzvieni je objavio: "Reci, Allahu pripadaju i istok i zapad!", tj. Njemu pripada sve, "pa, kud god se okrenete, tamo je Allahovo lice." (2:115) "Nije estitost u tome da okreete svoja lica prema istoku i zapadu, nego je estit onaj koji vjeruje u Allaha..." (2:177), tj. kuda god nas Uzvieni okrene, mi se tamo okreemo, jer je savrena pokornost u izvravanju Njegovih naredbi, ak i kada bi nam svaki dan nareivao da se okreemo u drugom smjeru, budui da smo mi Njegovi robovi, odnosno pod Njegovom voljom. Zato je stvar Njegove velike panje prema ummetu Muhammedovom, sallallahu alejhi ve sellem, to ih je uputio da se okreu prema kibli Njegovog miljenika Ibrahima, a.s., pa zatim i kae: - Reci: "Allahu pripadaju i istok i zapad; On ukazuje na Pravi put onome kome On hoe." Imam Ahmed donosi predanje s lancem od Aie da je ona rekla: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je mislei na pripadnike Knjige: /140/ "Ni na emu nam oni ne zavide kao na petku na koji nas je Allah uputio, a koji su oni izgubili, na kibli na koju nas je Allah uputio, a koju su oni izgubili, te na rijeima koje mi izgovaramo za imamom: 'Amin!'" "Uinili smo vas takoer zajednicom sredine kako biste bili svjedoci protiv drugih ljudi, i kako bi Poslanik bio svjedok protiv vas." Rije "srednji, sredinji, ugledni" ovdje znai isto to i rije "najbolji, odabran, ugledan" Tako se, npr., kae: "Muhammed je najbolji u svom rodu", tj"najzatiiti od ponienja i loe posljedice! 66 Jer oni su i prije toga bili isti.
Tj. Ebu-Seida el-Hudrija.
110 doista, blag i milostiv" . U sahih hadisu stoji /143/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio jednu zarobljenu enu, odvojenu od svoga djeteta, kako ga trai i kako svako dijete koje ugleda kod neke od zarobljenica prislanja uza svoja prsa, te kako je svoje dijete, kada ga je nala, odmah prigrlila i dala mu da doji. Allahov Poslanik je rekao: "ta mislite, bi li ova ena bacila svoje dijete u vatru ako bi bila u stanju da to ne uini?" Prisutni su Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorili: "Ne bi, Allahov Poslanie!" Na to je on kazao: "Kunem se Allahom da je On (Allah) milostiviji prema Svojim robovima nego ova ena prema svom djetetu."
onih koji se vraaju nazad, jer to je, doista, teko bilo svima izuzev onim kojima je Allah ukazao na Pravi put."68 Dakle, Uzvieni Allah kae: "Muhammede, Mi smo ti propisali da se prvo okree prema Svetom hramu, a zatim smo ti naredili da se okree prema Kabi, kako bismo pokazali ko te slijedi, pokorava ti se i okree se s tobom kuda god ti krene, za razliku od onih koji se vraaju nazad naputajui svoju vjeru." "Iako je to, doista, teko", tjtaj in okretanja od Svetog hrama prema Kabi, odnosno, iako je to veliko i teko u dui, izuzev za one ija je srca Allah uputio i koji s uvjerenjem priznaju istinitost Poslanika, te priznaju da je sve to im je on donio Istina, u koju nema sumnje, da Allah ini to hoe, sudi kako hoe, te, prema tome, On moe dati u obavezu Svojim robovima ta hoe, derogirati ta hoe, te da On posjeduje savrenu mudrost i apsolutni dokaz za sve, za razliku od onih u ijim je srcima bolestJer, im se bilo to desi, kod njih se javlja sumnja, dok se kod onih koji vjeruju pojaaju uvjerenje i potvrdni stav. Uzvieni Allah kae: "I Mi objavljujemo u Kur'anu ono to je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima to samo propast poveava." (17:82) Neki smatraju da su pretee, prvi muhadiri i ensarije, bili ti koji su klanjali prema dvije kible, to pokazuje da su pripadnici Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, ummeta bili savreno pokorni Allahu i Njegovom Poslaniku, te da su svi izvravali Allahove naredbe. Neka Allah svima njima bude zadovoljan. "Allah nee dozvoliti da propadne vjerovanje vae", tjda propadne va namaz u kojem ste se ranije okretali prema Svetom hramu, odnosno da se izgubi nagrada koja vam kod Allaha pripada za to. U jednom sahih hadisu od Bera'a prenosi se da je rekao: - Kada su neki ljudi koji su klanjali prema Svetom hramu umrli, tada su neki govorili: "Kakav je njihov status u vezi s tim pitanjem?", pa je Allah Uzvieni objavio: "Allah nee dozvoliti da propadne vjerovanje vae", tjdok ste se okretali prvoj kibli, vjerovali u Vjerovjesnika i slijedili ga u okretanju prema drugoj kibli, naime, dat e vam nagradu i za prvu i za drugu kiblu, jer "Allah je,
68
"Mi vidimo kako okree lice svoje prema nebu i Mi emo ti sigurno dati da se okree prema kibli koju ti eli; pa, okreni lice svoje prema asnom hramu! I gdje god bili, lice svoje okrenite prema njemu. Doista oni kojima je dana Knjiga znaju da je to istina od Gospodara njihova. A Allah nije nemaran prema onome to oni rade."/144/ Ali ibn Talha prenosi od Ibn-Abbasa: - Prvo to je dokinuto u Kur'anu bilo je okretanje u namazu (kibla). Na poetku, kada je promijenjena kibla69, nakon to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio u Medinu, u kojoj je najvei dio stanovnitva bio idovskog porijekla, Allah je naredio da se okree prema Svetom hramu (u Kudusu), to je obradovalo idove. Allahov Poslanik okretao se prema Svetom hramu vie od deset mjeseci, ali je udio da se okree prema kibli Ibrahimovoj, molei Allaha Uzvienog i pogledajui u nebo, pa je Allah objavio ajet: "Mi vidimo kako okree lice svoje prema nebu" do rijei: "pa, okrenite lica svoja prema asnom hramu", tj. u pravcu njega. Od Ibn-Abbasa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /144/ "Hram je kibla za one koji su u damiji, damija je kibla za one koji su u Haremu, a Harem je
69
U ovom je ajetu dokaz da je Allah Uzvieni naredio Svom Poslaniku da se okree prema Svetom hramu u Kudusu, odnosno, da to on nije uradio na osnovu svog slobodnog zakljuivanja /idtihada, kako to neki tvrde.
Tj. okretanje prema Svetom hramu u Kudusu.
111 Meutim, sljedbenici Knjige, zbog zavisti, nevjerovanja i tvrdoglavosti svoje, to kriju. Zato im Allah Uzvieni upuuje prijetnje rijeima: "A Allah nije nemaran prema onome to oni rade."
kibla za stanovnike Zemlje, za moj ummet i na zapadu i na istoku." U hadisu Nuvejle bint Muslim stoji: /145/ "Dok su ljudi bili u damiji BenuHaris, umjesto da se okreu prema Svetom hramu, promijenili su pravac u smjeru Kabe nakon to im je doao jedan ovjek s naredbom da promijene kiblu i okreu se prema Kabi." Zatim kae: Jedan ovjek iz plemena Benu-Harise govorio mi je kako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /146/ "To su ljudi koji vjeruju u nevieno (gajb)",70 a zatim: "I gdje god bili, lice svoje okrenite prema njemu." Dakle, Uzvieni Allah nareuje da se okree prema kibli sa svih strana svijeta, i istoka i zapada i juga i sjevera. Izuzetak ini jedino klanjanje nafila namaza na putu, jer se tada klanja u pravcu u kojem ide karavan (sredstvo prijevoza), a srcem okrenutim prema Kabi, odnosno, kod klanjanja za vrijeme sukoba i borbi, kada se nema mogunosti traiti pravac. Isto tako, onaj koji ne zna pravac kible moe se okretati na osnovi vlastite procjene (idtihad), makar ona bila pogrena, jer Allah, d.., ne obavezuje nikoga iznad njegovih mogunosti. erijatsko pitanje: Na osnovi rijei Allaha Uzvienog "lica svoja okrenite prema njemu", pripadnici malikijskog mezheba dokazuju da onaj koji klanja gleda ispred sebe, a ne u mjesto gdje obavlja seddu, budui da bi se pritom morao nagnuti, to je po njihovom miljenju suprotno uspravnom stajanju u namazu (kijam)Meutim, veina uenjaka smatra da treba gledati u mjesto gdje se obavlja sedda, to je po njihovom miljenju izrazitiji vid pokornosti i skruenosti o kojima govori i hadis.71 "Doista oni kojima je dana Knjiga znaju da je to istina od Gospodara njihova." To znai, idovi, koji nisu prihvatili da se okreete prema Kabi umjesto dotadanjeg okretanja prema Svetom hramu u Kudusu, znaju na osnovi opisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovog ummeta u knjigama njima objavljenim, da e Allah Uzvieni tebi odrediti da se okree prema Kabi.
A ta rei za onoga koji tvrdi: - Onaj ko prihvati neko vjerovanje na osnovi "ahad" hadisa, grjenik je, iako je Pos-lanik, sallallahu alejhi ve sellem, posvjedoio za one koji su povjerovali u izvijee jednog ovjeka da su oni ti koji vjeruju u nevieno (gajb)?... 71 /147/ "Kada bi klanjao, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pogeo bi glavu i oborio pogled prema zemlji." /148/ Kada bi uao u Kabu, on ne bi podizao pogled od mjesta gdje bi seddu obavljao, sve dok ne bi iz nje iziao." (Prenose El-Bejheki i ElHakim, koji potvruje vjerodostojnost hadisa. To isto svjedoi i hadis koji navode deseterica ashaba.)
70
"I kada bi ti onima kojima je dana Knjiga sve dokaze donio, oni opet nee prihvatiti tvoju kiblu, kao to ni ti nee prihvatiti njihovu kiblu, niti e iko od njih prihvatiti kiblu drugogaA ako bi se ti za njihovim eljama poveo nakon to ti je dolo znanje, tada bi sigurno nepravedan bio."/145/ Allah Uzvieni obavjetava Svoga Poslanika, salla llahu alejhi ve sellem, da, bez obzira kako vjerodos tojne dokaze on bude donio, idovi to nee prihvatiti zbog nevjerovanja, tvrdokornosti i suprotstavljanja onome to i sami znaju o njegovom poslanstvu Zatim kae: "kao to ni ti nee prihvatiti njihovu kiblu".72 To znai da on ni na koji nain ne slijedi njihove elje, odnosno da se on nije okretao prema Svetom hramu zato to je to kibla idova, nego je to inio po naredbi Allaha Uzvienog. Navedene rijei Uzvienog: "A ako bi se ti za njihovim eljama poveo nakon to ti je dolo znanje, tada bi sigurno nepravedan bio" sadre estoko upozorenje suprotstavljanju istini nakon spoznaje iste, jer je dokaz za onoga koji to poznaje vaniji nego za bilo koga drugogaOve rijei upuene su Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ali se odnose na sve njegove sljedbenike, njegov ummet.
"Oni kojima smo dali Knjigu znaju ga

