Milena Benini

Sveenica Mjeseca

Ubojica! Bacite ga psima! Svetogrdnik! Bijesni uzvici gomile u dvoritu dizali su se sve vie i jae, ak i kroz zatvorene prozore. Kalaide se okrene na drugu stranu i uzdahne. Nee ih moi smiriti, bar ne dok im ne oduzme predmet bijesa. Stisnuvi svoj gormarki al jae oko ramena, sjurila se niza stube, a glasovi iz dvorita slijedili su je kroz hodnik. Zamrli su tek kad je prola nateion i skrenula lijevo prema kuhinji, prigueni debelim zidovima. Starac je sjedio za velikim hrastovim stolom usred kuhinje, zadubljeno promatrajui Tahal kako ree povre za veeru. Kad je Kalaide ula, nasmijeio joj se kao da ga nita na ovom svijetu ne brine. Morat u se posluiti ostavom, rekla je Kalaide, skidajui al i briljivo ga slaui prije no to ga je ostavila na klupi kraj zida. Taj ju je al jedini koliko toliko titio od neprirodno hladnog vremena; nije ga htjela unititi. Tahal joj dobaci pogled prije no to se vratila svome povru. U zadnji as, gospodarice, rekla je, tresui glavom. Izmeu dva luka, Tahal je hitro okrenula ruku nad grudima u znaku Mjeseca. Komad lukove kore zaostao joj je na tunici. Matrielen nam pomogla, ree. Tamo vani su svi poludjeli. To je samo od zime i gladi, Tahal. Bar se nadam. Kalaide odmahne koru luka s Tahaline tunike, a onda ue u malu ostavu iza ognjita i pone odmicati koare naslagane uz stranji zid. Kasnije u ih pokuati urazumiti, rekla je, vukui napola praznu koaru usoljene ribe. Starac ustane od stola da joj pomogne. Nije bilo nieg starakog u mirnim, snanim pokretima kojima je odmicao koare. Sigurno je cijelog ivota radio rukama. Koliko moete hodati? upita ga Kalaide, uzimajui s prozora uljanicu i palei je na ognjitu. Koliko treba. Nisam ba tako krhak kao to se ini zbog brade. Strano mi je ao zbog svega, ree Kalaide preko ramena, vraajui se u ostavu. Nisam ni sanjala... Tuno je, gospodarice, ali takve se stvari dogaaju osobito u ratna vremena. Svejedno sam vam zahvalan. Kalaide se iznenaeno okrene. Upoznala ga je sino u Matrielenainu, i dovela ga kui kao bilo kojeg drugog postarijeg izbjeglicu, naprosto zato to su tale toplije nego dvorite hrama. Na emu?
2

Starac slegne ramenima. to ste me bar pokuali zatititi. to ste zadrali razum. Uz neki udno ponosan smijeak, dodao je: Vi ste neobina mlada ena, gospodarice Kalaide. Sudba vam bila milosrdna. Prije nego to je Kalaide mogla smisliti odgovarajui odgovor za tako udan blagoslov, Tahal je ostavila povre i uzela u krpu umotan smotuljak s ormara. Uzmite ovo, rekla je starcu. Nije puno vidjeli ste kako smo ovdje kratki s hranom ali odvest e vas do prvog sela, i malo dalje, ako bude trebalo. Starac je prihvatio smotuljak i poklonio se. I vi ste iznimna ena, gospo Tahal. Da samo imam malo vie vremena... Iskuali biste na meni svoje lijepe rijei i udne obiaje, puhne Tahal. Mnogi su to pokuavali dok sam bila mlaa, ali nitko nije uspio. Okrenula se Kalaide. Jednog dana morate nauiti da ne uzimate pod svoje ba svakog psa lutalicu, gospodarice. Jednog ete dana tako upasti u nevolje. Penjui se na koaru s uljanicom u ruci, Kalaide strese glavom. Ne brini, Tahal. Boica e me zatitti. Prije nego to je Tahal mogla primijetiti da je poglavarica Matrieleninog hrama ve ubijena, bez obzira na zatitu Boice, Kalaide je stala na prste da dosegne najvii grozd u mozaiku na zidu. Poluga za skrivena vrata skrivala se u njegovoj grani. Kad ju je pritisla, dio zida skliznuo je prema unutra uz jedva ujno kripanje, otkrivajui prolaz koji je mirisao na zemlju. Kalaide skoi s koare. Ovaj prolaz vodi prema zapadu. Kad siete u podzemlje, samo nastavite ravno, i izai ete tri kubita daleko, izvan naeg imanja. Nitko vas nee primijetiti ako budete paljivi. Oh, i uzmite ovo. Pruila mu je uljanicu. Trebat e vam svjetlo. Starac joj uhvati ruku i gurne joj neto u dlan. Hvala vam, gospodarice Kalaide. Kalaide se zagleda u malu srebrnu kopu na svome dlanu. Ne treba... Starac strese glavom. Ne, molim vas. Zadrite to. Ja... ao mi je zbog svih nevolja koje sam vam donio. Uzeo je svjetiljku i krenuo niza stube ne okreui se. Kalaide je priekala dok joj svjetlo nije nestalo iz vida. Nije imala kamo s kopom, pa ju je samo preklopila preko svoga pojasa. Onda zatvori tajna vrata i gurne koare natrag na mjesto. Bilo ih je alosno lako prenositi. Za koji mjesec bit e prazne. Dok je ispraala starca, vikanje je postalo glasnije: gomila se prebacila u stranje dvorite. Kalaide odkrine vrata prema vanjskoj galeriji, pazei da je ne primijete. Kroz procijep, vidjela je samo tamne obrise na bijeloj podlozi snijega, poput murala u Matrielenainu. I, ba poput murala, djelovali su prijetee, kao da e, im skrene pogled s njih, postati udovita. Samo to su ovo bili stvarni ljudi, gladni i prestraeni, iscrpljeni dugim mjesecima rata i hladnoe. Duboko udahnuvi, Kalaide stupi na galeriju, nagne se preko ograde, i povie: Onaj koga traite je ve otiao! Iz dvorita, jedan enski glas odvrati: Niste ga valjda pustili, gospodarice! Ubio je uvaricu kue Matrielenine!
3

Ona je stradala prije nego to je starac uope stigao do Matrielenaina! I svi to znate! Ali nali smo je istog dana kad je on stigao! Jo jedan enski glas. Gomila u dvoritu sastojala se uglavnom od ena i djece. Mukarce je rat odvukao daleko na sjever od Nar Reolisa. Ali tada je ve bila mrtva bar tri dana! Znate da ja to znam! Moda ju je on samo zaarao da tako izgleda! To e jednog dana biti muki glas, ali jo je pucao. Mogao je biti i Kolionov. Kalaide naas sklopi oi. Ovo je Haraia, zemlja filozofije i umjetnosti, koju su opjevavali pjesnici cijeloga poznatog svijeta. Kako su mogli spasti na ovako neto? To je nemogue! odviknula je. Tko god je ubio Mairu, morao je to uiniti prije vie dana! Zar ne shvaate? Meni je Maira bila poput majke zar bih ja titila njena ubojicu? Gomila je zamrmorila. Kalaide osjeti kako joj se ruka sama okree u polumjesec, lijevo i desno, za sreu. Ali onda je djeak opet doviknuo: Kako znamo da nije i vas zaarao, gospodarice? To i jest Kolion. Shvativi, Kalaide je naas ostala bez rijei. Znala je da joj Kolion zamjera to vodi kuu. Ali nije ni sanjala da bi ta ljutnja mogla ii ovako daleko. Zar ga nije briga kamo bi njegovo podbadanje gomile moglo odvesti? Moda samo ne razmilja. Trinaestogodinjaci ba nisu poznati po promiljenosti. Pogotovo ne razmaeni trinaestogodinjaci poput Koliona, najmlai sinovi dobrostojeih zemljoposjednika, bez brige za budunost i bez pravih obaveza. Stresavi glavom, Kalaide se uspravi i prizove svoj sveeniki glas. Rijei su joj u ustima ostavljale neugodan okus. Ja sam ki Matrielenina! Ako sumnjate u mene, sumnjate i u boicu! Zapovijedam vam da se raziete. Dvorite utihne. Rijei sveenice nisu mala stvar, osobito kad je ta sveenica ujedno i iscjeliteljica. Tiina se neugodno rastegla, sve dok je nije prekinuo glas s improvizirane straarnice kraj vrata: Stiu konjanici! Gomila se uzbibala, proizvodei zvuk slian jutarnjoj galami u kokoinjcu. Harajska vojska? Ili netko drugi? Nisu valjda strani Ghardi dospjeli ovako daleko na jug? Sa straarnice, Grinor je doviknuo: Harajski barjaci! Dvorite je prasnulo oduevljenim uzvicima. Kalaide se uurbano okrene i sjuri niza stubite. Vojska bi trebala biti daleko na sjeveru, i braniti ih od opasnih Gharda. Ako su krenuli na jugu, ili je rat zavrio i ljudi se vraaju kui ili su se bogovi okrenuli protiv Haraje, a vojska se povlai. Probijajui se prema vratima, Kalaide se ugrize za usnicu. Ako su vijesti loe, dobro bi joj dolo malo upozorenje.
4

Naas je usporila korake i sklopila oi, posiui za jahaima to su se pribliavali. A onda joj se usne raire u osmijeh. To je Laedor; prepoznala ga je meu jahaima. I nije se inio pretjerano zabrinutim. im je popustila koncentraciju, hladnoa ju je pogodila poput pljuske, bijeli prsti snijega zavukli su joj se u kalide. I svi oko nje su podrhtavali, no bar dijelom i od uzbuenja. Promatrajui lica oko sebe, Kalaide je morala progutati uzdah. Na poetku zime, bilo je toliko izbjeglica sa sjevera da su jedva stali u veliko dvorite kue Reolisa. Sad je ve za sve bilo mjesta u praznim talama. A bila je tek druga godina rata. Kalaide zadrhti od te pomisli. Tek druga godina kao da je oekivala da e rat, i zima koja ga je pratila, potrajati desetljeima. Pomisao joj se inila uasnom. Ratna vremena a bogovi znaju da ih je Haraia iskusila dovoljno uvijek su bila teka, ali jo nikad nije bilo ovako. Jo nikad nije snjeilo tako blizu Ljetoslavi. Jo nikad nije snjeilo ovako daleko na jugu. Na vratima, Laedorovi su ljudi ve bili okrueni uzbuenim pitanjima i pozdravima. Kalaide je naas zastala, pokuavajui procijeniti kakve vijesti nose po stanju u kojem su stigli. Svi su imali dugake ogrtae, jedini ustupak zimi koji je vojnika odora doputala. Ali posljednji jaha nije bio u odori. Nosio je hlae, kao to navodno nose svi sjevernjaci, a umjesto ogrtaa ramena mu je prekrivala samo neka vrst otvorene crne tunike. Kosa mu je bila crna kao i odjea; na lijevoj sljepoonici imao je zgruane krvi koja se sputala preko obraza pa sve do vrata. Ugledavi ranu, Kalaide automatski krene prema njemu. Laedor je ugleda i podigne ruku u pozdrav, a onda promrmlja upute svome piliaru. Dva konjanika pojahala su naprijed, odvajajui ga od Kalaide i ostatka gomile, a Laedor je sjahao. Stupivi pred Kalaide, pognuo je glavu, skinuo svoju crvenu maramu hastata, i kleknuo traei blagoslov. Kalaide hitro pokae sva etiri mjeseeva znaka nad njegovom glavom i pozove ga da ustane. Dobro doao u Nar Reolis, Laedore Boratonise Ato, ree. Kakav vas put nosi? I jeste li ga dobro proli? Zahvaljujem ti na dobrodolici, gospodarice Kalaide. Dobro smo putovali od Garaile dalje. Ali na gazu nas je napala skupina Gharda, i izgubili smo nekoliko ljudi. Vidjevi Kalaidin zabrinut izraz lica, tie doda: Nitko koga zna. Ali sve dobri ljudi. Strielen od Vjenosti, budi im milosrdna, promrmlja Kalaide dodirujui mu rame. ao mi je, Ato. Slegnuo je iscrpljenim, naviklim pokretom koji je brojao previe smrti. Gomila se okupila oko njih kao muhe oko prezrelog groa, a sad je ispustila kolektivni uzdah. Ghardi na rijeci? Bila je to ista ena koja je maloprije traila kamenovanje starca. Glas joj je bio tanak od straha. to rade tako blizu?
5

Zar vojska ne dri sjevernjake iza Kastranionova Prsta?2 Zato nai ljudi nisu tu da nas zatite? Laedor ispusti uzdah kroz stisnute zube. Vojska stie, ne brinite, ree glasno. Ovako ili onako. Kako to misli? Kalaide je osjeala napetost njegovih miia ak i kroz kone vrpce koje su mu drale prsni oklop. Govori se o miru. Zar to nisu dobre vijesti? Laedor strese glavom Ne ako ga moramo kupiti ustupcima. Gomila oko njih zadrhti od uasa. Haraia koja ini ustupke barbarima? Neuveno. Kako je to mogue? upita Kalaide apatom. Zar je Antinus poludio? Ordinator se poziva na primjer Asaira. Ghardi su s njima potpisali sporazum i navodno ih nisu dirali. Laedor se ogledao oko sebe, kao da je tek sad postao svjestan napete tiine u dvoritu. Na svu sreu, kaptor Flaraon se zakleo kako nee dopustiti sjevernim barbarima da nam zablate ceste. Veina glava zaklima: to je pravi stav. Kalaide spusti glavu da sakrije svoj izraz lica. Uza sve ostalo, ne treba im jo i graanski rat. Koliko potpore ima? upitala je. Cijeli taj razgovor trebali su obaviti u etiri oka, ali sad je ve bilo prekasno za to. Bolje da cijeli nar uje to se sprema. Vojska je skoro cijela za njim. Laedor joj se ohrabrujue nasmijei. I Kalmar je s njim. Flaraon ima puno povjerenja u njega. U nekom drugom asu, to bi bile dobre vijesti. Sad, Kalaide se morala prisiliti da pokae radost. A kad se vraa kui? upita. Laedor slegne ramenima. Teko je rei. Ovisi o tome kako e se stvari razvijati. Kao zakanjeli pokuaj iskazivanja odanosti ordinatoru, dodao je: Moda Astinus pregovara s Ghardima samo da bismo se stigli bolje pripremiti za sljedei napad. A moda se i veprove moe pojahati u bitku. Primjedba je stigla odnekud iz gomile, dovoljno tiho da joj se ne moe odrediti izvor. Kalaide uhvati Laedora za ruku, pretvarajui se da nije nita ula. Sigurno si umoran, ree glasno. Daj da ti ponudim neku okrepu, a razgovor moemo nastaviti i kasnije. Prvo se moram pobrinuti za svog zarobljenika. Kalaide opet pogleda prema ovjeku na zadnjem konju. Ruke su mu bile vezane iza lea; prije to nije primijetila. Ranjen je. Naalost, nismo ga mi dohvatili. Laedor se nasmijeio s nelagodom. Zalutali udarac ghardske sjekire. udo je to nije mrtav. Na rije zarobljenik, gomila se uzbibala. To se moe ispraviti! dovikne netko odostrag.
6

Bacimo ga psima! Smrt sjevernjakoj svinji! Kalaide se smrzla od opasne otrice povika. Danas su ve izgubili jednu rtvu. A sad kao da su im sami bogovi ponudili drugu, kao zamjenu. to si mislio uiniti s njim? upitala je apatom. Laedor slegne ramenima. Poslati ga Flaraonu. Bacio je pogled na zarobljenika i straare, sad okruene ljutitim licima izbjeglica, i stresao glavom. Mislio sam da e ga Ghardi moda htjeti otkupiti. Vojnici koji su uvali stranca s nepovjerenjem su gledali u gomilu, ali Kalaide je primijetila da isto toliko paze da se ne priblie zarobljeniku. Je li opasan? Bori se kao demon. Da su i drugi sjevernjaci takvi, ve bismo svi nosili bronane naunice. Pokuao sam ga ispitati kad smo ga uhvatili, ali samo je reao na mene. Moda ne govori harajski. Moda uope ne govori. Na samom rubu gomile, netko je zagrabio snijega i zavitlao grudu prema zarobljeniku. Stranac se izmakao, ali to je nadahnulo i druge izbjeglice. Bilo je samo pitanje trenutka kad e kamenje zamijeniti grude i komade leda. Na Laedorovu zapovijed, vojnici su podigli svoja koplja. Jedan konj se propeo, skoro zbacivi svoga jahaa, i to je naas stialo gomilu. Kalaide je skoro vidjela bljeskanje mrnje u zraku. Moramo neto poduzeti prije nego to se ovo pretvori u kamenovanje, apne. Smjestit emo ga u katakombe. Laedor je zamiljeno promatrao bijesna lica. Imam bolju ideju, ree. Pogubit emo ga. Kalaide se namrti. A otkupnina? Ispitivanje? to ga uope moemo pitati? Podigao je glas da ga ljudi uju. Znamo da je neprijatelj; to nam jo treba? Njegove rijei doekali su oduevljeni povici. Laedor spusti ruku Kalaide na rame. Flaraonu treba dobra volja, doapnuo je. Na ovakvim priama se gradi slava. Vidjet e pravdu, i hvaliti Flaraona koji ju je donio. Okrenuo se gomili s rukom u zraku. Dapae, povikao je, uinit emo to kako treba! Sjevernjak e umrijeti po harajskom obiaju! Kao jedan, gomila se odazvala njegovom pozdravu. Bacimo ga psima! Hladnoa je otupila Kalaidinu kou. Ali sad je osjetila marce u prstima, kao da je e za krvlju koja je isijavala iz gomile bila ogromna vatra. Ledorov iroki osmijeh inio joj se opasnim, poput iscerene njuke vuka. Kad joj je dotakao obraz, morala se prisiliti da se ne odmakne. Fosia, doviknula je, kreui prema kui. Javi Tahal da emo imati goste na veeri. I reci joj neka ne tedi s onim jelenom to smo ga jutros donijeli. Laedor je uhvati za ruku. Opet si lovila? Ato, gledaju nas, odvratila je aptom, izvlaei ruku iz njegova stiska uz smijeak. Daj da ti ponudim neko osvjeenje, doda glasnije i krene prema vratima kue. Laedor ju je slijedio polako, ali hastatska vrpca u njegovoj ruci drhtala je od priguenog bijesa.
7

im su ih zidovi zaklonili od pogleda, uhvatio je Kalaide za ramena i natjerao je da se okrene. Ve sam ti rekao da ne smije loviti! I to, da pustim sve one ljude vani da umru od gladi? U cijelom Nar Reolisu jedva da ima pet ljudi starijih od etrnaest godina osim moga oca, a on ne moe ni ustati iz kreveta! Netko nas mora hraniti! More... pokua Laedor neodreeno. S ovim vremenom, ribolov je jo tei od lova! Kalaide uzdahne. Nikad ne idem sama, baratam lukom bolje nego veina tvojih ljudi, i posveena sam Matrielen to mi moe zaprijetiti? Ja sam odgovorna za sve te ljude. Uostalom, doda tie, zar se ba moramo svaati? Nismo se vidjeli od bdijenja Atastrijinog, a ti bi me samo grdio? Laedor strese glavom. Ima pravo, Kala. Ali ne mogu se ne brinuti za tebe. Ghardi se ire kao umski poar, a sad su, izgleda, nali i saveznike. Saveznike?! Moj zarobljenik nije Ghard. Ili ako jest, onda je iz nekog novog plemena. Jo nikad nisam vidio crnokosog Gharda. Nasmijeio se. Ali nee me natjerati da zaboravim to sam htio rei. Poljubio joj je prvo jednu, pa drugu ruku. Kala, ja... vidio sam kako izgledaju mjesta kroz koja su proli Ghardi. Ne bih htio da ih sretne, pa ma kako dobro baratala lukom. To je sve. Kad bi se tebi... ja ne bih... Prekinuo se, pritisnuo joj ruke o svoja prsa, onda je pusti. Oprosti. Kalaide spusti glavu da prikrije smijeak. Laedor se mogao bez krzmanja suoiti s tisuu opakih sjevernih ratnika, ali rei joj da je voli je oito bilo puno tee. Nisam znala da su sjevernjaci tako blizu, rekla je da ga potedi jo mucanja. Kako su preli Kastranionov Prst? Laedor strese glavom, odsutno motajui svoju hastatsku vrpcu oko jedne ruke. Nisu ga preli. Izgleda da ga pokuavaju zaobii. Zato sam ovdje: poslali su me kui. Nar Borathonis moe se pretvoriti u utvrdu, i uvati Garailu i gaz. Podvukao je krajeve vrpce jedan pod drugi. Loe nam ide, Kala, promrmlja jedva ujno. Graanski rat prijeti, a Ghardi samo dolaze i dolaze. A pria se i o... udnim stvorenjima koja se pojavljuju samo nou... vidio sam neka tijela. Progutao je. ak i ako su ljudi za to krivi, to je... sve se dogaa odjednom. Kao da je kaos procurio u svijet. Kalaide ga uhvati za ruku, izravna pregibe u vrpci, i svee je sitnim, urednim vorom. Znam. I ona se tako osjeala, zbog Mahiarine smrti, i bolesti njenog oca, i nedostatka hrane. Bogovi jo nikad nisu tako kanjavali Haraju. Laedor je potape po ruci. Ne brini, Kala. Haraia je miljenica bogova. I ovo mora jednom zavriti. Ovako naglas, taj odjek njenih misli zvuao je jo manje utjeno. Kad ju je Laedor zagrlio i poljubio, Kalaide naas sklopi oi, djetinjasto se nadajui da e, kad ih opet otvori, otkriti kako je sve bilo ruan san. Miris zatitnih trava iz kesice oko Laedorova vrata na tren je pojaao iluziju. Ona mu je saila tu kesicu, kad su izmijenili darove u zalog vjere. A onda je miris snijega presjekao poznatije mirise i njen san, i uzvrpoljila se u Laedorovom naruju, odjednom nervozna. Ali Ato je nije putao. Moda bih mogao odvojiti par dana i konano Boici dati njenu rtvu, promrmljao joj je u kosu. Misli da je to mudro? im je to izrekla, Kalaide je u sebi proklela svoj dugi
8

jezik, osjeajui Laedorov trzaj. Toliko puta su ve proli kroz ovu istu raspravu. Zato je toliko oklijevala izrei to konano da? Nije imala nikoga drugog, a ni Laedoru nije imala zamjerke. Bili su zarueni ve skoro pet godina, otkako je Kalaide napunila etrnaest godina. inilo se da joj je Laedor oduvijek bio zapisan u budunosti. Pa zato se onda uvijek tako ukoila kad bi to potegao? Briga me je li mudro, promrmljao je, steui ake. Dosta mi je ekanja. Hou te za enu. Kalaide se malo odmakla od njega, jednim prstom pratei obrise grba na njegovom oklopu. Pokuaj me shvatiti, Laedor, rekla je tiho. Tata vie ne moe ni ustati iz kreveta. Ja sam jedini punoljetni Reolis u cijelom naru. Ne bih ih mogla ostaviti... Uurbani koraci iza ugla prekinuli su je prije kraja reenice. Kalaide spusti glavu, zahvalna za prekid. ... ak i kad bih htjela vjerojatno nije bilo ono emu se Laedor nadao od nje. Podigli smo ogradu, rekao je Kolion zadihano, skoro se zabivi u Kalaide i Laedora. Grinor me pustio da mju pomognem. Kalaide se ugrize za usnicu. Njen brat bio je premlad da bi se sjeao zadnjeg pogubljenja psima, tijekom rata koji je Kale pripojio Harajskom Savezu... i bio je taman dovoljno mlad da mu se takva predstava ini uzbudljivom. Kalaide bi ga radije potedjela prizora, ali ve mu je bilo etrnaest godina, i bili su u ratu. Za dvije godine e i sam biti dovoljno star da se pridrui vojsci. Stiemo, rekla je, uhvativi Laedora za ruku. Ali morat e ostati daleko od arene. Kolion baci pogled prema Laedoru, ali ovaj strese glavom. Posluaj sestru, rekao je. Dobar vojnik zna kako sluati naredbe. Kolion kimne i odjuri. Laedor je priekao da nestane, onda se okrene Kalaide. Ti ne mora ii, zar ne? Ne elim i tebi priutiti none more. Kalaide proguta smijeh. Vidjela je zagnojene rane na vojnicima s bojinice, i lijeila ih, ak i kad bi svaka nada ve odavno propala. Laedor je to znao, ali hvala Matrielen nije ju nikad vidio na poslu, i jo ju je u nekim stvarima smatrao djetetom. Nije da elim to gledati, rekla je. Ali nai psi su posveeni Godraonu. Ki Matrielenina ne smije zanemariti zarunika svoje boice. Potapala ga je po ruci. Ne boj se, neu se onesvijestiti.

II

U prostranom nateionu, visoke metalni stupovi postavljeni u za to predviene rupe na podu drali su ogradu improvizirane arene. Stubita i hodnici oko nateiona punili su se ljudima: tko god nije imao preeg posla pokuavao je pronai mjesto s dobrim pogledom. Laedor je imao pravo: ako nita drugo, predstava e barem omoguiti ljudima da se ispuu. Jedina doista zagrijana stvar u nateionu bila je mrnja koja je isijavala iz gomile. Kalaide se sjetila starca koga su zamalo linovali. Ljudima nije bilo do pravde ni do odgovora: samo su htjeli krivca na kojem e se iskaliti. Bar e ovo pogubljenje biti provedeno kako treba. I to nad pravim neprijateljem. Dvojica psetara uli su kroz glavna vrata nateiona, vodei desetak pasa na vrstim konim povocima. Psi Godraonovi bili su blijedi, boje pustinjskog pijeska, i krupni skoro kao vukovi. Obitelj im je mogla vjerovati inae su slobodno etali po vili ali svakog bi stranca naprosto razderali. Otkako se Nar Reolis poeo puniti izbjeglicama, veinu vremena morali su provoditi u psetarnicama. Sloboda im je nedostajala, a ulazak u nateion pun mirisa mrnje nije im nimalo popravio raspoloenje. Kolion je dojurio do obiteljskih sjedala skakuui od uzbuenja; njegova tunika, jo jutros nova, na rubu je imala tragove pseih pandi. Kalaide proguta uzdah. Vie nisu imali tkanine. Najmlai sin Reolisov morat e hodati u zakrpanoj odjei. Siune katastrofe rata. Gospodarice, ree Grinor. Spremni smo. Kalaide bez rijei kimne glavom. Laedor je pogledao prema svome piliaru i kimnuo glavom. Piliar je otvorio vrata na suprotnom kraju nateiona, a dvojica vojnika uvela su zarobljenika. Grinor je otvorio ogradu arene tek toliko da se jedan ovjek moe provui i, im se Laedorovo zarobljenik naao unutra, brzo je opet zatvorio. Nakon metalnog treska ograde koji je zazvonio kamenim zidovima nateiona, nastao je trenutak potpune tiine. Zatvorenikove ruke bile su vezane na leima. Kad ga je vojnik gurnuo, izgubio je ravnoteu i pao na koljena. Psi su se okrenuli prema njemu, nanjuivi dostupan plijen. Zatvorenik je polako poeo ustajati. I nastavio, dosta dugo. Kalaide je i nesvjesno pogledala prema Laedoru. Iz zdrave ribarske loze, bio je prilino visok, dobru glavu vii od nje. Ali stranac bi lako vidio preko njega. ak i psi kao da su se iznenadili, i reanje im se utialo. Zatvorenik je sasvim polako koraknuo unatrag, oslanjajui se leima na metalni stup ograde. Pogled mu je preao preko napetih pseih vratova, do uzdignutih sjedala obitelji. Pogledao je ljude koji su sjedili na njima, mirno, bez zanimanja, a onda opet spusti pogled prema psima, ne pokreui glavu. Koa mu je bila neprirodno blijeda, neke udne, sivkastobijele boje, i sjajila je poput
10

glatkog kamena naspram crne kose povuene unatrag, od lica. Kroz razderanu tuniku, Kalaide je nasluivala ritmino, oputeno kretanje njegovih prsa. A onda je prvi pas zalajao i skoio. Premda je ve i prije viala pogubljenja psima, Kalaide je sklopila oi. I tren kasnije ih ponovo otvorila, zapanjena, uvi kako je pas bolno zacvilio. Zarobljenik je nekako uspio izbjei njegov skok. Koristei ogradu kao oslonac, dohvatio je ivotinju nogom u trbuh jo u letu. To je izgleda samo jo jae razjarilo ostale pse, i jurnuli su na njega u oporu. I protiv svoje volje, Kalaide nije mogla skrenuti pogled, kao da gleda predstavu nekog putujueg glumca. Strani ovjek kretao se okretno kao maka. Nogama zatienim visokim izmama kakve Kalaide nikad prije nije vidjela odbijao je psee napade. Zrak u areni ubrzo se pretvorio u nerazaznatljiv kovitlac udova, krvi i reanja. Jedan od hrabrijih pasa uspio je doskoiti do straneva grla. Kalaide je nesvjesno stisnula ake, ali visoki zarobljenik se naglo sagnuo. Bljesnuli su dugaki bijeli zubi. udni zatvorenik snano je trznuo glavom i pas je odletio na drugi kraj arene. Oko ovjekovih usta ostao je pomijean trag krvi i dlake. Kalaide je podigla ruku do usta, priguujui krik. Unutar ograde, Laedorov zatvorenik konano je posrnuo i pao, zatrpan pseim tijelima. Na trenutak se nije moglo vidjeti nita osim gomile nogu i repova kako se valjaju po kamenom podu, onda jo jedno psee tijelo odleti u zrak, praeno bolnim zavijanjem. Netko je povikao: Dosta! Tek kad su se svi okrenuli prema njoj, Kalaide shvati da je to bio njen glas. Stajala je i obim rukama stezala svoj al. Naas je utjela, dolazei k sebi. to ju je spopalo da ustane? Sveenica Mjeseca se tako ne bi smjela ponaati. A onda shvati. Dosta je, ponovila je vre. Ovo se ne bi smjelo dogoditi... osim ako bogovi ne tite nevinu rtvu! Laedor ju je iznenaeno pogledao. Kako to misli? Kalaide spusti pogled do njega. U tome je nekad bio smisao pogubljenja psima zar ne shvaa? Godraon ne bi dopustio da njegovi psi stradaju od nekog tko ne zasluuje njegovu zatitu. Moramo to prekinuti. Psetari su jurnuli u arenu smiriti pse. Grinor dovikne: Gospodarice? Kalaide se okrene k njemu. Da? Glas mu je drhtao. Amaire je mrtva. Kalaide sklopi oi. Kolion je nauio hodati drei se za kujin snaan vrat. Stisnula je desnu aku, zatim je okrene u desno, pa u lijevo, i konano isprui dlan: znak Mjeseca, posljednji blagoslov za Amaire. Ba... bacit emo je u more, ree tiho. Sutra. I, Grinor, pazi da to ne doe do gospodara, molim te. Psetar kimne glavom i prekorai mrtvo psee tijelo. Drugi psetar ostale je pse vratio na povoce. Laedor je tresao glavom. Ne, Kalaide, ree. Nemogue.
11

to? Opet je sjela. Osloboen pasa, zarobljenik je kleao, okrenut leima. Kalaide je vidjela da mu kosa pada do bokova, u vrstoj pletenici. Lea i ruke bili su bili su mu isprugani tragovima krvi iz ogrebotina i ugriza. To to kae... Laedor je opet stresao glavom, i stisnuo aku. Kako... kako bi mogao biti nevin? Borio se na strani Gharda. Jesi li siguran u to? Moda mu je pomogla neka arolija. Stvarno tako misli? Da bi neka arolija mogla nadjaati boga? Ne. Ali ne moe biti nevin. Laedor je znao biti tako tvrdoglav. Ali, Ato, jesi li ikad vidio da nekoga bace Godraonovim psima s rukama vezanim na leima! a on preivi? Bi li to mogao makar i zamisliti prije ovog danas? Iz gomile se ulo mrmljanje. Mrnja protiv stranca nije popustila, Kalaide je to osjeala, ali strah od Godraona bio je jai i stariji. Dok im je snijeg prekrivao zemlju i presijecao morske puteve, lov im je bio glavni izvor hrane. Ako naljute boga lova, mogli bi platiti previsoku cijenu. Ali Kalaide to nije mogla naglas izrei. Nije ni morala. Gomila je mrmljala i kimala glavama. Ovo se naprosto nije moglo dogoditi bez volje bogova, Laedore. On baci pogled po nateionu. Nije znao itati osjeaje, ali s licima mu je dobro ilo. Uzdahnuo je i kimnuo glavom. Dobro. Zasad je poteen. Ali ostaje zarobljenik. Odjednom, nasmijeio se. A sutra emo uhvatiti rtvu za Godraona i zatraiti njegov savjet. Kalaide ispusti dah olakanja. Napetost koja je u nateionu samo as prije bila tako jaka da je zrak skoro cvrao, naglo se opustila. Mudra odluka, Laedore Boratonis Ato, rekla je naglas, pazei da je svi uju i dodajui hitri znak Mjeseca iznad njegove glave. Tako emo i uiniti. Na Laedorov znak, tri vojnika oprezno su ula u arenu i podigla zarobljenika na noge. Ugledao je mrtvu kuju koja je leala kraj ograde. Lice mu se trgnulo, i Kalaide se naas uinilo da pokuava priguiti runo cerenje, ali sve se odigralo prebrzo da bi bila sigurna. Gdje ga moemo smjestiti? upita Laedor. U katakombe, odvrati Kalaide. A i u vinskom podrumu ima mjesta. Laedor se okrene svome piliaru. U podrum. I neka ostane vezan. Vojnici su napola odvukli zarobljenika kroz vrata, a Laedor je krenuo za njima. Na podnom mozaiku za njima je ostao trag krvi. Kalaide je trendva zurila u crvene cvjetove koji su tako naglo propupali na ukrasnim viticama, odsutno ravnajui zguvane rubove svoga ala. Uzalud: tkanina se navlaila od
12

njenog znoja. Konano ustane i krene za Laedorom, preko ramena doviknuvi Fosiji da joj donese njenu iscjeliteljsku torbu. Laedor se ve sputao u podrum kad ga je Kalaide sustigla. Laedore! ekaj! Iznenaeno se okrenuo. Kala? Zarobljenik ili ne, treba mu previti rane, prekinula ga je. Mislim da to n... Hoe ga mrtvog ako se Godraon sutra izjasni u njegovu korist? Mogao bi iskrvariti. Ne ekajui odgovor, prola je kraj njega i krenula prema improviziranoj eliji. U prostoriji su inae drali mlado vino, ali ve je odavno bila prazna. Vrlo polako, Kalaide je ula u eliju, klekla kraj prilike opruene na vlanom kamenom podu i oprezno ispruila ruku. Straneva lea izmakla su joj se prije nego ih je dotakla. Izvio se kao zmija i sjeo, odmakavi se kroz polumrak. Iza Kalaide, Fosia je na pod spustila njenu iscjeliteljsku torbu. Kalaide polako digne glavu i pogled joj se sretne sa zarobljenikovim. Vidjevi izraz u njegovim oima, zadrhtala je. Nakon pasa Godraonovih, oekivala je mrnju, prezir, ljutnju, barem bol. Ali u treperavom svjetlu baklje, njegove prozirno sive oi bile su potpuno bezizraajne, mirne i nezainteresirane kao da sjedi na ne pretjerano zanimljivoj veeri, ekajui da se poslui sljedee jelo. Iznenada, osjetila je da ga ali vie zbog tih praznih oiju nego zbog okrvavljenih rana ili vezanih ruku. Progutavi, ispruila je ruku iza sebe i dohvatila svoju torbu. Neu vas povrijediti, ree tiho. Ja sam sveenica Matrielen... mogu pomoi s... Glavom je pokazala na krvave tragove pseih zuba. Zarobljenik ju je gledao bez rijei, svih miia napetih kao da misli pobjei. Kalaide duboko udahne i sklopi oi, poseui za njim to je njenije mogla. Bilo je to kao da je posegnula za zidom: zatita oko njegovog uma bila je vrsta i neprobojna. Opet je otvorila oi, zadihana i bolna od naglog udara. Jo nikad nije susrela takve zatite. Naas se zapitala kakve to zvijeri treba drati iza takvih zidova, ali odbacila je te misli. Dola mu je pomoi, ne zadovoljiti si znatielju. Naprosto e se morati posluiti neim drugim za smirivanje pacijenta. Kao kod Lamroja koji su ponekad dolazili u Matrielenain traei pomo. Oni nisu nikome doputali da posegne za njima, uvjereni da to teti dui. Zarobljenik ju je sumnjiavo promatrao, peta pritisnutih o pod, spreman da se odgurne od nje. Tiho, Kalaide je pokuala ponovno, trudei se da smisao ulije u ton svoga glasa, nesigurna moe li je stranac uope razumjeti. Sutra e odluiti o vaoj sudbini... trebat e vam snaga. A ja vam mogu pomoi... ako mi dopustite. Nije se pomakao i nije progovorio, ali miii su mu se opustili. Kalaide je odluila to shvatiti kao dobar znak i prila blie. Ovog puta se nije pomakao, dopustivi joj da mu pogleda rane.
13

