Kategorija 2.

Pluralizam i raznolikost medija, trina ravnopravnost i transparentnost vlasnitva Zrinjka Peruko Druga kategorija indikatora medijskog razvoja odnosi se na glavne karakteristike trinog djelovanja medijskog sustava. Trite se ovdje implicitno definira iz pozicije liberalne pluralistike medijske politike, jer se oekuje da drava, radi ostvarenja pluralizma i raznolikosti medija, regulativnim mjerama popravlja" neadekvatno djelovanje trita u medijskom sektoru (Freedman 2008). Medijski pluralizam i raznolikost u takvoj je medijskoj politici istovremeno i glavna vrijednost i cilj regulacije u medijskom sustavu. Ova kategorija u UNESCO-vim indikatorima obuhvaa pet osnovnih podruja indikatora u kojima se procjenjuje djelovanje i regulacija medijskog trita: A. Medijska koncentracija - postojanje javne strategije poticanja medijskog pluralizma, uspjenost njezinog provoenja u odnosu na spreavanje medijske koncentracije i ostvarivanje strukturalne raznolikosti medijskog sustava, transparentnost medijskog vlasnitva B. Raznolika mjeavina javnih, privatnih i medija zajednice - medijski sustav ukljuuje i neprofitne medije treeg sektora C. Dodjela koncesija za emitiranje radija i televizije - regulatorni sustav za dodjelu koncesija za emitiranje radija i televizije je transparentan i i neovisan te osigurava ostvarivanje javnog interesa i raznolikost vlasnitva (sadrajni pluralizam i strukturalnu raznolikost) D. Oporezivanje i poslovna regulacija - poreznom politikom i poslovnom regulacijom drava omoguava razvoj medijskog sustava bez diskriminacije pojedinih medija E. Oglaavanje - regulacijom reklamiranja u medijima osigurava se ravnopravnost medija u odnosu na dravne oglasne rashode, te primjena potrebnih standarda u reklamiranju. Meunarodni standardi koji su relevantni u sluaju Hrvatske za primjenu i u ovoj kategoriji UNESCO indikatora medijskog razvoja razvijeni su prvenstveno u Vijeu Europe, koje je u posljednjem desetljeu dosta panje posveivalo osiguranju raznolikosti i pluralizma medijskih sustava, posebno u odnosu prema rastuoj koncentraciji vlasnitva i kontrole u medijskom sustavu. Pitanje slobode i jednakosti medija, a i pluralizma kao posljedice slobode izraavanja (AP-MD 2002) utemeljeno je ve Europskom konvencijom o zatiti ljudskih prava (1946), iz koje se gradi ukupna dananja medijska politika u Vijeu Europe. Iako i u Europskoj uniji pitanje pluralizma i raznolikosti medija sve vie dobiva na vanosti, ovo podruje regulirano je na zajednikoj razini Europske unije iskljuivo zakonom o zatiti trinog natjecanja te ne postoji zajedniki propis koji bi regulirao stupanj konkurencije ili koncentracije na medijskim tritima. Europske zemlje, tako, razliito reguliraju podruje, te jedne imaju posebne propise kojima ograniavaju koncentraciju u medijima, posebne poticaje za pluralizam i raznolikost, ili pak i na podruje medija primjenjuju jedino ope odredbe o zatiti trinog natjecanja. Europska unija je prije desetak godina imala ozbiljnu namjeru koncentraciju vlasnitva ograniiti zajednikim europskim propisom1. to zbog razliitosti medijskih sustava zemalja lanica to oteava donoenje jednog propisa koji bi bio prikladan za sve specifinosti trita i kulture pojedine zemlje, njihovih razliitih interesa u ovom podruju te snanog medijskog lobija kojem ovakva regulacija nije u komercijalnom interesu, odlueno je da se od toga odustane. Rastui interes

za pitanja pluralizma medija, i ranije posebno naglaen u Europskom parlamentu, Europska komisija manifestirala je 2009. godine projektom Indikatora medijskog pluralizma, u kojem je 1 izraen kompleksan upitnik za samoprocjenu rizika od koncentracije tj. opasnosti za ogranienje pluralizma u odreenom medijskom sustavu (K.U. Leuven 2009). Raznolikost i pluralizam medija su pojmovi koji se ne razumiju jednoznano. Razliito se definiraju temeljem razliitih ideolokih okvira - neoliberalna stajalita i u medijskom sustavu nastoje svu raznolikost i pluralizam dobiti od trita, dok pluralisti kroz regulaciju i mjere (ogranienjima i poticajima) nastoje korigirati rezultate trinog djelovanja u medijima. Opseg i doseg pojmova raznolikosti i pluralizma razlikuje se od Europe do Amerike. Europsko razumijevanje raznolikosti i pluralizma obino podrazumijeva pluralizam politikih ideja i svjetonazora, uz strukturalnu raznolikost medijskih vlasnika i vrsta medija, dok se ameriko razumijevanje temelji uglavnom na rasnoj, etnikoj ili drugoj vrsti raznolikosti u populaciji, preslikanoj u medijima. U ovoj kategoriji analiziramo hrvatski medijski sustav iz perspektive strukturalne raznolikosti medija (vlasnika i vrsta) te programske raznolikosti medija kroz zastupljenost razliitih anrova. A MEDIJSKA KONCENTRACIJA 2.1 Drava pozitivnim mjerama podupire raznolikost medija Ovaj indikator uglavnom je usmjeren na analizu zakonodavnog okvira za spreavanje koncentracije medija i poticanje pluralizma. Indikator ukljuuje sljedee elemente: Uinkovita regulacija za spreavanje nepoeljne vlasnike koncentracije i promociju pluralnosti Posebno zakonodavstvo o krosmedijskoj koncentraciji unutar radiotelevizijskog emitiranja i izmeu elektronikih medija i drugih medijskih sektora, radi spreavanja trine dominacije Regulativa razlikuje male i velike igrae na medijskom tritu Postojanje odredaba o transparentnost i davanja informacija za medijske kompanije o vlasnitvu, ulaganjima i izvorima zarade Procedura davanj a koncesij a tj. dozvola za emitiranj e tj. frekvencij a potie raznolikost medijskih vlasnika i programskih sadraja Potivanje meunarodnih standarda Institucije koje su zaduene za primjenu antimonopolnih zakona imaju dovoljno ovlasti ukljuujui ovlasti da odbiju izdati dozvole i da naloe prodaju dijelova medijskih aktivnosti koje ugroavaju pluralnost ili gdje su dosegnute neprihvatljive razine Vlada aktivno nadzire i evaluira posljedice medijske koncentracije Hrvatsko medijsko zakonodavstvo koje regulira pitanje trinog djelovanja medija u posljednjih je pet godina u stalnoj promjeni: Zakon o elektronikim medijima (ZEM) donesen je prvi puta kao posebni medijski zakon 2003. godine (ranije je podruje radio i televizijskog emitiranja bilo jedno od poglavlja u Zakonu o telekomunikacijama, 1994, 1999), da bi bio promijenjen 2007, 2008 i 2009 godine. U 2009 godini usvojena je i druga izmjena ZEM-a, kojom se u hrvatsko zakonodavstvo uvode rjeenja iz Audiovizualne direktive Europske unije. Zakon o medijima (ZM), donesen prvi puta 2003. godine (ranije je veinu pitanja iz domene ovog zakona regulirao Zakon o javnom informiranju pa Zakon o javnom priopavanju; vidi Alaburi 1999, Peruko 1999, za analizu zakonodavnih rjeenja u 1990ima), promijenjen je ve 2004.

godine. Ovi zakoni, kojima se preteno ureuje osnivanje i poslovanje medija, ukljuujui i zatitu pluralizma medija (i strukturalnog tj. vanjskog i programskog tj. unutarnjeg) kroz ogranienje njihovog ponaanja na tritu te kroz programske obaveze koje im se propisuju, oito u posljednjem desetljeu imaju onu vanost za aktere (i medije i policy-makere) koju je Zakon o hrvatskoj radio-televiziji imao u 1990- im godinama (kad je mijenjan skoro svaku godinu, Peruko 1999), a i sad je u postupku promjene 2 radi potrebe usklaivanja s EU propisima o javnim potporama, koje se odnose i na financiranje javne televizije putem obavezne pretplate, kao to je to sluaj u Hrvatskoj. Ogranienja vlasnitva i koncentracije u medijima Hrvatski medijski zakoni (Zakon o medijima, Zakon o elektronikim medijima) raznolikost i pluralizam medija tite i potiu kroz nekoliko povezanih mehanizama: spreavanjem koncentracije vlasnika u medijima i zabranom krosmedijske (dijagonalne) koncentracije, osiguravanjem transparentnosti podataka o vlasnicima medija, te poticanjem pluralizma i raznolikost programa elektronikih lokalnih i regionalnih medija kroz Fond za pluralizam. Zatitom pozicije javne radiotelevizije hrvatska je medijska politika do sada pluralizam i raznolikost u medijskom sustavu osiguravala i ovim vanim elementom. U ovome je hrvatsko medijsko zakonodavstvo usklaeno s temeljnim standardima Vijea Europe, koji su pak standardi na kojima gradi i Europska unija (koja u podruju medija ima samo jedan harmonizirajui propis a to je Direktiva o televiziji bez granica tj. danas Audiovizualna direktiva2). U raspravama koje moemo smatrati dijelom debata o medijskoj politici, u Hrvatskoj se naglaeno javljaju zastupnici neoliberalnog svjetonazora/ideologije koji pretpostavljajui logiku trita javnom interesu naglaavaju jednakosnanost kategorija zatite trinog natjecanja i pluralizma i raznolikosti medija (vidi na primjer Cerovac 2007). Ova stajalita zalau se tako za izuzimanje ogranienja vlasnitva u medijima koja i u Hrvatskoj postoji radi spreavanja koncentracije vlasnika i kontrole nad medijima, a u svrhu zatite pluralizma medija.3 Neoliberalna stajalita (koja su u usponu te se vide u primjeni zakona iako tamo nisu na taj nain zapisana) se i u Hrvatskoj zalau za ukidanje posebnih odredbi o koncentraciji u medijskim industrijama te iskljuivu primjenu opeg Zakona o zatiti trinog natjecanja, gdje je obaveza prijavljivanja koncentracije u sluaju da je prihod u protekloj godini svakog od sudionika koncentracije bio vei od 100 milijuna kuna. Zakon o elektronikim medijima regulira komercijalno radijsko i televizijsko emitiranje te elektronike publikacije. Takoer regulira vlasnitvo u radiju i televiziji te krosmedijsko vlasnitvo, s ciljem ogranienja koncentracije. Nakladnik elektronikih medija (osim HRT-a) moe emitirati jedan radijski ili televizijski program na istome zemljopisnom podruju. Ako se radi o emitiranju u razliitim zemljopisnim podrujima moe od Vijea za elektronike medije dobiti dozvolu za emitiranje i radija i televizije.. Zakon o elektronikim medijima (NN 153/09, lanak 54 definira kao nedoputene sljedee oblike medijske koncentracije: Nedoputenom koncentracijom u podruju medija smatra se ako: nakladnik televizije i/ili radija koji ima koncesiju na dravnoj razini i ima udio u kapitalu drugog nakladnika koji ima istu takvu koncesiju ili koncesiju na regionalnoj, upanijskoj, gradskoj ili opinskoj razini, s vie od 25%, i obrnuto,