72
Ovaj ajet pokazuje da Poslanik nije uzeo za kiblu Sveti hram na osnovi vlastite odluke, da bi pridobio idove. Naprotiv, ovim ajetom se prekida svaka rasprava o ovom pitanju, jer on potvruje da je to bilo po naredbi Allaha Uzvienoga: "kao to ni ti ne prihvata njihovu kiblu".
112 zemlje i kada se vaa tijela i likovi razgrade.
kao to sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju." /146/ "Istina je od Gospodara tvoga, pa zato nikako ne budi od onih koji sumnjaju."/147/ Uzvieni Allah kazuje da uenjaci meu sljedbenicima Knjige poznaju autentinost misije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao to poznaju svoje sinove meu sinovima drugih ljudi, jer nema toga koji e posumnjati niti imati dvoumljenja da prepozna svog sina kada ga vidi meu sinovima svih ljudi svijeta. Nakon toga, Uzvieni saopava da oni i pored izvjesnosti i potvrenog znanja "prikrivaju istinu", tj. od ljudi skrivaju osobine Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, navedene u njihovim knjigama, "iako to oni znaju", a potom daje stabilnost Svom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i vjernicima, kazujui im da je ono to on donosi istina u koju nema sumnje niti bilo kakve dileme, pa kae: "Istina je od Gospodara tvoga, pa zato nikako ne budi od onih koji sumnjaju."
"I iz svakoga mjesta u koje doe, ti lice svoje u pravcu asnog hrama okreni; to je doista Istina od Gospodara tvoga; Allah ne zanemaruje ono to vi radite." /149/ "I iz svakog mjesta u koje doe, ti lice svoje prema asnom hramu okreni!; i gdje god se nalazili, vi lica svoja prema njemu okreite, da vam ljudi ne bi imali ta prigovoriti, izuzev onih izmeu njih koji nepravdu ineNjih se ne bojte, nego se Mene bojte, da bih blagodat Svoju prema vama upotpunio i da biste na Pravom putu bili."/150/ Ovo je trea naredba od Allaha Uzvienog, kojom se nareuje okretanje âsnom hramu iz svih krajeva Zemlje. Postoje razliita miljenja u vezi sa smislom toga ponavljanja. Allah najbolje zna smisao svega toga, a najpoznatije je miljenje ono koje iznosi AlFahr er-Razi: da je prva neredba upuena onome ko vidi Kabu, druga onome ko je u Meki ali ne vidi Kabu, i trea onima u drugim gradovima i zemljamaIma, takoer, miljenja da prva naredba predstavlja odgovor na molbu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rijeima:.. "Mi emo ti sigurno dati da se okree prema kibli s kojom si ti zadovoljan", druga da objanjava ono to je istinakoju Allah voli i s kojom je zadovoljan, a trea pobijanje dokaza idova, koji su se pozivali na to to se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okretao prema njihovoj kibli, kao i pobijanje dokaza idolopoklonika time to mu je nareeno da ostavi kiblu idova i okrenese prema kibli Ibrahima, a.s., koja je uzvienija. Allah to najbolje zna! Rijei Allaha Uzvienog: "da vam ljudi ne bi imali ta prigovoriti" znae da sljedbenici Knjige ne bi dokazivali da su muslimani saglasni da se okreu prema Svetom hramu u Kudusu. Zatim: "izuzev onih izmeu njih koji
"Svako ima svoj pravac prema kojem se okree, pa se natjeite u dobrima! Ma gdje bili, Allah e vas sve sabrati. Allah doista, sve m-e!"/148/ El-Avfi navodi od Ibn-Abbasa: Rijeima: "Svako ima pravac kojem se okree" ukazuje se na pripadnike (razliitih) vjera, a zatim kae: "Svaki narod ima kiblu kojoj se sa zadovoljstvomokree. Allahov pravac je onaj kojemu se okreu vjernici." EbulAlije kae: "idov ima pravac kojemu se on okree, kranin pravac kojemu se on okree, a vas, pripadnici ummeta, On upuuje prema pravcu (kibli) koji je prava kibla. Ovaj ajet slian je slijedeim rijeima Uzvienog: "Svakom od vas dali smo zakon i pravac, a da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne zajednice uinioJer On hoe da vas iskua onim to vam propisuje! Zato se natjeite da jedni druge u dobrima preteknete! Allahu ete se svi vratiti." (5:48) U ovome ajetu zatim kae: "Ma gdje bili, Allah e vas sve sabrati. Allah, doista, sve moe." To znai da On ima mo da vas sakupi iz
113 priznaju ove blagodati i uzvrate na njih sjeanjem na Allaha sa zahvalnou. Allah kae: "Pa, sjeajte se vi Mene, i Ja u se vas sjetiti; i zahvaljujte Mi, nemojte nevjernici biti", tjkao to sam vam Ja ukazao milost aljui vam Muhammeda i "vi se Mene sjeajte"! Od Zejda ibn Eslema navodi se da je Musa, a.s., rekao: "Gospodaru moj! Kako u Ti se zahvaliti?", a njegov Gospodar mu je odgovorio: "Sjeat e Me se i nee Me zaboravljati! Kada Me se sjea, tada Mi i zahvaljuje, a kada Me zaboravi, tada Me i ne vjeruje." Hasan el-Basri i neki drugi kau: "Allah se sjea onoga koji se Njega sjea, a jo vie onoga ko Mu zahvaljuje, i kanjava onoga ko Ga ne vjeruje." U vezi s rijeima: "...bojte se Allaha istinskom bogobojaznou" (3:102) neki pripadnici zdrave tradicije (Selefa) kau: "To znai da Mu se pokorava i ne grijei, da se spominje i ne zaboravlja, da Mu se zahvaljuje i ne bude nevjernik." U vezi s rijeima: "Pa, sjeajte se vi Mene, i Ja u se vas sjetiti" Hasan el-Basri kae: "Sjeajte Me se kroz ono to sam vam dao kao strogu dunost, pa u se i Ja vas sjeati onim to sam se prema vama Sam obavezao." U jednom vjerodostojnom (sahih) hadisu kudsiji stoji: /149/ Uzvieni Allah kae: "Ko Me se sjeti kada je sam i Ja se njega sjetim, a ko Me se sjeti na nekom skupu, Ja se njega sjetim jo na boljem skupu." Rijeima: "I zahvaljujte Mi, nemojte nevjernici biti!" - Allah Uzvieni nareuje da Mu se zahvaljuje obeavajui za to veliko dobro, pa kae: - I kada Gospodar va objavi: "Ako budete zahvalni, Ja u vam, sigurno, jo vie dati; a ako budete nezahvalni, kazna Moja doista e estoka biti." (14:7) Ahmed navodi predanje s lancem prenosilaca od Reda el-Ataridija, koji je rekao: - Doao nam je Imran ibn Husajn nosei na sebi svijetli ogrta koji na njemu do tada, a ni kasnije, nismo vidjeli, pa je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /150/ 'Kome Allah podari neku blagodat, On voli da na njemu vidi trag te blagodati', odnosno kae: '..na Svom robu'".
nepravdu ine", tj. arapskih idolopoklonika. Naime, neki su kao dokaz nepravednosti (nasilja) navodili: ovaj ovjek smatra da je sljedbenik vjere Ibrahimove, pa ako se okretao kao i sljedbenici Ibrahimovi u pravcu Svetog hrama, zato to sada naputa? Odgovor na to bio je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokoran Allahu u svakoj situaciji i da on ni za trenutak ne izlazi iz okvira Allahove naredbe, te da ga njegov ummet u tome slijedi. Stoga, kada mu je Allah naredio da se okree Svetom hramu, on se tome pokorio, a kada mu je naredio da se okree prema Kabi, i tu je naredbu s pokornou prihvatio Rijei: "Njih se ne bojte, nego se Mene bojte!" znae "ne bojte se sumnji nepravednika (nasilnika), nego se samo Mene bojte", a rijei: "da bih blagodat Svoju prema vama upotpunio" znae: u vezi s pitanjima kible koju sam vam propisao; "i da biste na Pravom putu bili", tj. uputili smo vas na Pravi put, od kojega su ostali narodi odustali te zalutali, pa je stoga ovaj ummet najasniji i najvrednijiAllahu hvala za to.
"Kao to smo vam Mi jednoga od vas kao poslanika poslali da vam ajete Nae kazuje, da vas oisti, da vas Knjizi i mudrosti poui, i da vas ono to niste znali naui." /151/ "Pa, sjeajte se vi Mene, i Ja u se vas sjetitiI za hvaljujte Mi, nemojte nevjernici biti."/152/ Allah Uzvieni podsjea Svoje robove, vjernike, na blagodati koje im je podario aljui im Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji im kazuje jasne ajete i isti ih od zla i prljavtine, koji ih izvodi iz idolopoklonstva u monoteizam i pouava ih Knjizi, tjKur'anu, i mudrosti, tj. sunnetu, te koji ih ui onome to oni ne znajuTako su oni, nakon to su bili u neznanju paganstva i nesuvislosti rijei, blagodarei njegovom poslanstvu, preli u status dobrih ljudi (evlija), dobivi narav uenih tako da su postali isti i iskreni, idui uz blagodat Allahovu za Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem. Stoga Allah Uzvieni ukazuje vjernicima da
"O
vjernici,
traite
sebi
pomoi
114 su vidjele nagrade za ehadet. Gospodar Uzvieni tada e rei: "Zapisao sam da se tamo ne vraaju." U hadisu koji prenosi Ahmed s lancem prenosilaca od Kaba ibn Malika, stoji da je ovaj rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /153/ "..dua vjernika bit e ptica koja e stajati na drvetu denetskom sve dok je Allah ne vrati u njeno tijelo na Dan oivljenja." U tome je dokaz za status svih vjernika, iako su ehidi u Kur'anu posebno spomenuti, to predstavlja posebnu poast njima.
strpljivosti i namazu! Allah je doista na strani strpljivih." /153/ "I ne kaite za one koji su na Allaho -vom putu poginuli: 'Mrtvi su!' Ne, oni su ivi, ali vi to ne znate."/154/ Nakon to je Allah Uzvieni dao objanjenje u vezi sa zahvalnou, poeo je s objanjenjem pitanja strpljivosti, upute i traenja pomoi kroz strpljivost i namaz, jer, rob Allahov, ili ivi u blagodati zahvaljujui se na njoj, ili je u tekoama koje strpljivo podnosiStoga Allah Veliki istie da je najbolji vid traenja pomoi pri podnoenju tekoa strpljivost i namaz (salat)U jednom hadisu stoji: /151/ "Kada bi Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, neto bilo teko, on bi klanjao namaz." Postoje dvije vrste strpljivosti: strpljivost kod izbjegavanja zabrana (harama i grijeha), i strpljivost na djelima pokornosti i pribliavanja AllahuDruga vrsta strpljivosti donosi veu nagradu jer je ciljanaPored toga, postoji i trea vrsta strpljivosti, a to je strpljivost u tekoama i problemima, kao to je, npr., traenje oprosta zbog greaka i porokaAli ibn Husejn Zejnul-Abidin za strpljive kae: - Kada Allah sakupi prve i posljednje, poziva e zvati pitajui: "Gdje su strpljivi, da uu u Dennet prije polaganja rauna..." To svjedoe i rijei Uzvienog: "Doista e bez rauna biti nagraeni oni koji su strpljivi." (39:10) Seid ibn Dubejr kae: "Strpljivost je priznavanje roba Allahu za ono to ga je pogodilo, odnosno podnoenje tekoa u nadi u Allahovu nagraduJer ovjek je nekada preplaen, ali postojan i pritom se vidi samo njegova strpljivost. Rijeima: - I ne kaite za one koji su na Allahovom putu poginuli "Mrtvi su!" Ne, oni su ivi..Allah Uzvieni saopava da su ehidi, u Berzehu (Meusvijetu) ivi i opskrbljeni. To se, takoer, navodi i u Sahihu Muslimovu: /152/ - Due ehida bit e u voljima (grlima) zelenih ptica koje e letjeti po Dennetu kuda god hoe, pa e doi do svjetiljki objeenih ispod Prijestolja (Ara). Tvoj Gospodar e ih pogledati, pa e rei: "ta elite?" Rei e: "Gospodaru na, ta moemo poeljeti kada si nam dao ono to nijednom od Svojih stvorenja dao nisi." Nakon toga pitanje e biti ponavljano, pa kada one vide da pitanje nee prestati dok ne odgovore, kazat e: "elimo da nas vrati na dunjaluk, pa da se borimo na Tvom putu, kako bismo ponovo dali ivot u Tvoje ime", poto
"Mi emo vas u iskuenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem, te gubljenjem imetka, ivota i ljetine. A ti obraduj strpljive" /155/, One koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kau: "Mi smo Allahovi i Njemu emo se vratiti." /156/ "To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihovoga i milost; ti su na Pravom putu."/157/ Allah Uzvieni obavjetava nas da e On iskuavati Svoje robove, tj. ispitivati ih nekada u dobru, a nekada u tekoama, kroz strah i glad, kao to na drugom mjestu kae: "...pa mu je Allah dao da iskusi odjeu gladi i straha" (16:112) budui da se to vidi na gladnom i uplaenom ovjeku. Zatim ovdje kae: "Mi emo vas u iskuenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem", tj. malom koliinom toga, "te gubljenjem imetka", tj. gubljenjem dijela imetka, "i ivota", kao to je smrt prijatelja i blinjih, "i ljetine", tj. nee vam roditi bae i njive kao obino, pa ko strpljiv bude imat e nagradu, a ko bude maloduan stii e ga kazna. Zato Uzvieni Allah kae: "A ti obraduj strpljive", jer to su "oni koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kau: Mi smo Allahovi i Njemu emo se vratiti", tj. ovim svojim rijeima oni nalaze utjehu za ono to ih je pogodilo znajui da pripadaju Allahu, Koji se po Svojoj volji odnosi prema Svojim robovima, odnosno znajui da Njemu na Sudnjem danu nee promai ni trunka bilo ega. To je uinilo da oni priznaju da su robovi Njegovi i da e se Njemu na Sudnjem danu vratiti. Allah
115 melek ree: Tebe je hvalio i rekao: Mi smo Allahovi I njemu se varaamo zatim mu je rekao: Sagradite dom u Dennetu i nazovite ga Dom zahvale!'
Uzvieni saopava ta im daje za to, pa kae: "To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihova i milost", dakle kao vid Njegove pohvale njima. "To su oni koji su na Pravom putu." Omer ibnel-Hattab kae: "Divne su to naknade i dodatak uz njih!" Rijei: "To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihova i milost" sadre dvije naknade, a rijei: "To su oni koji su na Pravom putu" sadre dodatak, jer njima pripada nagrada, ali, takoer, i poseban dodatak. O "istirda'u", tjizgovaranju Allahovih rijei kod nedaa: "Mi Allahu pripadamo i Njemu emo se vratiti", postoje brojni hadisi. Meu njima su i rijei koje navodi Muslim u svom Sahihu od Ummi-Seleme, r.a., koja kae: ula sam Allahovog Poslanika kako kae: /154/ "Nema toga roba koga neto pogodi, pa kae: 'Mi Allahu pripadamo i Njemu emo se vratiti. Moj Boe, nagradi me za ono to me je pogodilo i daj mi umjesto toga dobro', a da ga Allah ne nagradi i da mu poslije toga ne da dobro." Zatim ona kae: "Kada je umro moj mu, ja sam postupila (govorila) kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio, pa mi je Allah podario boljeg od njega, Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem." Imam Ahmed navodi predanje s lancem prenosilaca od Husejna ibn Alija, koji navodi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /155/ "Svaki musliman i muslimanka kada se sjete nedae u kojoj su bili, ma koliko davno da se dogodilo i to bude povodom da izgovore rijei: 'Mi Allahu pripadamo i Njemu emo se vratiti', Allah e im svaki put iznova dati nagradu za strpljenje i vjeru u toj nesrei." Imam Ahmed prenosi od Ebu-Sinana73 da je rekao: /156/ - Ukopavao sam svoga sina i, dok sam jo bio u kaburu, za ruku me je uzeo Ebu-Talha el-Havlani, izvukao me, a potom rekao: "Da te obradujem!?" Rekoh: "Da", a on ree: Priao mi je Ed-Dahhak ibn Abdurrahman ibn Avzeb kako je Ebu-Musa rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Allah kae meleku smrti: uzeo si sina Moga roba, uzeo si mu zjenicu oka njegovog, plod srca njegovog? On ree: DaZatim mu je rekao: Pa ta je on na to rekao?, a
73
"Safa i Merva su, doista, Allahova asna mjesta. Zato onaj koji Kuu Allahovu hodoasti ili umru obavi, ne ini nikakav prijestup ako obie oko njih. A onaj koji drage volje uini kakvo dobro djelo, pa Allah je doista blagodaran i sve zna."/158/ Imam Ahmed navodi predanje s lancem prenosilaca od Urveta, koji prenosi od Aie, pa kae: /157/ - Ona je rekla: Je si li vidio rijei Allaha Uzvienog: "Safa i Merva su doista Allahova asna mjesta. Zato onaj koji Kuu Allahovu hodoasti ili umru obavi, ne ini nikakav prijestup ako obie oko njih." Rekao sam: "Tako mi Allaha, nema ni grijeha ako se oko njih ne obilazi." Aia je na to rekla: "Loe je to to kae, sestriu moj, jer da je tako kako si ti slobodno tumaio, ajet bi glasio: Nema grijeha ako se ne obilazi oko njih." To je, meutim, objavljeno budui da su ensarije prije nego su prihvatile islam prinosile rtvu Menatu, kojega su oboavali prilikom sue. Onome ko bi prinosio rtvu u vrijeme paganstva bilo bi teko da oko njih obilazi, pa je Allah, d.., objavio: "Safa i Merva su doista Allahova asna mjesta. Zato onaj koji Kuu Allahovu hodoasti ili umru obavi, ne ini nikakav prijestup ako obie oko njih." Aia je rekla: "Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uveo obiaj (sunnet) obilaska oko njih, tako da niko ne izostavlja taj obilazak." /Navodi se u oba Sahiha./ U Sahihu Muslimovom navodi se dui hadis Dabira: /158/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi se, nakon to bi zavrio obilazak oko Kabe, vratio u ugao, dotaknuo ga rukom, zatim bi iziao na vrata Safe govorei: "Safa i Merva su doista Allahova asna mjesta." A zatim bi rekao: "Poinjem onim ime je Allah poeo." U predanju Nesaijevom stoji: /159/ "Ponite s onim s ime je Allah poeo." Ahmed navodi predanje s lancem prenosilaca od Habibe bint ebi-Tudra, koja kae: /160/ Vidjela sam
Ime Ebu-Sinan odnosi se na Isaa ibn Sinana.
116 je, doista, blagodaran i sve zna" znae: za malo, On nagrauje puno; On zna mjeru te nagrade i nikoga nee zakinuti "Allah doista nee nikome ni trunku nepravde uinitiDobro djelo On e umnogostruiti i jo od Sebe nagradu veliku dati." (4:40)
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako obilazi izmeu Safe i Merve dok je svijet bio ispred njihIao je trei (urno) tako da sam mu vidjela koljena oko kojih se okretao ogrta, zbog brzine hoda, govorei: "Idite trei, jer Allah vam je propisao tranje ("sa'y")." Imam Ahmed prenosi od Safijje bint ejbe da je nju obavijestila neka ena kako je ula Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da kae na Safi i Mervi: /161/ "Propisano vam je tranje, pa trite." Ovaj hadis koristi se kao dokaz za mezhebe koji smatraju da je "sa'y", tj. tranje izmeu Safe i Merve, jedan od osnovnih elemenata hada, kao to je to u afijskom mezhebu i kod svih onih koji se slau s njim, kao to je to po jednom predanju Ahmeda, a pozato je da to isto zastupa i Malik. Ima miljenja da je to "vadib" i da nije osnovni element hada (rukn), pa onaj ko ga izostavi namjerno, obavezan je zaklati kurban. Ima takoer miljenja da je to mustehab, to zastupaju Ebu-Hanife i neki drugi uenjaci na osnovi predanja od Enesa, Ibn-Omera i Ibn-AbbasaElKurtubi kae: - Oni za dokaz uzimaju rijei Allaha Uzvienog: "Ko dobrovoljno uini neko dobro" (2:184)Prvo miljenje je ispravnije, poto je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i sam obilazio izmeu njih. Zatim on kae: /162/ "da uzmete,od mene, svoje obrede"Zato sve to je on inio na tom svom hadu vadib je koji treba obavljati na hadu, izuzev ako za neto ima poseban drugi argument. Allah to najbolje zna! Ve su navedene rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Trite, jer Allah vam je propisao tranje (sa'y)", a i Allah Uzvieni istie da tavaf izmeu Safe i Mevre spada u ibadet Allahu, tjda spada u propise koje je Allah propisao Ibrahimu za izvravanje obreda hada. Isto tako, iz hadisa Ibn-Abbasa vidi se da to potjee od ina Hadere, tjnjenog tranja izmeu Safe i Merve u traganju za vodom njenom djetetu dok je bila ponizno predana, uplaena i predana Allahu, d.., sve dok je Allah Uzvieni nije oslobodio briga, olakao samou, uklonio tekoe i dao da joj potee izvor Zemzem, ija voda /163/ "zasiuje i lijei"Stoga onaj koji tri izmeu njih treba biti svjestan svoje zavisnosti, malenkosti i potrebe za Allahom - da Allah uputi njegovo srce, popravi stanje i oprosti mu grijehe. Rijei: "Ko dobrovoljno uini kakvo dobro", kako navodi Er-Razi, odnose se na ovome mjestu na onoga koji obilazi izmeu njih na svom dobrovoljnom hodoau ili umri. Rijei: "Allah
"One koji budu tajili jasne dokaze koje smo Mi objavili, i Pravi put nakon to smo ga u Knjizi ljudima oznaili, Allah e prokleti, a proklet e ih i oni koji proklinju." /159/ "Izuzet e se oni koji se pokaju i poprave, i to javno ispolje; takvima u Ja oprostiti, jer Ja sam Taj Koji prima pokajanje i milostiv sam." /160/ "Onima koji ne vjeruju i koji kao nevjernici umru, slijedi doista prokletstvo Allahovo, i meleka i svih ljudi." /161/ "U njemu e vjeno ostati, a patnja njihova nee se smanjivati, niti e im se ta odlagati."/162/ Ovo je estoka prijetnja onome ko bude skrivao Jasne dokaze i uputu korisnu za srca koje su donosili poslanici nakon to je to Allah Uzvieni objasnio Svojim robovima u Svojim knjigama koje je objavljivao Svojim poslanicima. Ebul-Alije kae: To je objavljeno u vezi sa sljedbenicima Knjige koji su tajili osobine Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i Allah saopava da njih za taj njihov postupak sve proklinje. I kao to za oprost uenjaku moli svaka stvar, pa ak i riba u vodi i ptica u zraku, ove proklinje Allah, a proklinju ih i svi koji mogu proklinjati. Od EbiHurejre i nekih drugih prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /164/ "Ko bude upitan o nekom znanju, pa to sakrije, na Sudnjem danu e imati uzdu od vatre." U sahih hadisu se navodi od Ebu-Hurejre da je rekao: "Da u Boijoj Knjizi nema ajeta: 'One koji budu tajili Jasne dokaze koje smo Mi objavili, i Pravi put...' -
117 Bog, da nema ortaka, niti Njemu ravnog, odnosno da je On Allah, osim Kojega drugoga boga nema, da je On Veliki, Svemilosni, Milostivi.74 Nakon toga, On navodi stvaranje nebesa i Zemlje kao dokaz Svoje jedinstvene boanstvenosti, budui da je to nemogue stvorenjima koja upuuju na Njegovu Jednou,75 pa kae:
nikome ja ne bih rekao nita!" Ibn-ebi-Hatim, s lancem prenosilaca od Berra'a ibn Aziba, prenosi da je rekao: /165/ Bili smo s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, na jednoj denazi, pa je rekao: "Nevjernik e dobiti udarac izmeu oiju, to e uti sve ivotinje / / izuzev ljudi i dina. Proklinjat e ga svako ko bude uo taj zvuk." "Allah e prokleti, a proklet e ih i oni koji proklinju" rijei Allaha Uzvienog odnose se na ivotinje na Zemlji. Nakon toga, Allah Uzvieni izuzima one koji se Njemu pokaju, pa kae: "Izuzet e se oni koji se pokaju i poprave, i to javno ispolje", tjodvrate se od grijeha, poprave svoja djela i javno saope ljudima ono to su tajili; "Takvima u Ja oprostiti, jer Ja sam Onaj Koji prima pokajanje i milostiv sam." Zatim Allah Uzvieni istie da se na onoga koji u Njega ne bude vjerovao i ko tako nastavi do smrti "odnosi vjeno prokletstvo Allahovo, meleka i svih ljudi". To znai da e ti biti prokleti do Dana sudnjega, a da e zatim doi u vatru dehenemsku, u "kojoj im kazna nee biti olakana , "niti e im se odlagati" , tj. njima se to nee promijeniti ni asa, niti e im se nanijeti nepravda. Naprotiv, to e biti trajno, bez prestanka, Allah da nas sauva takve kazne! Uenjaci se razilaze u pogledu pitanja: da li je dozvoljeno proklinjanje odreenog nevjernika. Veina smatra da ga ne treba proklinjati s obzirom da mi ne znamo kakav e zavretak njemu Allah dati. Neki meutim smatraju da je dozvoljeno proklinjati odreenog nevjernika, a to miljenje zastupa i poznati malikijski fakih Ebu-Bekr ibn el-Arebi, iako on za dokaz uzima jedan hadis koji je slab. Drugi za dokaz uzimaju primjer pijanice kome je ponavljana kazna, zbog ega je neki ovjek rekao: "Allah ga prokleo to toliko mnogo grijei!" Na to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /166/ "Ne proklinji ga, jer on voli Allaha i Njegova Poslanika!" To pokazuje da se moe proklinjati onaj ko ne voli Allaha i Njegova PoslanikaAllah to najbolje zna!
"U stvaranju nebesa i Zemlje, smjeni noi i dana, u lai koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude i kii koju Allah puta s neba, pa tako u ivot vraa zemlju nakon njenog mrtvila, po kojoj je rasijao svakojaka iva bia, u promjeni vjetrova i oblacima koji izmeu neba i Zemlje lebde ima doista znakova za one koji razumijevaju."/164/ Allah Uzvieni kae: "U stvaranju nebesa i zemlje...", tj. u visinama nebesa, preciznosti, prostranstvima, pokretnim i nepokretnim zvijezdama i krunim tokovima kosmosa, odnosno, u gustoi Zemlje, u njenim nizinama i brdima, u morima i pustinjama, u bespuima i naseljima, u svemu u emu su koristi, u naizmjeninim promjenama dana i noi, koje dolaze, a zatim odlaze da bi umjesto njih dolo neto drugo ne kasnei ni trenutka, kao to Uzvieni Allah kae: "Niti Sunce moe Mjesec dostii, niti no dan pretei; svi oni u svemiru plove" (36:40) Nekada je jedno due, a drugo krae, nekada jedno uzima od drugoga da bi se zatim zamijenili, kao to Uzvieni kae: "On uvodi no u dan i uvodi dan u no" (35:13), tjod jednog poveava drugo i obratno "..lai koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude", tj. u tome to je On more uinio podlonim da nosi lae s jednog mjesta na drugo u korist
Tumaenje ova dva imena ve je naprijed navedeno u poetku sure "Prolog". 75 Znai da je dokaz da samo On, d.., zasluuje ibadet zato to je On jedini stvorio nebo i Zemlju kao i sve to je na njima i izmeu njih. Prema tome, jedino Onom Koji je sve stvorio i uspostavio, te svemu blagodati podario, Koji nema ortaka, treba ibadet initi.
74
"A va Bog - jedan je Bog; nema boga osim Njega, Svemilosnog, Milostivog."/163/ Allah Uzvieni istie da je samo On
118
ivota ljudi, za koritenje onoga to ima u jednoj regiji i prenoenje drugim ljudima, i onog to ima kod njih ovima prvim; "i kii koju Allah sputa s neba pa tako u ivot vraa zemlju nakon njenog mrtvila", kao to, takoer, kae: - - "Dokaz im je Zemlja mrtva" itd- do "to oni ne znaju" (36:3336)Zatim: "po kojoj je rasijao svakojaka iva bia" koja se u svemu razlikujuTo On sve zna, sve opskrbljuje i Njemu nita skriveno nijeOn kae: "Na Zemlji nema nijednog ivog bia, a da ga Allah ne opskrbljuje. On zna gdje e koje boraviti i gdje e sahranjeno biti! Sve je to u Knjizi jasnoj!" (11:6) "U promjeni vjetrova" koji jednom donose milost, a drugi put kaznu; nekada donose radost najavljujui kiu iz razliitih izvora! "i oblacima koji izmeu neba i Zemlje lebde", tjkoji se kreu izmeu neba i Zemlje i koji su u slubi Allahove volje prema zemaljskim prostorima i mjestima onako kako ih Allah upotrijebi, "ima doista znakova za one koji razumijevaju" i koji dokazuju Jednou Allahovu, kao to Allah kae: "U stvaranju nebesa i Zemlje, smjeni noi i dana, znamenja su za one koji su pametni." Hafiz Ibn-Merdevejh prenosi od Ibn-Abbasa: /167/ - Kurejije su se obratile Allahovom Poslaniku: "Ako nam Allah Safu uini zlatnom, mi emo ti vjerovati i s tobom se boriti!?" On im je rekao: "Jamite mi! - ako bih ja zamolio Allaha i On vam Safu pozlatio da ete sigurno vjerovati u mene?!" Oni su mu dali garanciju, pa je on uputio dovu svome Gospodaru, nakon ega mu je doao Debrail i rekao: "Tvoj Gospodar e im uiniti Safu zlatnom; ali ako u tebe ne budu vjerovali, On e ih kazniti kako nikoga meu svjetovima kaznio nije!" Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ne, Gospodaru moj..nego ostavi mene i moj narod da ostanem koji dan!" Nakon toga, Allah je objavio ovaj ajet(To prenosi i Ibn Ebi-Hatim, uz dodatak:) /168/ "Kako da oni od tebe trae Safu, kada vide znamenja vea od Safe!?" Veki' ibn Derrah prenosi od Ebi-Duhha'a da je rekao: - Kada je objavljeno: "Va Bog je jedan Bog", idolopoklonici su kazali: "Ako je to tako, pa neka nam donese ajet (znamen)", pa je Allah Uzvieni objavio: .."Doista, u stvaranju nebesa i Zemlje..." "Ima ljudi koji umjesto Allaha kumire prihvaaju; vole ih kao to se Allah voli! Ali oni koji vjeruju, jo vie Allaha vole! A da znaju silnici kada kaznu doive, oni e vidjeti da mo sva Allahu pripada i da Allah strahovito kanjava." /165/ "Kada se oni za kojim su se drugi povodili odreknu onih koji su ih slijedili i kaznu budu iskusili i kada se veze koje su ih vezale prekidaju", /166/ "Tada e sljedbenici njihovi rei: 'Da nam je samo da se za trenutak vratimo, pa da se i mi njih odreknemo kao to su se oni nas odrekli!' Eto, tako e Allah njima pokazati pogubnim djela njihova i oni iz vatre nee izlaziti."/167/ Allah Uzvieni ukazuje na mjesto idolopoklonika na ovome svijetu, odnosno njihovu kaznu na ahiretu, zato to su Allahu pretpostavljali kumire, odnosno suparnike, oboavali ih i pokazivali prema njima ljubav poput ljubavi prema Allahu, iako Allah nema suparnika niti ortaka. U oba Sahiha prenosi se od Abdullaha ibn Mesuda da je kazao: - Rekao sam: /169/ "Allahov Poslanie, koji je grijeh najvei?", pa je rekao: "Da Allahu pretpostavi suparnika iako te je On stvorio!" Rijei Uzvienog: .."Ali, oni koji vjeruju jo vie Allaha vole!" Zato oni Njemu ne pridruuju, nita nego samo Njega oboavaju (Njemu klanjaju), na Njega se oslanjaju i uvijek kod Njega utoite trae. Nakon toga, On prijeti idolopoklonicima i kae: "A da znaju silnici kada kaznu doive, oni e vidjeti da mo sva Allahu pripada." To znai: da kada oni kaznu doive, tada e znati da sva mo samo Allahu pripada i da je sve pod Njegovom vlau i moi, te da "Allah estoko kanjava". Prema tome, kada bi oni znali patnje koje e tamo doivjeti i kaznu golemu koja e ih zadesiti zbog idolopoklonstva i nevjerovanja, napustili bi zabludu u kojoj se nalaze. Nakon toga, Allah Uzvieni izvjetava o njihovom nevjerovanju time to
119
oboavaju kipove i odricanju od slijeenja onih koji su ih slijedili, pa kae: "Jer oni za kojima su se drugi povodili odrei e se onih koji su ih slijedili." Njih e se odrei i meleci (aneli) za koje su smatrali da ih oboavaju na dunjaluku. Meleci e rei: "Mi ih se pred Tobom odriemo jer oni se nama nisu klanjali" (28:63)Dini e ih se takoer odrei distancirajui se od njihovog klanjanja njima: /5/ /6/ "Ko je u veoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, mole onima koji im se do Sudnjeg dana odazvati nee i koji su prema njihovim molbama ravnoduni?!" /5/ "Kada ljudi budu oivljeni, oni e im neprijatelji biti i poricat e da su ih oboavali." /6/ Zatim Uzvieni kae: - I kada sve bude rijeeno, ejtan e rei: "Allah vam je pravo obeanje dao, a ja sam vam obeanja dao i iznevjerio ih; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, nego sam vas samo pozivao, a vi ste mi se odazivali. Zato, ne korite mene, nego sami sebe; niti ja mogu vama pomoi, niti vi moete pomoi meni; ja nita nemam s tim to ste me prije smatrali idolom; nevjernike sigurno eka patnja bolna." (14:22) Rijei Uzvienog: "kada kaznu budu iskusili i kada se veze koje su ih vezale budu prekinule", tj. kada doive kaznu Allahovu i kada se spletke i veze da se spase od vatre budu prekinule. Ibn-Abbas kae: "Kada se ljubav bude prekinula." Rijei Uzvienog: -Tada e sljedbenici njihovi rei: "Da nam je samo da se za trenutak vratimo, pa da se i mi njih odreknemo, kao to su se oni nas odrekli!", tj. da nam je da se vratimo na dunjaluk, pa da ih se odreknemo i samo Allahu se klanjamo. Meutim, oni pritom samo lau, jer kada bi bili vraeni, oni ni tada ne bi to napustili, jer oni su laci, kao to Allah Uzvieni saopavaZato kae: "Eto, tako e Allah njima pokazati pogubnim djela njihova", tj.ona odlaze i nestaju, kao to Uzvieni kae: "I Mi emo pristupiti djelima njihovim i u prah i pepeo ih pretvoriti" (25:23)Zato i kae: "I oni iz vatre nee izlaziti."
"O ljudi, jedite od onoga to ima na Zemlji, to je dozvoljeno i lijepo, i ne slijedite ejtanove stope, jer vam je on neprijatelj oevidni." /168/ "On vas navraa na grijeh i razvrat, i da o Allahu govorite ono to ne znate."/169/ Nakon to je Allah Uzvieni istaknuo da nema drugog boga osim Njega i naveo da je On Skrbnik svih stvorenja, ukazuje im na Svoju milost prema njima dozvoljavajui im da jedu sve doputeno i prijatno, a zabranjujui sve vjerom nedoputenoU Sahihu Muslimovom navodi se od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /170/ Allah Uzvieni kae: "Svaki imetak koji sam podario Svojim robovima, njima je doputen." A zatim: "Svoje robove sam stvorio ednim, pa su im poslije toga doli ejtani zavodei ih i udaljujui ih od njihove vjere, da im je sada zabranjeno ono to sam im bio dozvolio." Hafiz Ebu-Bekr ibn Mirdevejh prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: /171/ - Pred Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, prouio sam ovaj ajet: "O ljudi, jedite od onoga to ima na Zemlji, to je dozvoljeno i lijepo." Tada je ustao Sa'd ibn ebiVekkas i rekao Allahovom Poslaniku: "Allahov Poslanie, zamoli Allaha da udovolji mojoj molbi." On mu je odgovorio: "Sa'de, uini da tvoja hrana bude potena, bit e udovoljeno tvojoj molbi. Tako mi Onoga u ijoj je ruci ivot Muhammedov, etrdeset dana nee biti primljena dova ovjeku koji u svoju utrobu unese haram zalogaj. Onaj rob koji bude hranio svoje tijelo nedozvoljenom hranom i kamatom, od onih je koji su najblii Vatri." Rijei Allaha Uzvienog: "jer vam je on neprijatelj jasni" predstavljaju vid izazivanja nezadovoljstva i odvraanja od ejtana, kao to Allah, d.., kae: .. "ejtan je doista vama neprijatelj, pa ga i smatrajte neprijateljem..(34:6)Rijei Uzvienog: .."i ne slijedite ejtanove stope" znae da je svaki grijeh prema Allahu, i svaka svojevoljna tenja i svaka greka korak ejtanov. Isto je i sa zavjetom na grijeh. E-a'bi kae: Neki ovjek se bio zavjetovao da zakolje svoga sina, pa mu je Mesruk dao erijatsko miljenje da zakolje ovna i rekao: "To spada u ejtanske korake." Abd ibn Humejd, s lancem od Ibn-Abbasa
120
kae: "Zakletva ili zavjet u srdbi ejtanski su korak i za to je potreban keffaret (otkup)." Rijei Uzvienog: "On vas navraa na grijeh i razvrat, te da o Allahu govorite ono to ne znate" znae: va neprijatelj, ejtan, doista vas navraa na loa i gnusna djela, kao to je prostitucija i gnusnije od toga, a to je pripisivanje Allahu neega bez znanja. U to ulazi svaki nevjernik kao i svako ko uvodi novotarije u vjeru.
"O vjernici, jedite dobra kojim smo vas opskrbili i budite Allahu zahvalni ako doista samo Njega oboavate." /172/ "On vam doista zabranjuje: strv, krv, svinjsko meso i ono to je prineseno kao rtva u neije drugo ime, a ne u AllahovoA onome koji bude primoran bez svoje elje i pohlepe, nije mu grijehAllah doista prata i milostiv je."/173/ Allah Uzvieni nareuje Svojim robovima, vjernicima, da jedu od dobara kojima ih je opskrbio i da mu na tome budu zahvalni ako su oni Njegovi robovi. Dozvoljena, halal hrana je pretpostavka za prihvaanje dove i ibadeta, kao to je nedozvoljena (haram hrana) brana za prihvaanje dove i ibadetaU hadisu koji prenosi Ahmed ibn Hanbel od Ebu-Hurejrea stoji: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /172/ "O ljudi, Allah je dobar i On ne prihvaa nita drugo osim dobroAllah je naredio vjernicima isto to je naredio i poslanicima, pa kae: 'O poslanici, hranite se lijepim jelima (dozvoljenim i dobrim jelima) i dobra djela inite, jer Ja dobro znam ta vi radite' (23:51) 'O vjernici, jedite dobra jela, kojima smo vas opskrbili!'" Nakon toga spomenuo je ovjeka koji je uslijed dugog putovanja bio upave kose i pranjav. Podigao je ruke prema nebu govorei: 'Moj Gospodaru, moj Gospodaru!' Poto mu je hrana bila haram, pie haram, odjea haram, otkuda da se udovolji toj dovi!?" /Prenosi Muslim u svom Sahihu, kao i Tirmizi na osnovi predanja Fudajla ibn-Merzuka./ Allah Veliki navodi da On njima nije zabranio nita drugo osim strvine koja je uginula, a nije zaklana, bez obzira da li je udavljena, premlaena, ubodena ili je rastrgana od divlje zvijeri. Od toga su izuzete uginule morske ivotinje na osnovi rijei Allaha Uzvienog: "Dozvoljen vam je ulov iz mora i hrana od toga" (5:96), kao to e, ako Bog da, doi kasnije. U hadisu Anbera u Sahihu, zatim u El-Musnedu, ElMuvetta'u i Sunenima, u vezi sa rijeima Poslanika, sallallahu alejhi
- A kada im se kae: "Slijedite ono to je Allah objavio!" oni odgovaraju: "Ne, nego emo slijediti ono na emu smo nae pretke zatekli." "Zar i onda kada im preci nisu nita shvaali, niti su na Pravom putu bili?" /170/ "Oni koji ne vjeruju slini su onome koji vie, ali sam ne uje nita osim zov i zapomaganje; oni su gluhi, nijemi i slijepi i oni nita ne shvaaju."/171/ Uzvieni Allah kae Kada se idolopoklonicima rekne: "Slijedite ono to je Allah objavio Svome Poslaniku i manite se zablude i paganstva (neznanja)!, oni odgovaraju: "Neemo, nego emo slijediti idolopoklonstvo, u kojem smo nali pretke nae." Negirajui to, Allah Uzvieni kae: "Zar i onda kada im preci nisu nita shvaali, niti su na Pravom putu bili", tj. kada nisu imali razuma, niti su na Pravom putu bili. Od IbnIshaka se navodi da je Ibn-Abbas rekao da je "ovaj ajet objavljen u vezi sa idovima, kada ih je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao, a oni su rekli: "Ne, nego emo slijediti ono na emu smo nae pretke zatekli." Nakontoga je Allah Uzvieni objavio ovaj ajet, a zatim naveo slijedei primjer: .."Oni koji ne vjeruju slini su...", tju pogledu zablude i neznanja oni su poput stoke koja luta na pai i ne shvaa nita, nego samo uje glas obana Rijei Uzvienog: "Oni su gluhi, nijemi i slijepi" znae da su gluhi da uju istinu, pa su nijemi i ne mogu izgovarati i slijepi da vide Put istine; "i oni nita ne shvaaju", tjnita ne shvaaju niti razumiju.
121 da ponese od toga onoliko koliko mu je potrebno da stigne do halal hrane, koju e baciti kada do nje doe, na to ukazuju rijei: "i bez pohlepe". erijatsko pitanje (mes'ela): Ulema je saglasna u tome da je dozvoljeno u nudi jesti tuu hranu na koju se naie, ali bez prisile i nanoenja tete. U tom sluaju nije mu dozvoljeno jesti uginulo i slinoMeutim, razilaenja postoje u pogledu pitanja da li je duan nadoknaditi to ili neIspravno je da nije duan to nadoknaivati, to potvruju rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ovjeku koji je zabranio gladnome da ponese u svojoj odjei ito koje je izvadio iz klasja, pa ga je udario i uzeo njegovu odjeu: /177/ "Niti si ga nahranio dok je gladan bio i hranu traio, a niti si ga pouio dok je neznalica bio." Zatim mu je naredio da mu vrati odjeu, te da mu se da izvjesna koliina hranePrenosi ga IbnMade, a njegov je sened vjerodostojan, jak i dobarA rijei Uzvienog: "nije mu grijeh, Allah doista prata i milostiv je", odnose se na onoga koji pojede neto zabranjeno u nudiOno to upuuje da je jedenje zabranjenih jela u nudi Allahova odredba, a ne olakica , jeste predanje Veki'a s lancem prenosilaca od Mesruka, koji je rekao: "Ko bude u nudi, ali ipak ne bude jeo niti pio, pa nakon toga umre, ui e u Vatru." Ebu-Hasan et-Taberi kae: "To je ispravno, po naem miljenju, poput prekidanja posta bolesnika i slinoAllah to najbolje zna!"
ve sellem, "O moru" stoji: /173/ "Voda mu je ista, a uginula ivotinja iz njega je halal." Od Ibn-Omera navodi se merfu' (predanje) direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /174/ "Dozvoljene su nam dvije vrste uginulih ivotinja i dvije vrste krvi: riba, skakavac, jetra i slezena." To e se ire obrazloiti, ako Bog da, u suri "El-Maide" ("Trpeza"). erijatsko pitanje: [afija i neki drugi pravnici navode da su od uginule ivotinje jaja i mlijeko neisti, dok se prema predanju Malika navodi da su ista, ali se oneiuju dodirom s njomIsto tako, postoje razilaenja i u pogledu sirita uginule ivotinje iako je poznato da je neisto. Meutim, kao protuargument navodi se da su ashabi jeli sir vatropoklonika.76 Ibn-Made navodi predanje sa lancem prenosilaca od Selmana, r.a.: /175/ Allahovom Poslaniku je postavljeno pitanje u vezi sa masnoom, sirom i krznom / koom, pa je rekao: "Dozvoljeno halal je ono to je Allah dozvolio u Svojoj Knjizi, a zabranjeno haram je ono to je Allah zabranio u Svojoj Knjizi; a ono o emu nije govorio, to oprata." Pored toga, zabranio im je svinjsko meso, bez obzira da li je od zaklane ili od uginule ivotinje. Prevladava miljenje da u to spada i svinjska mast. Usto, zabranio je i ono to je prineseno kao rtva u ime nekoga drugog, a ne Allaha Uzvienog, a to je ono to je zaklano za nekog idola, ili neto drugo to predstavlja in paganstva, a ne za Allaha, odnosno u Njegovo ime: /176/ El-Kurtubi navodi od Aie, r.a., da je njoj postavljeno pitanje u vezi sa klanjem koje obavljaju stranci (nemuslimani) povodom svojih praznika i to poklanjaju muslimanima, pa je odgovorila: "Ono to je zaklano povodom toga dana nemojte jesti, ali jedite plodove sa njihovih voki." Allah, d.., dozvolio je da se to jede u nudi, pa kae: 'A ko bude primoran, bez svoje elje i pohlepe', tj. bez elje ili pohlepe, 'njemu nije grijeh' u tome "Allah doista prata i milostiv je." A rijei Uzvienog:"bez elje" znae da ga ne smatra halalom i da moe pojesti samo koliko mu je nuno da bi doao do halal hrane. Dozvoljeno mu je
76
Sir vatropoklonika pravljen je iz sirita dobivenih iz utrobe janjadi koju su oni klali. To su ashabi jeli, iako su znali da se ivotinja koju zakolju vatropoklonici ne moe jesti i da se tretira kao strvina. Pa i pored toga oni su jeli njihov sir. Na osnovi toga izvodi se zakljuak da je sirite izuzeto i oproteno, to pokazuje i gore spomenuti hadis prema predanju Ibn-Made. Isti je sluaj i s jajima, mlijekom, sirom i krznom (koom), o emu se ne govori, a to je doputeno. Allah to najbolje zna!
"Doista oni koji taje ono to je Allah u Knjizi objavio i to prodaju za bagatelnu cijenu ti u trbuhe svoje samo vatru trpaju; na Sudnjem danu Allah ih nee ni osloviti, niti ih oistiti; njima pripada kazna bolna." /174/ "To su oni koji umjesto Pravog puta uzimaju zabludu, a umjesto oprosta kaznu; a koliko su samo oni strpljivi na Vatru!" /175/ "To je tako, jer Allah je objavio Knjigu s istinom, a oni koji se o Knjizi razilaze doista su u neslozi
122 njegova poslanika svojstva, iako ih je on pozivao istini nareujui im da ine dobro, a odvraajui ih od zla. Stoga oni zasluuju kaznu i patnju, pa Allah Uzvieni kae: "To je tako, jer Allah je objavio Knjigu s istinom; a oni koji se o Knjizi razilaze doista su u neslozi velikoj!"
velikoj!" /176/ Allah Uzvieni kae: "Doista oni koji taje ono to je Allah u Knjizi objavio..." Ove se rijei odnose na idove koji su tajili osobine Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u Knjigama njima objavljenim, to su potvrivale njegovo poslanstvo i vjerovjesnitvo i to samo zato da ne bi izgubili svoj primat, odnosno poklone koje su dobijali od Arapa kao znak priznanja njihovim preimaBojei se (Allah ih prokleo) da e, ako to pokau, ljudi njega slijediti a njih napustitiOni su krili istinu zadovoljavajui se bagatelnom ovosvjetskom au, zbog ega su izgubili i ovaj svijet i ahiret. Na dunjaluku je Allah potvrdio istinitost Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, darujui ga jednim brojem nadnaravnih djela (mudiza) tako da su mu ljudi povjerovali i pomogli ga u borbi protiv idova, koji su na sebe navukli veliku srdbu tako da ih i Allah Uzvieni prekorava u ovom ajetu: "Doista oni koji taje ono to je Allah u Knjizi objavio i to prodaju za bagatelnu cijenu ti u trbuhe svoje samo vatru trpaju", tj. doista je to to oni jedu prikrivanjem istine vatra koja e plamtjeti u trbusima njihovim na Sudnjem danu. Zatim kae: "na Sudnjem danu Allah ih nee ni osloviti, niti ih osloboditi; njima pripada kazna bolna." Allah Uzvieni na njih se srdi zato to kriju istinu nakon to su je upoznaliOn ih nee ni pogledati niti pohvaliti, nego e ih kazniti kaznom bolnom. U vezi s njima potom kae: "To su oni koji umjesto Pravog puta uzimaju zabludu", tj. umjesto da objave osobine Allahovog Poslanika iz knjiga objavljenih, da navedu da e biti poslan i nagovijeste radosnu vijest o njemu, da ga slijede i potvrde, oni su se prihvatili zablude utjerujui ga u la, ne vjerujui u njega i tajei njegove osobine, koje sadre njima objavljene knjige; "i uzimajui kaznu umjesto oprosta", tjkupujui veliku kaznu za oprost. "A koliko su samo oni strpljivi na Vatru!", tjkoliko oni ustrajavaju da ine grijehe koji ih vode u vatru i nevjerovatno koliko su u stanju trpjeti vatru iako znaju da u nju dolaze zbog svojih grijeha!; "To je tako jer Allah je poslao Knjigu Istine", tj. oni to zasluuju neozbiljno uzimajui Allahove ajete, ne pokazujui istinu koju sadre njima objavljene knjige, i ne vjerujui u poslanike. Naprotiv, oni su Poslanika u la ugonili i negirali
"Nije dobroinstvo u tome da okreete lica svoja prema istoku i zapadu, nego su dobroinitelji oni koji vjeruju u Allaha, u drugi svijet, u meleke, u knjige, u vjerovjesnike, te oni koji od imetka, iako im je drag, daju roacima i siroadi, siromasima i putnicima namjernicima, prosjacima, i za otkup iz ropstva, oni koji namaz obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, te oni koji su strpljivi u neimatini i u bolesti, i za vrijeme borbe. To su oni koji su iskreni i oni koji se Allaha boje."/177/ Ovaj ajet sadri opa pravila ispravnog vjerovanja. Prema predanju Ibn-ebi-Hatima, s lancem prenosilaca od Ebu-Zerra, koji navodi /178/ da je pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "[ta je to iman?", a on mu je prouio ajet: .."Nije dobroinstvo da svoja lica okreete..." itd. Zatim kae da ga je ponovo pitao, pa mu je ponovo prouio isti ajet, a kada ga je i trei put upitao, rekao mu je: "Kada uradi neko dobro djelo, srcu ti je drago, a kada uini kakvo loe djelo, srcu ti je mrsko." Lanac prenosilaca ovog predanja prekinut je, budui da Mudahid nije ivio u vrijeme EbuZerra, koji je mnogo ranije umro. Znaenje ajeta: Kada je Allah Uzvieni naredio vjernicima da se okreu prema Svetom hramu u Kudusu, a potom ih usmjerio u pravcu Kabe, to je pogodilo jednu skupinu sljedbenika Knjige kao i neke muslimane, pa je Allah dao objanjenje Svoje mudrosti pokazujui da je cilj toga pokornost
123 im uini dobro i da im da." "...i siroadi" To su djeca iji su oevi umrli jo dok su ona mala, slaba, nisu punoljetna i nemaju mogunosti sebi zaraditi. Abdurrezzak navodi predanje, s lancem prenosilaca od Alije, koji navodi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /181/ "Nema sirotinjskog statusa nakon to se stekne zrelost." "i bijednicima" To tumai hadis koji se navodi u oba Sahiha od EbuHurejre, koji kae da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /182/ "Nije bijednik onaj koji obilazi ljude traei datulu ili dvije, zalogaj ili dva, nego je bijednik onaj koji nema ime da se prehrani, a za njega se ne zna da bi mu se dala sadaka." "putniku" Misli se na onoga koji je dugo na putu tako da mu je nestalo sredstava, pa mu se daje da bi mogao doi u svoj zaviajU to spada i gost. "i prosjacima"To su oni koji prose, pa im se daje od zekata i sadake. Ahmed navodi predanje s lancem od Abdurrahmana Husejna ibn Alija, koji kae: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /183/ "Prosjak ima pravo, pa makar na konju doao." "za otkup iz ropstva "Rije je o zarobljenicima za koje se trai otkup, a koji nemaju sredstava kojim bi se otkupili. U vezi s ovim pitanjem bit e govora u dijelu o vrstama milostinje (sadake), u Suri Bera'e/Tevba, inaallah. "i koji namaz obavljaju" To su oni koji namaz sa rukuom i seddom, sa smirenou i strahopotovanjem obavljaju, u njegovo vrijeme i na zadovoljavajui erijatski nain. "i daju zekat" Zekat je godinji porez na imetak, a davanje milostinje naprijed navedenima stvar je dobre volje, dobroinstva i rodbinskih odnosa. U tom smislu, u jednom hadisu Fatime bint Kajs stoji: /184/ "U imetku postoji pravo drugih osim zekata." Allah to najbolje zna! "i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju", kao to kae: "koji prema Allahu obaveze ispunjavaju i ne kre sporazum" (13:20). Suprotno ovome svojstvu jeste licemjerstvo, kao to se navodi u sahih (vjerodostojnom) hadisu: /185/ "Tri su svojstva licemjera (munafika): kada govori - lae, kada obea - prevari, kada mu se neto povjeri - iznevjeri." .."...te oni koji su strpljivi u neimatini i u bolesti, i za vrijeme borbe", tj. u vrijeme siromatva koje predstavlja bijedu, u sluaju bolesti,
Allahu Uzvienom, izvravanje Njegovih naredbi, te slijeenje zakona koji je On postavio, i okretanje strani koju On odredi, pa gdje god to biloTo je dobroinstvo, bogobojaznost i savreni iman, a nije dobroinstvo niti pokornost u okretanju u pravcu istoka ili zapada izuzev ako to nije na osnovi Allahove naredbe i Njegovog zakona. Zato Allah Uzvieni kae: .. "Nije dobroinstvo u tome da okreete lica svoja prema istoku i zapadu, nego su dobro initelji oni koji vjeruju u Allaha, u drugi svijet..itd." U vezi s rijeima Allaha Uzvienog: .. "nego su dobroinitelji oni koji vjeruju u Allaha...", Es-Sevri kae: "Ovo su sve vrste dobroinstva." On je, r.a., u pravu, jer ko prihvati ono to sadri ovaj ajet, uao je u sve predjele islama i prihvatio svako dobro koje sadri vjera u Allaha, osim Koga drugoga boga nema, prihvatio je vjeru u meleke, koji su posrednici izmeu Allaha i Njegovih poslanika. Rije "knjiga" je "zajedniko ime koje obuhvaa knjige s neba objavljene vjerovjesnicima. Posljednja od njih je najodabranija, a to je Kur'an, u kojem se nude dobra i ovoga svijeta i ahireta, i kojim se dokidaju sve knjige prije njega. Isto tako, taj vjeruje u sve Allahove vjerovjesnike, od prvoga do posljednjega, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. .. "te oni koji od imetka, iako im je drag, daju...", tj. koji daje njemu drag imetak, koji za sebe eli, kao to se vidi u dva Sahiha iz hadisa EbuHurejre koji direktno navodi od Poslanika: /179/ "Najbolja je milostinja (sadaka) ona koju udjeljuje kada si zdrav i krt, kada si zaokupljen bogatstvom, a boji se siromatva." Allah Uzvieni kae: "i hranu daju, kada je i sami ele, siroetu, i siromahu, i sunju" (76:8)Zatim: "Neete postii dobroinstvo sve dok ne udijelite od onoga to volite" (3:92), "i daju im prednost nad sobom, mada im je to i samima potrebno" (59:9) Ovo je drugi, vii vid dobroinstva, u kojem oni dijele ono to im je i samima neophodno, dajui i hranei od onoga to sami vole. "Roacima" koji su najprei, treba da se udijeli milostinja, kao to se vidi iz hadisa: /180/ "Milostinja koja se daje siromasima jeste milostinja, a milostinja koja se daje rodbini i milostinja je i rodbinsko dobroinstvo jer oni su ti najprei, da
124 "Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan za slobodnog, i rob za roba, i ena za enu." Ebu-Malik navodi da je ovaj ajet derogiran rijeima Uzvienog: "glava za glavu" (5:45), ime je izjednaio u odmazdi mukarce i ene, te robove, za namjeran in ubistva ili neto to je manje od toga. erijatsko pitanje: Ebu-Hanife smatra da slobodna treba ubiti za roba na osnovi opeg znaenja ajeta u suri El-Ma'ida" (Trpeza), a isto miljenje zastupaju EsSevri, Ibn-ebi-Lejla i DavudIsto tako, navodi se predanje od Alija, IbnMes'uda ibn Musejjeba i nekih drugih, koji se pozivaju na openitost hadisa Hasana od Semure: /186/ "Ko ubije svoga roba i mi emo njega ubiti; ko osakati svoga roba, mi emo njega osakatiti; ko kastrira svoga roba i mi emo njega kastrirati."77 U tome se s njima ne slae veina uenjaka koji tvrde da se ne moe slobodan ubiti za roba, budui da je rob roba. Naime, ukoliko bi on bio ubijen grekom, za njega nije obavezan otkup, nego samo odgovarajua vrijednost. Isto tako, veina uenjaka smatra da se musliman ne moe ubiti za nevjernika, to se utvruje na osnovi hadisa koji navodi El-Buhari od Alije, r.a., koji kae: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /187/ "Musliman se ne moe ubiti za nevjernika." Svaki drugi hadis ili tumaenje koje je suprotno ovome nepouzdano je i netano. Ebu-Hanife smatra da treba biti ubijen na osnovu ireg znaenja ajeta u suri El-Ma'ida. erijatsko pitanje El-Hasan i Ata' tvrde: "Na osnovi ovoga ajeta, mukarac ne moe biti ubijen za enu." U tome se s njima ne slae veina uenjaka, pozivajui se na ajet sure "El-Ma'ida", te na rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /188/ "Krv muslimana meusobno je jednaka." erijatsko pitanje: Prema miljenju etverice imama (erijatskih autoriteta) i veine uenjaka, grupa moe biti ubijena za jednoga. Omer je, povodom ubistva djeaka, koga je ubilo sedam ljudi, nakon ega je on njih pobio, rekao: "Da su svi stanovnici
Vjerovatno se ovaj propis odnosi posebno na odnos gospodara i roba, kako bi se iskljuila pomisao da gospodar moe raditi sa svojim robom ta god hoe samo zato to je on njegov rob. Meutim, ako bi neki slobodan ovjek ubio roba nekoga ovjeka, taj slobodni ovjek nee biti ubijen, to potvruju rijei Uzvienog: "slobodan za slobodnog, a rob za roba". U skladu s tim, hadis se odnosi iskljuivo na pitanja odnosa gospodara i roba, u kojima rob ne moe biti ubijen. Meutim, ukoliko rob uini neto to erijatski pretpostavlja kaznu ubistvom, na njega se primjenjuje drugi propis kojim se, po svemu sudei, on izjednaava s vjernicima. Tako ova pitanja ja razumijem, pa ako je to tano, to je od Allaha, a ako je pogreno, to je od mene, pa se u tom sluaju pred Allahom kajem, jer On to najbolje zna!
77
to predstavlja nevolju veliku, "i za vrijeme borbe", tj. u borbi i susretu s neprijateljem. Rijei: "one koji su strpljivi" ovdje su spomenute u akuzativu kao vid pohvale i poticaja na strpljivost u tekoama. "To su oni koji su iskreni" Oni koji su se okitili ovim svojstvima iskreni su u svom vjerovanju, jer su ostvarili iman srca rijeima i djelima, pa su kao takvi iskreni vjernici, "i oni se Allaha boje" budui da su se uvali zabrana i inili djela pokornosti.
"O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan za slobodnog, rob za roba, i ena za enu. A onaj kome se od njegova brata da neki otkup, neka uzvrati dobrim, a i on neka pokae dobroinstvo. To je olakanje od Gospodara vaeg i milost. A ko nasilje i poslije toga izvri, njemu slijedi bolna patnja." /178/ "U odmazdi vam je ivot, o razumom obdareni, da biste se Allaha bojali."/179/ Allah Uzvieni kae: O vjernici, vama je kroz odmazdu propisana pravednost: slobodan za slobodnog, va rob za roba, vaa ena za enu i ne prekoraujte granice kao to su to inili oni prije vas mijenjajui Allahovu odredbu time. Tako je bio obiaj da ako u napadu plemena BenuNadir na pleme Kurejzu neko od Nadira ubije Kurejziju, ne bi on bio ubijen, nego bi bio otkupljen, tj. zamijenjen za sto koara datula ()A, kada bi Kurejzija ubio Nadirca, bio bi ubijen, a ako bi ga otkupljivali, traili bi dvjesta koara datula, dakle dvostruko vie nego za KurejzijuStoga je Allah Uzvieni naredio pravednost pri odmazdi tako da se Allahovi propisi ne mogu iskrivljavati zbog nevjerovanja i mrnjeAllah Uzvieni kae:
125 sve bih ih da je u to koji mu se konsenzusom "U odmazdi je vama ivot." To znai, u ubistvu ubice je velika mudrost. U tome je opstanak i zatita ljudskog ivota jer ukoliko ubica zna da e i sam biti ubijen, on e odustati od toga ina. U tome je, zapravo, ivot za druge ljude. "..o, razumom obdareni, da biste se Allaha bojali" Ovdje je obra anje razumnima, jer e se moda okaniti Allahovih zabrana (harama). Rije "bogobojaznost" jeste imenica koja obuhvata injenje djela pokornosti i na -putanje loih djela.
Sane ustali da ga ubiju, pobio!" Poto nije poznato vrijeme bio i jedan ashab suprotstavio, to se smatra (idmaom).
"A onaj kome se od njegovog brata da neki otkup, neka uzvrati dobrim i neka mu dobroinstvo uini" (tj. ko uzme otkup a imao je pravo osvetiti se), to znai rije (oprost), "neka uzvrati dobrim" jer onaj koji trai krvarinu duan je da bude dobar kada primi otkupninu i da "prema njemu dobroinstvo ini" , tj. prema ubici, ne inei mu tetu niti ulazei dalje u spor. erijatsko pitanje: Malik, EbuHanife i njegovi sljedbenici, te afija i Ahmed po jednom predanju kau: "Onaj kome pripada osveta ne moe je ostaviti u korist krvarine osim uz saglasnost ubice." Drugi navode: "To on moe uiniti bez obzira je li ovaj bio zadovoljan ili ne." erijatsko pitanje: Jedan broj pripadnika zdrave tradicije (Selefa) smatra da enama ne pripada krvarina, ali se u tome ostali uenjaci ne slau s njima. "To je olakica od Gospodara vaega i milost" u odnosu na ono to je bilo propisano onima prije vas u pogledu ubistva i krvarineOd Ibn-Abbasa se prenosi da je rekao: Izraelianima je bila propisana odmazda za ubijene, a nije bilo krvarine. Zato Allah Uzvieni kae sljedbenicima ovog ummeta: .. "Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan za slobodnog, i rob za roba, i ena za enu. A onaj kome se od njegova brata da neki otkup..." Rije ovdje znai prihvaanje otkupnine za namjerno ubistvo. Poto je to vid olakice u odnosu na ono to je bilo propisano Izraelianima koji su ivjeli prije njih, potrebno je uzvratiti dobrim i dobroinstvo tome uiniti. Katade kae: "Allah je pokazao milost prema ovom ummetu odreujui im otkupninu, to nije dao nikome prije njih." "A ko nasilje i poslije toga izvri, njemu slijedi bolna patnja." Dakle, ko ubije nekoga nakon to je uzeo otkupninu, odnosno, prihvatio je, njemu slijedi od Allaha bolna i estoka kazna i on e biti ubijen nakon to mu se oduzme otkupnina koju je uzeoSeid ibn ebi-Urube navodi predanje s lancem od Semura, koji kae: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /189/ "Neu oprostiti ovjeku koji ubije nakon to je uzeo otkupninu", tjod njega nee primiti otkupninu, nego e ga ubiti.
"Kada neko od vas na samrti bude, pa ostavlja kakvo dobro, propisano vam je da, kao vid dobroinstva, roditeljima i blinjima oporuku uinite, to je obaveza onih koji se Allaha boje." /180/ "Ko to zamijeni nakon to je uo kako glasi, grijeh doista pada na one koji to mijenjaju. A, Allah doista uje i zna." /181/ "Pa ko se plai za oporuioca zbog pogreke ili grijeha, pa to valjano izmeu njih uredi, nije pogrijeio. Allah, doista, prata i milostiv je." /182/ Prije nego je objavljen ajet o naslijeu , postojala je oporuka roditeljima i rodbini, to je - prema vjerodostojnijem od dva stava - bilo obavezno. To je derogirao ajet o dijelovima naslijea , koji je uinio nasljedstvo obavezom od Allaha onima koji su spomenuti u odredbama o nasljedstvu bez oporuke i ne zavisi od elje oporuioca. U hadisu koji se nalazi u Sunenima, te drugim zbirkama navodi se da je Amr ibn Haride rekao: uo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako na hutbi kae: /190/ "Allah je, zaista, dao svakome njegovo pravo, pa nema oporuivanja nasljedniku"Ahmed navodi predanje od Ibn-Abbasa da je on uio suru El-Bekare ("Krava") dok nije doao do ajeta: "pa ako ostavlja kakvo dobro, oporuuje roditeljima i rodbini", pa je rekao: "Ovaj ajet je derogiran." Ima miljenja, takoer, da je ovaj ajet derogiran u vezi s onim koji nasljeuje, a vai za onoga koji ne nasljeuje/Ja bih rekao:/ Meutim, po
126 Od njega se takoer navodi da je ovjeku koji ga je upitao: "Da li da napravim oporuku?" Alija odgovorio: - Allah Uzvieni kae: "ako ostavlja kakvo dobro, neka oporui", a poto ti ostavlja neto malo, to ostavi i svome sinuKatade kae: "Bilo je uobiajeno da se kae: "hiljadu ili preko toga", a ima miljenja i ezdeset, odnosno osamdeset. "dobrim" znai: dobrotom/njenou i dobroinstvomHasan kae: "Da, oporuka je obaveza svakog muslimana koji za dobro, a ne za zlo treba da oporui kada se nae na samrti." Smisao rijei "dobrim" jeste da, bez pretjerivanja ili krtarenja, ostavi oporuku svojim blinjima tako da ne bude na tetu njegovih nasljednika. U oba Sahiha navodi se da je Sa'd rekao: /192/ "Allahov Poslanie! Imam imetka, a nasljeuje me samo kerka. Hou li oporuiti dvije treine svog imetka?" Rekao je: "Ne." "A polovinu?", upitao je on"Ne.", odgovorio mu je"A treinu?", ponovo je upitao"Treinu? I treina je mnogo! Bolje ti je da ostavi svoje nasljednike bogatima nego da ih ostavi siromanim, pa da mole od drugih ljudi." "Ko to zamijeni nakon to je uo kako glasi, grijeh, doista, pada na one koji to mijenjajuA, Allah doista uje i zna", tjko izmijeni oporuku i iskrivi je mijenjajui njen smisao, dodajui u njoj neto ili oduzimajui - grijeh, doista, pada na one koji to mijenjaju, a skrivanje oporuke jo je vei grijeh. Ibn-Abbas i drugi kau: "Allah e nagraditi umrloga, a grijeh pada na one koji su napravili izmjenu." "A, Allah, doista, uje i zna", tjima uvid u ono to je umrli oporuio, tako da On to zna, kao to zna i ono to su izmijenili oni na koje se oporuka odnosi. "Pa, ko se plai za oporuioca zbog pogreke ili grijeha..." IbnAbbas kae: znai greka, a ovdje obuhvaa sve vrste pogreaka kao kada posrednitvom dodaju nekog nasljednika ili neko sredstvo, kao u sluaju kada je oporueno da se za ljubav nekoga neto proda, ili je oporueno da se kerki njegove kerke neto doda i slino, bilo to grekom ili namjerno, to ga ini grjenimStoga je opunomoitelj, u ovom sluaju, obavezan popraviti to i oporuku urediti u skladu sa erijatskim propisima i odstupiti od teksta oporuke kako bi oporuku uinio to bliom nakani oporuioca i uskladio sa [erijatom, jer ovo ureenje oporuke ne predstavlja in izmjeneIbn-Merdevejh prenosi od Ibn-Abbasa da je
miljenju ovih, to se ne naziva derogiranjem u smislu nae terminologije, budui da "ajet o nasljedstvu" dokida odredbu u vezi s nekim osobama, na to ukazuje openitost "ajeta o oporuci" Pojam blinjih openitiji je od onih koji nasljeuju i koji ne nasljeuju, tako da se time dokida odredba u vezi s onim koji nasljeuje ono to mu je javno precizirano, a drugi ostaju na onome na to upuuje prvi ajet. Meutim, ovo stoji samo kod onih koji kau: "Oporuka je u poetku islama bila samo preporuena, dok nije derogirana." [to se tie miljenja da je bila obavezna, na to ukazuje sadraj spomenutog ajeta, po njima je bila dokinuta "ajetom o nasljedstvu", kao to kae veina komentatora i autoriteta meu erijatskim pravnicima, fakihima. Obaveza oporuke roditeljima i rodbini, kao nasljednicima, po miljenju svih, derogirana je, odnosno ak potpuno zabranjena, prema gore navedenom hadisu ("Allah je, doista, dao svakome njegovo pravo, i nema oporuke nasljedniku")Prema tome, "ajet o nasljedstvu" predstavlja posebnu odredbu i to je strogo odreeno od Allaha prema pojedincima i onima kojima pripada dio naslijea, ime se potpuno dokida odredba spomenutog ajetaPreostali su samo blinji koji nemaju prava na nasljedstvo, pa je poeljno da se njima oporui iz treine na osnovi "ajeta oporuke" i sadraja koji nosi. U dva sahiha se to potvruje predanjem od Ibn-Omera, koji kae da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /191/ "ovjek musliman koji ima neto, nema pravo ni dvije noi provesti, a da mu oporuka kod njega nije napisana." Ibn-Omer kae: "Nije mi prola ni no otkada sam uo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da to kae, a da nisam imao oporuku!" "ako ostavlja kakvo dobro", tj. imetak, to navode Ibn-Abbas i neki drugi. Usto, neki kau: "Oporuka je erijatski utemeljena, bez obzira bilo imovine malo ili vie, poput nasljedstva." Drugi kau: "Oporuuje se samo ukoliko se ostavlja vrijedan imetak." Pored toga, postoji razilaenje i u pogledu koliineIbn Ebi-Hatim prenosi od Hiama ibn Urve, koji navodi od svoga oca da je rekao: "Neko je rekao Aliji, r.a., da je neki ovjek iz plemena Kurej umro ostavivi iza sebe tri ili etiri stotine dinara koje nije oporuio?" On je rekao: To nije nita jer, Allah Uzvieni kae: "ako ostavlja kakvo dobro itd."
127 mjeseca ramazanaBilo im je propisano: kada neko klanja veernji namaz i ode na spavanje, zabranjeni su mu hrana, pie i ene do istog vremena. Nakon toga, propis posta objanjen je kao to je bilo u poetku islama, pa Allah, d.., kae: "a onome od vas koji je bolestan ili na putu bude, isti broj drugih dana...", tj. bolesnik i putnik (musafir) ne poste nego se mrse, a to nadoknauju kasnije istim brojem dana. Ali, zdrav ovjek koji je kod kue, ako hoe, postit e, a ako hoe, nahranit e svakog dana jednog siromahaPost je, meutim, bolji od hranjenja siromaha. To tvrde Ibn-Mes'ud, Ibn-Abbas i drugi pripadnici zdrave tradicije (selefa) na osnovi rijei Uzvienog: "Onima koji ga teko podnose, otkup je da siromaha nahrane. A ko drage volje da vie, za njega je boljeA neka znate, bolje vam je da postite." Zatim je Allah Uzvieni objavio drugi ajet: .. "U mjesecu ramazanu poelo je objavljivanje Kur'ana pa ko u tom mjesecu od vas bude kod kue, neka ga posti." Tako je Allah Uzvieni utvrdio post ramazana kao obavezu za zdravog ovjeka koji je kod kue, a dao olakicu bolesniku i putniku, kao to je odredio da stara osoba koja ne moe postiti moe nahraniti siromaha. ElBuhari navodi predanje od Seleme ibn Ekva' da je, kada je objavljen ajet: "Onima koji ga teko podnose, otkup je da siromaha nahrane", rekao: "Bilo je uobiajeno da onaj ko je htio mrsiti se d otkup, dok nije objavljen ajet koji slijedi iza ovoga i koji je to derogirao." Od Ibn-Omera se takoer prenosi da je to derogirano, dok ElBuhari navodi od Ibn-Abbasa da nije derogirano, nego da star ovjek i stara ena, koji ne mogu da poste, za svaki dan mogu nahraniti po jednog siromaha. Prema tome, u zakljuku se moe rei da je derogiran u pogledu obaveza zdravog ovjeka koji je kod kue, pa je on obavezan postiti na osnovi rijei Uzvienog: "a ko od vas bude kod kue, neka ga posti" to se tie starog i iznemoglog ovjeka, postoje dva miljenja: ono koje je ispravno dozvoljava da se mrsi, ali da je obavezan za svaki dan dati fidju (otkupninu). U Sahihu El-Buharijevom stoji: "Kada je Enes ostario, on je, godinu ili dvije, hranio za svaki dan posta siromaha hljebom i mesom, a on se mrsio. El-Buhari to prenosi kao mu'allek predanje, a navodi ga i Hafiz Ebu-Ja'la el-Mevsuli u svom Musnedu. U
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /193/ "Greka prilikom oporuke spada u velike grijehe." A u pogledu propisivanja ovoga hadisa direktno od Alejhisselama postoje razilaenja...
"O vjernici! Propisuje vam se post, kao to je propisan onima prije vas, da biste bogobojazni bili." /183/ "Odreen broj dana; a onome od vas koji je bolestan ili na putu bude, isti broj drugih dana. Onima koji ga teko podnose, otkup je da siromaha nahrane. A ko drage volje da vie, za njega je bolje. A neka znate, bolje vam je da postite."/184/ Allah Uzvieni ovo kae nareujui ovom ummetu post koji predstavlja sustezanje od hrane, pia i seksualnih odnosa, s iskrenim nijetom (namjerom) u ime Allaha Uzvienog, budui da sadri ienje i zatitu dua od loih primjesa i runih navika. On navodi da im je to naredio kao to je bio naredio i onima prije njih, u kojima imaju uzor i mogu se ugledati na njih. Neka se oni potrude da ovu Allahovu naredbu izvre potpunije od njihAllah Uzvieni kae: Svaka zajednica (ummet) ima svoj zakon i pravac, a da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne zajednice uinio. Jer On hoe da vas iskua onim to vam propisuje! Zato se natjeite da jedni druge u dobrima preteknete!" U tom smislu i ovdje kae: "O vjernici! Propisuje vam se post, kao to je propisan onima prije vas, da biste bogobojazni bili", jer post proiava tijelo i suava puteve ejtanu. To se potvruje i u oba Sahiha: /194/ "O mladi! Ko je od vas u stanju oeniti se, neka se oeni, a ko ne moe, neka posti, jer to mu je zatita." U poetku islama post je bio po tri dana u svakom mjesecu, da bi se to potom derogiralo i zamijenilo postom mjeseca ramazana. Od Muaza, Ibn-Mes'uda i nekih drugih navodi se: "Ovaj post bio je erijatski odreen jo od vremena Nuha, a.s., sve dok to Allah nije dokinuo i zamijenio ga postom
128 objavljen Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u posebnim dijelovima, prema slijedu dogaajaU jednom predanju Ikrime od Ibn-Abbasa navodi se: - Kur'an je objavljen na ovo svjetsko nebo odjednom,u Noi sudbine mjeseca ramazanaAllah je govorio Svom Vjerovjesniku to je htio tako da idolopoklonici nisu mogli navesti nijedan primjer na koji im Allah nije odgovorioU tom smislu Allah Uzvieni kae: Oni koji ne vjeruju govore: "Trebalo je da mu Kur'an bude objavljen itav i to odjednom!" A tako je, da bismo srce tvoje uvrstili, pa ga Mi ajet po ajet objavljujemo." "Oni ti nee nijedan primjer navesti, a da ti Mi neemo istinu dati i najljepe objanjenje navesti" (25:32,33) Zatim: "Uputa je ljudima i objanjenje Pravog puta i razlikovanja istine od neistine." To je pohvala Kur'ana, koji je Allah objavio kao uputu srcima robova Svojih koji ga vjeruju, prihvaaju i slijede. "i objanjenje", tj. dokazi ispravnosti Pravog puta i upute koju donosi razlikujui istinu od neistine, halal (dozvoljeno) od harama (nedozvoljenog). "pa, ko od vas bude kod kue, neka ga posti!" Ovo je potvrda obaveze za onoga ko bude svjedok poetka ovoga mjeseca, tj. ko bude kod kue na poetku mjeseca ramazana, i bude zdrav, obavezan je da posti. Ovim je, za onoga ko bude zdrav kod kue, dokinuta naprijed navedena sloboda da ne posti, nego daje otkupninu ishranom jednog siromaha za svaki danNakon to je zavrio s postom, Allah Uzvieni ponovo ukazuje na olakicu za bolesnika i putnika koji moe da ne posti pod uvjetom da to nadoknadi, pa kae: "Allah hoe da vam olaka, a ne da tekoe imate", tj. uz obavezu onome koji je kod kue, On je dao olakicu da se ne posti u sluaju bolesti i puta, kao vid olakanja i milosti prema vama. U vezi s ovim postoji nekoliko pitanja: Prvo: Neki uenjaci smatraju da je ne postiti doputeno samo onome koji bude putnik na poetku mjeseca a da nije doputeno onome koji bude kod kue na poetku mjeseca, a potom, ode na put, a na osnovi rijei Uzvienog: "Ko od vas bude kod kue, neka ga posti!" Meutim, ovo se ne moe prihvatiti, jer u ajetu nema dokaza za njega, i jer se potvruje u oba Sahiha: /196/ "da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je doao u
ovom smislu uzima se i trudna ena, odnosno dojilja, ukoliko se boji za sebe ili djecu./
"U mjesecu ramazanu poelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima, jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kue, neka ga posti, a ko bolestan bude ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti. Allah hoe da vam olaka, a ne da tekoe imate, da odreeni broj dana ispunite i da Allaha veliate za uputu koju vam je dao, te da zahvalni budete."/185/ Allah Uzvieni istie mjesec posta ispred drugih mjeseci time to ga je odabrao za objavu Kur'ana asnog. U hadisu se navodi da je to mjesec u kojem su Boije knjige objavljivane vjerovjesnicima, a imam Ahmed ibn Hanbel, r.h., prenosi od Vaila ibn Eska'a da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /195/ "Suhufi (spisi Ibrahimovi) objavljeni su prve noi mjeseca ramazana, Tevrat je objavljen este noi mjeseca ramazana, Indil trinaeste noi mjeseca ramazana, a Allah je objavio Kur'an dvadeset etvrte noi mjeseca ramazana."78 Meutim, i suhufi, i Tevrat, i Zebur, i Indil objavljeni su vjerovjesnicima odjednom, dok je Kur'an odjednom objavljen do Kue uzvienosti na Dunjalukom nebu , to se desilo u Noi sudbine (Lejletulkadr) mjeseca ramazana, kao to Uzvieni kae: "Mi smo ga objavili u Noi blagoslovljenoj" (44:3), te kae: "Mi smo ga objavili u Noi sudbine." Nakon toga, Kur'an je
78
Allah Uzvieni kae: "Mi smo ga objavili u Noi sudbine" (92:1), a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: "Traite je u posljednjoj dekadi ramazana!" U drugom hadisu kae: "Traite je u neparnim noima!", odnosno, u jednom predanju: "u dvadeset i sedmoj noi ramazana". Meutim, njegove rijei u gore navedenom predanju: "Allah je objavio Kur'an u toku dvadeset i etvrte noi mjeseca ramazana, u suprotnosti je s tekstom Kur'ana: "Mi smo ga objavili u Noi sudbine", to ukazuje na slabost navedenog hadisa, koji je u suprotnosti s tekstom Kur'ana, budui da je No sudbine (Lejletul-kadr) dvadeset sedma no ramazana. Allah to najbolje zna i On upuuje na ispravan stav!
129 smislu, Uzvieni Allah kae: "neka isti broj dana naposti", a zatim kae: "Allah hoe da vam olaka, a ne da tekoe imate." Imam Ahmed prenosi od Amira ibn Urveta da su ljudi doli da pitaju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Imamo tekoe u tome i tome !?", a on je rekao: /202/ "Vjera Allahova je doista lahka!", to je ponovio tri putaIsto tako, Ahmed navodi predanje s lancem od Enesa Ibn Malika, koji kae: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /203/ "Olakajte, a ne oteajte; budite postojani i ne bjeite!" /Navodi se u oba Sahiha./ "da odreeni broj dana ispunite", tjdoista vam je dao olakicu da ne postite, za to imaju opravdanje bolesnik i putnik, jer Allah hoe da vam bude lahko. Naredio vam je da to nadoknadite i da upotpunite odreeni broj dana ovog mjeseca; "da veliate Allaha zbog upute koju vam je dao", tj. da Allaha spominjete po isteku vaeg ibadeta, kao to Allah Uzvieni kae: "A kad zavrite obrede vae, Allaha spominjite kao to svoje pretke spominjete, i jo vie Ga spominjite!" (2:200) Ibn-Abbas kae: "Mi nismo znali kada je Allahov Poslanik zavrio namaz osim na osnovu tekbira. Stoga, mnogi uenjaci smatraju da je tekbir na Ramazanskom bajramu erijatski utemeljen, pa ga zahirija Davud smatra obaveznim (vadibom)Nasuprot njemu, prema mezhebu pravnoj koli EbuHanife, r.h., tekbir na Ramazanski bajram nije obaveza. Drugi ga smatraju lijepim (mustehabb). "da biste bili zahvalni", tj. ako budete izvravali ono to vam je Allah naredio da biste bili Njemu pokorni obavljanjem Njegovih strogih dunosti i izbjegavanjem zabrana (harama), te uvanjem Njegovih granica, moda ete time biti od onih koji su zahvalni.
Kedid, prilikom polaska u pohod na Osvojenje Meke u mjesecu ramazanu, nije postio, te da je i drugima naredio da ne poste." Drugo: Neki tvrde da je na putu obavezno mrsiti se, na osnovi rijei Uzvienog: "neka nadoknadi isti broj dana "To je u suprotnosti s praksom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, utvrenom u hadisu Ebu-Derda'a: /197/ "Ili smo s Allahovim Poslanikom po velikoj vruini, u mjesecu ramazanu, pa su neki meu nama, zbog vruine, stavljali ruku na glavu, a meu nama su postili samo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Abdullah ibn Revaha" Tree: Neki, pak, tvrde da je postiti bolje, iako veina kae: "...naprotiv, bolje je mrsiti se", uzimajui za osnovu olakicu, na osnovi rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /198/ "Vama je dunost da uzmete olakicu koja vam je dana." Neki kau: "Ukoliko je teko postiti, bolje je mrsiti se", na osnovi hadisa Dabira: /199/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio je nekog ovjeka kojemu je napravljen hlad, pa je pitao: "ta je s ovim?" Rekli su mu: "Posti", a on je nato rekao: "Nije dobroinstvo postiti na putu." Biljee ga El-Buhari i Muslim. Meutim, tano je miljenje veine da ovjek moe birati izmeu te dvije mogunosti, zbog toga to su ashabi putovali sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, za vrijeme ramazana, kao to to navodi u hadisu: /200/ "..meu nama je bilo onih koji poste i onih koji ne poste. Oni koji su postili nisu prigovarali onima koji ne poste, niti su oni koji ne poste prigovarali onima koji poste." Meutim, onaj koji se ne dri sunneta i smatra da je ne postiti pokueno (mekruh), njemu je obavezno mrsiti se i haram mu je postiti na osnovi hadisa koji se nalazi u Ahmedovom Musnedu, te kod drugih, to se navodi od Omera i Dabira: /201/ "Ko ne prihvati olakicu od Allaha, ima grijeh poput brda Arefat." Prilikom nadoknaivanja posta koji je s razlogom izostavljen, nije obavezno da se to ini dan za danom u slijedu. Stoga, ukoliko hoe, moe rastaviti dane, a ukoliko hoe, moe ih nadoknaditi u slijedu. Ovo je miljenje veine pripadnika tradicije (Selefa) i onih nakon njih (Halefa) a utemeljeno je na dokazima, budui da je slijed obavezan samo u mjesecu ramazanu, zbog nunosti posta u toku ovoga mjeseca. Za razliku od toga, nakon isteka ramazana, obavezno je postiti samo odreeni broj dana koje ovjek nije postio. U tom
"A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato, neka se i oni na Moj poziv odazovu, neka vjeruju u Mene, kako bi bili na Pravom putu."/186/ od Ibn-ebi-Hatim, s lancem prenosilaca Muavije ibn Hajde el-Kuejrija,
130 Kajse! Hoe li da te pouim rijei iz denetske riznice? Nema snage, niti moi, do Allahove!" (Navodi se u oba sahiha, kao i kod ostalih sakupljaa est zbirki.) Malik prenosi od EbuHurejre: da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /207/ - Svakome od vas bit e molba usliana ako to ne pouruje, pa kae: "Molio sam i nije mi molba usliana." (Ovo biljee oba Sahiha od Malika istim tekstom.) Od Enesa se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /208/ "Boiji rob e biti dobro sve dotle dok ne bude urio." Pitali su ga: "Kako e uriti?" Rekao je: "Govorei: molio sam Gospodara, pa mi molbu nije usliao!" /Prenosi imam Ahmed./ Ibn-Merdevejh prenosi od Kelbija, on od Ebu-Saliha, a on od Ibn-Abbasa: Dabir ibn Abdullah govorio mi je /209/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prouio ajet: .. "A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli", a zatim je prouio dovu: "Moj Allahu! Ti si naredio dovu i obeao da e je primiti! Odazivam ti se, moj Allahu, Tebi se odazivamTebi, Kome suparnika nema, Tebi se samo odazivam! Tebi pripada i hvala, i blagodarnost, i vlast, Ti nema druga! Svjedoim da si Ti Jedan, Neogranieni Gospodar, Koji nije rodio niti je roen i Kome niko ravan nije. Svjedoim da je Tvoje obeanje istina, da je susret s Tobom istina, da je Dennet istina, da je Vatra (Dehenem) istina, da e Sat sueni bez sumnje doi i da e Ti oiviti one koji su u kaburima!" Hafiz Ebu-Bekr el-Bezzar prenosi od Enesa da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /210/ - Allah Uzvieni kae: "Sine Ademov! Jedno pripada tebi, jedno Meni, a jedno izmeu Mene i tebe! Ono to pripada Meni, jeste to da Mi se klanja, oboava Me i nita Mi ne pridruuje; ono to pripada tebi jeste to da ti nita ne uini niti uradi, a da te Ja za to ne nagradim; a ono to je i Moje i tvoje, jeste da ti moli, a da Ja usliavam molbu." Ovaj ajet Uzvienog, koji potie na dovu i stoji meu propisima o postu upuuje na potrebu dove pri upotpunjenju odreenog broja dana, odnosno, pri svakom mrenjuImam Ebu-Davud et-Tajalisi navodi predanje s lancem od Abdullaha ibn Amra koji kae: uo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