Na prsima i nadlakticama imao je dubokih rana koje e trebati saiti. Bilo ih je jo pod ostacima njegove koulje. Kalaide zadigne rukave svoje tunike. Kleanje na vlanom podu vjerojatno joj je zauvijek upropastilo hitonu, ali gornju tuniku e valjda moi spasiti bila je dovoljno topla da se isplati potruditi. Kalaide se nasmijeila na enstveni labirint svojih misli dok je automatski pripremala svoje instrumente. Osjetila je stranev nepovjerljiv pogled na sebi i podigla pogled. Nisam se smijala vama. Samo sam... Zato mu uope ita govori? Koliko zna, on je ak ni ne razumije. Stresla je glavu i usredotoila se na posao. Kad je sve to e joj trebati uredno poredala na istu tkaninu pred sobom, okrenula se natrag u hodnik. Morat u ga odvezati, dovikne. Iz hodnika je ula zveket izvuenih maeva, zatim Laedorov glas: Moe. Bio je ljut, znala je to po udaljenom drhtaju u odsjenoj, vojniki izreenoj komandi. U sebi slegne ramenima. On ima svoje dunosti, i ona ga u njima nije spreavala, niti mu na njima prigovarala. Jednom e i on nauiti isto se tako odnositi prema njoj. Jo uvijek na oprezu, opet se okrenula zarobljeniku i pokazala na njegove ruke, tjerajui se da se kree naporno polako, kao kad bi, ponekad, pokuavala nagovoriti divlje ptice da joj slete na prst. Jednako polako, on se okrenuo i pruio joj svoje vezane ruke. Poela je odvezivati vorove na debelom uetu, ali ubrzo je morala stati: zgruana krv upila se u konopce i slijepila ih. Ne razmiljajui, uzme iz svoje torbe no i preree veze. U hodniku, Laedor je povikao. Trgla se i ispustila no. Zarobljenikovi prsti ve su se sklopili oko drke. Kalaide je osjetila kiselu aku straha u svome elucu i ukoila se ali, prije nego se itko od vojnika stigao pokrenuti, stranac je okrenuo no u svojoj ruci, paljivo obuhvatio otricu i pruio je Kalaide. Ona prihvati. Sve je u redu, Laedor! Visoki stranac masirao je crvene tragove ueta na svojim zglobovima, s malim, jedva primjetnim titrajem osmijeha na licu. Laedor je zastao na vratima elije, s isukanim maem u rukama. "Dosta", rekao je oporo. "Ostavi ga." Iznenada bijesna, okrenula se k njemu i odbrusila: "Nitko izvan Hrama nema pravo nareivati keri Matrielen! ak ni Senat, a kamoli jedan obian hastat!" Osjeala je iza sebe Laedorov bijes kako gotovo fiziki isijava iz njega, ali nije se obazirala. Vrati se ponovo zarobljeniku i kretnjama mu pokae da skine ono to je jo ostalo od njegove koulje. Posluao ju je mirnim pokretima. Zaboravivi potpuno na Laedora, pregledala je straneva prsa, lea i ruke. Koa mu bila je hladna pod njenom rukom, hladna i glatka kao kamen tek izvaen iz vode, i osjeala je udan, udaljen dojam vrstoe ispod koe, kao da su mu miii zmije koje su se ovile oko tankih, skoro krhkih kostiju. Osjeaj ju je podsjetio na gutera kojeg je Kolion jednom uhvatio u rukavcu blizu kue. Koa malog stvorenja bila je isto tako neobina pod njenim prstima, i inilo joj se da je mogla
14

otkriti i isti dojam udaljenosti, ponosa, kao da je sudbina na njemu ve davno isprobala sve najprljavije trikove i nita ga vie ne moe dirnuti. Uzela je boicu s tekuinom za dezinfekciju i isti komad krpe. S oklijevajuim osmijehom, oistila mu je rane, usputno se zaudivi kako mirno trpi povrede koje su, ponegdje, dopirale i do kosti. ivanje je potrajalo due nego to je oekivala. U normalnim prilikama, neka od pripravnica iz Hrama bila bi kraj nje da joj pomogne. Ovako, mogla je samo zahvaljivati Matrielen to joj pacijent tako vlada sobom. Nakon nekog vremena, skoro joj se zavrtjelo od vlage u improviziranoj eliji,u kombinaciji s izgaranjem ulja u baklji i mirisom sasuene krvi. Oi su je boljele od napinjanja pod slabim svjetlom. Znojem slijepljena kosa hvatala joj se za elo. Ali konano je zavrila. Bilo joj je naporno opet prikupiti instrumente u kakavtakav red. Jo je asak ostala na podu, prikupljajui snagu i slaui krpu na kojoj je bila rasprostrla instrumente. Stranac ju je jo uvijek promatrao, osjeala je to ak i sputenog pogleda. Duboko je udahnula i ustala. Gotova sam, promrmlja, gledajui jo uvijek u straneve izduene, crnim trepavicama obrubljene oi. Laedorova ruka na njenom laktu bila je gruba. Izvukao ju je na hodnik i gurnuo je prema stubama. Dok se uspinjala, za sobom je ula teak, metalni odjek zatvaranja vrata. III

Tako rano, gospodarice? Tahal je lijevala tek pomueno kozje mlijeko u glinene aitore, uz pomo dviju pospanih djevojica. S nekim posebnim razlogom? Kalaide uzdahne i baci pogled kroz prozor. Sunce jo nije ni izalo. Iscrpljena jueranjim uzbuenjima, veina ljudi jo je spavala. Samo je Kolion bio u psetarnicama, umatajui Amaire u mrtvaki pokrov. Kalaide mu je kasnije namjeravala ponuditi pomo, ali pretpostavljala je da bi sada radije bio sam. Bez svjedoka, moi e pustiti suzama na volju. Sjela je za veliki kuhinjski stol, nehajno podiui krajiak krpe koja je pokrivala svjei kruh. Stvarno ne znam, Tahal odvratila je, udiui miris kruha. Naprosto nisam mogla spavati. Otrgla je okrajak jednog hljeba i stavila hrskavi komad u usta. Sve ono juer... Tahal strese glavom i poalje djevojice da odnesu mlijeko u dvorite, kraj nekadanjih ledenica. Aitore e pobosti u snijeg, i mlijeko e due ostati svjee. To je valjda jedina prednost ove neprirodne hladnoe, pomisli Kalaide. eznula je za vruim harajskim ljetima, kad je mlijeko trebalo provjeravati i dvatri puta dnevno. Kad nije morala nositi obje svoje tunike dugih rukava istovremeno. Tahal baci pogled prema dvoritu. Da se mene pitalo, ja ne bih izvlaila pse, rekla je neodreeno. Nekad je pogubljenje psima bilo samo za izdajice. I ratne zarobljenike, ispravi je Kalaide, kradui jo komadi kruha. Tono. Tahal je izmakla kruh iz Kalaidina dohvata. Ali to su bili Kaleanci to
15

je drugo. Laedor kae da nije ni Ghard. Kalaide pogleda kuharicu ispod oka. Jesi li kad vidjela takvu crnu kosu? Tahal se nasmije. I imala sam je, gospodarice. Ali ak ni ja je nisam nosila tako dugu. Izvadila je iz jednog ormara pladanja i stavila na njega dvije glinene alice, pa ih napunila mlijekom iz jedine aitore koja je ostala u kuhinji. Zatim otkrije kruh koji je Kalaide naela i preree ga na pola. Kraj nedirnute polovice stavila je jo i komad sira. Eto, rekla je, pruajui pladanj Kalaide. Kad ste ve na nogama, odnesite doruak onom jadnom vojniku koji je cijele noi uvao strau u podrumu. Ako nemate hitnijeg posla. Kalaide pogleda pladanj. Tu su dvije alice, rekla je, kao da je tek primijetila. I dva komada kruha. Tahal se nasmije. Tono, ali sira mu ne dam i gotovo. Jedno je skupljati pse lutalice, a drugo tretirati ih kao da su ti odrasli u krilu. Zabrinuto se zagledala u Kalaide. Ako ba morate skupiti i ovoga lutalicu. Mogao bi vas ugristi. Ni jedan drugi jo nije, rekla je Kalaide uzimajui pladanj. Hvala ti, Tahal, dodala je, i izala iz kuhinje. U podrumu, premoreni vojnik sjedio je na tronocu, lea oslonjenih na zid. Kalaide mu s osmijehom prui pladanj. Donijela sam hrane i za zarobljenika, ree Kalaide. Smijem li mu je dati? Vojnik se malo razoarao naavi samo mlijeko u svojoj alici, ali hrana je oito bila dobrodola. S ustima punim sira, slegnuo je ramenima. Pitanje je zna li jesti kao ovjek, odgovorio je, pratei Kalaide do vrata elije, ali ako ga hoete hraniti, to je vaa stvar, gospodarice. Kalaide je reagirala automatski. Trebat e ga hraniti? Je li opet poeo krvariti, ili...? Ne bih znao, odgovori vojnik. Ali cijele noi nije se od njega ulo ni zvuka, a to je neobino. Prokleti Ghardi obino psuju i zavijaju im ih se zatvori. Moni sjeverni ratnici. Istina, strani su kad se bore, ali kad se nau u kamenim zidovima, ponudit e ti i majku da se izvuku. Ha! Nije pljunuo, vjerojatno iz potovanja prema Kalaide, ali smisao je bio jasan. Koraknuo je u stranu i pustio je da proe. Ako nije pri svijesti, samo mu ostavite hranu, gospodarice, upozorio je. Hastat Ato e mene baciti psima ako se dugo zadrite. Ne brinite. Podigla je gredu koja je drala niska vrata zatvorenim. Vinska burad trebala je mrak, ali ne i veliku visinu. Hrana, rekla je, ulazei u mrak elije. Prigueno bjelasanje pokreta, i nala se oi u oi
16

sa strancem. Kad ju je ugledao, lice mu se naas zgrilo. Koraknuo je unatrag, kao da je ne eli dotai. Sad je vidjela samo mrak elije. Nejasno uplaena, prui mu pladanj koji je nosila. Ruka dugih prstiju iz mraka je prihvatila pladanj, ali ga spusti ga na pod. To... je sve, rekla je Kalaide i okrenula se da poe. Iznenada, neto ju je obuhvatilo oko struka i povuklo. I nehotice je vrisnula. uvi je, straar je pojurio prema eliji. Kad se pribliio, Kalaide je osjetila ruku koja ju je snano gurnula naprijed i poletjela je ravno u vojnika. Oboje su pali na pod. ula je tresak lonarije i metala, i neki udan zvuk nalik kalju. Kad je uspjela ustati, netko ju je povukao za ruku, i tresnuo je o zid. Stranac je teko disao, oiju jo uvijek bezizraajnih, ali zagledan u njeno lice, ne trepui. U ruci je imao vojniki bode. Spustio ga je na njeno grlo, polako, pazei da ne zaree. Na lijevom obrazu imao je mrlju krvi i neeg gustog i ukastog. Kalaide je prepoznala sir: vojnik je valjda jo jeo kad je umro. Na tu pomisao, Kalaide osjeti kako joj se oi pune suzama. Zatreptala je, i osjetila da bode pod njenim grlom drhti. Sad e je ubiti: bila je sigurna u to, ali, zaudo, nije se bojala. Samo se pitala kako izgleda umiranje, i malo se ljutila to joj se to ba sad moralo dogoditi. Kako e se snai bez nje: njen otac, Koli, cijela kua? to e njen najstariji brat rei kad doe kui i dozna da je uspjela nastradati? Tako neodgovorno. Kalmar joj je uvijek govorio da je previe suosjeajna. Stranac je samo buljio u nju, dok mu se disanje polako vraalo u normalu. Oi su mu bile staklaste, isti prozori zasjenjeni dolaskom oluje. Bilo ih je bolno gledati. Polako, bezbrino ionako e umrijeti Kalaide isprui ruku i dodirne ga. Njegovo lice, izraenu, napetu crtu kraj usta, stisnute eljusti. Trgnuo se pod njenim dodirom, ustuknuo, progutao. Naglo spusti oruje i nakalje se da proisti grlo. "Moj konj", rekao je na harajskom. Glas mu je bio hrapav, kao da mu ga je naporno koristiti. Kalaide se iznenadila to govori njen jezik, to uope govori. U glavi joj se uskovitlalo stotinu prestravljenih pomisli. Kolion je jo u psetarnicama, glave pune junakih pria koje je uo od vojnika. I s kujom koju je stranac ubio. "Konj vam je u tali", odvratila je hitro. "Nitko mu nije naudio." Ne putajui Kalaide, stranac se sagnuo do mrtvog straara i okrenuo ga da oslobodi ogrta. Uzeo ga je i odsutnim ga pokretom prebacio preko svojih golih ramena. Onda povue Kalaide za sobom prema vratima, bodea prislonjenog o njena rebra. Kad su izali u dvorite, naas je zastao i upitno podigao jednu obrvu. "tale su tamo", ree Kalaide pokazujui glavom. "Bit ete sigurni." To je bila alosna istina: na toj strani dvorita nije bilo nikog, ak ni izbjeglica oni su
17

spavali u praznim talama na drugoj strani kue. Ali nije bilo ni Koliona. Pred zatvorenim vratima tala, stranac je zastao, privukao Kalaide blie, opet digao no do njenog grla, i tiho zazvidao. Iznutra mu je uzvratilo tiho njitanje. Stranac prie vratima i otvori ih nogom, drei Kalaide pred sobom. U tali je bilo est konja Kalaidin Rahin, Kolionov Ordinator, tri vojna sivca i stranev krupni konj. On je bio vezan na kraju tale, s dekom preko lea. Sedlo i ostatak opreme leali su na podu kraj njega. Stranac je nogom zatvorio vrata. Jo uvijek joj drei no pod grlom, okrenuo je Kalaide prema sebi. Oi su mu bile kristalno bijele. Lice mu se napelo. Odjenom, Kalaide osjeti kako joj se um ispraznio, a tijelo odbija poslunost. Osjeaj je bio stravian, kao da se pretvorila u leptira zarobljenog u jantaru, ali jo je iva. Ne skreui pogleda s nje, stranac je dohvatio konopac koji je visio na zidu kraj ulaza i njime joj svezao ruke, a drugi kraj privrstio za kuku na kojoj su inae drali uzde. Onda je ostavi i prie svome konju. im je skrenuo pogled, Kalaide osjeti da je paraliza prestala. Krupni crni konj pozdravio je svoga gospodara oduevljenim frktanjem, gurajui mu njuku u lice i ispustivi potoi urina od istog uzbuenja. Stranac ga je potapao po njuci, onda duboko udahne i spusti elo na sjajnu crnu dlaku. inilo se da je zaboravio na sve ostalo. Bilo je neeg oajnikog u tome pozdravu, ali Kalaide nije imala vremena suosjeati ni s konjem ni s jahaem. Kad je shvatila da je stranac ne gleda, pokuala je osloboditi ruke, ali konopac je bio debeo, a vor vrst. Zato je pokuala skinuti konopac s kuke. Bila je previsoko da bi je dosegnula. Ogledala se oko sebe. Obino je u tali uvijek bilo po nekoliko epibara, niskih drvenih stuba koje olakavaju penjanje u sedlo. Ugledala je jednu od njih tik ispred Rahinovog boksa. Ispruivi nogu i istegnuvi se koliko je mogla, uspjela je dohvatiti epibaru vrkom prstiju i prevrnuti je prema sebi. Bojala se da e stranac reagirati na tropot, ali on je bio zaokupljen sedlanjem svoga konja. Jedini koga je buka privukla bio je Rahin, koji je izvirio iz svoga boksa. Njih su dvoje esto izlazili prije svih, radi lova. Ugledavi Kalaide, konj je veselo zafrktao. Na konjski glas, stranac se okrenuo. Kalaide se ukoila, nadajui se da nee primijetiti prevrnutu epibaru. Stranac je asak promatrao scenu, onda krene prema Kalaide. Proao je kraj nje, uao u Rahinov boks, i osedlao i njega. Uzet e Rahina. Ta ju je pomisao toliko uzrujala da je zaboravila na oprez. "Ne njega!" povikala je. Stranac ju je ignorirao, i izveo Rahina iz boksa. Onda zvidukom pozove i svoga konja, koji se
18

odazvao posluno kao pas. Kalaide proguta. "On nije naviknut na zimu. Ne zna spavati na otvorenom." Dok je sedlao konje, stranac je bio zadjenuo bode za pojas. Sad ga je opet izvukao, i Kalaide su zastale rijei u grlu. Ali stranac je presjekao ue koje ju dralo uza zid, uhvatio je oko pasa, i podigao na svoje sedlo. Onda se uspne iza nje, i potjera konje prema vratima tale. Dvorite je jo uvijek bilo prazno, osvijetljeno samo ukastim odsjajem Tahaline svjetiljke u kuhinji. Kalaide skoro nije mogla povjerovati: inilo joj se da je prola cijela vjenost otkako je onako nepromiljeno krenula nahraniti zarobljenika. Na vratima kue pojavio se neki vojnik, jo bez oklopa. Protegnuo se i krenuo prema talama. Kalaide je povikala: "Ovamo! Upomo!" Stranac je naglo potjerao svoga konja u trk, uputivi se ravno prema zidu koji je okruivao vilu. Nar Reolis nije bio utvrda. Zid koji je okruivao dvorite uzdizao se jedva do pojasa glavna mu je namjena bila da zaustavi kokoi koje bi mogle odlutati na cestu. I Kalaide ga je mogla preskoiti bez potekoa, kamoli stranev krupni konj. Preli su ga daleko od vrata, praeni zbunjenim Rahinom. Iza sebe, Kalaide je ula uzvike koji su dizali uzbunu i odahnula. Laedor e znati to uiniti, a konj e u snijegu ostavljati tragove koje nee biti teko slijediti. Stisnula je zube i uputila neujnu molitvu Matrielen, jedino to je ovog asa mogla. im su preskoili ogradu, Kalaidin otmiar potjerao je konja jo bre, kreui se ravno prema umi jugozapadno od imanja. Poeo je padati snijeg.

19

IV

Kalaide je stisnula zube. Prokleta bijela, strana stvar! Sakrit e njihove tragove. Osvrnula se da pogleda iza sebe, i primijetila da ih Rahin jo uvijek slijedi. Promekoljila se u stranevom stisku. "Pusti me!" Umjesto odgovora, stranac ju je samo privukao blie k sebi. Ulazili su sve dublje u umu. Usprkos zimi, empresi i borovi jo su bili puni iglica, i zaas su ih zakrili od pogleda. U umi e biti jo tee slijediti tragove. Mogla se osloniti samo na sebe. Sad kad je znala da stranac govori harajski, mogla je pokuati bar uspostaviti komunikaciju. "Idemo prema Kaleu?" upitala je. Stranac nije odgovorio. Kalaide uzdahne, tjerajui se da misli usprkos hladnoi koja joj je udarala u lice. Bila je bijesna na samu sebe. Kako se mogla uvaliti u ovo? Stranac iza nje borio se na strani Gharda, ubio je onog vojnika, ubio je Amaire... Ali nije ubio nju. Nije joj bilo jasno zato. "Zato me nisi jednostavno ubio?" ula se kako pita. Iza lea, osjetila je da se stranac trznuo, ali nije dobila odgovora. Dublje u umi, stranac je zaustavio konje i skliznuo sa svoga sedla, vukui Kalaide za sobom. Prebacio ju je na Rahina, onda joj zavee ruke za jabuicu Rahinova sedla. Iz svojih bisaga izvadio je kratku tuniku i konu koulju, navukao ih, a ukraden vojniki plat prebacio preko konjskih lea. Sunce je konano izlazilo, borei se s oblacima. Na njegovom svjetlu, straneva koa djelovala je jo bljee, poprimajui mutni sjaj uglaanog alabastra. Dok se oblaio, Kalaide je vidjela da su se rane koje je sino saila pretvorile u blijede, skoro nevidljive oiljke. "to ti se dogodilo s ranama?" upitala je. Pogledao ju je upitno podignutih obrva. "Zacijelile su preko noi", objasni Kalaide. "Nisam se ni morala truditi", doda ironino. "Ne ba", odgovorio je stranac nenadano. "Mogu iskrvariti na smrt kao i bilo tko drugi." Kruto je kimnuo glavom. "I zato sam ti zahvalan za ono to si uinila, eno." Proistio je grlo. "I ao mi je zbog onog psa kojeg sam ubio." Kalaide je stisnula jabuicu Rahinovog sedla, ne znajui to bi rekla. "Ja... pretpostavljam da ti nismo ostavili izbora." Stranac je sa svoga sedla skinuo ma i tok i pripasao ih. "Nikad neu shvatiti vas ljude", promrmljao je penjui se natrag u sedlo. "Ostavili ste svu opremu kraj moga konja." Ono "vas ljude" natjeralo je Kalaide da upita: "Tko... odnosno, to si ti?"
20

Usne su mu se trgnule u nagovjetaju smijeka. "Vjerovala ili ne, eno, ti si prva koja je otkrila pravo pitanje. Ja sam Stariji." "Stariji od ega?" Slegnuo je ramenima i opet potjerao konje, drei Rahinove uzde u jednoj ruci. "Tako se naziva moj narod. S vaim ljudskim ratovima nemam veze ni koliko ovaj snijeg oko nas, i jedino mi je ao to sam izgubio toliko vremena." "Ako je to istina, zato si se borio na strani Gharda?" "Nisam se borio ni na ijoj strani. Samo sam naletio na bitku na gazu. Ve bih bio u Kaleu da me netko nije dohvatio s lea. Ghardi su mi jo manje dragi nego vi Harajci." "Nemam razloga da ti vjerujem." "Nemam razloga da te uvjeravam." Pri zadnjoj reenici, okrenuo se prema Kalaide. Odjednom, zaustavi konje, dohvati vojniki ogrta sa svoga sedla i prebaci ga preko Kalaidinih ramena, povlaei joj kapuljau preko glave. Kalaide iznenaeno promrmlja zahvalu. Stariji slegne ramenima. "Usprkos dojmu koji sam sigurno ostavio, zapravo nisam nepristojan", rekao je. "Zato me onda ne pusti?" Ali inilo se da je napadaj govorljivosti kod stranca proao. Digao je ruku, napeto oslukujui. Kalaide se namrti. U umi oko njih vladala je neobina tiina, ali to nije nita znailo. I dvoje ljudi na konjima bilo je dovoljno da uutka uobiajene umske zvukove. A onda je i ona ula. Tihi metalni zvukovi, ljapkavi koraci kroz snijeg, tu i tamo isprekidani kaljanjem ili tihim mrmorom. Sustigla ih je potjera iz Nar Reolisa. Bez oklijevanja, Kalaide povie: "Ovdje smo! Ovamo!" A onda je Rahin pod njenim nogama jurnuo punom brzinom, i sva joj je snaga trebala samo da se odri u sedlu. Jurili su satima, ili se bar Kalaide tako inilo. Sunce je odavno izgubilo bitku s oblacima a granje nad njima uronilo ih je u dodatnu sjenu. Nakon nekog vremena, nije vie bila sigurna ni gdje su, ni kako daleko. Stariji bi povremeno putao konje da uspore do koraka, onda bi ih natjerao u kas, pa opet putao da se odmore. Oito nije namjeravao tako skoro stati. U dnu lea, Kalaide je osjeala tupu bol. Premda je obino dobro sjedila u sedlu, sad nije mogla pronai udoban poloaj. Nadala se da je to samo zbog vezanih ruku i manjka kontrole, a ne zbog Matrielenina ciklusa. To je bila zadnja stvar koja bi joj jo trebala, a bilo bi i nekoliko dana prerano. Snijeg je padao sve gue, skrivajui njihove tragove. Ako ih je potjera pronala Kalaide vie nije bila sigurna u to ubrzo ih vie nee moi moi pratiti. Morala ga je nekako zaustaviti. Ili bar usporiti. A na raspolaganju je imala samo rijei. "Stariji!" dovikne.
21

Nije se okrenuo ni usporio. Kalaide je pokuala natjerati Rahina da uspori ili bar skrene s puta, ali uzalud. Nakon nekog vremena, uma se promijenila. Tanke grane prekrivene siunim iglicama govorile su joj da su ve dospjeli podalje na jug, moda i u li u Kale. ak je i more mirisalo drugaije, jae, valovi su u obalu udarali s veom divljinom. Ue rijeke ostalo je daleko iza njih prije nego to su stali. Iscrpljena, Kalaide protrlja oi i baci pogled prema Starijem. Vjetar mu je nosio kosu oko lica. Kad se okrenuo prema njoj, izgledao je kao da mu je lice isprugano udnom, crnom tetovaom. "Kako se zove?" upitala je. Podigao je jednu obrvu, kao da ga pitanje udi. "Enaor", odvrati. "Enaor." Oi su joj suzile od vjetra. Zatreptala je i udahnula. "Ja sam Kalaide. I molim te da me pusti. Ovo nema nikakvog smisla." On strese glavom. Pribliio se na konju i izvukao no. "Ali dovoljno smo daleko da se malo odmorimo." Presjekao je ue kojim su joj ruke jo uvijek bile vezane, onda pokupi ostatak i prebaci ga preko svoga sedla. Kalaide si protrlja zglobove. Ue ju je na nekoliko mjesta raskrvarilo, zglavci su joj bili bolni i oteeni. Trebalo bi joj alfije i arnike. Ogledala se oko sebe, i nije mogla da se ne nasmije. alfija i arnika pod ovolikim snijegom. U normalna vremena, bilo bi dovoljno da napravi trietiri koraka, i nala bi sve to joj treba. Ali kod kue je jo imala suenih zaliha. "Zar to nije i dovoljno daleko da me pusti?" upitala je. Enaorove obrve se iznenaeno podignu. "A kamo bi pola?" "Kako to misli?" "Ono to smo susreli nije bila neka mala patrola. Bilo ih je bar tridesetak, moda i vie. Ako sad krene natrag, uhvatit e te. To ne mogu dopustiti." "Zato? Misli da bih ih povela za tobom?" Puhnuo je i stresao glavom. "To su bili Ghardi, eno." Kalaide se namrti. Po onome to je ula, snage koje su susreli kretale su se od obale prema unutranjosti. Znai da su se negdje iskrcali. Ali Ghardi prije nisu koristili brodove. Laedor je rekao da Ghardi pokuavaju zaobii Kastranionov Prst. More je bilo najbri put oko planine. "Ali... to... to je nemogue", promrmljala je, odbijajui povjerovati. Opet je poelo snijeiti. Nekoliko pahuljica pogodilo joj je nos, tjerajui je da strese glavom. "Ovo je zaljev Tisuu otoka", rekla je. "Nitko ne moe proi kroz njega ako nema lokalnog pilota. Ove vode su previe opasne za svakog tko ih ne pozna." Stariji sie s konja. "Onda su pronali lokalnog pilota. Zlato i strah stvaraju saveznike posvuda." Potapao je svog konja po nosu i protegao se. "Ne vjerujem da e slati patrolu u ovom smjeru." Priao je Kalaide i ponudio joj ruku da sie. Nije se obazirala. "Ako si u pravu", rekla je, "znai da idu prema Nar Reolisu."
22

"Tvojem imanju? Vjerojatno." "A mi nemamo zatite! Nitko nije oekivao napad s ove strane. Blaena Matrielen, ja moram natrag!" Okrenula je Rahina prema sjeveru, tako brza u panici da je uspjela napraviti nekoliko koraka prije nego to je Rahin stao, tvrdoglavo odbijajui posluati njene zapovjedi. Stariji joj je priao u dva duga koraka i uhvatio njene uzde. "Sad se ne moe vratiti, eno!" ree ljutito. "Ghardi e te uhvatiti." Uzdahnuo je. "A ionako vie nita ne moe uiniti za svoje ljude." "Mogu ih bar upozoriti." "Morala bi se provui kraj Gharda. Divlji jesu, ali glupi nisu. Uhvatit e te. I ubit e te." Kalaide se zagledala u njega, pokuavajui procijeniti izraz njegovih oiju. "Ti si udan otmiar, Starije stvorenje", ree. Pogledao ju je, podigavi obje obrve. "Odvue me od kue i navlai kroz hladnou, a onda brine to bih mogla poginuti." "to je tu udno?" "Sve?" pokuala je. "Zar nije?" Stresao je glavom. "Ja sam razlog to si ovdje zato si moja odgovornost." "Iako si me bio spreman ubiti ako pokuam pobjei?" Podigao je jednu obrvu. "Jesam li?" upita. Zbunjena, Kalaide nije odgovorila. Nije imala vremena za takve rasprave. Za bilo kakve rasprave. Sve to je stajalo izmeu Nar Reolisa i bar trideset divljih Gharda bili su Laedor i aica vojnika. Nagnula se u sedlu i uhvatila ga za ovratnik tunike, oajniki se trudei da mu objasni. "Enaore", rekla je, trudei se da odri glas mirnim. "Ako me pusti, nee biti ni u kakvoj opasnosti. ak i da hoe, Laedor te vie nema vremena progoniti, a Ghardi su krenuli prema sjeveru, ne prema jugu. Osobno te razrjeujem svake odgovornosti prema meni." Obliznula je usnice. "Molim te." Oi su mu bile posve bezizraajne, sive poput kamena, i isto tako hladne. Nekoliko asaka promatrao ju je bez rijei. Kalaide je imala vremena ugledati blagi trzaj njegovih nosnica, kao kad ivotinja nanjui opasnost, i neprirodno bljedilo njegovih lanaka tamo gdje je stezao uzde. Kraj usana mu se pojavila ona gorka crta koju je Kalaide ve znala prepoznati. Konano, spustio je glavu i proistio grlo. "Ne", rekao je, otresajui snijeg s kose. "ao mi je, ne mogu. Kad te uhvate, ispitivat e te. Nisam preao pola poznatog svijeta da bi me sad uhvatili." "Uhvatili tebe?" Kalaide se namrti. "Ghardi te trae?" Iskezio se. "Rekao sam ti da im nisam saveznik. Ti si mi odluila ne vjerovati." "Ali, svejedno... Ne bih im nita rekla. Stvarno." Smijeak je nestao. "Rekla bi im." Kalaide je zadrhtala od praznine njegova glasa. Stariji joj opet prui ruku.
23

"Ovdje emo doi do daha, a onda emo nastaviti do Kalea. Nadam se da u tamo moi dobiti vojsku. Onda moda moemo neto uiniti." Kalaide se s oklijevanjem spusti s konja. "Ti... bi se borio za moj dom?" upitala je preko lea. Nasmijeio se i podigao ogrta koji joj je pao s ramena dok je silazila. "Borio bih se protiv Gharda i..." Glas mu je zamro. Paljivije je pogledao ogrta. "Batharon te lovio, eno, pa ti krvari! Zato nisi nita rekla? Mogli smo ranije stati. Ili misli da sam ivotinja koja se ne bi pobrinula za tuu ranu?" Jo uvijek mrmljajui psovke, poeo je otvarati svoje bisage. "Pokai mi gdje si ranjena", ree preko ramena. "I kako se to uope..." Spustivi glavu, Kalaide se ugrize za usnicu. Nije bilo dovoljno to to ju je Mjeseev ciklus uhvatio daleko od Hrama pomisao da ga mora objanjavati tome stranom stvorenju natjerala joj je suze na oi. "Nije mi nita", dahne. "Kako to misli, nije ti nita? Nee mi valjda rei da krvari od zdravlja?" "Ba tako! Kao i sve ene!" Okrenula se Rahinu i sakrila lice u njegove sapi, elei da se zemlja otvori i proguta je. I to ba sad, posljednje krvarenje prije Ljetoslave, as kad bi se trebala povui od svijeta... Sve je to bilo naprosto previe. "Ima li... to treba?" upitao je Enaor tiho. Kalaide samo strese glavom. Stariji je proistio grlo. Krajikom oka, Kalaide je vidjela kako sputa torbu sa svoga sjedala na tlo kraj njenih nogu. "Uzmi ovo", rekao je. "Unutra e valjda nai neto da... sredi stvari." ula je njegove korake u snijegu. "Vraam se uskoro", dodao je, Kalaide nije bila sigurna da li kao upozorenje ili kao pokuaj da joj olaka. Priekala je dok sve oko nje nije utihnulo, onda se okrene i prokopa po ponuenoj torbi. Jedino korisno bio je smotak zavoja. Pregrizla mu je rub da ga lake razdere, onda presavine tkaninu tako da je moe postaviti na mjesto. Kad je zavrila, ogledala se oko sebe. Enaora nije bilo nigdje na vidiku, i nita se nije ulo. Duboko udahnuvi, prila je Rahinu, uzjahala ga i pojurila prema sjeveru. *** Snijeg je neko vrijeme padao bespotedno, a onda je naglo stao, kao da i oluji treba vremena da doe do daha. Enaor je iskoristio zatije da se pokua orijentirati. Spustio se do obale i popeo na stijenu koja je izvirivala iz vode da bolje vidi. S njegove desne strane, obala bi se trebala uzdizati, postupno gubei razvedenost karakteristinu za Haraju i uzdiui se u otre planinske vrhunce koji su vei dio kontinentalnog Kalea inili pustinjom. Ali sivi obzor nije doputao tako daleki pogled ak ni njegovim oima. Ve se dvaput morao udaljiti od obale, i sad vie nije bio siguran gdje je. Kad bi bar vidio otoke. Trebala bi postojati uoljiva razlika izmeu harajskih i kalekih voda. Pogledao je lijevo, u smjeru iz kojeg je doao. I smrznuo se.
24

Ghardske snage koje su prije susreli nisu bile nita u usporedbi s flotom koja se sad sa sjevera pribliavala obali. Dugaki, areni brodovi s Orlarnovim oima na jedrima i veslima to su im poput jeevih iglica virila iz utroba. Dobro je poznavao taj prizor. I predobro. Da je bio sam, zastao bi i pokuao spaliti bar koji brod. Ovako, napustio je svoj vidikovac i pourio natrag prema mjestu gdje je ostavio ljudsku enu. Moraju se jo odmaknuti od obale, pa makar to znailo jo dulji put. Na Jirialu, mogao bi to nadoknaditi jaui bez zastajanja. ena i njen razmaeni kopac jo e ga dodatno usporiti. Trebao ju je ve odavno pustiti. Uope je nije trebao povesti sa sobom. Ugledavi samo jednog konja, promrmljao je psovku. Naravno, iskoristila je prvu priliku i pojurila ravno prema Ghardima. Tvrdoglavo, glupavo ljudsko stvorenje. Trebao bi je samo ostaviti. to ga se tie ako je i uhvate? Ako je netko meu ovim snagama i sposoban prepoznati njegovo ime, ne znaju da bi im mogla rei gdje je. Samo e je ubiti, pa to. Ubit e ih toliko. Ne moe svima pomoi. Sjetio se one noi u njenom podrumu. Harajci su se prema njemu ponaali kao da je ivotinja, bacili ga u arenu to je poznavao. Drugo od ljudi nije ni oekivao. Ali ona je dola otvoreno i zabrinuto, i povezala mu rane. Osjetio je zahvalnost: poniavajue. Povjerenje: nezamislivo. Tu je no proveo u agoniji, oajniki poseui za onim ludilom koje ga je dovde dovelo. Skliznulo mu je kroz prste, ostavivi ga bez zatite. Obraala mu se kao da je bijesan pas, ali mu je svejedno pruila ruku da je polie. ak je pokuao i drkati, te noi u podrumu, uvjeren da se radi o prolaznoj tjelesnoj privlanosti, nadajui se da e je se tako rijeiti. Nije pomoglo; odustao je, zgaen nad sobom i svojom slabou, bespomono povuen natrag u svijet tom tankom niti ljubaznosti. Skoro ju je ubio kad ju je ugledao onog jutra, kad mu je donijela hranu. Toliko ju je mrzio. I zapravo ju je ba zato i poveo sa sobom. Da samome sebi pokae kako je no prije toga bila samo prolazna iluzija njegova izludjelog mozga, da je ona nita, obino ljudsko bie koje e se okrenuti protiv njega im joj prui priliku. Ali... nije. Bila je tvrdoglava, i naporna, ali ne nerazumna ili podla. Batharon je lovio, ak mu je oprostila i za onog psa kojeg je ubio. Nije ju mogao samo tako napustiti. Mrmljajui psovke, Enaor pojuri prema Jirialu. Uzjahao je i potjerao ga u galop, pitajui se je li konano do kraja izgubio razum, kad tako riskira za skoro nepoznatu ljudsku enu. Dublje u umi, usporio je, pokuavajui pogledom prodrijeti kroz tamu. Sa svoje desne strane, uo je nekakvo komeanje. Skliznuo je sa sedla i krenuo prema zvuku, izvlaei ma. Na istini pred sobom ugledao je pet Gharda i, na tlu meu njima, nepokretno tijelo. Dah mu se naas presjekao, ali tijelo je bilo krupno i crvenokoso: jo jedan Ghard. Po razgovoru, to je izgleda bio temchord ophodnje... i ljudska ena ga je ubila. Nje nije bilo nigdje na vidiku. Iza Gharda stajala je skupina konja. Enaor prepozna Kalaidinog konja i proguta jo jednu psovku. Uspjela im je pobjei, ali pjeice. Enaor se ugrize za usnicu. Samo da je pronae prije Gharda...
25

Iza sebe je zauo priguen zvuk i okrenuo se. Ljudska ena stajala je oslonjena o drvo, s ghardskim noem u rukama. Lijevi obraz bio joj je krvav, kao i otrica noa. Krenuo je prema njoj, ali no u njenim rukama upozoravajue se podigao. Spustio je ma. To sam ja, eno. Enaor. Stajala je ukoeno, steui koom omotanu drku noa obim rukama. Onda spusti oruje i sklopi oi. Blaena Matrielen... promrmljala je. Prihvatila je njegovu pruenu ruku i pustila ga da joj pomogne krenuti natrag prema Jirialu. Odjea joj je bila u neredu, ali ne zastraujuem, a sad, izbliza, vidio je da krv dolazi iz posjekotine na njenom licu. Vjerojatno ju je netko udario s prstenom na ruci. Ali drhtala je kao suhi list. Jesi li povrijeena? upitao je podiui je u sedlo. Jednom rukom je jo uvijek stezala no, a drugom nervozno upkala rub konog titnika. Ja... Enaor... ja... Uspeo se iza nje i petama dotakao sapi svoga konja. Sve je u redu, promrmlja besmisleno. Sad si na sigurnom. Osvrnula se da ga pogleda. Ne razumije, zajecala je, puno preglasno. Enaor, ja... ubila sam ovjeka! Prije nego to je mogao smisliti neki odgovor, jedan glas povie na ghardinu: Tamo su!