nakladnik televizije i/ili radija koji ima koncesiju na dravnoj razini i ima udio u kapitalu nakladnika koji izdaje dnevne novine koje se tiskaju u vie od 3.000 primjeraka, s udjelom veim od 10%, i obrnuto, nakladnik televizije i/ili radija koji ima koncesiju na dravnoj razini i ima udio u kapitalu pravne osobe koja obavlja djelatnost novinske agencije, s udjelom veim od 10%, i obrnuto, nakladnik televizije i/ili radija koji ima koncesiju na dravnoj razini i istodobno izdaje dnevne novine koje se tiskaju u nakladi veoj od 3.000 primjeraka, nakladnik televizije i/ili radija koji ima koncesiju lokalne ili regionalne razine pokrivanja i ima udio u kapitalu drugoga takvog nakladnika regionalne ili lokalne razine pokrivanja na istom podruju sa vie od 30%, 3 nakladnik televizije i/ili radija koji ima koncesiju regionalne ili lokalne razine pokrivanja i istodobno, u istom ili susjednom podruju, izdaje dnevne novine lokalnog znaenja, pruatelj medijskih usluga iz lanka 79. ovoga Zakona istodobno izdaje dnevne novine koje se tiskaju u nakladi veoj od 3.000 primjeraka, pruatelj medijskih usluga iz lanka 79. ovoga Zakona ima udio u kapitalu nakladnika koji izdaje dnevne novine koje se tiskaju u vie od 3.000 primjeraka, s udjelom veim od 10%, i obrnuto. Novi ZEM iz 2009. godine proirio je odredbe o spreavanju koncentracije i na davatelje medijskih usluga na zahtijev (nelinearne usluge) kao i na razliite distribucijske kanale (Internet, kabel, satelit), ukljuujui i one koji nemaju koncesiju za tv i radio emitiranje. Vijee za elektronike medije i Agencija za zatitu trinog natjecanja moraju biti obavijeteni o svakoj promjeni vlasnike strukture. Ako Agencija smatra da bi prodaja prouzroila nedoputenu koncentraciju, nakladnik elektronikih medija mora u odreenom razdoblju uskladiti svoju strukturu sa zakonskim odredbama, a Vijee ne smije dati koncesiju ako bi se time ostvarila gore opisana koncentracija. Promjenom zakona Vijee i Agencija dobili su neto ire ovlasti, a takoer imaju i financijsku i organizacijsku samostalnost koja im omoguava neovisan rad. To e ipak biti mogue samo u odnosu s kvalitetom i strunou lanova vijea. Koncesija moe biti prenesena (tj. prodana) drugoj pravnoj osobi sa svom imovinom, pravima i obvezama nunima za nastavak koritenja koncesije, uz prethodno doputenje Vijea za elektronike medije. Ne postoji posebno ogranienje stranog vlasnitva, pa se odredbe o spreavanju koncentracije primjenjuju na isti nain. Strani vlasnici moraju biti registrirani i u Hrvatskoj da bi imali pravo natjecanja za koncesiju. Osoba ili pravna osoba s vie od 10 posto vlasnitva ili upravljakih prava u reklamnoj agenciji, ne moe istodobno biti vlasnikom radija ili televizije. Pruatelji usluga odailjaa za radio i televizijske programe, ne mogu istodobno biti nakladnici radija i televizije. Zakon o medijima (2004) definira oblike zabranjene koncentracije u tisku. Izdava ne moe stjecati udjele u vlasnitvu ili vlasnitvo politikih dnevnih ili tjednih novina, ako bi time njegov udjel u prodanim primjercima dnevnih i tjednih novina u zemlji bio vei od 40 posto. Iako je Zakon o medijima po mojem miljenju jasan u tome da se ovo ogranienje odnosi posebno na tjednike a posebno na dnevni tisak4, Agencija za zatitu koncentracije tumaila ga je na suprotni nain, te je jednim mjerodavnim tritem smatrala trite informativnih dnevnika i tjednika zajedno, ime je smanjenjem

njegovog udjela u tritu omoguila EPH-u da kupi dnevnik Slobodnu Dalmaciju. Zakon o zatiti trinog natjecanja odnosi se i na medijski sektor, tj. Agencija za zatitu trinog natjecanja moe djelovati i u onim sluajevima koji nisu navedeni u posebnim medijskim zakonima, u skladu s opim odredbama i naelima zatite konkurencije (iako je takva mogunost u praksi malo vjerojatna, jer su svote koje se vrte u hrvatskoj medijskoj industriji previe male da bi dosegnule granice koje aktiviraju pretpostavke za djelovanje iz tog zakona). Iako u naelu titi medijski sustav od pretjerane koncentracije, ipak je u odredbama koje reguliraju granice koncentracije hrvatski zakon premalo restriktivan. Granica od 40 % za koncentraciju u tiskanim medijima (dnevnicima i tjednicima) previsoka je za malo trite kakvo je hrvatsko; granica od 40% (to je poveanje u odnosu na prvo rjeenje od 30%) primjenjuje se i u opem Zakonu o zatiti trinog natjecanja, pa i to pokazuje da je za posebno osjetljivo medijsko trite ona previsoka (iako su mala trita ee visoko koncentrirana). Dodatni problem je i nain definiranja trita. Uredba Vlade (NN 51/04) koja ureuje nain definiranja mjerodavnog trita (tj. onog koje je relevantno za procjenu stupnja trinog udjela) ne odnosi se posebno na medije, iako ima dovoljno elemenata da se moe primijeniti i na to trite. Problem je meutim to se u nas sloenom materijom medijske politike bave strunjaci za druga podruja, pa je tako i bilo mogue da su se 4 kao proizvodi iste vrste (tj. supstituti, lanak 5 Uredbe) mogli u ocjeni koncentracije Slobodne Dalmacije i EPH grupe, mogle pojaviti zajedno ope informativni dnevnici i tjednici.5 Podaci koje emo pokazati kasnije pokazuju vrlo visoku koncentraciju na tritu tiskanih i elektronikih medija, kao i na tritu Internet usluga. U takvim uvjetima vrlo je vano poticati unutarnju raznolikost i raznovrsnost izbora u medijima. Transparentnost vlasnitva i poslovanja medija kao doprinos pluralizmu medija Transparentnost vlasnitva u elektronikim medijima propisana je Zakonom o elektronikim medijima, a Vijee ima dovoljno ovlasti da ne izda koncesiju kad bi ona naruila zakonske granice koncentracije. Zakon o medijima ureuje pitanje transparentnosti vlasnitva u medijima te transparentnost podataka o publikama i zaradama. Nakladnici (to je prema zakonu pojam koji ukljuuje izdavae tiska, radijske i televizijske kue te distributere) moraju do 31.prosinca svake godine proslijediti Hrvatskoj gospodarskoj komori, i objaviti u Narodnim novinama (do 28. veljae), izvjetaj o svim pravnim i fizikim osobama koje izravno ili neizravno posjeduju udjele u tvrtki. Sve medijske kue obvezne su dati podatke o prihodu i trinom udjelu kojeg su ostvarili na tritu itatelja i/ili gledatelja i/ili sluatelja, te podatke o prihodu i trinom udjelu koje su ostvarili na tritu oglaavanja , o prosjenoj prodanoj nakladi, kao i o reklamnim agencijama s kojima su ostvarili vie od 10 % prihoda. Te informacije trebaju biti dostavljene Hrvatskoj gospodarskoj komori i biti objavljene u Narodnim novinama (do 30. travnja svake godine. (lanak 32-34 ZM). Iako se ovaj propis odnosi na sve medije, nakladnici tiska i distributeri u praksi ove podatke dostavljaju HGK, dok podatke o vlasnitvu elektroniki mediji dostavljaju prema Zakonu o elektronikim medijima (2007 i 2009) Vijeu za elektronike medije. Iako je obaveza dostavljanja promjena vlasnikih udjela veih od 10 posto

nadlenom dravnom tijelu postojala ve u Zakonu o javnom informiranju (1992), mjere za veu transparentnost i javnost vlasnitva u medijskoj industriji su pojaane Zakonom o medijima iz 2003. godine. Iako su od posljednjih nekoliko godina (od 2005. godine kad je ovo podruje analizirano u sklopu istraivanja Hrvatsko medijsko trite, Peruko i Jurlin 2006) postignuti neki pozitivni pomaci, jo uvijek ne moemo govoriti o dovoljnoj transparentnosti podataka o medijskim vlasnicima, publikama, nakladama, i prihodima od oglaavanja. Upisnik tiskanih medija vodi se u Odjelu za papir, tisak i medije (u sektoru industrije) Hrvatske gospodarske komore (koja je udruga privatnih kompanija i slui njihovom interesu, a ne javno tijelo, pa je zato vrlo lo izbor za posao oko transparentnosti koji bi trebao biti u interesu javnosti). Iako se na web stranicama 6 mogu nai formulari na kojima nakladnici trebaju prijaviti promjenu vlasnike strukture i nakladu, stranice nisu aurirane. Na istim stranicama moe se otvoriti i popis upisanih tiskovina i distributera. Popis ukljuuje podatke o planiranim prosjenim nakladama, iako za veinu upisanih taj podatak nije promijenjen o prvog trenutka upisa u upisnik, ali skoro uope nema podataka za stvarno prodane naklade. Takoer nema podataka o ostvarenim prihodima. Nije poznato da je ikada iskoritena zakonska mogunost za sankcije nakladnicima zbog neispunjavanja obaveze o prijavljivanju podataka, a mogua je prekrajna kazna u iznosu do 1 milijuna kuna ako se oglue o opomenu HGK. Kako je HGK privatna asocijacija, nad njezinim neizvravanjem prekrajnih prijava nad medijima koji ne dostavljaju podatke iz Zakona o medijima nema daljnje sankcije, jer ona ne podlijee za svoju djelatnost kontroli niti sankciji niti jednog dravnog tijela. Podaci o vlasnitvu tiskanih medija nisu dostupni na ovom mjestu, nego u Narodnim Novinama, ali samo za one nakladnike koji su izvrili svoju obavezu i objavili te podatke. Podaci o stanju vlasnitva u 2009. godini objavljeni su u oglasnom dijelu Narodnih novina u brojevima od za sijeanj i veljau 2010. Sudski registar tvrtki dostupan je na Internetu7 i ukljuuje informacije o direktorima i lanovima uprave, o temeljnom kapitalu i osnivakim aktima. Podaci o vlasnicima elektronikih medija dostupni su (za veinu radija i televizija) i na stranici Agencije za elektronike medije. 5 Strukturalna raznolikost hrvatskog medijskog sustava U 2008. godini emitiralo je 155 radio stanica i 23 televizijske stanice. Meu radio stanicama, 15 ih je bilo u potpunom a 49 u djelominom vlasnitvu lokalne uprave ili samouprave (gradova ili upanija), a 91 u potpuno privatnom vlasnitvu. Meu televizijama 5 ih je bilo u djelominom vlasnitvu lokalne uprave ili samouprave. Tako je omjer elektronikih medija u dravnom ili djelomino dravnom vlasnitvu 38% prema 62 % u potpuno privatnom, uz znatniji udio drave u radijskih nego u TV postajama (to je naslijee iz socijalistikog sustava kad su postojale lokalne radio stanice u vlasnitvu gradova, ali uglavnom ne i televizijske stanice, uz izuzetak OTV-a). 2009. godine osnovana je jo jedna lokalna televizijska stanica, tako da je broj televizijskih nakladnika danas 24. 8 U Hrvatskoj postoje su samo dvije kompanije za proizvodnju filmova. Broj proizvedenih kratkometranih filmova od 2006. godine narastao je s 19 na 51 (snimljena su samo dva dugometrana u 2008. godini), a jo je vei broj proizveden na televizijama - s 9 na 11 dugometranih i sa 67 na 101 kratkometranih. U tri posljednje godine samo jedan film proizvela je neka komercijalna televizija s nacionalnom koncesijom (RTL Televizija 2006.

godine), dok je veinu proizvela Hrvatska radiotelevizija (u 2008. godini HRT je proizvela 73 filma, TV Varadin 16 filmova, TV akovec 7 filma, Nezavisna istarska televizija 12 filmova, a TV Plus Jastrebarsko 4 filma). Radio i televizija razvili su se u Hrvatskoj u prvoj polovici 20.tog stoljea, kao dravni monopol. Radio Zagreb emitira od 1926, a Televizija Zagreb poela je emitirati 1956. godine. Pretplata je kao glavni izvor financiranja dravne radiotelevizije uvedena 1961, drugi televizijski kanal poeo je emitirati 1972, a trei 1989. 1990. je, slijedom promjena na dravnom i politikom planu, Televizija Zagreb preimenovana u Hrvatsku radioteleviziju (HRT), te se sastojala od Hrvatske televizije (HTV-a), Hrvatskoga radija (HR-a), i Odailjaa i veza (koji su 2001. godine izdvojeni u posebnu javnu instituciju). Razvoj HRT-a u javnu televiziju jo traje. Prvi natjeaj za koncesije za lokalne komercijalne radijske i televizijske postaje raspisan je 1995, a prve televizije poele su emitirati u 1989. Otvorena televizija (OTV) poela je kao eksperiment omladinske televizije na treem kanalu HTV-a, a razvila se u prvu lokalnu televiziju s vlastitom frekvencijom. U 1995. ve su postojale etiri lokalne televizije, a osnovale su ih lokalne vlasti. Prva nacionalna koncesija za komercijalnu televiziju dodijeljena je Novoj TV u 1999. godini (poela je emitirati 2000. godine), a druga RTL Televiziji u 2003 (emitira od 2004.). Nova TV tek je tijekom 2002. konsolidirala programsku te je tada pridobila oko 18 posto publike. Uspjeh je postignut nakon to se poeo emitirati lokalni reality kviz - Hrvatski idol. Potpuni vlasnik Nova TV je ameriki Central European Media Enterprise (CME), registriran u Nizozemskoj, koji je kupio Novu TV od nekoliko domaih vlasnika u srpnju 2004, za 24 milijuna eura. CME je vlasnik televizijskih postaja i u drugim srednje i istonoeuropskim zemljama. Hrvatska RTL televizija je u vlasnitvu Europskog vlasnika RTL-a CLT-UFA S.A., Luxembourg- 74%; te dvaju velikih hrvatskih kompanija - Agrokor d.d., Zagreb s 13% i Atlantic Grupa d.o.o., Zagreb s 13%. RTL je jedna od najveih europskih medijskih kompanija i ima televizijske postaje u nekoliko zapadno i istonoeuropskih zemalja. RTL Group je 89 posto u vlasnitvu njemakoga medijskog koncerna Bertelsmann i 7 posto u vlasnitvu WAZ-a. Dolaskom tih dvaju snanih komercijalnih suparnika tijekom 2004. godine, HRT-ov poloaj ozbiljno je ugroen, te se smanjuje njegova dominacija u veliini publike i reklamnog kolaa. Pozicija lokalnih i regionalnih televizija jo je tea, jer su reklame njihov osnovni izvor financiranja. Tri radiopostaje imaju nacionalnu koncesiju: Narodni radio, Otvoreni radio i Hrvatski katoliki radio. Istraivanje radijskog trita 2005. godine pokazalo je da su publike radija fragmentirane i tee prema lokalnim ili regionalnim radio postajama. Tako su publike gledajui s nacionalne razine rasprene, ali je koncentracija na lokalnim i regionalnim tritima visoka (Jurlin, u Peruko i Jurlin 6 2006). Oko 60 posto graana svaki dan slua radio, a radioprijamnik ima gotovo svaki dom (90 posto). Na radijskom tritu vanu ulogu ima i medijska kompanija "Media servis", koji producira radijske programe i prodaje ih lokalnim i regionalnim radio stanicama. Tvrtka je povezana s Obiteljskim radijem i osnovana 2002. Pridruene postaje daju joj vijesti za informativni program koji se proizvodi u zagrebakom studiju. Postaje emitiraju Medijski servis kao poseban program, ili ga ukljuuju u svoje programe vijesti. Umjesto da lokalne radio