predstavljaju najvei i najbolji odgovor onima koji su vjeru uzeli kao zabavu i igru. Da ih Allah uputi i odnosi se prema njima onako kako zasluuju.
navodi: /205/ - Neki Arapin je rekao: "Allahov Poslanie! Je li na Gospodar blizu, pa da Ga apatom prizivamo ili je daleko, pa da Ga glasno zovemo?! Na to je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uutio, a Allah je, potom, objavio ajet: .. "A kada te Moj rob upita za Mene, Ja sam blizu: odazivam se na molbe molitelja kada Me zove..., tjako sam im naredio da Me zovu, pa neka Me zovu, Ja se odazivam." Imam Ahmed navodi predanje od Ebu Musaa el-E'arije, koji je rekao: /206/ "Bili smo sa Allahovim Poslanikom u jednom pohodu. Ni na jedno se brdo nismo uspinjali, na vrh izili, niti sili u dolinu, a da nismo glasno tekbire donosili!" Zatim kae: Poslanik je doao kod nas i rekao: "O ljudi! Suzdrite se! Vi ne zovete nikoga ko je gluh ili odsutan, nego zovete Onoga Koji uje i vidi. Onaj Koga zovete blii je svakom od vas od vrata njegove jahalice!79 Abdullah ibn
U dananje vrijeme mnogi ljudi, i meu odabranim i meu masama, s izuzetkom onih kojima se Allah smilovao, dolaze u opasnost upuujui dove drugima, a ne Allahu, kao to su poslanici, evlije, dobri ljudi, u stvarima u kojima im ne mogu pomoi ak ni da su i ivi, pa kako e sada kada ih je Allah Sebi uzeo i smrt im dao? To su stvari koje moe usliati (zadovoljiti) samo Allah Uzvieni, Koji nema druga. Tako, naprimjer, vidite mase ljudi, pa i neke odabrane kako mole nad kaburima mrtvih, obilaze oko njih po sedam puta molei mrtve u njima da im pomognu da ostvare svoje elje, kao npr. oprost, uputu na Pravi put, otklanjanje tete ili kakve nesree, osiguranje opskrbe, da im podari muku ili ensku djecu, pa govore: "O ti i ti, ja sam tu, u tvojoj blizini... Pomozi mi jer ti zna u kakvom sam stanju." Jo je mnogo toga to spada u veliki irk (idolopoklonstvo)!!! Ako te tvoja vjera navede da ih savjetuje i kae da su to ibadeti, te da ne mogu nikome biti upueni osim Onome Kome pripadaju, a to je Allah, Jedan i Jedini, Kome niko nije ravan, oni ustaju protiv toga. Ono to pogaa u srce i izaziva tugu i bol jeste stanje u kome su muslimani, odnosno to to neki meu muslimanima koji se smatraju uenim u ummetu stanu pred tebe govorei: "Ostavi ih, brate... njihova namjera je asna, oni nemaju namjeru traiti pomo od mrtvih, nego oni zbog neznanja ne znaju izraziti to hoe na drugi nain nego dovom kojom se ele pribliiti Allahu." Ako mu kaete: "Dobro. Izvolite vi, cijenjeni gospodine, pouite ih i ispravite to to rade, pa da ne zapadaju u veliki irk... Ovo to kaete meni, recite njima", on e vam rei: "Ne, ne, brate. Ostavi ih i njihove namjere, jer njihove namjere su plemenite!" On se nee pokrenuti ni za korak da ih posavjetuje, a ako ih vi posavjetujete, on e vam se usprotiviti etiketirajui vas ili, u najmanju ruku, dajui vam neki lo naziv! Ali, Ti brate muslimanu, ne dozvoli da Te sprijee da iri istinu, Ti to ini, a Allah e pomoi! "Jer Allah e sigurno pomoi onoga ko Njemu pomae" (22:40). Isto tako, vidjet ete na plesovima koje oni lano nazivaju "zikrom" zla koja smo gore spominjali, od kojih se srca gre, molitvu drugima mimo Allaha i to na ruan i neprikladan nain. Kada bi to vidjeli neprijatelji islama, oni bi to predbacivali islamu i njegovim sljedbenicima. Podsmijevali bi se podizanju glasova, skakanju, plesu, klanjanju, udaranju u defove, cimbala i tambure, pjesmama u znoju, patnji, gunanju, reanju i slino, bez ikakvog smisla, a to oni nazivaju "zikrom Allaha"! Sauvaj nas, Boe, da "zikrullah" bude na tako niskom stupnju, s takvim elementima irka, kao npr: "O ejhe, o Rifa'i!", "Olakaj mi tekoe!", "Ako mi ti ne olaka", "pa kome da se obratim". I tako dalje, i tome slino. Rifa'i je daleko od svakog takvog idolopoklonstva! Rijei Uzvienog: "A kada te upitaju robovi Moji za Mene, Ja sam blizu. Odazivam se molbi molitelja kada Me moli..." i rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Suzdrite se, jer vi se ne obraate gluhom ni odsutnom..."
79
131 idu, pa je stoga bilo normalno da im se da dozvola za spolni odnos u ramazanskim noima kako ne bi osjeali tekoe i probleme. Povod objavljivanja ovog ajeta je, kao to je naprijed navedeno: /213/ to pojedini ashabi, i to prije ramazana, ako bi postili, pa zaspali prije nego iftare, ne bi jeli do istog vremena slijedeeg dana. Tako je Kajs ibn Surme el-Ensari postio radei toga dana na zemlji. Kada je dolo vrijeme iftara, dola mu je supruga, pa je on upitao: "Ima li to za jelo?", a ona je odgovorila: "Nema, ali ja u sada otii i potraiti!" Njega su, meutim, oi prevarile i zaspao je. Nakon toga dola mu je supruga, pa kada je vidjela kako spava, rekla je: "Teko tebi, jesi li zaspao?" U podne slijedeeg dana on se onesvijestio. To je spomenuo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je nakon toga objavljeno: "Dozvoljava vam se da u noima posta imate odnos sa enama vaim" do rijei: "jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore", pa su se jako obradovali. .. "Allah zna da sami sebe varate, pa je prihvatio pokajanje vae i oprostio vam; zato se sada sastajite s njima." Povod objave ovog dijela ajeta bio je naprijed spomenuti sluaj Kajsa ibn Surme: /214/ "Usto, bilo je muslimana koji su sami sebe varali, tj. koji su se sastajali (tjspolno opili) sa svojim suprugama nakon jacije u toku ramazana, odnosno nakon to bi zaspali, a jedan od tih je bio i Omer ibn Hattab. Kao to je spomenuto, to je bilo zabranjeno, jer je muslimanima prije toga, nakon to bi klanjali jaciju, bilo zabranjeno sastajati se sa enama i jesti do istog vremena slijedeeg dana. Oni su se zbog toga alili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Allah objavio: .."Allah zna da sami sebe varate...", tj. da se sastajete sa enama, jedete i pijete nakon jacije. "pa je prihvatio pokajanje vae i zato se sada sastajite s njima...", tj. obavljajte odnose s njima "i udite za onim to vam je Allah odredio" (znai djetetom); "Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore, a potom, do noi postite..." To je oprost i milost od Allaha Uzvienog, tako da je kao izraz oprosta, milosti i panje, dozvolio jelo, pie i brani ivot tokom cijele noi.
kako kae: /211/ "Prilikom iftara postau se dova usliava." Kada bi iftario, Abdullah ibn Amr pozvao bi svoju porodicu i sina, pa bi uio dovu. U Musnedu imama Ahmeda, te u Sunenu ElTirmizija, En-Nesa'ija i Ibn-Made navodi se predanje od Ebu-Hurejre, koji je rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /212/ "Trojici se dova ne odbija: pravednom voi (imamu), postau dok ne iftari i dova mazluma, koju Allah uzdie iznad oblaka na Sudnjem danu i otvara joj vrata nebesa govorei: 'Tako Mi veliine Moje, pomoi u te, pa makar i nakon toliko vremena!' "
"Dozvoljava vam se da u noima posta imate odnos sa enama vaim; one su odjea vaa, a vi ste odjea njihova; Allah zna da sami sebe varate, pa je prihvatio pokajanje vae i oprostio vam; zato se sada sastajte s njima i u -dite za onim to vam je Allah odredio; jedite i pijte sve dok budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore, a potom upotpunite post, do noi; sa enama ne opite dok ste u itikafu u damijama; to su Allahove granice i ne pribliujte im se; tako Allah ljudima objanjava znamenja Svoja, kako bi se Allaha bojali." /187/ Ovo je olakica muslimanima od Allaha Uzvienog, te ukidanje onoga to je bilo prije islama, kada je bilo dozvoljeno da ovjek, nakon to iftari, jede, pije i sastaje se sa enom do jacije, ili zaspi prije toga, a nakon to zaspi ili klanja jaciju, bilo je zabranjeno da jede, pije ili se sastaje sa enom do slijedee noi, to je predstavljalo veliku tekou. Rije ovdje predstavlja sastajanje sa enom (spolni odnos), to istiu brojni uenjaci, Ibn-Abbas i neki tabiini. "One su odjea vaa i vi ste odjea njihova." U vezi s tim IbnAbbas i neki drugi tvrde: "One su smiraj va i vi ste smiraj njihov." To znai da se mukarac i ena meusobno mijeaju, dodiruju i u postelju zajedno
132 se)." Od Sehla ibn Sa'da es-Sa'idia, r.a., navodi se da je rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /222/ "Ljudi su u dobru sve dotle dok se pouruju iftar!" Prenose ga El-Buharija i Muslim. Pored toga, u sahih hadisima stoji i zabrana spajanja, tj. da se spoji dan sa danom i izmeu njih se nita ne jedeImam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurejre, koji kae: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /223/ "Nemojte spajati!", na to su mu rekli: "Allahov Poslanie, ti spaja." Na to je on rekao: "Ja nisam kao vi. Dok ja no provodim, moj Gospodar me hrani i napaja." Zatim kae: - I nisu prestali spajati, pa je i Poslanik s njima nastavio spajati dva dana i dvije noi, a potom, kada su vidjeli mlaak, on je rekao: "Da je mlaak doao kasnije, jo bih vam dodao", kao vid kazne kojom e ih odvratiti. U oba Sahiha navodi se ovo kao predanje Zuhrija. Utvreno je da je ova zabrana bila od njega, sallallahu alejhi ve sellem, da je on u tome jaan i pomagan. Oito je da je to jelo i pie bilo duhovno, a ne fiziko, jer da je stvarno jeo, onda ne bi bilo govora o spajanju. Meutim, nema smetnje da se spoji do sehura, to potvruje jedan hadis koji prenosi Ebu-Seid el-Hudri, r.a., koji kae: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /224/ "Nemojte spajati! A ako neko od vas hoe spojiti, neka to uini do sehura..!?" Navode ga u Sahihima ElBuhari i Muslim. "sa enama ne opite dok ste u itikafu u damijama!" Naime, oni koji su bili u itikafu obiavali su izlaziti iz damija i sastajati se sa svojim suprugama ukoliko su to eljeli, dok nije objavljen ovaj ajet, kojim je to zabranjeno i u toku dana i noi, sve dok traje itikaf. To znai: ne pribliavajte im se dokle god ste u itikafu u damijama. Stoga se onome ko je u itikafu zabranjuje sastajati se sa enom sve dok je u itikafu u damiji ak, ukoliko bude trebao ii kui, treba da se zadri samo kratko, koliko da obavi nudu ili jede. U tom sluaju, on ne moe poljubiti svoju suprugu, niti je zagrliti, niti bilo to initi to je suprotno itikafu. U oba Sahiha navodi se da je Aia, r.a., rekla: /225/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pribliio bi meni svoju glavu, a ja sam ga eljala jer sam bila u menstrualnom ciklusu. On ne bi ulazio u kuu osim da bi obavio nudu." Zatim kae: "A i ja bih u takvom sluaju, ak i ako bi bolesnik bio u kui, samo u prolazu upitala za njegovo zdravlje."
" i udite za onim to vam je Allah odredio!", tj. udite za olakicom koju vam je odredio, a komentar "za djetetom" ispravniji je. "Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore...", tj. dok se jasno ne razlikuje svjetlo zore od tame noi i nestane zabune u vezi s tim, odnosno "sa zorom". El-Buhari navodi predanje s lancem od Adijja ibn Hatima, koji kae: /215/ - Rekao sam: "Allahov Poslanie! [ta znai: 'bijelu nit od crne niti?' Je su li to dvije niti?" On je rekao: "Ti to usko gleda, ako gleda dva konca", a zatim je rekao: "Ne, nego je to crnina noi i bjelina dana." U dozvoli Allaha Uzvienog da se jede do izlaska zore nalazi se dokaz da je lijepo obaviti sehur (jesti pred zoru) jer je to olakica koja je Allahu mila. Na to i sunnet podstie i u oba sahiha se navodi predanje od Enesa, koji kae: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /216/ "Sehurite, jer u sehuru je beriet." Postoji i vie drugih hadisa: /217/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazivao ga je 'blagoslovljenim rukom'." U Sahihima se nalazi predanje hadisa Kasima, koji prenosi od Aie, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /218/ "Ne smeta vam ezan Bilala da sehurite, jer on ui ezan dok je jo no. Jedite i pijte dok ne ujete ezan Ibn Ummi-Mektum, jer on ne ui ezan dok ne nastupi zora." erijatsko pitanje: Polazei od toga da je Allah Uzvieni uinio zoru kao krajnju granicu do koje se dozvoljava sastajanje sa enom, jelo i pie, za onoga koji eli postiti, izvodi se dokaz da se onaj koji osvane neist treba okupati, a zatim postiti, za to nema ni -kakvih smetnji. To je stav imama sva etiri mezheba, te veine uenjaka selefa i halefa, a temelji se na predanju hadisa koji navode ElBuhari i Muslim od Aie i Ummi-Seleme, r.a., koje kau: /219/ "Allahov Poslanik osvitao je neist od odnosa, a ne od ejakulacije u snu, pa bi se okupao i postio." U hadisu Ummi-Seleme navodi se jo: /220/ "i ne bi se omrsio, niti bi nadoknaivao". "a potom, do noi postite!", to pretpostavlja iftar poslije zalaska sunca kao erijatski propis, kako stoji u predanju u dva sahiha od Omera ibn Hattaba, r.a., koji kae: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /221/ "Kada nastupi no i prestane dan, tada posta iftari (mrsi
133 dozvoliti haram, koji je od Allaha haram, niti moe zabraniti halal, to je od Allaha halal, nego to obavezuje samo formalno (izvanjski). Ako odgovara biti stvari, to je ureduU suprotnom, sucu pripada nagrada, a onome koji je napravio varku posljedica. Zato Allah Uzvieni kae: .. "Ne jedite imetke jedni drugih..svjesno", tj. kada znate da nije istina ono to zagovarate dok govorite.
Spominjanje itikafa nakon posta znai uputu i upozorenje na itikaf u toku posta ili krajem mjeseca ramazana, kao to se vidi iz sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem /226/, "koji je bivao u itikafu deset posljednjih dana ramazana, sve do svoje smrti, nakon ega su u itikaf ile njegove supruge"(Navodi se u Sahihima El-Buharije i Muslima.) "To su granice Allahove", tj. ovo to smo objasnili, to smo naredili i sankcionirali u vezi s postom i njegovim propisima, ono to smo dozvolili i zabranili, ije smo krajnje granice naveli, te olakice i odredbe, to su Allahove granice, koje je On donio i sam objasnio. Stoga im se ne pribliujte, ne prekoraujte ih i ne prelazite! "Tako Allah objanjava ljudima Svoja znamenja", tjkao to je objasnio post, propise, erijatske odredbe i detalje u vezi s tim, tako On objanjava i druge propise jezikom Svoga roba i poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. "ljudima da bi bogobojazni bili", tjda bi znali kako se upuuju i pokoravaju, kao to Allah Uzvieni kae: "On robu Svome jasne ajete objavljuje da bi vas iz tmine na svjetlo izveoAllah je doista prema vama dobar i milostiv" (57:9)
- Pitaju te o mlaacima. Reci: "Oni su ljudima oznake za vrijeme i had. Nije dobroinstvo u tome da sa stranje strane u kue ulazite, nego je dobroinitelj onaj koji se Allaha boji. U kue ulazite na vrata njihova i Allaha se bojte da biste uspjeli."/189/ /228/ - Ljudi su pitali Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o mlaacima: "Allahov Poslanie! Zato su mlaaci stvoreni?", pa je Allah objavio ajet: - Pitaju te o mlaacima. Reci: "To su oznake vremena za ljude...", a on kae: "Allah ih je uinio oznakama vremena posta i iftara za muslimane, iddeta za ene njihove i terminima za poslove vjere njihove." Abdurrezzak navodi predanje s lancem prenosilaca od IbnOmera, koji kae: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /229/ "Allah je uinio mlaake oznakama za vrijeme ljudima. Zato zapostite kada vidite mlaaka, a prestanite s postom kada ga vidite! Ako bude zaklonjen oblacima, raunajte trideset dana!" Predanje navodi El-Hakim od Ibn-ebiRevada, a zatim kae: "On je bio pouzdan, poboan, mudtehid, asnog porijekla. Ima vjerodostojan (sahih) lanac, ali ga El-Buharija i Muslim nisu uvrstili u svoje Sahihe." "Nije dobroinstvo u tome da sa stranje strane u kue ulazite, nego je dobroinitelj onaj ko se Allaha boji. U kue ulazite na vrata njihova." ElBuhari navodi od Berra'a da je rekao: Kada bi ljudi, u vrijeme paganstva, krenuli na had, ulazili su u kue sa stranje strane, pa je Allah objavio: .."Nije dobroinstvo..itd." Ata ibn Rebah kae: Kada bi se stanovnici Jesriba (Medine) vraali s proslava blagdana, u svoje kue bi ulazili sa stranje
"Ne jedite imovinu drugoga na nepoten nain dajui dio sudijama kako biste na grjean nain i svjesno dio imovine drugih ljudi pojeli."/188/ Ali ibn Ebi-Talha navodi od IbnAbbasa: - To se odnosi na ovjeka koji je duan neku imovinu, ali za to ne postoji dokaz, pa osporava tuu imovinu i parnii se pred sudom iako zna da nije u pravu, da grijei i jede haram. Neki pripadnici zdrave tradicije kau: "Ne parnii se kada zna da nepravdu ini!" U oba Sahiha navodi se predanje Ummi-Seleme, koja kae da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /227/ "Znajte da sam ja ovjek! Nekada mi doe parnica, neki od vas budu vjetiji u argumentaciji, pa ja presudim u korist njih. Kome ja presudim na raun drugog muslimana, presudio sam mu dio Vatre, pa neka je nosi ili ostavi." Navedeni ajet i hadis pokazuju da presuda sudije nita u biti stvari ne mijenja, pa ne moe
134 granice. U to spada svaki zabranjeni in, kao to je: zlostavljanje, osveta, ubijanje ena, djece, starih osoba, koje nemaju nikakav poseban stav niti mogunost borbe, sveenika, monaha u elijama, zatim paljenje drvea i ubijanje ivotinja bez posebnog razloga, to navode Ibn-Abbas, Omer ibn Abdul-Aziz i neki drugi. U tom smislu, u Sahihu Muslimovom navodi se predanje od Burejde da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /230/ "Idite u boj na Allahovom putu, borite se protiv onih koji u Allaha ne vjeruju. Borite se, ali ne pljakajte, ne obmanjujte, ne zlostavljajte, ne ubijajte djecu niti monahe u elijama." Budui da se u toku borbe unitavaju i ubijaju ljudi, Allah Uzvieni upozorava da je nevjerstvo koje oni nose, idolopoklonstvo i okretanje od puta Allahova, daleko vee, jae i opasnije nego ubijanjeZato Allah Uzvieni kae: "Smutnja je gora od ubijanja." To znai da je idolopoklonstvo vee i gore od ubijanja. "I ne borite se protiv njih kod Hrama asnog." U oba Sahiha, takoer, stoji: /231/ "Ovu je zemlju Allah proglasio nepovredivom onoga dana kada je stvorio nebesa i Zemlju; ona je Allahovom odredbom nepovrediva, sveta do Sudnjega danaI ovdje borbu nije dozvolio izuzev jednoga sata, a to je ovaj sat. Nepovrediva je Allahovom odredbom do Sudnjeg dana, pa se ne moe sjei drvee u njoj, niti upati bilje. Ako se neko usudi dozvoliti borbu zato to je bila dozvoljena Allahovom Poslaniku, recite: "Allah je dozvolio Svom Poslaniku, ali nije dozvolio vama!", i to na Dan osvojenja Meke, kada ju je osvojio borbom, tjsilom." "Ako vas tu napadnu, onda ih ubijajte! - takva je kazna za nevjernike." Allah Uzvieni kae: I ne borite se protiv njih kod Hrama asnog osim ako oni tu zaponu borbu protiv vas. U tom sluaju vam se dozvoljava da se protiv njih borite i ubijate ih, kako biste odbili napad. "...a ako se oni okane, Allah doista prata i milostiv je", tj. ako se oni okane borbe protiv vas u Haremu, te izraze privrenost islamu i pokaju se, Allah e oprostiti njihove grijehe iako su ubijali muslimane u Haremu Allahovom, jer nema toga grijeha koji On nee oprostiti onome ko se pokaje. Nakon toga, Allah Uzvieni nareuje borbu protiv nevjernika: "kako ne bi bilo smutnje", tj. idolopoklonstva, kako istiu Ibn-Abbas i neki drugi; "i dok vjera bude Allahova...", tj. dok vjera Allahova ne bude evidentna i
strane smatrajui da je to vid dobroinstva (estitosti)Allah Uzvieni kae: "Nije dobroinstvo u tome da sa stranje strane u kue ulazite...", zatim: "Bojte se Allaha da biste spaeni bili" sutra kada stanete pred Njega i bude vas nagraivao potpuno i precizno."
"I borite se na Allahovu putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali ne prelazite granice. Zaista Allah ne voli one koji prekoraaju granice." /190/ "I ubijajte ih gdje god ih stignete, i progonite ih odakle su oni vas prognali! A smutnja je tea od ubijanja! I ne borite se protiv njih kod Hrama asnog dok vas oni tu ne napadnu. Ako vas tu napadnu, onda ih ubijajte! Takva je kazna za nevjernike." /191/ "Ako se prou, pa Allah doista prata i milostiv je." /192/ "I borite se protiv njih dok smutnje ne nestane i dok vjera bude Allahova. Pa, ako se okane, onda neprijateljstvo prestaje, a jedino protiv nasilnika ostaje."/193/ U vezi s rijeima Uzvienog: "I borite se na Allahovu putu protiv onih koji se bore protiv vas..." Ebul-Alijje kae: "Ovo je prvi ajet koji je objavljen u Medini u vezi s borbom. Nakon to je objavljen, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vodio je borbu sa svakim ko je protiv njega borbu vodio, a tedio je onoga ko njega nije napadao, sve dok nije objavljena sura Bera'et ili Et-Tevbe. "I ubijajte ih gdje god ih stignete, i progonite ih odakle su oni vas prognali!..." Znai, budite odluni u borbi protiv njih kao to su oni odluni u borbi protiv vas, budite odluni da ih za odmazdu protjerate iz zemlje vae, odakle su oni vas protjerali. "i ne prelazite granice jer Allah, doista, ne voli one koji pre koraaju granice", tj. borite se na Allahovom putu, ali ne prelazite
135 izuzev ako je napadnut pa bi tada stupio u borbu. Kada bi nastupio taj mjesec, on bi prestao s borbom dok ne bi proao." Ovaj je lanac prenosilaca vjerodostojanStoga, kada je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio ulogoren na Hudejbiji, dola vijest da je Osman, koga je poslao s pismom idolopoklonicima, ubijen, on se obavezao svojim saborcima ashabima (kojih je bilo hiljadu i etiri stotine), da e se boriti protiv idolopoklonika. Kada mu je dola vijest da Osman nije ubijen, on je od toga odustao, elei sklopiti ugovor o miru. Isto tako, kada je on prestao s borbom protiv plemena Hevazin u Bitki na Hunejnu, pa se njihova jedinica ukopala u Taifu, on je krenuo za njima i opkolio ih. Dok ih je opsjedao s katapultima, poeo je mjesec zul-kade, ali je on, kako navodi Enes, nastavio opsadu etrdeset dana, kao to se navodi u dva Sahiha. Poto je pritom stradalo dosta ashaba, on je od toga odustao ne osvojivi ga, a zatim se uputio prema Meki idui na umru iz Di'rane, gdje je podijelio plijen sa HunejnaOva njegova umra bila je takoer u mjesecu zul-kadetu, osme godine po Hidri. "onima koji vas napadnu, uzvratite istom mjerom "Ovim je Allah naredio pravedan postupak i prema idolopoklonicima, kao to takoer kae: "Nagrada za zlo je isto takvo zlo" (42:40)Od Ibn-Abbasa prenosi se da su rijei Allaha Uzvienog: .."Ko vas napadne..." objavljene u Meki dok nije bilo ni moi ni borbe, a potom su derogirane ajetom kojim se nareuje borba u MediniIbn-Derir prenosi od Mudahida: "Upravo je to medinski ajet objavljen poslije obavljene umre." "Bojte se Allaha i znajte da je Allah uz one koji se Njega boje" znai ovim se ajetom ukazuje naredba pokornosti Allahu i bogobojaznosti, te obavijest da je Allah Uzvieni uz one koji se Njega boje sa Svojom pomoi i podrkom na dunjaluku i ahiretu.
iznad drugih vjeraU oba Sahiha stoji: /232/ "Nareeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kau: Nema boga osim Allaha! Kada to kau, njihova krv i imovina za mene su nepovredivi osim s opravdanim razlogom, a oni e raun polagati pred Allahom." "Pa, ako se okane, onda neprijateljstvo prestaje, a jedino protiv nasilnika ostaje." Allah Uzvieni kae, ako se oni okanu idolopoklonstva u kome se nalaze i borbe protiv vjernika, onda i njih ostavite u miru. Onaj koji se nakon toga protiv njih bude borio, nasilnik je. A nema neprijateljstva osim protiv nasilnika. Ovo je smisao rijei: da se ne bori osim protiv napadaa. Ako se napadai okane, time su se rijeili nasilja koje predstavlja in idolopoklonstva i protiv njih poslije toga nema borbe. Pod neprijateljstvom se ovdje misli na kaznu i borbu protiv njih, kao to se navodi u rijeima Uzvienog: "Ako na nepravdu uzvraate, onda to uinite samo u mjeri u kojoj je to vama uinjeno" (16:126)Zato Ikreme kae: - Nasilnik (zalim) onaj je ko odbije rei: "Nema boga osim Allaha!"
"Sveti mjesec je za sveti mjesec, a i u svetinjama vrijedi nadoknada (odmazda): onima koji vas napadnu, uzvratite istom mjerom i Allaha se bojte; znajte da je Allah na strani onih koji su bogobojazni."/194/ Ikrime kae da Ibn-Abbas i drugi prenosioci navode: "Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo na umru u mjesecu zul-kadetu, koji je sveti mjesec, este godine po Hidri, idolopoklonici mu nisu dozvolili ulazak u Meku i dolazak do Kabe, vraajui ga zajedno s muslimanima koji su s njim bili; dogovorio se tada s njima, pa je to nadoknadio slijedee godine zajedno s muslimanima koji su s njim bili, ime mu je Allah dao da to nadoknadi. U vezi s tim objavljen je ovaj ajet: "Sveti mjesec je za sveti mjesec, a i u svetinjama vrijedi nadoknada (odmazda)." Imam Ahmed u svom Musnedu navodi predanje od Dabira ibn Abdullaha, koji kae: /233/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije iao u boj u svetim mjesecima,
"I troite imetak na Allahovom putu, i svojim rukama se u propast ne bacajte, i dobro ini -te; Allah doista voli dobroinitelje."/195/ El-Buhari navodi predanje od Huzejfe: - Ajet: "I troite imetak na Allahovom putu, i svojim rukama se u propast ne bacajte" objavljen je u vezi
136 neprijatelja, koritenju za ono to e ojaati stvar muslimana, odnosno, ajet je upozorenje da je ponaanje suprotno tome propast i katastrofa za onoga ko je to obavezan. Nakon toga slijedi veznik kojim se dodaje naredba da se ini dobro-instvo, koje predstavlja najvii stupanj pokornosti (ihsan), pa kae: "i dobro inite; dobroinitelje!" Allah doista voli
s troenjemSlino se prenosi od IbnAbbasa, i grupe tabiina. Lejs ibn Sad prenosi od Eslema ebi-Umrana, koji kae: "Prilikom osvajanja Konstantinopolisa (Is-tanbula) jedan od muhadira iao je u napad na ne prijateljske redove dok ih nije probio. S nama je bio Ebu-Ejjub el-Ensari." Neki su tada rekli: "Bacio se svojim rukama u propast", a Ebu-Ejjub je kazao: "Mi bolje znamo smisao ovog ajeta, jer on je objavljen u vezi s nama!" Mi smo bili s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. S njim smo bili svjedoci mnogih poprita i pomagali smo mu. Kada se islam proirio i uvrstio, mi, ensarije, sastali smo se zadovoljni i govorili smo: "Allah nas je poastio da budemo ashabi Njegovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i da mu pomaemo, pa se islam proirio i stekao mnogo pristalica. Davali smo prednost islamu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nad naim porodicama, nad imetkom i djecom. Meutim, kada je rat prestajao, mi smo se vraali svojim porodicama i djeci, te ostajali da boravimo s njima," pa je u vezi s tim objavljeno: "I troite imetak na Allahovu putu, i svojim rukama se u propast ne bacajte." Propast je bila u ostajanju s porodicom i imovinom, te naputanju borbe (dihada)Prenose Ebu-Davud, Tirmizi i En-Nesa'iEbu-Bekr ibn Ajja s lancem od El-berra ibn Aziba navodi da ga je neki ovjek pitao: "Ako sam napadnem neprijatelje pa me ubiju, da li sam se time svojim rukama bacio u propast?" "Ne", rekao je on"Allah je rekao Svome Poslaniku: "Bori se na Allahovom putu i nikoga ne obavezuj osim sebe!" (4:84), a ovaj se ajet odnosi na troakPrenosi Ibn-Merdevejh, a navodi ga El-Hakim u svome MustedrekuOn navodi da je sahih (vjero-dostojan) u skladu s kriterijima dvojice autoriteta (ejhova) iako ga ne prenose u svojim zbirkamaPrenose ga, takoer, Tirmizi i Kajs ibn Rebi' od Ishaka ibn Berra'aU vezi s rijeima: .. "...i nikoga ne obavezuj osim sebe!" on kae: "Ali je propast da ovjek uini grijeh pa se ne pokaje i tako baci u propast." Od Numana ibn Beira navodi se da se to odnosi na ovjeka koji uini grijeh i vjeruje da mu nee biti oproten i tako se baci u propast, tj. pone vie initi grijehe, pa propadne. Smisao ajeta jeste naredba da se troi na Allahovom putu u razliitim vidovima pribliavanja Allahu i pokornosti, a posebno u troenju imetka za borbu protiv
"Had i umru radi Allaha upotpunite! A ako budete sprijeeni, onda kurbane to vam se nau pri ruci zakoljite, a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte! A koji se meu vama razboli ili nekakav ezijet u glavi ima, neka se postom ili sadakom ili kurbanom iskupi! Kada budete sigurni, ko bude obavljao umru s hadom kurban do kojeg moe doi, neka zakolje! A onaj ko ga ne nae, neka tri dana posti u danima hada i sedam dana po povratku, to je punih deset danaTo je za onoga ija porodica nije prisutna u Hramu asnomBojte se Allaha i znajte da On estoko kanjava!"/196/ Nakon to je Allah Uzvieni naveo propise posta i uz njih ukazao na dihad (borbu), poeo je s obja njenjem drugih obreda, nareujui izvrenje hada i umreIz teksta se vidi da je potrebno dovriti ih nakon to se ponuU tom smislu, nakon navoenja ovih propisa, Allah Uzvieni kae: "a ako budete sprijeeni...", tjako budete onemogueni doi do Hrama i sprijeeni ove obrede dovrititi. Stoga se uenjaci slau da je upotpunjavanje hada i umre obavezno, bez obzira da li se smatralo da je umra obavezna ili poeljna, kako se istie u dva miljenja uleme, koja smo naveli s argumentacijom u naoj knjizi "Propisi"Od Alije se navodi da je u vezi sa ajetom: "Had i umru dovrite radi Allaha..." rekao: "da zanijeti had u kui svoje porodice" Ovako navode Ibn-
137 Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije nita odgovorio, a zatim mu je dola objava, pa je podigao glavu i rekao: "Ko to pita?" ovjek je rekao: "Ja", pa je on odgovorio: "to se tie dubeta, treba ga skinuti, a miris operi. Nakon toga, to bude inio obavljajui had, isto uini obavljajui umru!" "A ako budete sprijeeni, onda kurbane to vam se nau pri ruci zakoljite..." Navode da je ovaj ajet objavljen este godine po HidriTo je u godini sporazuma na Hudejbiji, kada su idolopoklonici sprijeili Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne dozvolivi mu da doe do Harema. Tim povodom, Allah je objavio Suru "ElFeth" (Osvojenje) u cjelini. Objavio im je olakicu da zakolju za kurban ono to imaju kod sebe, a imali su sedamdeset deva, zatim da obriju glave i skinu ihrame. Oni to nisu odmah uinili oekujui da to bude derogirano dok on, sallallahu alejhi ve sellem, nije iziao i obrijao glavu, nakon ega su to uradili i svi ostali. Meu njima je bilo i onih koji su samo skratili kosu, a nisu je potpuno obrijali, pa je on, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /237/ "Allah obasuo milou one koji su glavu obrijali!" Oni su rekli: "I one koji su skratili kosu, Allahov Poslanie?", a on je trei put rekao: "I one koji su skratili." Oni su se pri klanju tog svog kurbana udruivali po sedam, na jednu devu, a bilo ih je hiljadu i etiri stotine, i nalazili su se na Hudejbiji izvan Harema, a ima i miljenja da su bili pri kraju Harema. Uenjaci se razilaze u pitanju: da li se spreavanje svodi iskljuivo na spreavanje od neprijatelja ili ne..tako da nema opravdanja osim za onoga koga sprijei neprijatelj, dok bolest ili to drugo nije razlog. Postoje dva miljenjaJedno je od IbnAbbasa, za koga se navodi da je rekao: - Nema zapreke, osim zapreke od neprijatelja. Onaj koga pogodi bolest, kakav bol ili zaluta, ne spada u to. Jer je Allah Uzvieni rekao: "Kada budete sigurni..." Sigurnost ovdje nije prepreka. To potvruju mnogi, meu kojima su i Ibn-Amr i neki tabiiniPo drugom miljenju ogranienje ima daleko iri smisao od ogranienja od neprijatelja, bolesti, lutanja na putu isl. Imam Ahmed navodi predanje s lancem od Hadada ibn Omera elEnsarija, koji kae: - uo sam kako Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: /239/ "Ko neto slomi ili razboli se ili postane hrom, skinut e ihram i duan je drugi had obaviti." Zatim kae: - To sam spomenuo Ibn-
Abbas, Seid ibn Dubejr i Tavus Sufjan kae: - Pod upotpunjavanjem ovih obreda podrazumijeva se polazak od svoje kue sa nijetom da obavi iskljuivo had i umru i to da se odaziva Allahu (sa Lebbejke...) od Mikata, a ne da ide radi trgovine ili neke potrebe. Kada doe blizu Meke, i onda kae: "da obavim had ili umru!", to je dozvoljeno, ali potpunost pretpostavlja da se krene radi toga, a ne radi neega drugog. Mekhul kae: "Upotpunjavanje znai zajedniko izvrenje poev od Mikata."80 Abdurrezzak s lancem prenosilaca od Zuhrija navodi: - uli smo da je Omer u vezi s rijeima Allaha Uzvienog: "Had i umru dovrite radi Allaha..." rekao: "U dovrenje spada da se odvoje i da se umra obavlja izvan mjeseci hada."81 Ovaj je stav teko prihvatiti budui da je utvreno da su sve umre Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, obavljene u mjesecima hada i to u zul-kadetu; "umra Hudejbije" bila je u zul-kadetu este godine po Hidri, "umratul-kada'" u zul-kadetu sedme godine po Hidri, "umra Duarana" u zul-kadetu osme godine po Hidri, a u zul-kadetu desete godine po Hidri obavio je umru zajedno s hadom, za koje je istovremeno obukao isti ihram.82 Nakon toga nije obavio nijednu umru, a rekao je Ummi-Hani: /234/ "Umra u ramazanu jednaka je hadu samnom", a to je samo zato jer je ona bila odluila ii na had s njim, pa to nije mogla obaviti zbog istoe. Utvreno je, takoer, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, s jednim ihramom sastavljao i had i umru.83 U sahih hadisu takoer stoji: /235/ "Umra e ulaziti u had do Sudnjeg dana." U dva sahiha od Ja'la ibn Umejje navodi se sluaj ovjeka koji je pitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u Darani: /236/ "[ta misli o ovjeku koji je obukao ihram za umru nosei na sebi dube i mirise?" Allahov
Prema miljenju onih koji smatraju da je istodobno obavljanje hada i umre bolje (kiran). 81 Prema miljenju onih koji smatraju da je odvajanje hada i umre bolje (ifrad). 82 Utvreno je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /238/ "Da sam znao to sada znam, ne bih poveo kurbana sa sobom i uinio bih samo umru." Iz ovog se hadisa vidi da je temettu (obavljanje umre, a zatim hada uz klanje kurbana) najbolji. Ima onih koji smatraju da je on vadib, a mi to podravamo iako to eksplicite ne kaemo. 83 Ovo ne ukazuje da je bolje sastaviti had i umru (kiran), zato to je sa sobom poveo kurbana jo od prije mikata jer on je, sallallahu alejhi ve sellem, ostajao u ihramu i nije ga skidao. Da to nije tako, skidao bi ihram zajedno s onima kojima je naredio da skinu ihram i da umjesto hada umru obave. U jednom sahih (vjerodostojnom) hadisu utvreno je da je on rekao svojim ashabima: "Umra e ulaziti u had do Sudnjeg dana." Prema tome, obavljanje umre uz had vrednije je.
80
138 skidati ihram dok ga ne zakoljem." "A koji se meu vama razboli ili nekakvu muku u glavi ima koja ga mui, neka se postom, ili sadakom, ili kurbanom iskupi!" El-Buhari navodi predanje s lancem od Abdullaha ibn Ma'kila, koji je rekao: /244/ - Sjeo sam s Ka'b ibn Udretom u ovoj damiji (tj. damiji u Kufi), pa sam mu postavio pitanje u vezi s otkupninom za post. Odgovorio je: Donesen sam jednom prilikom Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a po licu su mi bile uiRekao je: "Nisam mislio da te napor doveo u ovu situaciju. Moe li nai ovcu?" "Ne mogu", odgovorio sam. Zatim je rekao: "Posti tri dana ili nahrani est siromaha i to svakome od njih osiguraj pola sa'a hrane, i obrij se (glavu)!" Zatim je to objavljeno povodom mog sluaja, ali svima vama. Ahmed navodi predanje od Ka'ba ibn Udre, koji kae: /245/ - Doao mi je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dok sam loio vatru pod loncem. Ui su mi bile po licu, ili, kako kae: "po obrvama", pa je rekao: "Smeta li ti to na glavi?" "Da", odgovorio sam". Onda to obrij i posti tri dana, ili nahrani est siromaha ili pak zakolji kurbana!"84 Ja bih dodao: To je stav sva etiri imama i veine uleme, koja smatra da se ovdje moe ostaviti pravo izbora: pa ukoliko hoe moe postiti, a ukoliko hoe, moe dati sadaku, tj. moe nahraniti tri siromaha osiguravajui svakome od njih pola sa'a (dvije pregrti) hrane (muddan). Isto tako, ukoliko hoe, moe zaklati ovcu i podijeliti je sirotinji. Svako od tih djela koje bude uinio, bit e dovoljno. Budui da pri objanjenju olakice tekst Kur'ana ide od lahkog ka jo lakem, tako da se moe: "otkup uiniti postom ili sadakom ili kurbanom", Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je to Ka'bu ibn Udri, upuujui ga da ini ono to je bolje, pa je rekao: "Zakolji ovcu ili nahrani est siromaha ili posti tri dana." Svako od ovih djela dobro je uz zahvalnost Allahu Uzvienom. Hiam kae: Lejs nam prenosi da je Tavus govorio: "[to se tie klanja to se mora obaviti u Meki, a to se tie hrane i posta, moe gdje god hoe." Allah Uzvieni kae: sa "Kada budete sigurni, obavite umru hadom i kurban do kojeg moete
Abbasu i Ebu-Hurejretu, pa su na to rekli: "Tako je." Od Ibn-Mes'uda, IbnZubejra, Alkame, Seid ibn Musejjeba i drugih navodi se da su rekli: "Ogranienje moe biti od neprijatelja, bolesti ili loma." U oba Sahiha navodi se predanje od Aie: /240/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uao kod Diba'e bint Zubejr ibn Abdul-Muttalib, koja mu je rekla: "Allahov Poslanie! Htjela bih obaviti had, ali nisam dobro?" On je odgovorio: "Obavi had pod uvjetom da e skinuti ihram tamo gdje te to zadesi." Ima uenjaka koji potvruju ovaj vid uvjetovanja[afija u svom komentaru potvruje ispravnost ovog stava ukoliko je ovaj hadis vjerodostojan, a el-Bejheki i drugi hafizi hadisa kau: "Vjerodostojan je, Allahu hvala." "kurban do kojeg moete doi, zakoljite!" Alija je govorio: "Ovcu." Ibn-Abbas isto tako, a to kau i mnogi tabiini, pa je to i stav sva etiri imama. Ima, meutim, onih koji smatraju da je to iskljuivo deva ili govedoJa bih rekao: Jasno je da se svi ovi oslanjaju na sluaj na Hudejbiji, iako nijedan od njih ne navodi da je zaklao ovcu jer su oni zaklali po kravu ili devu, poto se one kolju na svaku sedmericu, kao to stoji u oba sahiha od Dabira ibn Abdullaha, koji kae: /241/ "Allahov Poslanik naredio nam je da kod deve ili krave uestvujemo po sedmerica za svaki kurban." Od IbnAbbasa navodi se da je rekao: "prema imovini - ako je bogat, devu ili kravu, ili pak ovcu"U oba sahiha je potvreno da je Aia, majka vjernika, rekla: /242/ "Jednom je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao brave." "A glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte!" - vezuje se za rijei Allaha Uzvienog: "Had i umru radi Allaha dovrite!" zato to nije dozvoljeno klanje kurbana osim u okviru Harema, kada postoji sigurnost, to se tie dogaaja na Hudejbiji, klanje kurbana izvan Harema opravdava se sprijeenou, jer su ih pripadnici Kureja sprijeili da uu u Harem. Stoga, rijei: "dok kurbani ne stignu do mjesta svoga" tj. dok onaj koji vri obred ne obavi obrede hada, i umre, ako to spaja "kiranom", ili dok ne obavi jedno od toga, ako to vri "ifradom", ili "temettu'om", to se potvruje u oba sahiha u predanju Hafse, koja je rekla: /243/ "Allahov Poslanie! Zato su drugi skinuli ihram nakon umre, a ti nisi?!" Odgovorio je: "Poto sam ja obrijao glavu i svezao kurban, neu
84 Znai, otkupnina za brijanje glave prije nego kurban doe do . njegovog mjesta, ko ima smetnji na glavi, to nije vezano za kurban
139 zabranjivao kako bi se poveao broj ljudi koji hodoaste u Hram ili obavljaju umru, kao to on to decidno i kae. "A onaj ko ga ne nae, neka tri dana posti u danima hada i sedam dana po povratku, to jest punih deset dana." To znai, ko ne nae kurbana neka posti tri dana u toku hada, tju danima obredaUenjaci kau: "Bolje je da se posti prije Arefata." Meutim, u vezi s ovim postom u danima "terika" Bajrama postoje dva miljenja: da je dozvoljeno na osnovi rijei Aie i IbnOmera u Sahihu El-Buharijinom: /248/ "Nema olakice u danima "terika" Bajrama da se posti, osim za one koji ne nau kurbana." Od Alije se navodi da bi govorio: "Koga proe post tri dana u toku hada, postit e ih u danima 'terika'. To isto kau Ikrime, Hasan i Urve ibn Zubejr i to u smislu opeg znaenja rijei: "neka posti tri dana u toku hada"Isto tako, ovo je prvotni stav afije, da nije dozvoljen taj post u danima terika, to je i novi stav afije na osnovi predanja Muslima od Kutejbe el-Huzlija, r.a., koji je rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /249/ "Dani 'terika' su dani jela i pia, te spominjanja Allaha Uzvienog." "...a sedam kada se vratite", tjkada se vratite u domovinu i porodici jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae u dijelu hadisa86 koji navodi El-Buhari od Ibn-Omera: /250/ "..pa ko ne nae kurbana, neka posti tri dana za vrijeme hada i sedam kada se vrati svojoj porodici" (navode ga u oba Sahiha). "To je punih deset dana", to potvruje rijei Allaha Uzvienog: "tri i sedam dana", tjpunih deset dana, a i naredbu da se oni upotpune. .." To je za onoga ija porodica nije prisutna u Haremu asnom..." Tumai Kur'ana slau se da su ovdje apostrofirani stanovnici Harema, te da se na njih ne odnosi obavljanje "temettuom". Katade kae: Do nas je dolo kako je Ibn-Abbas govorio: "Graani Meke, za vas nema temettua 'sastavljanja', koje je dozvoljeno stanovnicima drugih krajeva - vama je zabranjenoZato je onaj izmeu vas koji ipak eli to obaviti obavezan prijei jednu dolinu" (ili je rekao da izmeu njega i Harema bude jedna dolina), pa onda krene na umru. Od
lau. Allah neka ih uputi na Pravi put! 86 Ovaj hadis ima ope znaenje, a preciziraju ga dva gore navedena hadisa: "...nije olakica..." i "Koga ovaj post proe..."
doi, zakoljite!" dakle, kada budete u mogunosti obaviti obrede hada, onaj koji bude sastavio umru s hadom, a tu spadaju oni koji su obukli ihrame radi umre i hada, odnosno, koji su obukli ihram radi umre, a kada su je izvrili, obukli su i radi hada. "pa ko obavi umru sa hadom i kurban do kojeg moe doi, zakolje!" Tjneka zakolje ono to bude mogao, a najmanje ovcu a moe zaklati govee budui da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za svoje supruge klao goveeEl-Evza'i kae: - Od Ebu-Hurejre navodi se: /246/ "da je Allahov Poslanik klao govee za svoje supruge, a one su sastavljale umru s hadom "(temettu')". U dva sahiha se navodi od Imrana ibn Husajna da je rekao: /247/ "Ajet o temettu'u objavljen je u Allahovoj Knjizi, pa smo to izvravali zajedno s Allahovim Poslanikom. U Kur'anu nakon toga nije objavljeno nita to bi to zabranilo, sve do njegove smrti; a nakon toga je govorio to je ko elio!" El-Buhari navodi kako ima miljenja da je to Omer branio, a u predanju koje El-Buhari navodi eksplicitno se istie da je Omer zabranjivao ljudima " temettu' ", pa kae: - Ako to uzimamo po Allahovoj Knjizi, Allah nareuje da se dovri rijeima: "Had i umru radi Allaha izvrite!" U vezi s tim, treba rei da to Omer, r.a., nije zabranjivao smatrajui to nedozvoljenim,85 nego je
Veliki je Onaj Koji je ograniio nepogreivost na Svoje vjerovjesnike i poslanike, sallallahu alejhi ve sellem. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je svim svojim ashabima da svoj had uine s umrom, a poto to oni odmah nisu prihvatili, naljutio se i tako ljut je uao kod Aie, r.a., a ona mu je kazala: "Neka se Allah rasrdi na onoga ko je prouzrokovao tvoju srdbu!" Jedan od ashaba ga je pitao: "Je li umra ula u hadd samo ove godine?", pa mu je odgovorio: /242/ "âk za vijeke vijekova, za vijeke vijekova." Zatim je isprepleo svoje prste i rekao: /243/ "Da sam znao ono to sada znam, ne bih poveo sa sobom kurban i uinio bih umru." Sve to pokazuje da vezivanje hada s umrom "(temettu')" ostaje za vijeke vijekova. Meutim, ... Allah obasuo milou Omera, r.a., i oprostio mu jer rijei njegove u vezi sa zabranom spajanja sa umrom "(temettu')" su maksimalno iskrivili rafidije... koji znaju lagati... pa kau da je mut'a (privremeni brak) bila u vrijeme Poslanika i halifata Ebu-Bekra, a da je to iskrivio Omer koristei pri tome slinost u izgovoru izmeu spajanja umre s hadom "(temettu')" i svoje tenje da dozvole brak "mut'u", tj. privremeni brak, koji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio jednom u Hajberu, zatim ga odobrio za vrijeme osvojenja Meke, a zatim ga u samoj Meki zabranio za vrijeme svog boravka u tome gradu, kada je rekao: /251/ "O ljudi! Iako sam vam bio dozvolio privremeni brak sa enama, Allah je to zabranio do Dana sudnjega." Prenosi Muslim od Sebre elDuhenija (1:132), a u Sahihu Muslimovom navodi se od Sebre elDuhenija da je rekao: /252/ "Vidio sam Allahovog Poslanika kako stoji izmeu "rukna" i "vrata" Kabe i izgovara isto. U Sahihu Muslimovom/4/133/ od Sebre el-Duhenija navodi se takoer: /253/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam je privremeni brak kada smo osvojili Meku i uli u nju, da bi nam to zabranio prije nego smo izili iz Meke." Prema tome, dobro vidite, moja brao muslimani, kako rafidije iskrivljavaju rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koristei slinost izraza, iako znaju da
85
140 Abbas rekao: /255/ "Za had se ihram oblai samo u mjesecima hada, jer sunnet je da se ihrami za had oblae samo u mjesecima hada." Ovaj lanac je sahih (vjerodostojan)A rije ashaba da je sunnet to i to, po veini uleme imaju status hadisa, a posebno IbnAbbasa u komentaru Kur'ana, jer je on najvei mufessir. U jednom hadisu koji se direktno navodi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem (merfu'), koji prenosi Ibn-Merdevejh s lancem od Dabira, navodi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /256/ "Ne treba niko oblaiti ihram za had osim u mjesecima hada." Njegov sened je prihvatljiv. Meutim, [afija navodi predanje posredstvom Dabira ibn Abdullaha, prema kojem je postavljeno pitanje: /257/ "Da li e se poeti s telbijjom za had prije mjeseci hada?" Rekao je: "Ne." Ovaj "mevkuf" hadis vjerodostojniji je od navedenog "merfu'" hadisaPrema tome, ostaje mezheb ashaba ojaan stavom Ibn-Abbasa: "Sunnet je da se ne stupa u ihram za had osim u mjesecima hada"Allah to najbolje zna! "u poznatim mjesecima"; ElBuhari navodi od Ibn-Omera: /258/ "To su mjeseci evval, zul-kade i deset dana zul-hideta." Ovo ElBuhari spominje u muallek predanju u aktivnoj formiSlino tome Ibn-Derir prenosi od Ibn-Omera u lancu koji je sahihA El-Hakim to prenosi uz opasku: "u skladu s uvjetima dva ejha". Ja bih dodao da se to prenosi od velike skupine ashaba i tabiina, a predstavlja i stav afije, Ebu-Hanife, Ahmeda i drugihIbn-Derir kae: - Ispravno je kazati u mnoini za dva mjeseca i dio treeg, kao to se kae: "Vidio sam ga ove godine ili vidio sam ga danas, iako se to zbilo u dijelu godine, odnosno dana." Isto tako, Allah Uzvieni kae: "A onome ko pouri, pa to uini za samo dva dana, nije grijeh" (2:203), jer urba je samo za dan i po! "a ko se obavee da u njima obavi had" ; Ibn-Derir kae: "Svi se slau da se pod obavezom ovdje misli na prihvaanje obaveze i zadae, tj. ko na sebe uzme obavezu stupajui u ihram da obavi had." Ata kae: "obaveza jeste stupanje u ihram." Isto kau i drugiOd Ibn-Abbasa se navodi da je rekao: "Ne treba da se pone sa telbijjom za had, a zatim ostane u zemlji." "..ne moe imati spolni odnos niti nevaljalo to initi" Ata kae: "Spolni odnos" znai sastajanje sa enom, snoaj i bestidan govor, a rijei: "niti runo to initi", znai initi grijehe i psovati u Haremu. U sahih hadisu stoji: /259/
Tavusa se navodi da je rekao: Sastavljanje "(temettu)" za ljude je izvan Meke, a ne za Mekelije, tjsamo za one ije porodice nisu u Haremu. "Bojte se Allaha", tj. u svemu to vam je naredio i zabranio, "i znajte da Allah estoko kanjava." Odnosi se na one koji se ponaaju suprotno Njegovoj naredbi i kre ono to je On, d.., zabranio.
"Had je u poznatim mjesecima, pa onaj ko se obavee u toku njih obaviti had ne moe imati spolni odnos, runo to initi, niti ulaziti u prepirke u toku hadaA za dobro koje uinite Allah zna. Za put se opskrbite, a najbolja je opskrba bogobojaznost! I Mene se bojte - vi, razumom obdareni!"/197/ Poznavaoci arapskog jezika razilaze se u pogledu znaenja rijei: "Had je u poznatim mjesecima" Neki kau: "To znai da je had u poznatim mjesecima, pa je u skladu s tim nijet za had potpuniji u tim mjesecima nego u drugim, iako je i u drugim ispravan. Miljenje da je nijet za had ispravan u toku cijele godine zastupa mezheb Malika, zatim Ebu-Hanife, Ahmeda ibn Hanbela i drugih..i to na osnovi rijei Allaha Uzvienog: - Pitaju te o mlaacimaReci: "Oni su ljudima oznake za vrijeme i had", odnosno, da je to jedan od dva obredaStoga je nijet za had ispravan u toku cijele godine, kao i za umru. Meutim, [afija, r.h., smatra da je nijet za had ispravan samo u mjesecima hadaZato, ako bi neko zanijetio prije toga, to mu ne bi bilo valjano. Ovaj stav prenosi se od Ibn-Abbasa i Dabira, a zastupaju ga i Ata', Tavus i Mudahid, r.hDokaz su za to rijei Allaha Uzvienog: "Had je u poznatim mjesecima", pa ne vrijedi prije toga, kao to je sluaj i sa namaskim vremenom. afija, r.h., navodi predanje od Ibn-Abbasa da je rekao kako niko ne treba da oblai ihram za had osim u mjesecima hada, jer Allah Uzvieni kae: "Had je u poznatim mjesecima." Ibn-Merdevejh u svom Tefsiru navodi predanje od IbnAbbasa: /254/ "Sunnet je da se ihrami za had oblae samo u mjesecima hada." Ibn-Huzejme u Sahihu prenosi da je Ibn-
141 hljebOd Mudahida se navodi da je IbnOmer uvjetovao da onaj s kim se drui bude velikoduan i dobar. "...a najbolja opskrba je bogobojaznost!" Naime, poto im je naredio da se opskrbe za put na ovome svijetu, uputio ih je da se opskrbe i za drugi svijet - ahiret, a to je bogobojaznost Allah Uzvieni kae: "...i raskona odijela, a odjea bogobojaznosti, to je ono najbolje" (7:26). A to je strahopotovanje, pokornost i bogobojaznost, tj. opskrba za drugi svijet. Mukatil ibn Hajjan kae: - Kada je objavljen ajet: "Za put se opskrbite", jedan od siromanih muslimana ustao je i rekao: "Allahov Poslanie! Ne moemo osigurati opskrbu!", pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /263/ "Opskrbite se toliko da sauvate svoj obraz od ljudi, a najbolja opskrba je bogobojaznost!" Prenosi Ibn-Hatim. "I Mene se bojte vi, razumom obdareni!", tj. da ne traite od njih, tj. uvajte se Moje kazne i teke patnje! Moja kazna je za one koji djeluju suprotno Mojim zapovijedima vi, pameu i razumom obdareni!
"Psovati muslimana nevaljao je (nemoralan) in, a boriti se protiv muslimana in je nevjerstva", a u nevaljalost spadaju svi grijesiU dva "Sahiha" od Ebu-Hurejre navodi se da je rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: /260/ "Ko hodoasti ovaj Hram, a ne sastane se sa enom, niti to nevaljalo uradi, oslobodio se grijeha kao na dan kada ga je majka rodila." "..niti ulaziti u prepirke u toku hada.", tj. prekine svaki sukob u vremenu obreda hada, i odmah nakon toga, to je Allah najbolje objasnio. Naime, dolazilo je do rasprava izmeu pripadnika plemena Kurej i drugih Arapa, tako da bi Kureji stajali kod Mearul-harama na Muzdelifi, a ostali Arapi na Arefatu, pa bi raspravljaliI jedni i drugi su tvrdili da su njihov had i mjesto gdje stoje mjesto i had Ibrahima, a.sAllah je prekinuo ovu prepirku, objasnio sve obrede i zabranio prepirku na tome mjestu i u to vrijemeIma miljenja, takoer, da prepirka znai ovdje neprijateljstvo, licemjerje, psovku, svau i srdbu, izuzev da ukori roba i time ga naljuti, ali ga ne udariJa bih dodao: Kada bi ga udario, i to bi bilo doputenoDokaz za to jeste da je EbuBekr udario svog slugu zato to je pustio da zaluta deva na kojoj je bila hrana i voda, dok je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, gledao u njega, nasmijeio se i u vidu blagog prijekora rekao: /261/ "Gledajte ta ini ovaj vjernik u ihramu!" Dakle, bolje je to ne initiAllah to najbolje zna! U predanju koje navodi Ahmed u skraenom obliku stoji kako on navodi od Dabira: /262/ "Ko izvri svoj obred, a muslimani budu zatieni od njegova jezika i ruku, bit e mu oproteni preanji grijesi." "A za dobro koje uinite Allah zna..." Nakon to im je zabranio ruan govor i djela, Allah Uzvieni podstie vjernike da ine dobra djela, obavjetavajui ih da On to zna, te da e ih za to na Sudnjem danu nagraditi najobilnijom nagradom. "Za put se opskrbite, a najbolja opskrba je bogobojaz -nost!" El-Buhari navodi predanje s lancem od Ibn-Abbasa, koji kae: - Stanovnici Jemena obavljali su had, a nisu sa sobom nosili opskrbu i govorili su: "Oslanjamo se na Allaha!" Zato je Allah Uzvieni objavio: "Za put se opskrbite, a najbolja opskrba je bogobojaznost!" Tako im je to zabranjeno i nareeno da se opskrbe potreptinama kao to su brano i
"Nije vam grijeh da od Gospodara svoga traite neko dobroA kada poete s Arefata, Allaha spominjite kod ElMearul - harama; a spominjite Ga kako vas je On uputio, jer ste prije toga u zabludi bili."/198/ El-Buhari navodi od Ibn-Abbasa: Ukkaz, Medene i Zul-Medaz u pagansko su doba bila poznata trgovita, pa su ljudi smatrali grijehom trgovinu u sezoni hada, tako da je objavljen ajet: "Ne pripi -suje vam se u grijeh da od Gospodara svoga prieljkujete neko dobro u vrijeme hada." Ahmed prenosi od Ebu-Umame etTejmija, koji kae: - Rekao sam IbnOmeru: "Mi uzimamo zakupninu, pa je li nam ispravan had?" On je kazao: "A zar ne inite tavaf oko Kabe, inite dobro, bacate kamenie, brijete glave?!" Odgovorili smo: "Dakako." Nato je Ibn-Omer rekao: /264/ - Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, doao je ovjek i upitao ga ovo to si ti mene pitao, pa mu on, sallallahu alejhi ve sellem, nije odgovorio dok mu
142 glavama ljudi, pa bi tada krenuliAllahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio je pokret s Arefata kasnije, dok sunce ne bi zalo." To prenosi Ibn-Merdevejh iz hadisa Zem'a ibn Saliha, pa dodaje: /270/ "Zatim je stajao na Muzdelifi, a sabah klanjao u svitanje zoreKada bi sasvim svanulo, krenuo bi." Ovaj je lanac dobar. Ebu-Ishak es-Sebi'i navodi da je Omer ibn Mejmun rekao: - Pitao sam Abdullaha ibn Amra za asni hram, pa nije odgovorio dok nae jahalice nisu stigle na Muzdelifu. Tada je rekao: "Gdje je onaj to pita za asni hram? Ovo je asni hram!" U drugom hadisu Dabira ibn Abdullaha, koji se nalazi u Sahihu Muslimovom, stoji da je rekao: /271/ "Stajao je", znai na Arefatu, "dok sunce nije zalo, pojavilo se rumenilo, nestalo diskaUsame je stajao iza njegaAllahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo je potegnuvi jako ular, tako da je glava deve (Kasva) skoro dola do sedla, pokazujui desnom rukom: 'Ljudi, tiho, tiho!' Kako je dolazio do kojeg brda, poputao je pomalo, kako bi se popelaTako je doao do MuzdelifeTu je klanjao akam i jaciju s jednim ezanom i dva ikameta, ne uei izmeu njih nita. Zatim je legao do poetka zore, klanjao sabah-namaz s ezanom i ikametomNakon toga je uzjahao devu (Kasva) i dojahao do asnog hramaTu se okrenuo prema kibli, Allahu se obratio dovom, glasno prouio telbijju i ehadet i stajao dok nije sasvim svanuloKrenuo je odatle prije izlaska sunca." Od Ibn-Omera navodi se: "asni hram je cijela Muzdelifa." Ja bih rekao: "Svetita su jasna znamenjaMuzdelifa je prozvana asnin hramom jer ulazi u Harem." "Spominjite Allaha kako vas je uputio." To je upozorenje na blagodati koje je ljudima Allah podario kroz uputu na pravi put, objanjenja i ukazivanje na znamenja hada na nain kako je to obavljao Ibrahim, a.sZato Allah Uzvieni kae: "iako ste otprije bili zalutali"Ima miljenja da to znai prije ove upute, prije Kur'ana i PoslanikaSvako od tih znaenja je blisko drugom, komplementarno drugom i tano.
nije doao Debrail s ovim ajetom: "Ne pripisuje vam se u grijeh da od Gospodara svoga prieljkujete neko dobro." Isto tako, Ibn-Derir prenosi s lancem od Ebu-Saliha, sluge Omerovog, koji je rekao: - Kazao sam: "Vladaru vjernika, da li ste trgovali na hadu?" On je rekao: "Pa zar su ljudi zaraivali u drugo vrijeme izuzev hada?" "A kada poete s Arefata, Allaha spominjite kod El-Mearul-harama." Arefat je mjesto stajanja na hadu i jedan od glavnih obreda hadaU vezi s tim, imam Ahmed i autori zbirki hadisa pod naslovom "Sunen" navode predanje s vjerodostojnim lancem od Abdurrahmana ibn Ja'mura ed-Dejlija, koji kae: uo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kae: /265/ "Had je Arefat", to je ponovio tri puta, a zatim dodao: "...pa ko stigne na Arefat prije poetka zore, stigao je na hadTri su dana Mine, pa ko pouri u prva dva dana, nije pogrijeio, a ko to uini kasnije, takoer nije pogrijeio." Vrijeme stajanja je od podneva na Dan Arefata, do poetka zore na Dan kurbana, budui da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, stajao na Oprosnom hadu nakon to je klanjao podne pa do zalaska sunca i rekao: /266/ " Vae obrede uzmite od mene." U ovom hadisu on kae: /267/ "..pa ko stigne na Arefat prije poetka zore, stigao je na had"To je stav Malika, Ebu-Hanife i afije, r.h., dok imam Ahmed, r.h., smatra da je vrijeme stajanja od poetka Dana Arefata. To zasnivaju na hadisu Harise ibn Lam et-Ta'ija, koji kae: /268/ Doao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na Muzdelifi kada je kretao da klanja namaz i rekao sam mu: "Allahov Poslanie! Doao sam s brda Taj'Jahalica mi se iscrpljena, a i ja sam umoran. Tako mi Allaha, nisam proao brdo na kome nisam zastao! Pa, da li sam obavio had?" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: "Ko je klanjao ovaj namaz i s nama stajao dok nismo krenuli, ukoliko je prije toga stajao na Arefatu nou ili danju, obavio je had i oistio se!" Arefat se naziva "asnim hramom" i "Krajnjim hramom" , odnosno,"Ilalom", od oblika "hilal", a brdo u sredini Arefata naziva se "Brdo milosti". Ibn Ebi-Hatim, s lancem od IbnAbbasa, navodi da je on rekao: /269/ "U vrijeme paganstva ljudi su stajali na Arefatu dok sunce ne bi dolo do vrhova brda, to je bilo poput turbana na
"Zatim krenite odakle kreu ljudi i od Allaha oprosta moliteAllah, doista prata i milostiv je."/199/
143 rekao: /277/ - Najbolji istigfar (dova za oprost) jeste da rob ui: "Allahu moj! Ti si Gospodar moj! Nema boga osim Tebe! Ti si me stvorio i Tvoj sam rob; Tebi sam obavezan i odan koliko god mogu! Utjeem Ti se od zla onog to sam poinio! Priznajem tvoje blagodati prema meni i priznajem ti svoje grijehe! Oprosti mi, jer samo Ti grijehe oprata!" Ko to proui naveer, pa te noi umre, ui e u DennetIsto tako, ko to proui u toku dana, pa tog dana umre, u Dennet e ui! U oba Sahiha navodi se od Abdullaha ibn Omera da je Ebu-Bekr rekao: /278/ - Allahov Poslanie! Naui me dovu kojom u moliti Allaha u namazu! On mu je rekao: Ui: "Allahu moj! Mnogo sam nepravde sebi uinio, a niko ne prata grijehe osim Tebe! Oprosti mi Svojim oprostom i smiluj mi se! Ti si doista Onaj Koji prata i Milostivi!" U vezi sa istigfarom postoje brojni drugi hadisi.
Rijeca "zatim" ovdje predstavlja veznik kojim se vee predikat za predikat prema redoslijeduKao da tako Allah Uzvieni nareuje onome koji stoji na Arefatu da krene prema Muzdelifi, kako bi tamo na asnome mjestu Allaha spominjao. Isto tako, nareuje mu da sa svojim ljudima bude zajedno sa svima drugima na Arefatu, i stoji kao to to svi ine, izuzev pripadnika Kureja koji nisu izlazili iz Harema ostajui da stoje pri kraju, nedaleko od vanjskog dijela i govorei: "Mi smo Allahovi, stanovnici Njegova Grada i Njegova Harema." El-Buhari navodi predanje s lancem od Aie, koja kae: /272/ "Pripadnici plemena Kurej i njihovi istomiljenici stajali bi na Muzdelifi i nazivali su se El-Hums, dok bi drugi Arapi stajali na ArefatuKada je doao islam, Allah Uzvieni je naredio Svom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da doe na Arefat, da tu stoji, a zatim odatle krene. Na to se odnose rijei Uzvienog: "odakle kreu drugi ljudi"Ovako navode Ibn-Abbas, Mudahid, Ata' i drugi. Za to miljenje se opredijelio i Ibn-Derir, a prihvaeno je i konsenzusom. Imam Ahmed navodi predanje s lancem od Muhammeda ibn Dubejra ibn Mut'ima, koji navodi da je njegov otac rekao: /273/ - Izgubio sam devu na Arefatu, pa sam krenuo da je traim. Naiao sam na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako stoji. Kazao sam: /274/ "Ovo je obiaj ljudi El-Humsa, ta e on ovdje?" Hadis biljee El-Buharija i Muslim u svojim zbirkama, a El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, po kojem se pod izrazom "ovdje" misli na kretanje od Muzdelife do Mine radi bacanja kameniaOd Muzahima se navodi da je rekao: "Pod izrazom 'ljudi' misli se na Ibrahima, a.s.!" Ibn-Derir kae: "Da suprotan dokaz nije konsenzusom prihvaen, to miljenje bi bilo prihvatlljivije!" "i od Allaha oprost molite. Allah doista prata i milostiv je." Allah esto nareuje da se spominje (zikr ini) nakon zavretka obreda ibadetaU tom smislu, u Sahihu Muslima stoji /275/ "da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi zavrio namaz Allahu obraao za oprost tri puta." U oba Sahiha, takoer, stoji /276/ da je on preporuio da se nakon namaza ui tesbih, tahmid i tekbir/"subhanallah", "elhamdulillah" i "Allahu ekber"/po trideset i tri puta. El-Buhari navodi predanje od eddada ibn Evsa, koji kae da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
"A kada zavrite obrede vae, Allaha spominjite kao to spominjete pretke vae, pa i vie od toga! Ima ljudi koji govore: 'Gospodaru na, daj Ti nama na ovome svijetu!', a na drugom svijetu nee imati nita!" /200/ - A ima i onih koji govore: "Gospodaru na, daj nam dobro i na ovom i na drugom svijetu i sauvaj nas od kazne paklene!" /201/ "Tim pripada nagrada koju su zasluili! Allah doista brzo svia raune."/202/ Allah Uzvieni nareuje da se spominje (zikr ini) i to u veoj mjeri nakon zavretka obreda "kao to spominjete pretke vae" Od Ibn-Abbasa se navodi: "U vrijeme paganstva ljudi bi stajali u sezoni hada, a pojedinci bi govorili: 'Moj je otac davao hranu, jamio, plaao dugove...' ne spominjui nikoga drugoga osim svoje oeve." Zato je Allah Uzvieni objavio Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem: "Allaha spominjite kao to spominjete pretke vae, pa i vie od toga!" Slino se prenosi od Enesa i velikog broja tabiina te drugih autoritetaIsto navodi Ibn-Derir prenosei to od jedne skupine tabiina.
144 /279/ - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjetio je jednog muslimana koji je izgledao kao pile, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Da li ti moli Allaha za neto ili to od Njega trai?" On je odgovorio: "Da. Govorio sam: 'Allahu moj, ono ime e me kazniti na drugom svijetu, daj mi na ovome svijetu!' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Subhanallah! Ti to ne moe izdrati!, nego si trebao moliti rijeima: "Gospodaru na, daj nam dobro i na ovome i na drugome svijetu i sauvaj nas od grijeha!" Zatim je taj ovjek tako Allaha molio, pa mu je Allah vratio zdravlje(Prenosi samo Muslim.) Imam [afija navodi predanje s lancem od Abdullaha ibn Saiba: /280/ da je on uo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori izmeu dva ugla/rukna, ugla Beni-Dumeh i ugla ElEsved: "Gospodaru na, daj nam dobro i na ovome i na drugom svijetu, i sauvaj nas od grijeha!" Ibn-Merdevejh navodi predanje sa lancem od Ibn-Abbasa, koji kae da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /281/ "Nisam proao pored ovog ugla, a da nisam tu vidio meleka koji govori: 'Amin!' Zato, kada proete pored tog mjesta, uite:
Allah to najbolje zna! Rijeca "ili" ovdje je u funkciji potvrde usporedbe kao to je u rijeima: "Ona su kao kamen ili jo tvra" (2:74), odnosno rijei: "Oni se pobojae ljudi kao to se Allaha boje, ili jo vie!" Ovaj veznik ovdje nije nikako u funkciji izraavanja sumnje, nego je u funkciji potvrde da je ono to se navodi takvo ili vie od toga. Nakon toga Allah Uzvieni ukazuje na potrebu upuivanja molbe (dove) Njemu nakon samog ina zikra, to je pretpostavka odgovoraStoga On, d.., prekorava onoga koji mu se ne obraa izuzev u stvarima ovoga svijeta zapostavljajui drugi svijet, pa kae: - Ima ljudi koji govore: "Gospodaru na, daj Ti nama na ovome svijetu!", a na drugom svijetu nee imati nita!, tj. nikakva dobra niti sree. To je isto kao kada ovjek moli: "Allahu moj, uini ovu godinu kinom, plodnom, godinom obilnog roda..." ne spominjui nita od drugog svijeta. U vezi s tim, Allah Uzvieni je objavio rijei: .. "Ima ljudi..itd." Drugi su, meutim, dolazili kao vjernici, govorei: "Gospodaru na, daj nam dobro i na ovome i na drugome svijetu i sauvaj nas kazne paklene!", pa je Allah objavio slijedee: "Tim pripada nagrada koju su zasluili! Allah doista brzo svia raune." Stoga je On, d.., izrazio pohvalu onima koji Ga mole i za ovaj i za drugi svijet, pa kae: - Ima onih koji kau: "Gospodaru na, daj nam dobro i na ovome i na drugome svijetu i sauvaj nas od kazne paklene!" Naime, ova dova sabira svako dobro i udaljava svako zlo, budui da "dobro" obuhvaa svako ovosvjetsko dobro, kao to su zdravlje, dom, ena, opskrba, korisno znanje, dobro djelo, fino prijevozno sredstvo i lijepa pohvalaSve to spada u dobra ovoga svijeta to se tie dobara drugog svijeta, najvie je ulazak u Dennet, a slijedi zatim osiguranje od Velikog straha i olakanje pri polaganju rauna. Spas od vatre pretpostavlja vie stvari na ovome svijetu, kao to su: izbjegavanje zabrana i grijeha te naputanje sumnjivih stvari i haramaKasim ebu-Abdurrahman kae: "Kome je dano zahvalno srce, jezik koji zikr ini i strpljivo tijelo, dano mu je dobro na ovome svijetu i sauvan je od kazne vatromStoga sunnet podstie na ovu dovu." Imam Ahmed navodi predanje od Enesa:
"I Allaha spominjite u danima odreenim! A onome ko pouri, pa to uini u dva dana, nije grijeh, kao to nije grijeh ni onome koji jo ostane, ako je bogobojazan. Bojte se Allaha, i znajte da ete svi pred Njim biti oivljeni." /203/ Ibn-Abbas kae: "Odreeni dani su dani 'terika' (Kurban-bajrama), a poznati dani su dani prve dekade zilhideta." Ikrime kae: "I Allaha spominjite u danima odreenim!", tju uenju tekbira, u danima terika, nakon propisanih namaza, sa, "Allah je najvei, Allah je najvei." Imam Ahmed od Ibn-Ukbe ibn Amir prenosi: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /282/ "Dan Arefata, dan kurbana i dan terika, to su blagdani za nas,
145
pripadnike islamaTo su dani jela i pia!" Ibn-Derir prenosi od EbuHurejre da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao poruku Abdullahu ibn Huzafu dok je obilazio na Mini: /283/ "Nemojte postiti ove dane, jer to su dani jela i piaAllaha Uzvienog spominjite / zikr inite!" U predanju Zuhrija navodi se: /284/ "osim onoga koji ima obavezu postiti za kurban /hedj/"Ovo je dobar dodatak, ali je "mursel". Od Aie se navodi da je rekla: /285/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se posti u dane terika, i to su dani jela i pia, i spominjanja Allaha, d..! "Od IbnAbbasa navodi se: "Odreeni dani su dani terika i to etiri dana: dan klanja kurbana i tri dana nakon njega." Na to ukazuje i tekst ajeta u kojem Allah Uzvieni kae: "A onome ko pouri, pa to uini u prva dva dana, nije grijeh, kao to nije grijeh ni onome koji to odgodi", to ukazuje na tri dana poslije klanja kurbana i vezuje se za rijei: "I Allaha spominjite u danima odreenim!", to se odnosi na spominjanje Allaha nad kurbanimaNa to se odnosi i poseban zikr nakon namaza, odnosno, opi zikr u drugim situacijama. Najpoznatije miljenje uenjaka jeste da to traje od sabah-namaza Dana Arefata do ikindije namaza zadnjeg dana terika, to je i praksa, jer to je posljednji povratak hadija iz Mine u Meku. Na to se odnosi i tekbir i spominjanje Allaha kod bacanja kamenia svakoga dana u dane terika. U hadisu koji navode Ebu-Davud i drugi prenosioci stoji: /286/ "Tavaf oko Hrama, sa'j izmeu Safe i Merve, te bacanje kamenia, odreeni su radi zikra Allaha Uzvienog." Nakon to je Allah Uzvieni spomenuo prvi i drugi povratak, to jest odlazak ljudi s hada u razliite krajeve nakon sastanka na svetim mjestima, On kae: "Bojte se Allaha, i znajte da ete svi pred Njim biti oivljeni", kao to kae: "On je Onaj Koji vas je po Zemlji posijao i pred Njim ete oivljeni biti" (23:79).
"Ima ljudi ije te rijei o ivotu na ovome svijetu oduevljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono to je u srcima njihovim, a najljui su protivnici." /204/ "im se neki od njih okrene od tebe, krene nered po Zemlji praviti, nititi usjeve i stoku. A Allah ne voli nered!" /205/ "A kada mu se kae: 'Allaha se boj!', on se onda ponosi grijesima. Pa dosta mu je Dehenem, a on je, doista, grozno boravite!" /206/ "Ima ljudi koji se rtvuju u tenji za zadovoljstvom Allahovim. A Allah je milostiv robovima Svojim."/207/ Od Ibn-Abbasa navodi se da su ovi ajeti objavljeni u vezi sa grupom licemjera. Oni su govorili negativno o Hubejbu i ashabima koji su pali ubijeni u Rudej'u. Stoga je Allah objavio ajete kojim prekorava licemjere, a hvali Hubejba i njegove drugove: "Ima ljudi koji se rtvuju u tenji za zadovoljstvom Allahovim." Ima miljenja da se to odnosi openito na sve licemjere ali i sve vjernikeTo istiu: Katade, Mudahid, Er-Rebi' ibn Enes i vie drugih, i ispravno jeIbnDerir navodi predanje s lancem od Nevfa, koji je Bekalac /Bekali/, jedan od onih koji su itali knjige, kako kae: "Osobine ljudi iz ove zajednice (ummeta) ja nalazim u Allahovoj objavljenoj Knjizi: ljudi koji nastoje dobiti ovaj svijet zloupotrebljavajui vjeru, iji je jezik slai od meda, srca gora od soka aloje, koji pred ljudima oblae koe janjadi, dok su im srca kao kod vukova." Allah Uzvieni kae: "Oni su odvani prema Meni i sa Mnom obmanjuju. Zarekao sam se da u im dati iskuenje koje e i blagog ostaviti zbunjenim!" Kurezi kae: - Tragao sam za tim u Kur'anu i naao ga u opisu licemjera: .. "Ima ljudi ije te rijei o ivotu na ovome svijetu oduevljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono
146 namaz, u fizikom smislu, prema sunnetu zabranjeno: /289/ "Ako idete na namaz, nemojte ii trei, nego idite smireno i dostojanstveno!" Prema tome, licemjer nema drugog interesa osim nereda na Zemlji i upropatavanja usjeva, tjmjesta gdje rastu usjevi i plodovi, i stoke, odnosno stonih proizvoda, to je pretpostavka ljudskog opstanka. Mudahid kae: "Dok on na Zemlji djeluje inei nered, Allah ne daje padavine, pa stradaju i usjevi i stoka." "Allah, doista, ne voli nered!" On, d.., ne voli onoga ija su svojstva takva, niti onoga ko takvo to ini. "A kada mu se kae: 'Allaha se boj!', on se onda ponosi grijesima." Dakle, kada se ovaj grjenik posavjetuje i kae mu se: Prestani s takvom priom i djelovanjem i vrati se istini on to odbija pokazujui gorljivost i srdbu u grijesima koje ini. Allah Uzvieni kae: "Kada im se Nai jasni ajeti kazuju, na licima onih koji ne vjeruju primijetit e veliko negodovanje..." (22:72) Stoga, u ovome ajetu kae: "Dosta mu je Dehenem, a on je doista grozno boravite!", tj. on je dovoljna kazna za to. "Ima ljudi koji se rtvuju u tenji za zadovoljstvom Allahovim." Nakon to je Allah Uzvieni naveo kazivanje o licemjerima i njihovim pokuenim svojstvima, On, d.., navodi pohvalna svojstva vjernika. Ibn-Abbas i jedan broj tabiina u vezi s tim kau: "Ovaj ajet objavljen je povodom sluaja Suhejba ibn Sinana er-Rumija." Naime, nakon to je on primio islam u Meki i htio hidru uiniti (iseliti se), ljudi su mu zabranili da ode sa svojom imovinom. Dozvolili su mu, pod uvjetom da preda svoj imetak. Nakon toga objavljen je ovaj ajet. Njega je sa strane Harre doekao Omer ibn Hattab s grupom ljudi rekavi mu: "Trgovina je uspjela!" A on je odgovorio: "Vaa takoer, jer Allah nee dati da vaa trgovina propadne." "A ta je to?", upitao je onKazali su mu da je Allah o njemu objavio ovaj ajet. Ibn-Merdevejh navodi predanje od Osmana en-Nehdija, koji prenosi od Suhejba, koji kae: /290/ - Kada sam htio uiniti hidru iz Meke Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, Kureji su mi govorili: "Suhejbe! Kod nas si doao bez imovine, a odlazi s imovinom! Boga mi, to nikada nee moi..." Rekao sam im: "Da li ete me ostaviti na miru ako vam dam svoj imetak?" Odgovorili su: "Da." Dao
to je u srcima njihovim..." Seid ibn Hilal kae: "Saznao sam u vezi s kim je objavljen ovaj ajet!" Muhammed ibn Ka'b istie: "Ajet se objavljuje povodom sluaja nekog ovjeka, a potom dobiva ope znaenje." Navod Kurezija je hasen - sahih. to se tie rijei Uzvienog: "koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono to je u srcima njihovim", Ibn-Muhajsin to ita sa fethom na slovu i dammom na kraju imena Allaha Uzvienog, u smislu: "Iako ovi vs obmanjuju varkama, Allah zna ta je nevaljalo u njihovim srcima" pa kae: "Kada ti licemjeri dou, oni govore: 'Mi svjedoimo da si ti, zaista, Allahov Poslanik!' i Allah zna da si ti zaista Njegov Poslanik!' A Allah tvrdi da su licemjeri, doista, laci" (63:1)Veina uleme ita sa dammom, a Allahovo ime u akuzativu, pa ajet znai: da on pred ljudima pokazuje islam pokazujui u srcu nevjerstvo i licemjerje prema Allahu.. Uzvieni Allah kae: "Oni se prikrivaju pred ljudima, ali se ne mogu prikriti pred Allahom" (4:108). Ima takoer miljenja da to znai da se licemjeri kunu Allahom, tvrdei da ono to je u njihovom srcu odgovara onom to je na jeziku. I to je tano. "...a najljui su protivnici". Rije: u jeziku znai: "iskrivljen, savijen, izoblien". Allah kae: "a da inaije nepopustljive opomene" (19:97), tj. one izobliene i neiskrene. Tako oni u sluaju sukoba lau i iskrivljavaju istinu ne prihvaajui Put istine, odnosno potvaraju i u tome pretjerujuU jednom vjerodostojnom hadisu od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stoji da je on rekao: /287/ "Tri su znaka licemjera: kada govori - lae, kada obea - iznevjeri i kada se sukobi pretjeruje!" El-Buhari navodi predanje od Aie koje navodi direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /288/ "Najmri Allahu ovjek jeste zagrieni (prgavi) svadljivac!" "îm se neki od njih okrene od tebe, krene nered po Zemlji praviti, nititi usjeve i stoku. A Allah ne voli nered!" To su oni koji krivo govore i loe rade. Rije: ovdje znai "namjeru, cilj", kao to Allah kae govorei o Faraonu: .."Zatim se okrenuo i pourio", (79:22), zatim: .. "i poite (pourite) da Allaha spominjete!" (62:9) To znai, krenite sa ciljem da dumu-namaz obavite, jer je tranje na
147 , tj. od Njegove odmazde niko nee moi pobjei, niti Ga bilo ko nadvladati"On je mudar" u donoenju Svojih propisa, dokidanju i provedbi.
sam im imetak i ostavili su me na miruIziao sam iz grada i tako doao u MedinuTo je saznao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: "Suhejb je na dobitku, Suhejb je na dobitku!", ponovivi to dva puta Meutim, veina drugih smatra da se ovaj ajet odnosi na svakog borca na Allahovom putu, kao to Allah Uzvieni kae: .. "Allah je, doista, od vjernika kupio njih same i imetke njihove..." Kada je Hiam ibn Amir sam iziao izmeu dva tabora, radi borbe, nekima se to nije dopalo, pa su im odgovorili Omer ibn Hattab, Ebu-Hurejre i jo neki, prouivi ovaj ajet: "Ima ljudi koji se rtvuju u tenji za zado -voljstvom AllahovimAllah je milostiv robovima Svojim."