26

uma je jurila kraj Kalaide u vrtlogu snijega i uasa. Suhe grane posezale su joj za licem prijetei kao Ghardi, krupnim prstima prekrivenim prstenjem eera. Ruke su joj bile krvave, kao i no. Krv je mogla biti njena, ili onog ovjeka kojeg je ubila; nije znala, i nije eljela doznati. Snijeg joj je upadao u oi, ali nije ih se usuivala zatvoriti, bojei se onog to bi vidjela iza svojih kapaka. Osjetila je da usporavaju i osvrnula se, pokuavajui vidjeti preko Enaorovog ramena. Izbili su na malu istinu, omeenu gustim zimzelenim grmljem. Iza njih nije bilo nikoga, ali trag koji su ostavili nije bilo teko slijediti. Zato stajemo? upitala je suhog grla. Jirial nas ne moe oboje nositi ovim tempom, rekao je tiho. Trebam zaklon. Sjahao je, onda sa sedla dohvati luk i strijele. Zna li se sluiti ovime? upitao je, gledajui Kalaide. Da. Dobro? Dovoljno dobro. Dovoljno dobro da pogodi pokretnu metu na onoj istini? Glas mu je bio napet. Kad ga je grlo izdalo, nije ga proistio, samo nastavi apatom: Dovoljno dobro da ubije ovjeka? Kalaide proguta i kimne. Mislim. Mora biti sigurna. Podigla je pogled i susrela njegov. Da, Stariji, rekla je, polako, razgovjetno, kao da govori u hramu. Znam se sluiti lukom dovoljno dobro da ubijem ovjeka kad se pojavi na istini. Ja sam sveenica i iscjeliteljica, ali ve sam danas ubila jednog ovjeka. Zato ne bih i drugog? Stariji je ignorirao sve osim posljednje reenice. Gaaj predzadnjeg, brojei od sebe. Glavom je pokazao na oblinji grm. Priekaj mene prije nego to ispusti strijelu, i onda se skloni. Okrenuo joj je lea i uhvatio uzde svoga konja. Imam samo dvije strijele, dodao je, vodei svoga konja do drveta iza Kalaidinog grma. Nemoj ih potroiti uzalud. Prebacio je uzde preko grane ali ih nije svezao, onda apne konju nekoliko rijei u uho. Ako ne bude druge, uzmi Jiriala, rekao je preko ramena, uurbano razvezujui svoju tuniku. Pred Kalaidinim zapanjenim pogledom, nastavio se svlaiti sve dok nije ostao posve nag na snijegu. Tijelo mu je bilo miiavo, vitko, kao u trkaa. I posve bezdlako; Kalaide je bacila hitar pogled na njegovo meunoje i stigla se zapitati je li to prirodno ili se brije, kao hrvai. Iz bisaga je izvadio veliku metalnu kopu i privrstio je na kraj svoje pletenice. Dok se Kalaide jo udila svemu tome, uzeo je i dva manja noa i, poput otmjenog mladia koji u frizuru dodaje paunova pera, utakao je otrice u kosu, na poetku pletenice. S maem u lijevoj ruci i bodeom u desnoj, krenuo je u smjeru iz kojeg su doli. Iz svoga skrovita, Kalaide ga je promatrala kako prolazi kroz drvee i shvatila zato se svukao: njegova kotano blijeda, bezdlaka koa kao da je hvatala boju bilo ega to bi odabrao kao zalon, postajui tamnosmea, ili zelena, ili opet bijela, tako da je njegovo kretanje izgledalo samo kao pirkaj vjetra. Zaustavio se daleko od nje, na samom rubu istine, i stajao potpuno mirno, naizgled ak i bez disanja. Da ga Kalaide nije bila itavo vrijeme slijedila oima, ne bi mogla
27

razaznati gdje poinje njegova tamna pletenica, a gdje zavrava od zime usahla grana. ak i njegove bose noge jedva da su ostavile traga na snijegu, kao da je tuda proao samo jelen. Kalaide je osjetila kako joj se koa jei od magije koja se uskovitlala zrakom. A onda je ula neto to su vjerojatno bile psovke, na jeziku koji nije razumjela. Svi preostali Ghardi su poli za njima. Nosili su velike, dvoglave ratne sjekire ukraene krvavo crvenim znakovima na rubovima. iroke kone vrpce na njihovim ramenima drale su sjajne bronane titnike otete harajskoj vojsci. Imali su crvene vunene ogrtae, a kosa im je bila boje vatre, upletena u po etiripet pletenica. Divlji sjevernjaci. Promatrajui ih, Kalaide je osjetila potrebu provjeriti vrhove Enaorovih strijela, uvjerena da Stariji nema anse protiv njih petorice. Napevi luk, zapitala se hoe li imati hrabrosti gurnuti drugu strelicu kroz vlastito grlo. Da se nije ugrizla za usnicu, vrisnula bi od straha kad je prvi Ghard proao kraj mjesta gdje je stajao Enaor. Nije ga primijetio. Ni drugi, ni trei. Konano, svi su Ghardi bili izmeu Kalaide i Starijeg. Neto je zazvidalo kroz zrak, i jedan od sjevernjaka je pao, s otrom Enaorovom kamom koja mu je provirivala iz vrata. Kalaide je osjetila kako joj se prsti koe od napetosti. Naas, svijet kao da je nestao, omatajui je u potpunu tamu, kao da je zatvorila oi. inilo joj se da nije nita uinila, samo se drala uurena na mjestu, osjeajui divlje lupanje svoga srca, s nosom koji je curio od hladnoe. Ali kad se svijet vratio, imala je jo samo jednu strelicu. Prestravljen konj bez jahaa projurio je kraj njenog skrovita. Nadala se da e preivjeti. Sanjivim, odsutnim pokretom, blagoslovila je konja dok je nestajao u umi. Prvi Ghard ju je ugledao: zaurlao je i pojurio prema njoj. Okrenula se, jo uvijek usporena, ali prije nego to je stigla podii luk, Ghardov je poklik zavrio krkljanjem, a ovjek je pao preko vrata svoga konja i stropotao se sa sedla. Dvojica Gharda jo su bili u sedlima, zbunjeno se osvrui. Uz glasan poklik, Enaor je iskoio na otvoreno, tijela blistavog na snijegu. Jedan Ghard uspio je okrenuti konja i navaliti na Starijeg. Jaha je zamahnuo svojim tekim orujem. Enaor je doekao udarac uzdignutom podlakticom Kalaide se uinilo da uje krckanje kostiju i ubo ovjeka ispod prsnog oklopa, a onda ustuknuo, okreui se poput plesaa. Kopa na njegovoj pletenici uhvatila je ghardskog konja preko prsa. ivotinja se propela i zbacila svoga ranjenog jahaa, izbezumljeno vritei. Kalaide sklopi oi. Vriskovi su se pretvorili u tih, bolan cvile, onda prestanu. Kiseli smrad ui stigao je do Kalaide usprkos udaljenosti. ula je ljudsko stenjanje i opet otvorila oi, uurbano kopajui po snijegu u potrazi za drugom strijelom. Posljednji Ghard siao je s konja i napao Enaora pjeice, vitlajui svojom sjekirom s nekom udnom, tekom otmjenou. Stariji ga je doekao pognut i naoruan samo bodeom. Kalaide se zagrcne; gdje mu je ma? Njih dvojica oprezno su kruili jedan oko drugog usprkos Ghardovoj prividnoj prednosti. Enaorovo lice razvuklo se u irok, bezbrian smijeak. Ghard je rekao neto na svome jeziku. Kalaide je posegnula za njim, i otkrila tragove potovanja, ak i natruhu straha u zgrenoj guvi osjeaja. Strah je eksplodirao u jedva svladanu paniku kad je Enaor odgovorio. Premda nije razumjela rijei, Kalaide se inilo da ih nikad nee zaboraviti, izgovorene njegovim hrapavim, promuklim glasom. Jei, rekao je.Barlornacheich. Ghard je ispustio gromoglasan, oajni krik, i napao ga, gotovo ne gledajui.
28

Enaorov smijeak se rairi. Kalaide je sklopila oi, sigurna u ishod, i nije ih opet otvorila sve dok nije ula samo tiinu ume. S oklijevanjem, pogledala je bojno polje. Enaor je stajao, jedva razaznatljiv na snijegu, zadihan. Dah koji mu je izlazio iz usta tvorio je blijedu izmaglicu koja mu je sakrila lice kad se okrenuo izvaditi svoj ma iz tijela mrtvog Gharda. Otrica je zapela; jednom nogom se oslonio na mrtvaeva prsa i izvukao je. Svuda oko njega, na ugaenoj bijeloj povrini puila se krv. ute i zelene mrlje ui mijeale su se s crvenom, crvenom koja je pokrivala sve: odrezane udove, mrtva tijela, Enaorov sjajni ma, njegovu blijedu kou. Dokle je pogled sezao, preostala su samo etiri iva bia, brojei i konje. Oko Enaorovih usta bilo je krvi. Kalaide nije htjela doznati kako je tamo dospjela. Osim njegove crne pletenice, cijeli svijet kao da je postao crven i bijel, poput neke ogromne, prezrele voke to se rasprsla pod teinom vlastitih sokova. Vrlo polako, Kalaide je izala iz svoga zaklona i uz rub istine krenula prema njemu, steui luk u promrznutim prstima. Reagirao je kao ivotinja: iscereni osmijeh vratio mu se na lice, vrh njegovog maa zasjao je crvenilom, isukan prema Kalaide. Stala je kao ukopana, previe preplaena ak i da progovori, a onda su se Enaorove oi osvijetlile i spustio je svoje oruje. Ostani gdje si. Kalaide se oslonila na jedno drvo i zagledala se u Enaora. Osjeala je da bi trebala skrenuti pogled, ali nije mogla. Odsustvo dlake, neljudska bjelina koe, fino isklesani, nepomini miii izgledao je kao kip nekog drevnog, okrutnog boga, pokriven svjeom krvi nedavne rtve. Sasvim polako, zatvorio je oi i udahnuo, kao trka koji je upravo zavrio dugu, napornu trku. Pustio je ma da mu padne iz ruku i dohvatio svoju pletenicu, otvarajui smrtonosnu kopu koja ju je drala i prolazei blago prstima kroz kosu, raspliui je, s izgubljenim, sanjivim izrazom na licu. Nakon nekoliko koraka, pronaao je netaknuto mjesto, kleknuo i zagrabio pune ake istog snijega. Utrljao ga je u svoje krvlju zamrljano lice. Kalaide je zadrhtala samo gledajui ga, zamiljajui kakva to uarena vatra u njemu trai da je gasi ledenim dodirom. Osjetila se neodreeno neugodno, kao da je nehotice bila svjedokom neeg najintimnijeg to je imao a nije se povukla. Sjetila se kako je naletjela na Kalmara, lica zarivenog u Nasilinu maramu, dok je ekao roenje svoga djeteta, koje nikad nije poivjelo da ga pozove ocem. Odjednom, shvatila je da crveni i odvratila pogled. Enaor je duboko udahnuo, kao da se sprema zaroniti, i na trenutak se inilo da je nestao. Zakotrljao se u najdubljem snijegu, i samo bi ponegdje kraj njegove napola raspletene pletenice oinuo zrak, kao rep neke divovske make. udan, zvonki zvuk ispunio je umarak. Stariji se smijao. Trenutak kasnije, ula je kako je pobrao svoje oruje i priao joj. Opet je spustila pogled, zbunjena. Prolazei kraj nje da pokupi svoju odjeu, Enaor je naglo zastao, privukao je jednom rukom k sebi i poljubio je u obraz, nasmijeen. Njegove sive oi ponovo su poprimile meku boju dima iz domaeg ognjita. Taj usputni, ovlani dodir njegovih usana inio joj se gorim nego da joj je strgnuo odjeu i silovao je. Stisnula je svoja ramena i zamotala se vre u ogrta, nastojei da ga ne gleda u oi, da ga ne gleda uope, dok se on ponovo oblaio i dovodio joj jo uvijek prestraenog Rahina. Moramo pouriti, rekao je, pruajui joj uzde. Ghardi e se uskoro poeti pitati gdje im je ophodnja. Pruio joj je ruku da joj pomogne uzjahati, ali Kalaide se pretvarala da ga ne vidi. Nije htjela dodirnuti njegovu hladnu, glatku kou.
29

Nisi povrijeen? upitala je dok se oblaio. Bio sam, rekao je, i, odjednom, nije htjela uti druge odgovore. U tom sluaju, ree, zbogom, Stariji. Uspela se na Rahina i petama mu dotakla sapi, ali konj se odbio pomaknuti. Nestrpljivo je pogledala Enaora. Opet sam zarobljenica? Stresao je glavom. Ali nemam vie vremena za gubljenje, i neu te opet spaavati iz ghardskih ruku. Ali, Reolis... moram se vratiti. Nita ne moe uiniti. Ve su zauzeli tvoj dom. Pred njenim prestravljenim pogledom, zatreptao je. Oprosti. Zaboravio sam da ti ne razumije ghardin. Izgovorio je naziv jezika udno tvrdo, kao kad je izrekao onu drugu rije, Barlornacheich. Kalaide je to zamijetila nekim odsutnim krajikom mozga, pitajui se usput kako zvui njegov materinski jezik. Ali diverzija nije uspjela: um joj se opet usredotoio na neprihvatljivu istinu. Nemogue. Stresla je glavom, nervozno upkajui otrcani rub svoga poderanog rukava. Mora biti neto... Pokuala je opet natjerati Rahina na pokret, ali Stariji mu uhvati uzde i zaustavi je. Zaustio je, ali glas mu je pukao. Proistio je grlo, onda strese glavom i pusti Rahinove uzde. Opet se okrenuo bojnom polju, kleknuo kraj najblieg Gharda i skinuo mu debeli vuneni ogrta. Jo uvijek bez rijei, pruio je ogrta Kalaide. Skoro je zaboravila na hladnou. Sad, premda joj je prvi poriv bio da odbije krasti od mrtvih, grubi dodir vune pod prstima podsjetio ju je na njenu laganu, razderanu odjeu. Prebacila je ogrta preko svojih ramena i privrstila ga velikom metalnom kopom ukraenom udnim, apstraktnim arama. Ogrta je bazdio na znoj i konja, ali bio je toplije od bilo ega to je ikad imala u rukama. Po prvi put otkako ju je Stariji odveo od kue, osjetila je da joj eljust nije stisnuta. Moda vie i nema kue. to su rekli? natjerala se da upita. Nije htjela uti. Morala je uti. Enaor opet proisti grlo. Nisam ba puno uo. Zauzeli su imanje na uu rijeke. Izgleda da su se ljudi samo predali, tako neto, doekala su ih otvorena vrata. Samo ih je jedan ovjek napao, neki starac koji se jedva vukao, opremljen prastarim maem koji nije htio stati dok ga nisu ubili. Kalaide je protrnula. Tata... Enaorova ruka se spusti na njenu. Koa mu je bila hladnija od ljudskog dodira. Sjevernjaka. Strana. ao mi je, apnuo je. Nije htjela uti blagost u njegovom glasu. Preko tvrde, ledene knedle u grlu, upitala je, namjerno zlobno: A to pa ti zna o tome, strano stvorenje? Dovoljno. Ah, da? Jesu li Ghardi i tebi ubili oca? Zatreptala je nekoliko puta, premda nije plakala, samo su je oi pekle. Pustio joj je ruku. Ne, rekao je, a oi su mu bile hladne, hladne, hladne. Ja sam ga ubio. Rijei su bile dovoljno udne da Kalaide naas zaboravi svoju bol. Zato? upita. Enaor strese glavom. Nee vjerovati. Proistio je grlo. "Onda?" upita. "Ide sa mnom? Ili ima pametniju ideju?" Kalaide je naas oklijevala. Jedan dio nje htio je samo okrenuti Rahina i odjuriti prema Nar Reolisu, preputajui se Matrieleninoj milosti. Ali Boica pomae samo onima koji pomau sebi, tako je bar govorila stara izreka. Ovog asa nije mogla pomoi svojoj obitelji. Ali mogla je sebe odrati na ivotu, i natjerati
30

Enaora da ispuni ono poluobeanje o dovoenju vojske. Ali prije toga, morala je doznati. "Enaor," rekla je. "Zato?" Nije se pretvarao da ne razumije njeno pitanje, samo je uzdahnuo i proao rukom kroz kosu. Nekoliko pramenova palo mu je preko ela. Otpuhnuo ih je. Djeaki pokret djelovao joj je neoekivano, ali ne i neprirodno. Kalaide shvati da nema pojma koliko je star. Enaor ju je pogledao ispod obrva i uzdahnuo. "Sigurno eli uti odgovor?" Odjednom, bilo ju je skoro strah kimnuti. Ali morala je doznati. "Da." Enaor prekrii ruke, onda povue kosu naprijed i pone je upletati. "Bila si prva osoba u... ne znam ni sam koliko dugo koja me nije gledala s mrnjom." Ispruio je ruku i potapao svoga konja. "Osim Jiriala, jasno. Bila si jedina koja je bila... ljubazna prema meni." "I tako si mi htio uzvratiti? Otmicom? Ili si htio..." Stresla je glavom. "Ne. Nisi." "Ni sam ne znam to sam htio. Vidjeti... koliko e tebi trebati da se pretvori u izdajicu." Dovrio je pletenicu i bespomono rairio ruke. "Svi drugi jesu." Polako, Kalaide se nagne u sedlu i uhvati ga za ruku. "Kad si rekao da si ubio svoga oca... " poela je tiho. Enaor ustukne od njenog dodira. "Malo sam pretjerao", ree suho. "Zamolio sam ga da umre." Napravio je nekoliko nervoznih koraka, onda stane ispred Kalaide i iskezi se. "Na savjesti imam neizrecive stvari, eno", rekao je tihim, jasnim glasom. "Dosad ih nisam imao kome priznati." Okrenuo joj je lea i opet prekriio ruke. "A sad... se naprosto ne usuujem. Vjeruj mi ili mi ne vjeruj, ali ne oekuj da u ti ja pomoi u odluci." Spustio je glavu i ostao tako, tih, posve miran. Kalaide je naas oklijevala. Vunena nit s ruba ghardskog ogrtaa odvojila se pod njenim nervoznim prstima. Sfrkala ju je u kuglicu, odsutno se divei crvenoj boji. Naravno, postojala je i mogunost da lae. Um mu je, kao i uvijek, bio okruen neprobojnim zidovima; nije ga mogla dohvatiti. Bilo je jako udno nemati sveeniki dodir na koji bi se mogla osloniti. Ali nije imala nikog drugog kome bi vjerovala. Nije imala nikog drugog. "Dobro", ree konano. "Idemo." Pogledao ju je preko lea. "Kamo?" Ona slegne ramenima. "Kamo si krenuo. U Kale." Zastala je i pogledala iza sebe. Pogled joj se pruao jedva do prvih stabala: magla i mrak sakrili su ak i mrtve Gharde. Kao da iza nje vie nije bilo niega. S druge strane, prema moru, vidjela se samo crna voda.

31

VI

Blaga Matrielen! Kalaide je Rahina zaustavila skoro nesvjesno, daha presjeenog iznenaenjem. Znala je da neprirodna zima nee prestati s granicom, ali ovakav prizor nije mogla ni sanjati. Jaui skoro stalno, odmarajui se samo po satdva, ostavili su more iza sebe, skrenuli prema unutranjosti, i uli u junu pokrajinu koju je Kalaide prije vidjela samo jednom u ivotu. Razumom je oekivala promijenjenu klimu, ali kad je bila u Kaleu, u posjeti hramu Boice u Antali, prola je kroz pustinju. Jo se sjeala intenzivno utog pijeska koji se na obzoru prelijevao u isto tako intenzivno plavo nebo, tu i tamo ureen ivahnim zelenilom biljaka, aloja i kaktusa ratrkanih po pustinji poput dragog kamenja na bogatoj opravi. Tada, pustinja je bila prelijepa. Ako je mogue da neki krajolik postane vlastita suprotnost, velika pustinja Kalea pronala je nain da to postigne. Pustinja je jo uvijek bila tu, pruajui se pred Kalaide dokle je oko sezalo, niska i monotono uzbibana, s obrisima planina koji su se pojavljivali na samom rubu horizonta. Ali umjesto vrelog pijeska, ove su dine bile od leda. Kao da je netko okrenuo sliku naopako, sad je tlo bilo plaviasto, na rubovima se spajajui s blijedim, ukastim nebom. Drhtei, Kalaide se bolje omotala u svoj ogrta i polako krenula za Starijim. to se ovdje dogodilo?" upitala je. On slegne ramenima ne okreui se, oiju prikovanih za ledene bregove koji su se valjali pred njima. "Kamo emo sad? Neemo valjda jahati kroz... to?" Koa joj se najeila samo od pogleda na beskrajnu, snijegom okovanu pusto. Stariji nije imao takvog straha od hladnoe; njegov je konj prolazio po snijegu visokim, lakim koracima, oito naviknut na takve uvjete. Kad su stigli do vrha prvog brijega, i konj i jaha su stali, ekajui Kalaide. "Tamo dolje." Enaor je pokazao rukom. "Ispod onog brijega je Bajlala. Tamo idemo." "Ovdje? Nikad nisam ula... Mislila sam da je ovo sve bila pustinja. Prije zime." On kimne. "Ali Stariji ive u njoj. Oduvijek." "To je... tvoj dom?" "Stresao je glavom i krenuo niz zasnijeeni obronak. "Samo sam u prolazu", promrlja neodreeno. Kalaide je imala jo pitanja, ali nije imala snage za njih. Noi jahanja i dani drhtanja ostavili su je iscrpljenom. A, jo k tome, inilo se da se ghardske snage kreu u istom smjeru kao i oni. Nisu se usudili ui ni u jedno selo, ponekad nisu ak ni palili vatru. Kalaide je trebala puna koncentracija samo da se odri u sedlu. Rahin je bio harajske pasmine, nenaviknut na zimu i snijeg, i bilo mu je teko slijediti Jiriala. Zato
32

je Kalaide tek stigla do vrha brijega iznad Bajlale kad je, u podnoju sa suprotne strane, vidjela kako Stariji zaustavlja svoga konja. Znatieljna da otkrije zato se tako naglo zaustavio, ostavila je Rahina da se olakan sam probije kroz snijeg, i sjurila se niz zasnijeenu padinu. istei s ogrtaa suhi snijeg koji je prikupila na putu dolje, prila je Starijem. Enaor je nepomino sjedio u sedlu, kao da ga je neka kletva pretvorila u kamen. Naas, Kalaide se skoro pobojala da je doista u pitanju tako neto, klopka koja uva grad Starijih od neeljenih gostiju u koju su sluajno upali. A onda je vidjela kamo zuri, i shvatila. Nije znala tono to se Enaor nadao pronai u Bajlali ali to god to bilo, sad je bilo kao i ostatak grada: mrtvo. Na ulicama pustinjskoga grada bilo je samo smrti. Stotine leeva prekrivenih ledom, predaleko da vidi uzrok njihove smrti, dovoljno blizu da vidi kako tu nema ivota. Svi ljudi jednog grada. Mrtvi. Kalaide osjeti kako su joj se usta otvorila. Ledeni zrak zagrebao joj je grlo i eksplodirao u pluima, ali nije mogla vritati. Enaor se okrenuo i pogledao je bez rijei, praznih, izbezumljenih oiju. Ostali su tako, moda i satima, Kalaide nije znala; vrijeme je izgubilo znaenje. Konano, Enaor sjae i gurne joj uzde u ruke, pokazujui glavom natrag prema brijegu. "ekat u te gore", apnula je. Kimnuo je odsutno kao mjesear. Kalaide ga je jo asak promatrala bez rijei, igrajui se uzdama njegovog konja. Onda se okrene i poe uz brijeg. *** Enaor se opet okrenuo prema Bajlali i, udiui duboko, sklopio oi. Kad ih je opet otvorio, prizor se nije promijenio. Polako, krenuo je prema pustinjskom gradu, probijajui se kroz snijeg. Bajlala je jo stajala. Zgrade grada Starijih bile su izgraene od upljeg pustinjskog kamena, s tekom elegancijom koja je odgovarala onoj dina to su ih okruivale. Tamo gdje je pustinja bila sva zaobljena i neodreena, stanovnici Bajlale odluili su uzvratiti suprotnou. Kue su im bile masivne kocke, odluno ocrtane naspram stijene uz koju su se sakrile, pravi kutovi osnovni motiv u mnotvu malih prozora koji su davali prozranost otrim linijama zidova. etvrtasti ornamenti ukraavali su pravokutna vrata, otmjene kockice tvorile su obrub na ravnim krovovima. Podsjeajui na najfiniju ipku, od bijelo obojenog drveta izraeni okviri vrata i prozora sa svojim mnotvom rombova, pretvarali su svaku pojedinu graevinu u neki udan kola iz bajke. Gdje su bljetavo bijele alaporke ostale otvorene, obojeno staklo ugraeno u okna unutranjih prozora odbljeskivalo je u svim bojama spektra, lovei odsjaje Sunca to su dopirali s ledene ravnice uokolo. Bajlala je jo stajala. I bila je mrtva. Blijedi pasteli kua, uta i oker i siva i naranasta, tek su se nazirali kroz tanku pokost leda, poprimajui udan, snoliki izgled, s ispranim, akvarelski plavim i ruiastim bojama leda koje su odsijavale s uglova. Enaor je krenuo meu kue, traei ma i traak nade da je negdje, u nekom kutu, neto od Bajlale ostalo na ivotu. Ali uzalud. inilo se da ni jedan jedini stanovnik Bajlale nije
33

izbjegao onome to je napalo grad. A bilo je teko odrediti to je to moglo biti. Samo bi neka ogromna vojska mogla tako na prepad uhvatiti itav, ne mali grad. A opet, koja bi vojska uspjela osvojiti i najmanji grad a da mu ne dotakne ni jednu jedinu kuu, da ne oprlji ni jedan zid, ne srui ni jednu ogradu, gotovo ne razbije ni jedan areni prozor? S druge strane, na tijelima bivih stanovnika Bajlale jer ulice su ih bile prepune tragovi su upuivali na bar tucet razliitih vrsta oruja, ponegdje i zube, moda pande. Pod Enaorovim nogama, neto je bljesnulo. Zastao je i pogledao. Na snijegu, blistali su rasuti komadii razbijenog prozorskog stakla, sjajei kao najskupocjenije drago kamenje. Kad se pomakao, Sunce ih je osvijetlilo pod drugaijim uglom, i iznenada su izgledali patetino i jeftino, tono ono to su i bili, rasprsnuti komadii grubog pustinjskog stakla, obojeni domaim bojama. Nastavio je kroz smru ispunjenu ulicu, i uinilo mu se da vidi samog sebe, odnekud odozgo, usporeno; usamljena, u crno zamotana figura koja tumara kroz mrtve ostatke grada. Gotovo je vidio svaku pojedinu pahulju suhog snijega kako se die pod njegovim izmama, proizvodei slabaan kripavi zvuk, zatim leti kroz zrak u malenom luku i ponovo pada na tlo, apuui tajnovito dok se skriva u ostaloj bjelini. Bio je uo da postoje takvi svjetovi, gdje je sve lieno zvuka i usporeno i gotovo bez teine; bio je uo da u takvim svjetovima ljudi polude, i zavravaju ubijajui sami sebe, bilo zabijajui ma u vlastita prsa, spremni na bilo to samo da se oslobode i pobjegnu zagluujuoj tiini, bilo bacajui se s neke previsoke litice, u uzaludnom pokuaju letenja, ispunjeni nezdravom radou. Na trenutak se zapitao nije li moda nesvjesno kroio u neki takav svijet, hoe li zauvijek nastaviti hodati tako, zarobljen u neprobojnom mjehuriu vlastitog bola, okruen uasavajuim prizorima smrti mjesta koje je potajno smatrao svojom posljednjom nadom. Ali onda, kao da je sama pomisao o tome imala mo da rastjera od njega utvare ludosti, osjetila su mu se razbistrila. Vid mu se ponovo ubrzao; zauo je konu kripu svojih izama dok su se probijale kroz udesno suhi, svjee napadali snijeg, i osjetio je kako mu se oi pune suzama. Zatreptao je da ih se rijei prije nego to mu se smrznu na trepavicama. Zaavi u jednu pokrajnju ulicu, Enaor je nasred nje ugledao malu skupinu sklupanu u snijegu: dva djeteta i, pored njih, kratkodlaki pustinjski pas velikih uiju. Sve troje ovili su se jedni oko drugih, kao da im je blizina do zadnjeg trenutka pruala neku vrst utjehe. Stariji klekne i pogleda tijela. Svo troje bili su probodeni podjednako, po jedan brz, precizan udarac u lea. Tijela su se ve bila smrzla, oi su im bile prekrivene tankim slojem mraza, led ih je obavio i davao im plaviast, sablastan izgled kipa. Oprezno, dotakao je ruku jednog djeteta, ovijenu u gru straha oko pseeg vrata. Kad su se njegovi prsti susreli s djetetovim, ruka je naprosto pukla, uz udan, mali metalan zvuk. Odlomila se i pala u snijeg do Enaorovih nogu, tiho propadajui u prtave, svjee napadale pahulje. Suzbijajui napadaj munine, Enaor se trgne i pogleda prema kui iz koje su djeca i pas izgleda bili istrali. Vrata su bila otvorena. Oklijevao je na trenutak, onda se odlui i ue.
34

Odmah iza vrata, dvoje ljudi lealo je u neem to je izgledalo kao zagrljaj. Sagnuo se da bolje vidi. Bili su to mukarac i ena, ali ono to je u prvi as djelovalo kao jo jedan utjeni dodir u strahu pred smru, bio je zapravo trag posljednje borbe. enino je grlo bilo pregrieno, tragovi krvi jo su se mogli razaznati ispod inja koje se nakupilo oko mukarevih razjapljenih usana. A u njegovim prsima, blistavo zarobljen u ledu, bio je zaboden no. Polako, prihvatio ga je za drku i izvukao. I prepoznao otricu koja je ubila trojku koju je pronaao na cesti pred kuom. *** Sjedei na brijegu, Kalaide je ula mukli, zavijajui zvuk koji je dopirao do nebesa, ali nije zadrhtala. Znala je odakle dolazi. Sumrak je polako prekrio brijeg svojim pokrovom. Kad se prva zvijezda pojavila na obzoru iznad groba u koji se pretvorila Bajlala, Kalaide je prila Enaorovom konju i sa sedla skinula naramak potpale, a iz bisaga izvadila kremen. Raistivi malo mjesta na snijegu, zapalila je vatru. Onda posegne pod svoju hitonu i izvue svilenu vreicu koja joj je visjela oko vrata. Otvorila ju je, izvadila prstohvat suenih trava i posula ih po plamenovima. "Strielen od Vjenosti, budi im milosrdna", promrmljala je, sklopljenih oiju, u slatkasti miris dima. A onda je, umotana u ogrta, sjela to je blie mogla vatri, i zagledala se u plamenove koji su gubili bitku s pohlepnom hladnoom pustinjske noi.