stanice proizvode svoj informativni program, ime bi pozitivno pridonosili raznolikosti i pluralizmu, ovakvom praksom zapravo dio su mree koja distribuira jedan informativni proizvod cijeloj zemlji. Uloga medija u lokalnim dogaajima i informiranju graana o njima tako je umanjena. Nitko od nadlenih tijela, zaudo, ne smatra ovu praksu problematinom. Tablica 1. Zemaljske televizije s koncesijom u 2009. godini Televizij a Razina emitiranja Glavni izvor Status financiranja HRT Dravna razina Pretplata i Dravna/javna HTV 1 i HTV 2 reklame NOVA TV RTL TELEVIZIJA DU TV GRADSKA TELEVIZIJA TELEVIZIJA 4 RIJEKE KANAL RI AKOVEKA TELEVIZIJA NEZAVISNA ISTARSKA TELEVIZIJA NET OSJEKA TELEVIZIJA OTV SBTV TELEVIZIJA DALMACIJA TV JADRAN RiTv STV TV SLJEME TELEVIZIJA IBENIK 7 Dravna razina Dravna razina Grad Dubrovnik Grad Zadar Grad Karlovac reklame reklame reklame reklame reklame Privatna/ komercij alna Privatna/ komercij alna Privatna/ komercij alna Privatna/ komercijalna Privatna/ komercij alna Privatna/ komercijalna Privatna/ komercijalna Privatna/ komercijalna Privatna/ komercijalna Privatna/ komercij alna Privatna/ komercijalna Privatna/ komercij alna Privatna/ komercijalna Privatna/ komercijalna Privatna/ alna Privatna/ alna Privatna/ alna Privatna/ alna komercij komercij komercij komercij

Primorsko-goranska reklame upanija ire podruje grad reklame akovca a Istarska upanija reklame Sisako-moslavaka upanija ire podruje grada Osijeka Zagrebaka i upanija Grad Zagreb Grad Slavonski Brod Grad Split Splitskodalmatinska upanija Grad Rijeka Osjeko-baranjska upanija Grad Zagreb Grad ibenik reklame reklame reklame reklame reklame reklame reklame reklame reklame reklame

TV NOVA TV PLUS VOX TV VARADINSKA TELEVIZIJA

Grad Pula Grad Jastrebarsko Grad Zadar

reklame reklame reklame

Meimurska i reklame Varadinska upanija VINKOVAKA Vukovarsko-srijemska reklame Privatna/ TELEVIZIJA upanija komercijalna Izvor: Vijee za elektronike medije 2010, www.e-mediji.hr Tablica 2. Prosjeni doseg prvih 10 radio stanica 2007-2009 na nacionalnoj razini (reach, u %) radio 2GG7 2GG8 2GG9 NARODNI RADIO ANTENA ZAGREB OTVORENI RADIO HRVATSKI RADIO 1 RADIO DALMACIJA RADIO 101 RADIO SLJEME HRVATSKI RADIO 2 RADIO BANOVINA RADIO SPLIT RADIO RIJEKA 12,G 3,4 7,3 5,4 3,5 4,1 3,8 3,6 3,4 3,1 2,7 11,9 5,3 7,G 5,3 3,6 3,9 3,7 3,5 3,3 2,9 2,8 1G,G 8,7 6,1 5,1 3,6 3,4 3,3 2,8 2,6 2,5 2,3

Privatna/ komercij alna Privatna/ komercij alna Privatna/ komercij alna Privatna/ komercijalna

Izvor: MEDIAPuls 2G1G. Tablica 3. Udio hrvatskih nacionalnih televizija u tritu publika (%)(share) \ Godina Televizija 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 * HTV 1 54,6 42,79 39,09 38,18 34,61 33,16 32,62 HTV 2 HTV 3** Nova TV RTL*** 21,2 18,96 11,3 9,52 15,58 17,79 1,86 14,26 16,69 15,79 13,48 24,77 17,74 15,08 24,61 16,07 14,00 17,56 19,48 23,79 22,88

Total 86,85 89,69 92,22 92,04 90,58 88,98 Izvor: 2003 - 2008 AGB Nielsen, 2009. Populacija starija od 4 godine. * 10-74 godina. Izvor: Yearbook 2005, Volume 2, str 90., European Audiovisual Observatory. **HTV3 - prestao emitirati 1.3.2009. ***RTL - poeo emitirati na frekvenciji HTV3 u travnju 2004. 8 Upotreba medijskih portala na Internetu je u porastu, no u 2009. godini u jo je veem porastu oglaavanje na Internetu i neke procjene govore o porastu od ak 30%. S poveanjem svakodnevne upotrebe Interneta - 35% graana

koristi ga svaki dan, a jo 10% vie puta tjedno (MEDIApuls 2010). Trite publika Internet portala je nisko koncentrirano - C 3 je 38,6. Vlada ne poduzima nikakve aktivnosti na evaluaciji i monitoringu stanja medijske koncentracije u Hrvatskoj. Tablica 4. Posjeenost web portala (u %) Portali 2007 2008 2009 WWW.24SATA.HR
WWW.NET.HR

5,1 11,2 7,3 11,7 5,8 5,9 6,2 2,9 2,6 2,1 3,4 2,G 2,4 4,G 2,2

1G,6 12,2 1G,3 12,6 3,8 7,5 7,3 6,3 4,G 2,8 2,9 3,7 2,5 2,9 3,9 2,5

14,4 12,4 11,8 1G,9 9,1 8,G 7,9 6,8 4,8 3,8 3,7 3,6 3,2 3,1 3,1 2,6

WWW.INDEX.HR

WWW.T-PORTAL.HR

WWW.NJUSKALO.HR WWW.JUTARNJI.HR

WWW.VECERNJI.HR

WWW.MOJ-POSAO.NET
WWW.DNEVNIK.HR WWW.RTL.HR

WWW.SLOBODNADALMACIJA.HR

WWW.OGLASNIK.HR

WWW.POSAO.HR WWW.FORUM.HR

WWW.VIP.HR

WWW.SPORTNET.HR

9 WWW.NEKRETNINE.NET

2,0

2,7

2,4

WWW.AUTI.HR

1,7 2,4 2,5 -

2,1 2,3 2,4 0,6

2,4 2,3 2,1 2,1

WWW.MONITOR.HR WWW.PLIVAZDRAVLJE.HR

WWW.HRT.HR

Izvor: MEDIApuls 2010. Tablica 5. Koncentracija medijskih publika na nacionalnoj razini (2009) Medij C 3 - zbroj udjela prva tri kanala Televizija Radio Dnevne novine Internet portali 75 25 58 39

Vlastiti izraun na temelju podataka MEDIApuls i AGB Nielsen, 2010 (c3 0-100: 0-35 niska koncentracija, 35-55 srednja koncentracija, iznad 56 visoka koncentracija) Stani vlasnici zauzimaju vano mjesto i u sektoru tiskanih medija. Europa Press Holding (EPH), u 50 postotnom vlasnitvu WAZ-a, najvea je domaa medijska tvrtka. Tiska dva dnevna lista (Jutarnji list i Dnevnik), politiki tjednik Globus, i vodea je na tritu revija. Distribucijska tvrtka Tisak takoer je djelomice u vlasnitvu EPH-a. EPH-a je nedavno kupio i dnevnik Slobodnu Dalmaciju, te je dobio rok od est mjeseci da se oslobodi udjela u Tisku. Austrijska Styria potpuni je vlasnik Veerneg lista, dnevnog lista s velikom nakladom. Njemaka Burda i finska kompanija Sanoma Magazines Internacional takoer su vlasnici medija u Hrvatskoj. Prema podacima iz Hrvatske gospodarske komore, u 2007. godini je Styria imala 46 posto udjela u tritu dnevnog tiska (s tri dnevna lista - Veernji list, 24 sata, i Poslovni dnevnik9), a EPH 44 posto (Jutarnji list, Slobodna Dalmacija, Sportske novosti, Slavonski dom10), to znai da te dvije grupacije ine 90 posto trita prodanog dnevnog tiska (Naprta 2008b). I NCL Grupa, nakladnik drugog po tritu politikog tjednika Nacional, takoer je u 2008. godini veim dijelom prodana stranim vlasnicima. Tako je u tiskanim medijima na djelu duopol ovih kompanija. Prema podacima HGK o kretanju potronje papira, izdavaka industrija u Hrvatskoj poela je jako rasti nakon 1996 godine. Indeks rasta u 2008. odnosu na 1990. je preko 300, a porast dnevnih novina bio je oko 10% izmeu 2000 i 2008. godine. Isti podaci ukazuju na nesklad izmeu podataka koje objavljuje Dravni zavod za statistiku i podataka iz Upisnika tiska kod Hrvatske gospodarske komore. Na primjer, prema upisniku u 2006 godini postojalo je 607 tiskovina, a prema Dravnom zavodu za statistiku 2771 (Naprta 2008a). Oito je da ili postoji nesklad u definiciji tiskanog medija izmeu dravnog zavoda za statistiku i Zakona o medijima (temeljem kojeg se nakladnici tiskanih medija upisuju u upisnik kod HGK), ili pak ogromni broj nakladnika kri postojei zakon. Oita je potreba za usklaivanjem definicija i

suradnjom izmeu ovih institucija. Tablica 6. Prosjena itanost dnevnika 2007-2009 (u %) Dnevna novina 2007 2008 2009 1G Prema podacima HGK, u Hrvatskoj se u 2009. godini tiskalo ukupno 865 novinskih izdanja, od ega 422 novinska izdanja imaju periodinost od 1 do 6 puta na godinu. 294 je mjesenika, 38 dvotjednika, 84 tjednika, 5 izdanja izlazi 2 ili 3 puta na tjedan, a 22 su dnevne novine. Najitanija je najnovija novina 24 sata, u izdanju Styrie, ija je cijena samo 3 kune (za razliku od ostalih dnevnih novina koje kotaju 7 kuna). I kvaliteta joj je sukladna cijeni, pa je to izdanje tabloidnog tipa u kojem prevladavaju dobre vijesti odnosno prevladavaju teme vezane za zabavu, selebritije i sport (u 2005. godini 55 % sadraja, Ward 2006). 2.2 Drava osigurava potivanje mjera za poticanje pluralizma Ovaj indikator posebno je usmjeren analizi implementacije regulatornog okvira, a ukljuuje sljedee elemente: Koriste se odredbe antimonopolnih zakona koji omoguavaju da se odbije koncesija ili naloi prodaja postojeih medijskih operacija radi spreavanja prevelike koncentracije medijskog vlasnitva Udruge civilnog drutva i graani openito aktivno sudjeluju u promociji i provoenju mjera koji potiu medijski pluralizam Regulatorna tijela dodjeljuju digitalne dozvole rasponu razliitih komercijalnih i nekomercijalnih operatera Izmjenom iz 2007. godine ZEM-a osnovana je Agencija za elektronike medije u sklopu koje djeluje Vijee za elektronike medije, gdje je predsjednik Vijea (VEM) istodobno bio i ravnatelj Agencije (AEM), to je doivjelo dosta kritika strune javnosti. Tom je izmjenom zakona u lanku 29. propisano da AEM obavezno ima strunu slubu za monitoring (pretpostavlja se programa) 11 24 SATA 30,1 32,9 31,0 JUTARNJI LIST VEERNJI LIST SPORTSKE NOVOSTI NOVI LIST GLAS ISTRE GLAS SLAVONIJE ZADARSKI LIST SLAVONSKI DOM VJESNIK SPORTPLUS BUSINESS.HR POSLOVNI DNEVNIK METRO EXPRESS (DNEVNIK) 18,1 16,5 5,6 4,7 2,4 1,8 0,9 1,2 0,8 - - 0,4 0,1 8,3 0,3 0,3 7,8 0,3 0,3 15,6 15,2 7,2 5,0 4,3 2,4 1,8 0,8 1,2 0,7 13,6 13,4 6,8 4,4 3,9 2,2 1,8 0,8 0,7 0,6