"ekaju li oni da im Allah doe u tminama oblaka, i meleki, i da bude svemu kraj?! A Allahu se sve vraa!"/210/ Allah izraava prijetnju nevjernicima: "ekaju li oni da im Allah doe u tminama oblaka, i meleki?!" To znai, kada na Sudnjem danu doe do razdvajanja prvih i posljednjih, onda e svako biti nagraen prema svojim djelima, dobrim za dobro, a loim za zlo. Stoga Allah Uzvieni kae: "...i da bude svemu kraj?! A Allahu se sve vraa!", kao to kae: "Ne tako! Jer, kada se Zemlja u komadie zdrobi", /21/ "I kada Gospodar tvoj doe, a meleki budu sve red do reda poredani", /22/ "I kada se toga dana Dehenem primakne, tada e se ovjek sjetiti a nato mu je sjeanje?!" /23/ (89:21-23) Ibn-Derir u vezi s ovim navodi dugi hadis o Suru (rogu) od Ebu-Hurejrea, koji navodi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a to je poznati hadis koji prenosi vie prenosilaca i u kojem stoji: /291/ ...Kada se ljudi nau u tekoama na Sudnjem danu, oni e moliti svoga Gospodara za efaat (zauzimanje) vjerovjesnika, poevi od Adema, a.s., pa dalje. Svaki od njih je to odbio do Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellemKada su njemu doli, rekao je: "To je moje, to je moje..." Zatim je otiao da seddu uini Allahu pod Arom (Prijestoljem) i zauzme se kod Allaha da donese presudu robovima. Allah je usliao njegovu molbu doavi sa sjenkom oblaka nakon to se ovosvjetsko nebo raspukloZatim su sili meleci koji su na njemu bili, a zatim su sili meleci sa drugog, treeg, sve do sedmog nebaSili su nosioci Ara i KerubijjuniZatim kae: - Uzvieni i Silni Allah siao je u sjenama oblaka, te meleci od ijih se tespiha oriloGovorili su: "Slava Onome ija je vlast ovoga i drugog svijeta! Slava Onom Kome pripada uzvienost i svaka sila! Slava ivom Koji umrijeti nee! Slava Onome Koji smrt daje stvorenjima, a ne umire, Onome Koji je nadasve
"O vjernici, uite u islam potpuno i ne idite stopama ejtanovim; on vam je doista neprijatelj otvoreni!" /208/ "A ako posrnete, nakon to su vam doli jasni dokazi, onda znajte da je Allah silan i mudar." /209/ Allah Uzvieni ovo kae nareujui Svojim robovima, vjernicima, koji su povjerovali u Poslanika Njegovog da prihvate sve sadraje i propise islama i djelovanje po Njegovim nareenjima, prema svojim mogunostima, te izbjegavajui sve Njegove zabrane. U vezi s rijeima: "uite u islam svi!" navodi se od Ibn-Abbasa i grupe tabiina da to znai: "Svi prihvatite islam, pokorite se Njegovim naredbama, prema svojim mogunostima, i ne idite stopama ejtana", tj. izbjegavajte initi ono to vam ejtan zapovijedaJer, "On vas navraa na grijeh i razvrat, te da o Allahu govorite ono to ne znate" "on poziva pristae svoje da budu stanovnici Vatre" (2:169), (35:6)Zato Allah, d.., kae: "On je vama, doista, otvoreni neprijatelj." Mutarrif je rekao: "Najvea varalica Allahovih robova meu Allahovim robovima jeste ejtan." "A ako skrenete nakon to su vam doli jasni dokazi", tj. ako skrenete od Istine nakon to su vam podastrijeti dokazi, "znajte da je Allah silan i mudar"
148 joj ne pridaju znaaj, nego dijele od onoga to steknu pokoravajui se Gospodaru svome i rtvujui ga u tenji za Allahom. Time e oni pobijediti na Dan obeanja i biti iznad navedenih na Dan oivljenja, sastanka, sudbine i utoitaOni e stei najvie stupnjeve, dok e drugi biti na najniim. Zato Allah Uzvieni kae: "A Allah opskrbljuje koga On hoe, bez rauna ikakvoga", tj. On opskrbljuje koga hoe od stvorenja dajui im neizmjerne blagodati na ovome i drugom svijetu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: /292/ "Podijeli i ne boj se da e ti Vladar Ara umanjiti!" Allah Uzvieni takoer kae: "to god vi udijelite, On e to nadoknaditi" (34:39)U sahih hadisu stoji: /293/ "Dva meleka silaze s neba u zoru svakog dana, pa jedan kae: 'Allahu moj, daj onome koji dijeli naknadu!', a drugi kae: 'Allahu moj, daj onome koji ne dijeli propast'." U sahih hadisu, takoer, stoji: /294/ "Sin Ademov (ovjek) kae: 'Moj imetak, moj imetak!' A ima li ti ikakav imetak osim onoga to pojede i potroi, to obue i pohaba i to podijeli i poalje!? Sve drugo osim toga otii e i ostati ljudima."
slavljen, Presvetom Gospodaru meleka i Duha, Onome Koji je nadasve slavljen i svet! Slava Gospodaru naem Uzvienom! Slava Onome Kome pripadaju vlast i veliina! Slava, slava Njemu, za vijeke vijekova!"
"Upitaj sinove Israilove koliko smo im od Jasnih dokaza dali! A one koji mijenjaju blagodat Allahovu nakon to im je dola! Allah doista strahovito kanjavat e." /211/ "Uljepan je onima koji ne vjeruju ivot na ovome svijetu i oni se rugaju onima koji vjeruju. A oni koji su se Allaha bojali, na Sudnjem danu e biti iznad njih! A Allah opskrbljuje onoga koga hoe bez rauna." /212/ Allah Uzvieni donosi obavijesti o sinovima Israilovim: koliko su sa Musaom Jasnih dokaza upoznali, tjkoliko su nepobitnih dokaza za njegovu istinitost upoznali kao to su: njegova ruka, tap, rastup mora, udarac u kamen, sjenka oblaka u trenucima ege, dar mana i prepelice, te drugi znakovi koji dokazuju postojanje Voljnog Subjekta i Istinitost Onoga preko Kojeg su ova uda izvrenaPa i pored toga, mnogi od njih su se okrenuli od toga zamjenjujui blagodati Allahove nevjerovanjem, tj. koji su nevjerovanje uzeli umjesto njih i okrenuli se od njih. "A i one koji mijenjaju dokaze Allahove nakon to su im ve doli! Allah doista strahovito kanjava!" - Tako Allah Uzvieni, takoer, saopava govorei o nevjernicima iz plemena Kurej: "Zar ne vidi one koji su, umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima nevjerstvom uzvratili i narod svoj u Kuu propasti doveli?!" /28/ "U Dehenem, u kome e gorjeti! A uasno je on prebivalite!"/29/ (14:28-29) Nakon toga, Allah Uzvieni obavjetava kako je uljepao ovosvjetski ivot nevjernicima koji su njim zadovoljni tako da su ga prihvatili, imovinu sakupljali ne dozvoljavajui da se troi u svrhe u koje im je zapovjeeno kako bi Allah njima bio zadovoljan pa se izruguju onima koji vjeruju i koji
"Svi ljudi su sainjavali jednu zajednicu, pa je Allah slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomenu, i po njima je slao Knjigu sa Istinom, da po njoj sudi ljudima u onome u emu se oni razilazie. A povod je neslaganju bila meusobna zavist, ba od onih kojima je data, i to kada su im ve bili doli Jasni dokazi; i onda bi Allah, voljom Svojom, uputio vjernike da shvate istinu o onome u emu se razilazieA Allah upuuje na Pravi put onoga koga On hoe."/213/ Ibn-Derir navodi predanje od IbnAbbasa, koji kae: "Izmeu Adema i Nuha prolo je deset stoljea, koja su u cjelini bila u znaku Zakona istine. Zatim je dolo do razilaenja, pa je Allah slao vjerovjesnike, nosioce
149 put", tj. On ima sveobuhvatnu mudrost i nepobitni dokaz. U oba Sahiha od Aie se navodi predanje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi nou ustao da klanja, govorio: /296/ "Allahu moj, Gospodaru Debraila, Mikaila i Israfila, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Znalcu Nevidljivog i Vidljivog, Ti sudi meu robovima Svojim u onome u emu su se razili. Uputi me nakon to je dolo do raskola, s Tvojom dozvolom jer, doista, Ti upuuje koga hoe na Pravi put!"
radosnih vijesti i opomene." Postoje i druga miljenja, ali je miljenje IbnAbbasa najispravnije i u pogledu lanca predanja i u pogledu znaenja. Naime, ljudi su slijedili vjeru Ademovu sve dok nije dolo do oboavanja kipova, pa im je Allah poslao Nuha, a.s., Tako je on bio prvi Allahov poslanik koji je poslan ljudima na Zemlji. Zato Allah Uzvieni kae: "i Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomene, i po njima je slao Knjigu s Istinom, da se po njoj sudi ljudima o onome u emu se oni ne bi slagali. A povod neslaganju bila je meusobna zavist, ba od onih kojima je dana, i to kada su im ve bili doli Jasni dokazi, i onda bi Allah, voljom Svojom, uputio vjernike da shvate pravu istinu o onome u emu se nisu slagali. A Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoe." U vezi s gornjim rijeima Uzvienog: "i onda bi Allah, voljom Svojom, uputio vjernike da shvate pravu istinu o onome u emu se nisu slagali" Abdurrezzak navodi predanje od Ebu-Hurejre: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /295/ "Mi posljednji emo biti prvi na Sudnjem danu i prvi emo ui u Dennet, iako je njima Knjiga dana prije nas, odnosno nama poslije njih. Allah je nama ukazao na Pravi put u onome u emu su se oni razili, u pogledu Istine s Njegovom dozvolom. To je bio dan oko koga su se oni razili, a nama je Allah na njega ukazao. Tako su oni iza nas, tj. jevreji sutradan (subota) a krani prekosutra (nedjelja)." U komentaru ovog ajeta Rebi' ibn Enes kae: Rijei: .."i onda bi Allah voljom Svojom uputio vjernike ...", tj. oni koji su vjerovali iz ove zajednice slijedili su ono to su donijeli poslanici prije raskola, molili su se iskreno jedino Allahu Uzvienom, oboavali ga, (inili) ibadet ne pridajui Mu druga, obavljali namaz, dijelili zekat tako da su uspostavili ono to je bilo prije raskola, ime su potvrdili da su oni svjedoci protiv ljudi na Sudnjem danu onima kojima su poslanici donosil i objavu, a oni ih u la utjerivali. U vezi s ovim ajetom Ebul-Alijje kae: "To je ajet koji izvodi iz sumnji, zabluda i iskuenja (smutnji)." Rijei Uzvienog: "s Njegovom dozvolom" znae, s Njegovim znanjem o tome, te uputom kojom ih je uputio. Ibn-Derir kae: "Allah upuuje koga On hoe", tjod Svojih stvorenja, "na Pravi
- Zar mislite da ete ui u Dennet, a jo niste iskusili ono to su iskusili oni koji prije vas minue, pogaala ih je neimatina i bolest, i toliko su bivali potresani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali, govorili: "Kada e doi Allahova pomo!?" Eto, Allahova pomo je doista blizu! /214/ Allah Uzvieni kae: "Zar ste mislili da ete ui u Dennet", dakle prije nego doete u iskuenje i ispit kao to je bilo s onim prije vas. Zato kae: "a jo niste iskusili ono to su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali, pogaala ih je neimatina i bolest..!", tj. bolesti i nesree. IbnMes'ud, Ibn-Abbas i veliki broj tabiina kau: znai bijeda i neimatina, bolest, a znai: plaeni od neprijatelja i bili na velikom ispitu. Isto tako, u vjerodostojnom (sahih) hadisu navodi se da je Habab ibn Erett rekao: /297/ "Kazali smo: 'Allahov Poslanie, hoe li nam od Allaha traiti pomo? Hoe li za nas Allahu dovu uputiti?' Odgovorio je: 'Meu onima koji su bili prije vas bilo je pojedinaca koji su pilani pilom od vrata do stopala, to ih ipak nije odvajalo od vjereIsto tako, neki su eljani eljeznim eljevima koji su dosezali do kostiju, pa ih ni to nije odvajalo od njihove vjere.' Zatim je rekao: 'Tako mi Allaha, On e sigurno upotpuniti ovu stvar (vjeru) tako da e jaha moi ii od Sane do Hadramevta ne bojei se nikoga osim Allaha i vuka za svoje stado! Ali, vi previe urite!'" .."ono to su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali", tjkakav je bio njihov put, kao to Uzvieni kae: "Pa smo unitavali one koji su od
150 islama. Zuhri kae: "Borba je obavezna za svakog pojedinca, bez obzira iao u pohod ili ostaoOnome koji ostaje obaveza je kada se od njega trai pomo da pomae, kada se mobilizira da ide, a ako za njim nema potrebe, da ostane." Ja bih dodao: U sahih hadisu je zato potvreno: /300/ "Ko umre, a nije iao u boj, niti je sam teio da ide, umro je poput paganina." Poslanik, a.s., rekao je na Dan osvojenja Meke: /301/ "Nema hidre poslije Osvojenja, nego ostaje samo borba i iskrena namjera. Ako vas pozovu u mobilizaciju, odazovite se." "...a to vam je mrsko", tjto je za vas tekoNakon toga Allah Uzvieni kae: "Moda neto ne volite, a to je dobro po vas", budui da borbu slijede pomo i pobjeda nad neprijateljima, osvajanje njihove zemlje, imovine i potomstva. "..moda neto volite, a to je zlo po vas!" U to spada i izostajanje od borbe koje moe prouzrokovati da neprijatelj ovlada zemljom i vlau. Nakon toga, Allah Uzvieni kae: "Allah zna, a vi ne znate" tj. On bolje od vas zna posljedice stvari. On vam ukazuje na ono to je u vaem interesu na oba svijeta,.pa odazovite Mu se i posluajte Njegovu naredbu da biste bili na Pravom putu.
ovih moniji bili, kao to su navedeni primjeri o narodima drevnim" (48:8). I toliko bivali potresani da bi i Poslanik, i oni koji su s njim vjerovali, govorili: 'Kada e doi Allahova pomo!?' Dakle molili su za pomo protiv neprijatelja, traei to raniji spas i izlaz iz tjeskobe i nezgode. Allah Uzvieni kae: "Eto, Allahova pomo je blizu!", kao to na drugome mjestu kae: "Jer, doista je s mukom i last." "Doista, s mukom je i last" (94:4-5) sa tekoama dolazi odgovarajua pomo. U hadisu stoji: /298/ "Tvoj Gospodar udi se oaju Svojih robova dok im se Njegova pomo blii. On ih gleda kako su izgubili nadu i smije se znajui da je njihov izlaz iz tekoa blizu..."
"Pitaju te, ta e dijeliti? Reci: "Imetak koji ete udjeljivati neka pripadne roditeljima i roacima, i siroadi, i siromasima, i putnicima namjernicima; a za dobro koje inite Allah sigurno zna!"/215/ "Pitaju te kako e dijeliti?"- pa Allah Uzvieni to objanjava. Dakle, podijelite to na slijedei nain, kao to stoji i u hadisu: /299/ "...svojoj majci i ocu, sestri i bratu, zatim blinjem do blinjeg "Mejmun je prouio ovaj ajet, a zatim rekao: "Njima pripada podjela! Tu nije spomenuo bubanj, frulu, slike u drvetu, niti platno za zidove." Zatim Allah Uzvieni kae: "a za dobro koje inite Allah sigurno zna!" Znai, kakvo god dobro djelo vi uradili, Allah to zna i On e vas za to najobilnije nagraditi. On ni trunke nikome nee nepravde nanijeti.
"Propisana vam je borba, a to vam mrsko! Moda neto ne volite, a to dobro po vas; moda neto volite, a je zlo po vas! Allah zna, a vi znate."/216/
je je to ne
Ovo je obaveza od Allaha da muslimani idu u borbu (dihad), kako bi zlo neprijatelja odbili od teritorije
- Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu! Reci: "Ratovanje u njemu veliki je grijeh; ali, odvraanje od Allahova puta i nevjerovanje u Njega, te od asnih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz njih, jo je vei grijeh kod AllahaA smutnja je gora od ubijanja! Oni e se neprestano boriti protiv vas dok vas ne odvrate od vjere vae, ako budu mogli! A oni meu vama koji od vjere svoje otpadnu i kao nevjernici umru njihova djela bit e ponitena na ovome i drugome svijetu. Oni e stanovnici Vatre biti i tamo e
151 devu koju su naizmjenice putem jahali pa su zbog toga zaostali traei je. Abdullah ibn Dah i ostali drugovi nastavili su put dok nisu doli do Nahle. Tada je pored njega naiao karavan Kureja koja je nosio ulje ili zaine i drugu robu kojom su Kureji trgovali. Meu njima je bio Amr ibn alHadremi, Osman ibn Abdullah ibn Mugira i njegov brat Nevfel ibn Abdullah elMahzumi, te Hakem ibn Kejsan, rob Hiama ibn Mugire. Kada su ih vidjeli, pobojali su se jer su bili odsjeli u njihovoj blizini. Bio je posljednji dan redeba. U rivajetu kojega prenosi Dudub bin Abdullah stoji: Oni nisu znali da li je taj dan bio posljednji dan redepa ili prvi dan dumadel-ula. Oni su poeli da se savjetuju, pa su neki govorili: 'Tako mi Allaha, ako ih pustite ove noi ui e u Harem, pa e ih to spasiti od vas. Jer ako ih tada poubijate, to e biti ubistvo u svetom mjesecu.' Ljudi su se pokolebali bojei se da krenu na njih. Zatim su sami sebe poeli bodriti, pa su se sloili da ubiju od njih koga budu mogli i uzmu im to imaju. Vakid ibn Abdullah et-Temimi gaao je Amra ibn el-Hadremija strijelom, pogodio ga i ubio. Osmana ibn Abdullaha i Hakema ibn Kejsana zarobili su. Nevfel ibn Abdullah je pobjegao i nisu ga mogli stiiAbdullah ibn Dah je nakon toga s drugovima kreno s karavanom i zarobljenicima te su doli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u MedinuIbn-Ishak kae: ...Kada su doli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao im je: "Nisam vam naredio da se borite u svetom mjesecu!" Zaustavio je karavan i zarobljenike i odbio da od toga ita uzme. Kada je tako rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ljudi su klonuli mislei da e propasti, a zamjerila su im i njihova braa muslimani to su to uinili. Kureji su tada rekli: "Muhammed i njegovi drugovi povrijedili su sveti mjesec, u njemu prolili krv, uzeli imovinu i zarobili ljude..." Budui da su ljudi o tome puno govorili, Allah je objavio tim povodom ajet: - Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu! Reci: "Ratovanje u njemu veliki je grijeh; ali, odvraanje od Allahova puta i ne -vjerovanje u Njega, te od asnih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz njih jo je vei grijeh kod AllahaA smutnja je gora od ubijanja!" Dakle, ako ste se borili i ubijali u svetom mjesecu, oni su vas odvraali od Allahovog puta ne vjerujui u Allaha, te od svetog mjesta odakle su vas izgonili iako ste vi tu
vjeno ostati." /217/ "Oni koji vjeruju, i koji se isele i na Allahovom putu bore, oni ele milost Allahovu. A Allah oprata i milostiv je."/218/ Ibn-ebi-Hatim navodi predanje s lancem od Dunduba ibn Abdullaha: /302/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao skupinu ljudi i nad njima Ebu-Ubejde ibn DerrahaKada je on krenuo, zaplakao je jako pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on, umjesto njega, poslao Abdullaha ibn Daha i napisao mu pismo naredivi mu da ga ne ita dok ne doe do odreenog mjesta, rekavi jo: "Nemoj nikoga od svojih drugova prisiljavati da ide s tobom!" U predanju od Ibn-Mes'uda stoji /303/ da ih je bilo sedam, na elu sa Abdullahom ibn Dahom el-EsedijemMeu njima su bili: Ammar ibn Jasir, EbuHuzejfe ibn Utbe ibn Rebi'a, Sad ibn Ebi-Vekas, Utbe ibn Gazvan es-Sulemi, saveznik Benu-Nevfela, Suhejl ibn Bejda, Amir ibn Fuhejre i Vakid ibn Abdullah el-Jerbu'i, saveznik Omer ibn HattabaAllahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napisao je Ibn-Dahu pismo, naredivi mu da ga ne ita dok ne doe do mjesta Batnu-Nahla. Kada je on stigao tamo, otvorio je pismoU njemu je pisalo: "Idi dok ne doe u BatnuNahlu!" On je tada rekao drugovima: "Ko od vas eli umrijeti, neka poe a ostavi oporuku! Ja ostavljam oporuku i idem po zadatku Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!" Abdul-Melik ibn Hiam, prenosilac Sire (ivotopisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) navodi predanje od Muhammeda ibn Ishaka...: /304/ - Nakon dva dana puta, Abdullah ibn Dah je otvorio pismo, pa kada je pogledao, vidio je slijedee: "Kada pogleda u ovo pismo, nastavi put dok ne doe u Nahlu, izmeu Meke i Taifa. Tu e osmotriti Kureje i obavijestiti nas o njima!" Kada je Abdullah ibn Dah proitao pismo, rekao je: "Sluam i pokoravam se", a zatim je rekao svojim drugovima: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio mi je da nastavim put do Nahle, gdje u osmotriti Kureje, kako bih ga izvijestio o njima. Zabranio mi je da bilo koga od vas silom povedem. Stoga, ko od vas eli biti ehid i zatim udi neka krene, a ko ne eli neka se vrati to se tie mene, ja idem kako mi je naredio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem." Nastavio je put, a sa njim su nastavili i ostali drugovi, tako da niko nije izostaoIao je kroz Hidaz, pa kada je doao do rudnika iznad Fer'a po imenu Nedran, Sad ibn ebi-Vekas i Utbe ibn Gazvan izgubili su
152 Allahu klanja, Mi smo, iako nas za ubistvo tuite.., I lai na islam ire silnici i zavidnici, Pojili od Ibn-Hadremije naa koplja, Kod palme kada je rat potpalio Palilac, Krvlju, dok je Ibn-Abdullah Osman s nama bio, I borio se da se iz okova vrati!"
domaini. "To je kod Allaha vee" od ubijanja onih koje ste vi ubili. "A smutnja je gora od ubijanja!", tj. oni muslimane odvraaju od njihove vjere, kako bi ih vratili u nevjerstvo nakon to su bili vjernici, a to je vei grijeh kod Allaha od ubistva. Stoga "e se oni neprestano boriti protiv vas dok vas ne odvrate od vjere vae, ako to budu mogli!" budui da oni ustrajavaju na neemu to je krajnje gnusno ne kajui se za to, niti se povlaeiIbn-Ishak kae: Nakon to je Kur'an objavio ovu zapovijed i Allah oslobodio muslimane muka u kojim su bili, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo je karavan i zarobljenike. Kureji su mu tim povodom poslali otkupninu za Osmana ibn Abdullaha i Hakema ibn Kejsana, pa je on kazao: "Neemo vam ih osloboditi dok se ne pojave naa dva druga: Sad ibn Ebi-Vekas i Utbe ibn Gazvan, za koje se plaimo da su kod vas. Ako ih ubijete, i mi emo ubiti vae." Nakon toga, doli su Sad i Utbe i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao je otkupninu za njih. Tom prilikom, Hakem ibn Kejsan prihvatio je islam ostavi kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sve dok nije pao kao ehid u Bitki kod Bi'r Me'una (kod bunara Me'una), dok se Osman ibn Abdullah vratio u Meku i tamo umro kao nevjernik. Ibn-Ishak kae: - Kada se pokazalo ta su uinili Abdullah ibn Dah i njegovi drugovi, objavom navedenog ajeta, oni su poeljeli nagradu, pa su rekli: "Allahov Poslanie! "Hoemo li se nadati polasku u pohod u kojem emo dobiti nagradu mudahida?!" Nakon toga Allah Uzvieni je objavio slijedee: "Oni koji vjeruju, i koji se isele i na Allahovom putu bore, oni se mogu nadati milosti Allahovoj. A Allah oprata i milostiv je." U vezi s tim pohodom Abdullah ibn Dah je, odgovarajui Kurejima koji su govorili: "Muhammed i njegovi drugovi povrijedili su sveti mjesec i u njemu krv prolili, imovinu uzeli i ljude zarobili!" - napisao slijedee stihove: "Ubistvo u mjesecu svetom smatrate grijehom velikim, A vee od toga jeste kada putnik vidi svoj Pravi put, da odvraate od onog to kae Muhammed, i nevjerovanje u njega, a Allah vidi i svjedok je, i izgon iz Allahova mesdida njegovih stanovnika, Da se u Hramu ne vidi onaj koji se
"Pitaju te o vinu i kocki! Reci: "U njima je veliki grijeh, a i koristi ljudima; samo je grijeh (teta) od njih vei od koristi njihove!" Pitaju te, ta da udjeljuju! Reci: "Viak!" Eto, tako vama Allah ajete (znakove) objanjava da biste razmislili!" /219/ "I o ovome i o drugome svijetu. I pitaju te o siroadi! Reci: "Pomoi njima je dobro!" A ako budete s njima zajedno ivjeli, pa to su braa vaa! Allah zna razliku izmeu pokvarenjaka i dobroinitelja! Da je Allah htio, mogao je propisati ono to vam je teko! On je doista silan i mudar."/220/ .."Pitaju te o vinu i kocki!" [to se tie rijei "vino", to je, kao to kae vladar pravovjernih, Omer ibn Hattab, 'sve to opija um' kao to e biti ire objanjeno u Suri "Trpeza" , dok rije "hazardne igre" znai kocka. - Reci: 'U njima je veliki grijeh, a i koristi ljudima.' to se tie grijeha (tete) to je stvar vjere, dok su koristi vezane za ovaj svijet kao npr., kupoprodaja i koritenje zaradom od njihKoristi koje neki dobivaju u hazardnim igrama, da bi to potom troili za sebe i svoje porodice, nisu jednake teti i porocima to utiu na svijest i vjeru ljudiZato Allah Uzvieni kae: "njihov grijeh (teta) vei je od njihove koristi", pa je ovaj ajet bio u funkciji pripreme za potpunu zabranu vina (opojnih pia), budui da to nije bilo eksplicitno, nego implicitno. Stoga je Omer ibn Hattab, r.a., kada je
153 propisima, obeanjima i prijetnjama, kako biste razmiljali o ovome i drugome svijetu. Ibn-Abbas kae: "To znai, o prolaznosti i prestanku ovoga svijeta, te dolasku drugog svijeta i njegovoj vjenosti." U jednom predanju od Katade stoji: "Pa, dajte prednost drugom svijetu nad prvim!" - I pitaju te o siroadi! Reci: "Pomoi njima je dobro! A ako budete s njima zajedno ivjeli, pa to su braa vaa! Allah zna razliku izmeu pokvarenjaka i dobroinitelja! Da je Allah htio, mogao je propisati ono to vam je teko!" Ibn-Derir navodi predanje od IbnAbbasa, koji je rekao da su tada objavljeni ajeti: "I ne pribliavajte se imetku siroeta, osim na najljepi nain!" "Oni koji bez ikakvog prava troe imetke siroadi doista u svoje trbuhe vatru trpaju, i oni e u ognju gorjeti!" (4:10) Naime, neki kod kojih su ivjela siroad bili su ih poeli pri jelu i piu odvajati od sebe, izdvajajui za njih hranu i od sebe otkidajui tako da to pojedu ili propadne. To im je postalo teko, pa su to naveli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nakon ega je objavljeno: "I pitaju te o siroadi! Reci: 'Pomoi njima je dobro!' A ako budete s njima zajedno ivjeli, pa to su braa vaa!", pa su nakon toga oni pomijeali svoju hranu i pie sa njihovim. Ovako prenose Ebu-Davud, En-Nesa'i, Ibn Ebi-Hatim, Ibn-Merdevejh i El-Hakim od Ata' ibn Saiba, a to prenosi i Saddi od IbnAbbasa, te Ibn-Mes'udaVeki' ibn Derrah navodi predanje s lancem od Aie, r.a., koja kae: "Ne volim da kod mene bude imetak siroeta posebno odvojen, pa ja mijeam svoju hranu i pie s njegovim." "Reci: 'Pomoi njima je dobro'", tjodvojeno, "a ako budete s njima zajedno ivjeli, pa to su braa vaa!" To znai, ako budete mijeali svoju hranu i pie s njihovom, to vam nita ne smeta. Naime, "Allah zna razliku izmeu pokvarenjaka i dobroinitelja", tj. zna ija je namjera i nijet nered, a ija red (pomaganje). "Da je Allah htio, mogao je propisati ono to vam je teko! On je doista silan i mudar." Dakle, da je Allah htio, On bi vas ograniio. Meutim, On vam je proirio prostor i olakao da s njima zajedno ivite. U poglavlju "En-nisa" (ene) bit e vie govora o ponaanju prema siroadi, inallah!
pred njim prouen ovaj ajet, rekao: "Allahu moj, objasni nam jasno pitanje vina (opojnih pia)!" Nakon toga objavljena je jasna zabrana u suri "Elmaide" (Trpeza): "O vjernici, vino, kocka, kumiri i strjelice za gatanje odvratne su stvari, ejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste spaeni bili." "ejtan samo eli pomou vina i kocke meu vas neprijateljstvo i mrnju unijeti i od sjeanja na Allaha i namaza odvratiti vasPa hoete li se okaniti?!" (5:90-91) O tome e opirnije biti govora u poglavlju "El-maide" (Trpeza), ako Bog da. "Pitaju te, ta da udjeljuju! Reci: 'Viak!'" Ibn Ebi-Hatim navodi od Jahja'a da je do njega stiglo kako su Muaz ibn Debel i Sa'lebe doli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i kazali: "Allahov Poslanie! Mi imamo robove i porodice, pa ta da dijelimo od nae imovine?" Allah je, potom, objavio ajet: "Pitaju te, ta da udjeljuju!" - Reci: 'Viak!', tj. ono to preostaje od tvoje porodice. To navode Ibn-Abbas, Ibn-Omer i jedan broj tabiina, a Abd ibn Humejd u svom komentaru navodi da je Hasan u vezi s ovim rijeima rekao: "To znai da ne optereti tvoj imetak, pa da doe u situaciju da prosi od ljudi." /305/ "Mujezin Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, do tada je na poetku namaza govorio da se namazu ne primiu pijani!" Na to upuuje i predanje koje navodi Ibn-Derir od EbuHurejre, koji kae: /306/ - Neki ovjek je rekao: "Allahov Poslanie, imam jedan dinar", a on mu je rekao: "Potroi ga za sebe!" On je rekao: "Imam ja i drugi." Na to mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Potroi ga na svoju porodicu!" On je kazao: "Imam jo!" "Potroi ga na svoje dijete!", rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. On je rekao: "Imam jo!" Tada mu je rekao: "Onda ti vidi!" /Navodi i Muslim u svom Sahihu./ U Sahihu Muslimovom takoer se navodi da je Ebu-Hurejre, r.a., rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /307/ "Najbolja je sadaka ona koja se daje iz bogatstva! Gornja ruka je bolja od donje, pa poni s onim koga izdrava!" .. "Eto, tako vam Allah ajete (znakove) objanjava, da biste razmislili!" /219/ "I o ovo -me i o drugome svijetu", tj. kako vam je detaljno iznio ove propise i objavio ih, i pokazao, tako vam On objanjava ostalo znakovlje u Svojim
154 govorei: "Oenio je svoju robinju!" Htjeli su da ih udaju za idolopoklonike i njih oene u elji za njihovim porijeklom, pa je Allah objavio ovaj ajet! U oba Sahiha stoji predanje EbuHurejre, koji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /310/ "enom se eni zbog etiri stvari: zbog njenog imetka, zbog porijekla, zbog ljepote i zbog vjere! Pa uzmi onu koja vjeru ima, ruka ti se pozlatila! " Muslim navodi slino predanje od Dabira, a od Ibn-Omera prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /311/ "Ovaj svijet je uitak, a najbolji je uitak ovoga svijeta dobra ena." "Ne udajite vjernice za idolopoklonike dok ne postanu vjernici", tj. nemojte eniti idolopoklonike enama vjernicama jer Allah Uzvieni kae: "one njima nisu doputene, niti su oni njima doputeni" (60:10)Zatim kae: "jer uistinu je rob - vjernik bolji od idolopoklonika, makar vam se i dopadao", tj. ovjek vjernik, pa makar bio rob iz Etiopije, bolji je od idolopoklonika, pa makar ovaj bio ugledni prvak!" "Ti zovu u Vatru", tj. druenje i mijeanje s njima poziva ljubavi prema ovome svijetu, njegovom prihvaanju i preferiranju nad drugim svijetom, ega je rezultat muka nesnosna. "A Allah Svojom voljom poziva Dennetu i oprostu", tj. Svojim erijatom, onim to je naredio i to je zabranio. "...te objanjava ljudima Znakove Svoje, da bi se podsjeali!"
"Ne enite se idolopoklonkama dok vjernice ne postanu; uistinu je robinja vjernica bolja od idolopoklonke, makar vam se ona i sviala! Ne udajite vjernice za idolopoklonike dok ne postanu vjernici; jer uistinu je rob vjernik bolji od idolopoklonika, makar vam se i dopadao. Ti zovu u Vatru, a Allah voljom Svojom poziva Dennetu i oprostu, te objanjava ljudima Znakove Svoje, da bi se podsjeali!"/221/ Ovim Allah Uzvieni zabranjuje vjernicima da ene idolopoklonke, koje oboavaju kipove, izdvajajui od njih ene pripadnice Knjige rijeima: "i estite keri onih kojima je dana Knjiga prije vas, kada im vjenane darove njihove dadete s namjerom da se njima oenite, a ne da sa njima blud inite i da ih za prilenice uzimate" (5:5)Ibn-Abbas kae: "Od toga je Allah izuzeo ene sljedbenika Knjige", a Omer ibn Hattab kae: "Musliman moe oeniti kranku, a kranin ne moe oeniti muslimanku." Od Dabira ibn Abdullaha navodi se da je rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /308/ "Mi moemo eniti ene pripadnika Knjige, a oni ne mogu eniti nae ene." Ovaj hadis, bez obzira to ima u lancu to to ima, potvren je konsenzusom svih u ovoj zajednici. "Uistinu je robinja - vjernica bolja od idolopoklonke, makar vam se ona i sviala!" Suddi kae: /309/ Objavljen je u vezi sa Abdullahom ibn Revahe, koji je imao crnu robinju na koju se naljutio, pa joj amar opalio. Nakon toga, uhvatio ga je strah, pa je doao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i izvijestio ga, na to ga je ovaj upitao: "Kakva je ona?" On je odgovorio: "Posti, klanja, abdest uzima i svjedoi da nema boga osim Allaha i da si ti Allahov Poslanik." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: 'Ebu-Abdullahu, ona je vjernica!' On je rekao: "Tako mi Onoga Koji te je poslao s Istinom, ja u je osloboditi i oeniti." To je i uinio, ali su mu neki muslimani predbacivali
"I pitaju te o mjesenom pranju! Reci: 'To je neprijatnost!' Zato ne opite sa enama za vrijeme mjesenog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju! A kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio! Allah, doista, voli one koji se kaju i voli one koji se iste." /222/ "ene vae su njive vae, i vi njivama svojim prilazite kako hoete! A pripremite
155 po kojem i ja. Pila bih vodu, pa bih dodala i njemu, i on je pio na istome mjestu na kojem sam pila i ja!" Ko obavi spolni akt u menstruaciji, poinio je grijeh, pa treba da moli Allaha za oprost i pokaje se. U vezi s pitanjem: da li je za to obavezan kefaret ili ne, postoje dva miljenja: - prvo se zasniva na osnovi predanja Ahmeda od Ibn-Abbasa, koji navodi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: /316/ "onaj koji spolno opi sa svojom enom dok ima menstruaciju, duan je dati sadaku dinar ili pola dinara"U verziji Tirmizija: /317/ "Ako je crvena krv, obavezan je dinar, a ako je uta, pola dinara." - drugo je vjerodostojnije i novije miljenje afijskog mezheba, te miljenje veine pravnika, koji smatraju da u vezi s tim nema nita, nego obaveza da se moli Allaha a oprost jer, po njihovom miljenju, nije vjerodostojno direktno predanje od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Isto tako, to se tie ene koja ima menstruaciju, ima miljenja da je dozvoljen odnos s izuzetkom dijela ispod pojasa, to se potvruje u oba sahiha od Mejmune bint Haris elHilalijje, koja kae: /318/ "Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio prii nekoj od svojih ena, naredio bi joj da donji dio tijela ogrne ogrtaem ako bi imala menstruaciju." Ovo je verzija ElBuharije. Meutim, oni prenose slino i od Aie. U tom smislu, rijei: "ne pribliujte im se dok se ne okupaju" predstavljaju komentar rijei: "Zato ne opite sa enama za vrijeme mjesenog pranja!" Ovdje se zabranjuje pribliavanje enama u smislu spolnog odnosa, sve dok imaju menstruaciju. To znai da je doputeno kada prestane. Govorei o pokornosti, imam Ahmed kae: - Rijei Uzvienog su: .. "I pitaju te o mjesenom pranju! Reci: 'To je neprijatnost!' Zato ne opite sa enama za vrijeme mjesenog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju! A kada se okupaju..." istoa (kupanje) pokazuje da im se moe pribliavati, prilaziti. Kada Mejmuna i Aia kau: /319/ "Kada bi neka od nas imala menstruaciju, ogrnula bi donji dio i ula s Allahovim Poslanikom u njegov kutak"; to ukazuje da je on htio odnos. "A kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio!" Ovdje nalazimo poziv i uputu da se sa enama opi nakon to se okupaju. Ulema se slae da nije dozvoljeno prii eni (spolno opiti)
neto i za due svoje! I bojte se Allaha i znajte da ete se s Njim susresti! A ti obraduj prave vjernike!" /223/ Imam Ahmed navodi predanje od Enesa, koji istie da su idovi odbijali jesti sa enom i biti u istoj kui s njom ukoliko ima menstruaciju.87 U vezi s tim, drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, postavljali su pitanja, pa je Allah Uzvieni objavio ajet: .."Pitaju te o mjesenom pranju..." Kada je ajet u cjelini objavljen, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /312/ "inite sve drugo izuzev branog odnosa!" Za to su saznali idovi, pa su kazali: "Ovaj ovjek nee nita nae da ostavi da ne uradi suprotno!" Zatim su doli Usejd ibn Hudajr i Abbad ibn Bir i kazali mu: "Allahov Poslanie, idovi govore tako i tako, pa hoemo li se sa enama sastajati?" Lice Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, promijenilo se, pa su pomislili da se na njih naljutio. Zatim su oni izili i na vratima sreli ovjeka koji je nosio mlijeko za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem On, sallallahu alejhi ve sellem, to je za njima poslao da popiju, pa su tako saznali da se nije na njih naljutio!" /Prenosi Muslim/ Ebu-Davud navodi predanje s lancem od Ikrime, koji prenosi od neke od supruga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: /313/ "Kada bi on neto htio od ene koja ima menstruaciju, stavio bi joj na spolni organ odjeu!" Stoga se rijei: "Zato ne opite sa enama za vrijeme mjesenog pranja!" odnose na spolni organ, u skladu s rijeima: "inite sve izuzev branog odnosa!" U tom smislu, mnogi uenjaci, odnosno vei broj njih, smatraju da je dozvoljen odnos sa enom koja ima menstruaciju, izuzev spolnog organa. Meutim, treba rei da nema razilaenja u vezi s tim da je dozvoljeno s njom biti u postelji i jesti. Aia kae: /314/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zapovjedio mi je da mu perem glavu dok sam imala menstruaciju. Isto tako, on bi se naslanjao u sobi na mene dok bi uio Kur'an a ja imala menstruaciju." U sahih hadisu od nje navodi se da je rekla: /315/ "Ja bih glodala kost dok sam imala menstruaciju, pa bih je dala Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. On bi glodao po istome mjestu
87
Pod izrazom ovdje se misli na sastajanje sa enama, a ne spolni akt.
156 Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da prilazite enama u stranjice! Allah se doista ne stidi rei istinu." Od Ebu-Hurejre se, takoer, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /325/ "Allah nee ni pogledati onoga koji eni prilazi obavljajui spolni odnos u stranjicu." Isto tako prenosi od Ebu-Hurejra da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /326/ "Proklet je onaj koji sa svojom enom spolno opi u stranjicu." Sva predanja koja se navode u prilog doputenja tog ina nevjerodostojne su, a to je posebno ispitao i izdvojio hafiz EbuAbdullah ez-Zehebi u djelu u kojem je to sabrao utvrdivi da su sve to slabi hadisiOd Ibn-Omera, Malika, afije i Tahavija prenosi se da je to doputeno halal. Meutim, sve to nije vjerodostojno predanje od njih, Allah im se smilovao. Zato Nasr es-Sabbag kae: "Rebi' se zaklinjao Allahom, osim Koga drugog boga nema, da je slagao, tj. Ibn-Abdul-Hakem se poziva na afiju, budui da je [afija jasno potvrdio u svojih est djela da je to zabranjeno. Allah to najbolje zna! Isto tako, Ibn-Omer, r.a., to zabranjuje: " Daremi navodi u svom "Musnedu" od Seida ibn Jesara ebi-Habbaba, koji kae: Rekao sam Ibn-Omeru: "ta kae za prilenice (robinje), da li se s njima moe obaviti odnos u stranjicu?" On je rekao: "Zar to moe initi ijedan od muslimana?" Ovaj lanac predanja je vjerodostojan, a tekst je jasan u pogledu zabrane. Stoga, sve to se u vezi s tim navodi, ovim se negira. Ma'mer ibn Isa navodi od Malika da je to haram (zabranjeno)Ebu-Bekr ibn Zijad en-Nejsaburi s lancem od Israila ibn Revha kae: - Pitao sam Malika ibn Enesa: "ta kae za prilazak enama sa stranje strane?" Rekao je: "Vi niste niko drugi do Arapi. Da li je njiva ita drugo do mjesto sijanja? Ne prelazite mimo vagine!" Rekao sam: "Ebu-Abdullahu! Oni navode da ti to tvrdi!" Odgovorio mi je: "Lau na mene, lau!" Prema tome, ovo je potvren njegov stav, a to je i stav Ebu-Hanife, afije, Ahmeda ibn Hanbela i svih njihovih sljedbenika, kao to je i stav tabiina i drugih pripadnika zdrave tradicije, koji to najotrije osuuju. Neki od njh to nazivaju i inom nevjerstva - kufra. "A pripremite to i za due svoje!", tj. djela pokornosti izbjegavajui pri tome ono to je zabranjeno. Zato Allah Uzvieni kae: "Bojte se Allaha i znajte da ete se s Njim sresti", tj. da e s vama obraunati za sva vaa djela "I
kada joj prestane menstruacija, dok se ne okupa ili, ukoliko to ne mogne, uzme tejemmum. Izuzetak ini Ebu-Hanife, r.h., koji kae da je dozvoljeno kada prestane tei krv od menstruacije, a to je, po njemu, deset dana, te da nije uvjetovano kupanjem. Allah to najbolje zna! Ibn-Abbas kae: - Rijei: "dok se ne oiste", tj. od krvi, "A kada se oiste", tj. vodom. Ovako navodi jedan broj tabiina. Rijei: "Kako vam je Allah naredio" Ibn-Abbas tumai: "do spolnog organa, a ne dalje, jer ko uini neto preko toga, preao je dozvoljenu granicu". U tome je i dokaz da je zabranjeno (haram) odnos u stranjicu (to e, ako Bog da, biti objanjeno naknadno). Rijei Uzvienog: "Allah, doista, voli one koji se kaju", tj. koji se kaju za grijehe, i ako ponove prilaenje; "i voli one koji se iste", tj. koji se iste od prljavtina i neugodnosti, a to se ovdje odnosi na openje u stranjicu, i u toku menstruacije. "Vae ene su njive vae." Rije "njiva, dobro" predstavlja mjesto ploda djeteta, rodiljku "...i vi njivama svojim prilazite kako hoete!", tj. kako hoete: sprijeda ili odzada, ali u jedno mjesto, kao to potvruju hadisi. El-Buhari navodi predanje od Dabira, koji je rekao: /320/ - idovi su govorili: "Ako obavi odnos sa zadnje strane, dijete se rodi razroko." Tada je objavljeno: "Vae ene su njive vae i vi njivama svojim prilazite kako hoete!" (Prenose Muslim i Ebu-Davud.) Ibn-ebiHatim navodi od Dabira: /321/ - idovi su govorili muslimanima: "Ko prie eni sa zadnje strane, dijete e biti roeno razroko", i Allah je objavio: "Vae ene su njive vae i vi njivama svojim prilazite kako hoete!" Ibn-Durejd kae u hadisu da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /322/ "S prednje ili zadnje strane, ako je to u spolni organ!" Postoje i brojni drugi hadisi koji daju slobodu odnosa pod uvjetom da bude u jedno mjesto, tj. u vaginu. Istovremeno, postoji zabrana odnosa u stranjicu. Od Omera ibn uajba navodi se predanje koje on prenosi od svoga oca, a ovaj od djeda, koji kae da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /323/ "Onaj koji obavi spolni odnos sa enom u stranjicu, poinio je mali homoseksualizam!" Imam Ahmed navodi predanje sa lancem od Ali ibn Talika, koji kae: /324/ "Allahov
157 potvruje i predanje u El-Buharijinom i Muslimovom Sahihu da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /329/ "Tako mi Allaha, ja u uvijek - ako se zakunem za neto, pa uvidim da je drugo bolje otkupiti zakletvu i uraditi ono to je bolje a otkupiti zakletvu." Muslim navodi predanje od Ebu-Hurejra, koji navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /330/ "Ko se za neto zakune, pa zatim vidi neto bolje od toga, neka uini kefaret i uradi ono to je bolje!" Postoje i drugi hadisi u kojima se ne spominje kefaret, a vjerodostojno je slijedee: /331/ "Neka uini kefaret za svoju zakletvu." "Allah vas nee kazniti ako se nenamjerno zakunete", tj. nee vas kazniti, niti obavezivati za nenamjernu zakletvu, a to je zakletva koju onaj koji se zaklinje ne ini namjerno, nego je uini mahinalno jezikom bez namjere da je i potvrdi. U dva Sahiha navodi se predanje od Ebu-Hurejra da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /332/ - Ko se zakune Latom i Uzzatom neka kae: "Nema drugog boga osim Allaha." To je on rekao ljudima koji su prije kratkog vremena napustili paganstvo i primili islam dok im je govor jo uvijek bio pod uticajem ranijih obiaja, pa su se nenamjerno zaklinjali Latom. Stoga im je nareeno da nakon toga izgovore rijei Svjedoanstva tevhida, kako bi se to ponitilo.88 U poglavlju "O nenamjernoj zakletvi" Ebu-Davud navodi predanje od Aie, koja kae da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /333/ - Omaka u zakletvi je ono to ovjek kae u kui: "Ne, Boga mi!" ili "Da, Boga mi!" Ibn-Derir navodi predanje od Hasana ibn ebil-Hasana, koji kae: /334/ - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naiao je pored ljudi koji su se nadmetali u strjeljatvu, tj. koji su gaali strijelama. S njim bijae i jedan od njegovih drugova. Jedan od ljudi ustajao je i govorio: "Boga mi, pogodio sam!", "Boga mi, nisi pogodio!" ovjek koji je bio s Poslanikom rekao je: "Ovaj ovjek strano grijei, Allahov Poslanie!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio mu je: "Ne, zakletva strijelaca nenamjerna je i ne nosi kefaret niti kaznu!" Ovaj hadis je mursel-hasen od El-Hasana.
Ja bih rekao da su njegove rijei: "Neka kau 'Nema drugog boga osim Allaha'" dokaz da je zakletva neim drugim, a ne Allahom, irk (idolopoklonstvo). Da to nije tako, on ne bi zapovjedio da kae: "Nema drugog boga osim Allaha'", u emu je obnova vjerovanja / imana i negacija oboavanja bilo ega drugog osim Allaha.
88
obraduj vjernike", tj. one koji su Allahu pokorni u svemu to im je naredio i izbjegavaju sve to je On zabranio. Ibn-Derir navodi od IbnAbbasa, koji kae: "A pripremite to i za due svoje!" Znai, pri odnosu sa enom rei e: "Bismillah"/"U ime Allaha"U El-Buharijinom Sahihu utvreno je predanje od Ibn-Abbasa, koji kae: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /327/ - Kada neki od vas hoe prii svojoj eni, treba kazati: "U ime Allaha! Moj Boe! Udalji ejtana od nas! Udalji ejtana od onoga to nam poklanja!" Ako iz toga budu dobili dijete, ejtan mu nikada nee nauditi!
"I neka vam zakletva Allahom ne bude prepreka da dobro inite, da se Allaha bojite i ljude mirite. A Allah sve uje i sve zna!" /224/ "Allah vas nee kazniti ako se neoprezno zakunete, ali e vas kazniti za ono to s predumiljajem srca vaih uraditeAllah prata i blag je."/225/ Allah Uzvieni kae: Nemojte da vam vaa zakletva Allahom Uzvienim bude prepreka da inite dobro i odravate odnose s rodbinom ukoliko se zakunete da to neete initi! Zatim Allah kae: "Neka se estiti i imuni meu vama ne zaklinju da vie nee pomagati roake i siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj napustili; neka preu preko toga i nek prataju! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti..!" (24:22) Prema tome, ostajanje pri zakletvi u tom sluaju vei je grijeh nego je prekriti uz otkup! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: /328/ "Tako mi Allaha, ako se neko od vas vrati svojoj porodici s takvom zakletvom, to mu je vei grijeh kod Allaha nego za otkup kojim ga Allah obavezuje!" (Ovako prenose Muslim i Ahmed.) U vezi sa znaenjem ovoga ajeta IbnAbbas kae: "Nikako ne dozvolite da vaa zakletva bude prepreka da inite dobro. Zato, dajte kefaret za vau zakletvu i inite dobro." Tako kae i skupina tabiina. Njihove tvrdnje
158 Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zakleo na mjesec, pa je to sveo na dvadeset devet dana i rekao: /336/ "Mjesec ima dvadeset devet dana." Meutim, ako je period dui od etiri mjeseca, po prolasku vremena od etiri mjeseca supruga moe traiti od svog supruga: ili da se vrati i stupi s njom u seksualni odnos, ili da raskine brak. Na to e ga prisiliti sudija, kako ne bi ona bila oteena. Zato Allah Uzvieni kae: "Onima koji se zakunu da se nee pribliavati enama svojim...", tj. koji se zakunu da nee stupati u seksualne odnose sa svojim enama. U tome je dokaz da se takva zakletva odnosi na supruge, ali ne i na robinje. "...rok je etiri mjeseca", tj. mu e ekati etiri mjeseca od trenutka zakletve, a potom e prestati s tim, ili e od njega biti zatraeno da se vrati, ili da se razvede. Zato Allah Uzvieni kae: "a ako se vrate", tjvrate u stanje u kome su bili, u pogledu seksualnog odnosaTo tvrde Ibn-Abbas i jedna grupa tabiina. "Pa Allah, doista, prata i milostiv je" za ono za to su uskraene u prethodnom periodu zbog zakletve.89 Veina uenjaka smatraju da je za to obavezan kefaret na osnovi ope odredbe o kefaretu za onoga koji se zakune, to je gore navedeno u sahih hadisimaAllah to najbolje zna! "A ako odlue da se rastave ..." Ovim se dokazuje da do rastave braka ne dolazi samim tim to prou etiri mjeseca, kako tvrdi veina kasnijih uenjakaIma miljenja da do rastave stupnja "jednog putanja" dolazi samim prolaskom etiri mjeseca, kao to ima miljenja da time dolazi do "opozivog razvoda", a neki kaudo "definitivnog putanja"Svi koji tvrde da dolazi do razvoda samim prolaskom etiri mjeseca, obavezuju za enu razvodni rok /iddet/Izuzetak ini predanje koje navode Ibn-Abbas i Ebuasa', koji istiu da ukoliko je imala tri menstruacije, za nju nema "razvodnog roka"Meutim, stav veine od kasnijih pravnika jeste da staratelj moe to zaustaviti traei: ili navedeno, tj. da se vrati supruzi, ili razvod budui da razvod ne nastaje samim istekom ta etiri mjeseca. Malik prenosi od Ibn-Omera da je rekao: "Kada
Dodao bih: Ovim se na lijep nain skree panja od Stvori -telja Uzvienog da je zaklinjanje ove vrste grijeh, budui da je mu uskratio svojoj supruzi pravo na seksualni odnos u tom periodu i to na osnovi rijei Uzvienog: "Pa, Allah, doista, prata i milostiv je." Jer da to nije grijeh, ovdje se ne bi ukazivalo na pratanje. Ovaj grijeh je u uskra -ivanju supruzi njenoga prava zbog zakletve. Isto tako, ovim se skree panja da je izbjegavanje ovakve zakletve bolje.
89
Ibn-ebi-Hatim prenosi od Aie da je rekla: - To su rijei ovjeka: "Ne, Boga mi!", "Da, Boga mi!" i slkada misli da je tano, a to nije takoIbnAbbas kae: "Nenamjerna je zakletva ona kojom zabranjuje ono to ti je Allah dopustio i u tome nisi obavezan kefaret initi!" U poglavlju "Zakletva u srdbi" EbuDavud prenosi od Seida ibn Musejjeba: Dva brata ensarije stekli su nasljedstvo pa je jedan elio da se podijele, a drugi mu je rekao: "Ako mene pita kako emo podijeliti sve to meni pripada ja dajem za Kabu!" Na to mu je rekao Omer: - Kabi nije potreban tvoj imetak! Uini kefaret za svoju zakletvu i kai to svom bratu, jer ja sam uo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kae: /335/ "Ne moe se zakleti niti zavjetovati za grijeh prema Gospodaru Uzvienom, niti za prekidanje rodbinskih veza, niti pak za ono to ne posjeduje!" "...ali e vas kazniti za ono to vaa srca urade / ako pod zakletvom neto namjerno uinite"IbnAbbas, kao i neki drugi, tvrde: "To znai da se zakune za neto znajui da lae." Mudahid i neki drugi kau: - To je isto kao i u rijeima: "ali e vas kazniti ako se zakunete namjerno!" (5:89) "Allah prata i blag je", tj. On prata robovima Svojim i blag je prema njima.
"Onima koji se zakunu da se nee pribliavati enama svojim, saekat e ih etiri mjeseca! Pa ako se vrate enama, Allah doista prata i milostiv je." /226/ "A ako odlue da se rastave, pa Allah doista sve uje i zna!"/227/ Rije: znai "zakletva"Stoga, ako se ovjek zakune da nee sa enom imati seksualni odnos odreeno vrijeme, to moe biti manje ili vie od etiri mjeseca. Ako je to vrijeme krae, on mora saekati da proe ovaj period, a tek potom stupiti u seksualni odnos sa svojom suprugom. U tom sluaju, ona je duna biti strpljiva i ne moe traiti da se vrati, tj. da doe i stupi s njom u seksualni odnos u ovom perioduOvo se potvruje u El-Buharijinoj i Muslimovoj zbirci Sahiha, gdje se nalazi predanje od Aie, koja navodi da se Allahov
159 robinjom postoje razliita miljenja. Neki kau: - Ako se razvede, njen razvodni rok traje dva mjesena pranja, budui da je propis za robinje upola manji. Poto se pranje ne moe dijeliti, obavezna je ekati dva mjesena pranja na osnovi hadisa: /337/ "Razvod robinje smatra se trajnim sa dva putanja, a razvodni rok sa dva mjesena pranja." Meutim, ovaj hadis nije vjerodostojan. Darekutni smatra da su to rijei Kasima ibn Muhammeda, a u lancu se nalazi i ime Muzahira ibn Eslema el-Mahzumija el-Medenija, koji je sasvim neprihvatljiv. Prenosi se, takoer preko Ibn-Omera, ali ne direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Uenjaci navode da nije poznato razilaenje meu ashabima o ovom pitanju i to je stav etiri imama. Neki pripadnici zdrave tradicije kau: "Naprotiv. Njen razvodni rok isti je kao i za slobodnu enu, na to ukazuje ope znaenje ajeta, te stoga to je to stvar mentaliteta, odnosno prirode, gdje su i slobodne ene i robinje jednake." To navodi ejh EbuOmer ibn Abdul-Berr od Muhammeda ibn Sirina, te neki zagovornici doslovnog tumaenja, i smatraju taj hadis slabim.90 U vezi sa smislom pojma "" postoje razilaenja izmeu predstavnika zdrave tradicije, njihovih nasljednika i imamaPostoje dva miljenja: - prvo: da su to periodi istoe[to se tie prvog miljenja, od Aie, r.a., prenosi se: - Pojam znai "periodi istoe"! - Od ibn Omera navodi se da je govorio: "Kada ovjek pusti svoju enu i nastupi period treeg pranja, tada je ona nezavisna od njega i on od nje." Malik kae: "Tako je to po nama!" Slino se navodi i od Ibn-Abbasa, Zejda ibn Sabita, skupine tabiina te ostalih sedam erijatskih pravnika, a to je i stav afije, Davuda, Ebu-Sevra i jednog predanja od Ahmeda. To oni dokazuju rijeima Uzvienog: "vi ih u razvodnom roku (iddetu) pustite!" (65:1), tjdok su iste. Budui da se "istoa", kada se mogu pustiti, pretpostavlja, to pokazuje da je to jedan od tri ista perioda koji se nareujuZato, svi oni kau: "ena koja je u iddetu i ovaj period joj prolazi od mua se potpuno razdvaja treim periodom menstruacije." - drugo: pojam "" znai mjesena pranja (menstruacije)Prema drugom
Ja bih rekao:Ako se potvrdi hadis "Razvod robinje smatra se sa dva putanja, a razvodni rok dva mjesena pranja" i mi sluamo i pokoravamo se... U suprotnom, stav da je slobodna ena i robinja u vezi s ovim jednaka, odgovara opem znaenju ajeta, a u skladu je s mentalitetom i prirodom.
90
se ovjek zakune da se nee pribliavati svojoj eni, time se nije razveo, pa makar i prola etiri mjeseca, dok sam to ne prekine, bilo razvodom ili povratkom (Navodi ElBuhari.) Isto stanovite zastupaju i Omer, Ibn-Omer, Aia, Osman, Zejd ibn Sabit, vie od deset ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te vie tabiina i erijatskih pravnika. Svi oni tvrde da je, ukoliko se ne vrati, obavezan razvesti se. U protivnom, sudija e obaviti razvod koji se smatra opozivim u toku razvodnog roka iddeta. erijatski pravnici, te drugi uenjaci u vezi s odgaanjem od mua preko roka od etiri mjeseca, upuuju na hadis koji prenosi Malik ibn Enes u "Muvetta'u" od Abdullaha ibn Dinara, koji kae: - Omer ibn Hattab je iziao nou i uo je neku enu kako kae: "Ova no se oduila crna na kraju svome, Ne da mi da spavam, jer nemam ljubljenoga da se zabavim. Tako mi Boga, da ne brinem o Allahovu hataru, Ovaj krevet bi se zaljuljao." Omer je tada upitao svoju kerku Hafsu, r.a.: "Koliko najvie ena moe biti strpljiva bez mua?" Ona mu je odgovorila: "est mjeseci, ili pak etiri mjeseca!" Omer je kazao: "Nikoga neu drati u vojsci due od toga!"
"Putene ene neka ekaju tri mjesena pranja; i nije im doputeno da kriju ono to je Allah stvorio u matericama njihovim, ako u Allaha i u drugi svijet vjeruju! Muevi njihovi su prei da ih vrate dok su u tome, ako ele togod popraviti. One imaju isto toliko prava koliko i obaveza, po onom to je poznato. A mukarci su nad njima za jedan stupanj! Allah je, doista, silan i mudar."/228/ Ovo je zapovijed rasputenicama (koje su imale odnos), koja im dolazi od Allaha Uzvienog, tako da one koje imaju redovno mjeseno pranje trebaju ekati da prou tri pranja, tj. da svaka od njih prieka tri mjesena pranja nakon razvoda, a nakon toga se moe udati ako to eli. U vezi sa
160 prema mukarcima kao to i mukarci imaju pravo i obaveze prema njimaStoga svako od njih treba primjerno izvravati svoje obaveze prema drugome. U Sahihu Muslimovom navodi se od Dabira da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao u svojoj hutbi na Oprosnom hadu: /339/ "..Bojte se Allaha u odnosu prema enama. Vi ih uzimate s povjerenjem Allahovim i dozvoljeni su vam seksualni odnosi s njima Allahovom rijeju. One su obavezne da ne dozvole ulazak u vau kuu nikome kome vi ne dozvoljavateAko to uine, udarite ih, ali ne estoko. One imaju pravo na opskrbu i odjeu u dobrom (korektnom) odnosu." "A mukarci imaju prednost nad njima za jedan stepen!" , tj. mukarci su po konstituciji i priroenim osobinama i sposobnostima skrbnitva za porodicu iznad ene. "Allah je silan i mudar." Silan da uzvrati onome ko prema Njemu grijei i ponaa se suprotno Njegovim zapovijedima, a mudar u naredbama, erijatskim propisima i Svojim odredbama.
miljenju razvodni rok ne prolazi dok se ne oisti od treeg pranja. Neki usto dodaju: "dok se ne okupa". Miljenje da pojam "" znai mjesena pranja navodi se u predanjima istaknutih ashaba, meu kojim su i etverica prvih halifa, zatim velikih tabiina, a to je i stav Ebu-Hanife, vjerodostojno predanje Ahmeda ibn Hanbela, stav Sevrija, Evzaija, Ibnebi-Lejla te nekih drugihTo potvruje i sadraj hadisa koji prenosi Ebu-Davud i En-Nesa'i preko Munzira ibn Mugire, Urve ibn Zubejra i Fatime bint ebiHubej, koja navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, njoj rekao: /338/ "Ostavi namaz dok ima pranje" ! Ukoliko je ovo tano, onda je jasno da rije "" znai isto to i rije "", tj. menstruacija. Meutim, El-Munzir kae: "Meu prenosiocima ovoga hadisa nalazi se Ebu-Hatim, a on je nepoznat ", dok ga Ibn-Hibban navodi meu pouzdanim ejh Ebu-Omer ibn Abdul-Berr tvrdi da meu poznavaocima arapskog jezika i erijatskim pravnicima nema neslaganja da rije "" znai mjeseno pranje, odnosno istou. Jedino meu njima postoji neslaganje u pogledu znaenja ajeta, odnosno dva navedena miljenja. "...i nije im doputeno kriti ono to je Allah stvorio u matericama njihovim...", tj. ako zatrudne ili dobiju menstruaciju. "...ako vjeruju u Allaha i Sudnji dan"Ovim se prijeti da se ene ne ponaaju suprotno istini te ukazuje da to zavisi iskljuivo od njih budui da to one jedine znaju, i da je to nemogue drugaije ustanoviti, pa se upuuje na njih i prijeti im se, kako se ne bi ponaale neiskreno. "Muevi njihovi imaju pravo da ih vrate dok one ekaju, ako ele togod popraviti." Dakle, mu koji je pustio enu ima pravo da je vrati dok traje razvodni rok - iddet, ukoliko tim eli poboljanje situacije i dobro, a to se odnosi na ene koje su putene opozivim putanjem to se tie ena koje su putene definitivnim putanjem, treba rei da povod objavljivanja ovog ajeta nisu bili sluajevi definitivnog putanja, nego je povod bio "trorijeko putanje"U vrijeme objavljivanja ovog ajeta ovjek je imao pravo vratiti enu kada god bi htio pa makar bilo i stotinu puta. Meutim, poto je to u ajetu koje slijedi svedeno na "trorijek" (putanje sa tri izgovora), diferencirano je na ene koje su zastalno putene i one koje to nisu. "One imaju isto toliko prava koliko i obaveza po onom to je poznato." One imaju pravo i obaveze
"Putanje (ene) je dva puta, nakon ega se ili uz dobro zadrava, ili na lijep nain razvod daje! A vama nije doputeno uzimati bilo ta od onoga to ste im darovali, osim ako se njih dvoje plae da Allahove propise nee izvravati, A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise nee izvravati onda im nije grijeh da se ona otkupi. To su Allahove granice, pa ih ne prekoraujte! A oni koji Allahove granice prekorauju, to su oni koji su nepravedni!" /229/ "A ako je opet pusti, ona mu nije nakon toga (za brak) doputena sve dok se ne uda za drugog mua. Pa ako je ovaj pusti, onda njima dvoma nije grijeh da se jedno drugom
161 od onoga to ste im dali, osim ako budu oito zgrijeile!" (4:19) Ukoliko pak ena neto pokloni muu od svoga vlastitog dobra, Allah Uzvieni nareuje: "A ako vam one, svojom voljom, od toga to poklone, to s prijatnou i ugodnou uivajte" (4:4)Ukoliko se meutim suprunici zavade, pa ena ne ispunjava obaveze prema muu ne podnosei ga i ne sastajui se s njim, ona ima pravo da se otkupi onim to joj je on dao. Nema smetnje da ona to njemu dade, kao to nema smetnje ni da on to primiZato Allah Uzvieni kae: "A vama nije doputeno uzimati bilo ta od onoga to ste im darovali, osim ako se njih dvoje plae da Allahove propise nee izvravati. A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise nee izvravati, onda im nije grijeh da se ona otkupi." Ako, meutim, ona to ini bez razloga, pa zatrai od njega da se otkupi, u vezi s tim postoji predanje Ibn-Derira koje on navodi od Sevbana, koji kae da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /342/ "Ako neka ena trai od mua razvod bez valjanog razloga, njoj je haram miris Denneta." U predanju Ahmeda to se navodi od Ebu-Kilabe, a on spominje Ebu-Esma'a, Sevbana i druge. Ibn-Derir to navodi s posebnim dodatkom: /343/ "jer one koje to ine spadaju u licemjere!" Veliki broj sljedbenika zdrave tradicije, kao i poznijih imama tvrde: "Nije dozvoljeno da ena inicira rastavu osim u sluaju velikog sukoba i netrpeljivosti ene prema muu, kada je dozvoljeno da mu uzme otkupninu od nje." To oni argumentiraju rijeima Uzvienog: "A vama nije doputeno uzimati bilo ta od onoga to ste im darovali, osim ako se oni plae da Allahove propise nee izvravati." A zatim kau: "Rastava koju pokree ena nema erijatsku osnovu osim u ovom sluaju, pa stoga nije doputeno postupati drugaije bez vrstog dokaza." U osnovi to dakle nije doputenoMeu onima koji zastupaju taj stav jesu Ibn-Abbas, znaajan broj tabiina te veina drugih uenjakaMalik i Evza'i kau: "Ako bi uzeo od nje neto i time joj napravio tetu, bio bi duan vratitiTa rastava je opoziva." Malik jo kae: "Mi smo ljude zatekli da tako rade." [afija, r.a., smatra da je dozvoljeno da ena inicira razvod u sluaju sukoba, a ukoliko su suglasni u tome, onda je to boljeOvo je ujedno i stav svih sljedbenika [afi'je. El-Buhari navodi predanje od Ibn-
vrate, ako misle da e Allahove propise izvravati. To su Allahove granice koje On objanjava ljudima koji znaju."/230/ Ovaj asni ajet dokida obiaj iz prvog perioda islama kada je ovjek mogao vratiti enu dok je razvodni rok, makar je pustio sto puta. Budui da su time supruge bile oteene, Allah je to sveo na trorijeko putanje doputajui vraanje nakon jednom ili dva puta izreene odluke, a potvrujui to definitivnim treim iskazom. Allah Uzvieni kae: "Putanje je dva puta, nakon ega se ili uz dobro zadrava, ili na lijep nain razvod daje!" U poglavlju "Dokidanje povratka nakon trostrukog putanja" Ebu-Davud navodi rijei od Abbasa: "Rasputenice neka ekaju tri mjesena pranja; i nije im doputeno da kriju ono to je Allah stvorio u matericama njihovim." Ove rijei znae da mukarac kada pusti enu ima pravo da je vrati, pa makar to bilo i trorijekom, to je potom dokinuto rijeima: .."Putanje je dva puta..." Na ovaj nain, putanje tri puta je osigurano tako da nakon treeg putanja nema opoziva dok se ena ne uda za drugoga. "..nakon ega se ili uz dobro zadrava, ili na lijep nain razvod daje!" Ukoliko ovjek enu pusti jedanput ili dvaput, dok traje razvodni rok - iddet, ima mogunost da je vrati u namjeri da to popravi ili dobro uini, ili da je ostavi dok ne proe taj rok, pa doe do konane rastave i ona postane slobodna, s tim da se prema njoj mora korektno odnositi, da joj se ne uini nepravda niti bilo kakva tetaIbn Ebi-Hatim prenosi od Ismaila ibn Semia, koji kae: - uo sam EbuRezina kako kae: /340/ "Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, doao je neki ovjek i rekao: Allahov Poslanie, ta kae za rijei Allaha Uzvienog: 'nakon ega se ili uz dobro zadrava, ili na lijep nain razvod daje!' Gdje je tree? On je odgovorio: Razvod na lijep nain." U predanju Abda ibn Humejda, u njegovom komentaru stoji: /341/ "..Razvod na lijep nain je trei." "A vama nije doputeno uzimati bilo ta od onoga to ste im darovali." Dakle, nije vam doputeno da ih uznemiravate i muite kako bi se od vas otkupile onim to ste im vi darovali, ili pak dijelom toga, jer Allah Uzvieni kae: "smetnje im ne pravite da odnesu neto
162 stav Malika, Lejsa, afije i EbuSevraZa to se opredijelio i IbnDerir. Saradnici Ebu-Hanife kau: "Ako je inicijativa od nje, dozvoljeno je da uzme od nje ono to joj je dao, ali ne i vie. Ako to bude vie, to je doputeno sudski. Ako je pak inicijativa od njeg, nije doputeno da od nje uzme bilo to, a ako uzme, to se doputa sudski." Ahmed, Ebu-Ubejd i Ishak ibn Rahevejh kau: "Nije doputeno da uzme vie nego to joj je dao." To je i stav Seida ibn Musejjeba i drugih velikih tabiina. Mamer i Hakem kau: - Alija je govorio: "Od ene koja inicira razvod nije doputeno uzeti naknadu veu od onoga to joj je mu dao." Evza'i tvrdi: "Suci ne dozvoljavaju de se od nje uzme vie nego to joj je dano." Ja mislim da se ovaj stav potkrepljuje navedenim hadisom s predanjem Katade, koji to navodi od Ikrime, a on od Ibn-Abbasa, u vezi sa sluajem ene Sabita ibn Kajsa, kada mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da od nje uzme bau i ne uzima nita vie. Isto tako, to se zasniva na predanju koje navodi Abd ibn Humejd, koji uz lanac Ata'a kae da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije volio da se od nje uzme vie od onoga to joj je dano, ukazujui na enu koja inicira razvod. Znaenje ajeta oni povezuju sa znaenjem rijei: "onda im nije grijeh da se ona otkupi", tjod onoga koji joj je dao, budui da su prije toga rijei: "...A vama nije doputeno uzimati bilo ta od onoga to ste im darovali, osim ako se oni plae da Allahove propise nee izvravati. A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise nee izvravati, onda im nije grijeh da se ona otkupi", tjza to. Tako je Rebi' ibn Enes itao rijei: "onda im nije grijeh da se ona otkupi" (to prenosi Ibn-Derir)Zato poslije ovog ajeta kae: "To su Allahovi propisi, pa ih ne naruavajte! A oni koji Allahove propise naruavaju, nepravedni su!" Ekskurs: Ibn-Abbas smatra da se inicijativa ene za razvod ne smatra razvodom, nego prekidom brane veze. Naime, povodom predanja s lancem od Ibn-Abbasa u vezi sa ovjekom koji je pustio svoju enu dva puta, a zatim se ona od njega odvojila davi mu naknadu, afija kae da je on moe oeniti ukoliko eli, jer Allah Uzvieni kae: "Razvod je dva puta..a ako se
Abbasa: /344/ -Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, dola je ena Sabita ibn Kajsa ibn emmasa i kazala: "Allahov Poslanie! Nemam primjedbi na njegovo ponaanje, niti vjeru, ali mrzim nepokornost (muu) u islamu." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Hoe li mu vratiti bau?" "Da", kazala je ona"Uzmi bau i pusti je!", rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem Ibn-Derir prenosi od Ibn-Abbasa koji je kada ga je upitao Ikrime: "Je li bilo osnova za rastavu na inicijativu ene?" - odgovorio: /345/ Prvu rastavu na inicijativu ene u islamu uinila je sestra Abdullaha ibn Ubejja. Ona je dola Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: "Allahov Poslanie, mi nikako nismo jedno za drugo. Ja sam jedanput podigla zastor i ugledala ga u grupi ljudi, pa sam vidjela da je on najcrnji i najnii, najrunijeg izgleda!" Njen mu je rekao: "Allahov Poslanie! Dao sam joj najljepu bau koju sam imao, pa neka mi vrati bau!?" "ta kae?", upitao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem "Da", odgovorila je ona, "ako hoe dat u mu i vie!" Zatim ih je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rastavio. U predanju imama Ebu-Abdullaha ibn Batta s lancem od Ibn-Abbasa stoji: /346/ - Demila bint Sellul dola je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: "Ne korim ga zbog izgleda niti vjere, nego mrzim da mu postanem nepokorna po islamu." Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Hoe li mu vratiti njegovu bau?" "Da", odgovorila je ona. Poslanik je, potom, naredio "da on uzme ono to joj je dao i nita vie".
* * *
Veina uenjaka smatra da je dozvoljeno da mu uzme naknadu od ene veu od onoga to joj je dao, to temelje na opem znaenju rijei Uzvienog: "onda im nije grijeh da se ona otkupi", te rijeima Omera ibn Hattaba ovjeku ija je supruga bila neposluna: "Pusti je i uzmi naknadu, pa makar menuu!" U drugom predanju stoji: "Uzmi, pa makar vrpcu pletenice!" El-Buhari kae: "Osman je dopustio rastavu na inicijativu ene, ali bez uzimanja vrpce pletenice." To znai da je dozvoljeno da od nje uzme bilo to i bilo koliko od onoga to ona ima i ne ostavi joj nita osim vrpce za kosu. Ovaj stav zastupaju Ibn-Omer, IbnAbbas, dio tabiina, a to je takoer i
163 period traje samo jedan ciklus? Prvo miljenje zastupaju: Omer, Alija, IbnOmer i dio tabiina. Oni smatraju da je ovakva rastava pravi razvod koji ima razvodni rok kao i za druge rasputeniceDrugi zastupaju drugo miljenje, a Ibn-Omer je donosio rjeenja prema prvom miljenju dok nije uo da Osman ibn Affan donosi rjeenja na osnovi drugog miljenja, pa je to i sam prihvatio rekavi: - Osman je najbolji i najznaniji meu nama. Abde navodi od Ubejdullaha, on od Nafija, a ovaj od Ibn-Omera, da je rekao: "Razvodni rok ene koj se rastavila na svoju inicijativu i uz naknadu traje jedno mjeseno pranje." Ibn-Abbas kae: "Njen razvodni rok traje jedno mjeseno pranje." To isto zastupa i Ikrime, dok Ebban Ibn Osman i svi naprijed navedeni smatraju da je rastava na inicijativu i uz naknadu ene samo prekid. Oni to dokazuju predanjem Ebu-Davuda i Tirmizije, koji navode od Ibn-Abbasa: /347/ "ena Sabita ibn Kajsa napustila je svog mua uz saglasnost Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je naredio da joj razvodni rok bude jedno mjeseno pranje." Zatim Tirmizi kae: "To je hadis hasengarib." Tirmizi prenosi takoer od Rebije bint Mu'avvez bint Afra: /348/ "Ona je napustila mua u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji joj je naredio da joj razvodni rok bude jedno mjeseno pranje." Tirmizi kae: "Tano je da joj je nareeno da provede razvodni rok u trajanju od jednog mjesenog pranja." Ibn-Made navodi predanje od Rebije bint Muavvez bin Afra, koja je rekla Ibadi ibn Velidu ibn Ubadi ibn Samitu kada je od nje zatraio da mu ispria sve o svom sluaju: - Napustila sam mua, zatim otila Osmanu i upitala ga: "Koliko mi traje iddet?" On je rekao: /349/ "Za tebe nema iddeta, ako to nije nedavno bilo, pa si u tom sluaju duna s njim ostati dok ne dobije menstruaciju." Zatim je rekla: "U vezi s tim ja slijedim presudu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u sluaju Merjeme el-Mugalije, koja je bila udana za Sabita ibn Kajsa, pa ga je napustila."92 Mes'ela: Po miljenju etverice imama i veine uenjaka, ovjek kojega je napustila ena uz naknadu ne moe je
Ja bih rekao da je jasan dokaz onih koji kau da je razvodni rok iddet ene koja je napustila mua uz naknadu jedno mjeseno pranje. To potvruje stav onih koji kau da naputa -nje mua od ene uz naknadu nije razvod, jer da je to razvod, razvodni rok bi trajao tri mjesena pranja. To, dakle, nije razvod, ak da je uinjen i uz izgovor rijei razvoda, budui da je namjera i sam in naputanje, a ne razvod. Naime, izgovor nema znaaja ako je namjera jasna.
92
povrate..." afija, takoer, navodi predanje od Ikrime, koji je rekao: "Svaki postupak koji je vezan uz imovinu - nije razvod." To je predanje od vladara vjernih Osmana ibn Affana i Ibn-Omera, a stav je i Tavusa, IbnOmera, Ahmeda ibn Hanbela, Ishaka ibn Rahevejha, Ebu-Sevra, Davuda Zahirije, te raniji stav afije. To je i bukvalno znaenje ajeta. U vezi s rastavom na inicijativu ene i njenu naknadu drugi kau da je to definitivan razvod (ba'in), izuzev u sluaju da postoji namjera vie od toga kada se odreuje prema namjeri. To je stav Malika, EbuHanife i njegovih uenika, Sevrija, Evza'ija, Ebu-Usmana el-Bunejja i afijin noviji stav, dok hanefije smatraju da je ena putena definitivno (ba'ina) ukoliko je mu time mislio na jednorijeko ili dvorijeko putanje, odnosno to izgovorio. Ako je pak imao namjeru trorijeko putanje, onda je to tako. afija, meutim, ima i drugo miljenje po kojem to ne predstavlja nita ako nije izgovoreno i dovoljno jasno.91 erijatsko pitanje (mes'ela): U pogledu razvodnog roka iddeta ene koja se rastavila i dala naknadu postavlja se pitanje: da li se ona tretira kao razvedena, pa taj period traje tri ciklusa, ili za nju taj
Ja bih rekao: Jednom prilikom postavljeno mi je pitanje od jednog brata "Da li je rastava na inicijativu ene koja da naknadu razvod ili prekid?" pa sam odgovorio: "Neka je hvala Allahu Uzvienom, a blagoslov i mir na naeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! Veina uenjaka smatra da je takva rastava definitivna (ba'in) na osnovi hadisa: "...uzmi bau i pusti je!", te da nije samo prekid. Neki uenjaci, meu kojima su i Ibn-Abbas, Osman ibn Affan i IbnOmer, od ashaba, te Ahmed ibn Hanbel, Davud Zahirija, Ishak ibn Rahevejh, Tavus, afija u prvom periodu, od imama i erijatskih pravnika, mislili su da je to prekid jer Allah Uzvieni kae: "Razvod moe biti dva puta, pa se ili uz dobro zadrava, ili na lijep nain razvod daje... ...pa ako je pusti, nije mu doputena dok se ne uda za drugog mua" (2:230). Kada bi davanje otkupnine bilo razvod, razvod za koji nije doputeno da se vrati dok se za drugog ne uda bio bi etvrti...!!!? Meutim, Allah nije zakonom odredio etvrti nain razvoda. Ibn-Kajjim kae: "Da to nije razvod pokazuje i injenica da je Allah Uzvieni regulirao pitanje razvoda nakon seksualnog odnosa za koji se nisu ispunile tri odredbe koje su u suprotnosti s razvodom uz naknadu ene: 1. da mu ima pravo vratiti enu, 2. da se smatra trorijekom, pa nije doputeno nakon to se ispuni broj dok ne bude imala seksualni odnos s muem, 3. da razvodni rok - iddet traje tri mjesena pranja." Na osnovi jasnog teksta i konsenzusa utvreno je da u sluaju rastave na inicijativu i plaanje naknade od ene nema pov -ratka. U sunnetu i rijeima ashaba utvreno je da u tom sluaju iddet traje jedno mjeseno pranje. Isto tako, tekstom Kur'ana utvreno je da je to dozvoljeno nakon putanja dvorijekom, te trorijeka nakon toga, iz ega se jasno vidi da to nije razvod. Ibn-Kajjim kae: "Rastava na inicijativu i plaanje naknade od ene smatra se prekidom bez obzira na izgovorenu rije, pa ak ako je i izgovorena rije razvod." Ako paljivo proitate naprijed navedeni tekst, vidjet ete da rastava na inicijativu i davanje naknade od ene ne predstavlja razvod, nego prekid. Neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova!
91
164 ibn Musejjeb prenosi i suprotan stav. Naime, Ebu-Dafer Ibn-Derir, r.h., navodi predanje od Seida ibn Musejjeba, koji prenosi od Ibn-Omera, a ovaj od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: /351/ - U tom predanju govori se o ovjeku koji je oenio enu, a zatim je pustio prije nego je uope stupio s njom u seksualni odnos. Nju je, zatim, oenio drugi ovjek, pa je pustio prije nego je s njom stupio u seksualni odnos. Pitanje je bilo: "da li se ona moe vratiti prvome?" Rekao je: "Ne, dok ona ne osjeti njegovu vodu i on njenu." Imam Ahmed navodi predanje s lancem od Salima ibn Abdullaha ibn Omera, koji navodi od Seida ibn Musejjeba, a on od Ibn-Omera, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: /352/ "ta u sluaju ovjeka koji je imao enu, pa je pustio, a zatim se ona udala za drugog ovjeka, koji je pusti prije nego je stupio s njom u seksualni odnos, pa se ona vrati prvome muu?" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Dok ne osjeti njegovo sjeme!" Stoga je teko prihvatiti da Seid ibn Musejjeb navede suprotno predanje i to bez utemeljenja! Allah to najbolje zna! Ibn-Derir prenosi od Aie: /353/ da je neki ovjek pustio svoju enu tri puta, nakon ega se ona udala za drugog ovjeka. Ovaj ju je pustio prije nego je i dotaknuo. Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, postavljeno je pitanje da li je doputeno da se vrati prvome muu. On je rekao: "Ne, dok drugi ne obavi s njom akt kao to je prvi!" To navode El-Buhari, Muslim i En-Nesa'i putem Ubejdullaha ibn Omera al-Amrija. Pod drugim muem misli se na onoga koji eli tu enu s namjerom da s njom stalno ivi, kao to je propisano u braku, a pod izrazom: ne misli se samo na spermu. Naime, imam Ahmed i EnNesa'i prenose od Aie, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /354/ jer pretpostavlja seksualni akt. Ako je, meutim, cilj drugog vjenanja samo da omogui ponovnu udaju za prvoga mua, taj drugi se smatra "muhallilom", koji se prekorava i proklinje u hadisima. Ukoliko on tu namjeru javno iznese pri sklapanju braka, brak je nevaei, prema miljenju svih imama. Hadisi o ovjeku koji eni enu da bi joj bio doputen ponovni brak s prvim muem, i o ovjeku kojemu se to ini: 1. Od Ibn-Mes'uda navodi se direktno predanje od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /355/ "Allah je
vratiti u toku razvodnog roka bez njenog pristanka, jer ona je dobila u posjed sebe time to mu je dala naknadu. Sufjan Es-Sevri kae: "Ako je naputanje bilo bez izgovora rijei razvod, to je rastava i on je ne moe vratiti. Ako je to nazvano razvodom, on je moe vratiti dok je u iddetu." Isti stav ima i Davud ibn Ali Zahiri.93 Svi se slau da onaj koga je ena napustila uz naknadu moe da je oeni u toku iddeta. Mes'ela: Isto tako, postoji razilaenje i u pogledu toga da li ovjek u toku iddeta moe po drugi put pustiti enu. Postoje tri miljenja, a najispravnije je ono koje kae "da on to ne moe uiniti budui da ona posjeduje sebe i odvojena je od njega" "To su Allahovi propisi, pa ih ne naruavajte! A oni koji Allahove propise naruavaju, nepravedni su!" Ovi propisi koje vam je propisao predstavljaju Njegove granice, pa ne prelazite te granice. To se potvruje u sahih hadisu: /350/ "Allah je, doista, postavio granice, pa ne prelazite ih, odredio stroge dunosti, pa ne izostavljajte ih, odredio stroge zabrane, pa ne krite ih, a o nekim stvarima nije govorio iz samilosti prema vama, a ne zbog zaborava, pa za njih ne pitajte!" "A ako je opet pusti, ona mu se ne moe vratiti to se nee za drugog mua udati." To znai: ako ovjek pusti svoju enu trei put nakon to joj je dao razvod dva puta, ona je za njega haram dok se ne uda za drugog mua, tj. dok ne stupi u legalan intimni odnos sa drugim muem. Ako bi s njom neko stupio u seksualni odnos izvan braka, pa makar i na osnovi zakletve, ona nije doputena prvom, jer on joj nije mu. Isto je i u sluaju ako se uda, pa mu s njom ne bude imao seksualni odnos, jer ni tada nije doputena udaja za prvoga mua. Meu erijatskim pravnicima poznat je i stav Seida ibn Musejjeba, r.h., koji kae: "Svrha doputenja prvome ostvarena je samim inom ugovora s drugim." U pogledu vjerodostojnosti ovog predanja od Seida ima primjedbi, budui da Seid
93
Ja bih dodao: Allah najbolje zna, a stav Sufjana es-Sevrija ispravniji je u pogledu vraanja ako to on eli, budui da je naputanje uz naknadu rastava, pa joj moe prii samo uz njen pristanak, tj. uz novi ugovor. Naime, nakon naputanja uz naknadu nema vraanja, jer to je isto kao i u pogledu drugog dijela rijei kojima se odgovara onima koji kau da je naputanje uz naknadu razvod, to je navedeno na poetku ovoga pitanja. To znai: ena koja je napustila mua uz naknadu ne moe biti vraena u toku razvodnog roka - iddeta bez njena pristanka. Stoga, to znai kao da Sufjan kae: "Ako smatrate da je naputanje uz naknadu razvod, onaj koji je razveden u toku iddeta moe vratiti svoju suprugu."