35

VII

"eno!" Promekoljila se u snu, mrmljajui neto nerazumljivo. Enaor je asak oklijevao, onda je otro protrese. "Probudi se, eno! Kalaide, budi se!" Zatreptala je prema njemu, jo uvijek sumnjiava od sna. "to..." promrmlja. Enaor je povue u sjedei poloaj. "Ne smije zaspati, eno", rekao je grubo, trljajui joj ramena. "Ne moe spavati na snijegu. Smrznut e se." "... nije hladno..." odvratila je, pokuavajui opet lei. Enaor ju je privukao blie vatri koju je zapalila bar je bila toliko razumna tjerajui je da otvori oi. Na neko je vrijeme bio potpuno izgubio pojam o vremenu. Neshvatljiva propast Bajlale navela ga je da zaboravi ljudsku enu koju je ostavio u snijegu, bez zaklona, u ledenoj pustinjskoj noi. Njegovo tijelo, naviklo na sjeverne hladnoe, jedva da je osjetilo pad temperature. Kad se konano natjerao da ode iz mrtvog grada, pronaao je Kalaide kako lei u snijegu, kraj skoro zamrlog ara. Lice joj je ve poelo poprimati onu plaviastu boju koju je vidio na leevima u Bajlali. To ga je najvie potreslo: pomisao da bi se jo jedno mrtvo tijelo moglo pridruiti onima u dolini, smrt isto tako besmislena kao i one druge, ali ovaj put njegovom krivicom. Vatra je bila premala da bi je zagrijala, a vie potpale nisu imali. Bez topline prave, velike vatre, bez zaklona od snijega koji se kovitlao oko njih, nee izdrati do jutra. Preostalo mu je samo jedno. Podigao ju je preko ramena, ustao, zviznuo konjima da ih slijede, i krenuo natrag prema gradu duhova. Unio ju je u prvu kuu otvorenih vrata. Kua je bila tipina za Bajlalu, s vratima koja su vodila ravno u prostranu, sredinju sobu. Poploani pod bio je prekriven tepisima po kojima su bili razasuti veliki, areno izvezeni jastuci za sjedenje, a svako sjedalo imalo je kraj sebe i rezbareni stoli od sandalovine. Iz sredinje prostorije vodila su dva izlaza, zakrivena zastorima umjesto vrata. U kutu izmeu njih stajala je velika, rezbarena drvena krinja. Odmah pred njom, niski okrugli stoli bio je prostrt zdjelicama i tanjuriima za aj, okruen s jo jastuka. U jedan zid bilo je ugraeno veliko ognjite, pred kojim je stajao uski divan. Enaor je poloio Kalaide na divan i okrenuo se ognjitu. Kraj njega je bila uredno sloena hrpa ogrjeva, drvo i osueni konjski izmet. Enaor je jo lomio led koji je prekrivao ognjite kad je Jirial zanjitao na ulazu. Enaor je i njega i Rahina uveo u prostoriju, zatim zatvori visoka ulazna vrata. Iz bisaga je izvadio kremen i vratio se ognjitu. Kad je uspio dobiti potenu vatru, premjestio je Kalaide to se blie usudio, umatajui je u jedan od brojnih sagova umjesto promoenog ghardskog ogrtaa. Jastucima oko stola malo je proirio leaj, da ne mora brinuti hoe li pasti s divana. Bajlala je imala toplu vodu iz izvora skrivenog duboko u stijenama oko grada. Enaor se sjeao da mu je to bila jedna od najzanimljivijih stvari kad je kao dijete posjeivao
36

Kale. Ali ve godinama nije bio ovdje, i mogao se samo nadati da vrui izvor nije u meuvremenu presuio. Pogledao je kroz jedna vrata, vidio da vode u spavaonicu, i proao kroz druga. Kako se i nadao, ova su vodila u kupaonicu. Najvei dio prostorije zauzimala je ovalna kada uklesana izravno u stijenu na kojoj je izgraena kua. Na jednom kraju stajala je runa crpka. Enaor klekne kraj nje i isproba ruku. Radila je, a voda koja je posukljala iz cijevi bila je vrela. Ispustio je uzdah olakanja i zapumpao jae. Dok je napunio kadu, Kalaide je opet zaspala. Ne obazirui se na njene pospane proteste, skinuo joj je kalide i pregledao joj none prste. Bili su crveni i sigurno e neko vrijeme boljeti, ali nije bilo znakova pravih ozeblina. Otkrio ju je, svukao joj tuniku i otkopao hitonu. Onda je ponese u kupaonicu. Nije ju u takvom stanju mogao samu spustiti u iroku, duboku kadu, dovoljno prostranu za petero. Naas ju je spustio na pod, skinuo izme i skliznuo u vodu koja se puila, nosei napola onesvijetenu enu na rukama. Kad ju je zapljusnula vrua voda, ispustila je tih, iznenaen zvuk. "Sve je u redu, eno. To je samo voda." Jo se asak koprcala u njegovom naruju, a onda joj se pogled razbistri. Namrtila se. "to... gdje...?" Zadrhtala je i instinktivno potraila toplinu vode. Enaor je malo spusti, tako da joj je voda sad dopirala do brade. "Zaspala si na snijegu", rekao je. Kalaide kimne, trljajui si elo rukom. "Sanjala sam tako udan..." Odjednom, prekinula se. Oi joj se raire. Enaor je vidio kako pogledom obuhvaa svoja gola ramena, bradavice vidljive kroz vodu. Tijelo joj se ukoilo. Nekoliko puta je duboko udahnula, bacajui sumnjiave poglede prema njemu. Kad ju je podigao, bila mu se prihvatila oko vrata. Sad je polako povukla ruku i pokuala je nehajno spustiti preko svojih grudi. Prsti su joj napipali mokar pramen kose i poeli ga vrtjeti. "Zaspala sam?" promrmljala je, gledajui negdje pokraj njegovog uha. Kimnuo je glavom. Opet je zadrhtala, toliko da se morala prihvatiti za njegovo rame. Onda prui ruku i dohvati rub kade. "Sad... dalje mogu i sama", rekla je, sa zanimanjem promatrajui pumpu. "Sigurna si?" "Znam plivati, Stariji! Ne mora me drati u vodi." Kimnuvi, spustio je ruke i odmaknuo se. Vie marei za brzinu nego za otmjenost, otpljuskala je na drugu stranu i prihvatila se za rub kade, okrenuvi
37

mu lea dok je on izlazio na suho. Odjea mu je bila potpuno mokra. Svukao ju je i ugledao policu pokraj kade. "Tu ima soli za kupanje, ako..." poeo je, ali nije ga pustila da dovri. "Enaor." Glas joj je bio napet. "Moe li me, molim te, sada ostaviti samu?" Namrtio se. Kad ju je odnio u vodu, mislio je samo kako bi je zagrijao. Sad, njeno ponaanje ponudilo mu je i druge mogunosti. Ne. Ni jedno ni drugo ne mogu si to priutiti. Uostalom, bilo je oito da ga ne eli kraj sebe. "Naravno." Otiao je u glavnu sobu i povukao zastor za sobom. Nad ognjitem je visio otrcani bakreni loni. Umotavi se u jo jedan sag, Enaor otvori vrata, napuni ga istim snijegom i objesi ga iznad vatre, onda zatvori vrata i povue veliki drveni kraun. Konjima je izgleda bilo dovoljno to to su se konano maknuli sa snijega. Enaor ih je obojicu ovla istrljao, zatim prokopa po krinji kraj stola. Unutra je naao veselo oslikanu bakrenu kutiju s poklopcem. aj u njoj jo je bio suh i ouvan, kao to se i nadao. Dok je ekao da zakipi voda, pregledao je i spavaonicu. Imala je u sebi samo nizak, irok krevet i jo dvije krinje. Jedna od njih uvala je, izmeu ostaloga, i par vrstih pustinjskih izama, dovoljno malen da bi mogao pristajati i eni. U krinji je bila i cijela zbirka arene odjee, ali Enaor ju je samo ovla pregledao. Nije mu se inilo da bi bilo to od toga moglo ponuditi pravu zatitu od nevremena koje je vani bjesnilo, ali bit e bolje nego njena odjea, prljava i poderana. Otvorio je drugu krinju i odabrao dvije najjednostavnije koulje koje je pronaao, i par hlaa.Odnio je svoj odabir u dnevnu sobu. Kalaide je jo bila u kupaonici. Enaor je spustio odjeu na stol i uzeo kutijicu s ajem. U kipuoj vodi, lie je ispustilo voni miris. Duboko ga je udahnuo, doputajui si trenutak oputanja. U spavaonici je pronaao i nekoliko velikih, debelih runika. Nakaljavi se da upozori Kalaide, odnio ih je u kupaonicu. Kad je uao, bila je u vodi do brade. "Donio sam ti runike. U drugoj sobi ima i odjee, ali nisam znao to bi htjela." Nije odgovorila, samo kimne glavom. Enaor je naas oklijevao, ne znajui to bi trebao rei ili uiniti, onda odustane i vrati se u dnevnu sobu. Sa aicom aja u ruci, sjeo je na jastuk pred vatrom, osjeajui kako mu se miii oputaju na toplini koja je konano poela ispunjavati sobu. Glava mu je bila teka; naslonio je laktove na koljena i sklopio oi. Neto mu je dotaklo nadlakticu, tako blago da isprva nije podigao glavu, uvjeren da je to samo daak vjetra izvana. "Enaor... hvala ti."
38

Kad je podigao pogled, Kalaide je stajala pred njim, umotana u runik do vrata, s nelagodom na licu. Proistio je grlo. "Na emu?" "to si mi spasio ivot... vie puta." Nasmijeila se, pomalo nesigurno. Mokra kosa padala joj je preko ramena u smeezlatnim pramenovima. Djelovala je kao nimfa s nekog starog mozaika. Jae se omotala u runik i ustuknula. "Spomenuo si odjeu..." "U spavaonici, u krinji kraj vrata." Enaor ustane. "aj ti je na stolu." Krenula je prema spavaoj sobi, ali naglo stala. "Kamo e ti?" upita. "Oprati se." Namrtio se. "Jesi dobro?" "Prestravljena sam", rekla je, vrlo mirno, informirajui ga o jednostavnoj injenici. "Ovdje se dogodilo neto uasno pogreno. Mislim da ne bismo trebali ostati nita due nego to je neophodno." "Oboje trebamo odmor", odvratio je. "Po svemu sudei, tko god je ovo uinio, htio je samo smrt. Mislim da emo neko vrijeme biti sigurni." Ugrizla se za usnicu, igrajui se rubom svoga runika. "Ja sam sveenica, Enaor. Ovo mjesto... nije u redu." Nije mogao suzdrati osmijeh. "A postoje jo i mjesta koja jesu?" Naas mu je uzvratila pogled, onda spusti glavu. "Ne znam." *** U krinji nije bilo nieg sivog ni crnog, pa je Kalaide odabrala zelenu tuniku i suknju, kao najtamnije i stoga najblie prihvatljivoj odjei za sveenicu. Sve joj je bilo malo predugako. Morala je uzeti svoj stari remen i presavinuti suknju preko ruba da joj se skute ne vuku po podu. Nikad jo nije vidjela takvu tamnu zelenu boju na tkanini. Znala je da bi odabrala isto i da je krinja bila puna crne i sive odjee. Zbog toga ju je pomalo pekla savjest; kao kad bi u djetinjstvu ukrala kolai s Ljetoslavne trpeze prije no to padne mrak. Strani obiaji ve su je izgleda nagrizali. Sama pomisao da je netko nepoznat vidi nagu trebala bi je prestraviti, ali nije. Postupila je ispravno, naravno, pretvarala se da se nita nije dogodilo i izvukla mu se iz ruku to je prije mogla. Ali to je bio svjestan napor, ne neto to je eljela uiniti. Nije joj se svialo kamo su joj misli krenule. Zato se vratila u glavnu sobu i proetala po njoj, prouavajui strani namjetaj i udne ukrase. Iako joj je sve djelovalo neobino, osjeala je ostatak domae atmosfere u prostoriji. Tko god je ovdje prije ivio, sigurno je uivao u ivotu. Zrak je mirisao na konje i aj, izrazita suprotnost kristalno istom zraku vani, ali prostorija je zato djelovala samo jo udobnije. ***
39

Kad je izaao iz kade, Enaor se osjeao neoekivano dobro. Nije se okupao jo otkako je Anlahlan pao. Nije vie bio siguran koliko je otada prolo, ali nije ni htio znati. Anlahlan je mrtav, kao i Bajlala, premda na drugaiji nain. A to mu je ostavljalo jako malo mogunosti. Natjerao se da zanemari te misli. Odluke mogu priekati do jutra... sve osim jedne. Raspletena, kosa mu je padala do bokova. Enaor proe rukom kroz nju i stane pred zrcalo. Lice koje mu je uzvratilo pogled bilo je na rubu straha. Na polici kraj zrcala stajalo je nekoliko etki i eljeva od srebra, s rukama ukraenim malahitnim intarzijama. Enaor oblizne usnice i odabere srebrni ealj. Raeljao se i spleo pletenicu, poevi nisko na vratu. Onda automatski stisne zube, kao da mu tijelo oekuje bol, i dohvati no. *** Kad se Enaor vratio u sredinju prostoriju, pristojno odjeven u koulju boje pijeska i tamne hlae, Kalaide je podigla pogled i osjetila kako joj se oi zapanjeno ire. Njegova duga pletenica je nestala. Kosa mu je sad dosizala jedva do ramena. U treperavom svjetlu vatre, odjednom se inio strano mlad. Stao je pred njom, napetog lica, ispruivi obje ruke pred sobom. Preko njih visjela je njegova pletenica, patetina poput mrtvog tijela neke male ivotinje. Kalaide zbunjeno ustane i prihvati je s upitnim pogledom. Slegnuo je ramenima, kao da nema to rei. "To je... korota?" upita Kalaide. Iznenaeno ju je pogledao i stresao glavom. "Zavjet." Pred njenim jo uvijek zbunjenim pogledom, proistio je grlo i objasnio: "Odrekao sam se zatite bilo kojeg klana ili grada, bilo ega i bilo koga tko bi me prihvatio." "Dok...?" "Dok Bajlala ponovno ne oivi, ili oni koji su je natjerali da se prodere ne budu uniteni." Opet je slegnuo ramenima, onda skrene pogled. "Ili dok ne umrem." Preko ramena, bacio je pogled na svoju pletenicu u Kalaidinim rukama. "To..." glavom je pokazao na svoju odrezanu kosu "to mi je jako vano, a nemam je kome dati. Moe li je ti uvati?" Jo uvijek zbunjena, Kalaide kimne glavom i briljivo preklopi pletenicu, pa je spremi u dep na svojem pojasu. Enaor je sjeo kraj vatre i opet uzeo svoju au aja. Kosa mu je pala preko lica; povukao ju je unatrag jednom rukom, drugom prikrivajui zijevanje. "Hoe se naspavati dok smo tu?" "Misli da je to mudro?" "Ne bi bilo nita pametnije da se vraamo van na oluju." Kalaide je asak razmiljala, onda spusti svoju au na pod. "Ne bi mi smetalo da malo odspavam na pravom krevetu", ree polako. Enaor kimne, vrtei aj u svojoj alici. "Idi u sobu. Ja u ostati ovdje."
40

Na vratima, zastala je. "Hoe... jesi li dobro, Enaor?" Kimnuo je ne okreui se. Kalaide ga je jo asak promatrala, onda potape konje za laku no i otputi se u spavau sobu. *** Neki nepoznat glas uurbano ju je dozivao. Kalaide otvori oi i ugleda ovjeka duge sijede kose kako stoji kraj njena leaja. Trebao joj je trenutak da ga prepozna, onda se sjeti: bio je to starac kojeg je spasila od gomile u Nar Reolisu. Nasmijeio joj se svojim blaenim osmijehom. "Vidim da me prepoznajete, gospodarice Kalaide", rekao je, svojim jedva primjetnim naglaskom. "To mi je drago." Kalaide ga je zbunjeno gledala. Otkud on ovdje, usred Bajlale? Zaustila je da ga to upita kad je neka tamna sjena prekrila njegovo lice. Zakaljao se, krv mu je posukljala iz prsa, i pao je na pod, s dugim, srebrnim kopljem u leima.

41

VIII

Kalaide se probudila s priguenim krikom na usnama. Nekoliko trenutaka samo je sjedila u krevetu i drhtala, ekajui da joj se srce umiri. Tama oko nje djelovala je prijetee. Napola naslueni, nepoznati obrisi sobe nisu joj ulijevali nimalo povjerenja. Neki prigueni zvuk natjerao ju je da odskoi, pritisnuvi lea uza zid. Tek tad je uoila da ispod zastora na vratima dopire svjetlo. Pazei da ne napravi nikakvu buku, ustala je. Pri ruci nije imala oruja, ali na podu kraj ulaza primijetila je veliku mjedenu vazu. Sad ju je nala pipanjem i, drei je obim rukama, provirila je u sredinju sobu kroz procjep izmeu zastora i zida. Enaor je sjedio za niskim stolom, okrenut leima, pognut nad neim to nije vidjela. Kalaide vrati vazu na mjesto i, povukavi zastor u stranu, pozove ga po imenu. Iznenaeno se okrenuo. "eno? Budna si?" "Komar." Zato li je sanjala starca, zapitala se. Shvatila bi da je sanjala svoga oca, ili Mahiaru. Ali starac joj nije bio blizak; nije mu znala ni ime. Nije znala ak ni odakle je. Plave oi govorile su da je sa sjevera, ali sasvim sigurno nije bio Ghard. A harajski je govorio s jedva naslutivim naglaskom... slino kao Enaor. Ali bio je prenizak, ako je suditi po Enaoru. to nije znala. "Enaore", ree. "Jesi li visok?" Pogledao ju je podignutih obrva. Kalaide ue u prostoriju i smjesti se na divan pred vatrom. Prije spavanja je skinula i tuniku i suknju. Sad je na sebi imala samo dugaku pamunu hitonu, malo preveliku kao i sva nova odjea, i toplina joj je prijala. "Mislim, za svoj narod", objasnila je, podiui naramenicu. "Jesi li vii od veine Starijih?" Slegnuo je ramenima. "Ima ih niih, ali ima i viih. Zato pita?" "Samo provjeravam neto. Jedan stranac kojeg sam upoznala." "Mislila si da bi mogao biti Stariji?" "Da ali bio je nizak. Otprilike moje visine." Odjednom, jo neto joj je palo na pamet. "Ali ne, nije mogao biti Stariji. Imao je bradu." Kotli sa ajem jo je visio nad vatrom. Enaor ustane, napuni jo jednu au i prui je Kalaide. Zatim iz krinje izvue nekoliko smeih ploica i spusti ih na stol. Ueerene datulje, objasnio je, sputajui se pred nju. Svidjet e ti se", doda. "Najlake nas je prepoznati po oima. Pogledaj moje." Oklijevala je trenutak, obuzeta neodreenom nelagodom. Drei au obim rukama, pogledala je Enaora, onda spusti pogled na aj. U njemu je plutalo nekoliko listia. Kad je zavrtjela alicu, zakovitlali su se kao imitacija oluje to je
42

bjesnila iza prozora. "Svi Stariji imaju sive oi", ree Enaor. "Mislim da ni jedan ovjek nema takve." Spustio je glavu, ali nije se odmakao. Samo si rukom protrlja elo, mrtei se. Njegovo boso stopalo zapelo je za rub njene hitone. Kalaide je eznula da je odmakne, ali inilo se tako sitniavim. Skrenula je pogled na stol. Tamo je stajala otvorena knjiga. "A to ti radi budan?" upitala je da ispuni tiinu. "I tebe je probudio komar?" Odmahnuo je glavom. "Glavobolja." "to si to radio?" Uzela je knjigu sa stola. Bila je pisana pismom koje nije poznavala. Vie je sliilo haraici nego kalekoj skripti, ali svejedno ga nije mogla do kraja raitati. "ita neto?" "Pokuao sam", odvratio je s uzdahom. "Ali naao sam samo neke romane." "Romane?" Podigao ju je dignutih obrva. "Zna. Dugake prie." "Kao epovi?" Nasmijao se. "Ne, o obinim ljudima. I nije u stihu." "Proza? ula sam da je to moderno u Kashani, ali..." "Ba." Enaorov glas bio je pomalo prezriv. "Moda." "Ne voli te... romane?" Slegnuo je ramenima. "Vie volim istinite prie nego izmiljene." Kalaide uzdahne. Ona je voljela izmiljene prie ako su dobro izmiljene i zapravo bi rado proitala i koji roman, ali do njihove udaljene provincije prije rata jo nisu stigli, a kasnije nitko vie nije brinuo za knjige. Opet ju je poela hvatati pospanost, ali udobna, ne vie prijetea. Miris trava iz aja udruio se s toplinom vatre i blago je omamio. Bila je prelijena da ustane. "A inae voli knjige?" Gledao je u vatru. Crte lica kao da su mu se omekale, pomladile. Kad je progovorio, u glasu skoro da nije bilo promuklosti. "Volio sam ih." Prstom je zaokruio po zraku, kao da dodiruje neku zamiljenu knjigu. "Nekad davno." "to se... dogodilo? Poslije?" "Postao sam Barlornach. Demonski borac." "to je to?"
43

Nasmijao se i pogledao je. "Onaj tko se bori kao demon." "U Haraji..." oklijevala je, "... demoni su izgubljene due." Enaor si bespotrebno proisti grlo. "Ba tako", ree. Sasvim polako, Kalaide spusti svoju au na pod. Podigla je ruku i dotakla crtu na njegovom obrazu vrcima prstiju. Vidjela je kako je progutao i pokuala se nasmijeiti, ali nije bila sigurna je li joj uspjelo. Mirisao je na ljekovite trave iz svojih bisaga, one koje nije poznavala, nove, strane. Enaor sklopi oi i spusti glavu, tako da mu je obraz sad leao na njenom dlanu. Njegov dah na njenoj koi bio je topao i miran. Nikad nije tako sjedila s Laedorom. S nelagodom, spustila je ruku u krilo, osjeajui se kao da bi je trebala sakriti, obrisati s nje miris nepoznatih trava. Enaor je pogleda s nagovjetajem smijeka u kutevima oiju. "Ako se ne misli vraati u krevet", rekao je, opet promukloga glasa, "bilo bi pametnije da se obue." Kalaide kimne i ustane, namjerno sporo. Uzela je ploicu datulja u jednu ruku i svijeu u drugu. Datulje su stvarno bile ukusne, ali svjetlo skoro da joj nije ni trebalo. Tragovi jutra ve su se poeli probijati izmeu kura... ili je to moda bio samo odsjaj snijega. to god bilo, pomalo ju je zaplailo. Uurbano je navukla suknju i samo prevukla tuniku preko glave, vraajui se u sredinju sobu s pojasom u ruci. Dok ga je vezala, srebrna kopa koju joj je starac poklonio uhvatila je svjetlo i zablistala. "to je to?" upita Enaor prilazei blie. "Ovo?" Kalaide slegne ramenima. Moda je zato sanjala starca. "To sam dobila. Nita vano." Enaor se spustio na jedno koljeno da bolje pogleda kopu. Onda ustane i stane pred nju. "Nita?" rekao je, nekako zbunjenim glasom. Podigao je ruku i razvezao prva dva vora na svojoj koulji. Onda posegne pod nju i izvue lani koji je nosio oko vrata. Na njemu su visjele dvije stvari. Spustio ih je na svoj dlan i pokazao Kalaide. Jedno je bio prsten, zlatni peatnjak s kristalnim kamenom ukraenim nekim udnim znakovima ali drugi privjesak bila je srebrna kopa, posve identina onoj na Kalaidinom pojasu. "Kako... odakle ti to? to to znai?" Enaor strese glavom. "Dobio sam to. Mislio sam da nije nita vano praktiki sam zaboravio na to, sve do sada." Namrtio se i vratio lani pod koulju. "Kopu mi je dao neki starac... koji je proao kroz Anlahlan malo prije opsade. Mislio sam da je to samo jo jedan od onih ludih ljudskih proroka koji preivljavaju mumljajui gluposti." "I ja sam kopu dobila od jednog udnog starca. Proao je kroz Nar Reolis
44

neposredno prije nego to su tebe doveli... to bi to moglo znaiti?" Umjesto odgovora, Enaor podigne obje ruke do sljepoonica i ispusti priguen, bolan zvuk. "Enaor!" Kalaide ga je uhvatila za ramena i zateturala kad se svom teinom oslonio na nju. I njoj se inilo kao da joj je netko svezao ue oko glave i stezao ga sporim, okrutnim okretima. Konji su zanjitali, isto tako zbunjeno i bolno. Kalaide je odvela Enaora do divana i pomogla mu da sjedne. ula je njegovo duboko disanje i shvatila da se bori protiv boli. U njenoj glavi, bol se bre povukla. Ustala je i poela skupljati stvari po sobi. "to god to bilo", rekla je preko ramena, "neemo ovdje ostati vie ni aska." Dohvatila je knjigu sa stola i gurnula je u bisage. Onda zastane i ogleda se oko sebe, procjenjujui to bi im moglo trebati. "Jel' ti bolje?" upitala je Enaora oblaei izme koje su pronali. Nisu savreno pristajale, ali, na svu sreu, bile su malo prevelike a ne premale. "Da", promrmljao je, iako su mu pokreti jo uvijek bili pomalo usporeni. I on se obukao do kraja, onda prie prozoru i virne kroz kure. "Netko je vani", apnuo je. Oslonivi mu se na rame, Kalaide je pokuala i sama vidjeti, ali Stariji je prekine i glavom pokae na konje. to je tie i bre mogla, Kalaide je osedlala konje i pobacala u bisage sve to joj se inilo korisnim, onda dobaci upitan pogled Enaoru. Izvana se neto ulo; inilo se da zvuk dopire tono ispred vrata. Enaor se pomakao u stranu, trudei se da ostane neprimijeen. "to je to vani?" upita Kalaide apatom. "Izgleda kao da dvoje ljudi kopa grobove u snijegu", odvratio je. "Preivjeli? Moda bismo im trebali pomoi?" Enaor strese glavom. "Ne moemo biti sigurni da su stvarni. Moda su prikaze. Neki trik." Kalaide sklopi oi i posegne prema prisutnostima pred vratima. Osjetila je samo uasavajui vrtlog boli i bespomonog bijesa, i mrnju od koje su joj zasuzile oi. "Ne znam..." promrmljala je, hvatajui Enaorovu ruku da ne zatetura. Kratak dodir s onim vani ostavio ju je zadihanu i prestravljenu. "Nisam sigurna..." "A nisam ni ja", rekao je. "Neto stranije no to sam ikad vidio prolo je kroz Bajlalu. Nemam pojma kako izgleda, i ne mogu si priutiti rizik. Moram se vratiti na sjever i stii do Kalhane. Ona je zadnja preostala. Naprosto ne mogu..." Kalaide je zaustila da ga prekine, onda shvati da zapravo uvjerava samog sebe. "to emo?" upita umjesto toga. "Ako..." "." Oslukivao je, zatvorenih oiju, s rukom na balaku svoga maa. Kalaide je zadrala dah, premda nije nita ula. Odjednom, vidjela je kako se Enaoru
45

lice gri od bola. Stresao je glavom kao da je eli raistiti i pojurio prema vratima. Trendva bila je previe zapanjena za pokret, ne elei se suoiti s onim vani, ali ne elei ni ostati unutra. A onda, kad je ula bolni krik Starijeg, jednom je rukom podigla suknju i hitonu, drugom dograbi njegov no i pojuri za njim. Vani je naas ostala slijepa od snijega. Ali oluja je bila udna. ak ni u nekadanjoj pustinji snijeg ne bi smio biti duginih boja, toliko je znala. "Enaor!" zazvala je. "Bjei!" stiglo je negdje s kraja ulice. "Uzmi konje i bjei!" Kalaide je napravila nekoliko koraka prema zvuku Enaorova glasa, onda zapne za rub svoje preduge suknje i padne. ula je kako prema njoj grme kopita i instinktivno se bacila u stranu, priljubivi se uza zid. Kraj nje su projurila dva konja s jahaima. Nije ih vidjela: i jahai i konji proletjeli su kraj nje prebrzo da bi ita razaznala. arena oluja se malo smirila kad su konji proli, kao da se koleba bi li slijedila njih ili se vratila Enaoru. On je stajao malo vie niz ulicu, oslonjen na zid. Kalaide se podigla na laktove i koljena. Glavno tijelo oluje jer vrtlog je polako zadobivao nedvojbeni oblik kao da se poelo okretati prema njoj. "Ne! eno! Vrati se u kuu!" Teturajui, Enaor je krenuo prema njoj, galamei koliko je mogao, kao gonii kad pokuavaju natjerati plijen prema lovcima. Ili moda skrenuti pozornost medvjeda s potencijalne rtve, kao to su uinili kad se Kolion jednom izgubio u lovu. Noge su joj donijele odluku i ne pitajui mozak; Kalaide se nala u kui, penjui se u Jirialovo sedlo, slobodnom rukom grabei Rahinove uzde. Uz divlji uzvik, nagnula se do konjskog vrata i krenula prema vratima. Vani je vidjela samo oluju; natjerala je konje ravno u nju, dozivajui Enaora. Kad su prodrli u uskomeani vrtlog boja i snijega, osjetila je kao da je hvataju stotine ruku i deru na komadie. Jedan je konj zavritao. Po naginjanju sedla shvatila je da se Jirial propinje i trebala joj je sva snaga i spretnost da se odri na njemu. Stotine glasova vritale su joj u glavi. Morala je urlati da bi samu sebe ula, tjerajui bolne krikove da postanu rijei. "Stariji! Enaor! Ovamo!" Jedna blijeda ruka uhvatila je jabuicu njenog sedla. Mogao je to biti bilo tko: pogled joj je dosezao samo lakat od nosa, ali bol je bila prejaka za bilo kakvo razmiljanje. Dograbila je zglob ruke, zatvorila oi jer joj i tako nisu koristile, i zabila pete u konjske sapi. A onda je sve bilo samo hladnoa, srce koje joj oajniki udara u grudima, smrad konjskog straha koji joj puni nosnice, vjetar koji joj amara lice, bjelina koja je osljepljuje ak i kroz sputene kapke. ula je stenjanje i otvorila oi. Enaor se drao, ali jedva, obim rukama steui sedlo, s maem u zubima. Lice mu je bilo krvavo. "Da stanemo?" upita Kalaide. "Ne moe..."
46

Nestrpljivo je stresao glavom. Kalaide je pustila Rahinove uzde i posegla za maem. Nije mogla dobro uhvatiti drak; bojala se da e ga samo porezati. Konano, odlui se i uhvati otricu. "Pusti", rekla je, osjeajui kako joj rub prolazi kroz kou. "Imam ga." Posluao ju je, ljutito tresui glavom. "Ti si luda, eno", bilo je prvo to je rekao. Okrenuo se u stranu i pljunuo u snijeg. "Rekao sam ti da bjei." Kalaide se nasmije. "Pa to sam i uinila, zar ne?" Stigli su do brijega iznad Bajlale. im je Kalaide zaustavila konje, Stariji sklizne na tlo. Kalaide skoi sa sedla i pritri mu. "Jesi dobro?" Kimnuo je, masirajui ruku. Kalaide je bacila pogled prema zaleenom gradu i instinktivno se skutrila u snijeg. "Blaga Matrielen..." "to je?" Bez rijei, Kalaide digne ruku i pokae na dolinu pod njima. Oluja je prestala. Na sjajnom suncu koje se bezobzirno probijalo kroz rastrgane oblake, areni vrtlog djelovao je jo nestvarnije nego dolje u gradu. Teturao je preko plaviastobijele pustoi, pratei dva konjanika koji su skoro pregazili Kalaide u Bajlali. S brijega, njihov je trag Kalaide izgledao kao tokasta crta granice na nekom zemljovidu. Na njenom kraju, dva jahaa su se jo probijala kroz led i snijeg, no napredovali su bolno sporo. A dalje, na jugozapadu, ogromna vojska prosipala se po netaknutom snijegu, s crvenim ogrtaima poput kapi krvi na jutarnjem suncu. Enaor promrmlja psovku ispod glasa i ustane. "Moramo se maknuti odavde." arena meava je sustizala jahae. Kad im je prila blie, zgusnula se i poprimila ljudski obris, onako kako se pojavila u gradu. Jedan se konj propeo i zbacio svoga jahaa; drugi se okrenuo i ugledao areni obris divovskog djeteta kako im se pribliava. Zbaeni jaha bacakao se po snijegu, ali inilo se da ne moe ustati. Onaj na konju naas je oklijevao; arena meava stizala je sve blie; jaha je dohvatio uzde drugog konja, okrenuo se, i pobjegao. Kalaide si rukom prekrije usta da prigui krik. Meava je skoila na obris u snijegu, usisavajui oajni krik u sebe. Kalaide sklopi oi. "eno, ne!" Okrenula se, iznenaena napetou Enaorova glasa. "Molim?"
47