SLOBODNA DALMACIJA 8,1

Izvor: MEDIApuls 2010 pridravanja koncesijskog ugovora. Iako je to i ranijim zakonima bilo u djelokrugu rada i obaveza Vijea za elektronike medije (ili ranijeg Vijea za radioteleviziju1). Vijee za elektronike medije je regulatorno tijelo zadueno za davanje i oduzimanje koncesija u radiodifuziji. Njegova zadaa jest i nadzor provedbe ugovornih odredaba i potivanje programskih odredaba radija i televizija. U posljednjih godinu dana poveana je transparentnost rada Vijea zapoetim objavljivanjem (barem saetih, ako ne i integralnih) zapisnika sa sjednica Vijea, te transparentnost vlasnike strukture elektronikih medija stavljanjem podataka o vlasnitvu televizijskih stanica na Internet. Problem je da nisu svi podaci iscrpni (tj. kod nekih, na primjer, Radio 101, pie samo da ima 79 vlasnika, ali ne i tko su.), a neki su i pogreni (na primjer, stoji da HRT-u koncesija istjee 5. 2. 2010 godine, to je besmislica jer HRT kao javna radiotelevizija nema koncesiju, nego je osnovan i radi po posebnom zakonu). Fond za zatitu raznolikosti i pluralizma elektronikih medija osnovan je u sklopu Zakona o elektronikim medijima (2003 godine) kao aktivna mjera javne potpore raznolikosti emitiranog programa. Osnivanje, a posebno nain financiranja Fonda, izazvao je dosta kontroverzi. Naime, glavnina sredstava u Fondu dolazi iz odredbe Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (lanak 54. ZHRT 2003) da se 3% od pristojbe (pretplate) za javnu televiziju koja se prikupi svaki mjesec mora izdvojiti u Fond za poticanje pluralizma. Iako se Fond puni i sredstvima preostalim nakon pokria trokova AEM-a i VEM-a, koji se podmiruju iz 0.5 % godinjih prihoda komercijalnih elektronikih medija, do sada je veina sredstava dolazila od javne radiotelevizije. Djelovanje Fonda takoer je izazivalo dosta pitanja, jer su kriteriji za dodjelu sredstava Fonda nejasni. U lanku 3. Odluke o nainu vrednovanja prijava na natjeaj za raspodjelu sredstava fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektronikih medija koju je u veljai 2008. godine donijelo Vijee za elektronike medije (nota bene, tek etiri godine nakon svog osnivanja) navode se kriteriji za ocjenjivanje ponuenih programa, kao i bodovi koji se dodjeljuju. Meutim, kriteriji nisu povezani s bodovima, tako da je nejasno kako se navedeni kriteriji transponiraju u ocjene. Kriteriji koji se navode kao temelj za odluivanje su kvaliteta i sadrajna inovativnost ponuenog programa, znaenje programa za ostvarenje ciljeva iz stavka 1. i 2. lanka 57. Zakona (iz 2003. godine, koji definira programske ciljeve od javnog interesa koji e se poticati Fondom: ostvarivanje prava graana na javno informiranje, nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, poticanje posebnih programa na podrujima od posebne dravne skrbi, poticanje kulturnog stvaralatva, razvoj obrazovanja, znanosti i umjetnosti, kao i zapoljavanje visokoobrazovanih strunjaka), ekonominost i dugoronost programa, opi interes za kulturni razvitak, poticanje zapoljavanja invalidnih osoba, branitelja i lanova njihove obitelji, razvijenost podruja koncesije nakladnika. (Odluka .. NN 16/08). Iz Odluke nije jasno kako e se ovi kriteriji primjenjivati. Ve je bilo govora o definiciji pojma kvaliteta u odnosu na medijske programe; kad ona nije definirana, nemogue ju je primijeniti kao kriterij u vrednovanju programa. Takoer se posebnim bodovima vrednuje zapoljavanje strunih osoba, koje je kao cilj navedeno i u ZEM-u, no nigdje se u propisima kojima se eli poticati pluralizam medijskih programa ne spominje zapoljavanje invalida, branitelja i lanova njihovih obitelji, te posebno vrednovanje medija na nerazvijenim podrujima, koje postoji u Odluci VEM-a.

Do sada nije javnosti podastrt izvjetaj o tome na to su dodijeljena sredstva utroena. Za 2008. godinu postoji izvjetaj o dodijeljenim sredstvima, medijima koji su ih dobili i naslovima programa za koje su ih dobili, no na web stranici AEM-a ne postoji izvjetaj o ostvarenom programu. Iz izvjetaja Vijea i Agencije za 2008. godinu vidi se da su sve radijske i televizijske stanice koje su podnijele zahtjev i dobile potporu iz Fonda. Takoer je vidljivo da je ukupno podijeljeno 32,9 1 Autorica ovog poglavlja bila je lanica u Vijeu za radioteleviziju od 2000 do 2004 godine. I taj je saziv Vijea donio odluku o osnivanju slube za monitoring programa, no kako je to Vijee bilo potpuno ovisno (u financijskom i organizacijskom smislu) o tadanjem Zavodu za telekomunikacije koji nije elio provesti odluku Vijea, ona nikada nije provedena. 12 milijuna kuna, a sav taj novac iskljuivo je uplaen od strane HRT-a kao 3% prihoda od pretplate (Izvjee VEM i AEM 2009). U izvjetaju nije vidljivo kako su se poticaji iz ranijih godina provodili. Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti kojime upravlja VEM financira se s 3% od sredstava pretplate koju graani plaaju HRT-u, i od sredstava koja preostanu Agenciji za elektronike medije i VEM-u, od njihovih opisanih prihoda. Kako su u 2008. godini oni potroili i neto malo vie od novca uplaenog od komercijalnih radija i televizija, u Fondu su uplaena i podijeljena samo sredstava iz pretplate HRT-a, u iznosu od 32.988.336 kn, to ini oko 1 milijarde kn godinjeg prihoda od pretplate HRT-a, tj. oko 150 milijuna eura (taj podatak potvruje se i u Izvjeu o poslovanju HRT-a). Fond je namijenjen promoviranju produkcije i emitiranju sadraja od javnog interesa na lokalnim i regionalnim razinama. injenica da se Fond iskljuivo puni sredstvima iz pretplate za javnu radio televiziju trebalo bi pokrenuti pitanje mogu li i njezine regionalne postaje raunati na sredstva iz Fonda. U Izmjeni ZEM iz 2007. godine nakladnici lokalnih televizija, koji nisu povezani u mreu, izuzeti su iz obaveze potivanja odredbe o udjelu europskih audiovizualnih djela (barem 20% emitiranog programa sa stalnim godinjim rastom) i nezavisnih producenata (barem 10 % s tendencijom rasta) (lanak 18. i 19. Izmjene ZEM, 2007). Koncentracija kao pojam nema isto znaenje u diskursu medijske politike, gdje se obino odnosi na medijski sustav i govori o broju kompanija koje kontroliraju odreeni trini udio, i u diskursu provedbe propisa o trinom natjecanju, gdje koncentracijom nazivaju konkretni postupak poduzetnikog spajanja koji rezultira prelaskom financijske granice ili trinog udjela. Agencija za zatitu trinog natjecanja naloila je EPH da proda Distri press, trvrtku za distribuciju tiska, kad je dozvolila kupovinu Slobodne Dalmacije. To je do sada jedini poznati sluaj primjene ovlasti za ogranienje koncentracije u medijima. B RAZNOLIKA MJEAVINA JAVNIH, PRIVATNIH I NEPROFITNIH MEDIJA UNESCO indikatori medijskog razvoja pridaju veliku vanost medijima zajednice (community media). Iako se o neprofitnim medijima, kao medijskom treem sektoru, sve vie govori i u okviru Vijea Europe (posebno u vezi njihovog mogueg pozitivnog doprinosa socijalnoj koheziji i ukljuivanju marginaliziranih drutvenih grupa) u Hrvatskoj (kao i u brojnim drugim europskim zemljama) oni nisu jednoznano shvaeni. Najee se u nas izjednauju s neprofitnim medijima (pa je u radijskim i televizijskim

koncesijama donedavno na dvije komercijalne mogue dodijeliti jednu neprofitnu koncesiju, sada ne postoji nikakav omjer), a njihova je uloga u stvaranju i omoguavanju zajednice - bilo da se radi o zajednici istomiljenika, prostorno rasprenih etnikih skupina, ili stanovnicima odreenog lokaliteta - rijetko razumije. U nas je veliki broj lokalnih medija radija, televizije, i tiska, koji se u svojim programima i sadrajima obraaju interesima lokalnog stanovnitva, pa ti mediji, iako mahom nisu neprofitni, na neki nain ostvaruju one funkcije koje u razliitim medijskim sustavima ostvaruju mediji zajednice. Medije zajednice nazivaju i graanski mediji, alternativni mediji, a s njima se povezuje djelovanje u smislu socijalne inkluzije, participacije, pluralnosti, aktivnog graanstva, lokalnim ili slang govorom, s drutvenim a ne komercijalnim ciljevima. Ovi mediji predstavljaju trei medijski sektor, i participativan pristup demokraciji. Mediji zajednice mogu se smatrati it can be considered a form of public service broadcasting but this is a public service broadcasting not from the top-down, but rather from the grassrootsup (UNESCO 2006). Prema UNESCO-vom shvaanju mediji zajednice mogu biti osnovani i kao komercijalni mediji, no razlikuju se prema cilju. Medijima zajednice smatraju se i teritorijalno organizirani mediji, pa bi tako u Hrvatskoj lokalni mediji, ako 13 im je cilj drutveni a ne komercijalni, mogli ubrojiti u ovu kategoriju. Zajednica takoer moe biti temeljem zajednikih ciljeva ili karakteristika zajednice ljudi - manjinski mediji. Definicija medija zajednice AMARC-a je da djeluju not for profit but for social gain and community benefit; it should be owned by and accountable to the community that it seeks to serve; and it should provide for participation by the community in programme making and in management (UNESCO 2006). Mediji zajednice u Hrvatskoj nisu uvrijeeni u onom shvaanju u kojem ih razumije AMARC ili UNESCO. Kako ni u praksi nisu esti i raireni, za medije zajednice Hrvatska uglavnom poznaje termin neprofitni mediji. Postoje naznake da se ova situacija mijenja - u novom ZEM iz 2009. godini neprofitni radio i televizija izriito su navedeni, uz lokalne i regionalne radije i televizije, kao korisnici sredstava Fonda za poticanje pluralizma. Nacionalna zaklada za razvoj civilnog drutva (osnovana 2003 godine posebnih zakonom kao javna zaklada) u okviru svojih programa suradnje ukljuuje i poticanje neprofitnih medijskih projekata za razvoj demokratizacije i civilnog drutva. U njihovom izvjetaju za 2008. godinu navodi se da su zapoeli financiranje 7 trogodinih projekata, koja su odabrana na natjeaju s 30 prijava. Ne navodi se o kojim se projektima radi. Od 2005. do 2008. godine za takve nezavisne medijske projekte dodijeljeno je 2.35 milijuna kuna. (Nacionalna zaklada za razvoj civilnog drutva 2008). Zakon o elektronikim medijima (2004) predviao je dodjelu neprofitnih koncesija za elektronike medija (u omjeru 3:1), ali do sada postoji samo jedna radio stanica koja emitira na neprofitnoj koncesiji - Radio student, na Fakultetu politikih znanosti. Iako je tijekom godina bilo vie izraenog interesa za dobivanje takve koncesije (koja je jeftinija u davanjima dravi, reklame mogu biti emitirane samo u vrlo ogranienoj mjeri, i sav prihod reinvestiran u razvoj medija), upravitelj frekvencijskim spektrom (Zavod za telekomunikacije pa njegov slijednik Agencija za telekomunikacije, pa danas Hrvatska agencija za potu i elektronike komunikacije) nisu nikad pozitivno odgovorili o raspoloivosti frekvencija.