165 put, nakon prvog ili drugog putanja i prolaska razvodnog roka iddeta iz razvoda s prvim muem, te putanja od drugog mua i zavretka razvodnog roka - iddeta, a zatim njenog povratka prvome muu, postavlja se pitanje: da li se njemu vraa s pravom na rastavu samo onoliko koliko mu je puta ostalo od prethodnog braka (ukupno tri puta), to je stav imama Malika, afije i Ahmeda, ili drugi brak ponitava sve to je bilo prije njega, te se vraa prvome muu sa svim pravima, to je stav Ebu-Hanife i njegovih uenika. Kao dokaz za to oni istiu: ako je drugi mu ponitio sve prije definitivnog razvoda, normalnije je da poniti sve to je ispod toga. Allah to najbolje zna!
prokleo enu koja tetovira i onu koja se eli tetovirati, enu koja uplee tue kose (stavlja perike) i onu kojoj se upleu (stavljaju perike), zatim ovjeka koji eni enu da bi joj time omoguio ponovni brak s prvim muem, mua kojemu se ta usluga ini, te onoga koji uzima kamate i onoga od koga ih uzima!" 2. Od Alije ibn Ebi-Taliba navodi se: /356/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo je onoga koji uzima kamatu i onoga od koga je uzima, njegove svjedoke i pisara; enu koja tetovira i onu koja se tetovira radi ljepote; onoga ko sprjeava da se daje sadaka (milostinja); muhallila i onoga kome ovaj ini uslugu. To je zabranjeno jo od Nuha! /Prenosi imam Ahmed./ 3. Od Dabira, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo muhallila i onoga kome tu uslugu ini. Hadis je slab; navodi ga Tirmizi. 4. Od Ukbe ibn Nafia navodi se da je: /358/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: "Hoete li da vas obavijestim o posuenom jarcu?" Odgovorili su: "Da!" Tada je rekao: "To je muhallil! Allah je prokleo muhallila i onoga kome se to ini!" / Navodi ga jedino IbnMade./ 5. Od Ibn-Abbasa navodi se: /359/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo je i muhallila i onoga kome se to ini." /Prenosi Ibn-Made./ 6. Ebu-Bekr ibn Ebi-ejbe navodi predanje s lancem od Omera ibn Hattaba, koji kae: "Muhallil, a i onaj kojemu to ini, nee biti doveden meni, a da ga ne kamenujem." Od Osmana ibn Affana navodi se da mu je tuen neki ovjek koji je oenio neku enu da bi je uinio doputenom halal njenom prvome muu, pa ih je on rastavio. Ovako se prenosi od Alije ibn Abbasa i vie ashaba, radijallahu anhum. "A ako je pusti", tj. drugi mu nakon to je s njom imao seksualni odnos, "onda njima dvoma nije grijeh da se jedno drugome vrate", tj. ena i njen prvi mu "...ako misle da e Allahove propise izvravati", tj. da e u dobru zajedno ivjeti. Mudahid kae: "Ako misle da njihov brak nee biti obmana i tama." "To su granice Allahove", tj. Njegovi zakoni i odredbe "koje On objanjava", tj. obrazlae "ljudima koji znaju". U pogledu ene koja se uda drugi
"Kada pustite ene, pa one ispune svoj razvodni rok, tada ih ili na lijep nain zadrite, ili velikoduno otpremite. I ne zadravajte ih nanosei im tetu, a onaj ko tako postupi, uinio je nasilje sebi! Ne poigravajte se Allahovim propisima i sjetite se blagodati Allahove prema vama i to vam je objavio Knjigu i mudrost kojom vas savjetuje! Allaha se bojte i znajte da Allah sve zna!"/231/ Allah Uzvieni nareuje ljudima da budu dobri kada neko od njih pusti enu na nain koji pretpostavlja mogunost opozivaKada proe razvodni rok i ostane samo toliko da se omoguava vraanje, ovjek treba ili zadrati enu, tj. vratiti je na lijep nain u nepovredivost branog ivota pokazujui javno da je vraa i da eli s njom ivjeti na ope dobro, ili je pustiti, tj. ostaviti dok ne proe razvodni rok, pa je izvesti iz svoga doma na lijep nain. Allah Uzvieni kae: "I ne zadravajte ih da biste im uinili tetu!" Ibn-Abbas i dio tabiina kau: "Kada se priblii kraj razvodnog roka ene, mu je vraa ometajui je da ne ode za drugoga, zatim je ponovo puta i ostavlja u razvodnom roku itd. kako bi joj ovaj rok bio to dui." Allah je to zabranio i zaprijetio: "jer onaj ko tako postupi,
166 U hadisu koji navodi Tirmizi kao sahih u verziji od Ma'kala ibn Jessara stoji /362/ da je on udao svoju sestru za jednog muslimana u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je ona jedno vrijeme kod njega bila, a zatim je on pustio i nije je vratio do kraja isteka razvodnog rokaPotom se ponovo u nju zaljubio, kao i ona u njega, i bio je meu onima koji su je prosili. Tada mu je on rekao: "Luke' ibni Lukke'! Poastio sam te i oenio njom, pa si je pustio! Tako mi Boga, nee ti se nikada vratiti." Znajui njegovu potrebu za njom i njenu potrebu za njim, Allah je objavio slijedee: ... "Kada pustite ene i njihov razvodni rok proe..do rijei ...a vi ne znate"Kada je Ma'kal to uo, rekao je: "Sluam i pokoravam se Gospodaru svome!", a zatim ga je pozvao i rekao: "Oenit u te i poastititi!", A IbnMerdevejh tome dodaje: "I uinit u kefaret za svoju zakletvu!" "Ovim se savjetuju oni meu vama koji vjeruju u Allaha i drugi svijet", tj. na vama je da ne spreavate ene da se udaju za svoje mueve kada se na lijep nain sloe, ako vjerujete u Allaha i Njegov zakon i bojite se od kazne na drugom svijetu. "To vam je bolje i ljepe", tj. bolje je da slijedite Allahov zakon pri vraanju tienica njihovim muevima i izbjegavate zagrienost u tome, bolje je za vas i istije za vaa srca. "Allah zna" u emu je dobro to vi radite i to ne radite, "dok vi to ne znate".
uinio je nasilje sebi!" tim svojim suprotstavljanjem Allahovoj zapovijedi. "Ne poigravajte se propisima Allahovim!" U vezi s ovim rijeima Ubade ibn Samit objanjava: - U vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ovjek bi rekao drugome: "Tvoja supruga je moja kerka!", a zatim bi rekao: "alio sam se!" "Ona je osloboena robinja!" A zatim: "alio sam se!" Zato je Allah Uzvieni objavio: "Ne poigravajte se propisima Allahovim!" Allahov Poslanik, salla llahu alejhi ve sellem, u vezi s tim kae: /360/ "Ko izgovori tri stvari u ali ili ne, one za njega vae: razvod, oslobaanje roba i brak!" "..i neka vam je na umu blagodat koju Allah daje!", tj. aljui vam Svoje poslanike sa uputom, "i Knjiga i mudrost koju vam objavljuje", tj. i sunnet; "kojom vas savjetuje", tj. nareuje vam i zabranjuje. "Bojte se Allaha!", tj. u svemu to inite i ne inite. "I znajte da Allah sve dobro zna!" Allah upozorava da se Njemu ne mogu sakriti ni vae tajne ni javne stvari, i da e vas nagraditi, odnosno kazniti za to!
"A kada pustite ene pa ispune njihov razvodni rok, ne ometajte ih da se udaju za mueve svoje, kada se sloe da lijepo ive! Ovim se savjetuju oni meu vama koji vjeruju u Allaha i drugi svijet. Tako vam je ednije i estitije. A Allah zna, a vi ne znate." /232/ Ali ibn Ebi-Talha navodi od IbnAbbasa: - Ovaj je ajet objavljen u vezi s ovjekom koji pusti svoju enu jednom ili dva puta, pa joj proe razvodni rok, a on je potom nastoji oeniti i vratiti, to i ena eli, ali joj to ne dozvoljavaju njeni staratelji. Allah je zabranio da joj to oni spreavajuOvo je stav dijela tabiina, a pokazuje da se ena ne moe sama udati, nego da mora imati staratelja. U predanju stoji: /361/ "Nema braka bez smjernog staratelja i dva pravedna svjedoka." U vezi s ovim pitanjem postoje razmimoilaenja meu uenjacima, to smo utvrdili u "Knjizi odredbi/ElAhkam", Allahu hvala!
"Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine ako ele da dojenje bude potpuno! Otac djeteta duan je hraniti ih i odijevati na uzoran nain. Niko se ne zaduuje iznad mogunosti svojih: majka ne smije nanijeti tetu zbog djeteta svoga, a ni otac zbog svoga djeteta! Nasljednik ima sline obaveze.
167 Prava potvrda ovog hadisa nalazi se u rijeima Allaha Uzvienog: "i odbija ga u toku dvije godine, pa nek bude zahvalan Meni..." (31:14), a zatim: "nosi ga i odbija od dojenja nakon trideset mjeseci"(46:15) Stav da se dojenje ne uzima u obzir nakon dvije godine prenosi se od Alija, Ibn-Abbasa, Ibn-Mes'uda, Dabira, EbuHurejra, Ibn-Omera, Ummi-Seleme, Seida ibn Musejjeba, Ata'a i veine uenjaka. To je stav afije, Ahmeda, Ishaka, Sevrija, Ebu-Jusufa, Muhammeda i Malika u jednoj verziji. Malik kae: "Ako se dijete odbije prije dvije godine, pa ga ena doji nakon odbijanja, to se ne uzima u obzir budui da mu je to kao hrana." To je predanje od Evza'ija. Od Omera i Alije prenosi se da kau: "Nema dojenja poslije odbijanja!", a pretpostavka je da oni ovdje misle na dvije godineIsto tako, veina uenjaka kae: "Bez obzira da li bilo odbijeno ili ne", a pretpostavlja se da misle na sam in, kao to kae Malik Allah to najbolje zna! to se tie miljenja Aie u pogledu starijeg djeteta, da to utie na srodstvo po mlijeku, ona to dokazuje hadisom Salima, roba Ebi-Huzejfe, kada je /368/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio supruzi EbuHuzejfe da ga zadoji, iako vie nije bio mali, tako da joj je nakon toga slobodno dolazio." To su druge supruge Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, odbile, smatrajui to posebnim sluajem. To je stav veine uenjaka. Argument veine uenjaka u koje spadaju: etiri imama, sedam erijatskih pravnika, veliki ashabi, te druge supruge Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, (osim Aie), jeste predanje koje stoji u dva "Sahiha", a navodi se od Aie, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /369/ "Gledajte ko e vam biti braa, jer je dojenje stvar gladi!" O pitanjima dojenja, posebno dojenja starijeg djeteta, bit e vie govora uz ajet: "i pomajke vae koje su vas dojile" (4:23). "Otac djeteta duan je hraniti ih i odijevati na uzoran nain." Oevi djece duni su izdravati njihove majke i osiguravati im odjeu na uzoran nain, tj. u skladu s obiajima u mjestu gdje ive, bez pretjerivanja ili krtarenja i u skladu sa svojim mogunostima i imovinom. Allah Uzvieni kae: "Neka imuni prema bogatstvu svome troi, a onaj koji je u oskudici, prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah
Zato, ako njih dvoje na lijep nain i po dogovoru odlue dijete odbiti, nisu grjeni! A ako zaelite svojoj djeci dojilje nai, nije vam grijeh kada predate ono to na lijep nain hoete dati. Bojte se Allaha i znajte da Allah dobro vidi to vi radite!"/233/ Allah Uzvieni upuuje majke da doje svoju djecu puni period dojenja, a to je dvije godine, nakon ega nema potrebe za dojenjemU tom smislu, kae: "ako ele da dojenje bude potpuno!" Veina imama smatra da srodstvo po mlijeku nastaje samo ako je dijete mlae od dvije godine. Stoga, ako dijete starije od dvije godine doji istu dojilju ne postaju brat ili sestra po mlijeku. U poglavlju "O onome to je navedeno da se dojenjem u uzrastu ispod dvije godine ostvaruje srodstvo po mlijeku", Tirmizi navodi predanje od Ummi-Seleme, koja kae: Allahov Poslanik je rekao:/363/ "Dojenje kojim se stjee srodstvo po mlijeku samo je ono kojim se zasiti iz dojke u razdoblju prije odbijanja." Ovo je hasen-sahih hadis. Prema veini poznavalaca ovoga pitanja meu ashabima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te drugim autoritetima, samo dojenje u razdoblju prve dvije godine ivota povlai sobom srodstvo po mlijeku, dok se u periodu nakon dvije godine uzrasta djeteta to ne uzima u obzir. Ovaj hadis prenosi samo Tirmizi, a njegovi prenosioci odgovaraju uvjetima El-Buharije i Muslima. Rijei "iz dojke", znae "iz mjesta dojenja u periodu ispod dvije godine" pri emu se misli na uzrast djeteta koje doji, kao to stoji u hadisu koji prenosi Ahmed od Berra'a ibn Aziba, koji kae: Kada je umro Ibrahim, sin Vjerovjesnikov, on je rekao: /364/ "Moj sin je umro kao dojene, pa e on imati dojilju u Dennetu!"..Tako prenosi ElBuhari od u'beta. Njegov sin je, naime, imao godinu i deset mjeseci, pa je zato rekao "Imat e dojilju", tj. tamo e dovriti period dojenja. Darekutni navodi predanje od IbnAbbasa, koji kae: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /365/ "Srodstvo po mlijeku nastaje samo dojenjem u periodu od dvije godine." (Ja bih rekao: to prenosi Malik u "Muvetta'u" od Ibn-Abbasa kao i EdDareverdi i dodaje /366/ "Ono to je preko dvije godine, to nita ne predstavlja" i to je ispravnije.) EbuDavud et-Tajalisi prenosi od Dabira da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /367/ "Nema dojenja nakon odbijanja i nema siroeta nakon punoljetnosti."
168 zasluenu nagradu sporazumijevajui se meusobno na lijep nain. A ako nastanu razmirice, u tom sluaju e druga dijete dojiti." (65:6) "A ako zaelite svojoj djeci dojilje nai, nije vam grijeh predati ono to na lijep nain hoete dati." Ako se oni sloe da otac od dojilje uzme dijete zbog odreenog razloga, nema smetnje da on dojilji na lijep nain da naknadu za njen dotadanji trud. U tom sluaju njegovo dijete e dojiti druga uz nadoknadu, u skladu s lijepim ophoenjem. "Bojte se Allaha!", u svakoj situaciji, "i znajte da Allah dobro vidi ono to vi radite" Ovim je reeno da se Njemu ne moe nita sakriti, ni rijei ni djela.
nikoga ne zaduuje vie nego to mu je dao. Allah e sigurno poslije tegobe last dati." (65:7) Ed-Dahhak kae: "Ako ovjek pusti suprugu, a s njom ima dijete koje ona doji, on je duan izdravati je i odijevati na uzoran nain." "Majka ne smije nanijeti tetu zbog djeteta svoga", tj. tim to e ga odvojiti od sebe kako bi nanijela tetu njegovom ocu koji e ga odgajati. Ona, naime, nema pravo odvajati ga od sebe dok mu ne da mlijeko, bez kojeg najee ne moe ivjeti. Tek nakon toga, ona ga moe od sebe odstraniti ukoliko eli s tim da ne uini tetu njegovom ocu. Otac takoer nema pravo oduzeti dijete od njegove majke kako bi joj nanio tetu. Stoga Allah Uzvieni kae: "a ni otac zbog svog djeteta...", tj. ni on neka ne uzima dijete od nje kako bi joj tetu nanio. To navode dio tabiina te neki drugi uenjaci. "Nasljednik ima sline obaveze." On ima obaveze sline onima koje ima i otac djeteta u pogledu trokova za majku djeteta, zadovoljavanja njenih prava i nenanoenja joj bilo kakve teteTo je miljenje veine. To navode kao argument i sljedbenici Ebu-Hanife i Ibn-Hanbela, koji smatraju da su i roaci obavezni jedni druge izdravati, a prenosi se i od Omera ibn Hattaba i veine pripadnika zdrave tradicije, to se preferira na osnovi hadisa Semure, koji se navodi direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /370/ "Ko bude imao kao roba blieg roaka mahrema, duan je osloboditi ga." Usto navodi da dojenje poslije dvije godine ponekad moe biti i tetno za dijete, bilo u fizikom ili psihikom smislu. Od Alkame se prenosi da je Allahov Poslanik vidio enu kako doji dijete starije od dvije godine, po joj je rekao: "Nemoj ga dojiti!" "Zato, ako njih dvoje na lijep nain i po dogovoru odlue dijete odbiti, nisu grjeni!" To znai, ako se oni slau da ga odbiju prije dvije godine i u tome vide njegovo dobro, tada nisu grjeni. U tom sluaju ne treba da taj stav zauzme jedno mimo drugog, ili to nametne drugome bez dogovora. To je alternativno rjeenje za dijete, odnosno obaveza da se gleda njegov interes kao vid milosti Boije prema Njegovim robovima, jer On upozorava roditelje i upuuje ih da vode rauna o svojim interesima, kao i interesima djeteta. U poglavlju "EtTalak" (Razvod) Allah Uzvieni kae: "a ako vam djecu doje, onda im dajte
"Oni koji od vas umru ostavljajui ene svoje, ene su dune ekati etiri mjeseca i deset dana. I kada one ispune propisani rok, vi niste grjeni za ono to one po propisu urade. A Allah dobro zna ono to vi radite." /234/ Ovo je zapovijed od Allaha Uzvienog enama iji muevi umru da rok ekanja provedu u trajanju od etiri mjeseca i deset noi. Ova odredba odnosi se podjednako na ene koje su imale seksualni odnos kao i one koje nisu, te o tome postoji konsenzus. Osnov na kome se zasniva obuhvaanje ena koje nisu stupile u seksualni odnos jeste opi smisao ajeta, te hadis koji prenosi imam Ahmed, prireivai Sunena, te kojega Tirmizi smatra za sahih: /371/ Ibn-Mes'udu je postavljeno pitanje u vezi s ovjekom koji je oenio neku enu, pa zatim umro prije nego je s njom stupio u seksualni odnos a nije joj vjenani dar (mehr) odredio. To pitanje su mu postavili vie puta "Odgovorit u na osnovi svog miljenja", kae on, "pa ako bude ispravno, to je od Allaha, a ako bude pogreno, to je od mene i ejtana. Allah i Njegov Poslanik su isti od toga. Njoj pripada puni iznos mehra." U drugoj verziji stoji: "Njoj pripadaju odgovarajua naknada bez umanjenja ili poveanja, te rok ekanja - iddet i
169 ovom pitanju na osnovi opeg znaenja ajeta, odnosno zato to je rok ekanja stvar konstitucije ovjeka, u kojoj su stvorenja formalno identina. Seid ibn Musejjeb te neki drugi navode da je mudrost to je rok ekanja u sluaju smrti mua etiri mjeseca i deset noi u tome to postoji vjerovatnoa zaea u materici. Ukoliko se saeka, ono e se iskazati. U hadisu Ibn-Mes'uda u oba Sahiha, i u nekim drugim zbirkama, stoji: /374/ "Stvaranje svakoga od vas traje u trbuhu majke njegove etrdeset dana kao sperma, zatim isto toliko kao zakvaak, zatim isto toliko kao komad mesa (plod), a zatim se alje melek da u njega udahne duu." Ova tri perioda po etrdeset dana predstavljaju etiri mjeseca, a deset dana nakon toga je za pojavu pokreta nakon udahnjivanja due. Zato imam Ahmed smatra da je rok ekanja - iddet majke djeteta rok slobodne ene, jer je ona postelja kao i slobodne.95 Imam Ahmed prenosi od Amra ibn Asa da je rekao: /375/ "Ne komplicirajte nam sunnet naeg Vjerovjesnika jer rok ekanja majke djeteta, ukoliko umre njen gospodar, traje etiri mjeseca i deset dana!" Biljee ga, takoer, Ebu-Davud i IbnMade. "I kada one ispune propisani rok, vi niste grjeni za ono to one po propisu urade. A Allah dobro zna ono to vi radite." Iz ovoga se moe zakljuiti da je dunost da se za enu iji je mu umro ogranii period alosti u vremenu trajanja iddeta..U dvjema zbirkama vjerodostojnih hadisa u vie verzija se navodi od Ummi-Habibe i Zejnebe bint Dah, majke vjernika, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /376/ "eni koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan nije doputeno aliti za nekim preko tri dana, izuzev u sluaju smrti mua, kada je ovaj rok etiri mjeseca96 i deset dana." U oba se Sahiha, takoer, navodi predanje od Ummi-Seleme: /377/ da je neka ena rekla: "Allahov Poslanie! Mu moje keri je umro, pa se ona ali to ne smije oi premazati surmom! " On je rekao: "Ne!" Navodi se da je to rekao dva ili tri puta, a zatim: "Ona treba da eka etiri mjeseca i deset dana.
Ja bih rekao: Status slobodne ene isti je kao i status robinje, iji se rokovi ekanja - iddeta ne razlikuju. Ako je robinja supruga roba ili majka djeteta, njen rok ekanja isti je kao i kod slobodne ene, budui da im je i trajanje konstituiranja ploda isto. Postavlja se pitanje: da li ropstvo/ubudijjet/ mijenja konstituciju... ? 96 Ja bih dodao: Za enu koja je oaloena nije propisana posebna odjea, pa e ona nositi uobiajenu odjeu izbjegavajui dotjerivanje. A to se tie uvjerenja da oaloena ena mora nositi crnu odjeu, to je pogreno i haram...
95
nasljedstvo." Ma'kal ibn Jesar elEde'i tada je ustao i rekao: "uo sam da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako presudio u sluaju Buru'e bint Vaik", a na to se Abdullah jako obradovao! U jednoj verziji stoji: /372/ - Zatim su ustali ljudi iz plemena Ede' i kazali: "Svjedoimo da je Allahov Poslanik u skladu s tim presudio u sluaju Buru'e bint Vaik!" Iz toga se izuzima samo ena kojoj je mu umro dok je u drugom stanju jer njen rok ekanja - iddet traje do kraja trudnoe, makar se to dogodilo na trenutak nakon njegove smrti. To je u skladu s opim znaenjem ajeta: "a trudne ene imaju rok ekanja sve dok ne rode" (65:4), te sa sunnetom. Naime, u hadisu Sebi'e elEslemije, koji je zabiljeen u ElBuharijinom i Muslimovom "Sahihu" u vie verzija, stoji: /373/ "da je umro njen mu, Sad ibn Havle, dok je bila trudna, pa je ona uskoro nakon njegove smrti rodila", a u drugom predanju "pa je rodila nekoliko noi po njegovoj smrti", pa kada joj je prolo pranje poslije poroda, pripremila se za vjeridbu. Kod nje je doao Ebu-Senabil ibn Ba'kek i rekao joj: "Vidim da si se dotjerala, kao da se hoe udati!? Tako mi Boga, ne moe se udati dok ti ne proe etiri mjeseca i deset dana!" Kada mi je to rekao, opremila sam se i otila Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitala o tome. On mi je dao fetvu - sud da sam postala slobodna im sam rodila i kazao da se udam ako mi se ukae prilika! Od toga se izuzima supruga ako ima status robinje budui da je njen rok ekanja pola roka slobodne ene, tj. dva mjeseca i pet noi - prema miljenju veine. Naime, ako je njen razvodni rok u normalnim uvjetima polovina, tako je i u sluaju ekanja poslije smrti.94 Ima uenjaka poput Muhammeda ibn Sirina i nekih zahirija, koji izjednaavaju slobodne ene i robinje u
94
Ja bih rekao: Ako se robinja kanjava polovinom kazne, to ne znai da e njen iddet biti upola manji... budui da status slobodne ene nije isti kao i status robinje. Meutim, materica slobodne ene ne razlikuje se od materice robinje. Kada se meleku naredi da udahne duh u zametak slobodne ene, to se ne razlikuje od robinje. Vrijeme razvoja ploda, od sperme do zakvaka, odnosno komada mesa, jednak je i kod slobodne ene i kod robinje. Cilj je zakonodavca, meutim, odreenje pripadnosti djeteta, tj. ije je dijete? Prema tome, budui da se periodi razvoja ploda ne razlikuju u smislu stvaranja, nema osnove za razliku roka ekanja slobodne ene od roka robinje. Ako tu Allah Uzvieni nije uspostavio razliku, nego je to naveo openito, ni Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne obavjetava nas da iddet robinje traje polovinu iddeta slobodne ene - postavlja se pitanje: na emu se to zasniva miljenje o dva razliita roka ekanja iddeta? Uporedba ovog roka sa erijatskim kaznama ovdje je uporedba sa razlikom, to se jasno vidi!
170 razvedenom enom, kojoj se moe na isti nain obznaniti prosidba..Tako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Fatimi bint Kajs kada je nju pustio njen mu Ebu-Amr ibn Hafs trei put, naredivi joj da razvodni rok provede u kui sina Ummi-Kulsum: /378/ "Kada bude slobodna, izvijesti me!" Kada je postala slobodna od braka, on je vjeri za Usame ibn Zejda, svoga roba, i zatim je uda za njega. to se tie razvedene ene,97 nema razilaenja u tome da nije doputeno nikome osim njenom muu obznaniti vjeridbu s njom, niti joj na indirektan nain ukazati na to. Allah to najbolje zna! "...ili ako to u duama svojim krijete", tj. ako u sebi krijete da ih elite vjeriti. To je slino rijeima Allaha Uzvienog: "Gospodar tvoj doista zna ono to grudi njihove taje i ono to oni na javu iznose" (27:74), ili ako to u duama svojim krijete. Zato kae: "Allah zna da ete o njima misliti" u duama svojim, pa vam stoga uklanja smetnje. Zatim kae: "ali im potajno nita ne obeavajte." Ibn-Abbas kae: To znai: nemoj joj govoriti: "Ja sam zaljubljen. Obeaj mi da se nee udati za drugoga" i sl. u toku razvodnog roka jer je to Allah zabranio. "...nego im samo zborite dozvoljeni govor!", tj. govorite im ono to je doputeno pri ponudi braka, da kau staratelju: "Nemoj me izostaviti za nju, pa da me ne obavijesti!" To prenosi Ibn Ebi-Hatim. "I ne odluujte se na brak prije nego to propisano vrijeme za ekanje ne istee." To znai: ne sklapajte brak prije isteka iddeta razvodnog roka. Uenjaci se slau da nije valjano sklapanje braka u periodu razvodnog roka - iddeta, ali se razilaze u pogledu statusa ovjeka koji oeni enu u toku ovog roka i stupi s njom u seksualni odnos, s obzirom da e brak biti nevaei. Postavlja se pitanje: da li mu je zauvijek zabranjena enidba s njom ili ne? Postoje dva miljenja, a veina smatra da mu nije haram, nego da je moe vjeriti kada proe njen razvodni rok. Imam Malik smatra da mu je taj brak zauvijek zabranjen i haram na osnovi rijei izreenih Omeru ibn Hattabu..Meutim, utvreno je da postoji prekid izmeu onih koji to prenose i Omera, a Sevri navodi da je Omer te rijei povukao odredivi joj mehr i uinivi da se njih dvoje
97
Neke od vas su u doba paganstva ekale po godinu dana!" Rije "alost" ovdje znai izbjegavanje mirisa, oblaenja odjee koja privlai mukarce, upotreba nakita i sl. Po opem miljenju svih, to je dunost u periodu ekanja nakon smrti, dok nije obaveza u razvodnom roku s mogunou opozivaU pogledu obaveznosti u razvodnom roku konanog putanja (ba'in) postoji i drugo miljenje, tj. da je alost obavezna za sve ene, maloljetne ili starije, slobodne ili robinje, muslimanke ili nevjernice, to implicira ope znaenje ajeta. Sevri i Ebu-Hanife od toga izuzimaju nevjernicu zbog samog nevjerstva i maloljetnicu zbog nepostojanja obaveznosti. "I kada one ispune propisani rok", tj. kada im proe iddet, "nije vam grijeh", tj. njihovim starateljima, "vi niste odgovorni za ono to one, po zakonu, urade", tj-. da se uljepaju i dotjeraju, te se nastoje udati. I to je znaenje rijei (uobiajeno, po propisu), kako kae Ibn-Abbas.
"I nije vam grijeh ako tim enama na znanje date da ete ih vi zaprositi, ili ako to u duama svojim krijete. Allah zna da ete o njima misliti, ali im potajno nita ne obeavajte, nego im samo zborite dozvoljeni govor. I ne odluujte se na brak prije nego to propisano vrijeme za ekanje ne istee; i imajte na umu da Allah zna ta je u duama vaim, pa Ga se priuvajte, i znajte da Allah prata i da je blag."/235/ Allah Uzvieni kae: "I nije vam grijeh ako tim enama na znanje date da ete ih vi zaprositi." Misli se: u toku njihovog razdoblja ekanja (iddeta) nakon smrti mua, bez obznanjivanja. Od Ibn-Abbasa se navodi da to treba uiniti na indirektan nain, kao to su izjave: "elim se oeniti" ili "Volim takvu i takvu enu", to joj se kae na nain kako je uobiajeno. Sve dok je ona u roku ekanja, ne moe joj otvoreno ponuditi brak. Isti je sluaj i s
Ja bih dodao: To znai, koja je putena s opozivom tako da njen mu ima prije svakoga drugog pravo vratiti je.
171 naknadom na ime otpremnine, dok je za onu kojoj nije utvren mehr, niti je bilo s njom seksualnog odnosa, obavezna otpremnina prema ajetu: "imuan prema svom stanju, a siromah prema svome; to je dunost za one koji ele dobro initi".
sastanu.
"I imajte na umu da Allah zna ta je u duama vaim, pa Ga se priuvajte!" Ovim Allah prijeti za ono to kriju u prsima u pogledu ena upuujui da kriju dobro, a ne zlo. Istovremeno On ne ostavlja prostor za gubljenje nade u Njegovu milost, pa kae: "Znajte da Allah prata i da je blag."
"Nije vam grijeh ako ene pustite prije nego u (spolni) odnos s njima stupite, ili prije nego to im vjenani dar odredite. I velikoduno ih darujte po propisu, imuan prema svom stanju, a siromah prema svom; to je dunost onima koji ele dobro initi."/236/ Allah Uzvieni je dozvolio da se ena pusti nakon sklapanja braka, a prije seksualnog odnosa. IbnAbbas i neki drugi kau da se pod rijeju "dodir" misli na brani odnos! ak je dozvoljeno da je pusti i ona ima pravo na razvodnu naknadu (mehr), pa makar se bila vjenala bez odreenja ove naknade. Zato Allah Uzvieni nareuje da se ena podmiri, to jest da joj se naknadi ono to nije dobila od mua, a to je on duan dati prema svojim mogunostima, tj. bogatiji daje naknadu prema svojim, a siromaniji prema svojim mogunostima. Ibn-Abbas navodi da je najvia otpremnina razvoda sluga, dok je manja u dijelu imovine, a jo manja u odjei! Uenjaci se razilaze u vezi s pitanjem: da li je otpremnina obavezna za svaku putenu enu ili je obavezna samo za onu s kojom nije bilo odnosa i kojoj nije odreena razvodna naknada (mehr). U tom smislu, postoji nekoliko miljenja: neki smatraju da je to poeljno za svaku putenicu, neki da je samo za putenicu s kojom nije bilo odnosa iako joj je utvr ena razvodna naknada, a neki - i to je najprihvatljivije, mada Allah to najbolje zna - da je otpremnina obavezna za putenicu ukoliko s njom nije bilo odnosa i kojoj nije odreen mehr. Ukoliko je s njom imao seksualni odnos, obavezan je i odgovarajui mehr. Ukoliko joj je pak utvrdio mehr i pustio je prije seksualnog odnosa, obavezan joj je dati polovinu utvrenog mehra. Poslije seksualnog odnosa obavezan je dati sve i to se smatra
"A ako ih pustite prije nego to ste u odnos s njima stupili, a ve ste im vjenani dar odredili, one e zadrati polovinu onoga to ste odredili, osim ako se odreknu ili se odrekne onaj koji odluuje o sklapanju braka; a ako se vi odreknete - to je blie bogobojaznosti! I ne zaboravite da jedni prema drugima dobri budete! Allah doista vidi to vi radite." /237/ Ovaj asni ajet precizira ono to je navedeno u prethodnom ajetu u vezi s otpremninom putenice. Naime, ovim ajetom se obavezuje da se da polovica odreenog vjenanog dara (mehra) ukoliko mu pusti enu prije seksualnog odnosaDa postoji druga obaveza u pogledu otpremnine, ovdje bi je naveo, pogotovo to je poredi s prethodnom. Allah to najbolje zna! Ono u emu postoji konsenzus jeste da je, ukoliko odredi eni vjenani dar, a zatim se rastavi od nje prije odnosa - obavezan dati joj polovicu odreenog dara. Izuzetak ini razvod trorijekom, kada je duan dati kompletan iznos ukoliko se s njom osamljivao, pa makar i ne imao seksualni odnos. Ovako su sudili pravedne halife /hulafa'urraidun/Meutim, afija navodi predanje sa lancem od IbnAbbasa, za kojeg prenosi da je rekao u vezi s ovjekom koji oeni enu i s njom se osami ali je ne dotakne, zatim je pusti: "Njoj ne pripada nita osim polovica dara, jer Allah Uzvieni kae: "A ako ih pustite prije nego to ste u odnos s njima stupili, a ve ste im vjenani dar odredili, one e zadrati polovicu onoga to ste odredili." afija kae: "Ovo i ja zastupam, jer to je slovo Knjige." "..osim ako se ne odreknu" Ako se pak ena odrekne onoga to joj od mua pripada, onda on prema njoj nema vie
172 sigurni, spominjite Allaha onako kako vas je On nauio onome to niste znali."/239/ Allah Uzvieni nareuje da se uvaju namazi u njihovom vremenu, da se pridrava utvrenih propisa i obavljanja na vrijeme. U oba Sahiha potvruje se od Ibn-Mes'uda da je rekao: /381/ - Pitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Koji je posao najbolji?", pa je odgovorio: "Namaz u svoje vrijeme!..." "A zatim?...", upitao sam"Borba na Allahovom putu!" - rekao je"A zatim?" rekoh"Dobroinstvo prema roditeljima!..." Zatim je rekao: "Tako mi je govorio Allahov PoslanikDa sam ga jo pitao, jo bi dodao!" Meu namazima Allah Uzvieni posebno je naglasio srednji namaz. Predstavnici zdrave tradicije kao i oni pozniji imaju razliita miljenja u pogledu pitanja: koji je to namaz? Postoji vie miljenja a uglavnom se veu za dilemu: da li je to sabah ili ikindija. Sunnet potvruje da je to ikindija, pa je tako i prihvaeno. Dokaz je za to predanje imama Ahmeda s lancem prenosilaca od Alije, koji kae: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je na Dan bitke sa Saveznicima /382/ 'Onemoguili su nam da klanjamo srednji namaz, ikindiju, Allah im srca i domove vatrom napunio!' Zatim je klanjao taj namaz izmeu akama i jacije." Ovako prenosi Muslim od Ebu-Muavije Muhammeda ibn Hazima ed-Darira. Muslim to prenosi, putem u'beta, od Alije ibn Ebi-Taliba. Ovaj hadis prenose i dva ejha, El-Buharija i Muslim, Ebu-Davud, Tirmizi, En-Nesa'i i vie prireivaa Musneda, Sunena i Sahiha putem vie lanaca, koje neemo spominjati, a koji se veu za Ubejde es-Selmanija, koji to navodi od Alije. Imam Ahmed prenosi od Semure da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /383/ "uvajte sve namaze, a naroito srednji namaz!" Nama je rekao da je to ikindija! Ibn-Derir navodi predanje s lancem od EbuHurejrea, koji kae: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /384/ "Srednji namaz je ikindija-namaz." 98 "i pred Allahom ponizno stojte!", tj. skrueno, ponizno i smjerno stojte pred njim. Ova zapovijed pretpostavlja da se ostavi govor u namazu, koji je u suprotnosti s njim. Stoga se i Allahov Poslanik, sallallahu
98
nikakve obaveze. "ili ako se ne odrekne onaj koji odluuje o sklapanju braka"Ibn Ebi-Hatim prenosi: - Od Ibn-Lehi'e navodi se da mu je govorio Amr ibn uajb, koji to navodi od svoga oca, on od djeda, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /379/ "Nosilac branog ugovora je mu." Ibn Ebi-Hatim kae: - Od Isaa ibn Asima navodi se da je rekao: uo sam [urejha kako kae: "Ali ibn Ebi-Talib pitao me je u ijoj ruci je brani ugovor? - pa sam mu rekao: 'To je staratelj!...' Ali on je rekao: 'Ne, nego je to mu'..." Isti stav imaju Ibn-Abbas, Dubejr ibn Mutim, Seid ibn Musejjeb i dio tabiina. Ima miljenja da je nosilac branog ugovora otac ene, njen brat, odnosno, onaj bez ije saglasnosti se ne moe vjenati. Neki od onih koji navode ovaj stav ipak smatraju da je to mu. "a ako se vi odreknete - to je blie bogobojaznosti!", tj. bogobojaznosti je blii onaj - mukarac ili ena, svejedno - ko se odrekne. Mudahid i neki drugi kau: "Dobrota je ovdje da se ena odrekne svog dijela ili da mu upotpuni njen dar." U tom smislu, Allah Uzvieni kae: "I ne zaboravite da jedni prema drugima dobri budete!" To znai, da se ne zanemaruje dobroinstvo, nego da se prakticira u meusobnom odnosuEbu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje s lancem od Ali ibn Ebi-Taliba da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /380/ "Doi e ljudima teko vrijeme; vjernik e ljubomorno drati ono to mu je u rukama, zaboravljajui vrlinu." Allah Uzvieni kae: "I ne zaboravite da jedni prema drugima dobri budete!" Zli ljudi e kupovati od nevoljnika, iako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio kupovanje od njih, odnosno kupovanje prevarom. Ako si tako stekao neko dobro, vrati to svome bratu, a ne poveavaj time njegovu nevolju! Jer, musliman je brat muslimanu, pa ga nee alostiti niti povrijediti. "Allah doista vidi to vi radite", tj. Njemu se nikakvo vae djelo niti rijei ne mogu sakriti i On e svakoga nagraditi za njegovo djelo.
"uvajte namaz, naroito srednji namaz, i pred Allahom ponizno stojte!" /238/ "Ako se budete bojali, onda klanjajte hodei ili jaui! A kada budete
Tako je na osnovi vrstih dokaza iz sunneta utvreno da je ikindija srednji namaz, tako da nema koristi od slabih predanja, koja navode oni koji imaju suprotno stanovite, budui da je validno ono to dolazi od Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem.
173 okreui se ili ne okreui prema kibli. Tako Malik navodi od Nafi'a: /390/ Kada je Ibn-Omeru bilo postavljeno pitanje u vezi s "namazom u strahu", on je to opisao, a potom rekao: "Ako je strah vei od toga, onda bi klanjali idui pjeke ili jaui, okrenuti prema kibli ili ne!" Nafi' zatim kae: "Ne vjerujem da je Ibn-Omer to naveo i od koga drugoga do od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!" Ovo predanje navodi ElBuhari, a ovo je Muslimova verzija: /391/ - U hadisu Abdullaha ibn Unejsa el-Duhenija, kojega je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao da ubije Halida ibn Sufjana i on bio na putu prema Arefatu ili na Arefatu, nastupilo je vrijeme ikindije namaza, pa je u vezi s tim on priao: "Pobojao sam se da mi ne proe, pa sam klanjao gestikulirajui!..." Hadis prenose Ahmed i Ebu-Davud s dobrim lancem prenosilaca, a ovo predstavlja jednu od olakica koje Allah Uzvieni daje robovima Svojim otklanjajui od njih stege i tekoe. Od Ibn-Abbasa navodi se da je rekao u vezi s ovim ajetom: "Jaha e klanjati na svojoj jahalici, pjeak na svojim nogama pjeaei." Imam Ahmed smatra da se "namaz u uvjetima straha nekad moe klanjati samo kao jedan rekat ako je dolo do sudara vojske s drugom" Od Ibn-Abbasa navodi se da je rekao: /392/ "Allah je zapovjedio namaz kao strogu dunost preko vaeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i to kod kue etiri rekata, a na putu dva, te u strahu jedan rekat." Na pitanje koje je postavljeno Hakemu, Hamadu i Katadi u vezi s namazom u ratu, oni su odgovorili: "Jedan rekat!" "A kada budete sigurni, spominjite Allaha." Obavljajte namaz onako kako vam je naredio, s potpunim izvravanjem rukua (pregibanja), sedde (padanja niice), kijama (stajanja), kuuda (sjedenja) i huua (skruenosti), "onako kako vas je On nauio onome to niste znali", tj. kao to vam je blagodati podario i uputio vas da vjerujete, te pouio vas onome to e vam koristiti i na ovome i na drugome svijetu. Stoga to inite sa zahvalnou i spominjanjem Allaha!
alejhi ve sellem, uzdrao od odgovora na selam koji mu je nazvao Ibn-Mes'ud kada je bio u namazu. On mu se za to ispriao i rekao: /385/ "U namazu je, doista, zauzetost!" U Sahihu Muslimovom navodi se da je rekao Muaviji ibn Hakemu es-Sulemiju, kada je progovorio u namazu: /386/ "U ovom namazu nije valjan nikakav meuljudski govor. To je samo tesbih /slavljenje, tekbir/velianje i zikr/ spominjanje Allaha." Imam Ahmed ibn Hanbel navodi predanje od Zejda ibn Erkama, koji kae: /387/ - U vrijeme Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, neki ovjek je o nekoj potrebi razgovarao sa svojim drugom u toku namaza, pa je objavljen ajet: "i pred Allahom ponizno stojte!", nakon ega nam je naredio da utimo. Prenose ga svi prireivaI est zbirki osim Ibn-Made. Hafiz Ebu-Ja'la navodi predanje s lancem od Ibn-Mes'uda, koji kae: /388/ "Mi smo nazivali selam jedni drugima u namazu. Meutim, ja sam jednom proao pored Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nazvao mu selam, ali mi on nije uzvratio. Uinilo mi se da je u vezi s tim o meni neto objavljeno, pa kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zavrio namaz, rekao je: 'I na tebe neka je mir, koji si mi nazvao, i milost Allahova!' Allah Uzvieni ini to hoe, a kada ste u 99 i ne namazu, ponizno stojte 100 govorite!" "Ako se budete bojali, onda klanjajte hodei ili jaui! A kada budete sigurni, spominjite Allaha onako kako vas je On nauio onome to niste znali." Nakon to je Allah Uzvieni naredio robovima Svojim da vode brigu o namazima i obavljaju ih kako je propisao, te to i posebno naglasio, On ukazuje na situaciju kada je ovjeku teko da to obavi na adekvatan nain u vrijeme borbe i estokog boja, pa kae: "Ako se budete bojali, onda klanjajte hodei ili jaui!", tj. klanjajte bilo kako, idui ili jaui, odnosno,
Ja bih dodao: Rije: "ponizno stanite!" znai "Budite skrueni, ponizni i smjerni pred Njim", kao to je navedeno u komentaru. 100 Utvreno je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ako bi njemu bio nazvan selam dok je u namazu, uzvraao iaretom (znakom ruke). Od Ibn-Omera navodi se da je rekao: /389/ - Pitao sam Bilala: "Kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzvraao kada bi mu ljudi nazvali selam dok je bio u namazu?" Odgovorio je: "On bi dao znak rukom!" To prenose peterica, a Bejheki navodi od Nafia, koji kae: - ûo sam Ibn-Omera kako pria: /393/ "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom je prilikom otiao klanjati u damiji Kubba. Dola mu je grupa Ensarija/Medinelija i nazva mu selam dok je klanjao." Zatim: Rekao sam Bilalu... itd. Isti hadis navodi i Ebu-Davud /394/ i u njemu dodaje ovo: "i rairio je dlan i okrenuo ga nadolje".
99
174 "A njima pripada etvrtina od onoga to vi ostavite ako ne budete imali djeteta; a ako budete imali dijete, njima pripada osmina od onoga to ste ostavili." (4:12) Tako je objasnio nasljedstvo ene, ostavljanje oporuke i trokova izdravanja. Veina na osnovi ovog ajeta zakljuuje da je ena obavezna ostati u kui godinu dana ekajui (u iddetu)Drugi, meu kojima su Mudahid i Ata, smatraju da ovaj ajet ne obavezuje rok ekanja od godine dana, nego ukazuje na oporuku enama koje su mogle ostati u kuama mueva svojih godinu dana nakon njihove smrti ukoliko su to htjele. Zato kae: "oporuujui svojim enama", tj. Allah vam savjetuje da svojim enama ostavite oporuku i to im se ne zabranjuje na osnovi rijei: "i da se one ne udaljuju iz kue" Meutim, kada njihov rok ekanja proe u trajanju od etiri mjeseca i deset dana ili porodom, pa se odlue otii i napustiti taj stan, to im se ne zabranjuje. Allah Uzvieni kae: "A ako je same napuste, vi niste grjeni za ono to one po propisu sa sobom uine." Ovaj stav ima osnovu i svoje utemeljenje u citiranom ajetu i za to se opredjeljuje veina, meu kojima i imam Ebul-Abbas ibn Tejmijje, dok dio uenjaka, meu kojima su ejh Ebu-Omer ibn Abdul-Berr, te Ata' i njegove pristalice, smatra da je derogiran "ajetom o nasljedstvu" Ukoliko pod time misle na period preko etiri mjeseca i deset dana, onda se moe prihvatiti, a ukoliko pod tim misle na izdravanje u njegovoj kui i iz njegovog imetka (u sluaju smrti mua), etiri mjeseca i deset dana nije obavezno u sluaju smrti mua, o tome postoje razliita miljenja. Obavezu ostajanja u stanu mua oni dokazuju predanjem koje navodi Malik u svom "Muvetta'u": /395/ Furej'a bint Maliki bin Sinan, sestra Ebu-Seida el-Hudrija, r.a., dola je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ga upita da li da se vrati svojoj porodici Benu-Hudra jer je njen mu bio otiao da trai svoje sluge koji su bili pobjegli, pa kada ih je stigao - oni su ga ubili. Ona kae: "Pitala sam Allahovog Poslanika da se vratim svojima u pleme Benu-Hudra, jer me mu nije ostavio u stanu koji je njegov, niti mi je ostavio sredstva za ivot. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Da', pa sam krenula, a onda je Allahov Poslanik naredio da me pozovu, i upitao me: 'Kako si rekla?' Ponovila sam mu priu koju sam mu ranije ispriala, pa je rekao: 'Ostani u kui dok ne proe
"Oni meu vama kojima se primie smrt, a koji iza sebe ostavljaju ene, treba da im oporukom, unaprijed za godinu dana, odrede izdravanje i da se one ne udaljuju iz kue. A ako je same napuste, vi niste grjeni za ono to one po propisu sa sobom uine. A Allah je silan i mudar!" /240/ "Putenim enama pripada otpremnina u skladu sa propisom i to je obaveza onih koji se Allaha boje." /241/ "Allah vam tako objanjava Svoje ajete, da biste razmislili!"/242/ Veina uenjaka tvrdi da je ovaj ajet derogiran naprijed navedenim ajetom, tj. rijeima: "da ekaju etiri mjeseca i deset dana" (2:234)El-Buhari navodi predanje od Ibn-Zubejra, koji kae: - Rekao sam Osmanu ibn Affanu: "Ajet: .. Oni meu vama kojima se primie smrt, a koji iza sebe ostavljaju ene..., derogiran je drugim ajetom, pa zato ga pie, odnosno, ostavlja?!" On mi je odgovorio: "Moj bratiu! Ja nita neu da mijenjam!"..Pitanje koje je Ibn-Zubejr postavio Osmanu ibn Affanu znai: Ako je odredba ovog ajeta derogirana odredbom "etiri mjeseca...", ta znai ostaviti napisano iako mu je odredba derogirana, budui da ostavljanje napisanog ajeta navodi na to da ostaje i odredba koju sadri?! Vladar vjernih mu je odgovorio: "To je u Objavi fiksirano , i ja sam to u Mushafu naao kao i sve drugo, te potvrujem onako kako sam naao." Posredstvom Ali ibn Ebi-Talhe navodi se predanje od Ibn-Abbasa, koji kae: "Bilo je uobiajeno da nakon smrti ovjeka ena koja ostane iza njega provodi period ekanja od godinu dana i da se izdrava od njegove imovine, pa je Allah Uzvieni objavio: "ene su dune ekati etiri mjeseca i deset dana poslije smrti svojih mueva." To je rok ekanja za enu iji mu umre ukoliko nije trudna, jer u tom sluaju je rok - dok ne rodi. Zatim kae:
175 Od Ibn-Abbasa navodi se da je rekao: - Bilo je etiri hiljade ljudi koji su izbjegli bjeei od kuge. Govorili su: "Idemo u zemlju u kojoj nema smrti." Ali kada su doli do odreenog mjesta, Allah im je rekao: "Pomrite", pa su pomrli. Zatim im je doao jedan od vjerovjesnika i Allaha zamolio da ih oivi, pa ih je Allah oivio. O tome govore rijei Allaha Uzvienog: "Zar ne zna za one koji su iz straha od smrti iz zemlje svoje pobjegli, a bijae ih na hiljade..." tj. Njihovo oivljenje predstavlja pouku i nepobitni dokaz da e doi do tjelesnog oivljenja na Sudnjem danu. Zato Allah Uzvieni kae: "Allah je, doista, dobar prema ljudima", tj. time to im pokazuje Svoja jasna znamenja, nepobitne i neoborive dokaze. "ali veina ljudi ne zahvaljuje" Ljudi ne iskazuju zahvalnost za blagodati koje im je Allah podario u vjeri i ovome svijetuI u tome je pouka i dokaz da oprez i strah ne mogu zatititi od sudbine, te da nema utoita osim kod Allaha. Jer navedeni ljudi su izbjegli bjeei od epidemije kuge i tragajui za dugovjenou, ali ih je zadesilo suprotno njihovoj namjeri, pa im je dola smrt brzo i istovremeno. U vezi s ovim je i sahih hadis u kome imam Ahmed prenosi od Abdullaha ibn Abbasa: /396/ - Omer ibn Hattab je iao u am. Kada je doao u Sergaju, sreli su ga komandanti vojske EbuUbejda ibn Derraha i njegovi drugovi, obavijestili da je u amu zavladala epidemija kugeNato je doao Abdurrahman ibn Avf, koji je bio odsutan zbog nekih svojih poslova, pa je rekao: "Ja o tome neto znam uo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kae: 'Ako je to u nekoj zemlji u kojoj se vi nalazite, ne idite bjeei od toga, a ako ujete da je u nekoj zemlji, ne idite tamo!' Omer je zahvalio Allahu, a zatim se vratio kui." Hadis prenose autori Sahiha od Zuhrija. "I borite se na Allahovom putu i znajte da Allah sve uje i sve zna." To znai da oprez i strah ne spaavaju od Allahovog odreenja, kao to to ne ini ni bijeg ili izbjegavanje borbe, to nee ni pribliiti ni udaljiti od smrtnog asa, jer to je propisani as i dodijeljena opskrba precizno i tano, bez poveavanja ili nedostatkaAllah Uzvieni kae: "...koji su o brai svojoj govorili: "Da su nas posluali, ne bi izginuli!"
propisani rok!' Tako sam u kui provela rok ekanja u trajanju od etiri mjeseca i deset dana. Kada je Osman ibn Affan poslao po mene i pitao me o tome, ja sam mu sve kazala, pa je on to prihvatio i po tome presudio." Ovako prenose Ebu-Davud, Et-Tirmizi i En-Nesa'i od Malika, a En-Nesa'i i Ibn-Made to prenose takoer od Sad ibn IshakaEt-Tirmizi navodi da je hadis hasensahih. "Rasputenicama pripada otpremnina u skladu sa propisom i to je njihovo pravo od onih koji se Allaha boje." Ovaj ajet istiu kao argument uenjaci koji smatraju da otpremnina pripada svakoj rasputenici, te oni koji smatraju da je otpremnina utvrena slijedeim ajetom: "Nije vam grijeh ako ene pustite prije nego u spolni odnos s njima stupite, ili prije nego to im vjenani dar odredite. I velikoduno ih darujte, po propisu: imuan prema svome stanju, a siromah prema svome; to je dunost onih koji ele dobro initi." (2:236) 101 "Allah vam tako objanjava ajete Svoje", tj. dozvoljeno/halal, zabranjeno/haram, strogu dunost/farz, erijatske propise/hudud, to vam je naredio, odnosno zabranio, naveo, objasnio ili protumaio ne ostavljajui to uopeno, "kako biste razmislili", tjto razumjeli i promislili.
"Zar ne zna za one koji su iz straha od smrti iz zemlje svoje pobjegli, a bijae ih na hiljade, pa im je Allah rekao: 'Pomrite!', a poslije ih je oivio. Allah je, doista dobar prema ljudima, ali veina ljudi ne zahvaljuje." /243/ "I borite se na Allahovu putu i znajte da Allah sve uje i sve zna." /244/ "Ko je taj koji Allahu drage volje zajam daje, pa mu ga On mnogostruko vraa? - Allah uskrauje i obilno daje, i Njemu ete se vratiti."/245/
101
Vidjeti naprijed navedeni komentar ovog ajeta.
176
Reci: "Pa vi smrt izbjegnite ako istinu govorite!" (3:168), zatim: "Ma gdje bili, smrt e vas stii, makar to bilo i u kulama visokim!" (4:78). "Ko je taj koji Allahu drage volje zajam daje, pa mu ga On mnogostruko vraa?" Ovim Allah Uzvieni podstie Svoje robove da troe imovinu na Njegovom putuIbn Ebi-Hatim prenosi od Abdullaha ibn Mesuda da je rekao: "Kada je objavljen ovaj ajet..., Ebu-Dahdah el-Ensari je upitao: /397/ 'Allahov Poslanie! Da li Allah Uzvieni hoe od nas zajam?' "Odgovorio mu je: 'Da, EbuDahdahu!' On je na to rekao: 'Pokai mi svoju ruku, Allahov Poslanie!' On mu je pruio ruku, a on je kazao: 'Ja sam dao u zajam Gospodaru svome bau'..Zatim je El-Ensari dodao: 'U njegovoj bai je bilo est stotina stabala palme, a tu mu je bila majka i njena porodica.' Ebu-Dahdah je otiao i pozvao je: 'Majko!' Ona je odgovorila: 'Da, odazivam se.' On je kazao: 'Izii odatle, to sam ja dao u zajam svome Gospodaru!'..." "lijepi zajam" Od Omera i drugih predstavnika rane tradicije (Selefa) prenosi se: "To je imovina potroena na Allahovom putu." "pa mu ga On mnogostruko vraa" Slino Allah Uzvieni kae: "Oni koji imovinu svoju troe na Allahovom putu slini su onome koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah poveava onome kome hoe." (2:261) Meu hadisima koji se prenose u vezi s ovim pitanjem Ibn EbiHatim navodi jedan s lancem od EbuHurejrea, koji kae: - Tako mi Onoga u ijoj ruci je moj ivot, uo sam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kae: /398/ "Allah uveava dobro djelo za dvije hiljade hiljada puta!" "Allah uskrauje i obilno daje." To znai: troite i ne brinite, jer Allah je Skrbnik Koji uskrauje kome On hoe, a obilno daje drugima u skladu sa Svojom mudrou "Njemu ete se vratiti" na Sudnjem danu.
- Zar ne zna kada su prvaci sinova Israilovih poslije Musaa svome vjerovjesniku rekli: "Poalji nam kralja da se na Allahovom putu borimo!" - "Moda se vi neete boriti, ako vam borba bude propisana?" - ree on"Zato da se ne borimo na Allahovom putu?" rekoe, "A mi smo iz zemlje nae prognani i od sinova naih odvojeni!" A kada im borba bi propisana, oni, osim nekolicine, okrenue se! A Allah dobro zna one koji su nepravedno postupali /246/ Sinovi Israilovi bili su jedno vrijeme na Pravom putu, a zatim su se iskvarili, pa su neki od njih poeli oboavati idole. Meu njima je uvijek bio neko od vjerovjesnika koji im je zapovijedao dobro, odvraao ih od zla, te ih pozivao da slijede Tevrat, sve dok nisu uinili to to su uinili. Tada je Allah dao da njima zavladaju njihovi neprijatelji, pobiju i zarobe mnoge te im uzmu velike teritorije, iako su prije toga pobjeivali svakoga ko bi ih napao jer su oni batinili Tevrat i koveg jo od drevnih vremena. To su oni naslijeivali jedni od drugih do Musaa, a.s, Allahovog sugovornika. Meutim, njihova zabluda dovela ih je do toga da ih je uzurpirao neki vladar i u toku ratova uzeo Tevrat iz njihovih ruku tako da je preostalo vrlo malo toga to su oni uvali. Potom je prekinuto vjerovjesnitvo kod njihovih potomaka, pa nije ostao nijedan potomak iz loze poslanika osim jedne ene koja je bila trudna i iji je mu ubijen. Oni su nju uzeli i zatvorili u jednoj kui nadajui se da e joj Allah dati sina koji e im biti vjerovjesnik. ena je molila Allaha da joj podari sina i Allah je usliao njenu molbu. Dala mu je ime amuel, tj. Allah mi je dovu usliao. Neki kau: "eman", to ima isto znaenje. Allah je dao da lijepo odraste, pa kada je doao u godine poslanstva, objavio mu je objavu, zapovjedivi mu da vjeruje Njega Jedinoga (tevhid) i da Njemu poziva. On je pozvao sinove Israilove, a oni su od njega zatraili da im postavi kralja s kojim e se boriti protiv neprijatelja.
177 izgled, fiziku i duhovnu snagu. Zatim kae: "Allah daje vlast kome On hoe!" Svojom mudrou i blagou. U tom smislu On kae: "Allah je neizmjerno dobar i Sveznajui!", tj. On je neizmjerno dobrostiv i zna ko zasluuje vlast, a ko ne zasluuje.
U vezi sa ovim ajetom bit e govora kasnije. Vjerovjesnik ih je zapitao: "Hoete li se vi sigurno boriti i izvriti obavezu da se uz njega borite, ako vam Allah postavi kralja?" "Zato da se ne borimo na Allahovom putu?", rekoe "Mi smo iz zemlje nae prognani i od sinova naih odvojeni!", tj. naa zemlja je oteta od nas i naa djeca su zarobljena. "A kada im borba bi propisana, oni, osim nekolicine, okrenue se! A Allah dobro zna one koji su nepravedno postupali!" Nisu izvrili ono to su obeali, nego je veina njih izbjegla borbuAllah to dobro zna!
"Znak njegove vlasti, ree im vjerovjesnik njihov, bit e koveg koji e vam stii. U njemu e biti smirenje za vas od Gospodara vaega i ostatak onoga to su Musa i Harun ostavili, nosit e ga meleci! U tome je doista znak za vas, ako ste vjernici!"/248/ Vjerovjesnik im kae: "Znak blagoslova Taluta nad vama je u tome to e vam Allah vratiti koveg koji vam je bio oduzet." "U njemu e biti smirenje za vas od Gospodara vaega." To znai: smirenje i dostojanstvo! Ata' kae: "Allahovi Znaci koje ete poznati i uz koje ete se smiriti." "i ostatak onoga to su Musa i Harun ostavili!" Ibn-Abbas kae: "Njegov tap i komadii ploica", a Ikrime dodaje: "I Tevrat"Usto, EbuSalih dodaje: "I manija." "koji nose meleci"Ibn-Abbas kae: "Meleci su doli nosei koveg izmeu nebesa i Zemlje i stavili ga pred Taluta. To su ljudi gledali, povjerovali u emonovo vjerovjesnitvo i pokorili se Talutu."
"Allah vam je Taluta za vladara poslao", ree im vjerovjesnik njihov"Odakle da nam on bude vladar kada smo mi priliniji od njega da vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije dano!", rekoe oni"Allah je njega da vam vlada izabrao", ree on, "i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga podario! Allah daje vlast kome On hoe! Allah je neizmjerno dobar i Sveznajui!" /247/ Allah je poslao Taluta kao vladara Izraelianima budui da je on bio jedan od njihovih vojnika. Meutim, poto nije bio potomak Jehude, oni su kazali: "Odakle da nam jo on bude vladar kada smo mi priliniji od njega da vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije dano!", tj. on nije vladarski potomak, a i siromaan je da bi vladao! To je bila njihova primjedba i izraz tvrdoglavosti prema Vjerovjesniku, iako bi im bolje bilo da su se pokorili i lijepim rijeima to prihvatili Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio im je rijeima: "Allah je njega da vam vlada izabrao", jer on o njemu zna vie od vas. Nisam ja taj koji ga je postavio, nego mi je to Allah naredio nakon to ste vi zatraili. "On ga je velikim znanjem i snagom tjelesnom obdario!" To znai: on vas je u znanju nadmaio, snaniji i vjetiji u ratu i otuda on treba da bude vladar, koji ima znanje, lijep
- I kad Talut izie s vojskom, ree: "Allah e vas staviti na kunju jednom rijekom, pa ko se napije iz nje, nije moj, a ko se ne napije, on je moj,
178
izuzev ako akom zahvati gutljaj!" I oni se, osim nekolicine, napie, a kad je prijeoe, on i oni koji su s njim vjerovali, rekoe: "Mi danas ne moemo izii nakraj s Dalutom i vojskom njegovom!" Oni koji su vrsto vjerovali da e susresti Allaha rekoe: "Koliko su puta malobrojne grupe savladale grupe mnogobrojne Allahovom voljom!" A Allah je na strani strpljivih!/249/ Allah Uzvieni obavjetava o Talutu, kralju Izraeliana, kada je ovaj iziao sa svojom vojskom, koja je brojala osamdeset hiljada vojnika, /a Allah to najbolje zna!/ i rekao: "Allah e vas staviti na kunju..., tj. iskuat e vas jednom rijekom. Ibn-Abbas kae: "To je rijeka erijata izmeu Jordana i Palestine!", "pa ko se napije iz nje, nije moj", tj. nee biti sa mnom, "a ko se ne napije, on je moj, izuzev ako akom zahvati!", jer tada nema smetnje. "I oni se, osim nekolicine, napie." Ibn-Abbas kae: "Ko bude zagrabio iz nje akom, taj se napojio, a ko bude pio, nije se napojio. Napilo se sedamdeset i est hiljada ljudi, a s njim ostalo etiri hiljade vojnika!" Ali od Bera ibn Aziba prenosi se da je rekao: /399/ "Govorili smo da je sa Muhammedom, a.s., bilo na Bedru neto vie od tri stotine i deset ashaba, jednako broju ashaba Taluta, koji su s njim preli rijeku, a nije je preao nijedan koji nije vjernik!"102 /Prenosi El-Buhari./ Zato Allah Uzvieni kae: "a kad je prijeoe on i oni koji su s njim vjerovali, rekoe: "Mi danas ne moemo izii nakraj s Dalutom i vojskom njegovom!" Njih su podsticali njihovi uenjaci koji su znali da je Allahovo obeanje istinito, te da pobjeda ne dolazi sa brojnou i opremljenouOni su govorili: "Koliko su puta malobrojne Allahovom voljom, savladale mnogobrojne! A Allah je na strpljivih!" grupe, grupe strani
- I kada izioe pred Daluta i vojsku njegovu, oni rekoe: "Gospodaru na, nadahni nas izdrljivou i uvrsti noge nae i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruje!" /250/ "I oni ih, Allahovom voljom, porazie, i Davud ubi Daluta, i Allah mu dade vlast i mudrost, i naui ga onome emu je On htio. A da Allah ljude ne suzbija jedne drugima, na Zemlji bi doista nered nastao! Ali Allah je dobar svim svjetovima!" /251/ "To su Allahovi Znaci, koje Mi tebi istinito kazujemo. A ti si, doista, jedan od poslanika!"/252/ Kada se mali broj vjernika, sljedbenika Taluta, sukobio s velikim brojem sljedbenika Daluta, nevjernika, oni rekoe: "Gospodaru na, nadahni nas izdrljivou", , tj. spusti nam strpljivost od Sebe "i uvrsti korake nae!", tj. pri susretu s neprijateljima, i ne daj da bjeimo i nemoni budemo. "I pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!" "I oni ih, Allahovom voljom, porazie", tj. pobijedie i uz Allahovu pomo, savladae. "i Davud ubi Daluta" tako da je vlast prela Davudu, a.s., uz vjerovjesnitvo kojim ga je Allah darovaoZato Allah Uzvieni kae: "pa mu Allah dade vlast" koja je bila u rukama Taluta, "i mudrost", tj. vjerovjesnitvo nakon amoela, "I naui ga onome emu je On htio", tj. znanju kojim se on, sallallahu alejhi ve sellem, odlikovao. Zatim Allah Uzvieni kae: "A da Allah ljude ne suzbija jedne drugima, na Zemlji bi nered zavladao." Dakle, da Allah ne suzbije jedne ljude drugima, kao to je suzbio neprijatelje Izraeliana Talutovom vojskom i Davudovom, a.s., hrabrou, oni bi propali. "Ali, Allah je dobar svim svjetovima!" On je dobrostiv i milostiv prema njima, pa ih jedne drugima suzbija, jer Njemu pripada donoenje
To znai da je broj vojnika Taluta bio neto vie od tri stotine i deset, kao i broj vojnika na Bedru!
102
179 Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Nemojte me odlikovati nad drugim vjerovjesnicima..." zahtijeva upoznavanje s uzrocima koji su doveli do toga. Naime, povod za ovaj hadis bio je slijedei: to je bilo zbog svae do koje je dolo izmeu jednog muslimana i idova u vezi sa zakletvom: "Ne, tako mi Onoga Koji je odabrao Musaa nad svjetovima!", kojom se idov zakleo, zbog ega ga je musliman oamario i rekao: "I nad Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, pokvarenjae?" idov se poalio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on rekao: /400/ "Ne odlikujte me nad drugim vjerovjesnicima! Na Sudnjem danu ljudi e pasti u nesvijest, pa u se ja prvi probuditi. Nai u Musaa kako se dri Ara, ne znajui da li se on prije probudio ili uope nije bio onesvijeen, zbog toga to se s njim to ve dogodilo na Sinajskoj gori. Zato me ne odlikujte nad drugim vjerovjesnicima!" Odgovora na to ima vie: a) da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije znao za to odlikovanje..(to je neobino), b) da je on to kazao iz skromnosti, c) da je to zabrana odlikovanja u sluaju svae, d) odlikovanje samo zbog fanatizma,103 e) da pravo odlikovanja ne pripada vama nego Allahu Uzvienom, a vi ste duni to prihvatiti i vjerovati u to. "A Isau, sinu Merjeminu, Jasne smo dokaze dali", tj. dali smo mu nepobitne i vrste dokaze autentinosti onoga to je donio Izraelianima, da je on Allahov rob i Allahov poslanik njima poslan. "i Ruhom svetim ga podrali", tj. Dibrilom, a.s. Nakon toga, Allah Uzvieni kae: "Da je Allah htio, oni se ne bi meusobno poslije njih ubijali, kada su im Jasni dokazi ve doli, ali oni su se razili: neki od njih su vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, oni se ne bi meusobno ubijali!" To znai da je sve to Allahova odredba i zapovijed, pa zato i kae nakon svega: "Ali Allah radi ono to On eli!"
suda, mudrosti i dokaza prema Njegovim stvorenjima u pogledu svih njihovih rijei i djela. "To su Allahovi Znaci koje mi tebi istinito kazujemo. A ti si doista Poslanik!" To znai: ovo su Znaci Allahovi koje smo ti pripovijedali u vezi s onima koje smo navodili s istinom, odnosno stvarnou, koja je odgovarala istini to su je sljedbenici Knjige ve imali i koju su znali izraelianski uenjaci, jer ti si, Muhammede, "doista, Poslanik", to se posebno naglaava i sa svrhom je zakletve.
"To su poslanici, Mi smo odlikovali jedne nad drugim. Neke od poslanika odlikovali smo jedne nad drugima. S nekima od njih je i Allah govorio, a neke je za vie stupnjeva uzdigaoA Isau, sinu Merjeminu, jasne smo dokaze dali i Ruhom svetim ga podrali. Da je Allah htio, oni se ne bi meusobno poslije njih ubijali, kada su im jasni dokazi ve doli, ali oni su se razili: neki su od njih vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, oni se ne bi meusobno ubijali! Ali Allah radi ono to On eli."/253/ Allah Uzvieni saopava da je On poslanike odlikovao jedne nad drugima, kao to kae: "Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugim odlikovali, a Davudu smo Zebur dali" (17:55)Ovdje kae: "Neke od poslanika odlikovali smo jedne nad drugima. S nekima od njih je i Allah govorio", tjs Musaom i Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, kao i sa Ademom, kao to stoji u hadisu ije se predanje nalazi u Sahihu Ibn-Hibban, koji ga navodi od Ebu-Zerra. "a neke je za vie stupnjeva uzdigao", to se potvruje i hadisom o "Nonom putovanju", kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio vjerovjesnike na nebesima prema njihovim stupnjevima kod Allaha Uzvienoga. Dovoenje u vezu ovog ajeta i hadisa u oba sahiha to se navodi od Ebu-Hurejra u vezi s rijeima
Prihvatljivije je da je zabranjeno odlikovanje zasnovano na fanatizmu i subjektivizmu samim tim to se radi o odlikovanom Vjerovjesniku zato to je on iz naroda ovoga ili onoga ovjeka ili sljedbenika toga vjerovjesnika... Ukoliko je, meutim, odlikovanje zasnovano na tekstu erijatskog zakona utvrenog u Kur'anu i sunnetu, kao to Allah Uzvieni kae: "Mi smo te poslali samo kao milost svjetovima" (21:107), ili kao to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: "Ja sam prvak djece Ademove...", odnosno, u hadisu o zagovoru, to je odlikovanje koje ima stvarni odnos, a ne zbog subjektivnog miljenja ili fanatizma.
103
180 to najbolje znaju", ponovivi to vie puta, a zatim je kazao: "AjetulKursija" ("Ajet Pijedestala")On mu je rekao: "estitam na znanju, EbuMunzire! Tako mi Onoga u ijoj ruci je moj ivot, on ima jezik i usne koje veliaju Vladara kod Prijestolja, Ara!" To prenosi i Muslim, ali bez dodatka: "Tako mi Onoga u ijoj ruci je moj ivot..." Drugi hadis prenosi imam Ahmed od Ebu-Zerra Dunduba ibn Dunade, koji u jednom hadisu navodi da je upitao: "Allahov Poslanie: /402/ ta je najvee od onoga to je tebi objavljeno?" Odgovorio je: "AjetulKursija": "Allah, osim Koga drugog boga nema, ivi je i Vjeni Odravatelj!" (Prenosi En-Nesa'i.) El-Buhari u svom Sahihu navodi od Ebu-Hurejrea da je rekao: /403/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovlastio me da uvam zekat ramazana, pa mi je jednom doao neki ovjek i uzeo malo hrane. Uhvatio sam ga i rekao da u to kazati Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem On me zamolio: "Pusti me! Ja sam u oskudici, imam porodicu i velike potrebe!" Pustio sam ga, a kada je svanulo Vjerovjesnik me upitao: "ta je uradio tvoj uhienik noas?" Rekao sam: "Allahov Poslanie, tuio se da ima velike tekoe i da je u oskudici, pa sam se ja saalio i pustio ga!" Poslanik je rekao: "Slagao ti je, on e se vratiti!" Sada sam znao da e se vratiti, s obzirom da je to rekao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, pa sam pratio i on je opet doao i uzeo malo hrane. Opet sam ga uhvatio i prijetio da u kazati Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on je ponovo molio: "Pusti me! U velikoj sam oskudici, imam brojnu porodicu! Neu se vraati vie!" Ponovo sam se saalio i pustio ga da ode, a kad je svanulo, Allahov Poslanik me je upitao: "Ebu-Hurejre, ta je tvoj uhienik sino uinio?" Kazao sam: "Allahov Poslanie, alio se da je u oskudici i da ima veliku porodicu, pa sam se saalio i opet ga pustio da ode!" On mi odvrati: "Slagao ti je, vratit e se!" Sad sam i trei put straario ekajui ga, i on je doao opet i uzeo malo hrane, a ja ga opet uhvatio" E, sad u sve rei Allahovom Poslaniku, jer evo trei put kako si tvrdio da se nee vraati, pa si opet doao!" On mi ree: "Pusti me, a ja u te poduiti rijeima za koje e ti Allah koristi dati!" Upitah: "Koje su to rijei?" A on mi ree: "Kada poe u postelju, proui 'Ajetul-Kursiju' do kraja 'Allah, osim Kojega drugog boga
"O vjernici, podijelite dio onoga ime vas Mi opskrbljujemo, prije nego to doe Dan kada nee biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posrednitva! A nevjernici su doista nepravedni!" /254/ Allah Uzvieni nareuje Svojim robovima da na Njegovom putu dijele od onoga ime ih je opskrbio kako bi time osigurali utedu kod Njega "prije nego to doe Dan" , tj. Sudnji dan, "u kojem nee biti ni otkupa, ni prijateljstva, niti posrednitva" Dan kada se nee moi otkupiti, pa makar platio zlatom koliko cijela Zemlja, kada nikome nee koristiti prijateljstvo i bliskost, niti e biti koristi od zagovornika koji se zauzimaju.104 "A nevjernici su, doista, nepravedni!", tj. nema veeg nepravednika od onoga koji se susretne s Allahom kao nevjernik.
"Allah je, nema boga osim Njega, ivi i Vjeni! Odravatelj! Ne obuzima Ga ni drijeme ni san! Njegovo je ono to je na nebesima i na Zemlji! Ko se moe pred Njim zauzimati bez Njegovog doputenja?! On zna ta je bilo prije i ta e biti poslije njih i oni ne mogu obuhvatiti od Njegovoga znanja osim koliko On eli! Njegova kursija obuhvaa i nebesa i Zemlju i Njemu nije teko odravati ih! On je Svevinji i Velianstveni!"/255/ Ovo je Ajetul-Kursija ("Ajet Pijedestala") i on ima veliki znaaj. Jedan vjerodostojan hadis od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, navodi da je to najvredniji ajet u Knjizi AllahovojImam Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ubejja ibn Ka'ba: /401/ da ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: "Koji je najvaniji ajet u Allahovoj Knjizi?", a on je rekao: "Allah i Njegov Poslanik
104
Ako nisu vjernici!
181 na nebesima, i onaj na Zemlji, kod Svemilosnog kao rob doi!" (19:93) "Ko se moe pred Njim zauzimati bez Njegovog doputenja?!", "a oni se nee zauzimati osim za onoga kojim On bude zadovoljan!" (21:28) Dakle, zbog Njegove Veliine, Uzvienosti i Velianstvenosti, niko se nee usuditi da se zauzima za drugoga osim uz Njegovo doputenje za zauzimanje, kao to stoji u "hadisu zagovora": /406/ - Doi u ispod Prijestolja seddu inei, pa e me podugo ostaviti tako, a zatim e mi biti kazano: "Podigni glavu i kai, pa e biti sluan, zauzmi se i bit e ti prihvaeno!" Zatim kae: "pa e mi biti odreena granica i uvest u ih u Dennet!" "On zna ta je bilo prije i ta e biti poslije njih." To je dokaz da Njegovo Znanje obuhvaa sva bia ukljuujui njihovu prolost, sadanjost i budunost, kao to Allah Uzvieni istie govorei o melecima: "A mi neemo tamo ui osim uz zapovijed Gospodara tvoga! Njemu pripada ono to je ispred nas, ono to je iza nas i to je izmeu toga! A tvoj Gospodar nije zaboravan!" (19:64) "i oni ne mogu obuhvatiti od Njegova znanja osim koliko On eli!" Niko ne moe saznati nita od Allahovoga Znanja osim ono to mu da Allah da sazna i s ime ga upozna.105 "Kursija Njegova obuhvaa i nebesa i Zemlju." Ed-Dahhak navodi predanje od Ibn-Abbasa: "Kada bi se Sedam nebesa i Sedam Zemalja razastrli tako da dopiru jedni do drugih, prema prostranstvu Pijedestala bili bi kao karika u prostranoj pustinji!" Ebu-Zerr kae: - uo sam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kae: /407/ "Tako mi Onoga u ijoj ruci je moj ivot, Sedam nebesa i Sedam Zemalja su prema Kursiji samo kao karika postavljena na pustinji zemaljskoj. Kursija je prema Aru samo kao eljezna halka postavljena izmeu dvije pustinje na Zemlji." Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje s lancem od Ebu-Zerra el-Gafarija, prema kojem je on pitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, za Pijedestal, pa mu je on odgovorio: /408/ "Tako mi Onoga u ijoj je ruci moj ivot, Sedam nebesa i Sedam Zemalja su prema Kursiji samo kao karika postavljena na pustinji zemaljskoj. Veliina Ara, prema tom,
105
nema, ivi je i Vjeni!' - pa e te uvar poslan od Allaha stalno uvati i ejtan ti se nee pribliiti do svanua!" Opet sam ga pustio, a kada je svanulo, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je: "ta uradi tvoj uhienik noas?" Rekao sam: "Allahov Poslanie, tvrdio je da e me poduiti rijeima za koje e mi Allah koristi dati, pa sam ga opet pustio!" On, sallallahu alejhi ve sellem, upita me: "A koje su to rijei?" Rekao mi je: "Kada poe u postelju, proui 'Ajet Pijedestala' od poetka do kraja: 'Allah, osim kojega drugog boga nema, ivi je i Vjeni!', pa je jo dodao: pa e te uvar poslan od Allaha stalno uvati i ejtan ti se do svanua nee pribliiti!" Ashabi su paljivo sluali da neto naue, a Vjerovjesnik je na to rekao: "Istinu ti je rekao, iako je on laac! Zna li ko je s tobom razgovarao tri noi, Ebu-Hurejre?" Rekao sam: "Ne znam!" A on e na to: "To je bio ejtan..." Od Ebi-Umame prenosi se direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /404/ Allahovo najvee ime, kojim kada se zamoli usliava dovu, nalazi se u tri poglavlja: "El-Bekare" (Krava), "AliImran" (Imranova porodica) i "Taha" (Taha ). Ovaj ajet sadri deset posebnih reenica. Rijei Allaha Uzvienog: "Allah je Bog, osim Kojega drugoga boga nema" sadre obavijest da je On Jedini Bog za sva stvorenja; "ivi i Vjeni Odravatelj!", tj. ivi po Sebi, koji nikada ne umire, Utemeljitelj svega drugoga, bez ijeg odravanja nema opstojnosti bia. "Ne obuzima Ga drijeme niti san." Ne obuzima Ga, znai ne savlauje Ga drijeme, pospanost, pa zato poslije toga kae: "niti san", jer je on jai od drijemea. U sahih hadisu se navodi od Ebu-Musaa da je rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, meu nama je ustao i obratio se sa etiri rijei: /405/ "Allah doista ne spava, niti treba da spava; On smanjuje mjeru i podie je; Njemu se die dnevno djelovanje prije nonog, a nono prije dnevnog; Njegov zastor je svjetlo ili vatra i, kada bi ga podigao, od sjaja Njegova lica izgorjelo bi sve stvoreno do ega pogled dosee." "Njegovo je ono to je na nebesima i na Zemlji!" Time se saopava da su svi Njegovi robovi pod Njegovom vlau, potinjenou i upravom, kao to kae: "Ta svaki e od njih, i onaj
Ovo se posebno odnosi na znanje vjerovjesnika i poslanika, koje potvruju rijei Allaha Uzvienog: "On zna skriveno i neskriveno i ne upoznaje s tajnom Svojom nikoga osim onoga koga za poslanika odabere..." (72:26)
182 ulaska u vjeru pod pritiskom i silom. Navodi se da je bilo vie povoda za objavu ovoga ajeta meu Ensarijama Medinlijama. Takav povod je bila i ena koja je odluila da e svoje dijete, ukoliko ostane ivo, uvesti u idovsku vjeru. U drugom sluaju, kada je protjerano pleme Benu-Nedir, u kojemu je bilo i sinova Ensarija, oni su kazali da ne ele ostaviti svoje sinove. Nakon toga, Allah je objavio: "Nema prisile u vjeru...!" Predanje navode Ibn-Derir od IbnAbbasa, Ebu-Davud i En-Nesa'i od Bendara, te Ebu-Hatim i Ibn-Hibban iz hadisa u'betaIsto tako, Mudahid i drugi navode da je ajet objavljen tim povodom. Muhammed ibn Ishak navodi od Ibn-Abbasa da je ajet objavljen povodom sluaja jednog ovjeka iz plemena BenuSalim ibn Avfa, po imenu Husajni, ija su se dva sina pokrstila, dok je on bio musliman. On je rekao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Hou li ih prisiliti, jer oni su odbili bilo to drugo osim kranstva?", pa je Allah objavio navedeni ajet. Meutim, ovaj ajet je derogiran "ajetom o borbi": "Bit ete pozvani da se borite protiv naroda veoma hrabrog i monog sve dok islam ne prihvate!" (48:16) Zatim Allah Uzvieni kae: "O Vjerovjesnie, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi nemilosrdan prema njima!" (9:73), zatim:
Kursiji je poput veliine pustinje prema toj halci." "i Njemu nije teko da ih odrava!", tj. nije Mu teko i ne optereuje ga to odrava nebesa i Zemlju i ono to je na njima, odnosno izmeu njih. Naprotiv, to je Njemu lahko i jednostavno jer On vodi brigu o svakoj osobi i onome to ona radi, nadzire sve stvari; Njemu nita ne moe promai niti izbjei, jer sve stvari su Njemu potinjene, jednostavne, niske i sitne u odnosu na Njega, ovisne o Njemu. On je nezavisan od svega i hvale vrijedan, On ini to hoe; Njemu niko ne postavlja pitanje ta je uinio, dok se njima (robovima) pitanje postavlja. On je Nadreeni nad svim, Obraunitelj svega, Nadzornik, Velianstveni i Uzvieni. Nema boga osim Njega, nema drugog osim Njega, niti gospodara osim Njega. Stoga rijei: "On je Svevinji i Velianstveni!" imaju znaenje kao i rijei: "On je Velianstveni i Uzvieni" (13:9)Najbolji stav prema ovim ajetima i vjerodostojnim hadisima jeste stav sljedbenika zdrave tradicije, koji su za njih govorili: "Prihvatite ih kako su doli, bez ikakvih modifikacija ili antropomorfizma."106
"Nema prisile u vjeru, Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, dri se za najvru vezu, koja se nee prekinuti! A Allah sve uje i zna!"/256/ Allah Uzvieni kae: "Nema prisile u vjeru!" To znai, ne prisiljavajte nikoga da ue u vjeru islam, jer on je oit i jasan, njegova znamenja i dokazi su oevidni, pa nema potrebe da se iko prisiljava da ulazi u njega. Naprotiv, koga Allah uputi u islam, ija prsa rairi i pogled prosvijetli, taj e u njega javno ui, a ije srce Allah zaslijepi i zapeati mu sluh i vid,107 njemu nema koristi od
106
"O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vaoj i neka oni osjete vau strogost! I znajte da je Allah na strani onih koji se Njega boje!" (9:123) Prema tome, neophodno je da se svi narodi pozovu u islam, pa ukoliko neki od njih to odbiju, ili ne budu davali glavarinu (dizju), protiv njih se treba boriti dok ne budu ubijeni. To je smisao prisile. U sahih (vjerodostojnom) predanju stoji: /409/ "Tvoj Gospodar se udi ljudima koji se u dennet vode u lancima!" To znai: zarobljenici koji se u islamsku zemlju dovode u lancima i okovima, a nakon toga primaju islam, te njihova djela i
razumjeti u skladu sa svojim mogunostima... osim ukoliko su ludi i sl., kada nisu ni obavezani. Sve izvan toga, i ljudi i dini, obavezni su to razmotriti i razumjeti onako kako je to Allah htio i naredio, pa ukoliko to prihvate kao svoju vjeru, Allah im to omogui i pomogne ih u tome. Meutim, ko je tvrdoglav i zanesen neistinom uprkos razumijevanju dokaza, pa se okrene od islama, za to njegovo nasilje Allah Uzvieni e dati da mu zaslijepi srce i zapeate se sluh i vid, kao oblik primjerene kazne. U tom smislu, Allah Uzvieni kae: "A onome koji dijeli, Allaha se boji i potvrdi ono to je dobro, njemu emo put dobra olakati! A onome ko tvrdii, osjea se neovisnim, i dobro smatra lanim, njemu emo put zla olakati!" (92:5-10)
Tj. oni ih ne tumae slobodno prema miljenjima pojedinih ljudi, nego u njih vjeruju odbijajui svako prispodobljavanje Allaha bilo emu od Njegovih stvorenja. 107 Ja bih dodao: tj. na vama je da islam ponudite ljudima s njegovim tolerantnim, i privlanim vjerovanjem, a na ljudima je da to razmotre i upoznaju se s njegovim osnovnim elementima, dokazima i argumentacijom na nivou svog razumijevanja. Naime, Allah Uzvieni uinio je islam lahkim i tolerantnim do te mjere da su ljudi u stanju svojim umom i razumom, koje im je Allah podario, to razmotriti i
183 probudio, a ona je bila u mojoj ruci! Doao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i ispriao mu, a on je rekao: to se tie bae, to je baa islama! to se tie stupa, to je stup islama, a to se tie peteljke, to je najvra peteljka. Ti e biti musliman do smrti svoje!" Hadis izdvajaju autori oba Sahiha, a taj ovjek je Abdullah ibn Selam, r.a.