Lice mu je bilo jo bljee nego obino. Vidjevi njenu zbunjenost, proao je rukom kroz kosu i proistio si grlo, kao da mu je neugodno. "Bojao sam se da e pokuati posegnuti u... ono." Kalaide ustane iz snijega i oprai si suknju. "Dotakla sam ga u gradu", ree tiho. "Nita ne mogu uiniti." Podigla je glavu i osmjehnula se Enaoru. "Nisam uvijek nerazumna, zna." Umjesto da joj uzvrati osmijeh, Enaor se namrti, gledajui preko njenog ramena. "to to rade?" Kalaide se okrene. Ghardska vojska se naglo zaustavila na istini nedaleko od grada. Uredni redovi naglo su se pretvarali u kaos otvorene konice. Iz kola koja su bila na kraju kolone izlazili su ljudi u bijelim odorama i ogrtaima obrubljenim zlatnim vezom. Kalaide proguta. Sveenici Sunca? inilo se da izvikuju naredbe i dobivaju poslunost. Vojnici su jurili ovamoonamo, neki loei vatre, neki rasporeujui kola u krug, neki podiui atore. Jedna mala skupina odvojila se od ostalih i krenula u stranu, blie Bajlali, predvoena ljudima u bijelom. Zapalili su etiri vatre, a svaku je smjesta okruilo po etiri ovjeka u bijelom. Na sve jaem dnevnom svjetlu, Kalaide je vidjela da su im lica prekrivena zlatnim maskama. "Kastranionovi sinovi", promrmljala je u nevjerici i ustuknula. Osjetila je Enaorovu ruku iza sebe i stisnula je. "Sigurno." "Zna li to rade?" "Ne tono. To je obredni raspored po etiri sveenika za svaku vatru, etiri vatre za svaku jezgru, etiri jezgre za puni krug. Ali nemam pojma to ele..." "to god bilo, vjerojatno je opasno", ree Enaor. "Svi su zatieni." "Zatieni?" "One zlatne maske. Srebro provodi magiju, zlato je zaustavlja. Nisi to znala?" Namrtio se. "Mislio sam da svi to znaju." "Uili su me da ne nosim zlato, ali svi smo mislili da ta odredba samo spreava sveenike da ne postanu pohlepni..." Zbunjeno, stresla je glavom. "Ali ja sam samo obina sveenica... Moda neki vii sveenici znaju za to." Enaor slegne ramenima. "Oito je da oni znaju za to nije vano odakle. ak im i konji imaju zlatne uzde znai da se petljaju u neto to utjee i na konje i na ljude." Odjednom, glas mu je zamro, oi se stisnule. Crta kraj njegovih usta inila se snanijom. Kalaide se okrene prema dolini da vidi zato. Kraj svake vatre, vojnici su podizali po etiri kosa kria. Ostali su iz kola dovodili ljude vezanih ruku, tjerajui ih prema krievima. Pred svaki dovreni kri stala su po dva sveenika. Imali su torbe pune opreme koju su rasprostirali na snijeg,
48

po uredno pripremljenim istim krpama. Kalaide se namrtila, pokuavajui vidjeti to to vade. "Ne", apnula je, nesvjesno jae steui Enaorovu ruku. "Pa ne misle valjda..." Enaor joj uzvrati stisak. "Misle", ree suho. "to... zato..." Osjetila je da je pokuava povui na drugu stranu, natjerati je da ne gleda, i nestrpljivo mu se otela iz ruku. Sijevajui pogledom s doline na njega i natrag, rekla je:"Ti zna to e se dolje dogoditi. Zna emu im slue ti krievi." Kimnuo je. Lice kao da mu se okamenilo. Kalaide proguta. "Kako zna?" upita apatom. Proistio je grlo. "Bio sam na jednom." Zahvatala je rukama po zraku, ni sama ne znajui to trai. Htjela je neto rei, ali rijei su je izdale. Sve je to bilo previe, tako potpuno, savreno previe. Blaga Matrielen, ne moe se sad raspasti. Ne smije. Nema za to vremena. Mora... neto... Osjetila je vie nego vidjela kako je Enaor krenuo prema njoj i podigla ruke, bojei se dodira. A onda je Enaor opsovao. "to sad...?" promrmljao je, i zbunjenost njegova glasa natjerala ju je da opet pogleda u dolinu. etiri ovjeka u sveenikim odorama pojurila su prema arenom vrtlogu i rasporedila se oko njega, rairenih ruku, kao da ga mogu zaustaviti. U meuvremenu, iz posljednjih kola izalo je i desetak obrisa u crnim hitonama izvezenim srebrom. Kalaide proguta. "Sestre..." proape. "to one rade ovdje?" Okrenula se prema Enaoru. "Ono su harajske sveenice i sveenici. Zato surauju s Ghardima?" Enaor odmahne glavom. "Ne znam. Znam da ih vai bogovi pomau." "Nemogue..." Dolje, sveenicama Mjeseca pridruilo se isto toliko sveenika Sunca. Parovi su zauzeli svoje poloaje u krugu oko krieva sa zarobljenicima. ak i da nikad u ivotu nije ni jednom slavila ljeto, Kalaide bi prepoznala pokrete parova. Nije mogla vjerovati svojim oima. "Moda... pleu" promrmljala je, zvuei blesavo i sama sebi. "Ne pleu." Enaorov glas bio je otar i hladan kao ledena pustinja oko njih. "Pare se." "Ali zato? To nema smisla..." "Bol i uitak. Pokuavaju kontrolirati onaj areni vrtlog. To je jedino objanjenje." Opet si je proistio grlo. "Vjerojatno su to isto pokuavali i u Anlahlanu. Samo to im se plijen tamo nije ni pojavio." Podigao je ruku do prsa, kao da ga rebra bole, i oslonio se na svoga konja. Onda polako digne ruke i poloi ih na crnu kou svoga sedla, ispruenih,
49

rairenih prstiju. Na unutarnjoj strani lijeve podlaktice imao je oiljak koji nije blijedio; Kalaide ga je primijetila jo kad mu je ivala rane, u podrumu Nar Reolisa. Jo se sjeala osjeaja njegove koe pod svojim prstima, skoro neprirodne glatkoe dodira. Do vrha brijega su ve dopirali razni zvukovi predstave za meavu duginih boja. Odupirui se potrebi da prekrije ui, Kalaide korakne blie Enaoru. Dolje u Bajlali uzeo je kratku konu jaknu. Dopirala mu je samo do iznad struka, pruajui joj pogled na njegove duge noge. Ne da joj je pogled trebao: nije morala ak ni sklopiti oi da bi prizvala sliku njegovih vrstih, golih bedara dok je stajao pred njom u snijegu, teko diui, nakon one borbe s Ghardima. Zakoraknula je, pruajui ruke prema njegovim ramenima. Snijeg pod njenim nogama zakripi. "Batharon te lovio, eno, ne pribliavaj se!" Glas mu je udno drhtao. Kalaide stane, pitajui se to je zapravo kanila uiniti. "Okreni se na drugu stranu i ostani podalje. Moramo izdrati dok ne zavre." Odjednom, shvatila je. Zato su dolje ak i sveeniki konji bili zatieni od magije: Kastranionovi sinovi svuda oko sebe su slali osjeaje koje su izazivali uitak i bol podjednako. To je vjerojatno bila svrha cijele predstave. Primamiti dugino stvorenje obeanjem uitka, i onda ga zarobiti prijetnjom boli. im je to shvatila, Kalaide je poela smiljati kako bi se zatitila. Ipak je ona sveenica Mjeseca: osjeaji su ono ime Matrielen najbolje vlada. Mora biti u stanju pronai nain da se rijei ove nametnute pohote. Bilo se teko koncentrirati s Enaorovim ramenima u vidokrugu, pa se okrenula prema Rahinu. Uhvatila se za sedlo i sklopila oi. Prvo je pokuala podii uobiajene zidove. Nije pomoglo: koliko god se trudila, slike i sjeanja prodirale su kroz njenu obranu. Sveenici u dolini nekako su drugaije slali svoj dodir. Njegove ruke pod njenim leima i koljenima, vrua voda jedino to ih dijeli. Sinovi Kastraniona nisu bili obdareni empatijom. To je Matrielenin dar. Njihova je sposobnost povezivanje umova, razmjena misli i slika a ne osjeaja. Moda bi njihova zatita tu radila, ali zlatne maske kao da su ukazivale da ne radi. Njegova koa pod njenim prstima dok sputa ruku s njegovog vrata. Premda se govor uma mogao i nasilno prenijeti, to se smatralo opasnim i tekim. Ovakva projekcija osjeaja naprosto u eter uope ne bi smjela biti mogua. Svako posizanje je samo posizanje. Mahiara je to voljela govoriti kad bi njene uenice neki zadatak proglasile pretekim. Kalaide proguta. Enaorovo lice uz njen dlan, rub usnica koji dodiruje njenu kou. Logika. Mora ostati logina. Pri posizanju za nekim, otvara svoju nutrinu i isputa dio sebe da ostvari kontakt. to bi bilo suprotno od toga? Suprotno bi bilo zatvaranje. Ali za to bi se morala odrei svih uobiajenih zatita, jer su i one zapravo kraci koje puta u svijet. Ostala bi otvorena za bilo kakav napad. Njegova prsa uz njena lea, njegova ruka oko njenog struka, Jirialovi
50

miii koji se upinju pod njenim rairenim nogama i guraju je uz njegovo tijelo. Stisnula je zube. Vrijedi pokuati puno gore nego to ve jest ne moe biti. Zamislila je kako se zatvara, povlai sve trake sebe koje automatski prua u svijet, ak i one koji joj doputaju dodir, sluh, vid. Sjedio je gol pred vatrom kad je izala iz kade. Samo je trebala pustiti runik da joj padne s ramena. Krikovi iz doline izblijedili su joj u uima. Drhtanje u njenoj utrobi se smirilo. Usporila je disanje, povlaei se jo dublje. Sedlo pod njenim prstima kao da je omekalo, grubi dodir koe postao je blag i gladak. Gladak kao Enaorova koa, provukla joj se misao, ali uspjela ju je zanemariti. Konano, sve to ju je okruivalo bila je tama, prazna i tiha kao naputeno mije gnijezdo. Kalaide otvori oi. "Enaor", rekla je. Glas joj je zvuao kao da dopire kroz nekoliko slojeva vune. "Enaor, nala sam nain." On je kleao kraj Jiriala, jo uvijek okrenut leima, ruku zarivenih u snijeg. Jo ga je bilo teko gledati, ali mogla se kontrolirati. Na zvuk njena glasa, on je samo podigao glavu. "Moe to priguiti", ree Kalaide. ula je vlastitu zadihanost i zabila si nokte u dlanove da je smiri. Koraknuvi unatrag, poela je govoriti, tjerajui se da gleda samo netaknuti snijeg meu njima. "Mora se potpuno zatvoriti. Odbaci zatite; samo ti smetaju. Naprosto povuci sve to ima. Uvuci se u sebe." "Sigurna si?" Vie uzdah nego rijei. Zvuk njegova glasa kao da joj je uao u kraljenicu. Nadala se da e joj otrina pomoi. "Samo me posluaj, Stariji." Neko vrijeme vladala je tiina. Konano, Kalaide je ula pokret i usudila se podii pogled. Enaor si je lice pokrio zasnijeenim rukama. Nakaljala se. "Uspio sam", ree on. "Moramo pobjei odavde." Ustao je i uzjahao. "Dok jo moemo." Kalaide baci pogled prema dolini. Dugino stvorenje primaklo se blie krugu, ali inilo se rastrzano izmeu svoje prethodne rtve i nove igrake. Ogromna glava okretala se ovamo i onamo, naglim, djetinjastim pokretima. "Jadno malo", promrmlja Kalaide. "Jadno malo?!?" Enaor se osvrnuo. "Zato radije ne ali one na krievima?" Trznuo je uzde; Jirial uzvrati nervoznim frktanjem. Kalaide je uzjahala gutajui strah. "Naravno da ih alim. Ali ao mi je i vrtloga, to god bio. Djeluje kao... dijete." "Da, dijete koje se hrani tvojim osjeajima." Potjerao je konja i ne gledajui je. Rahin se muio na snijegom pokrivenoj padini. Nakon nekog vremena, Kalaide dovikne: "Enaor!" Pogledao ju je preko ramena, ne zaustavljajui se. Kalaide je primijetila napetost njegovog lica, ali nije se dala zastraiti.
51

"Kamo idemo?" upitala je, tjerajui Rahina da ga sustigne. Enaor se opet okrenuo. "Dolje." "Dolje? Blie Ghardima? Pa ti se ali!" "Tako e biti najsigurnije. Nemamo pojma koliko ih ima, i stiu li im moda pojaanja. Ovako emo bar znati to se dolje dogaa." Kalaide sklopi oi, pokuavajui smisliti odgovor. Dok su silazili, bol se poela probijati kroz njena priguena osjetila. Znala je to to znai: Ghardi i sveenici uspjeli su u svojim planovima. Nije joj se sviao smjer u kojem su krenuli, ali nije vidjela da ima izbora. Jednom rukom upkajui rub svog ve otrcanog ghardskog ogrtaa, pola je za njim.

52

IX

Nebo se posve zatamnilo prije no to je Enaor osjetio kako se bol povlai. Zaustavio ih je kod zadnjih dina koje su ih mogle sakriti od Gharda i ekao sumrak, ne okreui se, ne govorei. Znao je da je Kalaide jo uvijek tu samo po povremenom frktanju njenog konja. U trenucima najjaeg bola, pa ak i priguenog njihovim povuenim stanjem, uo bi i njeno stenjanje. Nije joj mogao pomoi, pa bi samo stisnuo zube i ekao da najgora bol proe. U jednom su pogrijeili: krievi nisu bili ograda koja je trebala zadrati dugino stvorenje. Bol ga je privlaila jednako koliko i uitak. Stvar kao da nije znala ni shvaala razliku. Kakav god bio osjeaj, inilo se da uiva otkrivajui ga. Povremeno bi iznad snjenih dina ugledali njegovu ogromnu glavu, dok su Kastranionovi sveenici izgovarali duge molitve i vezivne ini. Poput djeteta, stvor je reagirao samo kad bi ga neka veza izravno potegla, ali lako je gubio koncentraciju. A sad se sputao mrak, harajski bog Sunca privremeno je gubio mo a Matrielen jo nije stekla svoju, u onom neodreenom trenutku izmeu dana i noi. as za pokret. "Idemo", apnuo je Enaor i potjerao Jiriala, jo uvijek ne elei pogledati Kalaide. Bol nije bila jedino to je tijekom dana zabavljalo dugino dijete. Oprezno su krenuli prema rijetkoj umi na rubu pustinje. Na pustinjskoj strani u meuvremenu je izrastao pravi vojni tabor, u potpunosti izloen boanskim svjetlima Sunca i Mjeseca. Veina vojnika ve je poveerala, i sad su glasno hrkali u velikim ghardskim atorima. Samo su straari i sveeniki pomonici jo bili vani, a ak su i neki sveenici potraili zaklon od ledene noi. Dugino dijete ve im je prije nekog vremena nestalo s vida. Enaor se nije usuivao nadati da i ono spava, ali ako ga zanimaju nova iskustva, moda oponaa vojnike i pretrauje im snove. Nelagodni zvukovi to su stizali iz atora govorili su u prilog toj pretpostavci. Dok su se oni skrivali iza dina, Ghardi su proirili magijski krug. Oito nedavno postavljen niz krieva bio je na samom rubu ume. Na svakom kriu bio je po jedan zarobljenik, ali nigdje nije bilo straara. Enaor to nije ni oekivao tako je bilo i u Anlahlanu. Oni koji su preko noi ostajali na krievima nisu imali snage za bijeg. "Enaor, stani." apat joj je bio jedva ujan, ali svejedno je uo napetost. Duboko udahnuvi, Enaor se okrene u sedlu. "Dobro si?" Kalaide odsutno strese glavom, silazei s konja. "to..." Odmahnula je njegovo pitanje i oprezno krenula prema krievima. Enaor oblizne usne. To je suludi rizik. I ba zato je htio proi to blie ghardskom taboru. Poteui bode s
53

pojasa, sjahao je i, promljavi Jirialu da ga prieka, slijedio je do zarobljenika. Kalaide je stajala pred najbliim kriem, igrajui se rubom svoga ogrtaa. Stajala je usred krvave mrlje na snijegu, ali inilo se da nije toga svjesna, kao ni zadaha krvi i izmeta koji je stizao s krieva. "Jo su..." "Znam." Enaor je priao kraju reda i, duboko udahnuvi, spustio sve svoje brane. To je bilo jedino to je mogao pruiti zarobljenicima: podijeliti to osjeaju, sve do olakanja smrti. Ispustio je dah i poeo, hitrim, preciznim pokretima. Neko vrijeme, uo je samo kripanje snijega pod svojim izmama i stenjanje svoje kone jakne dok mu se ruka dizala i sputala. Osjetio je kako se Kalaide pridruila kontaktu, ali brzo se i povukla, ostavljajui za sobom samo natruhu strave. Nije joj zamjerao, premda to ne bi oekivao od nje. Kad je stigao do posljednjeg kria, uhvatila ga je za ruku i zaustavila prije nego to je udario. "Daj meni." Moda je htjela okajati to to je pobjegla. Skoro bez oklijevanja, Enaor joj prui no. Kapao je krv po rubu njene suknje. Enaor se odmakne za korak. Kalaide je prila starici svezanoj na kri. Propevi se na prste, pokuala ju je poljubiti pa, kad je nije mogla dosei, samo joj dotakne usne rukom. "Zbogom, Tahal", promrmljala je, i sklopila oi. Pogodila je svoj cilj s preciznou iscjeliteljice. Nakon toga, ostala je stajati, bez rijei, zurei u mrtvo tijelo na kriu. Konano, Enaor je uzeo bode iz njenih mlitavih prstiju, obrisao ga u snijegu i osuio o svoje hlae prije no to ga je vratio u korice. "Idemo." inilo se da ga Kalaide uope ne uje. Enaor joj spusti ruku na rame. "eno." Kao umorno dijete, pustila ga je da je odvede od krieva i podigne u sedlo. "Tko god da je bila, ao mi je", rekao je Enaor, vodei joj konja za uzde. Rijei su bile slabe, ali drugo nije imao. Skrenuo je prema sjeveroistoku, neko vrijeme vodei oba konja, a kad je procijenio da su dovoljno daleko, ponovno je uzjahao. Ali Kalaide nije prihvatila svoje uzde kad joj ih je ponudio, i to ga je zabrinulo. Pokuao ju je dozvati; nije reagirala. Na kraju, zaustavio je konje i, psujui si u bradu, zapalio vatru i spustio ljudsku enu s konja, umatajui je jo i u deku sa Jirialovih lea. Isprva je mislio da je to ok, ali ak i kad je skuhao aj i natjerao je da ga popije jo uvijek pasivna, jedva svjesna poeo se ozbiljno brinuti. Jedini znak ivota na njoj bili su prsti koji su uporno upkali rub ghardskog ogrtaa. Nervozno proavi rukom kroz kosu, Enaor je unuo pred nju i uhvatio je za
54

ruke da zaustavi njihov nesvjesni ples. "eno", ree tiho. Vidio je to u Anlahlanu. Nakon pada, kad je poeo pakao, neki su se naprosto pustili. Enaor se sjeao njihovih lica, praznih izraza nedovrenih djejih crtea. Gledajui sad isti taj izraz na Kalaide, morao je priguiti potrebu da je udari, samo zato to mu je vratila to sjeanje. "eno", ponovio je kad nije reagirala. "Reci mi." Glas ga je opet izdao; opsovao je u sebi i proistio grlo. "Shvatit u." Bila se zapiljila u njihove spojene ruke. Sad podigne glavu i pogleda ga u oi. "Hoe li?" Kimnuo je glavom, jedva se usuujui nadati. Trenutak kasnije, opet je spustila glavu, tresui je, kao da eli rei da mu ne moe vjerovati, usprkos svemu. Enaor duboko udahne i zatvori oi. Samo joj je na jedan nain mogao dati do znanja da stvarno razumije kako se osjea. Stisnuvi zube, spustio je sve svoje zidove. Nita. Nesposoban povjerovati, Enaor otvori oi i namrti se. Kalaide je jo uvijek sjedila u istom poloaju, kao da nije ni svjesna to joj je upravo ponudio. Sasvim blago, Enaor je posegnuo za njom i osjetio njenu obranu, vrstu kao bilo koja njegova. Dodirnuo ju je za probu, bez imalo snage; odjednom, podigla je pogled i susrela njegov, ispustivi mali, oajni zvuk. Oi su joj oekivale silovanje, ali nisu nudile otpor. Zadrhtao je od toga izraza. "Kalaide", apnuo je, ne vjerujui svome unitenom grlu, "nemoj me se bojati." Usne su joj se rairile u mali, saaljivi osmijeh. "Da se bojim tebe? Zato bih? Misli mi nauditi?" Progutao je. "Jasno da ne. Zar to jo ne zna?" Slegnula je ramenima, moda i namjerno oponaajui njegov uobiajeni pokret. "Vie nita ne znam, Stariji. Razoarala sam svoju Boicu, prekrila zakletve, napustila dom. Kakva me god kazna snala, zasluujem je. Tko sam ja da se bunim protiv suda Boice?" "Zato... zato misli da zasluuje kaznu?" upitao je, blago joj stisnuvi ruke. "Nisi nikome naudila." "Osim onima koje sam ubila." "To je bio in milosra, i ti to zna. Nikakav iscjelitelj joj ne bi pomogao." "Ne znam. Nisam ni pokuala." Glas joj je bio tanak, drhtaj u njemu jedva pod kontrolom. Razgovor se inio kao da hoda po proljetnom ledu. Morao se oduprijeti porivu da je na silu privue k sebi, ne bi li je zadrao od pada u tamu koja vreba ispod tanke kore. "Nemoj se sramiti straha. Svi smo mi samo smrtnici. Prestraimo se, zgadimo, i ustuknemo. Ja sam gore udovite nego ti kad to gledam izbliza."
55

Odjednom, oi su joj se razbistrile na njegovom licu. "O emu ti to govori, Stariji?" Enaor oblizne usnice. Nije smio pogrijeiti ni u jednoj rijei. "Ustuknula si od kontakta na krievima. Nemoj si to zamjerati. I ja sam to uinio, puno puta." Oi joj se raire u iznenaenju. "Mislio si da je to moj problem?" Zahihotala je, nezdravim zvukom. "Usudio si se pomisliti da bih pustila Tahal samu u smrt da sam imala izbora?" Zbunjen, Enaor ju je pustio da izvue ruke iz njegovih. "Kako to misli? Mislio sam..." "Mislio si pogreno, kao i obino, Stariji!" Ustala je i nervozno se ushodala. Rub njenog ogrtaa zapeo je za au i prevrnuo je; nije se ni obazrela. "Moda sam prekrila pola svojih zakletvi, i moda jesam kukavica, Stariji, ali nisam izdajica!" Stala je i pogledala ga. "Majka mi je umrla kad mi je bilo sedam godina", rekla je, malo mirnije. "Od tada, Tahal je bila jedina majka koju sam imala izvan Hrama. Kako se uope usuuje pomisliti da bih je napustila? Drala bih je do kraja..." Glas joj je pukao; duboko je udahnula i nastavila: "U najmanju ruku, zatitila bih je od te zadnje boli samo da sam mogla! Ali nisam mogla, Stariji, jel' ti sad jasno? Nisam mogla. Matrielen me se odrekla, i oduzela mi svoj dar. Vie ne mogu posegnuti." Zavrila je tiho, glasa jedva jaeg od apata, oajniki guvajui rubove svoga ogrtaa. Kad se Enaor zbunjeno namrtio, pustila je ogrta i bespomono stisnula ake u prazninu. "Ne mogu." Enaor proguta i ustane. "To je nemogue!" ree. "Ne moe to samo tako izgubiti. Posegni za mnom." Stresla je glavom. "Ne. Ne mogu." "Osjetila si kad sam ja posegnuo za tobom, to znam. Pokuaj." "Ne." Prestraeni izraz njenog lica toliko ga je razbjesnio da se jedva obuzdao. Ako je to istina, njena Boica kaznila ju je gore nego da je oslijepi. Nadao se da je to samo iscrpljenost, u spoju s dugim razdobljem provedenim u onom udnom, priguenom stanju, ali nije mogao biti siguran. "Daj, eno. Ne moe samo tako odustati." "Ne shvaa, Enaor. Ne bih podnijela da se opet naem u onoj beskrajnoj magli." To je bila novost. "Magli? Kako je izgledala? Siva?" Oklijevala je prije odgovora, oito se pokuavajui prisjetiti tone slike. Batharon ih lovio, dobro su je poduili. Od ljudskog bia ne bi oekivao takvu disciplinu. "Neka vrsta... mlijeno, gusto sivog", ree konano. "Nema krajolika, nema slika. Samo... dojam." "Jesi li vidjela mene?" To je nemogue. Ne bi smjelo biti mogue.
56

"Kad ti kaem da nikog nisam vidjela! To nije bilo posizanje!" Enaor duboko udahne. "Kad si iza kapaka ono to ti zove posizanje to tono doivi?" "Zato?" "Samo mi odgovori. Slike, dojmovi, to?" "Pa... U obinom posizanju, osjeam samo emocije i mogu otprilike odrediti odakle dolaze." "To je sken. Ne mislim to." "Ako se usredotoim za veliko posizanje..." Opet je dohvatila svoj ogrta, sad zamiljeno. "Pa, viemanje vidim isto to i otvorenih oiju, samo je slika jasnija i mogu se bolje usredotoiti na odreenu toku." Govorei, sklopila je oi, ali sad ih je opet otvorila, kao da se boji da bi mogla automatski posegnuti za njim. Enaor joj blago dodirne zidove; jo su bili tu. "Dobro", rekao je, sklapajui oi i sputajui se na tlo. Ako je u pravu... nije mogao ni poeti promiljati sve posljedice. Morao se prvo uvjeriti. "Sad sjedni." Kad je uo da ga je posluala, naslijepo je ispruio jednu ruku. Njeni prsti s oklijevanjem su prihvatili njegove. Iza kapaka, vidio ju je posve jasno, uurenu u travi koja je ovdje zamijenila bezduni snijeg, oiju stisnutih vrsto poput djeteta. Malice je spustila svoje obrane. Jo joj se nije usuivao obratiti kroz kontakt, da je ne prestrai. "Dobro ti ide", rekao je na glas, kao da poduava nekog mladog i neiskusnog, kao to su nekad njemu govorili. Rijei njegovog oca. Trebala mu je sva koncentracija da je provede kroz sljedei korak. Odbacujui svaku pomisao na svoga oca, Enaor si proisti grlo. "Sad se sjeti kako je bilo kad si izgubila kontakt kod krieva. Ali sjeti se tono kako je bilo." Osjetio je kako joj se tjelesna ruka oputa dok se koncentrirala. Priekao je jo malo, da joj prui dovoljno vremena za usporavanje disanja i pulsa. On je svoje tijelo mogao kontrolirati bez napora, ali nije imao pojma kakvom se tehnikom slue ljudi, ni koliko im treba. "to sad?" Pitanje ga je uhvatilo nepripremljenog. Bila je jednako brza kao i on, i progovorila je kroz kontakt. Pa, ako nita drugo, sad je sigurna da nije izgubila dar posizanja. "Sad me slijedi." Polako, usredotoio se na svoju nutrinu. Iza njegovih kapaka i ispred njih, Kalaidini prsti ovili su se oko njegovih sa tek natruhom nesigurnosti. Enaor joj se nasmijeio, nadajui se da djeluje ohrabrujue. A onda poleti. Tri razine svijesti iznad tjelesnog. Sken, koji samo odreuje izvore energije, obino esto ulo. Iza kapaka, kamo se prenosi skoro cijeli tjelesni svijet jer
57

skoro sve u njemu ima nekakvu duu, ak i biljke i kamenje. I na kraju, sivozor. Tu se moe pronai samo najdublje, najintimnije jezgre, a ak i za to treba vjebe i znanja. Neki su to nazivali najdubljim kontaktom, ili najniom razinom. Za Enaora je oduvijek najbolje funkcionirala suprotna slika. Zamislio bi se kako leti prema gore, ostavljajui svijet za sobom, kao da stoji na najviem balkonu tornja anlahlanskoga usred oblanog dana. Svuda oko sebe vidio je samo sivilo, slino oblacima, bezoblino ali ne i jednolino. Postupno, sivozor je poeo poprimati Enaoru da se orijentira. S njegove desne je treperio, poput sunca koji se probija trebala biti u stanju slijediti sve dovde. Znai, i ljudi se mogu uspeti do sivozora. li se nauiti i snalaziti u njemu. eno? ukasto je svjetlo zatreptalo, ali to je bilo sve. Bolje nego to je proao njegov prvi pokuaj. Sad emo se opet spustiti, poalje Enaor, vrlo polako. Ovdje ne moemo razgovarati. Pustio je da ga koncentracija spusti za jednu razinu, i konano van, na uobiajenu stranu kapaka. U snijegu vrstog svijeta, Kalaidine oi bile su razrogaene i djelovale su prestraeno. to je to bilo? upitala je, jo uvijek pomalo zadihana. Gdje smo to bili? To je sivozor. Mjesto koje moe dostii samo krajnja sutina tvoga bia. Kod krieva si naprosto presegla, vjerojatno zbog uzrujanosti. Nala si se u sivozoru, i nisi znala to bi. Ali... Progutala je i zautjela, mrtei se: Enaor je skoro vidio kako joj um grozniavo radi, trudei se da shvati to to znai. Nadao se da nee shvatiti ba sve to to znai, ali nada je bila slaba. Bila je puno prepametna da ne primijeti. To znai, rekla je polako, da sam ipak mogla pomoi Tahal. Nije imalo smisla lagati joj. Da. Ugrizla se za usnicu, prstima opet unitavajui rub ogrtaa. Enaor posegne za njom to je njenije mogao, ali zidovi su joj bili neprobojni. eno. Bez rijei je podigla glavu. Daj da te nauim o sivozoru. Zato? Jer ga moe dosegnuti. Jer, kao i svako drugo mjesto, moe biti opasan ako ga ne razumije. I jer...?
58

prepoznatljive osobine, doputajui strane, ukasti trak svjetla nesigurno kroz oblake. Nasmijeio se. Ne bi ga Ali to je sasvim sigurno bila Kalaide. Naravno, posve je drugo pitanje mogu

Nije mogao suspregnuti osmijeh. Brzo ga je nauila itati. I jer su mene nauili da ljudi ne mogu dosei sivozor, i zanima me je li to bila djelomina ili potpuna la. Kalaidin uzvratni smijeak samo je malice oklijevao. Dobro. Onda me naui. Prvo moram uspostaviti vezu. Ustao je i priao njihovoj vatri, razvezujui lijevi rukav svoje koulje. Pokretom glave pozove enu blie. Daj mi ruku. Posluala ga je bez rijei, oima slijedei svaki njegov pokret. Mora da je bila izvrsna uenica. Zavrnuo je svoj rukav, onda gurne ogrta s njenih ramena da joj ne padne na dlan. vrsto je uhvati za ruku i oblizne usnice. Kako bi ti rekla, ovo bi moglo malo peckati, rekao je tiho, i pogledao vatru.

59

Plamenovi su pod Enaorovim pogledom zagrmjeli kao umski poar, bljeskajui ruiasto i ljubiasto i, nevjerojatno, plavo. Bilo je to prvi put to ga je Kalaide vidjela bacati doista strane ini, i prizor ju je malo potresao. Oi su mu poprimile udnu boju, poput olujnih oblaka, dajui mu neki divlji, zastraujui izgled, ali njegova ruka oko njene bila je vrsta i neoekivano topla. Opet se nasmijeio; neto u tom osmijehu podsjetilo ju je na Mahiarin izraz kad bi ohrabrivala svoje uenice pri tekim vjebama. Odjednom, stisak mu je ojaao, osmijeh je postao drven, zaboravljen. Sagnuo se, vukui je za sobom, i gurnuo njihove spojene ruke u nemogue arene plamenove. Kalaide je vrisnula prije no to je shvatila da je palucanje vatre elatinasto i hladno, kao juha koja je preko noi stajala u ledenici. Osjetila je kako se plamenovi guraju meu njihove dlanove, neugodni kao crvi ili bjelouke, ali ne pekui. A onda ju je neto ugrizlo u samo sredite dlana. Bol se probila do njenog srca i probola je. Automatski je posegnula za njim, ali on strese glavom. "Izjai ga", apnuo je. "Bez titova." Kalaide se povukla, napola uplaena. Skoro je zaboravila koliko je stranac. Sad, kad su mu se grake znoja pojavile nad usnicom a bol joj je proimala cijelo tijelo, nije se mogla ne zapitati je li to samo neka njegova suluda potraga za smru. Ali ga je posluala, stisnuvi zube i izdiui kroz usta polaganim, odmjerenim ritmom. Trenutak kasnije, bol je poela blijediti. Kad se svela na izdrljivu razinu, Enaor podigne pogled. "Sad posegni za mnom." Kalaide ga je posluala, isputajui dio sebe poput pipka, traei osjeaj Enaora. Lako ga je pronala blizina i dodir olakavali su zadau i osjetila kako su mu brane posve sputene. Tolika otvorenost natjerala je da zastane, ali bol joj nije davala vremena za razmiljanje. Bojei se da e izgubiti koncentraciju, bacila se dalje. Njeno ja kao da se rasprilo u mirijadu komadia kad je njena sutina dotakla njegovu. Nije bilo slika, ni jasnih osjeaja, nieg vrstog za to bi se uhvatila. Kao da ju je pourivao kroz sve vanjske sitnice, potiui je da dotakne samu njegovu jezgru. Jedino odredivo bio je svje miris snijega i trava u njenim nosnicama. I njene estice su se uskovitlale poput pjeane oluje, mijeajui se s onim to je poznavala kao Enaora. Trebala joj je sva njena sprema i volja da zadri kontrolu nad sobom dok je vrtlog rastao i uvlaio je u sebe. Ovo je posizanje bilo dublje no ita to je ikad iskusila. Naas se skoro htjela povui, na rubu straha. Enaor je osjetio njeno oklijevanje i usporio. Odnekud jako daleko, njegov je promukli glas apnuo: "Neu boljeti."
60

To se inilo kao udno obeanje, ali svejedno ju je ohrabrilo. Opustila se i pustila ga da je vodi. Djelii dojmova pojavljivali su joj se na samom rubu svijesti, samo da ve sljedeeg trenutka ieznu, prije nego to bi ih uspjela razaznati, a jo uvijek su jurili. U uskovitlanoj tami pojavila se toka tamnoljubiastog svjetla, skoro joj presjekavi odlunost. U teoriji je znala da takvo mjesto mora postojati, ali nije ga se nadala vidjeti, ak ni u sebi samoj, kamoli u nekome drugome. Jezgra. Dopustio joj je jo jedno zastajanje, kao da joj treba predah ili je moda njemu trebao; Kalaide nije bila sigurna. Dodir je sad bio tako potpun da nije mogla odrediti to dolazi od koga. A onda su opet krenuli dalje, uurbano, skoro mahnito. Kalaide je zadrala dah, svjesna da se i njena jezgra otvara prema njegovoj. Bol se opet pojavila, dosegla novi vrhunac, i zatim nestala, a Kalaide je ula svoj glas kako isputa uzvik iste radosti. Neto toplo i meko naas ju je obujmilo, ublaavajui udar i pruajui joj novu snagu. Ljubiasti sjaj okruivao ju je sa svih strana osim jednog malog isjeka, primijetila je zaueno, ali osjeaj je bio prejak da ga ispusti i uzdahnula je od uda i blaenosti. A onda je sve zavrilo, i stajali su u snijegu pred Jirialovim nezainteresiranim pogledom, dok je Rahin njukom gurkao Kalaidinu kosu. Automatski se provjerila: bila je zadihana, srce joj je jo nepravilo lupalo a koljena klecala, ali nije mogla nai ni traga plamenovima ni rani koju je napola oekivala negdje iznad svoga srca. Polako, Enaor joj pusti ruku. U sreditu njenog lijevog dlana, tamo gdje je osjetila ugriz vatre, presijavao se mali, zvjezdoliki oiljak, kao da mu vrelina tek sad zamire. "Trebalo bi brzo zarasti", ree Enaor. I on je bio zadihan. "Ali stavit u ti zavoj, za svaki sluaj. Nemam pojma kako ljudi reagiraju na plamen istine." "Plamen istine?" Slegnuo je ramenima, sporim kretnjama uzmajui svoju medicinsku opremu. "To je samo ime." I on je pazio na lijevu ruku. Kalaide je nagnula glavu da bolje vidi, i ugledala identian oiljak u sredini njegovog dlana. "A to smo to... zapravo uinili?" upitala je dok joj je stavljao povez na ruku. "Ako postoji neko jednostavno objanjenje?" Nasmijeio se i stresao glavom. "Ukratko, nadam se da sam stvorio vezu izmeu naih dua. Ti bi rekla naih jezgri." Omatao je zavoj i oko svoga dlana, nespretan i jednoruk. Kalaide uzme zavoj iz njegovih jo drhtavih prstiju. "Ali to to zapravo znai?" upitala je, popravljajui njegov nezgrapan rad. "Jel' ti ovo prevrsto?" "Dobro je." Priekao je u tiini dok nije zavrila. Kalaide je ve pomislila da ne namjerava odgovoriti kad je rekao, dok je vezivala zavrni vor: "Zapravo znai
61

ovo." Neto kao da ju je poteglo ravno u jezgri. Kalaide je i nehotice jeknula, a onda shvati da nije nita bolno, samo osjeaj bliskosti, prepoznatljivo enaorske, uz jo neto nesigurno, nerazaznatljivo. Osjeaj se povukao naglo kao to je i doao. "Dobro", ree konano. "Ali koja je svrha te... veze?" upitala je. Enaor slegne ramenima. "Do odreene mjere, omoguuje nam da komuniciramo izravno. Postaje sve tee kako udaljenost raste ima vie smetnji ali bar u teoriji, sad me moe dosegnuti i ako sam s druge strane oceana." "Ali posizanje je nemogue na prevelikim udaljenostima..." "Kroz vezu posee izravno za duom umjesto da trai moj otisak." Vidjevi njen zbunjeni izraz, objasnio je: "Trai ono to zna da jesam, a ne kako djelujem. Zapravo je slino tvom iscjeliteljskom dodiru, samo izravnije." Dok se Kalaide jo hrvala s tom zamisli, Enaor se spusti kraj vatre. No je nekamo otila. U svjetlu praskozorja, lice mu je bilo jo bljee nego obino. "I omoguuje nam da jedno drugome dajemo snagu i pruamo orijentaciju na svim razinama iznad tjelesne. Zato sam morao stvoriti vezu prije nego to te povedem u sivozor. Ako se tamo neto dogodi, bez toga ti ne bih mogao pomoi." Dovrio je kroz zijevanje. Kalaide se pitala koliko mu je snage trebalo za stvaranje veze. Uredno podvrui rubove svoga zavoja, spustila se kraj njega. "Enaor... mogu li te pitati neto vrlo intimno?" Priekala je dok nije kimnuo i podigao obrve prije nego to je nastavila. "Kad sam... kad smo se dodirnuli... izgledalo je kao da jedan dio tvoje jezgre... ne znam..." "Nedostaje", dovrio je umjesto nje. "Tono. Kad se veze kidaju na silu, ostanu oiljci." Dohvatio je konjsku deku i legao na nju, sklopivi oi. Kalaide je ostala znatieljna, ali nije htjela dalje prkati po tome. Ogrlila si je koljena, prisjeajui se onog trenutka potpunog kontakta, pitajui se kako se esto stvaraju veze koje ostavljaju takve oiljke. "Jesi znao da si ljubiast?" upitala je, nastojei si skrenuti misli. Enaor se nasmijei ne otvarajui oi. "Stvarno? Rekli su mi da sam plav. Valjda ovisi od promatraa, kao i sve drugo." Kalaide se namrti. "Kako to misli, kao i sve drugo? Zapravo jako malo toga ovisi od promatraa." Enaor joj dobaci umoran pogled. "Sve ovisi od promatraa. Sve je u umu. Zar vas u Haraji to ne ue?" Zvualo je smijeno. "Naravno da ne." Enaor sjedne. "Trebali bi. Ovaj svijet je samo odraz kaosa, jedan od mnogih. I, budui da je slika, tako se i ponaa. Zar nema Haraia izreku da je runoa u oku onoga tko gleda?"
62

"Da, dobro, imamo, ali ja sam mislila da se to odnosi samo na... ono, tjelesni izgled." "Izmeu ostaloga, da. Ali vrijedi i za sve drugo. Svijet se mijenja ovisno o tome kako gleda na njega." Nasmijala se s nevjericom. "Znai, ako odluim vjerovati da u Haraji nema Gharda, oni e samo nestati?" "Jasno da nee. Kao prvo, samo jedno vjerovanje slabo utjee na Oko svijeta. A kao drugo, morala bi promijeniti samu svoju jezgru, pretvoriti uvjerenost u nepostojanje Gharda u dio svoga bia." Uhvatila se za jedini poznati zvuk. "Oko svijeta?" "Tako ga Ghardi zovu. Izvor naeg odraza. Ghardi smatraju da je to oko koje je Orlarn izgubio pri roenju i iz kojeg se rodio na svijet." "Mislila sam da bogovi Ghardsarna nisu tvoji bogovi." Enaor slegne ramenima. "To je samo ime. Kako Harajci tumae podrijetlo svijeta?" "Pa, moda ima nekih slinosti. Strielen od Vjenosti, koja je oduvijek postojala, nacrtala je krug u zraku. Iz tog kruga roeni su Kastranion i Matrielen. Kastranion se ritnuo kao svako novoroene, i pogodio je svoju sestru u elo zato ju se uvijek prikazuje sa znakom Mjeseca na elu. Matrielen je zaplakala, a iz njenih suza nastao je na svijet. U Kashani postoji hram Prve suze. Nad oltarom je oko od dragog kamenja." Nasmijeila se. "To je ono to mi zovemo oko svijeta." Enaor kimne. "Eto vidi. Sve te prie su samo razliita tumaenja iste stvari. Istina iza njih je ista, ali svi bogovi i sva objanjenja su jednako istiniti." Kalaide strese glavom. inilo joj se da e joj um eksplodirati od tolikih novih zamisli. "To zvui tako..." Zbunjeno je stresla glavom. "Tako ispravno." Osmijeh mu je bio udan, skoro njean. "I ba kao to " Odjednom, glas mu je zamro. "to...?" upita Kalaide apatom. "ekaj." Pogled mu je sumnjiavo prelazio pustinjom. Kalaide je vidjela pokret iza jedne dine, i zgrila se. Blaga Matrielen, nemoj da nas sada uhvate. Ne sada. Enaor izvue svoj ma i tiho ustane, pokretom ruke pokazujui Kalaide da ostane gdje je. Odmakao se nekoliko koraka od vatre i ekao. Zvuk se ponovio, a ovaj put ga je i Kalaide ula. Zvualo je kao zapomaganje maeta.