Udruga NEMEZA za razvoj neprofitnih medija osnovana je 2004. godine. Udruga aktivno sudjeluje u debatama o hrvatskoj medijskoj politici kroz davanje miljenja na razliite zakonske prijedloge u podruju medija, posebno u segmentima koji se odnose na ureivanje statusa i poticaja za neprofitne (community) medije. Aktivni su tako u organizaciji tribina, kulturnih projekata. U 2008. godini Ministarstvo kulture provelo je i javnu raspravu o ulozi civilnog drutva u Programskom vijeu HRT-a i Vijeu za elektronike medije, koja meutim nije dobila zapaenijeg odjeka u javnosti. 2.3 Drava aktivno podupire raznoliku mjeavinu javnih, privatnih i medija zajednice Ovaj indikator opisan je sljedeim elementima: Drava ne diskriminira javne, komercijalne ili medije zajednice u pristupu informacijama Tamo gdje postoji digitalno emitiranje, javna radiotelevizija automatski dobiva dozvole za digitalno emitiranje Drava ne namee trokove za pokretanje novih naslova u tisku ili druga ogranienja, osim uobiajenih potreba za registracijom poduzea U novom Zakonu o elektronikim medijima (2009) neprofitni elektroniki mediji dobili su vei znaaj (iako su i ranijim zakonima bili mogui, te imali povlastice kod cijene koncesije), ali imaju i vee programske obaveze od komercijalnih medija. Moraju proizvoditi barem 50% vlastite proizvodnje informativnih, kulturnih, obrazovnih i zabavnih sadraja, pri emu najmanje 25% dnevne produkcije mora sluiti zadovoljavanju informativnih, obrazovnih, znanstvenih, strunih, umjetnikih, kulturnih i drugih potreba javnosti (lanak 48). Nakladnici neprofitnih medija takoer mogu biti samo obrazovne i manjinske ustanove, studentske udruge, kolske udruge te 14 udruge graana i druge nevladine udruge, a moraju biti djelatni barem tri godine na podruju zadovoljavanja informativnih, obrazovnih, znanstvenih, strunih, umjetnikih, kulturnih i drugih potreba javnosti. Reklamiranje je doputeno do 3 minute u satu, a neprofitni status ne moe se zamijeniti profitnim (niti obrnuto) za vrijeme trajanja koncesije (ranije je tu mogunost iskoristio Katoliki radio, koji je u poetku imao neprofitnu koncesiju i emitirao nedoputene koliine reklama, pa je umjesto pridravanja zakona promijenio vrstu koncesije). Svi mediji u Hrvatskoj imaju zakonom garantirani jednaki pristup informacijama (ZM 2004, i Zakon o pravu na javnu informaciju 2004), te se posljednjih godina nisu uli prigovori medija o diskriminaciji novinara i medijskih kua (to poznamo kao praksu iz Hrvatske 1990'). Iako postoji i poseban zakon koji treba osigurati javnost informacija u posjedu tijela javnih vlasti, takva transparentnost jo uvijek se ui te postoje primjeri nevoljkosti davanja informacija, no nije poznato da bi se takvi postupci koncentrirali na neku odreenu vrstu medija. Trebat e vremena dok graanska kultura zaivi i u ovom segmentu. HRT se ne natjee za koncesiju, jer su njegova struktura i djelokrug rada definirani Zakonom o HRT-u. U razvoju digitalnog emitiranja Hrvatska radiotelevizija prednjai (o tome vie u kategoriji 5), pa je tako bila prva i u eksperimentalnom emitiranju digitalnog programa. Prelazak sadanjih programa javne televizije na digitalni multipleks je osiguran automatski, iako je sprijeeno osnivanje specijaliziranih digitalnih kanala koje je HRT namjeravao pokrenuti, radi pritiska komercijalne konkurencije. To je jo

jedna primjer jaanja neoliberalnog trenda u hrvatskoj medijskoj politici, jer se usprkos izriitom lanku u sadanjem Zakonu o HRT-u, u kojemu stoji mogunost osnivanja i novih specijaliziranih kanala, drava tj. nadleno Ministarstvo kulture, odluilo neprovedbom zakonske mogunosti zapravo prikloniti interesu velikih komercijalnih televizija. 2.4 Nezavisan i transparentan regulatorni sustav Ovaj indikator opisuju sljedei elementi: Regulatorni sustav omoguava jednaki pristup frekvencijskom spektru za razliite medije, ukljuujui i medije zajednice Proces dodjele frekvencija javnim, privatnim i medijima zajednice je otvoren i participatoran Proces donoenja odluka o podjeli frekvencija izmeu javnih, privatnih i medija zajednice provodi tijelo koje je neovisno od politikih i ekonomskih utjecaja ili posebnih interesa 2.5 Drava i civilno drutvo aktivno podupiru razvoj medija zajednice Ovaj indikator opisuju sljedei elementi: Struktura cijena nije takva da spreava medije zajednice Postoje kvote ili definiran cilj u omjeru medija zajednice u radiofrekvencijskom spektru Postoje mehanizmi kao javne rasprave (public hearing) u kojima zajednice mogu dati ili produiti mandat lokalnom emiteru u redovnim razmacima Dio prihoda koji se pribavi prodajom spektra i kabelskih i telekomunikacijskih dozvola reinvestira se u lokalne medije-zajednice Postoje pozitivne mjere drave za potporu lokalnim tiskanim i elektronikim medijima, npr. preferencijalne cijene, popusti u tarifama Organizacija civilnog drutva pomau lokalnim tiskanim i elektronikim medijima kroz razvoj vjetina, poetno financiranje, zagovaranje 15 Cijene koncesija razlikuju se prema razini emitiranja povezanoj s brojem stanovnika na odreenom podruju, utvrene su Pravilnikom o visini i nainu plaanja koncesije (NN 28/06), te iznose 450.000 kuna (oko 65.000 Eura) za televizijsku koncesiju na dravnoj razini, do 5.200 kuna za podruje s manje od 5.000 stanovnika. Radijska koncesija na dravnoj razini kota 150.000 kuna, a 2.600 na podruju ispod 5.000 stanovnika. Neprofitna koncesija (tj. community media) kota 20% od relevantne cijene koncesije, s obzirom na veliinu pokrivanja. Posljednjim natjeajem za digitalnu televiziju na nacionalnoj razini koncesija je dodijeljena je na vrijeme od 15 godina televiziji Kapital network, koja ve emitira na satelitu i u kabelskom sustavu. Cijena koncesije minimalni je troak u odnosu na troak multipleksa, koji e biti u visini od 7,5 milijuna kuna godinje za MUX B, a 10.000 za MUX A. Za radijski medij ovo nee u skoroj budunosti imati utjecaja jer se ne predvia prelazak radija na digitalno emitiranje (upravo radi visokih cijena a manjih koristi nego kod televizije). C KONCESIJE I ALOKACIJA FREKVENCIJA 2.6 Dravni frekvencijski plan osigurava optimalnu upotrebu spektra u javnom interesu Elementi koji opisuju ovaj indikator su sljedei: Regulatorno tijelo ima plan alokacije frekvencijskog spektra koji je usklaen s pravilima ITU -a i preporukama UNESCO-a o javnom emitiranju Frekvencijski plan je sastavljen u dogovoru s organizacijama civilnog drutva i medijskim sektorom Frekvencijski plan je objavljen i iroko dostupan

Hrvatski frekvencijski plan za digitalno emitiranje usklaen je na sastanku ITU u enevi 2006. godine, a plan raspodjele digitalnih televizijskih kanala kao i ukupni frekvencijski plan dostupan je na web stranici Hrvatske agencije za potu i telekomunikacije.11 Zakon o elektronikim medijima definira osnovne kriterije i procedure za dobivanje koncesija. Prema izmjenama ZEM-a (posebno 2007 i 2009) Vijee za elektronike medije je tijelo koje priprema davanje koncesije privatnim radijskim i televizijskim nakladnicima, u skladu sa Zakonom o koncesijama, na temelju tehnike podloge koju mu daje Hrvatska agencija za potu i elektronike komunikacije. Tim izmjenama zakona poveana je i transparentnost dodjele koncesije (lanak 62.). Postupak i kriteriji za dobivanje koncesije propisani su zakonom, pa se tu vie ne pojavljuje Ministar kulture, koji je ranije na prijedlog Vijea, prema zakonu odreivao sadraj i proceduru za svaki javni natjeaj za koncesije. Vijee, Hrvatska agencija za potu i elektronike komunikacije (koja se bavi samo tehnikim aspektima koncesije), i dotini nakladnik potpisuju zatim ugovor o koncesiji. Javni natjeaj za koncesije raspisuje se kad postoje raspoloive frekvencije. Svoj obnovljeni frekvencijski plan Hrvatska agencija za potu i elektronike komunikacije mora poslati Vijeu svakih est mjeseci. Koncesije se mogu dodijeliti za nacionalnu razinu (emitiranje mora obuhvatiti najmanje 60 posto ukupne populacije), regionalnu razinu (treba obuhvatiti barem 70 posto populacije u regiji) i gradsku ili lokalnu razinu. Mogu se dodijeliti i neprofitne koncesije. Koncesije se daju na razdoblje od etiri do deset godina, ovisno o veliini podruja emitiranja. Prijave na natjeaj moraju ukljuiti informacije o programskoj shemi, strukturi vlasnitva, te o tehnikoj sposobnosti, prostorijama i kadrovskoj strukturi. Koncesije se dodjeljuju na temelju programske sheme, te prema financijskoj, tehnikoj i kadrovskoj odrivost projekta. Prijedlog programske sheme mora definirati odnose informativnog, zabavnog, kulturnog i drugog programa u ukupnom programu te oekivani maksimalni udio reklama, zatim kolika e biti vlastita produkcija, te koliina hrvatskih i europskih audiovizualnih sadraja. Programska shema dio je ugovora o 16 koncesiji. Svaku njezinu promjenu, ako je vea od 10 posto, mora unaprijed odobriti Vijee za elektronike medije. 2.7 Dravni frekvencijski plan promovira raznolikost vlasnitva i sadraja Indikator je opisan sljedeim elementima: Frekvencijski plan osigurava da su frekvencije za emitiranje jednako podijeljene izmeu javnih, komercijalnih i medija zajednice, i izmeu nacionalnih, regionalnih i lokalnih radija i televizija Frekvencije se ne moraju prodati na aukciji najveem ponuau ako se javni interes bolje moe zadovoljiti drugim ponuaem Dio digitalne dividende vraa se u radio i televizijsko emitirane, tj. sve frekvencije se ne prodaju najboljem ponuau Trebaju postojati obaveze nunog prijenosa (must-carry) za satelitsku i kabelsku difuziju, barem u odnosu na javne radiotelevizijske kanale kao i u odnosu na raznolikost (na primjer u odnosu na kanale za manjine) Kriterij za dodjelu koncesija za radio i tv emitiranje nije ponuena cijena za koncesiju (jer je ona unaprijed odreena ovisno o vrti medija i razini emitiranja) nego upravo javni interes i raznolikost programa. Izmjenom ZEMa u 2007. godini programski uvjeti stavljeni su na prvo mjesto kriterija dodjele koncesija. Izriito se kao kriterij navodi koliina vlastite proizvodnje,

koliina europskih audiovizualnih djela i djela neovisnih proizvoaa, te kvaliteta12 i raznovrsnost programskih sadraja (lanak 31 Izmjena ZEM 2007). Nedavno smo bili svjedoci da je VEM bio u stanju odbiti ponuae za digitalnu televizijsku frekvenciju ije programske ponude nisu ocijenili kao doprinos raznovrsnosti (obje komercijalne televizije Nova TV i RTL dali su ponude koje nisu prihvaene) pa je dodijelio samo jednu koncesiju a mogao je jo tri. To bi mogao biti dobar znak. Saborske2 rasprave o reguliranju komercijalne televizije iz 1990ih godina pokazuju da komercijalna televizija, s obzirom na to da se koristi javnim dobrom (frekvencijski spektar) treba i sluiti javnom interesu. To je i razlog za relativno niske cijene koncesija. Kako bi zadovoljili javni interes, komercijalni nakladnici elektronikih medija zakonom su obvezani emitirati vijesti i informacije, ukljuujui i potrebe etnikih manjina i Hrvata s prebivalitem u inozemstvu. Komercijalne radijske i televizijske postaje takoer moraju emitirati sadraje koje pridonose ljudskim pravima, politikim pravima, vladavini zakona i razvoju civilnoga drutva. Nakladnike elektronikih medija, ukljuujui i komercijalne, zakon obvezuje da svojim programima pridonose uvanju hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta, promociji kulturne kreativnosti, kulturi javnog dijaloga, zatim izobrazbi, znanosti i umjetnosti, te zatiti prirode, okolia i ljudskoga zdravlja. Emitiranje mora biti na hrvatskome jeziku, s izuzetkom uvezenih audiovizualnih djela i programa za nacionalne manjine. Tablica 7. Udio televizija u emitiranim anrovima u Hrvatskoj (uzorci za 2005, 2007, 2008, 2009, N= 5769) anr Kanal HTV 1 HTV 2 NOVA RTL Ukupn TV o Talk show 68.09 1.06 7.45 23.40 100.00 % % % % % Djeji 6.49% 47.31 29.11 17.09 100.00 % % % % Dokumentarni 69.74 16.41 7.69 6.15 100.00 % % % % % Doruak TV 100.0 0.00 0.00 0.00 100.00 0% % % % % 2 U ovom poglavlju koristim dijelove teksta koje sam objavila u poglavlju Hrvatska" u Televizija u Europi: zakonodavstvo, javne politike i neovisnost", 2005 i 2006. 17 Dramski 21.18 23.83 19.00 35.98 100.00 % % % % % Filmski 18.40 19.07 35.25% 27.27% % % 100.00% Glazbeni 16.92 75.38 7.69 0.00 100.00 % % % % % Hobi i slobodno vrijeme 11.88% 1.98% 5.94% 80.20% 100.00% Komedija 6.59% 16.42 26.51 50.47 100.00 % % % % Lagana zabava (reality 5.40% 4.40% 35.80% 54.40%

tv) Ljudski interes Magazini Ostalo Politiki talk show i razgovori Potroake teme Povijesni Vjerski Sapunica Informativni i istraivako novinarstvo Kultura i umjetnost