due budu tako dobre da uu u Dennet. "Onaj ko ne vjeruje u Taguta,108 a vjeruje u Allaha, dri se za najvru vezu, koja se nee prekinuti! A Allah sve uje i zna!" Tj. ko ostavi idole i kumire i drugo emu poziva ejtan mimo ibadeta Allahu, d.., i koji samo Allahu klanja svjedoei da nema drugog boga osim Njega, jer Tagut obuhvaa svako zlo koje su inili ljudi u doba paganstva oboavajui kumire, obraajui se njima i molei od njih pomo, "dri se za najvru vezu, koja se nee prekinuti!", tj. dri se za vjeru kao najjai osnov, a to je slino najvroj vezi koja se nee prekinuti, budui da je po sebi vrsta, temeljita i snana. Njeno vezivanje je jako, a ta vrsta veza je vjera/iman i predanost/islam. Onaj ko to kae nije u suprotnosti s onim koji kae da su to rijei: "Nema boga osim Allaha!", odnosno, da je to Kur'an ili ljubav, ili mrnja u ime Allaha Uzvienog, jer to je sve tano. U vezi s rijeima: "koja se nee prekinuti" Muaz ibn Debel kae da to znai: koja se nee prekinuti sve do ulaska u Denet! Imam Ahmed navodi predanje od Muhammeda ibn Kajsa ibn Ubade, koji kae: /410/ "Bio sam u damiji, pa je doao neki ovjek na ijem se licu vidio trag skruenosti. Klanjao je dva rekata skraeno, pa su ljudi kazali: 'Ovo je ovjek iz Denneta!' Kada je iziao, ja sam ga pratio dok nije uao u stan. Uao sam s njim i razgovarao, a kada se odmorio, rekao sam mu ta su ljudi u damiji o njemu govoriliOn je rekao: 'Allah je Veliki! Niko ne treba da govori ono to ne zna, a rei u ti zato...! Vidio sam kao da sam u zelenoj bai!' (IbnAvn navodi da je spomenuo njeno zelenilo i prostranstvo, da je u sredini bio eljezni stup iji je donji dio bio u zemlji, a gornji na nebu, na najvioj taki.) 'Reeno mi je: Popni se uz njega!; ja sam rekao: Ne mogu! Zatim mi je doao sluga (Ibn-Avn109 navodi da je to bio crni rob) , podigao mi odjeu sa zadnje strane i rekao: Penji se! Penjao sam se dok nisam stigao do peteljke, pa mi je rekao: Uhvati se za peteljku! Tada sam se
Ja bih dodao: Ovdje se navodi nevjerstvo u Taguta/Satanu ispred vjere u Allaha i to ukazuje na obavezu ienja srca na prvom mjestu, i otklanjanje iz njih svega to je vezano za vjeru u Taguta, da bi tek nakon to su postala ista mogla biti ispunjena i natopljena vjerom u Allaha. U tom sluaju, samo Allah je uvar srca, tako da niko ne moe vrstu vjeru u Allaha ukinuti, jer tada se ovjek dri za najvru vezu. 109 To je jedan od prenosilaca hadisa koji se nalazi u lancu prenosilaca.
108
"Allah je zatitnik onih koji vjeruju, izvodi ih iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju zatitnici su taguti, odvode ih sa svjetla u tmine! To su stanovnici Vatre i u njoj e vjeno ostati."/257/ Allah Uzvieni saopava da On upuuje na Pravi put onoga ko slijedi Put mira kojim je On zadovoljan, pa Svoje robove, vjernike, izvodi iz tmine nevjerstva, sumnje i rezignacije na svjetlo jasne, oigledne i lahke Istine, te da je zatitnik nevjernika ejtan koji im uljepava neznanje i zablude u kojim se nalaze odvodei ih i udaljujui od Puta istine na put kufra, tj.nevjerstva i lai. "To su stanovnici Vatre i u njoj e vjeno ostati." Stoga, Allah Uzvieni navodi izraz svjetlo u jednini, a izraz tama u mnoini, jer Istina je jedna, a nevjerstva ima vie vrsta i sve one predstavljaju la, kao to Allah Uzvieni, takoer, kae: "I doista, ovo je Moj Pravi put, pa se njega drite i druge puteve ne slijedite, da vas ne odvoje od Puta Njegova! Eto, to vam preporuuje, da biste bili bogobojazni!" (6: 153)
- Zar ne zna za onoga koji se s Ibrahimom o Gospodaru njegovu prepirao, kada mu je Allah carstvo dao?! Kad Ibrahim ree: "Gospodar moj je Onaj Koji ivot i smrt daje!", on odgovori: "Ja ivot i smrt dajem!" Ibrahim ree: "Allah ini da Sunce izlazi s istoka, pa uini ti da izie sa zapada!" I
184 Nemruda i prvom i drugom pozicijom. Allah to najbolje zna i Njemu se zahvaljujemo!110 to se tie Nemruda, on je ostao tvrdokoran iako je zanijemio ne odgovorivi, tako da nije povjerovao u Allaha Uzvienog, Koji uistinu daje ivot i smrt. Stoga je Allah Uzvieni poslao na njega i njegov narod jato komaraca, od kojih nisu vidjeli Sunce, davi da ih savladaju, jedu im meso i piju krv, ostavljajui ih samo kao kosture. Jedan od tih komaraca uao je u nos vladaru po kazni Allahovoj, pa se on udarao maljem po glavi, ime ga je Allah unitio.111
nevjernik se zbuni! Allah doista silnike ne upuuje na Pravi put! /258/ Onaj koji se prepirao s Ibrahimom o Gospodaru njegovu bio je kralj Babilona, Nemrud ibn Ken'an ibn Ku ibn Sam ibn Nuh, a rijei Allaha Uzvienog: "Zar ne zna za onoga koji se s Ibrahimom o Gospodaru njegovu prepirao" znae da se prepirao o postojanju Gospodara njegova, budui da je Ibrahim negirao da postoji drugi gospodar osim Allaha. Na to je Nemruda navela vlastita osionost i duina vladanja. Zato Allah Uzvieni kae: "kada mu je Allah carstvo dao" On je od Ibrahima tada traio dokaz da postoji Gospodar kome se moli, pa mu je Ibrahim rekao: "Gospodar moj je Onaj Koji ivot i smrt daje!" On je Tvorac svega iz nita, a to i poniti nakon postojanja. To je dokaz nunog postojanja Onoga Koji stvara i odabira. Budui da stvari nisu nastale same po sebi, one moraju imati Tvorca Koji ih stvara. To je Gospodar ijem oboavanju ja pozivam jedino i On nema druga (ortaka). Nemrud je tada rekao: "Ja ivot i smrt dajem!" Kada se meni dovedu dva ovjeka koji zasluuju da budu ubijeni, ja naredim da se ubije jedan, a da se oprosti drugome, pa on ne bude ubijen! Ovako navode Katade i neki drugi. Meutim, Allah najbolje zna! Ali je jasno da on nije htio to, jer to nije odgovor na ono to je rekao Ibrahim. Naprotiv, Nemrud je htio da iz oholosti i sile potvrdi da je on gospodar, jer se ima utisak da on to ini, odnosno, da on daje ivot i smrt! Zato je Ibrahim njemu rekao: "Allah ini da Sunce izlazi sa istoka, pa uini ti da izie sa zapada!" To znai, ako ti daje ivot i smrt, uini to, jer onaj koji ivot i smrt daje raspolae postojanjem svega to je stvorio, on sebi podvrgava planete i zvijezde i njihovo kretanje. Budui da je Sunce samo mali dio od tih stvorenja, a pojavljuje se svakoga dana sa istoka, ako si ti bog, daj da doe sa zapada! Kada je on vidio da je nemoan i da mu gordost nita ne pomae, zbunio se, tj. zanijemio je, a zatim je naveden dokaz protiv njega: "Allah doista silnike ne upuuje na Pravi put!", tj. ne nadahnjuje ih bilo kakvim dokazom ili argumentom. Naprotiv, njihov dokaz je nitavan, pa im pripada srdba i kazna estoka. Stav logiara da je prijelaz Ibrahima sa prve pozicije na drugu, prijelaz s jednog dokaza na drugi jasniji ne stoji, nego je prva pozicija uvod za drugu, sa ciljem da se opovrgne stav
- Ili za onoga koji je, prolazei pored jednoga grada koji je bio do temelja poruen i pust, povikao: "Kako e Allah oiviti ove to su pomrli?!" I Allah ga mrtvim uini stotinu godina, a zatim ga oivi i upita: "Koliko si ostao?" On ree: "Ostao sam dan ili dio dana!" Tada mu ree: "Ne, ostao si stotinu godina! Pogledaj jelo svoje i pie svoje, nije se pokvarilo! A pogledaj i magarca svoga, da Te uinim znakom za ljude, a pogledaj i kosti, kako ih sastavljamo, a onda mesom oblaemo!" I kada njemu bi jasno, povika: "Ja znam da Allah doista sve moe!"/259/ Ovome ajetu prethode rijei Allaha Uzvienog: "Zar ne zna za onoga koji se s Ibrahimom o Gospodaru njegovome prepirao", tj. da li ti je poznat primjer onoga koji je polemizirao s
Ja bih dodao: Allah neka se smiluje Ibn-Kesiru! On je doista ovim svojim komentarom ajeta dao jasno znaenje ove dvije pozicije. Neka mu da svako dobro i nagradi ga iz Svoje Milosti i Oprosta u denetskim odajama! 111 Ja bih dodao: Taj koji je tvrdio da on ivot i smrt daje, nije bio u stanju usmrtiti obinog komarca koji mu je uao u nos nanosei mu bolove koje nije mogao otkloniti bez malja. Navodi se, takoer, da je to uinio cipelom, sve dok nije potpuno propao! U ovome se nalazi pouka za one koji pouku prihvaaju. Naime, on je bio nemoan da usmrti jednu malu muicu koja mu je bol nanijela i bila u stanju da mu ivot ugrozi i uniti, pa kako da oivi muicu koja je uginula ili pak krilo muice!? Slava Tebi, moj Allahu, velik li si Ti!
110
185 na njeno mjesto tako da nastaje magarac s kostima, ali bez mesa, da bi potom to Allah obloio mesom, ivcima, krvnim sudovima i koom, te poslao meleka da u nozdrvu magarca puhne i da ovaj zareve. Sve je to bilo uz doputenje Allaha Uzvienog i naoigled Uzejra. Kada se uvjerio u to, "on je rekao: 'Ja znam da Allah doista sve moe!'", tj. ja to znam jer sam to svojim oima vidio i stoga o tome obavjetavam svoje savremenike!
Ibrahimom, a.s., o Gos-podaru njegovom?! Za njih se veu gore navedene rijei: "Ili za onoga koji je prolazei pored jednoga grada, iji temelji su porueni bili..." Postoje razilaenja ko je ovaj prolaznik, odnosno da li je to Uzejr, ili Hidr, ili je to Eremija ibn Halkija ili Hazekijel ibn Bevvar, ili pak neki drugi ovjek od Izraeliana? Mogue da je to Uzejr! to se tie grada, to je Kudus, Jerusalem, kroz koji je proao nakon to ga je Nabukodonosor poruio i pobio njegove graane, tako "da je bio pust", tj. nikoga u njemu nije bilo. Rijei Uzvienog: "i do temelja svojih poruena", tj. iji su krovovi i zidovi pali na zemlju. Stoga je on stao razmiljajui ta je bilo s tim velianstvenim graevinama, pa je rekao: "Kako e Allah oiviti ove to su pomrli?!" Vidio je strane ruevine i uinilo mu se da ih nije mogue ponovo podii. Allah Uzvieni na to odgovara: "I Allah ga mrtvim uini stotinu godina, a zatim ga oivi", jer je, nakon to je prolo sedamdeset godina od njegove smrti, grad ponovo podignut i naseljen, te su se i Izraeliani vratili u njega. Oivivi ga stotinu godina poslije njegove smrti, Allah mu je prvo dao oi da pogleda ta Allah ini, kako oivljava njegovo tijelo. Kada se to tijelo upotpunilo, "rekao mu je", posredstvom meleka, "Koliko si ostao?" On ree: "Ostao sam dan ili dio dana!" Ustvari, kada je on umro, bio je poetak dana, a kada ga je oivio, bilo je pred kraj dana. Zato je on, ugledavi sunce kako sija, pomislio da je to sunce od istoga dana, pa je rekao: "ili dio dana!" A zatim mu ree: "Ne, ostao si stotinu godina! Pogledaj jelo svoje i pie svoje, nije se pokvarilo!" A tu su bili groe, smokve i sok, to se nije bilo promijenilo. "A pogledaj i magarca svoga!", kako ga Allah oivljava dok ti to gleda, "da Te uinim znakom za ljude", tj. dokazom za Povratak "a pogledaj i kosti, kako ih sastavljamo", tj. kako ih podiemo da bi se jedna s drugom sastavilaIma itanja i: "kako ih oivljavamo", "a onda mesom oblaemo!" Dakle, nakon to budu razbacane i desno i lijevo, Allah alje vjetar koji ih sakuplja sa svih strana, zatim stavlja svaku kost
- A kada Ibrahim ree: "Gospodaru moj, pokai mi kako oivljuje umrle?" On ree: "Zar ne vjeruje?!" "Dakako, vjerujem", odgovori on, "ali da mi se srce smiri!" Zatim mu ree: "Pa, onda, uzmi etiri ptice, isijeci ih, pa po dio od njih stavi na svaki breuljak! Zatim ih pozovi, doi e ti urei! Znaj da je Allah Silan i Mudar!"/260/ Ispitujui Ibrahima, a.s., oni su naveli vie razloga, meu kojima je i to da je on Nemrudu rekao: "Gospodar moj je Onaj Koji ivot i smrt daje!" Naime, on je elio da se tim uzdigne sa stupnja izvjesnog znanja na stupanj pune izvjesnosti i da to vidi oigledno, pa je rekao: "Gospodaru moj, pokai mi kako umrle oivljuje?" On ree: "Zar ne vjeruje?!".. "Dakako, vjerujem", odgovori on, "ali da mi se srce smiri!" A u hadisu koji prenosi El-Buharija od Ebu-Hurejra u komentaru ovoga ajeta stoji: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /411/ - Mi smo priliniji da sumnjamo od Ibrahima, a.s., kada je rekao "Gospodaru moj, pokai mi kako umrle oivljava!?" On ree: "Zar ne vjeruje?!" "Dakako, vjerujem" - odgovori on - "ali da mi se srce smiri." Ovako prenosi Muslim. Nema dvojbe da se ovim ne eli ukazati na sumnju koju iz toga mogu shvatiti oni koji ne posjeduju znanje. U vezi s ovim hadisom postoji nekoliko odgovora: jedan od njih je...112
112
Ovdje je bjelina... i mufessir/komentator hafiz Ibn-Kesir ne navodi te odgovore... U elji da to dopunimo, na ovome mjestu emo navesti ono to biljei Buharija, koji to navodi u svom Komentaru od Muhammeda ibn Ishaka ibn Huzejme, a ovaj od Ebu-Ibrahima Ismaila ibn Jahja'a el-Muzinija, koji kae u vezi s ovim hadisom: "Niti je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, niti Ibrahim, a.s.,
186
"Pa, onda, uzmi etiri ptice, isijeci ih..." tj. svei ih, zakolji i isijeci! Kada ih je on svezao i zaklao, pomijeao zajedno i podijelio na dijelove, nakon to ih je isjekao, na svako brdo je stavio po dioIbn-Abbas kae: "On je uzeo glave ptica, a zatim mu je Allah naredio da ih pozove, pa je on inio kako mu je Allah naredioTada je vidio kako sve ide jedno drugom, perje perju, krv krvi, meso mesu, a dijelovi svake ptice se sastavljaju jedno s drugim dok sve ptice nisu dovrene. Tada su one urei krenule prema njemu. Da bi jasnije vidio to je pitao, Allah je uinio da svaka ptica doe i uzme svoju glavu, koja je bila u ruci Ibrahima, a.s., pa ukoliko bi se desilo da joj prui glavu koja nije njena, ona bi to odbila, a ukoliko bi joj dola njena glava, tada bi se spojila s tijelom Boijom snagom i moi." Zato Allah Uzvieni kae: "Znaj da je Allah Silan i Mudar!", tj. silan i niko Ga ne moe savladati, nita Mu se ne moe zabraniti, pa to On hoe, to bude bez prepreke, jer je On nadreen nad svime, mudar u Svojim rijeima, djelima, zakonima i moiAbdurrezzak kae: - U vezi sa rijeima Allaha Uzvienog: "ali da mi se srce smiri" Mamer nam navodi od Ejjuba da je rekao da Ibn-Abbas kae: "U Kur'anu nema ajeta koji mi daje nade vie od toga!" Ibn Ebi-Hatim navodi od Ibn-Munkedira da je priao kako je Abdullah ibn Abbas sreo Abdullaha ibn Amr ibn Asa i upitao ga: "Koji ajet u Kur'anu tebi daje najvie nade?" Abdullah ibn Amr mu je rekao: Rijei Allaha Uzvienog: "Reci: 'O robovi moji koji ste se prema sebi ogrijeili, ne gubite nadu u Allahovu milost...'!" (39:53) Ibn-Abbas je rekao: - Meutim, ja istiem rijei Allaha Uzvienog: - A kada Ibrahim ree: "Gospodaru moj, pokai mi kako umrle oivljuje?", On ree: "Zar ne vjeruje?!" - "Dakako." Rijei: "Dakako!" su ga zadovoljile kada ih je Ibrahim rekao, pa je rekao: "To je ono to se javlja u duama i to ejtan sugerira." Tako to prenosi ElHakim, istiui da je to sahih predanje.
"Primjer onih koji imovinu svoju troe na Allahovu putu slian je zrnu iz kojega nikne sedam klasova, a u svakom klasu po stotinu zrnaA Allah poveava kome On hoe! Allah je neizmjerno dobar i Sveznajui!"/261/ Ovo je primjer koji Allah Uzvieni navodi za poveanje nagrade onome ko troi svoju imovinu u elji za Njegovim zadovoljstvom, odnosno da se dobro djelo poveava od deset do sedam stotina puta, pa kae: "Primjer onih koji imovinu svoju troe na Allahovu putu slian je...", tj. u pogledu pokornosti prema Allahu troei u borbi (dihadu) konjicu, orue, oruje i sl. Od Ibn-Abbasa se navodi: "Dirhem potroen u dihadu borbi i hadu poveava se do sedam stotina puta, pa zato Allah Uzvieni kae: "slian je zrnu iz kojega nikne sedam klasova, a u svakom klasu po stotinu zrna." Ovaj primjer ima utisak na due ljudi vie nego spominjanje broja sedam stotina. U njemu se ukazuje da dobra djela Allah Uzvieni razvija za njihove nosioce kao to usjev razvija za onoga ko ga zasije u plodnu zemlju. Postoji predanje iz sunneta, koje takoer govori o poveavanju dobrih djela do sedam stotina puta. Ahmed od ibn Mesuda navodi predanje da je neki ovjek dao za milostinju na Allahovom putu obiljeenu devu, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /412/ "Na Sudnjem danu sigurno e dobiti sedam stotina obiljeenih deva!" To prenose Muslim i En-Nesa'i. "A Allah poveava kome On hoe!", dakle, prema iskrenosti u poslu. Naprijed je naveden hadis Ebu-Osmana enNehdija, koji navodi od Ebu-Hurejrea, u pogledu poveanja dobrog djela do dvije hiljade hiljada dobrih djela u vezi s rijeima: "Ko je taj koji Allahu drage volje zajam daje, pa mu ga On mnogostruko vraa?!"113 "Allah je neizmjerno dobar i Sveznajui!" Njegovo dobro je sveobuhvatno i nadmauje stvorenja i On zna ko to zasluuje i ko ne zasluuje; Njemu pripada slava i hvala!
113
ikada posumnjao u to da je Allah Uzvieni moan oiviti mrtve. Oni su jedino sumnjali u to da li e im odgovoriti na to pitanje ili ne... To pokazuje da ovaj sluaj Ibrahima, a.s., nije naveden kao sluaj sumnje, nego je naveden kao sluaj elje za poveanjem oiglednog znanja budui da oiglednost potvruje spoznaju i smirenost vie nego logiko zakljuivanje.
Vidjeti hadis broj 398.
187 koju prati vrijeanje!" Allah je "Nezavisan" od Svojih stvorenja i "Blag" , to znai da On blago postupa, prata i oslobaa. U vezi sa zab-ranom prigovora i isticanja milostinje (dobroinstva) postoji vie hadisa. U Sahihu Muslimovom navodi se od Ebu-Zerra da je rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /413/ "Sa trojicom ljudi Allah nee razgovarati na Sudnjem danu, nee ih pogledati niti osloboditi i njima slijedi bolna kazna: sa onim koji prigovara za ono to je dao, s onim ko spusti svoju odjeu, i s onim koji proda svoju robu uz lanu zakletvu." Zato Allah Uzvieni kae: "O vjernici, ne kvarite milostinje svoje prigovorima i uvredama!", kazujui tako da se milostinja kvari prigovorima i uvredama nakon to se da, jer nagrada za dobroinstvo gubi se zbog grijeha od prigovora i uvreda. Zatim Allah Uzvieni kae: "kao to to ini onaj koji imetak svoj troi da bi se ljudima pokazao"To znai: ne kvarite svoje milostinje prigovorima i vrijeanjem, kao to to ini onaj koji se time pokazuje pred ljudima pokazujui njima da se eli pribliiti Allahu, dok mu je prava namjera da ga ljudi hvale ili pak neto drugo na ovome svijetu, to pretpostavlja prekid odnosa prema Allahu i elje za Njegovim zadovoljstvom! U tom smislu, Allah Uzvieni kae: "a ne vjerujui u Allaha i drugi svijet!" Nakon toga, Allah Uzvieni navodi primjer ovjeka koji se pretvara pred ljudima troenjem svoga imetka: "Primjer njegov je kao primjer glatke stijene." Rije znai: glatki kamen (stijena) "na kome ima zemlje, pa ga pogodi veliki pljusak" ; rije znai jaka kia, "i ogoli ga" , tjostavi ga glatkim i suhim bez imalo zemlje koja je tu bila. Isto tako i djela licemjera, koji se pretvaraju, nestanu i izgube se kod Allaha Uzvienog, jer su njihova djela koja su ljudi vidjeli bila poput one zemlje. Allah Uzvieni kae: "Oni nemaju nikakve koristi od onoga to su stjecali. A Allah ne upuuje na Pravi put ljude koji ne vjeruju."
"Onima koji troe imetke svoje na Allahovom putu, a onda ono to potroe ne poprate prigovorima i uvredama, pripada nagrada Gospodara njihova! Njima nema straha niti e oni tugovati!" /262/ "Lijepa rije i oprost vredniji su od milostinje koju prati vrijeanje! A Allah je nezavisan od svakoga i blag!" /263/ "O vjernici, ne kvarite milostinje vae prigovorima i uvredama, kao to to ini onaj koji imetak svoj troi da bi se ljudima pokazao, a ne vjerujui u Allaha i drugi svijet! Primjer njegov je kao primjer glatke stijene na kojoj ima zemlje, pa je pogodi veliki pljusak i ogoli je! Oni nemaju nikakve koristi od onoga to su stjecali. A Allah ne upuuje na Pravi put ljude koji ne vjeruju."/264/ Allah Uzvieni ovim hvali one koji svoj imetak troe na Njegovom putu ne pratei to dobroinstvo i milostinju isticanjem svojih zasluga prigovorima za to to su dali, budui da to oni ine bez prigovaranja bilo kome i bez samoisticanja bilo rijeju ili djelom. U tom smislu, rijei Uzvienog: "niti uvredama" znae da oni ne ine onome kome su uinili dobroinstvo nita loe kako bi ga ponizili tim svojim dobroinstvom. Nakon toga, Allah Uzvieni im obeava veliku nagradu za to, pa kae: "njima pripada nagrada Gospodara njihova!" Dakle, njima pripada nagrada od Allaha, a ne od bilo koga drugoga; "Niega se oni ne trebaju bojati!" od strahota koje sa Sudnjim danom dolaze, "i ni za im ne trebaju tugovati!", tjza ljepotama ovoga svijeta, koje e iza njih ostati. Zatim Allah Uzvieni kae: "Lijepa rije", tj. lijepa rije i dova upuena Allahu za muslimana, te "oprost" , tj. izvinjenje i pratanje nepravde, "vredniji su od milostinje
188 Svoja, da biste razmislili!" /266/ Komentirajui ovaj ajet El-Buhari navodi predanje od Ubejda ibn Umejra, koji kae da je jednoga dana Omer ibn Hattab upitao ashabe Allahovog Poslanika: - ta mislite, povodom ega je objavljen ovaj ajet: .."Da li bi iko od vas volio da posjeduje bau punu palmi i groa...?" Oni su kazali: "Allah to najbolje zna!" Omer se, potom, naljutio i rekao: "Kaite, znamo ili ne znamo!?.." Ibn-Abbas, r.a., kazao je: "Vladaru vjernih, u vezi s tim imam jednu ideju!" Omer je rekao: "Kai i ne potcjenjuj sebe, bratiu moj!", a IbnAbbas je rekao: "Navest u primjer djela!" "Kojeg djela?", upita Omer. Ibn-Abbas tada ree: "Bogatog ovjeka koji radi pokoravajui se Allahu, zatim mu Allah poalje ejtana, pa pone grijehe initi dok svoja djela ne upropasti!" Ovaj hadis dovoljno komentira gornji ajet ukazujui prvo na primjer dobrih djela, a zatim kako promjena ponaanja u ivotu moe sasvim ponititi prethodna dobra djela. Stoga, kada se ovjek nae u tekoj situaciji, a zatreba mu pomo od prethodnih djela koje je uradio - nee ih naiZato Allah Uzvieni kae: "a da je ostario i da ima nejaku djecu, a onda naie oluja preko nje", tj. estoki vjetar, "sa vatrom i ona izgori?!", tj. izgore plodovi i drvee, pa ovjek doe u teku situaciju. Takvo je i stanje nevjernika na Sudnjem danu, kada se vrati Allahu Uzvienom i ne bude imao dobra djela da ga zatite, pa e sam sebe koriti. Ba kao to ni ovaj starac nema snage zasaditi drvee u bai. Kada ne bude naao nita to je dao za sebe da bi mu se tada vratilo, kao to ovome starcu nisu od koristi njegova malodobna djeca, i ne bude imao nagrade u asu kada mu je najpotrebnija, kao to ovaj nema bae kada je star, a djeca mu nejaka, kada mu je najpotrebnija! Zato Allah Uzvieni kae: "Tako vam Allah objanjava Znamenja Svoja, da biste razmislili!", tj. da biste pouku izvukli i navedene primjere razumjeli i postupali u skladu s tim. Allah Uzvieni kae: "To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo ueni shvaaju." (29:43)
"Oni koji troe svoj imetak u elji za zadovoljstvom Allahovim i sigurni su u nagradu za to, slini su bai na uzviici na koju se izlila obilna kia, pa daje dvostruki urod! A ako se na nju ne izlije obilna kia, opet bude rose! Allah dobro vidi to vi radite!"/265/ Ovo je primjer vjernika koji troe svoj imetak u elji za Allahovim zadovoljstvom, "i sigurni su u nagradu za to", tj. oni su sigurni, uvjereni da e ih Allah za to nagraditi najobilnijom nagradom. Slino ovome ima znaenje sahih hadis o kojem postoji ope slaganje: /414/ "Koji budu postili ramazan vjerujui i raunajui na nagradu", tj. vjerujui u njegovu obavezu i raunajui na nagradu kod Allaha, "slini su bai na uzviici", tj. slini su vrtu na uzvienju na zemlji po kojoj teku rijeke, "na koju se izlila obilna kia", tj. jaka kia, kao to je naprijed navedeno, "pa ona da plod", tj. svoj plod, "dvostruki!", tj. u odnosu na druge bae. "A ako se na nju ne izlije obilna kia, padne kia rosulja!", tj. sitna kia koja ne da sui zavladati. Jer, ako se na nju ne izlije obilna kia, onda e padati sitna kiica, pa e joj i to biti dovoljno! Isto tako, djelo vjernika nikada se ne gubi, nego ga Allah prima i umnoava svakome prema njegovim djelima. Zato Allah Uzvieni i kae: "Allah dobro vidi to vi radite!", tj. nita od djela Njegovih robova Njemu se ne moe sakriti.
"Da li bi iko od vas volio da posjeduje bau punu palmi i groa, ispod koje rijeke teku i u kojoj ima svakojakih plodova, a da je ostario i da ima nejaku djecu, a da je onda vatrena oluja zadesi preko nje i ona izgori?! Tako vam Allah objanjava Znamenja
189 od Ibn-Abbasa, a Ibn-Derir uz predanje dodaje rijei Allaha Uzvienog: "Neete dobro postii dok ne budete dijelili od onoga to volite!" (3:92) "I znajte da je Allah nezavisan i hvale dostojan!" To znai: ako vam je i naredio da dajete milostinju iz najljepeg dijela imetka, Njemu to ne treba, nego je to samo sa ciljem kako bi siromanoga izjednaio s bogatim. Tako kae: "Do Allaha nee doprijeti meso njihovo, niti krv njihova, ali e Mu stii bogobojaznost vaa!" (22:37) On je nezavisan od svih stvorenja, dok su sva Njegova stvorenja o Njemu ovisnaOn je neizmjerno dobar i ono to je kod Njega ne nestajeStoga, ko bude dao milostinju iz onog dobra to je stekao, neka zna da je Allah Bogat - Neovisan o tome i da neizmjerno daje, Plemenit i Dareljiv, te da e ga za to nagraditi dajui mu viestruko. Onaj Koji mu daje zajam nije siromah niti nasilnik. On je hvale Vrijedan, tj. zasluuje hvalu za sva Svoja djela, rijei, zakone i moi. Nema boga, niti gospodara osim Njega! "ejtan vas plai siromatvom i navodi vas na zlo, a Allah vam obeava oprost i dobroAllah je neizmjerno dobar i sveznajui." Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Abdullaha ibn Mesuda, koji kae: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /415/ "ejtan ima interes prema ovjeku, a melek ima interes, takoer. Interes ejtana je da ga navede na zlo i negaciju istine, a elja meleka je da ga navede na dobro i potvrdu istine. Ko to nae, neka zna da je to od Allaha i neka Mu zahvali, a ko nae ta drugo, neka trai zatitu od ejtana!" Zatim je prouio: "ejtan vas plai siromatvom i navodi vas na zlo, a Allah vam obeava oprost i dobro." To prenose Tirmizi, EnNesa'i, a uvrtava i Ibn-Habban u svoj Sahih. Znaenje rijei: "ejtan vas plai siromatvom" jeste: ejtan vas zastrauje siromatvom kako biste vrsto drali ono to vam je u rukama i ne biste to troili za Allahovo zadovoljstvo "i navodi vas na zlo", tj. usto, navodi vas da inite pogreke, grijehe, krite zabrane (harame) i suprotstavljate se Tvorcu. Allah Uzvieni kae: "A Allah vam obeava oprost od Sebe", za razliku od ejtana, koji vas navodi na zlo; "i dobro", za razliku od ejtana, koji vam prijeti siromatvom.
"O vjernici, dijelite od lijepih stvari koje ste stekli, i od onoga to smo vam Mi iz Zemlje izveli! Ne izdvajajte ono to ne vrijedi da biste to udijelili, kada ni sami to ne biste primili osim zatvorenih oiju! I znajte da je Allah nezavisan i hvale dostojan!" /267/ "ejtan vas plai siromatvom i navodi vas na zlo, a Allah vam obeava oprost i dobroAllah je neizmjerno dobar i Sveznajui." /268/ "On daje mudrost kome hoe, a onome kome je mudrost dana, dano je veliko dobro! A samo razumom obdareni pouku prihvataju!" /269/ Allah Uzvieni nareuje Svojim robovima, vjernicima, da dijele od svoga imetka, pod im se ovdje misli na milostinju/sadaku. Ibn-Abbas kae: "Od lijepih stvari imovine kojom ih je Allah opskrbio, te su je stekli." Isto tako, on kae: "Naredio im je da dijele od najljepeg, najkvalitetnijeg i najvrednijeg dijela imetka, a zabranio da daju milostinju od loeg, nekvalitetnog i pokvarenog dijela imetka, jer i Allah je dobar i prima samo dobro." Zato i kae: "Ne izdvajajte ono to ne vrijedi!", tj. ne odabirite to je loe (pokvareno), "da biste to udijelili, kad ni sami to ne biste primili", tj. to ne biste uzeli ukoliko bi se vama dalo, osim da zamirite. Allah je nezavisan od toga vie nego vi, pa ne dajite Allahu ono to sami ne voliteAjet je, inae, objavljen u vezi sa grupom Ensarija Medinlija koji su dijelili kao sadaku loe hurme... "osim zatvorenih oiju" Uzmimo za primjer: kada bi vam neko bio neto duan, pa to donio loije nego to je zaduen, vi to ne biste primili kao dobro, a da ne utvrdite nedostatak. Kako onda da dajete svome Gospodaru ono s ime sami niste zadovoljni?! A vaa je obaveza prema Meni da date iz najljepeg i najvrednijeg imetka vaega! Predanje navodi Ibn Ebi-Hatim
190 Allah Uzvieni navodi da On zna za svako dobro koje se podijeli ili zavjetom potroi. To pretpostavlja nagradu obilnu od Allaha ukoliko je uinjeno u tenji za pribliavanjem Allahu i nadi za onim to je On obeao, odnosno prijetnju onome ko ne bude radio pokora vajui Mu se, nego bude djelovao suprotno Njegovim zapovijedima, proglaavao lanim Njegove rijei i oboavao uporedo s Njim nekoga drugoga. U tom smislu Allah Uzvieni kae: "A nasilnicima niko nee moi pomoi!", tj. na Sudnjem danu oni nee imati pomagaa koji bi ih sauvali od Allahove kazne i patnje. "Lijepo je kada javno dajete milostinju", tj. ako to javno uinite, to je divno. "...ali je za vas bolje ako to prikrijete i date siromasima" U ovome je dokaz da je davanje milostinje tajno bolje nego javno, budui da to pokazuje da nema u tome licemjerja. Izuzetak ini namjera da se da primjer ljudima kako bi to i oni inili, to je dobro, ali je u osnovi najbolje da se daje kada niko ne vidiTo se potvruje i u oba sahiha u kojima se navodi predanje od Ebu-Hurejrea u vezi sa sedam osoba koje e Allah zatititi Svojim hladom na Dan kada drugog hlada nee biti: /418/ "...i ovjek koji bude davao milostinju krijui to toliko da mu ne zna ljevica ta mu radi desnica!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: /419/ "Onaj koji glasno ui Kur'an poput onoga je koji javno daje milostinju, a onaj koji u sebi ui Kur'an poput onoga je koji tajno milostinju daje!" Openito ajet znai da je davanje milostinje kada niko ne vidi bolje, bez obzira bila to milostinja koja je stroga obaveza (farz) ili koja je poeljna (mendub)Meutim, Ibn-Derir navodi od Ibn-Abbasa njegov komentar ovog ajeta: "Allah je uinio dobrovoljnu milostinju koja se daje tajno sedamdeset puta vrednijom od one koja se daje javno, a uinio je obaveznu milostinju koja se daje javno dvadeset i pet puta vrednijom od one koja se daje tajno!" "jer tako e i On pokriti vaa loa djela!", tj. za milostinje koje dajete On e vam dati dobro podiui vae stupnjeve i pokrivajui vaa hrava djela. "A Allah dobro zna ono to vi radite!", tj. nita Mu se od toga nee moi sakriti i On e vas za to nagraditi.
"Allah je neizmjerno dobar i Sveznajui!" "On daje mudrost kome hoe", tj. daje znanje (spoznaju) Kur'ana, ono to derogira i to je derogirano, ono to je jasno (utvreno) i to je nejasno (neutvreno), to je naprijed i to je nazad, to je halal i to je haramSlino navodi i Ibn-Abbas. Ibn-Merdevejh navodi od Ibn-Mes'uda, koji direktno prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /416/ "Najvia mudrost je strah od Allaha." Mudahid kae: "Mudrost je pogoditi rijeju", a Lejs ibn Sulejm: "To je znanje, razumijevanje i Kur'an." EbulAlijje kae: "Mudrost je strahopotovanje prema Allahu." Pored toga, ima miljenja da je to razumijevanje, sunnet i razum. Malik kae: "To je razumijevanje vjere, i milost i dobrota koju Allah stavlja u srca." Suddi kae: "Mudrost je vjero vjesnitvo!" Ispravno je, meutim, miljenje veine uenjaka da se to ne odnosi posebno na vjerovjesnitvo, nego da ima openitiji smisao, a da je vjerovjesnitvo najvii stupanj, a poslanstvo najspecifinijiMeutim, sljedbenici vjerovjesnika imaju udio u dobru kao sljedbenici, kao to stoji u nekim hadisima: Imam Ahmed prenosi od Ibn-Mes'uda, koji je uo od Allahovoga Poslanika kako kae: /417/ "Nema zavidnosti, osim u dvije stvari: prema ovjeku kojem je Allah dao imetak, pa ga on potroi za Istinu, i ovjeku kojem je Allah dao mudrost, pa on po njoj sudi i pouava druge." Ovako prenose El-Buhari, Muslim, En-Nesa'i i Ibn-Made u vie lanaca od Ismaila ibn ebi Halida. "A shvatiti mogu samo razumom obdareni!", tj. savjetima i opomenama koriste se samo oni koji imaju uma i razuma, smisao je ovoga obraanja i znaenje govora.
"Za sve to potroite ili se zavjetujete Allah sigurno zna! A nasilnicima nema pomagaa!" /270/ "Lijepo je kada javno dajete milostinju, ali je za vas bolje ako to prikrijete i date siromasima, i On e pokriti vaa loa djela! A Allah dobro zna ono to vi radite!"/271/
191 namjeri! ajeta: To potvruje i zavretak "A ono to od imetka udijelite drugima, to e vam se nadoknaditi i nee vam se nepravda uiniti!" U hadisu koji se navodi u dva Sahiha prenosi se od Ebu-Hurejrea da je pripovijedao kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /421/ - Neki ovjek se zarekao: "Veeras u obavezno dati sadaku!", a zatim je iziao i dao je jednoj prostitutki. Ljudi su nakon toga govorili kako je sadaku dao prostitutki. Zatim je zahvalio: "Allahu moj, Tebi hvala za prostitutku, a i veeras u obavezno dati sadaku!" I dao je nekom imunom ovjeku! Pa su ljudi osvanuli priajui kako je dao sadaku bogatau. A on je rekao: "Allahu, Tebi hvala na bogatau! I veeras u obavezno dati sadaku!" Te veeri dao je sadaku nekom lopovu. Ljudi su opet priali: "Veeras je dao sadaku lopovu!" A on je rekao: "Allahu moj, hvala ti za prostitutku, za bogataa i lopova!" Zatim mu je neko doao i rekao: "to se tie tvoje sadake, ona je primljena. to se tie prostitutke, moda e se popraviti i ostaviti prostituciju, moda e i bogati ovjek iz toga pouku izvui, pa poeti i sam dijeliti od onoga to mu je Allah dao, a moda e se i lopov time odvratiti od krae!" "Siromasima koji su iznureni na Allahovom putu", znai: muhadirima koji su se predali Allahu i Njegovom Poslaniku, pa su se doselili u Medinu i nemaju nita od onoga to im je potrebno, "pa ne mogu hoditi po zemlji", tj. ne mogu putovati kako bi se osigurali za ivot. Sintagma "hoenje po Zemlji" znai putovanje. Allah Uzvieni kae: "A kada putujete po Zemlji, nije vam grijeh da skratite namaz!" (4:101) "Neznalica misli da su imuni zbog njihove skromnosti i suzdrljivosti!", tj. onaj koji o njima i njihovom stanju ne zna nita misli da su bogati, zbog njihove suzdrljivosti i skromnosti u oblaenju, govoru i ponaanju. U ovom smislu navodi se i hadis koji biljee El-Buharija i Muslim od Ebu-Hurejre: /422/ "Nije siromah onaj koji okolo obilazi prosei niti onaj koga zadovolji (odbije) hurma ili dvije, zalogaj ili dva, jelo ili dva, nego je siromah onaj koji nema dovoljno, za kojeg se ne zna pa mu se da i koji nita ne moli od ljudi." To prenosi i Ahmed. Imam Ahmed, takoer, navodi predanje od Abdurrahmana ibn
"Nije na tebi da ih na Pravi put izvodi, jer Allah izvodi na Pravi put koga On hoe! Dobro koje podijelite vae je, a neete dijeliti osim u tenji za licem Allahovim! A ono to od dobra udijelite drugima, to e vam se nadoknaditi i nee vam se nepravda uiniti!" /272/ "Siromasima koji su iznureni na Allahovom putu, pa ne mogu hoditi po zemlji, neznalica misli da su imuni zbog njihove skromnosti i suzdrljivosti! Poznat e ih po izgledu njihovu, jer oni ne dodijavaju ljudima prosei! A za ono to od dobra podijelite, Allah doista zna!" /273/ "Onima koji dijele imovinu svoju nou i danju, tajno i javno, pripada nagrada kod Gospodara njihova! I za njih nema straha, niti e se oni alostiti!"/274/ Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa da je /420/ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zapovijedao da se milostinja daje samo pripadnicima islama dok nije objavljen ovaj ajet: "Nije tvoje da ih na Pravi put izvodi!", pa mu je nareena milostinja svakome ko je bude traio, bilo koje vjere bio, "jer Allah izvodi na Pravi put koga On hoe! Dobro koje podijelite vae je!" Isto tako kae: "Ko dobro djelo uini, za sebe je uinio!" (45:15) Slinih ajeta u Kur'anu ima mnogo. "...a neete dijeliti osim u tenji za licem Allahovim!" Ata elHorasani kae: "Znai, ako daje za Allaha, nije te briga ta on radi." To je dobro znaenje! Onome koji daje milostinju, ako je daje u tenji za Allahom Uzvienim, nagrada e i biti od Allaha! On nije odgovoran za to da li to dao dobrom ili loem ovjeku, onom ko to zasluuje ili ko ne zasluuje, jer e on biti nagraen prema svojoj
192 pouka Gospodara njegova, pa se toga okani, pripada ono to je prije stekao a njegov je sluaj Allahu preputen. Oni pak koji opet to uine bit e stanovnici Vatre, u kojoj e vjeno ostati."/275/ Nakon to je Allah Uzvieni naveo estite ljude koji dijele svoj imetak, koji iz njega izdvajaju zekat, koji preferiraju dobro i daju onima kojima je potrebno, te rodbini, u svakoj situaciji i u svako doba, spomenuo je i one koji se bogate kamatama ili stjeu imetke na nedozvoljene naine, radei sumnjive ili zabranjene poslove, te je upozorio da e njihova djela stajati uz njih na Dan izlaska iz kabura, ustajanja i oivljenja. On je sankcionirao jedenje kamate i imetka ljudi na nedozvoljen nain i u sumnjivim radnjama navodei izvijea o njima na Dan izlaska iz kabura, ustajanja i oivljenjaU tom smislu On kae: "Oni koji se kamatom hrane nee se dii osim kao oni koje je ejtan dodirom izbezumio." Oni nee ustati iz svojih kabura na Sudnji dan drugaije nego kako ustaje epileptiar, koji je pao nakon to ga je ejtan izbezumio. IbnAbbas kae: "Onaj koji jede kamatu, na Sudnji dan e biti oivljen kao luak koji se gui." Prenosi Ibn Ebi-Hatim, a slino navodi i nekolicina tabiina. Ibn-Derir navodi predanje od IbnAbbasa, koji kae: - Na Sudnji dan e se kazati onome koji je jeo kamatu kada on ustane iz svoga kabura: "Uzmi svoje oruje za rat!"115, a zatim je prouio: .."oni koji se hrane kamatom..itd." El-Buhari navodi predanje od Semjure ibn Dunduba u dugom hadisu o snu: /425/ "pa smo doli na rijeku i inilo mi se da je kazao kako je crvena kao krv. U rijeci se kupao neki kupa, a na obali rijeke bio je neki ovjek koji je sakupio mnotvo kamenja. I dok se kupa kupao, do njega je doao ovjek koji je bio na obali rijeke sa sakupljenim kamenjem, otvorio mu je usta i ubacio kamen u usta." U svom komentaru on navodi da je to onaj koji jede kamatu! "To je zato to su govorili: "Kupoprodaja je doista isto to i kamata!", iako je Allah dozvolio kupoprodaju, a zabranio kamatu! Oni su to dozvoljavali zato to su se
Ja bih dodao: Na to ukazuju rijei Allaha Uzvienog: O vjernici, bojte se Allaha i ostavite ta je preostalo od kamate, ako ste vjernici" (2:278). Koje oruje on moe tada nositi? Odgovor je: "Nema oruja, niti argumenta. Postavlja se pitanje: kakav je njegov status u ratu Allaha prema njemu u tom momentu? Allahu na, sauvaj nas od Svoje kazne!
115
Ebi-Seida, koji navodi od svoga oca da je rekao: /423/ "Majka me je poslala Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ga neto zamolim, pa sam doao kod njega i sjeoPrimio me je i rekao: 'Onaj ko hoe bogatstvo, Allah e ga uiniti imunim; ko je suzdrljiv, Allah ga je takvim uinio, ko je zadovoljan onim to ima, Allah e ga zadovoljiti! Ko prosi, a ima vrijednosti koliko jedna ukijja (oka), on pretjeruje.'" Zatim kae: "Rekao sam u sebi: 'Moja deva jakuta vrednija je od ukijje (oke). Vratio sam se i nisam nita molio!" "A za ono to od dobra podijelite Allah doista zna!", tj. nita od toga Njemu se ne moe sakriti i On e na Sudnjem danu za to dati obilnu nagradu. "Onima koji dijele imovinu svoju nou i danju, tajno i javno, pripada nagrada kod Gospodara njihova! I za njih nema straha, niti e se oni alostiti!" Ovim Allah Uzvieni hvali one koji svoju imovinu troe na putu Allahovom i u tenji za Njegovim zadovoljstvom u svako doba. U to spadaju ak i trokovi za porodicuImam Ahmed prenosi od EbuMesuda,114 r.a., koji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /424/ "Kada musliman neto potroi za svoju porodicu raunajui to u ime Allaha, to mu je sadaka!" Navode ga autori dva Sahiha od ubeta Rijei: "njima pripada nagrada kod Gospodara njihova" znae da na Sudnjem danu za "ono to su uinili dijelei, pokoravajui se Allahu"; "I za njih nema straha, niti e se oni alostiti!" To je ve ranije komentirano.
"Oni koji se kamatom hrane nee se dii osim kao oni koje je ejtan dodirom izbezumio. To je zato to su govorili: 'Trgovina je doista isto to i kamata!' A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre
114
Allah to najbolje zna, a to je bio Ebu-Mesud el-Bedri po imenu Ukbe ibn Amr.
193 drugih hadisa! Zatim Allah Uzvieni kae: "Oni pak koji se vrate" kamati i koriste je nakon to im je dola zabrana od Allaha, nuno zasluuju kaznu i imaju protiv sebe dokaz. Zato Allah Uzvieni kae: "oni su stanovnici Vatre, u kojoj e vjeno ostati" Ebu-Davud navodi od Dabira: - Kada je objavljen ajet: .."Oni koji se kamatom hrane, nee se dii osim...", Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /428/ "Ko ne ostavi napoliarstvo neka oekuje protiv sebe rat Allaha i Njegova poslanika." To navodi El-Hakim u svom Mustedreku uz napomenu da je sahih po uvjetima Muslima, iako ga autori dva sahiha nisu naveli. Napoliarstvo je zabranjeno, a to je: "davanje zemlje pod zakup na obradu", "kupovina plodova na stablu kao da su ve obrani i na zemlji", "kupovina ita u klasu kao da je ve ponjeveno"Sve navedeno i tome slino zabranjeno je (haram) kako bi se sprijeila kamata, budui da nije mogue ustanoviti jednu mjeru za robu te vrste dok se ne osui. Zato su i erijatski pravnici suzili puteve koji vode kamati, kao i sredstva koja vode tome i koja su takoer haram, jer ono to vodi haramu takoer je haram, kao to je i ono bez ega ne moe biti dunosti (vadiba) - takoer vadib! Problem kamate jedan je od najkompleksnijih problema za mnoge poklonike znanosti, a u osnovi mu je uvanje od sumnjivih stvari. U dva sahiha stoji predanje od Nu'mana ibn Beira, koji kae: - uo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kae: /429/ "Halal je jasan i haram je jasan, a izmeu toga dvoga su sumnjive stvari. Stoga, ko se bude uvao sumnjivih stvari, sauvao je svoju vjeru i ast, a ko ue u sumnjive, uao je u haram, kao to oban uva stado oko zabrane tako blizu da skoro ue!" U Sunenima se od Hasana ibn Alija, r.a., navodi da je rekao: uo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kae: /430/ "Ostavi ono u to sumnja, a prihvati ono u to ne sumnja!" U drugom hadisu stoji: /431/ "Grijeh je ono to ti srce golica, a dua ti oklijeva, i nije ti drago da to ljudi znaju!" Od Ibn-Abbasa navodi se da je rekao: "Posljednje to je objavljeno Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bio je ajet o kamati." Predanje navodi El-Buhari, a Ahmed prenosi od Omera da je rekao: "Meu posljednjim ajetima koji su objavljeni bio je ajet o
suprotstavljali odredbama Allahovoga zakonaRijei: "iako je Allah dozvolio kupoprodaju, a zabranio kamatu!" ini se da predstavljaju dopunu pret-hodnih i odgovor na njih, odnosno, na suprotan stav onome koji su oni zastupali, iako su znali da Allah to razliito tretira u Svojim odredbama. On je Znalac Mudri, iji sud niko ne smije promijeniti, odnosno, Kome se ne postavlja pitanje ta ini, dok se njima to pitanje postavlja! On zna sutinu stvari i ono to je u njima dobro i to je korisno za robove Njegove, pa im to dozvoljava, te to je za njih tetno, pa im to zabranjuje! On je prema njima milostiviji od roditelja prema svom djetetu! Zato On kae: "Onome do koga dopre pouka Gospodara njegovoga, pa se okani, pripada ono to je prije stekao i to je stvar Allaha." To znai: do koga dopre Allahova zabrana kamate, pa on tada prestane s tim, njemu pripada ono to je ranije uradio, u skladu s rijeima Allaha Uzvienog: "Allah prata ono to je ve bilo!" (5:95) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je prilikom Osvojenja Meke: /426/ "Svaka kamata iz paganskog doba stavljena je pod ova moja dva stopala, a prva kamata koju ja stavljam kamata je Abbasova!" Nije im naredio da vrate vikove koje su uzimali u periodu paganstva, nego je oprostio ono to je prolo, kao to Uzvieni Allah kae: "Njemu pripada ono to je ranije stekao i to je stvar Allaha!" Znai pripada mu ona kamata koju je potroio prije zabrane. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Alijje bint Ebqa' /427/ da je Bahna, majka djeteta od Zejd ibn Erkama rekla Aii, supruzi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Majko vjernika, poznaje li Zejda ibn Erkama?" Odgovorila joj je: "Da", a ona je rekla: "Ja sam ga prodala kao roba Ata'u za osam stotina. On je, zatim, zatrebao tu vrijednost, pa sam ga kupila prije isteka roka za est stotina." Ona joj je rekla: "Nije dobro to si to kupila, to je loe! Obavijesti Zejda da to kvari njegov dihad sa Allahovim Poslanikom, ako se ve nije pokajao!" Zatim Bahna kae: "ta misli da ti ostavim dvije stotine a uzmem est stotina?" Ona joj ree: "Da", a zatim proui: "Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova, pa se okani, pripada ono to je prije stekao." Ovo predanje je poznato i predstavlja argument za onoga ko zabranjuje davanje na veresiju uz poveanu cijenu uz izvjestan broj
194 onoga koji se eli postii "a umnoava milostinje" ita se sa "dammom" na slovu "ya", bez pojaanja, kao: "rasti, uveavati se" i "davati uz kamate, oploivati, prekoraiti", tj. umnoiti i razvitiita se, takoer, i: , sa "dammom" i pojaanjem, odnosno infinitivom "odgojiti, razviti"ElBuhari navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kae: /436/ "Ko da milostinju u vrijednosti od jedne datule koju je s halalom stekao - a Allah ne prima izuzev dobro! - Allah e mu to primiti desnom rukom, i uveati njenom vlasniku, kao to neko od vas hrani drijebe, dok ne postane veliko kao brdo." "Allah ne voli nijednog nevjernika, grjenika!" On ne voli onoga ije srce ne vjeruje, koji grijei rijeju i djelom, pa tako kraj ajeta treba da odgovara ovome svojstvu, tj. da onaj koji uzima kamate nije zadovoljan onim to mu je Allah dodijelio kao halal, pa nastoji jesti imovinu drugih ljudi na nedozvoljen nain, razliitim vidovima prljave zarade. On time negira blagodati koje su mu dane, ini nasilje i grijeh jedui imovinu ljudi na nedozvoljen nain. Zatim, Allah Uzvieni objavljuje pohvalu Gospodara Uzvienoga Svojim robovima koji su pokorni Njegovim zapovijedima, koji su Mu zahvalni, koji ine dobro Njegovim stvorenjima obavljajui namaz i dijelei zekat. On ih obavjetava kakve asti im je pripremio, odnosno da e oni biti meu sljedbenicima koji vjeruju, pa kae: "Onima koji vjeruju i dobra djela ine, namaz obavljaju, i zekat daju, pripada nagrada Gospodara njihova. Za njih nema straha i oni ne treba da se aloste!"
kamati. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio je na ahiret prije nego je nama to objasnio, i zato ostavite kamatu i svaku sumnju." Imam Ahmed navodi predanje od EbuHurejrea, koji kae da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /432/ "Ljudima e doi vrijeme kada e uzimati kamatu!" Zatim kae: Njemu je neko rekao: "Da li svi ljudi?", pa je odgovorio: "Ko je od njih ne bude uzimao, obuhvatit e ga njena praina!" To prenose Ebu-Davud, En-Nesa'i i Ibn-MadeU tom smislu je i zabrana sredstava koja vode haramima u hadisu koji navodi imam Ahmed od AieOna kae: /433/ "Kada je objavljen ajet s kraja sure "El-Bekare" o kamati, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otiao je u damiju, prouio to i zabranio trgovinu vinom." To navodi grupa uenjaka, osim Tirmizija, posredstvom A'mea, a ovo je verzija El-BuharijevaOd Alije i Ibn-Mes'uda navode se rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /434/ "Allah je prokleo onoga ko uzima kamatu, od koga se uzima, ko to svjedoi i ko zapisuje!"
"Allah unitava kamatu, a umnoava milostinjeAllah ne voli nijednog nevjernika, grjenika!" /276/ "Onima koji vjeruju, i dobra djela ine, i namaz obavljaju, i zekat daju, pripada nagrada kod Gospodara njihovaZa njih nema straha i oni ne treba da se aloste!"/277/ Allah Uzvieni saopava da On unitava kamatu, tj. ili je potpuno uklanja iz ruku onoga koji je uzima, ili mu zabrani blagoslov u imetku, pa od toga nema koristi, odnosno uniti ga zajedno s njom na ovome svijetu, a kanjava na Sudnjem danu, kao to i kae: "A ono to date na kamatu da se uvea putem imovine drugih ljudi, kod Allaha se nee uveati!" (30:39) Ahmed navodi predanje od Ibn-Mes'uda, koji navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /435/ "Doista kamata, ako se i umnoi, njen konani bilans ide nanie!" To spada u poslovanje koje ima uinak suprotan od
"O vjernici, bojte se Allaha i ostavite to je preostalo od kamate, ako ste vjernici." /278/ "Ako to ne uinite, navjeuje vam se rat od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete,
195 halal ma gdje se nalazili. Zato se uvajte poslovanja s kamatomJer Allah je halal proirio i dobrim proglasio, pa ne dozvolite da vas neimatina odvede u grijeh prema Njemu!" "A ako se pokajete, pripadaju vam glavnice imetaka vaih; neete nepravdu uiniti" (uzimanjem vika), "niti e vama biti uinjena" na vae glavnice. Naprotiv, vama pripada ono za to ste trud uloili bez vika ili manjka. "A ako je dunik u nevolji, onda priekajte dok mu bude lake; a da to date kao milostinju bolje vam je, ako ita znate!" Allah Uzvieni nareuje strpljivost kada je dunik u nevolji ili nije u stanju na vrijeme vratiti dug, za razliku od perioda paganstva kada bi duniku nakon isteka roka za povratak duga govorili: "Ili daj dug, ili e dati kamatu!" Zatim Allah preporuuje da mu oprosti dug, a za to obeava veliku nagradu, i kae: "a da to date kao milostinju bolje vam je, ako ita znate!", tja da ostavite glavnicu u cjelini i oprostite to duniku. U vezi s tim postoje brojni hadisi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Taberani navodi predanje od EbuUmame Es'ada ibn Zurare, koji kae: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /438/ "Kome je drago da mu Allah da hlad onoga dana kada drugoga hlada ne bude bilo, neka olaka onome ko je u nevolji ili neka mu oprosti dug!" Imam Ahmed navodi predanje od Sulejmana ibn Burejde, koji navodi za svoga oca da je rekao: /439/ - uo sam Allahovog Poslanika kako kae: "Ko odgodi rok duniku koji nije u stanju vratiti dug, pisat e mu se za svaki dan odgode sadaka u vrijednosti tog duga." Zatim sam uo kako kae: "Ko odgodi rok duniku, za svaki dan e mu se pisati dvostruka sadaka!" Rekao sam: - uo sam te, Allahov Poslanie, kako kae: "Ko odgodi rok duniku koji nije u stanju vratiti dug, pisat e mu se sadaka za svaki dan vrijednosti toga duga" - a zatim opet: "Ko odgodi rok duniku, za svaki dan e mu se pisati dvostruka sadaka!..." Na to im je on odgovorio: "Pisat e mu se sadaka za svaki dan u vrijednosti toga duga prije nego to doe odgodom zakazani rok, a ako mu i nakon toga opet odgodi, pisat e mu se za svaki dan dvostruka nagrada...." El-Buhari navodi predanje od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /440/ - Neki trgovac davao je novac na dug ljudima, pa kada
pripadaju vam glavnice imetaka vaih; neete nepravdu uiniti niti e vama nepravda biti uinjena." /279/ "A ako je dunik u nevolji, onda priekajte dok mu bude lake; a da to date kao milostinju bolje vam je, ako znate!" /280/ "I bojte se Dana u kome ete Allahu vraeni biti, zatim e svakome to je zasluio isplaeno biti! I nikome nepravda nee biti uinjena!"/281/ Allah Uzvieni nareuje robovima Svojim, vjernicima, da Ga se boje zabranjujui im ono to ih pribliava Njegovoj srdbi i udaljava od zadovoljstva Njegovoga, pa kae: "O vjernici, bojte se Allaha !", tjuvajte Ga se i pazite ta radite; "i ostavite to je preostalo od kamate!", tj. ostavite ljudima viak od glavnice vaeg imetka nakon ove opomene, "ako vjerujete" u ono to vam je Allah propisao, tj. dozvoljavajui vam kupoprodaju, zabranjujui kamatu i sl. /437/ Zejd ibn Eslem i neki drugi navode da je ovo objavljeno u vezi s Beni-Omerom ibn Umejra iz plemena Sekif i Beni-Mugirom iz plemena Mahzum, meu kojim je u vrijeme paganstva postojao kamatni odnos. Kada je doao islam i oni ga prihvatili, pleme Sekif je zatrailo da to uzmu od njih. U vezi s tim oni su razgovarali i pripadnici Beni-Mugire su rekli: "Neemo davati kamatu u islamu!" Attab ibn 'Usejd, zapovjednik Meke, povodom toga napisao je albu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je objavljen navedeni ajet. Allahov Poslanik zatim mu je napisao: "O vjernici, bojte se Allaha i ostavite to je preostalo od kamate, ako vjerujete." /278/ "Ako to ne uinite, eto vam onda, neka znate, rata od Allaha i Poslanika Njegova!" Oni su rekli: "Kajemo se Allahu i ostavljamo ostatak kamate", a potom su to sve i ostaviliOvo je stroga prijetnja svakome ko nastavi uzimati kamatu nakon upozorenjaIbn-Durejd navodi od IbnAbbasa da "pa eto vam rata", znai "budite sigurni u rat od Allaha i Poslanika Njegova!" Ibn Ebi-Hatim navodi od Hasana i Ibn-Sirina da su rekli: "Tako nam Allaha, ovi zelenai su oni koji jedu kamatu i oni su se sloili s tim da Allah i Njegov Poslanik rat protiv njih vode. Kada bi ljudi imali pravednog vou, on bi traio od njih da se pokaju, pa ako to ne bi uinili, bili bi ubijeni." Katade kae: "Allah im obeava ubistvo, kao to to uju, tako da je njihova krv
196 pozaj -mljujete do odreenoga roka, zapiite toNeka jedan pisar izmeu vas to pravedno napie i neka se pisar ne sustee napisati onako kako ga je Allah pouio! Neka on pie, a neka mu kazuje dunik! Neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i nita od toga neka ne izostavi! A ako je dunik umno ogranien ili slab, ili ako nije u stanju kazivati, onda neka diktira njegov staratelj i to pravedno! I uzmite dva svjedoka izmeu vas, pa ako ne naete dva mukarca, onda jednog mukarca i dvije ene sa kojima ste kao svjedocima zadovoljniAko jedna od njih dvije pogreno ta kae, neka je druga podsjeti. I neka se svjedoci ne suzdravaju ako budu pozvani da ne dou. Neka vam ne bude mrsko da to zapiete s rokom vraanja, bio dug mali ili veliki! To vam je kod Allaha ispravnije i za svjedoenje jae, i da ne sumnjate bolje, izuzev ako je rije o svakodnevnoj trgovini koju obavljate meu vama, jer onda vam nije grijeh da to ne zapiete! Uzmite svjedoke i kada kupoprodaju zakljuujete, i neka ne bude oteen ni pisar ni svjedok! A ako to uinite, onda je to va grijeh! I bojte se Allaha i Allah e vas pouiti i Allah zna svaku stvar!"/282/ "O vjernici, kada jedan od drugog pozajmljujete do odreenog roka, zapiite to!" Ovo je uputstvo od Allaha Uzvienog Njegovim robovima vjernicima da zapiu poslovanje koje je vezano za rok, kako bi sauvali podatke o koliini i rokovima, odnosno kako bi bilo preciznije posvjedoeno. Na ovo se upozorava na kraju ajeta, gdje Allah Uzvieni kae: "To vam je kod Allaha ispravnije i za svjedoenje jae, i da ne sumnjate bolje." U vezi sa rijeima: "O vjernici, kada jedan od drugog pozajmljujete do odreenog roka, zapiite to!" Sufjan Es-Sevri navodi od Ibn-Abbasa: "Objavljeno je u vezi s plaanjem unaprijed za odreeni rok." Zatim kae: "Svjedoim da je to beskamatni zajam na odreeni rok, to je Allah odobrio i dozvolio!" Zatim je prouio: "O vjernici, kada jedan od drugoga pozajmljujete do odreenog roka, zapiite to!" To navodi El-Buhari, a u dva Sahiha se navodi od Ibn-Abbasa da je rekao: - Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, doao u Medinu, davali su zajam za jednogodinji, dvogodinji ili
bi vidio onoga koji nije u stanju vratiti dug, rekao bi svojim slugama: "Oprostite mu, jer moda e i Allah nama oprostiti! I Allah mu je oprostio!" Nakon toga, Allah Uzvieni savjetuje Svoje robove podsjeajui ih na prolaznost ovoga svijeta, dolazak drugog svijeta, povratak Njemu, Njegov obraun za sva stvorenja prema njihovim djelima u ovome ivotu, te odreivanje nagrade za dobro a kazne za zlo koje su uinili, pa kae: "I bojte se Dana kada ete Allahu vraeni biti, kada e svakome to je zasluio isplaeno biti! I nikome nepravda nee biti uinjena!" Nakon objave ovoga ajeta Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ivio je jo devet noi i umro u ponedjeljak, drugog dana rebiul-evvelaTako prenosi Ibn Ebi-HatimIbn-Merdevejh navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kae: Posljednji ajet koji je objavljen bio je ovaj ajet: "I bojte se Dana kada ete Allahu vraeni biti!" Ibn - Durejd kae: "Navode da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon toga ivio jo devet noi, poev od subote, i da je umro u ponedjeljak." Prenosi Ibn-Derir.
"O
vjernici,
kada
jedan
od
drugoga
197 si poslao u drvenoj dasci, pa sada idi ponosno s tom svojom hiljadom!" Lanac je ovog predanja sahih/vjerodostojan, a El-Buhari ga navodi kao mualek predanje u obliku aktiva. "Neka jedan pisar izmeu vas to pravedno napie", tj. pravedno i vjerno, ne zakidajui pritom nikoga, odnosno da ne pie drugaije, nego onako kako su se dogovorili, bez bilo kakvog dodavanja ili izostavljanja. "I neka se pisar ne sustee napisati onako kako ga je Allah pouio! Neka on pie!", tj. neka ne odbija onaj koji zna pisati ako bude zamoljen, iako mu nije obaveza to uiniti. Kako ga je Allah pouio onome emu druge nije pouio, neka on uini uslugu drugome koji ne zna pisati, i neka mu to zapieU hadisu stoji: /443/ "U milostinju spada i da pomogne onome koji radi ili da uradi za onoga koji to sam nije u stanju!" "a neka mu kazuje dunik! Neka se boji Allaha, Gospodara svoga!" To znai, neka onaj koji uzima dug diktira pisaru to je vezano za dug i neka se pisar pritom boji! "i nita od toga neka ne izostavi!", tj. nita neka ne sakrije. "A ako je dunik umno ogranien", tjako je stavljen pod skrbnitvo zbog rasipnitva i sl "ili slab", tj. mlad ili lud. "ili ako nije u stanju u pero kazivati" ili zbog iznemoglosti ili neznanja, "onda neka diktira njegov staratelj, i to pravedno!" "I uzmite dva svjedoka izmeu vas!" To je zapovijed da se zapisano posvjedoi kako bi bilo pouzdanije, "pa ako ne naete dva mukarca, onda jednog mukarca i dvije ene"To je kada je u pitanju imovina, i sve to se pod tim podrazumijeva. Dvije ene su odreene umjesto jednog mukarca zbog ogranienosti ene, kao to navodi Muslim u predanju od Ebu-Hurejrea, koji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /444/ "O skupino ena! Dajite milostinju i molite Allaha za oprost, jer sam ja meu stanovnicima Vatre najvie ena vidio!" Jedna od ena tada je upitala: "Zato smo mi, Allahov Poslanie, najbrojniji stanovnici Vatre?" On je rekao: "Mnogo kunete i neposlune ste muevima! Nisam vidio nikoga krae pameti i nepotpunije vjere da savladaju ovjeka kao vi!" Ona je dodala: "Allahov Poslanie! ta je to kratka pamet i nedostatak u vjeri?" On je rekao: "Svjedoenje dvije ene odgovara svjedoenju jednog mukarca, to je kratka pamet. Provodi noi, a ne klanja, a i mrsi se u ramazanu! To je
trogodinji rod, pa je on, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /441/ "Ko pozajmljuje, neka pozajmi odreenu mjeru i poznatu teinu do odreenog roka." Rijei Allaha Uzvienog: "zapiite to!" predstavljaju Njegovu zapovijed da se zapie kako bi se to dokumentiralo i sauvaloOvdje je zapovijed uputstvo, a ne stvarna zapovijed! Ebu-Seid, [a'bi, Rebi' ibn Enes i neki drugi kau: - To je bila dunost (vadib), a potom je derogirana rijeima Allaha Uzvienog: "A ako jedan drugome neto povjerite, neka onaj kod koga je povjereno izvri ukazano mu povjerenje!" (2:283)116 Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji prenosi kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ispriao /442/ da je neki od Izraeliana pitao nekog drugog Izraelianina da mu posudi hiljadu dinara, pa je ovaj rekao: "Dovedi mi svjedoke da posvjedoe!" On je kazao: "Dovoljan je svje dok Allah!" Ovaj je rekao: "Dovedi mi jamca!" Odgovorio mu je: "Allah je dovoljan jamac!" Drugi je odgovorio: "Tako je!" i dao mu zajam na odreeni rok. Isplovio je ovjek na more, obavio posao, a zatim je potraio prijevoz (amac) kako bi stigao novac vratiti u roku koji je odredio. Poto nije uspio nai prijevoz, uzeo je jedno drvo (dasku), izdubio rupu u njemu i stavio u nju hiljadu dinara i pismo, a zatim to dobro zatvorio, doao do mora i rekao: "Allahu moj, ti zna da sam ja pozajmio od tog i tog hiljadu dinara. Pitao me je za jamca, pa sam mu rekao: 'Allah je dovoljan jamac!' Time se zadovoljio i upitao me za svjedoka, a ja sam rekao: 'Allah je dovoljan kao svjedok!' I time se zadovoljio. Pokuao sam nai prijevoz i na vrijeme mu vratiti ono to mi je dao, ali nisam naao! Pohranjujem to kod Tebe!" Zatim je to bacio u more i potonulo jeNakon toga se udaljio traei sredstvo prijevoza do svoga grada ovjek koji mu je posudio novac iziao je da vidi da li mu dolazi amac s imovinom i ugledao je dasku. Uzeo je to za svoju porodicu kao drvo za loenje, a kada je razbio naao je imovinu i pismo. Nakon toga, doao je ovjek kome je posudio i dao mu hiljadu dinara govorei: "Tako mi Boga, traio sam prijevoz kako bih ti donio tvoj novac, ali ga nisam naao prije nego sam ti donio." On ga upita: "Da li si mi ita poslao?" Rekao je: "Nisam li ti rekao da nisam naao prijevoza prije nego sam doao!" On je rekao: "Allah je uinio za tebe ono to
116
Derogirana je obaveza pisanja, ali ne i samo zapisivanje jer je zapisivanje bolje i vrednije.
198 posvjedoiti vae pravo, bio odreen ili neodreen rok. Po miljenju veine, ovo ukazuje na uputu i preporuku, a ne na obavezu. Dokaz za to je hadis Huzejme ibn Sabita el-Ensarija, ije predanje navodi imam Ahmed od Ammare ibn Huzejme, koji prenosi da mu je ispriao njegov amida, ashab Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: /445/ "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kupovao je konja od nekog beduina, pa je poao s njim da mu plati. On je urio, dok je beduin iao sporo. Neki ljudi su pristupili beduinu zaustavljajui ga i pitajui za cijenu konja, ne znajui da ga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, od njega kupio, pa je jedan od njih poveao cijenu iznad cijene za koju ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kupio. Beduin je pozvao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: "Ako kupuje ovoga konja, kupi ga ili u ga ja prodati." Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uo poziv beduina, zastao je i rekao: "Nisam li ga ve kupio od tebe?" Beduin je rekao: "Ne, Boga mi, nisam ti ga prodao!" Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ve sam ga kupio od tebe!" Ljudi su tada pristupili stajui oko Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i beduina dok su oni razgovaraliBeduin je poeo: "Daj mi svjedoka koji e posvjedoiti da sam ti ga prodao!" Muslimani koji su prili rekli su beduinu: "Teko tebi! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ne govori nita drugo do istinu!" Tada je doao Huzejme, pa sluajui raspravu izmeu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i beduina koji je govorio: "Daj mi svjedoka koji e posvjedoiti da sam ti ga prodao!"- ree: "Ja svjedoim da si mu ga prodao!" Tada se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo Huzejmi i rekao: "[ta svjedoi?" "Potvrujui istinitost tvoju, Allahov Poslanie!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je uzeo svjedoenje Huzejme kao svjedoenje dva ovjeka. Ovako prenose Ebu-Davud i En-Nesa'i. "i neka ne bude oteen ni pisar ni svjedok!" Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: - Doe ovjek i pozove dvojicu da piu i svjedoe, pa oni kau: "Imamo posla!" On im na to kae: "Nareeno vam je da se odazovete!"- ali nema pravo da ih oteti! Od Ikreme, Mudahida, Tavusa i nekih drugih prenosilaca slino se prenosi. "A ako to uinite, onda ste prema sebi zgrijeili!" Ako budete
nedostatak vjere!" "s kojima ste kao svjedocima zadovoljni"To pokazuje da je pravednost uvjet svjedoenja. Ovaj ajet imaju za dokaz oni koji ne prihvaaju za svjedoka neprovjerenog (mestur) ovjeka i uvjetuju da svjedok mora biti pravedan i po tome poznat "...ako jedna od njih dvije pogreno ta kae", tj. jedna od njih neto zaboravi, "neka je druga podsjeti," tj. druga e se sjetiti ta su one posvjedoile. "I neka se svjedoci ne suzdravaju ako budu pozvani da dou." Ima miljenja da to znai: ako se pozovu da svjedoe,117 duni su odazvati se. U tom smislu, prihvaanje svjedoenja stroga je kolektivna dunost (farzi kifaje)To je i stav veine. Cilj rijei Uzvienog: "I neka se svjedoci ne suzdravaju ako budu pozvani da dou" svjedoiti.118 Mudahid i neki drugi objanjavaju: "Ako bude pozvan da prisustvuje radi svjedoenja, moe prihvatiti ili ne, a ako si ve bio svjedok dogaaja pa bude pozvan, odazovi se!" Od Ibn-Abbasa prenosi se da to obuhvaa dva stanja: dobivanje poziva za svjedoenje i samo svjedoenje. "Neka vam ne bude mrsko da to zapiete s rokom vraanja, bio dug mali ili veliki!" Neka vam ne bude mrsko, odnosno, dosadno zapisati tano s rokom, bilo to malo ili mnogo. "To vam je kod Allaha ispravnije i za svjedoenje jae, i da ne sumnjate - bolje." Ovo to smo vam naredili pravednije je i jae za svjedoenje, tj. pouzdanije je za svjedoka. Kada vidi svoj rukopis, sjetit e se svog svjedoenja jer u sluaju da ne bude napisao postoji mogunost da to zaboravi, odnosno zbuni seStoga se, u sluaju nesporazuma, treba pozvati na ono to ste napisali kako bi se to bez zabune razrijeilo. "izuzev ako je rije o svakodnevnoj trgovini koju obavljate meu vama, jer onda vam nije grijeh da to ne zapiete!" Ako je kupoprodaja izravno iz ruke u ruku, nema smetnje ako se to ne zapie, budui da nema opasnosti ako se to ne uini. to se tie svjedoenja pri sklapanju kupopro-dajnog ugovora, Allah Uzvieni kae: "Uzmite svjedoke i kada kupoprodaju zakljuujete!" Uzmite svjedoke koji e
Ja bih dodao: jeste dobijanje poziva da svjedoi kakvo je stvarno stanje. 118 znai obavljanje svjedoenja onako kako je ovjek vidio ono za to je pozvan svjedoiti.
117
199 "A ako jedan drugome neto povjerite, neka onaj kome je povjereno, to povjerenje ispuni!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje s dobrim lancem od Ebu-Seida el-Hudrija, koji kae: "Ovaj ajet je dokinuo prethodni"120, tj. ako jedan kod drugog neto pohranite, nema smetnje da to ne zapiete, odnosno, da ne navedete svjedoke. "i neka se boji Allaha, Gospodara svoga!", tj. onaj kod koga je povjereno, kao to stoji u hadisu ije predanje navode imam Ahmed i autori Sunena od Hasana i Semure, koji navode da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /447/ "Na ruci je obaveza ono to je uzela dok to ne ispuni!" "I ne uskraujte svjedoe -nje!", tjne sakrivajte to! "jer ko ga uskrati, srce njegovo je doista grjeno!", tj. pokvareno, kao to Allah Uzvieni kae: "i svjedoenje Allahovo neemo prikriti, jer bismo, doista, bili veliki grjenici"(5:106) Zatim Allah Uzvieni kae: "O vjernici, budite postojano pravedni, svjedoite Allaha radi, pa makar to bilo protiv sebe, svojih roditelja i roaka, bio on bogat ili siromaan, jer Allah je prei da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti, kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedoili, ili svjedoenje izbjegavali, pa Allah doista dobro zna ta vi radite!" (4:135). Isto tako ovdje kae: "I ne uskraujte svjedoenje, jer ko ga uskrati, srce njegovo je doista grjeno!"
radili suprotno od onoga to vam je nareeno, tj. budete radili ono to vam je zabranjeno, to je pokvarenost i grijeh koji ne moete otkloniti niti oprati. "i Allaha se bojte!", tj. strahujte od Njega, pazite se, slijedite Njegove naredbe i klonite se Njegovih zabrana! "Allah vas pouava" kao to, takoer, kae: "O vi koji vjerujete, Allaha se bojte i u Poslanika Njegovoga vjerujte; On e vam dvostruku milost Svoju dati, i svjetlo e vam darovati pomou kojeg ete ii!" (57:98) "i Allah sve zna!", tj. On zna sutinu stvari, njihovo dobro i posljedice i nita Mu nije skriveno. Naprotiv Njegovo znanje obuhvaa sva bia.
"Ako ste na putu i ne naete pisara, onda neka se uzme zalog. A ako jedan drugome neto povjerite, neka onaj kome je povjereno, to povjerenje ispuni i neka se boji Allaha, Gospodara svoga! I ne skrivajte svjedoenje, jer ko ga uskrati, srce njegovo je doista grjeno! A Allah dobro zna ono to vi radite!" /283/ Allah Uzvieni kae: "Ako ste na putu", tjako ste putnici i posuujete jedni od drugih na odreeni rok, "i ne naete pisara" koji e vam to zapisati. Ibn-Abbas kae: "ili ako nau pisara, ali ne nau papira ili mastilo (divit) ili pero, onda onaj koji daje zajam uzima zalog." Dio pripadnika rane tradicije/Selefa ovim ajetom dokazuje da je zalog erijatski odreen izuzev u sluaju puta. U dva Sahiha navodi se od Enesa: /446/ nakon smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegov oklop ostao je zaloen kod jednog idova za trideset tovara jema potrebnog za ishranu Vjerovjesnikove porodice." U jednom predanju stoji: "kod jednog medinskog idova".119
119
Ja bih dodao: "U tome je dokaz da je zalog dozvoljen i kada je ovjek kod kue. Meutim, opasno je prebacivati erijatski utemeljen zalog u laan erijatski zalog, koji se takoer naziva zalogom, kako bi se dozvolila kamata! Naprimjer: da zaloi kuu ili zemlju ili neto drugo kod Zejda za odreeni iznos, tako da ono to je zaloeno bude u posjedu onoga koji je uzeo zalog i koji to koristi kao stan, ili izdaje,
ili pak obrauje bez ikakve naknade u zalonom roku, dok posueni iznos ostaje na pleima zalagaa, bez ikakvog umanjenja. Tako se umjesto uzimanja kamate u novcu, uzima naknada za stan, ili stan, to predstavlja pravu kamatu. Stoga, nema opravdanja to to se ime kamate mijenja u zalog ili prodaju uz povjerenje, kako to u posljednje vrijeme neki pravnici navode u svojim pravnim rjeenjima, fetvama, nazivajui to navedenim imenima. "To su samo imena koja ste im vi i preci vai nadjenuli, a Allah o njima nikakav dokaz nije objavio..." (53:23) Naime, zalog je erijatski onda, kada zaloi kuu ili zemljite ili to drugo i ako onaj koji je primio zalog (musterhin) to ne koristi u korist posuivaa. Ako to on (musterhin) ini, zalaga ima istu naknadu koja se uzima od glavnice sve dok se ne ispuni, budui da je erijatski utemeljen zalog samo garancija duga tako da se, ukoliko dunik ne bi platio dug, zalog moe prodati u korist posuivaa. To je u sluaju da je zalaga sposoban to platiti, a u suprotnom "treba gledati da mu se olaka!" To je, dakle, erijatski zalog umjesto kamate! 120 Ja bih dodao:. rijei Allaha Uzvienog: "...pa to zapiite!" znae da je dokinuta obaveza zapisivanja, tj. ono ostaje kao preporuljivo, a ne obavezno.
200 "Allah nijednu duu ne optereuje preko mogunosti njene; njoj pripada ono to je stekla, a protiv nje je zlo koje je uinila! Gospodaru na, ne uzmi nam u grijeh ako zaboravimo ili nehotice pogrijeimo!" (2:286) I Muslim prenosi isti ovaj hadis rijeima: /449/ "Kada su to oni uinili, Allah je to derogirao i objavio. Allah nikoga ne optereuje preko mogunosti njegovih; u njegovu korist je dobro koje uini, a na njegovu tetu zlo koje uradi: Gospodaru na, ne kazni nas ako zaboravimo, ili ta nehotice uradimo." Zatim je rekao: "Da"; "Gospodaru na, ne tovari na nas breme kao to si ga natovario na one prije nas!" (2:286), pa je rekao: "Da"; "Gospodaru na, ne optereuj nas onim za to nemamo snage!" (2:286), pa je rekao: "Da"; "Oprosti nam grijehe prema Tebi, oprosti nam grijehe meu nama i smiluj nam se! Ti si Gospodar na, pa pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!" (2:286) Rekao je: "Da." U predanju Ibn-Abbasa stoji: "To sam ve uinio!" El-Buhari navodi predanje od jednog od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mislim da je to Ibn-Omer, koji je rekao: /450/ "Ajet: 'Pokazivali vi to je u duama vaim ili skrivali...' derogiran je ajetom koji dolazi iza njega." Ovako je potvreno. Od Alije Ibn-Mes'uda, Ka'ba el-Ahbara, a'bija, Nahaija, Muhammeda ibn Ka'ba el-Kurezija, Ikreime, Seida ibn Dubejra i Katade prenosi se, takoer, da je derogiran ajetom koji iza njega slijedi. U oba Sahiha navodi se predanje EbuHurejra, koji kae: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da /451/ Allah Uzvieni kae: "Kada Moj rob naumi loe djelo, ne zapisujte mu ga, a ako ga uini, upiite mu ga kao jedno loe djelo! Kada naumi uiniti dobro djelo, pa to ne uini, zapiite mu ga; a ako ga uini, upiite mu to desetostruko!" Prema verziji Muslima, od EbuHurejrea se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /452/ "Allah Uzvieni kae: Kada Moj rob naumi dobro djelo i ne uini ga, Ja mu ga zapiem kao dobro djelo, a ako ga uini, zapiem mu ga kao deset dobrih djela, pa do sedam stotina puta. Kada naumi loe djelo i ne uini ga, Ja mu to ni ne zapisujem, a ako ga uini, zapiem mu jedno loe djelo!" Muslim navodi predanje od Abdullaha, koji kae: /453/ Allahovom Poslaniku
"Allahu pripada sve to je na nebesima i to je na Zemlji! Pokazivali vi to je u duama vaim ili skrivali, Allah e vas za to pitati, pa e oprostiti kome hoe, a kazniti koga hoe! A Allah je Svemoan!" /284/ Allah Uzvieni navodi da Njemu pripada vlast na nebesima i na Zemlji, nad svim to je na njima i izmeu njih, te da On ima uvid u sve to je na njimaNjemu se ne mogu sakriti ni pojavne, ni skrivene stvari, niti misli, ma koliko bile sitne i skrivene. Usto, On saopava da e On izvriti obraun za Svoje robove za sve to su inili kao i za ono to su krili u svojim grudima. Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kae: /448/ - Kada je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljen ajet: "Allahu pripada sve to je na nebesima i na Zemlji! Pokazivali vi to je u duama vaim ili skrivali, Allah e vas za to pitati, pa e oprostiti kome hoe, a kazniti koga hoe! A Allah je Svemoan!" To se inilo njegovim ashabima tekim, pa su mu doli, sjeli na koljena i rekli: "Allahov Poslanie! Dobili smo u obavezu da obavljamo djela koja moemo, kao to su namaz, post, dihad i milostinjaSada ti je objavljen ovaj ajet i to nismo u stanju!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "elite li da kaete kao to su govorili pripadnici dviju Knjiga prije vas: 'ujemo i grijeimo!' Ne, nego recite: "ujemo i pokoravamo se. Molimo Te za oprost, Gospodaru na i Tebi se vraamo!" (2:285) Kada su to ljudi prihvatili i kada su to jezikom izgovorili, Allah je objavio slijedei ajet: "Poslanik vjeruje u ono to mu se objavljuje od Gospodara Njegova, i vjernici, svaki vjeruje u Allaha i meleke Njegove, i Knjige Njegove, i poslanike Njegove, a mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih!" I oni govore: "ujemo i pokoravamo se! Molimo Te za oprost, Gospodaru na i Tebi se vraamo!" (2: 284) Poto su oni to uinili, Allah je to derogirao i objavio:
201 ispod Ara..." Ebu-Isa et-Tirmizi navodi predanje od Numana ibn Beira, koji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /456/ "Allah je napisao Knjigu dvije hiljade godina prije nego je stvorio nebesa i Zemlju i iz nje je objavio dva ajeta kojima je zavrio suru Bekare. Nema kue u kojoj se proui u toku tri noi da u njoj ostane ejtan!" Zatim kae: Ovo je garib hadis. Ovako ga prenosi El-Hakim u svom Mustedreku i kae: "Sahih prema uvjetima Muslima, ali ga autori oba Sahiha nisu uvrstili u svoje zbirke." Ibn-Merdevejh prenosi od Ma'kila ibn Jesara, koji kae da mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /457/ "Data mi je Fatiha i zavretak sure El-Bekare ispod Ara, a povrh toga i sure iz zadnjeg dijela Kur'ana ()".
postavljeno je pitanje u vezi sa ejtanskom sugestijom (vesvese)121 pa je rekao: "To je jasni iman!"
- Poslanik vjeruje u ono to mu se objavljuje od Gospodara Njegova, i vjernici, svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i Knjige Njegove, i poslanike Njegove, mi meu poslanicima Njegovim ne pravimo podjelu! Oni govore: "ujemo i pokoravamo seMolimo Te za oprost, Gospodaru na, i Tebi se vraamo!" /285/ "Allah nijednu osobu ne optereuje preko mogunosti njene; njoj u korist pripada ono to je stekla, a protiv nje je to je stekla (zla)! "Gospodaru na, ne uzmi nam u grijeh ako zaboravimo ili nehotice pogrijeimo! Gospodaru na, ne tovari na nas breme kao to si ga natovario na one prije nas! Gospodaru na, ne optereuj nas onim za to nemamo snage! Ti preko grijeha nam prijei, oprosti nam i smiluj nam se! Ti si Gospodar na, pa pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!"/286/
* * *
"Poslanik vjeruje u ono to mu se objavljuje od Gospodara Njegova." Ovo se govori o Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je, kada je objavljen ovaj ajet, rekao: /459/ "Za njega je normalno da vjeruje!" Prenosi El-Hakim i kae: "Lanac prenosilaca je sahih, ali ga nisu uvrstili u svoje zbirke ElBuharija i Muslim." "i vjernici" vezuje se za rije poslanik. Nakon toga, govori o svima, pa kae: "svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove" Prema tome, vjernici vjeruju da je Allah Jedan, Jedini, Osobni, Neogranieni Gospodar, da nema drugog boga osim Njega, niti gospodara osim Njega. Oni priznaju sve vjerovjesnike, poslanike i Knjige objavljene s neba Allahovim robovima, poslanicima i vjerovjesnicima, ne pravei razliku izmeu njih time to bi vjerovali u neke, a ne bi vjerovali u druge. Naprotiv, svi su oni za njih iskreni, dobri, na Pravom putu, upueni i upuivai na put dobra, iako su neki dokinuli zakone drugih uz dozvolu Allaha, odnosno, svi su dokinuti zakonom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Peata vjerovjesnika i poslanika. Sudnji dan e nastupiti a njegov [erijat e vaiti i grupa sljedbenika njegova ummeta bit e jasno na putu istine. Oni govore: "ûjemo i pokoravamo se. Molimo Te za oprost, Gospodaru na", tj. uli smo govor Tvoj, Gospodaru na, razumjeli smo i to
* * * Hadisi o vrijednosti ova dva ajeta