63

XI

Zvuk koji ih je uzbunio stigao je od lava. Leao je u snijegu, napola smrznut i oito izgladnio. Oi su mu bile staklaste, ali jo je bio iv. Jadniak, ree Kalaide tiho. Enaor se polako spusti na jedno koljeno. Skoro je mrtav, rekao je, pa si proisti grlo. ivotinja je bila mlada, jo nije imao ni punu grivu. Zar je smrt doista jedina milost koja je preostala na svijetu? Obliznuvi se, Enaor vre stegne svoj ma. Osjetio je da Kalaide stoji pola koraka iza njega; kao da mu je htjela spustiti ruku na rame. Nije bio siguran kako e reagirati ako to uini. Moda... Oklijevao je. Moda da pridri konje. Ne. Postoji i drugo rjeenje, odvratila je. ekaj. Vratila se do konja i otvorila svoje bisage. Izvadila je iz njih neki paket i vratila se. Polaganim, odmjerenim koracima, prola je kraj Enaora, kleknula kraj lava i povukla njegovu krupnu glavu u svoje krilo. eno...? Ne obazirui se na njegove proteste, slobodnom rukom otvorila je paket i izvadila pregrt ploica od datulja. Izdrobila je jednu i gurnula komade u lavlje ralje. Probaj, apne. Ukusno je. ivotinja se u prvi as zakaljala, ali onda shvati i pone vakati. Preko njegove glave, Kalaide je mirno susrela Enaorov zapanjeni pogled. Shvaa da mu moda uope ne pomae? upitao je. Zatreptala je, ali nije skrenula pogled. Moram bar pokuati, Enaor. Neko ju je vrijeme promatrao u tiini. ak je i lavlja glava bila preteka za nju; miii su joj bili vidljivo napeti, lijevi dlan sigurno ju je pekao kao uareno eljezo. Usne su joj se rairile u oputen osmijeh dok je aputala ohrabrenje svome udnom tieniku. Enaor vrati ma u korice i ustane. Dok je ona hranila lava, Enaor je pokupio njihovu opremu i pokrio vatru. Dan je bio oblaan, i nije htio vie gubiti vrijeme u Kaleu. Put do Perdaela je dug i vodi kroz Tha, veliko movarno podruje na zapadnoj granici Haraje. Razmiljajui, Enaor uzdahne. to ako je i Kalhana mrtva? to ako je on posljednji preivjeli Stariji, previd, sluajnost? Zakopao je Jirialovo sedlo samo malo otrijim pokretima nego to je bilo neophodno. Takve misli su ista glupost. ak ni bogovi ne bi mogli unititi cijelu rasu, osobito ne bogovi mlaih naroda. Ili, ako bi, ne bi im promakao ama ba nitko. Samo bi netko suludo arogantan mogao pomisliti da je izbjegao bogovima.
64

Nasmijeio se, samo napola svjesno. Svi su mu uvijek govorili da mu je to najvea mana. Dosad je to ve mogao prerasti. Koliko ga je puta Dalair podsjeao na to da se svijet ne vrti oko njega? Enaor baci pogled na mjesto gdje je Kalaide jo hranila lavlje mlado. Ono razderano mjesto u njegovoj dui nekad je bila veza s Dalairom. Povezali su ih im su bili dovoljno stari da podnesu obred. Budui vladar i njegov budui uvar zida morali su biti u stanju djelovati kao jedno ako se ukae potreba. Ubio je Dalaira. Enaor proe rukom kroz kosu i osjeti kako je kratka. Naas je skoro poelio da je Kalaidine vjere, da vjeruje kako mrtvi promatraju svijet i zanimaju se za njega. Mogao bi Dalairu pokazati svoju odrezanu pletenicu. Mogao bi ga, moda, zamoliti da mu oprosti. Kalaidina ruka na njegovom ramenu natjerala ga je da podigne pogled, ali prepoznao je njen dodir i nije posegnuo za orujem. I to je bila promjena s kojom nije znao to bi. Proistio je grlo. Kako je tvoj pacijent? Nasmijeila se, malo nesigurno ali svejedno oito sretna. Jo je nikad nije vidio takvu . Bio je samo gladan i smrznut. Otiao je. Pokuala sam ga potjerati prema sjeveru... ne znam. Ali mislim da smo mu dali priliku. Enaor se trzne. Ti si mu dala priliku, eno, ree. Ti si iscjeliteljica. Uzjahao je i pokrenuo Jiriala, nadajui se da e tako izbjei daljnji razgovor. A ti? Kalaide se umorno podigla u sedlo, ali glas joj je jo zvuao vedro. to si ti? Odgovorio je brzo, kao dijete koje izgovara pjesmicu i mora pouriti od straha da ne pogrijei. Nita. Izvan svoje zakletve, nemam ivota, ni asti, ni svrhe. Osjeao je njen pogled na svojim leima, ali nije se htio okrenuti prema njoj. Oi su joj bile zlatnosmee u sredini, s tragom zelenog na rubovima. Podsjeale su ga na jesenske ume oko Anlahlana. Ne treba joj pogledati lice da se toga sjeti. Ne treba joj pogledati lice. To je... tuno, rekla je tiho. Je li istina? Mora biti, eno. Nemam izbora. *** Stariji? Kalaide je ponovno progovorila tek puno kasnije, kad su zaleenu pustinju ve ostavili za sobom i vratili se pod zimom izmuene borove Haraje. Posljednje rijei koje su razmijenili prije toga kao da su imale i neko drugo znaenje, ali nije bila sigurna kakvo, i pomalo se bojala doznati. No, to nije bilo jedino to nisu razrijeili. Kad e mi pokazati sivozor? Rekao si da si zato i stvorio vezu meu nama. Enaor se okrene i pogleda je. U sumraku, nije mogla razaznati izraz njegovog lica.
65

Ima pravo. Poet emo im se zaustavimo da prenoimo. Sad emo si doputati i luksuz spavanja? ula je osmijeh u njegovom odgovoru premda ga nije vidjela. Nije mi cilj da svi pocrkavamo prije nego to stignemo do Perdaela, eno. Bajlala je bila... urba vie nema smisla. Kalaide nije odgovorila. Izmeu njih i Perdaela leao je Tha. Za razliku od smjera sjeverjug, kojim se kretala veina harajske trgovine, ceste koje su ile u smjeru zapada smatrale su se podrujem pustolova i bandita. Neposlunoj djeci se prijetilo da e ih poslati u Tha a Kalaide nije bila sigurna je li doista prerasla djetinje strahove koji bi joj se prouljali kraljenicom kad god bi pomislila na varljivo zeleno tlo velike movare. emu se nada u Perdaelu? upitala je da si skrene misli. Tamo je jo jedan grad Starijih. Kalhana. Najstariji i najvei na grad. Slegnuo je ramenima. Nemam kamo drugamo. Ti moe ostati u Haraji... Usporio je Jiriala, ali drao je uzde visoko, kao da e odjuriti im Kalaide donese odluku. Nesigurna, uzdahnula je. Stvarno ne znam. Nikad nisam bila u Perdaelu, premda znam njihov jezik... Kako je tamo? Ja znam jo manje od tebe. Imaju puno uma, i uo sam da kod njih mukarci nose suknje. Znam neto o njihovoj povijesti, jasno, ali ak ni ne govorim perdalaj. Bilo je tako dobro uti da postoji neto to ne zna. Kalaide se natjerala da proguta hihot. Pa, onda valjda moram ostati s tobom. Trebat e ti tuma. Jirial stane. Tono. Enaorov glas zvuao je nekako udno olakano. Istina je. Trebat u te. *** Zaustavili su se kraj jednog potoka. Nakon cijelog dana jahanja i skoro neprospavane noi, Kalaide je bila tako umorna da se jedva natjerala provakati ostatak zaliha iz Bajlale. Slatke ploice brzo su joj utaile glad, ali su je ostavile ednu. Prokuhala je vodu prije no to se usudila piti; ovaj potok nije znala. Enaor je pak podijelio vodu s konjima. Zar tebe bolesti ne pogaaju? upitala je Kalaide, hladei svoju vodu u snijegu. On odmahne glavom. Neki kau da je to zato to smo mi prva stvorenja bogova, pa smo ispali bolji od mlaih naroda. Drugi misle da je to povezano s naom sposobnou zacjeljivanja. Da se zapravo razbolimo, ali se oporavimo prebrzo da bi se primijetilo. A to ti misli? Slegnuo je ramenima. Pa zar se nikad nisi zapitao? Stresao je glavom. Ja nisam iscjelitelj. Bolesti me zapravo ne zanimaju.
66

Ali zna povezivati rane. To zna svaki ratnik. Zar harajski vojnici ne dobivaju obuku u takvim stvarima? Ba i ne. Postoje vojni lijenici, a u normalnim prilikama drugo nije ni potrebno. Nasmijeio se. to su to normalne prilike za vojsku? Kalaide se zamisli. Vojna pitanja zapravo je ba i nisu zanimala. Usprkos tome to im je upravo vojna sluba izvorno donijela imanje, Reolisi su bili vie trgovci nego ratnici, i jahali su u bitku samo na poziv ordinatora. Kalmar se otiao boriti preko volje. Ali ne i njihova srednja braa. Kad je poeo rat, bili su premladi da vide ita osim sjaja uglaanog metala. Jesi li ti ratnik, Enaore? upita Kalaide konano. Slegnuo je ramenima. Uili su me ratovanju, ali i drugim stvarima. Ali to ti se svialo? Nema ti se tu to sviati ili ne sviati. To je neophodno. Kalaide sklopi oi. Kalmar joj je rekao skoro istu stvar, onog jutra kad je odjahao u rat. Naidar i Dalaon, tada petnaest i esnaest godina stari, proveli su no u uzbuenom brbljanju, radujui se novim mjestima koja e posjetiti. Otad ih Kalaide vie nije vidjela. Odjednom, toliko su joj nedostajali da se morala ugristi za usnicu kako ne bi zajeala. Vjerojatno su mrtvi, sva trojica, a ona ih nije stigla ni oaliti. Vodei se instinktom, Kalaide ustane i izvadi vreicu trava koju je nosila oko vrata. Stojei kraj njihove male vatre, posipala je trave po plamenovima. Strielen od Vjenosti, budi im milosrdna. Kharaon Reolis Tartor, moj otac, kojem bi sad bilo pedeset i devet godina: Strielen od Vjenosti, budi mu milosrdna. Naidar Reolis Hano, moj brat, kojem bi sad bilo sedamnaest godina: Strielen od Vjenosti, budi mu milosrdna. Dalaon Reolis Latus, moj brat, kojem bi sad bilo osamnaest godina: Strielen od Vjenosti, budi mu milosrdna. Kalmar Reolis Eheo, moj brat, kome bi sad bilo dvadeset i sedam... Glas joj je pukao premda je aptala; proistila je grlo i nastavila, osjeajui hladne tragove suza na svojim obrazima. Strielen od Vjenosti, budi mu milosrdna. Napola je zakoraknula u stranu, ali je zaustavi Enaorov glas. Thair vail Eteleor, moj otac, kojem bi sad bilo tristo i dvije godine. Kalaide se okrene i iznenaeno pogleda Enaora. On u tiini digne obrve. Strielen od Vjenosti, budi mu milosrdna, dovri Kalaide umjesto njega. Potroila je svoju prstovet; opet posegne u vreicu. Dalair vail Avalaor, moj nismo bili u rodu...
67

Samo reci neto ime e odrediti va odnos. Prije nego to ju je Enaor stigao posluati, u tlo izmeu njih zabilo se koplje.

68

XII

Moe jahati bez sedla? Enaor je povukao Kalaide na tlo i proaptao, konjskom dekom pokrivajui njihovu vatru. Kalaide naas sklopi oi da se privikne na mrak, onda baci pogled prema mjestu gdje su svezali konje. Rahin se bio propeo kad je poela guva, ali Jirial je ostao miran i sad je bio skoro nevidljiv. Mislim da mogu, odvrati. to... Prepoznala je odsutni izraz na Enaorovom licu i priekala. Vjerojatno ghardska ophodnja, promrmljao je. Bahtaron me lovio trebali smo ostati u pustinji i otii dalje na zapad prije skretanja na sjever. Koliko ih je? Kalaide je osjetila bljesak bijesa kad ih je koplje oboje promailo, ali to je bilo sve. Iscjeliteljski dodir nije ba bio precizno orue kad su u pitanju brojevi. Desetak. Ne usuujem se podrobnije skenirati. Idemo. Krenuo je prema konjima puzei sasvim uz tlo. Kalaide ga se trudila oponaati koliko je mogla, ali napredovala je bolno sporo i naporno. Dok su se pribliili konjima, lice i ruke bili su joj prekriveni blatom, iglicama i snijegom. Enaor je imao vremena i pokupiti svoje bisage kad su proli kraj njih. Pripremi se da skoi, rekao je. Na moj znak. Nisam sigurna... Osjetila je Enaorovu ruku oko svoje miice i zautjela. Sad! Skoili su. Kalaide je dograbila Rahinovu grivu i, uz oslonac Enaorove ruke, uspjela mu se uspeti na lea. U sljedeem trenutku, jurili su prema drveu, a slijedila ih je buka ghardskih psovki i opasno zujanje kratkih kopalja. uma je jurila kraj Kalaide u vrtlogu niskih grana i naglih trzaja. inilo se da idu prema sjeveru, ali mogla se orijentirati samo prema bregovitom terenu imala je pune ruke posla samo drei se Rahinu za grivu i trudei se da ne izgubi Enaora iz vida. Nikad prije nije jahala bez sedla na odreeni nain, bilo joj je lake zato to su toliko jurili pa nije stigla razmiljati o kamenju pod sobom. Dlanovi su joj se znojili. Kosa joj je padala u oi, svodei svijet na nejasan Enaorov obris i povremene ukaste bljeskove snijega na mjeseini. Kad je Rahin zavritao i propeo se, vie je odletjela nego se bacila u stranu. Sletjela je na grm i osjetila eksploziju boli u svome desnom lanku, ali nita nije vidjela, titei si lice od trnja na granicama. Pokuala se pomai, ali odjea joj je zapinjala. Doi. Enaorova ruka bljesnula je iz mraka i izvukla je iz grma odlunim pokretom. Kalaide se nala na Jirialovim leima. to...? pokuala je, okreui se prema Rahinu. Leao je u snijegu, glave iza grma. Koplje. Enaor je zvuao napeto. Mrtav je. Popeo se iza nje i dodirom peta
69

okrenuo Jiriala. Jesi dobro? Kalaide je stisnula zube i oprezno okrenula stopalo. Uganue, nita slomljeno. Jesam. Rahin, tako mi je ao. Ti si bio damski konj, nisi trebao... Dr'se. Pojurili su dalje. Oko njih, drvee je bivalo sve gue, i uskoro su jedva mogli prolaziti. Kalaide je sklopila oi ionako nita nije vidjela i progutala automatsku molitvu Matrielen. Ako njene sveenice uruju s Ghardima a Boica ih nije kaznila, neto je tu jako pogreno. Osim ako Matrielen ne zna zato... ali kako bi to bilo mogue? A ako zna, zato? Otvorila je oi na Enaorove promljane psovke. Gdje smo to? Silazei s Jiriala, Enaor slegne ramenima. Jo nas progone, ali vie nemamo kamo. Kalaide se ogleda oko sebe; dah joj je stao u grlu. Stigli su na trokutastu, mjeseinom obasjanu istinu. S jedne strane, bila je omeena gustom umom kroz koju su doli; drvee i grmlje bili su tako stisnuti da je jedva mogla povjerovati kako su proli onuda. Bilo je jasno da drugog prolaza kroz gusti nema. S lijeve strane, skoro okomita zemljana padina tvorila je neprolazan zid. A tree strane jednostavno nije bilo. Trava je ovdje naprosto prestajala, i dalje je postojalo samo nebo, i siuna zasnijeena uma u daljini. Provalija se sputala okomitije od stijene koja je zagraivala drugu stranu istine, ravno i duboko kao da je neka ogromna maka povukla kandom kroz planinu i odlomila joj komad. Kalaide se strese. to emo sad? Enaor je stajao kraj padine s druge strane istine. Misli da bi se mogla popeti ovuda? upita preko ramena. Kalaide dotakne ogoljenu zemlju. Mrvila joj se pod prstima, ali, tu i tamo, vidjela je korijenje drvea s vrha brijega kako izviruje na otvoreno. Moda. Usudila bih se pokuati. Enaor zadovoljno kimne glavom. Onda idi. Iznenaeno ga je pogledala. A ti? Ja ne idem. Netko ih mora usporiti. apnuo je neto Jirialu u uho, onda ga odvede do mjesta gdje su izali iz ume. Pouri, dodao je preko ramena s natruhom nestrpljenja. Kalaide strese zemlju sa svojih prstiju. Ne, ree mirno. Enaor podigne obrve. Kako to misli? Kako sam rekla. Ako ti ostaje, ostajem i ja. Ne budi glupa, eno. Nisam. Bilo bi glupo otii. Ostala bih sama, u nepoznatom kraju punom Gharda i Matrielen zna ega jo. Prolaz je uzak, ova istina je mala. Moda ih moemo odbiti.
70

Enaor si nervozno proe rukom kroz kosu. Nemamo vremena za svaanje, eno. Znam. Zato mi daj svoj no i ne raspravljaj se. Pokuala se nasmijeiti. Ne naputam te, Stariji. Ti si sve to mi je preostalo. Enaor se zagledao u nju, zaustio, ali onda, umjesto da neto kae, uzme no sa svoga pojasa i prui ga Kalaide. A onda je naglo gurne o stijenu, dok im je koplje letjelo iznad glava i nestajalo u provaliji iza njih. Sljedeeg trenutka, Kalaide se borila, leima oslonjena o padinu, skoro napamet zamahujui prema krupnom obrisu koji joj je zaklanjao pogled. Krajikom oka vidjela je bljesak Enaorovog maa na mjeseini, ali to je bilo sve. Njen protivnik posegnuo joj je prema kosi; Kalaide je to iskoristila i gurnula ga obim rukama, saginjui se da izbjegne dvosjeklu sjekiru u njegovoj drugoj ruci. ovjek se spotakao, pao i otkotrljao se preko ruba, ali uspio se uhvatiti jednom rukom za neki korijen. Kalaide ga je ula kako pokuava pronai oslonac u tvrdom planinskom tlu. Obliznuvi usnice, okrenula je no u svojoj ruci i svom ga snagom zabila ovjeku u aku. Pustio se i nestao u tami uz priguen uzvik. Kalaide se pokuala vratiti do padine, ali vie nije mogla proi. Sad je Enaor bio pritisnut uza zid, napadnut s tri strane. Kraj izlaza iz ume, Jirial se propeo i zanjitao; kad se sljedei Ghard pokuao probiti na istaku, Kalaide je ula krckanje kostiju i vidjela kako ovjek pada pod krupnim kopitima. Jedan Enaorov protivnik osvrnuo se na neoekivani zvuk; Kalaide je to iskoristila, sagnula se i dohvatila otricom stranju stranu njegovih koljena. Dok je padao, Enaorov ma razderao mu je grlo, pretvarajui usklik u kaljanje i zatim u tiinu. Prije no to je Kalaide uspjela ustati, netko ju je dograbio za ruku i povukao je unatrag. Osjetila je pod vratom nazupanu otricu ghardske sjekire. Sklopila je oi, pitajui se hoe li Strielen od Vjenosti doista biti s druge strane, da je doeka i prevede preko vjenog mora. Ghard koji ju je drao povikao je neto na svome jeziku. Kad nije dobio odgovora, ponovio je glasnije, poteui Kalaidinu ruku prema gore, tako naglo da je jeknula. Odjednom, zveket metala je prestao. Enaor je stajao, zadihan, s vrhom maa pod grlom Gharda u bogatoj, krvavo crvenoj opremi optoenoj srebrom. udan, ivotinjski smjeak jo je titrao u uglovima Enaorovih usana, ali oi su mu se polako vraale u stvarni svijet. Ratnik koji je drao Kalaide uputio mu je nekoliko odsjenih reenica. Stariji je oklijevao, ne sputajui oruje. Kalaide je osjetila da joj sjeverni ratnik jae stee ruku i ugrizla se za usnicu, shvaajui da Ghardi pokuavaju dobiti ivot ovjeka pred Enaorovim maem u zamjenu za njen. Enaor je odgovorio na ghardskom, i konverzacija je potrajala neko vrijeme. eznula je da Enaoru kae neka ne poputa, ali sa sjekirom pod grlom bilo joj je teko i disati, kamoli govoriti. Mogla je prosuditi situaciju samo po izrazu na Enaorovom licu, ali on se drao hladno, ne skreui pogleda sa svoje potencijalne rtve.
71

Otrica sjekire pritisnula se o Kalaidinu kou. Osjetila je krv kako joj curi niz grlo, uz jo neko reanje na ghardskom. Enaorov odgovor dugo je potrajao. ovjek na drugom kraju njegovog maa je uzvratio mirnim, ljubaznim glasom, i dovrio dobacivi neto preko svoga ramena. Onaj koji je drao Kalaide je oklijevao, onda promrmlja nekoliko tihih rijei. Konano, Enaor spusti ma. Mladi u crvenom rekao je jo neto, a Enaor mu je preko ruke pruio svoj ma, s balakom prema naprijed. A onda su je dva Gharda dohvatila za ruke, ne grubo ali odluno, svaki s jedne strane, i odvela je prema umi. Enaor je jo bio na istini, okruen Ghardima. Dvojica ghardskih ratnika vezali su joj ruke i podigli je na sedlo, zatim jedan od njih uhvati uzde i povede konja za ostalima. Sklopivi oi da rastjera strah koji joj se polako poeo penjati kraljenicom, Kalaide posegne za Enaorom. Tamo gdje je trebao biti, nala je samo prazninu, toku tamniju od polumraka kojim su se kretali. Osvrnula se da vidi to se dogaa na istini, ali grane su je ve sakrile. Pomolila bi se Matrielen, ali nakon prizora u pustinji Bajlale, nije se usuivala. Preostalo joj je samo jedno. Batharone, ili kako se ve zove, ako si i upola vrijedan Enaorovog tovanja, bolje ti je da neto hitno poduzme. Da se nisi usudio pustiti ga da umre. Usprkos bijesnoj molitvi, tama je jo uvijek bila sve to je Kalaide mogla osjetiti umjesto Enaora kad su stali, u dvoritu prostrane drvene kue usred ume.

72

XIII

Barlornach? Glas koji je izrekao rije bio je sumnjiav. Da, Gathorne, potvrdi drugi glas. Ovog je Enaor poznavao: pripadao je ratniku koji ga je prepoznao na istini. Vidio sam ga kako se bori. Vjeruj mi, znam o emu govorim. Trei glas se pobunio: Ali o emu zapravo govori, Ararde? To je bio ovjek iji su ivot Ghardi bili spremni zamijeniti za Kalaidin. Svi znamo da su Stariji strani borci. Zato bi ovaj bio takva iznimka? Sorg ima pravo, Ararde. Opet prvi glas, onaj kojeg su nazvali Gathorn. Barlornach bi trebao biti nepobjediv. Moda i jest. Da Ocharn nije uhvatio onu enu, borba bi moda i drukije zavrila. Vidjeli ste kako vlada svojim konjem. Pod zlatnom maskom koju su mu natakli na glavu prije no to su ga poveli sa sobom, Enaor se nasmijeio. Jirial ne voli kad ga nepoznati pokuaju uzjahati. Skoro je ubio prvog ovjeka koji mu je priao, i bio bi pobjegao da ga Enaor nije pozvao zvidukom. A ve je imao zlatnu masku na glavi, i Ghardima je prizor morao djelovati jezovito, potvrujui Arardovu priu o demonskom borcu. To je dobro strah se uvijek moe iskoristiti. Ako ih uvjeri da je stvarno Barlornach, voa Divljeg opora, glasnik koji najavljuje kraj svijeta, moda zaborave na Kalaide. inilo se da se ova skupina Gharda ne ponaa kao ostali, ali svejedno je bio nemiran pitajui se to bi im sve moglo pasti na pamet. Ja bih onda prije pomislio da je njegov konj demon, ree Sorg. Od poetka mu se inio pametnim, jo dok su se borili. Nezgodno. Na Enaorovu sreu, Arard je izgleda bio odluan da dokae svoje tvrdnje. Vidio sam ga kako baca vuka preko ograde kao da je mae! Neete mi rei da je to prirodno, ak ni za Starije! Batharon ga lovio, vukovi. Enaor se ugrize za usnicu. Sad e poeti priati i o borbama. Prsa su mu se stegla od fantomske boli, kao i uvijek kad bi pomislio na Anlahlan. Zadrao je dah dok ne proe. Nema sad vremena za to. To je udno, ali nisam siguran... Dobro, snaan je. Taj Sorg je puno prepametan. Ni to ne znai da je udovite. Ne shvaate. Borio se i nakon to smo mu slomili sva rebra. Bol u Enaorovim prsima opet proplamsa. Tada bi se bio borio i slomljenih ruku i nogu. Nema vremena za to. Koncentriraj se. Jo malo i bit e sasvim dovoljno stvarnog bola, nije u to nimalo sumnjao. Zapravo, ak je i to to su ga prvo doveli ovamo bila neobino. Od Gharda bi oekivao da prvo krenu od muenja, a tek kasnije moda postavljaju pitanja.
73

Je li to istina? Gathornov je glas sad bio oprezno zadivljen. Tihi zvukovi pokreta, moda mekoljenja krupnog tijela na drvenom stolcu. To mi je teko povjerovati. ak ni Orlarn ne bi mogao podariti takvo udo. Ha, vrijeme za akciju. Enaor se okrenuo prema izvoru glasa, nadajui se da e ga dovoljno dobro razumjeti i s maskom na glavi. Orlarn moda ne bi, rekao je, ali ima onih koji bi mogli. Drka koplja udarila ga je u trbuh; automatski se zgrio, ali ostao je na nogama. to je to rekao? upita Gathorn. Skinite mu to udo! Netko mu je strgnuo masku s glave. Enaor zatrepe dok su mu se oi opet privikavale na svjetlo, trudei se da sagleda scenu prije nego to bilo to kae. Stajali su u prostranoj, okrugloj prostoriji visokog stropa, osvijetljenoj bakljama u drkama na zidu. Ravno pred Enaorom stajalo je nisko postolje, a na njemu veliki stolac koji je kripao pod teinom postarijeg Gharda prosijede brade. S njegove lijeve strane, u velikom ognjitu od bijelog kamena plamtjela je vatra, grijui prostoriju dok se na njoj polako pekao vepar. Sudei po mirisu, djeak koji je okretao raanj ostat e tu do jutra. Na pola visine zida, sobu je okruivala galerija koja je vodila do soba na katu. Harajska arhitektura: ovo su zauzeli, nisu izgradili, premda je od drveta. Moda lovaka kua. Na klupama kraj zida sjedilo je nekoliko ghardskih ratnika, a jedan se spustio na postolje kod Gathornovih nogu. Enaor prepozna ovjeka kojeg je zamalo ubio. Znai Sorg je sin ili neak njihovog voe zato su i bili spremni dati rije da ih nee ubiti. I odrali su tu rije. Po tome su se drali starih ghardskih obiaja. Ali ovjek koji ga je prepoznao morao je biti u Anlahlanu. Enaor se okrene desno, u smjeru iz kojeg je doao Arardov glas. Nije prepoznao ni jedno lice, ali to nita nije znailo. Bilo ih je previe da bi ih sve upamtio, a ionako su mu svi izgledali isto. Ali nigdje nije bilo ni Kalaide. Nije se usuivao posegnuti za njom, ak ni kroz vezu; zlatna maska koju su mu stavili na glavu im se predao jasno je govorila da znaju bar neto o moima Starijih, premda ih je veina izgleda bila iz junijih dijelova Ghardsarna, koji nisu imali pravih kontakata sa Starijima. Misli li ti to rei da su tvoji bogovi jai od naih, stvore? upitao je Gathorn nestrpljivo. Enaor je htio zadrati njegovo zanimanje. Mislim rei da su isti. Viemanje. Kako to misli? U odgovor, Enaor se samo blago nasmijeio, trudei se da mu izraz bude to arogantniji. Sa svake strane uvala su ga po dva vojnika. Nije se mogao ak ni ogledati, kamoli poeti planirati neki bijeg. Ghardski voa se namrtio. Zar i ti slijedi Orlarna, udovite? Zar je mogue
74

da nas je na bog izdao? Enaor podigne obrve i jo malo rairi smijeak. Zar nema Orlarn i brata? Lica ratnika su problijedila. Nekolicina ih je ak posegla i pod koulje i izvadila amulete, ili prekriila prste preko srca da se obrane od zla. Po imenu Horiarh? doda Enaor. Orlarn nas uvao! A ti si me naveo da razgovaram s njim, Ararde, pseto glupo! Gathorn je ustao i krenuo prema drugom kraju sobe. Enaor je to iskoristio da se ogleda oko sebe. Kalaide je sjedila na klupi kraj vrata, izmeu dva vojnika, napetog izraza lica. Ruke su joj bile vezane, ali netko ju je ogrnuo vojnikim ogrtaem. Nisu je ni dotakli. Jo. I to je dobro, ubacio se Sorg, ustajui s postolja i prilazei Enaoru. Ako slijedi druge bogove a ne Badgorove saveznike, znai da nije iz njihovog tabora. Badgor? Badgorova zastava bila je na elu vojske koja je krenula prema Kalaidinom domu. A ako nije iz njihovog tabora, nastavi Sorg, znai da ga nisu oni poslali da nas nae. Zautio je i namrteno se zagledao u Enaora. Oi su ti sive, doda, ali kosa ti je tamna. Ne znam ima li tamnokosih Starijih. Arard? Kad ti kaem, vidio sam ga u Anlahlanu. Istina je, ree Enaor. Oi su mu se stisnule. Obino ne ostavljam svjedoke svojih djela... ali iz Anlahlana sam morao otii pomalo u urbi. Mogue je da mi se potkralo jo preivjelih. Nije imao pojma kako je ta no zavrila. Nije ni elio doznati. Je li tako? Arard je nesvjesno ustuknuo pred Enaorovim hladnim pogledom. Bio je mlad, plave brade koja je tek izbijala po obrazima. Dda, jest. Ali svi su drugi ostali s Badgorom. Zaepi, Arard. Sorg je stao izmeu mladia i Enaora. Jo ne znamo tko je on. Znate. Va mladi prijatelj vam je rekao. Ah, da. Govorei, Sorg se napola osvrnuo prema Arardu, kao da provjerava njegove rijei. Zaboravio sam: ti si Barlornach. Odjednom, okrenuo se i svom snagom udario Enaora nadlanicom preko lica. Udarac ga je uhvatio nepripremljenog, zateturao je, ali ostao na nogama. uo je Kalaidin priguen krik. Sve je u redu, poslao joj je, ne usuujui se nita vie. Koliko je vidio, ovi Ghardi nisu imali sveenika, ali mnogi Sjevernjaci bili su osjetljivi na magiju, premda su rijetko uspijevali razviti neke prave moi. Govorkalo se da to potjee od davnih parenja sa Starijima, premda ni jedna ni druga strana to vie nisu htjele priznati. Kako god bilo, Enaor nije htio riskirati da Ghardi otkriju vezu. Polizao je krv sa svoje donje usne prije no to je odgovorio: Mislite da ste neto dokazali, gospodaru Sorg?
75