100.00% 74.07 4.94 13.58 7.41 100.00 % % % % % 78.29% 21.71% 0.00 100.00 0.00% % % 36.22 31.50 22.05 10.24 100.00 % % % % % 82.26% 14.52% 0.00 100.00 3.23% % % 60.42 8.33 29.17 2.08 100.00 % % % % % 47.83 52.17 0.00 0.00 100.00 % % % % % 25.97% 8.05% 36.62% 29.35% 100.00% 50.00 50.00 0.00 0.00 100.00 % % % % %

70.54% 29.46% 0.00% 0.00% 100.00% Vijesti 53.17 15.85 16.78 14.20 100.00 % % % % % Znanost i obrazovni 29.73 70.27 0.00 0.00 100.00 % % % % % Sportski 0.75% 80.45 12.78 6.02 100.00 % % % % Kvizovi i natjecanja 44.32% 10.23% 19.32% 26.14% 100.00% Ukupno 30.17 22.41 21.44 25.98 100.00 % % % % % Iz tablica 7. i 8. vidljivo je da je javna radiotelevizija glavni proizvoa raznolikosti anrova u televizijskom sektoru. Raspon tema koje se nau u televizijskim programima neusporedivo je iri na javnoj televiziji nego na komercijalnim televizijama. Po karakteru programa komercijalne televizije jasno su usmjerene na emitiranje dramskog i zabavnog programa, dok je u njihovim programima manje od 7% vremena posveeno informativnim programima, ukljuujui vijesti i druge informativne emisije. Iz ovoga je jasno da programska raznolikost na hrvatskom televizijskom tritu ovisi o javnoj televiziji, te je potrebno zadrati javnu politiku kojom se njezin poloaj osnauje (u smislu ureivake i programske kvalitete i proizvodnje programa u iroko definiranom javnom interesu, financijske samostalnosti i upravljake odgovornosti, a bez dnevno politikih intervencija ili upletanja). Tablica 8. Prosjena i ukupna zastupljenost programa na javnoj i komercijalnim televizijama u 2009 (1-7 oujka 2009) Javni televizijski kanali Komercijalni televizijski kanali (HTV 1, HTV 2) Trajanje u minutama (Nova TV i RTL TV) Trajanje u minutama

Programsk Prosjen Suma Stupac Red N Prosjen Suma Stupac Red N a o N% % o N% % kategorija trajanje trajanje emisije emisije Zabavni 47 5577 32,08% 44,20 43 6500 36,22% 55,80 % % Informativn 33 6428 36,97% 81,20 27 1230 6,85% 18,80 i % % Dramski 53 5380 30,95% 36,30 58 1021 56,92% 63,70 % 4 % 18 Ukupno 42 1738 100,00 52,70 48 1794 100,00 47,30 5 % % 4 % % Istraivanje iz 2005. godine (Ward 2006) u kojem je analizirana raznolikost glavnih dnevnih listova u Hrvatskoj, Italiji, Norvekoj i Velikoj Britaniji pokazalo je da u dvama novinama - Veernjem listu i 24 sata - prevladavaju meke vijesti o ne-politikim temama, sportu, dok su Jutarnji list, Vjesnik, Slobodna Dalmacija i Novi list svrstani u kategoriju novina s pravim tvrdim vijestima. Zanimljivo je meutim da je kod svih navedenih novina usmjerenost skoro iskljuivo na nacionalne vijesti, tako da je od dnenvih novina koje se tiskaju u Hrvatskoj samo Poslovni dnevnik uao u kategoriju s Timesom, Republicom ili Guardianom. Iako neto vei pristup nego u televizijske vijesti, hrvatske politike stranke imaju minimalan pristup (oko 5%) i u dnevne novine, gdje takoer dominiraju vladini dunosnici, slubenici ili eksperti, a ak je i udjel glasa javnosti na istih oko 15%. (Ward 2006) Za usporedbu ovih rezultata, istraivanje iz 2005. godine kojim smo zapoeli analizu raznolikosti pokazuje da je te godine hrvatska javna televizija HRT sa svoja dva programa bila jedina od etiri javne televizije koje su analizirane (Italija, Velika Britanija, Norveka) kojoj vijesti nisu bile najzastupljeniji anr (nego filmovi), a Nova Tv i RTL Tv emitiraju puno vei udio sapunica i filmova nego komercijalne televizije u usporednim zemljama. U vijestima na hrvatskim televizijama politike stranke su kao akteri zastupljene samo u 1 % - u Italiji je to na primjer vie od 20%, u Norvekoj oko 4 % a u Velikoj Britaniji oko 15%. Istovremeno su javni slubenici zastupljeni skoro 18%, najvie od etiri analizirane zemlje, a izjave ministara u vladi na slinoj su visini. Uz ovakav rezultat opravdano se zapitati koliko oporbene politike ideje uope mogu u Hrvatskoj biti prepoznate i prihvaene od javnosti tj. glasaa? Prema nedavnom istraivanju medijskih navika i ukusa u Hrvatskoj, ak oko 30 % svih graana misli da je u medijima premalo zabavnog programa, dok oni obrazovaniji ipak misle da je u medijima premalo ozbiljnih tema (44% visoko i vie obrazovanih prema 30% nie obrazovanih). U vrstama programa koje prate na televiziji, jedina razlika (prema anrovima koji su ukljueni u istraivanje, bez diferencijacije tipa serija i filmova, gdje obino oekujemo razlike izmeu mukaraca i ena) vidi se u pogledu sporta, gdje su mukarci ei gledatelji od ena. Mukarci ee koriste Internet (46% prema 31% ena). (Media Metar 2009) 2.8 Neovisan i transparentan regulatorni sustav Ovaj indikator, koji je dosta podudaran s onim iz kategorije I, predvia sljedee elemente koji ga opisuju: Procese donoenja odluka i dozvola za emitiranje provodi nezavisno

regulatorno tijelo koje zadovoljava meunarodne standarde Prijave za dozvole za emitiranje procjenjuju se prema transparentnim i objektivnim kriterijima koji su definirani zakonom Naknade za razliite vrste koncesija su transparentne i unaprijed odreene Regulator aktivno prati upotrebu frekvencije radi osiguranja da stvarna upotreba odgovara uvjetima u koncesijskom ugovoru Zakon o elektronikim medijima regulira televizijsko i radijsko emitiranje, te elektronike publikacije. Ti su sektori prije bili dio Zakona o telekomunikacijama , a izmijenjeni Zakon o telekomunikacijama i dalje ureuje tehnike aspekte radiodifuzije Zakon o elektronikim medijima odnosi se na komercijalne i neprofitne medije kao i na HRT, osim u onim elementima koji su drugaije definirani u posebnom Zakonu o HRT-u. Zakon o elektronikim medijima sadrava programske obveze za sve nakladnike (radio i tv postaje) ukljuujui i HRT, odreuje proceduru dobivanja koncesija za emitiranje za privatne radijske i televizijske postaje, te proceduru u sluaju povrede zakona, a definira i pragove medijske koncentracije. 19 Pravilnik o sadraju i postupku javnog natjeaja za davanje koncesija za obavljanje djelatnosti radija i/ili televizije (NN 98/07 i 105/07) 13 definira nune karakteristike natjeaja za obavljanje radija i televizije, koje ukljuuju i duljinu trajanja koncesije. Iako je tijekom 1990ih rad Vijea za radio i televiziju, prethodnika Vijea za elektronike medije, poticao kritike o pristranosti dodjele koncesija, nakon 2000 rad Vijea otvara se javnosti te se poveava nepristranost. Sukcesivnim promjenama Zakona o elektronikim medijima Vijee dobiva sve veu samostalnost, a osnivanjem Agencije za elektronike medije ona poprima obrise stvarno strunog i nezavisnog regulatornog tijela. Do ostvarenja toga jo je ipak dalek put, jer je tek u 2009. godini zapoet ozbiljan rad na monitoringu programa i ostvarenja koncesijskih ugovora. Zakon o elektronikim medijima iz 2003. godine osnovao je i Vijee za elektronike medije kao nezavisno regulatorno tijelo za radijsko i televizijsko emitiranje. Vijee se bavi pitanjima sadraja i vlasnitva, te dodjeljuje i oduzima koncesije za emitiranje. Ministarstvo kulture daje administrativnu podrku Vijeu. Za radiotelevizijsko emitiranje i tiskane medije mjerodavno je Ministarstvo kulture. Druga tijela koja su zaduena za medijsku regulaciju ili nadzor su Ministarstvo mora, turizma, transporta i razvoja, Agencija za telekomunikacije i Agencija za zatitu trinog natjecanja. Do kraja 2003. godine Vijee za radio i televiziju bilo je nadleno tijelo za distribuciju radio i televizijskih frekvencija i nadzor nad izvrenjem programskih obaveza radiotelevizijskih postaja. Hrvatska agencija za telekomunikacije takoer je ustanovljena zakonom iz 2003. godine, i nadlena je za tehnike aspekte radiotelevizijskog emitiranja, ukljuujui upravljanje frekvencijskim spektrom. Hrvatska agencija za telekomunikacije je pravni nasljednik Hrvatskog zavoda za telekomunikacije. Vijee za elektronike medije ima sedam lanova, a imenuje ih Sabor, na prijedlog vlade. Vijee za elektronike medije prvi puta je konstituirano 2004. godine, nakon javnog poziva da se predloe kandidati, te je zamijenilo Vijee za radioteleviziju koje je ranije dodjeljivalo koncesije za emitiranje, ali s neusporedivo manjom samostalnou i ovlastima. Iako je procedura izvora prvog sastava Vijea bila zakonita, nevladine organizacije u medijskom sektoru su je kritizirale kao netransparentnu. Konani sastav Vijea je

rezultat dogovora politikih stranaka u Saboru, u skladu s procedurom propisanom zakonom. Prema Zakonu o elektronikim medijima, mandat lanovima Vijea traje pet godina s mogunou ponovnog izbora. U prvom mandatu lanovi su meutim imenovani na 3, 4 i 5 godina, tako da se u budunosti osigura kontinuitet i umanji utjecaj politike. lanovi trebaju biti strunjaci poznati u javnosti kao osobe koje se zauzimaju za demokraciju i vladavinu prava, potivanje ustava, razvoj civilnog drutva, ljudskih prava i slobodu izraavanja. lanovi su zaposlenici Vijea - ne mogu raditi ili imati interes u medijskim kuama ili s njima povezanim tvrtkama koje su odgovorne Vijeu; takoer ne mogu biti dravni dunosnici. lanovi Vijea mogu biti smijenjeni samo u sluaju da se njihov profesionalni status promijeni u smislu nepodobnosti za lanstvo (na primjer ako postanu stranaki dunosnici), ako ne prisustvuju sjednicama dulje od est mjeseci, sami zatrae razrjeenje ili poine kazneno djelo (u smislu lanka 59 (7) Zakona o elektronikim medijima. Vijee je zadueno i za zatitu raznolikosti medijskog vlasnitva u elektronikim medijima. Vijee nee dati koncesiju ponuau, ako je to suprotno zakonskom ogranienju vlasnitva. Vijee i Agencija za zatitu trinog natjecanja zakonski su nadleni u sluajevima promjene vlasnitva ili krenja odredaba o ogranienju vlasnitva, no zakon ne definira nain njihove suradnje to oteava njihovo djelovanje. Potrebno je dodatno zakonski urediti nain njihove suradnje. Vijee za elektronike medije zadueno je za nadzor potuju li radijske i televizijske postaje (ukljuujui i javnu radioteleviziju) Zakon o elektronikim medijima. To ukljuuje i potivanje odredaba Konvencije o televiziji bez granica Vijea Europe koja je ukljuena u Zakon te zakonske odredbe o programskim obvezama pojedinih postaja koje su dio njihovih ugovora o koncesijama. 20 Nema podataka tome koliko hrvatske televizijske potuju odredbe Konvencije o televiziji bez granica. Vijee takoer prima pritube javnosti i rjeava ih na temelju Zakona o elektronikim medijima, iako do sada nema dovoljno podataka koji bi omoguili procjenu o djelotvornosti ove zakonske odredbe u praksi. Vijee ima mogunost utjecaja na radijsko i televizijsko emitiranje, ali samo u sklopu zakona. Njegove ovlasti ne ukljuuju mogunost stvaranja novih regulatornih okvira, osim kroz postavljanje standarda u praksi donoenja odluka temeljem postojeih zakona, uz dvije iznimke. Vijee moe definirati to znai vlastita produkcija" programskog sadraja, te odluiti to e se smatrati hrvatskim audiovizualnim djelima. Proraun Vijea namie se iz 0.5 posto bruto prihoda nakladnika radija i televizije u protekloj godini. Preostala sredstva koriste se za Fond za promociju raznolikosti i pluralizma elektronikih medija (u daljnjem tekstu Fond za elektronike medije), koji je ustanovljen 2003. godine prema novome Zakonu o elektronikim D POREZI I POSLOVNA REGULACIJA 2.9 Drava putem poreza i poslovne regulacije potie medijski razvoj bez diskriminacije Ovaj indikator opisuju sljedei elementi: Postoje preferencijalni porezi, carine i tarife koje potiu razvoj radiotelevizijskog emitiranja i tiskanih medija