/Allah nam dao koristi od njih/ El-Buhari navodi predanje od IbnMes'uda, koji kae: /454/ "Ko naveer proui dva posljednja ajeta iz sure Bekare, to mu je dovoljno." /Nalazi se u oba Sahiha./ Imam Ahmed navodi od Ebu-Zerra da je rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: /455/ "Dobio sam zavretke sure Bekare iz riznice
121
Tj. u vezi s preziranjem ejtanske sugestije/ vesvese.
202 te ono to uine pod prisilom!" To prenose Ibn-Hajjan, El-Evza'i i EtTaberani. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ummi-Derda' da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /461/ "Allah prelazi preko tri stvari kod mog ummeta: nehotine greke, zaborava i ina pod prisilom!"123 Ebu-Bekr kae da je to spomenuo Hasanu, pa je ovaj kazao: - U reduZar za to ne ui u Kur'anu: "Gospodaru na, ne uzmi nam u grijeh ako zaboravimo ili nehotice pogrijeimo!" "Gospodaru na, ne tovari na nas breme kao to si ga natovario na one prije nas!" Nemoj nas opteretiti tekim djelima, pa makar ih i mogli izvriti, kao to si prije nas propisao prolim narodima tekoe i terete koje su podnosili, poto si Svog vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, poslao kao izraz milosti kojom e ih on dokinuti. U Sahihu Muslimovom stoji predanje od EbuHurejra da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /462/ Allah je na to rekao: "Da!" - a od Ibn-Abbasa navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /463/ Allah je rekao: "To sam ve uinio!" U hadisu s vie predanje stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /464/ "Poslan sam s lahkom i pravom vjerom!." "Gospodaru na, ne optereuj nas onim za to nemamo snage!", tj. obavezama, tekoama i nevoljama, odnosno, ne iskuavaj nas onim za to nismo osposobljeni. "Oprosti nam grijehe prema Tebi!", tjono to je izmeu nas i Tebe, naih nedostataka i pogreaka koje Ti zna. "oprosti nam grijehe meu nama!", tjono to je izmeu nas i Tvojih robova i ne pokazuj im naa loa i runa djela. "i smiluj nam se!", tj. za ono to nas u budunosti eka i ne daj nam da padnemo u drugi grijeh! Zato su kazali: "Grjeniku su potrebne tri stvari: da mu Allah oprosti grijehe prema Njemu, da ga pokrije pred Njegovim robovima i ne osramoti ga pred njima te da ga priuva i ne da mu da padne u slian grijeh." Ve je navedeno u hadisu da je Allah na to rekao: "Da!" - odnosno, prema drugom: "Ve sam uinio." "Ti si Gospodar na!", tj. Ti si na Staratelj i Pomaga; na Tebe se
U lancu hadisa nalazi se ime ehr; ako je on Ibn-Haveb, i hadis je slab!
123
prihvaamo i, kako je zatraeno, provodimo u djelo. "Molimo Te za oprost, Gospodaru na!" To je molba za oprost, milost i panjuIbn Ebi-Hatim prenosi od IbnAbbasa, koji u vezi s rijeima Uzvienog: -"Vjerovjesnik vjeruje..." do rijei "...Tvoj oprost, Gospodaru na!" navodi da Allah kae: "Ve sam vam oprostio!" "i Tebi se vraamo", tj. vraanje i povratak na Sudnji danIbn-Derir prenosi od Dabira da je rekao: /459/ Kada je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljen ajet: - "Poslanik vjeruje..." do rijei "...i Tebi se vraamo", Debrail je rekao: "Allah doista tebe i tvoj ummet lijepo hvali, pa zamoli Ga i On e ti dati!" On je zamolio rijeima: "Allah nijednu duu ne optereuje preko mogunosti njene" itd. "Allah nijednu duu ne optereuje preko mogunosti njene", tj. On ne obavezuje nikoga preko njegovih mogunosti, to je stvar Njegove panje i dobrote. Ovaj ajet derogira ono na to su se alili ashabi u gore navedenom ajetu: "Pokazivali vi to je u duama vaim ili skrivali, Allah e vas za to pitati!" Iako e obraunavati i pitati, Allah Uzvieni nee kanjavati, osim za ono to je bilo u domeni mogunosti svakog pojedinca. Odvratnost prema looj, ejtanskoj sugestiji sastavni je dio vjere! "njoj pripada ono to je stekla", tj. od dobra, "a protiv nje je to je stekla!", tj. od zla i to u okviru obaveznosti. Nakon toga, Allah Uzvieni, upuujui Svoje robove da Ga mole, kae: "Gospodaru na, ne uzmi nam u grijeh ako zaboravimo ili nehotice pogrijeimo!" To znai ako izostavimo strogu dunost - farz iz zaboravnosti, ili tako uinimo ono to je strogo zabranjeno - haram, ili pak ako napravimo bilo kakvu greku zbog nepoznavanja erijatske odredbe u vezi Ibn-Made navodi predanje od s tim.122 Ibn-Abbasa, koji kae da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /460/ "Allah Uzvieni oprata mom ummetu nehotian grijeh i zaborav,
Ja bih dodao: Osim "tevhida", vjere u Jednog i Jedinog Allaha, d.., poto za spoznaju i vjeru u jednou Njegove Biti, atributa, imena i djela, neznanje nije opravdanje, jer iz toga slijedi vjera ili nevjera!
122
203
oslanjamo, od Tebe pomo traimo i u Tebe se uzdamo! Nema snage niti moi osim s Tobom! "Pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!", tj. protiv onih koji negiraju Tvoju vjeru, koji negiraju Tvoju Jednou i poslanicu Tvoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, te oboavaju druge osim Tebe! Pomozi nas protiv njih i uini nam na ovome i drugome svijetu da ih nadvladamo! Allah Uzvieni je rekao: "Da", a u hadisu koji prenosi Muslim od Ibn-Abbasa: "Ve sam uinio!" Ibn-Derir navodi od Muaza ibn Debela da bi on, kada bi zavrio ovu suru rijeima: "Pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!", rekao: "Amin, usliaj, Allahu!" A Ibn-Veki' prenosi od njega da bi, kada bi zavrio suru Bekare, rekao: "Amin, usliaj, Allahu!"
Ovim je, uz zahvalnost Allahu Uzvienom, zavren komentar sure ElBekare.
204