Sorg, stvarno... Gathorn je zastao dobar korak od njih dvojice, s neodlunim izrazom lica. Ako je tako moan... Pogledaj ga, ujae! Krvari kao i bilo tko drugi! Kako bi mogao biti Barlornach? Enaor si proisti grlo, skrivajui to smijehom. Ne bi bilo zabavno da sam neranjiv. Moj gospodar Horiarh ima izraen smisao za humor. Vidim da se jako slobodan s imenom Gnjusnog Gospodara, ree Sorg polako ga obilazei. Ali ne i s njegovim moima. Zato mi ne vjerujete? Arard je priao blie, tresui glavom. Pustite ga da se bori, samo pogledajte kako to radi i vidjet ete... Ja neu nita gledati. Gathorn je zvuao umorno. Lagao ili ne, zarobljenici su zadnja stvar koja nam sad treba. Ubijte ga i gotovo. Sorg strese glavom. Ne moemo si to priutiti, ujae. Moda lae zapravo, skoro sam siguran da lae ali nemam pojma koliko ni zato. Moramo ga prvo ispitati. Enaor si dopusti neprimjetan uzdah olakanja. Potpuno su zaboravili na Kalaide. I nadao se da e biti tako. Ghardi nisu ba poklanjali puno pozornosti enama. ak ni inae pametnom neaku nije palo na pamet ispitivati nju. Zato da gubimo vrijeme na to? Gathorn je opet krenuo prema vratima, zijevajui. Dolazak njegovih ljudi i zarobljenika vjerojatno ga je izvukao iz kreveta. Ionako se vraamo na sjever im se vrijeme smiri. Po nainu kako se Sorgu lice trgnulo, Enaor je zakljuio da ovo nije prva rasprava o tom pitanju. Nije to tako jednostavno, ujae. Ako je Badgorov saveznik, moda bismo ga mogli iskoristiti, ak i ako se odluimo na povratak. ak i ako! Stariji Ghard se zakaljao od iste estine uzvika. To smo ve odluili! I tu je kraj rasprave! Sorg spusti pogled. Dobro. Ako zima ikad popusti i ne poumiremo svi od groznice, moemo se vratiti. U meuvremenu, ako hoemo sauvati ivote, moramo ispitati zarobljenika. Gathorn uzdahne i vrati se prema svome mjestu. Oh, dobro, neka ti bude. Umorno je mahnuo prema vratima. Neka netko probudi Dargora i Hartha, vjerojatno e nam trebati. Ostatak patrole ako hoete na spavanje, samo idite. Osim tebe, Sorg, i tebe, Arard. Ti nam moe rei kako bismo mogli provjeriti je li stvarno onaj za koga se izdaje. Bacio se u sjedalo i sklopio oi. Doi blie, Sorg, promrmlja. Mladi ga je posluao i opet zauzeo svoje mjesto kraj njegovih nogu. To je ispravno, ujae, ree tiho. Uvijek je vano doznati istinu. Gathorn se nasmijei. Kad bi to bar bilo tako jednostavno. Na njegov znak, dvojica straara dograbila su Enaorove ruke i povukla ga prema jednoj klupi. Otresao ih je. Ne bojte se, ree nasmijeeno. Ne bih ovo htio propustiti.
76

Sorg se namrti. Djeluje vrlo bezbrino. Zato ne bih bio? Za razliku od nekih bogova, Horiarh ne naputa svoje sluge u nevolji. Oh? To ba nije ono to mi obini smrtnici znamo o njemu. Sorgov pogled preao je preko Enaorovog ramena i zaustavio se na drugom kraju sobe. Enaor se nije usuivao okrenuti da vidi u to gleda. U koga gleda. Vjerojatno ima razloga zato se prema mojem narodu ponaa drugaije nego prema vaem. Enaor si oblizne usne. Moda misli da se za vas ne vrijedi muiti. Moda. Sorg se nagnuo prema svome ujaku i proaptao neto. Kad je Gathorn nehajno slegnuo ramenima, njegov neak ustane i prie Kalaide. Uzeo ju je za ruku i povukao na noge. Vi stvarno ne morate ostati ovdje, gospo. Preko ramena, bacio je pogled na Enaora. To nee biti prizor za jednu enu. *** Kad ju je mladi crvenokosi Ghard poveo prema vratima, Kalaide je zaustila da se pobuni, onda odustane. Obratio joj se na ghardinu; nee moi ba dugo odrati tu iluziju, ali inilo se nepotrebnim neprijateljima dobrovoljno davati informacije. Zato je samo kimnula glavom i krenula za ovjekom. Na vratima, dok je Ghard razgovarao s dvojicom straara, okrenula se i pogledala prema Enaoru. Uhvatio je njen pogled i samo jednom, polako trepnuo. Crvenokosi je jo neto rekao i presjekao ue na Kalaidinim rukama. Jedan vojnik uzeo je baklju sa zida i pokazao joj put ne dodirujui je. Krenula je hodnikom u pratnji dvojice vojnika. Poveli su je uza stube, na gornju razinu kue. Bila je izgraena kao galerija, s dugim hodnikom naikanim vratima. Straari su je proveli kraj nekoliko zatvorenih vrata a onda zastali, raspravljajui meusobno. Konano, neto to je jedan rekao nasmijalo je onog drugog. Okrenuo se Kalaide i, vidjevi njen zbunjen izraz lica, progovorio nezgrapnim harajskim s jakim naglaskom. Moj drug i mene se pitamo tome ti privukla naeg temchorda. Inae ivi kao redovnik iz Perdael. Kalaide nije odgovorila. Njih dvojica razmijenili su razoarane poglede i uveli Kalaide u sljedeu sobu. Jedan od njih jo joj je neto rekao na ghardinu, zapalio joj svijeu na svojoj baklji, a zatim su obojica izala i zatvorila vrata za sobom. U treperavom svjetlu svijee, Kalaide pregleda prostoriju. Bila je oskudno namjetena: uzak krevet kraj prozora, posuda za pranje kraj kreveta, krinja i klupa kraj drugog zida. Kalaide je sjela na klupu da razmisli. Cijeli prizor u prizemlju bio je samo dugaka frustracija. Jedina rije koju je Kalaide mogla prepoznati bila je ona koju je Enaor i prije upotrijebio, Barlornach, ali to joj nije pomoglo shvatiti to se dogaa. No, ak i bez poznavanja jezika, bila je uvjerena da nije nita dobro. Enaor je izgleda mislio da bi kontakt umom bio opasan. Priekat e jo neko vrijeme da vidi hoe li se javiti. Najlaka odluka, koja joj je omoguavala da ne pravi druge planove. Kukaviki. To ju je
77

razljutilo: nee se valjda ukoiti od straha pred hrpom barbara. Ustala je i ushodala se po sobi. Prozori su imali reetke, ali drvene. Moda bi ih se dalo slomiti i provui se kroz prozor. Ali pad bi mogao biti opasan. Svejedno, krenula je u potragu za neim to bi joj moglo posluiti kao orue. Kroz prozor je vidjela nebo. Priekat e sat vremena, a onda e posegnuti za Enaorom... Nije si dopustila da dovri misao: bar da provjeri je li jo iv. Prevrui po sobi, razmiljala je o onom trenutku na istini. Rekao joj je da ode... a ona je ostala. Zanimljiv obrat. Nasmijala se sama sebi, a onda preklela ghardski obiaj noenja brade, koji je znaio da nigdje nee biti britve. Ni Enaor se nije brijao, ali nije vidjela ni traga brade na njegovoj koi. Dopustila si je trenutak uenja nad time kad su se vrata otvorila i ula je neka ena, nosei pladanj pun hrane. ena je bila negdje u kasnim tridesetim i privlana na neoekivan nain, finih crta lica u snanom kontrastu s kiastim, nevjeto izvezenim cvjetovima na njenoj hitoni. Ti si ta zarobljenica? rekla je, sputajui pladanj na krinju. Donijela sam ti vrue jabukovae gospodar Sorg je rekao da djeluje smrznuto. Hoe da ti zapalim vatru, ili da ti donesem vode za pranje? Pumpe naalost ne rade. Kao da je zakoraila u san: ena je oito bila Harajka, i pristupila joj je s dobroudnom otvorenou kakvu bi Kalaide oekivala u nekom drugom ivotu. Onom prije nekoliko eona. Zovem se Ascinia, doda ena, pruajui Kalaide glinenu au iz koje se irio poznati voni miris. A ti? Kalaide, rekla je polako. Ti si... domaica? ena se nasmijeila, a bore koje su joj se pojavile na licu govorile su da to esto ini. Domaica, kuharica, prilenica, to god treba. Odmahnula je glavom da makne kovrave smee pramenove iz oiju. Ne gledaj me tako zapanjeno, mlada damo. Svi su pimpeki isti. Neki moda dolaze u ljepem paketu, ali to je jedina razlika. Osim toga, uz rat i zimu, netko mora zadrati dobru volju Gharda. Oprezno otpijajui vrue pie, Kalaide se namrti. Zato? Jer harajske vojske nema nigdje na vidiku. Na cijelom imanju ostali smo ja, jo dvije djevojke i tri djeteta, Kalaide. Da Ghardi ne love za nas, ne znam kako bismo se snali. uma je postala opasna ak i oni idu samo u skupinama. A ovi nai Ghardi su sasvim sigurno bolji od onih drugih, vjeruj mi. Gurnula je pladanj prema Kalaide. Jedi, djevojko. Djeluje kao da ti treba i okrepe i odmora. Hrana na pladnju, premda jednostavna, bila je obilna, a kruh je mirisao svjee. Kalaide uzme komadi i stavi ga u usta. inilo joj se da ve godinama nije jela svjei kruh. Kako dugo su ovdje? upitala je vaui. Ti vai Ghardi? Nisu dugo. Moda tucet dana.
78

Znai, doli su otprilike u isto vrijeme kad je Enaor nju odvukao iz Nar Reolisa. Pomislivi na Enaora, ostala je bez apetita. Vratila je kruh na pladanj. to ti je, djevojko? Kruh je svje, sama sam ga ispekla. Ne misli valjda da bih ti ponudila stari kruh. Odjednom iscrpljena, Kalaide strese glavom. Ne mislim nita. Samo nisam gladna. Brine se za onog svoga mladca, ha? To ti je mu? Kalaide se nasmijei. Nije. Otpila je jo malo jabukovae. Ali svejedno se brine. Ascinia uzdahne i pucne jezikom. Tako ti to ide u ratu, djevojko. Ali gospodar Sorg nije lo. Nee dopustiti Gathornu i njegovima da se previe zanesu, vjeruj mi. Prila je vratima i spustila ruku na kvaku. Sad moram ii, a ti pojedi do kraja. Briga nee pomoi ni tebi ni njemu, zna. Kalaide neodreeno kimne. Kad je ena otila, opet je pogledala u nebo. Prolo je samo pola sata. Sjela je na krevet da prieka. Glava kao da joj je bila puna vune, kapci teki. Jae se umotala u svoj ogrta, naslonivi glavu na okvir prozora.

79

XIV

"Ascinia?" Trgnuvi se, Kalaide je skoila na noge. Njena je svijea dogorjela, ostavljajui je slijepu pred bljeskom baklje na vratima. Bacila je pogled kroz prozor: nebo je bilo posve crno. "Ascinia, jesi li to ti?" "Vi ste tu?" Baklja je progovorila harajski, ali baritonom i s blagim naglaskom. Kalaide se namrti i zatrepe. Bio je to onaj crvenokosi Ghard koji ju je poslao van iz sredinje dvorane, i iznenaeno je zurio u nju. "Otkud vi ovdje?" Kalaide povue ogrta preko ramena, drhtei. Zaspala je kraj otvorenog prozora. "Vai ljudi su me doveli ovamo", rekla je, to je mirnije mogla. "Mislila sam da ste im vi tako naredili. Je li ovo vaa soba?" Mladi Ghard strese glavom. "Da, ali... Oh, Orlarnovog mu koplja! Rekao sam im da vas odvedu nekamo dok ne zavrim tamo dolje, pa su pretpostavili..." ak i s crvenom bradom, Kalaide je vidjela kako mu obrazi rumene. "A i vi ste." "S obzirom na sve, zapravo jesam." "Ispriavam se, gospo. Nadam se da su bar bili pristojni prema vama." "Jesu." Ghard je uao u sobu, zapalio jo jednu svijeu i vratio baklju u hodnik. "Drago mi je", rekao je, vraajui se u sobu i zatvarajui vrata za sobom. Kalaide se povukla prema prozoru, ali on je samo umorno sjeo na krevet. "Koliko sam shvatio po rijeima vaeg suputnika, vi ste vie rtva nego..." "to ste uinili s njim?" Pitala je prenaglo; shvatila je to im je progovorila. Mladi je sumnjiavo pogleda. "iv je. Premda, iskreno, nije mi jasno zato bi vas brinula sudbina vaeg navodnog otmiara." Kalaide stisne rubove svoga ogrtaa. Morat e biti opreznija dok ne otkrije to im je Enaor ispriao. "Mislim da je znatielja prirodna." Izdrala je njegov upitni pogled ne trepnuvi, zabivi si nokte u dlanove da ih zadri mirnima. Mladi Ghard si protrlja bradu. "Zato?" Kalaide spusti pogled. Mora brzo misliti. "Moda se elim naslaivati nad njegovom sudbinom", promrmlja. "Ne. Niste takav tip." "A to vi znate o meni?" "Podosta. Putovali ste sa Starijim... moda ste morali, jer biste inae nastradali? Ali zajedno s njim znai da ste u stanju gledati i dalje od barjaka. Hrabri ste i snalaljivi, toliko ste pokazali u borbi." Nasmijeio se i slegnuo ramenima. "I ne znate ghardin."
80

Kalaide mu je i protiv volje uzvratila osmijehom. "To priznajem", ree. "Ali u ostalom grijeite." "Ne oekujete valjda da povjerujem kako smo zarobili glasnika Gnjusnog Gospodara koji vas je oteo kao rtvu za oltar svoga gospodara? Moj ujak to moda i vjeruje, ali ja ne." "Odveo me iz kue protiv moje volje, na to vam se mogu zakleti. Ali stvarno ne znam to je namjeravao sa mnom." "I svejedno vas zanima to mu se dogodilo?" Slegnula je ramenima. Nije imala pravog odgovora na to, ak ni za sebe samu Nasmijao se. "Vi ste neobina osoba, gospo." Kalaide se ugrize za usnicu. Oito je imao vaan poloaj. Bio bi koristan saveznik ali po kojoj cijeni? Pazei da zadri neodreen osmijeh na licu, spustila je glavu. "Previe mi laskate, gospodaru." "Sorg. Sorg od Vamroda." Pruio joj je desnu ruku, po harajski. "Kalaide", rekla je, prihvaajui ruku. Stisak mu je bio suh i vrst, ali kratak. Njenom ocu bi se svidio. Uvijek se alio da je Laedorov stisak previe pohlepan. Osjeam se kao da bi mi iupao ruku da moe, govorio je. Mladac se naprosto previe trudi. Prisjeajui se, Kalaide osjeti kako joj se smijeak topi. Rukovala se s Ghardom, jednim od onih koji su joj oduzeli dom, ubili oca, brau. Naglo povue ruku. "Neto nije u redu, gospo Kalaide?" Ali ne smije ga sad naljutiti. Stresla je glavom. "Ne, samo... samo sam umorna. Ovo je bila duga no." Sorg je naas oklijevao. "Moete odspavati ovdje, gospo. Ja u se snai u dvorani nee mi biti prvi put." Prije nego to je Kalaide mogla odgovoriti, vrata su se otvorila i u sobu je utrao neki vojnik, uurbano govorei. Sorg promrmlja neto to je oito bila psovka. "Ostanite ovdje", rekao je Kalaide, poseui pod svoj krevet i vadei ispod njega torbu od navotenog platna. "Nitko vam nee smetati." "to se dogaa?" "Jedan od bolesnika bunca. Moram " "Jedan od bolesnika? Imate ih vie? Epidemija?" Namrtio se. "to je to epidemija?" "Vie ljudi istovremeno pati od iste bolesti?" ovjek na vratima nestrpljivo je uzdahnuo i dodao neki ljutiti komentar. Sorg mu odgovori, onda se opet okrene Kalaide. "Da. Sad u "
81

"Idem s vama. Moda mogu pomoi." Namrtio se. "Jeste li sigurni? To ba nije lijep prizor." Kalaide zbaci ogrta i krene prema vratima. "Navikla sam." Uznemireni ovjek poveo ih je do sobe na drugom kraju hodnika. Bila je puno vea od Sorgove, s desetak improviziranih leajeva. Na svakom od njih leao je po jedan ovjek, u raznim stadijima bolesti. Bili su znojni, ispucalih usana, neki su mrmljali, drugi se trzali. Na leaju kraj prozora, jedan se mladi bacakao, nerazumljivo vritei. Kalaide je pretekla oba Gharda i kleknula kraj mladia, sputajui mu ruku na elo. "Gori. Prvo mu moramo spustiti temperaturu. ime ste se sluili?" Sorg bespomono slegne ramenima. "Vodenim oblozima... ne znam ni jedan drugi nain." "Imate li rakije? Bilo kakvog jakog pia?" Poela je odvezivati mladievu tuniku, automatski izbjegavajui nesuvisle pokrete njegovih ruku. "Ali..." Sorg ju je naas promatrao u tiini, onda dovikne naredbu preko ramena i klekne kraj nje, hvatajui mladia za ruke i pomaui joj da mu skine tuniku. "Imam dojam da znate to radite, Kalaide", rekao je. "I znam", odvratila je, skidajui mladiu hlae. "Moramo ga ohladiti. to... Imate li sluajno kadu?" "U sobi moga ujaka." "Donesite je, i napunite je vodom. Hladnom vodom. I trebat u krpe. Ne zavoje, samo neto za je li to rakija?" Zadihana Ascinia stala je kraj njih, sa glinenom bocom u ruci. Kalaide je uzme jednom rukom, drugom guvajui bolesnikovu koulju. "Nije vano, i ovo e posluiti." Zubima je otvorila bocu i pomirisala. "to je ovo?" "itno vrenje, iz Perdaela. Pee kao rakija. Ali imam i vinjaka, ako " Kalaide strese glavom. "Ne, bit e dobro." Nalila je malo tekuine ovjeku na prsa. Pacijent je vrisnuo i pokuao se izmai. Ascinia ga uhvati za noge, ali on je odgurne. "Pomozite joj, Sorg", dobacila je Kalaide preko ramena, trudei se da zadri bolesnika. Kad se Sorg nije ni pomakao, okrenula se prema njemu. "Hoete da ovjek preivi, zar ne? Onda me posluajte." Sa zbunjenim izrazom lica, Sorg je poslua, svojom teinom drei ovjekove noge. Ascinia se odmakne. "Sad u donijeti krpe", rekla je, urei iz sobe. Kalaide je ovjekovu koulju alkoholom i poela mu mazati kou. "Stigla je kada", objavi Sorg.
82

Kalaide podigne pogled. "Napunjena?" "Da." "Onda emo ga staviti unutra." Pacijent se poeo smirivati. Kad su ga spustili u hladnu vodu, isprva je zavritao, onda se opusti, naslonivi se na Sorgovo rame i mrmljajui tiho. "Drite mu glavu iznad vode, ali ga uronite koliko ide", uputila ga je Kalaide dolazei do daha. "Koliko dugo je ovakav?" "Ima groznicu zadnja tri dana, ali jo nije bilo ovako loe." Kalaide je kleknula kraj drugog pacijenta, provjeravajui mu puls. "Bolest poinje proljevom?" "Otkud znate?" "U ovim krajevima to nije neobina bolest. Ve sam je esto viala." Ila je od jednog do drugog leaja, pregledavajui pacijente. "ime ste ih hranili?" "Mlijekom, dok smo ga imali, poslije niim. Ne mogu gutati." "Mlijeko nije dovoljno. Oni koji mogu jesti trebali bi dobiti juhu s raskuhanim povrem. Veina ih je u ranim stadijima." Opet je uzela bocu i podigla tuniku jo jednog bolesnika. "aj, trave?" upita preko ramena, trljajui ovjeku prsa alkoholom. Sorg strese glavom. "Nisam se usudio. Znam poneto o travarstvu, ali ne poznajem lokalne biljke." Ustajui, Kalaide kimne. "Ujutro emo zajedno izai. Pokazat u vam to nam treba." "Nama?" "Ovaj bi morao u vodu im izvadimo prvoga." Prila je drugom pacijentu i opet kleknula. "Od ovoga se moe i umrijeti", doda. "Znam to. Samo nisam oekivao..." Kalaide prie kadi, nagne se nad nju i uhvati ovjekovo lice rukama, prouavajui mu oi. "Sad ga se moe izvaditi." Pogledala je Sorga. "Da u htjeti pomoi?" Kad je kimnuo, slegnula je ramenima. "To je opasna bolest. Ne mogu samo stajati i gledati kako se iri. Sad samo polako, vratite ga na krevet." Kad su ovjeka prebacili na leaj, Kalaide klekne kraj njega, dotakne mu elo i ispusti zabrinut uzdah. Uzela je istu plahtu i natopila je alkoholom. "Evo", ree, sputajui je ovjeku na prsa. "Ovo bi trebalo sprijeiti ponovno dizanje groznice, ali netko mora stalno biti kraj njega. Ako se zagrije, vratite ga u vodu." Pletenica joj se raspala; odgurnula je kosu iz oiju i glavom pokazala na dva leaja kraj vrata. "Njima dvojici treba dati neto juhe im se probude. Poaljite
83

nekoga u kuhinju da se pobrine za to." Opet je provjerila puls prvog pacijenta. "Mislim da e se izvui. Do jutra vie nita ne moemo uiniti", dodala je ustajui. Pod je bio mokar; poskliznula se i pala na koljena. Sorg joj pritri. "Jeste li dobro?" Kalaide se uurbano izvukla iz njegovih ruku. "Umorna sam, to je sve. Ve danima se nisam naspavala." Ne obazirui se na njene umorne proteste, Sorg joj je pomogao da ustane, drei je ispod ruke. "Imao sam pravo", ree nasmijeeno. "Vi stvarno jeste neobina osoba, Kalaide. Hoete li sad prihvatiti moju ponudu kreveta?" Kalaide zatrepe. "Ponudu ili naredbu?" Nije odmah odgovorio. Kalaide je vidjela kako je progutao. "Ve su mi tri ovjeka umrla od ovoga. Runa smrt." Pustio joj je ruku i odmakao se za korak. "To je samo zahvala. Ako elite neto drugo, samo recite." Kalaide je naas razmiljala, igrajui se s niti iz svoga rukava. Glupo se ponijela, pustivi iscjeliteljskim navikama da preuzmu kontrolu. Sad im je sigurno i sumnjiva. "inite se kao ljubazan ovjek, gospodaru Sorg", ree. "Jesam li u pravu?" Sorgu se lice zbunjeno trznulo. Slegnuo je ramenima. "Rado bih tako mislio." "Pa, onda," Kalaide izvue nit, smota je u kuglicu i baci, "mogu li, molim vas, vidjeti... Barlornacha?" "Moete li mi bar rei njegovo ime?" Kalaide naas sklopi oi, posiui prema njegovim osjeajima. Moda je opasno, ali morala je doznati. Nita ga nije titilo: zahvalnost, sumnjiavost, simpatija, umor, sve je slobodno posukljalo prema Kalaide. Bilo je teko raspetljati zbunjene osjeaje. "Ne mogu. Ne mogu pokloniti to nije moje." Sorg isprui jednu ruku i podigne joj bradu, tjerajui je da ga pogleda. Dugo ju je tako promatrao, kao da je kasnije misli naslikati po sjeanju. Njegove plave oi bile su zabrinute i nesigurne. Kalaide se natjerala da ne zadrava dah, da se ne opire, premda nije osjetila nikakvo svjesno posizanje. "Dobro." Pustio ju je i stresao glavom. "Odvest u vas do njega." Otvorio je vrata i poveo je hodnikom. Vani, no je prola, ostavljajui ih u blijedom, zasjenjenom jutru koje je pootvaralo vrata i napunilo hodnik vojnicima. inilo se da svi razgovaraju tiho i tjeskobno. Kalaide je pretpostavljala da raspravljaju o dogaajima prole noi. Veina ljudi koje su sreli zurila je u nju s interesom, ali ne iznenaeno. Svi su pozdravljali Sorga, a nekolicina ga je pokuala i uvui u razgovor, no on ih je sve odmahivao, vodei Kalaide niza stube. Proli su kroz nateion, gdje je neko drugo dijete opsluivalo vatru, a nekoliko je vojnika sjedilo na klupama s velikim drvenim kriglama pred sobom. Sorg je s jednog stola uzeo uljanicu, zapalio je, i
84

izaao na dvorite. Jutarnji zrak bio je hladan, iako topliji nego u pustinji oko Bajlale. Slijedei Sorga preko vlanog umskog tla, Kalaide zauje prijateljsko frktanje. Jirial je stajao u oboru, zajedno s drugim konjima. Kad su ih doveli nije primijetila obor, a ni nekoliko drvenih kuica u kakvima se inae dimilo meso. Sorg ih je poveo do jedne, oito odreene za zatvor, pred kojom su stajala etiri naoruana straara. Pustili su Sorga bez pitanja, premda su zaueno promatrali Kalaide. Sorg je maknuo kraun s vrata i stao u stranu da pusti Kalaide proi. "Ako ste sigurni da to elite, gospo Kalaide..." promrmljao je nesigurno. Ne obazirui se na njega, Kalaide ue. U punici je vladao skoro potpuni mrak; dva uska prozora bila su zabijena daskama. Kalaide oprezno korakne unutra. U tami se neto pomaklo, a poznati promukli glas izustio je jednu jedinu rije na ghardinu. "Ja sam", rekla je tiho. Vidjela je guu hrpu tame sa svoje lijeve strane i krenula prema njoj. "Ne prilazi. Ovo..." Reenicu mu je prekinuo napadaj kalja, puno jai nego njegovi uobiajeni problemi. Kalaide se osvrne prema ulazu. "Smijem li mu pomoi, Sorg? Treba mi samo " Stresao je glavom. "Nita vam ne mogu dati. Ne bez doputenja moga ujaka, a on to nee dopustiti, vjerujte." "ak ni vode?" "Vode je dobio, a dobit e i hrane. Ne mislimo ga ubiti." Napola je zakoraknuo u unutranjost. "Ali ne mislite valjda ostati ovd" "Mislim." "Ali..." "Neu traiti nita to mi ne moete dati. Ali ako imate i traga ljubaznosti u sebi, ostavit ete me ovdje." Sorg je uzdahnuo, stresao glavom, protrljao si bradu, onda opet stresao glavom. "Pa, gospo Kalaide, ako vam je vlaan pod drai nego suhi krevet, to je vaa stvar. Raunam na vau pomo oko trava za moje ljude ali, dok se ne razdani, moete ostati ovdje." Pruio joj je uljanicu s izrazom punim oekivanja, kao da se nadao da e se predomisliti sad kad je pristao na njenu molbu. Umjesto toga, Kalaide uzme lampu i promrmlja zahvalu. Okrenuo se i zatvorio vrata za sobom. Kalaide je ula kako straari vraaju teki drveni kraun na mjesto, onda se okrene. "Enaor?" apnula je. Kaalj mu je sveo glas na hrapavi apat. "Batharon te lovio... rekao sam ti... da ne prilazi, eno. To
85

sam... i mislio." Kalaide klekne i spusti uljanicu na pod. U slabom svjetlu koje se probijalo kroz mutno staklo, lice i prsa bili su mu blijedi, prekriveni tamnim mrljama neeg gustog i vlanog. "Blaga Matrielen, Enaor, to su ti uinili?" Nasmijeio se kroz oteene usne i pridigao se u sjedei poloaj. "A to... misli?" Kalaide strese glavom, tjerajui se da mu uzvrati osmijeh. "Glupo pitanje, ima pravo." Ogledala se po eliji. "Gdje je ta voda? Moda da to bar oistimo." Enaor ju je namrteno promatrao. "A tebi?" upita otro. "Dobro sam. Nisu me ni dotakli. Pomogla sam im s lastinom groznicom, zato je onaj crvenokosi tako ljubazan prema meni." "Lastina groznica?" "Jedna bolest. Moe biti i smrtonosna, ali ako je uhvati na vrijeme proe za tri etiri dana. I..." "Pokazala si im da si iscjeliteljica?" "Ne. Samo sam rekla da poznam tu bolest." Enaor ljutitio strese glavom. "Onaj mladi Ghard nije glup, eno!" Bijes ga je kotao jo jednog napadaja kalja i natjerao ga da se skvri. Kalaide je posegnula za njegovim ramenima da mu pomogne, ali on je odgurne. "Proi e..." promrmljao je, drei se za prsa. "Zvui kao plua. Slomljena rebra?" Enaor kimne, opet se sputajui na tlo. "Ne... brini za mene, eno." Nekoliko puta je udahnuo, plitko i bolno. "Ali tebe moramo zatititi." "Kako to misli?" "Ovi Ghardi su odmetnici. Ne vjeruju ni jednoj sveenici Mjeseca. Ako..." Kad se prekinuo, Kalaide se napela, oekujui jo jedan napadaj kalja, ali Enaor je samo utio, stisnuvi oi. Konano isprui jednu ruku i uhvati njenu. "Vjeruje li mi?" Iznenaeno je kimnula. "Zna da ti vjerujem." "Imam jednu ideju... ne znam hoe li upaliti. Ali to je jedino to moda mogu uiniti... a i to u morati improvizirati." "to?" "Hou prevariti sudbinu." Segnuo je rukom pod svoju razderanu koulju i izvukao lanac s prstenom. Stavio ga je na prst, onda sklopi oi.
86

"Ne ulazi u kontakt dok ti ne kaem", apnuo je, "a onda se poslui iscjeliteljskim dodirom. Misli da ga moe provesti izravno kroz vezu?" "Mogu probati." "Uini to." Opet se podigao u sjedei poloaj, onda oprezno uzme uljanicu. Na lijevoj ruci nije imao noktiju. "Enaor!" Pogledao ju je, vidio da zuri u njegove prste i spustio ih natrag u tamu. "Usredotoi se, eno. Ovo nee biti lako." Sklopivi oi, nekoliko puta je duboko udahnuo. Kalaide je prepoznala duboku koncentraciju, slinu onoj koju je koristio kad je stvarao vezu izmeu njih dvoje, i morala se prisiliti da ostane mirna. Preslab je za takve napore, Stariji ili mlai. Da se nije bojala jo gorih posljedica prekidanja koncentracije, bila bi ga zaustavila. Enaor je otvorio oi i pogledao uljanicu. Bljesnula je plavim odsjajem. "Sad." Kad je gurnuo ruku u plamen, Kalaide je osjetila trzaj u vezi i otvorila se prema njemu, posiui za njegovim tjelesnim otiskom, ulazei u njegovo tijelo. Naas, svijet je nestao; jedino svjetlo dolazilo je iz kamena na Enaorovom prstenu, okupanog siunim plamenom uljanice. udan znak na kamenu bio je rupa u svjetlu, kao da ostavlja svoj peat na teksturi svijeta samog. Kalaide je osjetila stezanje Enaorove vilice, napetost u miiima njegove podlaktice. Ruka mu je bila stisnuta u aku, tako vrsto da se inilo kako e slomiti vlastite kosti. Samo napola svjesno, Kalaide je podigla ruku i uhvatila ga za zglavak, moda kako bi ga odvukla od vatre, moda kako bi mu pruila snagu da je podnese. Stvarno nije znala. Dok su se Enaorovi prsti polako razdvajali, bila je preiscrpljena da bi ita znala. to je uinio, zato nije znala, a toga asa nije ni marila. Bila je svjesna samo Enaorove ruke koja pada na vlani pod, zvuka njegovog daha dok sike kroz ogrebano pluno krilo, svojih vlastitih miia pretvorenih u rasparano tkanje koje je samo ista tvrdoglavost drala uspravnim. Enaor se opet spustio na pod i ispustio tih, umoran zvuk. "O... oprosti" apnuo je. Trebalo joj je neko vrijeme dok je pronala grlo, sjetila se kako ga koristiti. "Nije upalilo?" "Ne znam." Drhtavim prstima skinuo je prsten i vratio ga na lani oko svoga vrata. Kalaide se spusti na pod kraj njega. Uljanica je izdahnula; jedino svjetlo sad su bili slabani ukasti zraci koji su kapali kroz pukotine na prozorima. "Enaor?" Nije odgovorio. "to su ti tono uinili?" "Nita to nee zarasti do podne... naalost." "Zato naalost?"
87

"Zar ti nije jasno?" Kalaide uzdahne. "Da sam ja u tvome stanju, bila bih zahvalna do neba kad bih se mogla oporaviti u jednom danu." "I onda...?" Sjela je od nevjerice. "Ne misli da e... opet..." "Zar bi... oklijevali... sa ovjekom?" "Ali zato, za ime Matrielen, zato? to ele od tebe?" Vidjela je kako je progutao i stresla glavom. "to si im rekao?" "Razbjesnio sam ih." Jo uvijek sklopljenih oiju, napola je slegnuo ramenima. "Rekao sam im da sam glasnik Gnjusnog Gospodara." "Tko je to?" "Jedan njihov bog. On... Horiarh, Gnjusni Gospodar je jedina stvar na ovom svijetu koje se Ghardi plae. Barlornach je Horiarhov glasnik i psetar." Pogledao je Kalaide s gotovo stidljivim osmijehom. "Tako su me zvali Ghardi u Anlahlanu. Jedan od ovih me prepoznao. Iskoristio sam priliku." "Zato?" Enaor pokrije lice rukama i uzdahne kroz prste. "Ghardi su uglavnom praznovjerni kao stare babe. Tako dugo dok nisu sigurni tko sam zapravo, nee se usuditi ubiti ni tebe ni mene. A osim toga, dok oni pokuavaju izvui informacije iz mene, ja ih izvlaim iz njih. Oni su dezerteri." "Tko?" "Ovi Ghardi ovdje. Doli su s ostatkom vojske, naravno, ali odmetnuli su se, ne znam zato. Isprva su mislili da smo mi pijuni poslani da ih uhvate." "I vjeruje da su te informacije vrijedne cijene koju si platio?" Spustio je ruke. "Ne znam. Znao sam da u im tako skrenuti panju i s tebe. Oprosti." Kalaide se namrti. "Ispriava se meni? A to je s onim to se dogaa tebi? Nije li ti tu plan malo podbacio?" "Ne." "Hoe rei da si htio da se ovo dogodi?" Polako je kimnuo. "Inae bismo oboje nastradali." "Pa to? Odakle ti pravo da me titi ni ne pitajui me za miljenje?" Odjednom, gurnuo joj je svoju lijevu ruku pred lice. "Odatle mi pravo", apne bijesno. "Ja to mogu podnijeti. A koliko bi ti potrajala, koja ak nema ni sposobnosti da zacijeli?" "A koliko e ti potrajati?"
88

"Dovoljno. Proao sam i kroz gore", dodao je blae, opet sklapajui oi. Kalaide ga uhvati za ruku, pazei na krvave vrhove prstiju. "to... je gore od ovoga?" "Puno toga." "Kao na primjer?" Enaor uzdahne. A onda, vrlo polako, pone govoriti. "Kao, na primjer, kad upaju cijele udove, a ne samo nokte. Kao, na primjer, kad gleda kao se to dogaa drugima, onima koje voli. Kao, na primjer," progutao je, "kad uspije ukrasti bode za nekoga, a onda je sam mora ubiti, jer ona nije u stanju, jer su joj ruke smrskane i beskorisne." Otvorio je oi i susreo Kalaidin pogled. "Kao to sam rekao. Puno toga." Pokuao je izvui ruku iz Kalaidine, ali nije mu dopustila. "Blaga Matrielen", promrmljala je. "Ima li... mogu li ti ikako pomoi, Enaor?" "Ne." Sklopio je oi. "Samo sam ... umoran." Okrenuo se na bok i spustio glavu u njeno krilo, pa sklopi oi. Kalaide je ostala sjediti, drei ga za ruku, zapanjeno gledajui njegov oporavak u blijedom jutarnjem svjetlu. Posjekotine i opekline su iezle, lice mu je ponovo poprimilo pravilnost isklesanog kamena, nokti su se ponovo pojavili. Konano, i sama premorena, pustila mu je aku i sklupala se pored njega. Enaor se okrene u snu i prebaci ruku preko njenih ramena.