 Drava ne namee ograniavajue poreze ili namete medijskim organizacijama Dravna politika oporezivanja kao i porezna praksa ne diskriminira odreene medije ili pogoduje nekim privatnim medijskim kuama Izmjenom Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 76/07) PDV na tiskane medije smanjen je s 22 na 10%, dok su knjige i uvoz knjiga i tiskovina i dalje osloboeni plaanja PDV-a tj. imaju nultu stopu. Udruga novinskih izdavaa3 (pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca) u srpnju 2009. godine zatraila je uvoenje nulte stope PDV-a na sve tiskovine kako bi se izdavai nosili s krizom, a takoer su traili i nastavak pregovora oko sklapanja granskog kolektivnog ugovora s novinarima. 4 Nakon 2000. godine praksa ograniavanja medija kroz ekonomsku sferu vie nije prisutna, pa je tako ukinu porez na und tj. pornografiju koji je u 1990im godinama bio nametnut i Feral Tribuneu. Iz toga vremena takoer su poznati sluajevi nameta poreza i carina na uvezeni donirani papir Novom listu. Neto noviji je (iz 2007. godine) primjer pokuaja drave da nametne obavezu plaana PDV-a na pretplatu javnoj HRT, no od toga se ipak odustalo pod pritiskom javnosti (a moda i EU). PDV je oduvijek bio mogunost pritiska vlade na javnu televiziju, tek je s koalicijskom vladom od 2000 do 2003. godine pretplata definirana kao vrsta porezne obaveze graana, pa tako vie i slubeno nije podlijegala PDV-u. To je HDZ-ova idua vlada pokuala osporiti, no ipak bez uspjeha, tako da se PDV sad plaa na druge vrste prihoda (od prodaje prava i programa, reklama, itd). Posebnim subvencijama drava potie izdavanje medija za nacionalne manjine, o emu e biti rijei u poglavlju 3. 3 Udruga novinskih izdavaa okuplja Glas Slavonije, Veernji list, Europapress Holding, Informativni centar, Novi list, Slobodna Dalmacija, Glas Istre, Oglasnik, i Binoza press. http://www.hup.com.hr/content/blogcategory/32/125 4 HTV 1 Dnevnik, 9.7. 2009. http://www.hrt.hr/index.php?id=48&tx_ttnews%5Btt_news %5D=42937&cHash=3bb9dd3d07 21 E REKLAMIRANJE 2.10 Drava ne diskriminira kroz politiku reklamiranja Ovaj indikator opisuju sljedei elementi: Drava plasira oglaavanje na pravedan, transparentan i nediskriminirajui nain, tj. ima pravilnik o tome Raspodjela dravnog oglaavanja paljivo se nadzire da se osigura pravedan pristup svih medija Javne radiotelevizijske organizacije podlone su pravilima o konkurenciji u odnosu na oglaavanje koje emitiraju Postoje pravilnici ili druge upute za alokaciju dravnog oglaavanja Lokalna uprava i samouprava te druga tijela koja se financiraju iz dravnog prorauna imaju obavezu barem 15% svoje godinje potronje za reklamiranje potroiti na lokalnim elektronikim medijima. Zakon o elektronikim medijima takoer obavezuje elektronike medije da na godinjoj razini izvjetavaju Vijee za elektronike medije o udjelu u njihovom ukupnom reklamiranju tijela dravne uprave ili samouprave. VEM je prvi puta u svoj godinji izvjetaj te informacije ukljuilo u 2009. godini, pa se pokazuje da je samo 8 lokalnih televizija uope imalo takvo reklamno sudjelovanje, a sve su svote beznaajne osim na OTV-u (660.000 kuna) i Varadinske

televizije (126.000 kuna). 19 radija prijavilo je dravno reklamiranje, a jedine znaajnije svote su Radio Trsat (250.000 kn) i Zagrebaki radio (185.000 kn). Prema novom ZEM iz 2009. godine, obavezu izvjetavanja VEM-a imaju dravna tijela na koja se odnosi obaveza, a ne vie mediji. U 2009 godini pravosudni organi istrauju optube o dravnoj zloupotrebi koja se odnosi na skretanje svog dravnog oglaavanja kroz tvrtku Fimi Media14, koja je navodno imala povoljnije cijene i uvjete oglaavanja od drugih agencija u mnogim medijima, ukljuujui i javnu HRT. Opasnost ovakve prakse je ne samo u potencijalnoj ili stvarnoj diskriminaciji medija, nego i u koncentraciji mogueg utjecaja i mogunosti pritiska vlade na ureivake politike i sadraj medija prijetnjom povlaenja reklamiranja. Ovaj sluaj upravo je primjer loe prakse zbog koje je pitanje reklamiranja drave potrebno zakonski urediti i nadzirati. Iako ni Hrvatska gospodarska komora, ni Agencija za zatitu trinog natjecanja koje posjeduju stvarne podatke o prodanim nakladama i o prihodima od oglaavanja medijskih kua te podatke ne objavljuju u javnosti, neki podaci ipak se pojavljuju u javnosti. U Rjeenju o koncentraciji koja izrauje Agencija za zatitu trinog natjecanja iz 2007. godine15 citiraju se informacije dobivene iz Hrvatske gospodarske komore o tome da se u 2005. godini u televizija ostvarila 65 % svih prihoda od oglaavanja, tiskani mediji 24 %, vanjsko oglaavanje 6 % i radio 5 %. Prema istom izvoru, na oglaavanje je u 2005. godini potroeno 546 milijuna eura u 2005, ili 3,98 milijuna kuna. Pretpostavka je da su ovi podaci temeljeni na prijavama medija - ponovo se postavlja pitanje zato se ovi podaci mogu objaviti u dotinom rjeenju, ali nisu javno dostupni, na primjer, na web stranici HGK. 2.11 Efikasna regulacija odreuje reklamiranje u medijima Sljedei elementi opisuju ovaj indikator: Elektroniki i tiskani mediji pridravaju se nacionalno ili regionalno dogovorenih ogranienja za sadraj oglaavanja, gdje je primjereno Elektroniki i tiskani mediji pridravaju se nacionalno ili regionalno dogovorenih pravila za odvajanje reklamiranja od programskih sadraja, gdje je to primjereno Postojanje kodeksa oglaavanja, donesenog od strane neovisnog profesionalnog tijela, radi spreavanja zavaravajueg oglaavanja 22 U elektronikim medijima vrijede ogranienja oglaavanja iz Europske konvencije o televiziji bez granica Vijea Europe, te Europske direktive o audiovizualnim uslugama. Ovi propisi ukljuuju ogranienje oglaavanja nekih vrsta proizvoda (alkohola, oruja, duhana, i lijekova), te posebno tite djecu i mlade od sadraja koji bi im mogli tetiti (nasilje i seks). Takoer je obavezno odjeljivanje oglasnog od urednikog sadraja. Svi navedeni elementi iz Direktive ugraeni su u hrvatsko zakonodavstvo, posebno u Zakon o elektronikim medijima. I u tiskanim medijima je propisano odjeljivanje informativnog od oglasnog sadraja, prema Zakonu o medijima. VEM je zadueno za kontrolu primjene odredaba o oglaavanju u elektronikim medijima, te je u proteklom razdoblju upozoravalo televizije i radijske stanice o krenjima (najee trajanja, a ponekad i sadraja) zakonskih odredbi o reklamiranju. Trajanje oglaavanja ogranieno je na 12 minuta u svakom satu za komercijalne radio i televizijske stanice, a 9 minuta za javnu radioteleviziju. U Hrvatskoj djeluje Udruga drutava za trino komuniciranje HURA, koja okuplja 35 organizacija koje se bave ovim poslom. Od 1959. djeluje i slina

udruga Hrvatski oglasni zbor, poznata po organizaciji FESTO-a, festivala trinih komunikacija. U 2009. godini ove strukovne udruge osnovale su Odbor za samoregulaciju, koji treba raditi na okupljanju oglaivaa i medija, s ciljem da se izbjegnu mogunosti zloupotrebe djece u medijskom oglaavanju. Civilne udruge za zatitu potroaa takoer se bave ovim pitanjem, te se moe zakljuiti da je Hrvatska osvijetena o moguim zloupotrebama ili tetnim djelovanjima reklama. Karakteristika hrvatskoga medijskog trita je niska transparentnost podataka o vlasnitvu i naklada tj. publika te cijena oglaavanja. Vlasnici medija nerado daju te podatke, a zakon ih na to obavezuje tek od 2003. godine, kada je prihvaen novi Zakon o medijima. Neke procjene na temelju razliitih metodologija govore o mnogo manjoj potronji za reklamiranje, te navode razliitu distribuciju trinih udjela meu medijima. Stvarna veliina hrvatskog reklamnog trita samo se procjenjuje, jer ne postoji institucija ili izvor na kojem bi takvi stvarni podaci bili poznati (usprkos zakonske obaveze o objavljivanju podataka o prihodima i o reklamiranju). Nekoliko je izvora procjena i izvora podataka. Prvi izvor temeljem kojeg moemo procijeniti ukupnu ekonomsku snagu medijskog sustava je putem podataka Vijea za elektronike medije i Agencije za elektronike medije, koji se financiraju od 0,5 % od bruto prihoda komercijalnih elektronikih medija (radija i televizija). Na temelju njihovog prihoda u 2008. godini (12.483.342,51 kn) (VEM 2009), bruto prihod radijskih i televizijskih nakladnika (izuzev HRT-a) bio je 2,5 milijarde kn, tj. 342.000.000 eura. Pridodamo li tome oko 345.071 koje je za reklame u 2008. godini uprihodio HRT16, samo su radio i televizije od reklama prihodovale 2,845 milijarde kuna. Prema Izvjeu o radu HRT-a za 2008. godinu u toj je godini prihod od pretplate iznosio 1.066 milijuna kuna. Kad zbrojimo ove navedene prihode (od reklamiranja i drugih izvora, ukljuujui prodaju proizvoda i pretplatu) na hrvatskom medijskom tritu tada moemo procijeniti prihode na hrvatskom medijskom tritu u 2008. godini na oko 4 milijarde kuna. Iako nam nije poznata struktura prihoda komercijalnih medija, tj. zarauju li samo od reklama ili i od prodaje proizvoda i usluga, moemo pretpostaviti da se radi preteno o reklamama, te se tad ukupni reklamni kola za 2008 vrti oko 3 milijarde kuna, ime je preena arobna granica od 1% BDP-a koja oznaava ulazak (barem prema potronji za oglaavanje) u razvijena medijska trita (BDP je u 2008. iznosio oko 250 000 milijuna kuna u stalnim cijenama, a BDP per capita za 2006 iznosio je 11 045 $. DZS 2009). Ako se vodimo procjenom AGB Nielsena da je televizijsko i radijsko trite zajedno iznosilo oko 57 % u 2008. godini, tad je u toj godini ukupno trite iznosilo oko 4,39 milijuna kuna ili 628 milijuna eura. Prema procjeni Udruge za trino komuniciranje HURA17 , ukupno trite medijskog oglaavanja iznosilo je tek neto vie od 2 milijarde kuna, ili oko 280 milijardi eura. ini se vjerojatnije da je 23 tona procjena temeljena na prihodu AEM-a koji ima uvid u stvarne prihode medija - malo je vjerojatno da bi mediji pristali plaati vie od onoga to su obavezni po zakonu. Tablica 9. Procjena udjela medija u oglaavanju 2005 2006 2007 2008 2009