Tefsir Ibn Kesir - El-Bekare (Krava)

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Tefsir Ibn Kesir - El-Bekare (Krava)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

2 El - Bekare /Krava

Podaci o posebnoj vrijednosti sura "El-Bekare" i "Ali-Imran"

Objavljena nakon sure El-Mutaffifin.

Dennetu, odnosno spas od kazne pripremljene za Allahove neprijatelje.

Napomena: Dakle kao "sljepilo srca" (nap. prev.).

ivotinja slina zecu.

"On je za vas sve na Zemlji stvorio,

Ja bih rekao: Klanjanje teletu predstavlja irk (in mnogobotva), a

67 prelazei granice zabranjenog. Allah to najbolje zna!

74 poinioce vjeno i bez prekidaA Allah to najbolje zna!

Pogledati ajete 63-64.

Tj. zapise i hamajlije koje nemaju erijatske osnove.

U vezi s ovim vidjeti ajete 40, 41 i 42 iz ove sure.

KUREJIJSKA GRADNJA KABE

Tj. Ebu-Seida el-Hudrija.

Tj. okretanje prema Svetom hramu u Kudusu.

"Oni kojima smo dali Knjigu znaju ga

112 zemlje i kada se vaa tijela i likovi razgrade.

Ime Ebu-Sinan odnosi se na Isaa ibn Sinana.

Pod izrazom ovdje se misli na sastajanje sa enama, a ne spolni akt.

Vidjeti naprijed navedeni komentar ovog ajeta.

Ako nisu vjernici!

Vidjeti hadis broj 398.

* * * Hadisi o vrijednosti ova dva ajeta

Tj. u vezi s preziranjem ejtanske sugestije/ vesvese.

Ovim je, uz zahvalnost Allahu Uzvienom, zavren komentar sure ElBekare.

You might also like