TV Tisak Vanjski oglasi Radio

51% 32% 8% 7%

51% 32% 9% 7%

49% 32% 10% 8%

49% 31% 9% 8%

51% 30% 9% 7%

Internet 1% 1% 2% 3% 3% Izvor: AGB Nielsen, 2010. Tek u 2010 godini agencija za istraivanje trita Puls zapoela je projekt praenja stvarnog oglaavanja u projektu Radio AdEx (advertising expenditure, tj. potronja na reklamiranje), pa se moemo nadati da e i u Hrvatskoj u dogledno vrijeme ovi podaci postati lako dostupni u javnosti. Javna radiotelevizija bila je tijekom 1990., zbog pomanjkanja ozbiljne konkurencije, vodea i u udjelu reklamnoga trita i u udjelu publike, ali joj u 2000im godinama udjel pada, te je, prema gornjim procjenama temeljenim na prihodima AEM-a, u 2008. godini ostvarila samo oko 7% reklamnog kolaa radija i televizije, iako je kad se tome pribroji pretplata HRT i dalje najjai pojedinani igra na hrvatskoj medijskoj sceni. Utjecaj komercijalnih televizija na nacionalnoj razini osjetile su i lokalne i regionalne postaje, kojima se znatno smanjila publika, koja za sve lokalne i regionalne televizije zajedno uglavnom ne prelazi 10% nacionalne publike. Bibliografija Alaburi, Vesna (1999) "Civilnopravna i kaznenopravna odgovornost za javnu rije u RH", u Z. Peruko-ulek (ur.), "Nova medijska agenda za novu medijsku politiku", Medijska istraivanja, god. 5, br. 2 (1999). Basari, Zdravko (2010) Oglaavanje palo 20 posto ali ima dobitnika - oni posluju online. Lider 5.3. 2010. http://hura.hr/files/20100304-Lider0glasavanje%20palo%2020%20posto,%20ali%20ima%20dobitnika-oni %20posluju%20online.pdf Cerovac, Mladen. "Zatita trinog natjecanja u medijima - kritiki osvrt na hrvatske propise o medijima". Pravo trinog natjecanja. Srpanj - kolovoz 2007. CM/Rec(2007)2E / 31 January 2007, Recommendation of the Committee of Ministers to member states on media pluralism and diversity of media content (Adopted by the Committee of Ministers on 31 January 2007 at the 985th meeting of the Ministers' Deputies), Council of Europe CM/Rec(2007)3E / 31 January 2007, Recommendation of the Committee of Ministers to member states on the remit of public service media in the information society (Adopted by the Committee of Ministers on 31 January 2007 at the 985th meeting of the Ministers' Deputies), Council of Europe Declaration of the Committee of Ministers on the role of community media in promoting social cohesion and intercultural dialogue (Adopted by the Committee of Ministers on 11 February 2009 at the 1048th meeting of the Ministers' Deputies), Council of Europe Directive 2007/65/EC of the European Parliament and of the Council of 11 December 2007 amending Council Directive 89/552/EEC on the coordination of certain provisions laid down by law, regulation or administrative action in Member States concerning the pursuit of television broadcasting activities (Text with EEA relevance), OJ L 332, 18.12.2007, p. 27-45. 24 Follow up to the Consultation Process Relating To The Green Paper On

"Pluralism And Media Concentration In The Internal Market - An Assessment Of The Need For Community Action". COM (94) 353 Final, Brussels, 5.10.1994. Freedman, Des. The Politics of Media Policy. Cambridge, Malden: Polity. 2008. H/APMD (2003) 1, AP-MD, Media diversity in Europe. Council of Europe, http://www.coe.int/t/dghl/standardsetting/media/doc/HAPMD(2003)001_en.pdf HRT (2008) Izvjee o radu HRT-a i provedbi programskih naela i obaveza utvrenih zakonima u programima HR-a i HTV-a u razdoblju od 3. rujna 2007. do 14. listopada 2008. godine i Izvjee Ravnateljstva HRT-a o poslovanju HRT-a za 2007. godinu. 21.10.2008. K.U. Leuven (2009) Independent Study on Indicators for Media Pluralism in the Member States - Towards a Risk-Based Approach. Prepared for the European Commission Directorate-General Information Society and Media. SMART 007A 2007-0002 by K.U.Leuven - ICRI (lead contractor), Jonkoping International Business School - MMTC, Central European University - CMCS, Ernst & Young Consultancy Belgium. Preliminary Final Report. Contract No.: 30-CE-0154276/00-76. Leuven, April 2009 Media market, Lider, 29. rujna 2006. Nacionalna zaklada za razvoj civilnog drutva. Godinji izvjetaj za 2008. godinu.http://zaklada.civilnodrustvo.hr/upload/File/hr/o_nama/godisnji_izvjest aj_o_radu/godisnji_i zvjestaj_08.pdf Naprta, Rajko (2008a) Prezentacija na skupu Budunost televizije, Fakultet politikih znanosti, 2008. Pluralism And Media Concentration in The Internal Market: An Assessment of the Need for Community Action. Commission Green Paper, COM(92) 480 Final, Brussels, 23 December 1992. Rajko Naprta u lanku EPH i Styria ine 90 posto trita dnevnog tiska. (2008b)Slobodna Dalmacija, 17.4.2008. http://www.slobodnadalmacija.hr/Biznis/tabid/69/articleType/ArticleView/artic leId/4338/Default.as px Rec(2003)9E / 28 May 2003, Recommendation of the Committee of Ministers to member states on measures to promote the democratic and social contribution of digital broadcasting (Adopted by the Committee of Ministers on 28 May 2003 at the 840th meeting of the Ministers' Deputies) Rec(99)1E / 19 January 1999 on measures to promote media pluralism Rosengren, K.E., Carlsson, M., Tagerud, Y. (1996) "Quality in programming: Views from the North". U Sakae Ishikawa, ed. Quality Assessment of Television. University of Luton Press. 1996. str. 3-48. Samoregulacija u trinom komuniciranju. (2009). 3.7.2009. Republika Hrvatska, Pravobraniteljica za djecu. http://www.dijete.hr/index.php/hr/naslovnica-mainmenu-1/773samoregulacija-u-trinom- komuniciranju.html UNESCO (2006) Tematska rasprava Giving voice to local communitieis: from community radio to blogs, 25 sastanak Integovernmental council of the IPDC , UNESCO, oujak 2006. VEM (2009) Izvjee Hrvatskomu Saboru o radu Vijea za elektronike medije i Agencije za elektronike medije u razdoblju od 01. sijenja 2008. do 31.

prosinca 2008. Zakonodavstvo 16 8_2_2008 Odluka o nainu vrednovanja prijava na natjeaj za raspodjelu sredstava Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektronikih medija 25 32 19_3_2008 Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o elektronikim medijima 34 26_3_2008_ Odluka o potvrivanju Statuta Agencije za elektronike medije 43 08_04_2009 Zakon o nedoputenom oglaavanju 65 05_06_2009 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o elektronikim medijima 76 23_7_2007_ Zakon o izmjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost 79 08_07_2009 Zakon o zatiti trinog natjecanja Uredba o nainu utvrivanja mjerodavnog trita, Vlada Republike Hrvatske, Narodne Novine 51 2004. Zakon o elektronikim medijima, Narodne novine 153/09 Zakon o elektronikim medijima, Narodne novine br.: 122, 30.07.2003. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o elektronikim medijima, Narodne novine br.: 65, 05.06.2009. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o elektronikim medijima, Narodne novine br.: 79, 30.07.2007. Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o elektronikim medijima, Narodne novine br.: 32, 19.03.2008. Zakon o medijima, Narodne novine br.: 163, 16.10.2003. Zakon o medijima, Narodne novine br.: 59, 10.05.2004. 1 Pluralism and Media Concentration in The Internal Market: An Assessment of the Need for Community Action. Commission Green Paper, COM(92) 480 Final, Brussels, 23 December 1992. 2 Audiovizualna direktiva punim nazivom je Directive 2007/65/EC of the European Parliament and of the Council of 11 December 2007 amending Council Directive 89/552/EEC on the coordination of certain provisions laid down by law, regulation or administrative action in Member States concerning the pursuit of television broadcasting activities (Text with EEA relevance), OJ L 332, 18.12.2007, p. 27-45. namee trite, te stoga svako ograniavanje vlasnitva" nad medijima sprjeava trino natjecanje i koritenje svih potencijala trita medija". 4 lanak 37. (1) Nedoputena je svaka koncentracija poduzetnika na tritu naklade ope informativnih dnevnika odnosno na tritu ope informativnih tjednika kojom bi trini udjel sudionika konkretne koncentracije poduzetnika na tritu nakon njene provedbe prelazio 40% ukupno prodane naklade ope informativnih dnevnika odnosno tjednika u Republici Hrvatskoj. (2) Nakladnik s nedoputenom koncentracijom iz stavka 1. ovoga lanka ne moe stjecati dionice ili udjele u nakladniku ope informativnog dnevnika odnosno tjednika. 5 Ocjena o koncentraciji Europapress holdinga d.d. i Slobodne Dalmacije od 27.07.2004. UP/I 030-02/2004-01/ 33 http://www.aztn.hr/slike/EPHSlobodna.pdf. Ocjene o koncentraciji Agencije za zatitu trinog natjecanja dostupne su na web stranici http://www.aztn.hr/arhiva_n.asp?krit= 1 &id= 162&page= 10. Pojanjenje stava Agencije o preuzimanju Slobodne Dalmacije od strance EPH dostupni su na http://www.aztn.hr/arhiva_n.asp? krit= 1&id= 163&page= 10, iz kojeg je vidljivo da oni istim tritem smatraju dnevnike i tjednike.

Hrvatska gospodarska komora, Sektor industrije, http://www.hgk.hr/wps/portal/!ut/p/_s.7_0_A/7_0_P3 7 Internet stranica sudskog registra tvrtki gdje se upisom imena tvrtke mogu vidjeti osnovni podaci https:// sudre g.pravosudje. hr/ Sudre g/index.jsp. 8 Podaci o koncesionarima televizije dostupni su na web stranici Agencije za elektronike medije http://www.emediji.hr/nakladnici/televizijski_nakladnici.php, a takoer i radija na http://www.e- mediji.hr/nakladnici/radijski_nakladnici.php. 9 Slubene web stranice Styria grupe u Hrvatskoj: http://www.styria.com/hr/konzernunternehmen/kategorie.php?cat=1 10 Slubene stranice EPH http: //www .eph.hr/proizvodi_i_servi si/index. html. 26 Plan digitalne televizija http://www.hakom.hr/UserDocsImages/dokumenti/Plan_ %20digitalne_televizije- raspodj ela_kanala.pdf. Plan raspodjele frekvencija http://www.hakom.hr/UserDocsImages/dokumenti/Plan%20dodjele %20radijskih%20frekvencija%20za%20slu%C5%B Ebe%20zemaljske %20radiodifuzije%20u%20frekvencijskim%20pojasevima%20148,5%20kHz1492,0%20MHz%20.pdf 12 Pitanje definiranja kvalitete medijskih programa je komplicirano, a posebno zato jer je kvaliteta relacijska kategorija (Rosengren 1996) odnosa izmeu oekivanog i ostvarenog, pa je teko oekivati da Vijee moe donositi nearbitrarne odluke slijedom ovog kriterija. Bilo bi previe za oekivati da e zakonodavac ili regulatorno tijelo moi definirati to je kvaliteta programa, kad se o tome ne slau ni znanstvenici. 13 Pravilnik o sadraju i postupku javnog natjeaja za davanje koncesija za obavljanje djelatnosti radija i/ili televizije http://www.emediji.hr/files/podzakonski/2009_46.pdf. 14 Tema Fimi Media, 22.2. 2010. http://www.tportal.hr/tema?keywords=FimiMedia 15 Rjeenje o doputenoj koncentraciji poduzetnika Slobodna Dalmacija d.d. i poduzetnika ibenski list d.o.o., Klasa: UP/I-030-02/2007-02/09, Urbroj: 58002-07-65-21, Zagreb, 9. studenoga 2007. 16 Prema upravo objavljenom Godinjem izvjeu u 2008. godini HRT je imao oko 5 indeksnih poena manje prihoda od reklama nego u 2007, dok je pad od 2006. do 2007 bio 11 indeksnih poena. http://www.sabor.hr/Default.aspx? art=32689 17 HURA http://hura.hr/#/hura_adex/. 27
6