89

XV

Povedi i kurvu! Sigurno? Pa, tu je! To znai da je Sorg gotov s njom. Tako brzo? Znao sam ja da njemu ne treba dugo. Primjedba je izazvala smijeh. U mraku zlatne maske, Enaor je mogao zamisliti njihova lica, mlada i gladna. Opet se pokuao osloboditi njihovih ruku, ali bilo ih je previe. uvi Kalaidin priguen krik, prokleo je svoju nepromiljenost. Rane su mu zacijelile, ali jo je bio slab od sinonjih naprezanja. Mogao se samo nadati da mu je ideja upalila. Ako je pogrijeio, ako je svu tu energiju potroio nizato i, jo gore, pri tome sebe i Kalaide ostavio privremeno bez zatite... eludac mu se zgrio. Proveli su ga kroz vrata; shvatio je to po naguravanju, kad su trojica koja su ga drala morala smisliti kojim e redom izai. Bilo ih je bar petest, sudei po glasovima koje je uo, premda je mogao identificirati samo Ararda. inilo se da ih ba on i vodi, vjerojatno zato to se ve prije susreo s Enaorom. Uvukli su se u punicu straara su ili savladali ili podmitili i zaskoili ga, nabivi mu zlatnu masku na glavu i veui mu ruke iza lea prije nego to je stigao reagirati. Zvuk njihovih koraka se promijenio; sad su bili u nateionu. Netko je gurnuo Enaora na koljena; osjetio je kako mu ruke vuku unatrag i veu jo jednim komadom ueta, a onda su ga povukli prema gore. Uspio je ustati, trgnuvi se kad je uo kako Kalaidin uzvik zavrava priguen. Kako je mogao biti tako glup? Toliko ga je brinulo hoe li Ghardi shvatiti da je sveenica, jedva da je i pomislio na neto drugo. Sve za to je ivio, sve to jest tako je to glupo ugrozio, a jo nije ni njoj pomogao. Mora doi k sebi. Povukli su ga prema gore dok se nije naao na prstima, i zatim stali. Neija ruka dotakla mu je kosu. U Anlahlanu je bila dua, udovite. Arardov glas kraj njegovog uha. to se dogodilo? Zar ti je magija sva bila skrivena u kosi, kao kod Lakurgha Konjske Grive? I jesi li je, kao i Lakurgh, izgubio zbog ene? Enaor nije odgovorio. Postojao je samo jedan nain na koji bi mogao iskoristiti situaciju, a tiina mu se inila najsigurnijim nainom da Ghardi izgube ivce. Nema rijei, ha? Arardova ruka uhvatila je ovratnik Enaorove koulje. Doite svi ovamo! Pogledajte ovo! Povukao je, snano, trgajui koulju s Enaorovih lea. Ostali su zaeretali od iznenaenja kad su ugledali kou bez ikakvog traga. Ha! to sam vam rekao? Zacijelio je preko noi! Zar to nije dokaz da je demon?
90

Ne, samo dokaz da je Stariji, ali Enaor je znao da su svi okupljeni odavno zaboravili na razum. Ovo je bilo ponaanje koje je poznavao i oekivao. Bilo je skoro olakanje vidjeti Gharde koji se ponaaju kako je navikao. Ispustio je dug dah, neprimjetno mijenjajui teite, i zabio svoje nove nokte u ue koje ga je dralo. Nije se jo namjeravao do kraja osloboditi, ali kad se dovoljno zanesu, bit e mu lake ako se bar djelomino oslobodi veza. Ali to jo nije sve, nastavio je Arard iza njegovih lea. Sad ete vidjeti to sam ja vidio, i svi ete mi povjerovati. Na tri. Jedan. Ue se zategnulo kad su ga brojne ruke dohvatile. Dva. Enaor stisne zube. Tri. Krckanje kostiju bilo je uasavajue glasno u njegovim uima, ali ne dovoljno da prekrije enski vrisak ili njegovo vlastito urlanje. Pustili su ue, a Enaor je pao kroz bljeskovima proaranu tamu koja je eksplodirala u bijelu vatru bola kad su njegova slomljena ramena udarila u drveni pod. Podvukao je koljena pod sebe i okrenuo se, tako da je sad kleao, pruajui svojim rukama bar malo olakanje. Netko mu je strgnuo zlatnu masku s glave, pruajui mu pogled na Arardovo zlurado lice na pozadini nateiona dopola punog Gharda. "Ba se lijepo sjetiti starih vremena, zar ne, udovite?" Enaor je zareao, naginjui se prema mladom Ghardu. I postigao je to je htio: Arard je ustuknuo pred Enaorovim dugim, bijelim zubima, skoro izgubivi ravnoteu u panici. Okrenuo se i, da prirkije nelagodu, povikao preko ne ba prikrivene poruge: "Dobro, a sad na posao! Oridarch, rekao si da bi ga mogao pobijediti i u potenoj borbi da vidimo kako e proi kad ti je protivnik malo hendikepiran!" Posegao je za svoj pojas i iz kese izvukao nekoliko srebrnih novia. Stavio ih je na stol i kraj njih povukao crtu noem. "Ja kaem da ni ovako nee pobijediti! eli li netko podrati naeg junaka?" Jo jedan mladi Ghard istupio je iz gomile i zagledao se u Enaora, namrteno ga odmjeravajui. Bio je dobru glavu vii od Ararda, sa starim oiljkom koji mu se pruao cijelom duinom obraza i sputao se pod ovratnik njegove koulje. "Je li ovo neki trik, Arard?" "Jasno da nije!" Enaor je spustio jedno stopalo na tlo, i spremao se ustati. Bilo je muno, ali bol mu je pomagala da se usredotoi. Um e mu se uskoro potpuno zamraiti, i moi e zaboraviti na sve, izgubiti se u mrnji i strasti borbe. Ghard koji je stajao nad njim nogom mu je dotakao lijevo rame, i stresao glavom kad je Enaor zajeao. "U redu", rekao je, skidajui svoj krznom podstavljen prsluk i bacajui jo jedan srebrni novi na stol, s druge strane Arardove crte. "Ne moe rei da ne dam srebro gdje dajem rije." Dobacio je prsluk Arardu i okrenuo se ostalima. "Tko
91

se kladi na mene?" Gomila se naas uzbibala uz neodluno mrmljanje, ali ubrzo je hrpa novia porasla, s obje strane crte. Nakon toga, presjekli su ue koje je dralo Enaorove ruke i stali u krug oko boraca. "Neka bolji pobijedi", rekao je Oridarch obredno, kimajui glavom prema Enaoru. Otpasao je i oruje, i stajao pognuto, jo uvijek pomalo namrten, kao da nije siguran treba li se uputati u takvu borbu. Enaor osjeti kako mu se usne ire u osmijeh. "Bolji e pobijediti, ne brini", promrmljao je, isprobavajui pokretljivost prstiju. Desna ruka bila mu je viemanje beskorisna. Premda bi lijevom mogao neto ako mu ne treba prejaki stisak, morat e se osloniti samo na noge dok ne uspije ukrasti neto energije svome protivniku. Nije ga smetalo: to proao ve puno puta. svojih uhvatiti i zube sve je

Polako su poeli kruiti jedan oko drugog. U potpunoj, napetoj tiini, Enaor je uo prestravljeni cvile straga, i prepoznao Kalaidin glas. Zanemari. Obliznuo si je usne i oprezno koraknuo unatrag. Oridarch je zatreptao na zvuk, ali nije skrenuo pogled sa svoga protivnika. Jo jedan korak, i trznuo je rukama ulijevo kao da e napasti. Ali nije prebacio teite; Enaor je prepoznao trik i nije se ni potrudio reagirati. Kruenje se nastavilo. Ghardovo dranje titilo mu je trbuh i prepone. U ovakvom stanju, Enaor nije mogao riskirati. To mu je ostavljalo glavu, kao teu metu, i noge. Pazei da ne spusti pogled, usredotoio se na rub svoga vidnog polja. Oridarch se kretao polako, prelazei desnom nogom preko lijeve kad bi koraknuo u stranu. Kruenje mu je bilo nesvjesno ritmino, etiri spora takta po punom koraku. Tono u sredini, teina e mu biti na desnoj nozi, koju e biti lake udariti. Enaor je poeo brojati u sebi. Mora procijeniti precizno do kraja. Kad budu na tlu, on e biti sporiji ako prije toga ne uspije povrijediti Gharda. Ljudska ena progutala je jecaj; samo pozadinska buka, to nema veze s njim. Usporio je svoje korake, da izbjegne usklaenost sa svojim protivnikom, i dalje brojei. Jedan... dva... tri... etiri... jedan... dva... sad. Bacio se na tlo, desne noge svinute da ublai pad, lijevom gaajui Ghardov gleanj. ovjek ga je pokuao izbjei ali se spotakao; Enaor je to iskoristio da otpue u stranu, a onda, kad je Ghardovo lice udarilo u pod, udario ga je obim petama. Milozvuno krckanje popratilo je marce u njegovim ramenima: slomio mu je vilicu. Podigao se na noge i jo jednom udario Gharda u glavu, samo zato to je mogao. Ghard se podigao na ruke i stresao glavom, prskajui krv po podu i pljujui komadie zuba. Na sve etiri, djelovao je kao vepar, preopasan da ga se ostavi ranjenog. Enoar ga udari jo jednom, da ne bi sluajno ustao. Neki zvuk pokuavao se probiti kroz ljubiastu izmaglicu na rubovima njegova vidnog polja. Zajahao je ovjeka i stao mu na prste. Omamljen udarcima, Ghard je slabano trzao ramenima, ali nije ga mogao zbaciti. "Ne!" Uhvatio je ovjekovu glavu. Nekolicina Gharda oko njega hvatala se za oruje.
92

Osmijeh mu se rairio; bit e jo zabave. "Enaor! Ne!" Glas je zvuao poznato. Tko zna zato. Gurnuo je prste ovjeku u lice, osjeajui mekou mesa. "Enaor! Stani! Molim te!" Zatreptao je i stresao glavom. Ljudska ena... "Hej! Ugrizla me!" Instinktivno, Enaor je okrenuo glavu prema ghardskom glasu, i vidio Kalaide kako se probija kroz vojnike, obraza blistavih od suza na sjajnom suncu koje je preplavilo prosotriju. Kad se to dogodilo? I to se dogodilo? Stala je pred njim i zagledala se u njega bez rijei, obim rukama prekrivajui usta dok se muila savladati jecaje koji su joj oduzimali glas. Enaor je podigao obrve, pokuavajui shvatiti. "Enaor..." Arard je zgrabi za ramena i povue u stranu. "Neka netko zaustavi udovite! Ja u se pobrinuti za nju!" Kalaide ga je pokuala odgurnuti, naslijepo maui rukama. Mladi Ghard udario ju je nadlanicom. Svijet se naas zacrnio, onda Enaor osjeti krv u ustima. Stresao je glavom da je raisti dok mu je nekoliko Gharda prilazilo. "Slomit u mu vrat!" Ghardi su stali, bacajui nesigurne poglede prema Arardu. Kalaide se drala za obraz, sa zbunjenim izrazom na licu. Vrata su se otvorila i ula je skupina ljudi predvoena Sorgom. "to se ovdje dogaa?" Enaor proguta psovku. Ovog se nee dati tako lako navui na glupost, a sad kad je tu, i ostali e se smiriti. Kako god inae govorili o njemu, nitko od ljudi nije Gathornovog neaka nazvao kukavicom ili slabim ratnikom. Tako dugo dok ga u tome potuju, Sorg je mogao hodati sa hlaama na glavi i jesti cvijee za doruak, i jo uvijek bi slijedili njegove zapovjedi. "Pa, mi..." Arardov glas je zadrhtao. "Mislili smo se zabaviti..." "Zabaviti?" Sorg je napravio nekoliko koraka; gomila se u tiini razmakla pred njim. "Dali ste mu Oridarcha kao meso i to je zabava?" "Bila je fer borba!" "Stvarno? Jo ste gluplji nego to sam mislio?" Na njegov znak rukom, trojica od onih to su uli s njim podigla su sjekire. Sorg pogleda prema Enaoru. "Ja si mogu priutiti rtvovanje jednog ivota, ako moram, Stariji", rekao je. "A ti?"
93

Sa smijekom, Enaor strese glavom i pusti ovjeka kojeg je drao, a onda odstupi za korak, s rukama u zraku. ak ni on se nije mogao nadati da e svladati sve te Gharde nenaoruan. uo je kako je Kalaide ispustila dah pun olakanja i pogledao je krajikom oka. Nesigurno je krenula prema njemu. Sorg je vidio pokret i namrtio se jo jae. "Doite ovamo, gospo Kalaide", rekao je na harajskom, odmahujui Ararda u stranu. "to si namjeravao s njom, Arard?" nastavi na ghardinu. "Mislili smo da vama vie ne treba, pa..." "Meni i ne treba. Ali vama treba." Pogledom je preao po gomili i zastao na jednom ovjeku u prvom redu promatraa. "Sino je spasila ivot tvome bratu, Dargor, zar si zaboravio? Tako joj zahvaljuje?" Kad mu je Kalaide prila, jedva primjetno je mahnuo glavom, a jedan ovjek iz njegove pratnje stao je izmeu nje i ostatka gomile. "Zar se ovako ponaaju odrasli ljudi?" Pokretom ruke obuhvatio je Oridarcha, kojem su dvojica pomagali da ustane, stol pun novca, ue koje je jo visjelo preko jedne stropne grede. "to vam je? Beskunici smo, odmetnici, izgubljeni u nepoznatoj zemlji, u opasnosti sa svih strana! Trebali bismo traiti saveznike, ne stvarati nove neprijatelje!" "On je ve neprijatelj!" pobuni se Arard. "Borio se u Anlahlanu!" Sorg se okrene prema njemu. "To znai da je Badgorov neprijatelj. Da itko od vas ima imalo mozga, znao bi da je zato na prijatelj!" "Starijima se ne moe vjerovati!" vikne netko iz gomile. "To smo nauili pod Badgorom!" Drugi glas nastavi: "Tako je! Barlornach ili ne, on je Stariji, a znamo kakvi su oni!" Sorg zgaeno strese glavom. "Dosta! Gdje je moj ujak?" Veina ih je spustila poglede, ili prouavala pauinu negdje na gredama. "Jo je u svojoj sobi. Rekao je da ga ne budimo." Gathornov neak nestrpljivo uzdahne. "Arard, uzmi jo pet ljudi i idite nam po neto za jelo. I pourite mislim da e uskoro opet poeti snijeg. Harth, odvedi Oridarcha u krevet, a ja u ga kasnije doi pregledati." Okrenuo se ljudima koji su uli s njim. "Odvedite zatvorenika natrag u eliju i pobrinite se da ga nitko ne dira. Hou dva straara na vratima u svakom trenutku. Pouzdana." Pogledom je preao po ostatku nateiona. "I ako ujem da se netko opet bavio samoubilakim igrama, sljedei put neu stati i raspravljati o tome. Jasno?" Ljudi su se poeli razilaziti, tiho mrmljajui. Dvojica Sorgovih ljudi prila su Enaoru sa sjekirama u rukama, dok je trei uzeo odrezano ue s poda i priao Enaoru, pokretom ga pozivajui da prui ruke. Sorg baci pogled prema Kalaide i strese glavom. "Pratit ete ih mirno", rekao je, samo napola pitajui. Enaor je naas oklijevao. Trebao bi lagati dok ne stignu u dvorite, a onda pobjei... ali Ghard je oito mislio zadrati enu kraj sebe. Pogledao je prema
94

njoj. Izgledala je kao da se boji, Enaor samo nije bio siguran da li za njega ili zbog njega. S umornim uzdahom, podigao je ruku i protrljao si jo bolno rame. Nije se trebao predati tamo na istini. Nije bilo ni deset Gharda. Mogao se probiti i ve biti u Perdaelu. Nije se trebao povezati s njom. Trebao je ostati demonski borac. Smijui se samome sebi, Enaor kimne glavom i stane izmeu dva vojnika. Osjeao je Kalaidin pogled na svojim leima dok je izlazio. *** Kalaide je pogledom ispratila Enaora, grizui usnicu. "Kalaide, jeste li dobro?" Nesvjesno je stresla glavom. Bijes koji je osjetila kad je Enaor napao ostavio ju je zadihanu i zbunjenu. Nije to oekivala, nije posegla za njim, ali, kad je borba poela, kao da ju je povukao za sobom ne ostavljajui joj izbora. Jo je osjeala marce u vrhovima prstiju, potrebu da stisne, zdrobi, uniti. Ve ga je vie puta vidjela kako se bori, ali, ako se svaki put tako osjeao kad bi mu onaj opasni osmijeh rastegao usnice, bilo joj je drago to to nikad prije nije osjetila. A onda i onaj udan trenutak kad ju je onaj ovjek pokuao pljusnuti. Pokuao, ali nije uspio: osjetila je samo blagi dodir hladnoe na licu, kao da ju je zapljusnula voda iz potoka. Je li to ono to je Enaor sino uinio, neka vrsta zatitnih ini? Mislila je da je nemogue ispresti zatitu nad pojedincima obino su takve arolije trebale vrste oslonce na sve etiri strane svijeta. Ali moda je magija Starijih drugaija... "Kalaide? Jesu li vam naudili?" Sorgov zabrinut glas konano se probio do nje. Natjerala se da podigne pogled i nasmijei se. "Ne... ne. Samo sam... zbunjena." "Sigurno? Ako je neki idiot..." "Dobro sam, Sorg, ne brinite." Nasmijeio se s iskrenim olakanjem. "U tom sluaju, moda bismo mogli krenuti u potragu za onim travama koje ste spomenuli." Oklijevala je. "A to je s..." "Moji ljudi su odani. Bit e siguran." "Tako dugo dok vi to elite?" Sorg strese glavom. "Tako dugo dok je moj zarobljenik. Dao sam mu rije da ete oboje biti na sigurnom, i mislim se toga drati." Kalaide osjeti bljesak bijesa koji nije mogla suzdrati. "A muenje spada pod sigurnost?" Sorg uzdahne. "To nisam mogao sprijeiti. Ali kao da je to sam traio, kad je spomenuo vezu s Gnjusnim Gospodarom. Gathorn je napola lud od straha." Slegnuo je ramenima. "Moda bih neto mogao uniti kad bi nam bar rekao tko
95

je." Kalaide spusti pogled. "A kad... kad bih vam ja rekla kako se zove?" "Ne znam bi li mi ime neto znailo." Ogledao se oko sebe, onda je povede prema vratima. "Moda bi bilo pametnije da ovaj razgovor nastavimo u umi", doda tie. "Nemamo ovdje svi iste poglede." Namrtila se. "Mislila sam da su ovo sve vai ljudi." "I jesu i nisu." Stao je i pogledao njenu neurednu odjeu. "Zar niste sino imali ogrta? Vani je hladno. Ne moete tako izai." Kalaide dotakne napola razderan rub svoje tunike i povue ga prema gore. "Da... da, imala sam ogrta." Obliznula je usnice. "Moda mi je ostao kod Enaora." Sorg si protrlja bradu, samo napola skrivajui osmijeh. "Pronai emo vam neto drugo, gospo Kalaide." Sagnuo se da joj pogleda u oi. "Ako se stvarno borio u obrani Anlahlana, ja sam mu doista prijatelj a ne neprijatelj. To vam je jasno, zar ne?" "Iskreno, ne znam. Mi smo se upoznali prije..." Zastala je, raunajui, onda iznenaeno zatrepe. Samo etrnaest dana? inilo se kao cijeli ivot. "... relativno nedavno", dovri neodreeno. "Ne znam ba jako puno o njemu." Sorg je s klupe u predvorju uzeo krznom podstavljenu jaknu i pruio je Kalaide. Jakna je imala dosta dugake rukave, ali skuti su joj dosizali jedva ispod koljena vjerojatno se radilo o kratkoj jahakoj jakni za mukarca. Kalaide je smjesta osjetila toplinu, i bila je zahvalna na njoj. Dok je podvrtala rukave na svoju duinu, primijetila je da je jakna crvena, ukraena crnim geometrijskim arama, i opremljena srebrnim kopama. "Hvala vam." Sorg kimne glavom i prebaci skroman vuneni ogrta preko svojih ramena. "Zadrite je. Meni ne treba neto tako teko." Otvorio joj je vrata. "Moda je bolje da vam sve ispriam", nastavio je, "iako e to potrajati." Kalaide se nasmijei. "Mislila sam da ete vi meni postavljati pitanja." "I hou. Ali ako vam kaem neto o sebi, moda ete biti spremniji uzvratiti istom mjerom." Pogledao je prema nebu i uzdahnuo. "Ali i mi moramo pouriti snijeg bi mogao opet poeti svakog asa." Poveo ih je izmeu punica, izbjegavajui blatne barice koje su tu i tamo nagrizale puteljak. "Moj ujak Gathorn imao je imanje na jugoistoku Ghardsarna. Kad je poela zima, isprva smo mislili da e proi jake zime nisu nita novo u mojoj zemlji ali uskoro se pokazalo da je ova doista iznimna. Divlje ivotinje napadale su nam ovce, ono malo polja to imamo je usahlo, ak su i ribe poele umirati ili odlaziti u potragu za toplijim vodama. A umjesto da se popravi, vrijeme je postajalo sve gore, i ubrzo smo shvatili da se ne moemo nadati proljeu. Tada je doao Badgor."
96

"Badgor?" Ime joj se inilo poznatim, ali nije ga mogla smjestiti. "Badgor od Glamarna. Njegova utvrda bila je sjeverno od Lagragcha, ali za njega su ve odavno znali svi, ili skoro svi u Ghardsarnu. Nadimak mu je bio "Vojvoda od sjevera", jer je uspio ujediniti nekoliko klanova, i tako je postao najsnaniji temchordarn, najsnaniji voa klana." Kad se Kalaide namrtila, objasnio je: "Morate shvatiti: Ghardsarn nije zemlja poput vae. Mi nemamo sredinju vladu, senat ni ordinatora. Ve i to to je nekoliko manjih temchordarna prihvatilo Badgora kao vou bilo je dovoljno da ga uini skoro nadnaravno slavnim. A govorkalo se i da je dijelom Stariji... U svakom sluaju, kad je stigao u Lagragch vodei karavanu punu kruha i mesa, svi smo pali na koljena pred njim." Ostavili su lovaku kuu i njeno dvorite za sobom. Sorg zastane i upitno pogleda Kalaide. "Sad vi vodite. Ja nemam pojma to traimo." Pogledala je drvee oko sebe. Hrastovi, ogoljeni i izmueni zimom. "Ima li u blizini jela?" upitala je. "Biljka koju trebam najee raste u okolici jela." Ghard kimne glavom. "Pokazat u vam." Krenuo je konjskim puteljkom i nastavio priu. "Naravno, prihvatili smo Badgorove darove i moj ujak mu se zakleo na vjernost. Meni je to bilo udno Badgor je samo par godina stariji od mene, a Gathorn je obino staromodan u tom pogledu ali ovjek je karizmatian, to mu se mora priznati. Kad ga slua, teko mu je ne vjerovati. Ali stvari su uskoro krenule na gore. Badgorovi ljudi su sad uvali ono to je ostalo od naih stada i isporuivali ih ravno vojsci, ni ne trudei se obavijestiti Gathorna dok ne bi pitao. Cijeli Lagragch je ovisio samo o Badgorovim inovnicima koji su dijelili hranu. A onda je stigao i poziv na oruje, i cijeli Gathronov klan je pozvan u boj. Oduzeli su nam brodove i poslali nas na jug da osvojimo Asair. Badgor nas je jo jednom posjetio, i odrao vatreni govor o potrebi da pronaemo novi dom, jer se na sjeveru vie ne moe ivjeti, zbog zime i demona. Dotad sam ja ve poeo sumnjati u njega, ali moj ujak je vjerovao svaku rije. Pazite, onaj grm ima trnje." Upozorenje je stiglo prekasno: Kalaidina suknja ve je zapela za otar trn. Sagnula se da se oslobodi i primijetila nekoliko krvavo crvenih bobica kako se jo dre za najnie grane. Bio je to grm rogatice, prepoznatljiv po uskom liu. Bacivi pogled prema Sorgu, Kalaide pobere bobice s grane i gurne ih u dep svoje jakne. Rogatica je mogla posluiti za mnogo stvari. "Nastavite", rekla je, uspravljajui se i otresajui suknju. "Pria je zanimljiva." Sorg se otuno nasmijei. "Postaje jo i bolja. Da sam bard, ovim dijelom bih najbolje zaradio." "Nekoliko smo gradova lako zauzeli, a onda je poela opsada Moroike. To je grad Starijih, znate. Brani ga zid koji izgleda kao duga, ali zapravo je poput oceana. U njega se lako ulazi, ali ga se ne moe proi. Nismo ga mogli sruiti, nismo se mogli popeti, nismo ga mogli potkopati nismo mogli ak ni pronai vrata koja bismo napali! uo sam da Stariji te zidove stvaraju magijom, i mogu vam rei ako nita drugo, dugin zid me uvjerio da su oni doista sasvim druga
97

vrsta." Protrljao si je bradu kao da mu je neugodno. "Kako sam glup, ja vama priam o Starijima..." Kalaide skrene pogled. Sorg se inio iskrenim, ali nije imala razloga da mu otkrije detalje o svome odnosu s Enaorom, niti kako malo zapravo zna o njemu. Konano, i sam je priznao da joj sve to pria kako bi je naveo da mu uzvrati svojim informacijama. to dulje bude pogaao koliko ona zna, to bolje. Sorg ju je nekoliko trenutaka promatrao, onda slegne ramenima. "Kako elite", rekao je, kao da zavrava neki preutni razgovor. "Da vam ispriam i ostatak?" "Da, molim vas." "inilo se da smo bespomoni pred Moroikom. Bilo nas je vie od njih Badgor je valjda podigao pola Ghardsarna ali nismo mogli ui u grad, a oni nisu mogli izai. ekali smo i ekali, sve dok nam Badgor nije poslao pojaanja. Ja nisam plaljiv, Kalaide, ali, vjerujte mi ono to sam vidio u Moroiki jo me mjesecima progonilo u snu. Bili su... to nije pria za enu." Kalaide se nasmijei. "Iznenadilo bi vas to sam sve vidjela, Sorg, ne samo ula." Rairio je ruke. "Ja sam ratnik, Kalaide. Prije Moroike, i ja sam mislio da sam davno izgubio sposobnost uasa. Vjerujte, ne bih to htio ispriati ni mukarcu. Uostalom, nije ni vano to su Kalhanci tono uinili." "Kalhanci?" "Da, tako su se bar nazivali. Stariji, iz nekog drugog grada." Kalaide zamiljeno navue kapuljau svoje jakne. Usuuje li se posegnuti za njim da provjeri njegove rijei? Kad je to proli put uinila, nije imao nikakvih titova. Ali to ako je samo eli navesti da se razotkrije? Konano, moe li takva ljubaznost biti iskrena u jednome Ghardu? Prije etrnaest dana, iz principa mu ne bi vjerovala. Otad je nauila imati povjerenja u jednog neprijatelja to ne znai da mora vjerovati svakome. Pomislila je na Enaorov prsten. Nisu mu ga oduzeli, iako je bio zlatan i oito vrijedan. Sorg ju je sino mogao odvui u svoju sobu, ali pustio ju je da uini to eli. Kako god okrenula, ili je jako sposoban laac, ili je iskren i naprosto pokuava udruiti snage i pronai neki smisao u svemu. Duboko udahnuvi, Kalaide sklopi oi. Sorg od Vamroda zatreptao je i namrtio se, kao da mu je neto zatitralo na rubu vidnog polja, ali bio je poput otvorene knjige zbunjen, pun nade, osjeao je hladan vjetar i muio se s tupim bolom u desnoj nozi, vjerojatno od davno slomljene noge koja nije ispravno zacijelila. "Kalaide? Jeste li dobro?" Kalaide strese glavom i nasmijei se. "Samo prolazna slabost", rekla je, skoro istinito. "Molim vas, dovrite priu." "Uz pomo Starijiih i onog to su oni prizvali, osvojili smo Moroiku. Nakon toga,
98

pokolj je bio jo gori nego tijekom opsade. Moj ujak je konano shvatio kakav je Badgor, i sloili smo se da emo pobjei im dobijemo priliku. Ali to je potrajalo. Ve smo krenuli na Haraju kad smo se s jo nekim istomiljenicima uspjeli odvojiti od glavnog dijela vojske, u kaosu iskrcavanja. Lutali smo Harajom traei mjesto gdje bismo se mogli zaustaviti dok ne smislimo to emo dalje. Nismo se mogli vratiti na sjever nisam siguran da emo se ikad moi vratiti, iako moj ujak sanja o tome. Bar u tome, Badgor je govorio istinu: sjever je postao tako hladan da se tamo vie ne moe ivjeti. Sad nas je ve bilo podosta dok smo stigli do Haraje, mnogima su se zgadili Badgorovi udni saveznici i njihovi okrutni potezi i odluili smo potraiti sklonite. Nije bilo lako: vi Harajci nemate utvrde, osim oko gradova. Pronali smo jednu vilu, nedaleko odavde, na uu one velike rijeke. Lako smo je zauzeli uvalo ju je samo nekoliko vojnika i staraca." Kalaide osjeti kako joj se grlo stee. Imanje na uu, nekoliko vojnika i staraca. "to... se dogodilo s njima?" "Zarobili smo ih. Ja sam htio da ih pokuamo uvjeriti kako ne moramo biti neprijatelji, ali nismo dugo ostali tamo." "to se dogodilo?" "Mislili smo da nisu primijetili na bijeg. Bili smo u krivu. Badgor je poslao potjeru za nama. Kad smo se odbili vratiti, napao nas je. Oslobodio sam zarobljenike i ponudio im da se bore zajedno s nama. Odbili su." Pogledao ju je podigavi jednu obrvu, s izrazom koji je podsjeao na Enaora. Kalaide je utjela. "Na kraju", nastavi Sorg polako, "pustili smo ih da odu i pokuaju se probiti kroz Badgorove snage. Ne znam to im se dogodilo." Bio je zastao da je pogleda; sad opet krene dalje. "Njihov voa mi je djelovao prilino sposobno, premda je samo hastat po inu." Kalaide zavue ruke u depove. "A vi?" upitala je, pazei da ne ispusti uzdah olakanja. "Izdali su nas." Sorg strese glavom. "Vjerojatno smo bili naivni. U kui je bio jedan djeak od moda trinaest godina. Glava mu je bila puna junakih pria. Znate kako to bude u tim godinama." "Znam." Srce joj je toliko lupalo, bojala se da e ga i Sorg uti. "Priajte dalje. Imate pravo neki truver bi se mogao obogatiti takvom priom." "ivot je u zadnje vrijeme udniji od svih pria." Sorgov smijeak inio se nedunim, ali Kalaide je svejedno skrenula pogled. "Djeak je tvrdio da je on gazda imanja. A kako je bio mlad, nismo ga zatvorili. Izgleda da je doao do Badgora i pustio njegove ljude unutra kroz neki tajni prolaz." Kalaide i nehotice podigne glavu. "Zato bi to uinio?" "Badgor mu je navodno obeao da e ostati upravitelj imanja, a vojska e samo
99

proi kroz njega. Ne znam koliko je od te pogodbe Badgor mislio odrati, ali vjerujem, vrlo malo." Koli, kako si mogao biti tako glup? Zabila si je nokte u dlanove da se primiri. "A odakle vi to znate?" "Deko se hvalio pred nama kad su Badgorovi ljudi nahrnuli kroz kuhinju. Gathorn ga je zamalo ubio, ali ja sam ga zaustavio." Slegnuo je ramenima kao da se ispriava. "Kakve ima svrhe ubijati budalastu djecu? A i morali smo pobjei. Inae bismo zaglavili tamo." "Uspjeli ste pobjei?" "Oito. Kroz kanalizaciju. Nadao sam se da e nas odvesti do rijeke pa onda i do mora, ali nakon nekog vremena nali smo se u prostranoj pilji iz koje je vodilo puno hodnika. Krenuli smo prema zapadu jer Badgorovi planovi zasad ne seu tako daleko. Izali smo ovdje... odnosno, tamo." Pokazao je preko ramena, u smjeru iz kojeg su doli. "Kua se inila dovoljno malom i zabaenom, pa smo se odluili skloniti dok ne smislimo to emo dalje. A onda je napala bolest... i sad smo viemanje zapeli ovdje. Ali bar smo relativno sigurni." Kalaide se okrene Sorgu. "Zanimljiva pria", rekla je. "Kalaide, veina mojih ljudi poginula je kad je pala ona harajska vila. Ako se jo ikad u ivotu susretnem s Badgorom od Glamarna, jedan od nas dvojice nee preivjeti taj susret. Shvaate li sad zato sam vam sve ovo ispriao?" Badgor od Glamarna. Enaor je spomenuo to ime. Kockice padaju na svoja mjesta... samo to su ta mjesta neoekivana. Mora to javiti Enaoru, i to brzo. Na svu sreu, Sorgova pria provela ih je kroz hrastove i dovela do jela. Kalaide se uurbano dala u potragu za biljkom koju je trebala, kleknuvi na blatnjavo tlo. "Kalaide?" Sorg je zvuao zbunjeno. "Doite ovamo i pomozite mi", rekla je preko ramena. "Traimo bjelorosu." "Kako to izgleda?" "Raste uz korijenje drvea. Mali, bijeli cvjetovi. Neto... ovo!" Pokazala je ne bun zelenih stapki na vrhu prekrivenih bijelim cvjetovima, tako siunim da su izgledali kao kapi mlijeka. "Pazite treba nam cijela biljka, a stapke su otre." Sorg se spustio kraj nje, oprezno oponaajui njene pokrete. Kalaide je prebacila rub suknje preko dlana i poela upati cijele biljke. Stapke su bile pune sokova; ukasta tekuina ubrzo je obojala i suknju i ruku. Kad je stigla do ogrebotine na njenoj nadlanici, Kalaide se automatski trgnula: sok bjelorose pee. Ali nije osjetila bol. Samo hladnou. Sorg ju je pogledao ispod oka. "Pustite. Ja mogu pobrati dovoljno." Poeo je padati snijeg.

100

XVI

Jeste li dobro? Jedan od vojnika koje mu je crvenokosi odredio kao strau pogledao je Enaora s iskrenom zabrinutou. Bilo je gotovo neugodno vidjeti Gharda sposobnog za pristojnost. Enaor je kimnuo glavom, premda su ga ramena jo boljela od loma. Borba mu je dala dovoljno energije da mu kosti zacijele, ali ni priblino dovoljno da se u potpunosti oporavi. Tukli su vas? uje li se to traak morbidne znatielje u njegovom glasu? Nevoljko, Enaor je morao priznati da je ne osjea. Ova dvojica su naprosto bili zabrinuti. Ne ba. Dok su prolazili kraj irokih vrata to su vodila prema kuhinji, jedan od njih se odvojio i pridruio im se asak kasnije, nosei up iz kojeg se puilo. Pruio ga je Enaoru. Vrua jabukovaa. Gathorn nam nee zamjeriti. Enaor ba nije bio uvjeren u to, ali nije se htio raspravljati. Ako ele biti ljubazni prema njemu, njihov problem. Nije si mogao dopustiti da ga dotakne tako neto. Kad bi to uinio, krenuo bi prema nezdravom povezivanju s onima koji su, na kraju krajeva, ipak bili samo njegovi tamniari. I to je ve vidio neki Anlahlaneri su nakon pada prihvatili svoju sudbinu, postali sudionici u vlastitom porobljavanju. On si to nije mogao priutiti. Barlornach, nazvali su ga Ghardi u Anlahlanu: demonski borac. Jer je zaboravio, izbrisao sve to ga je odreivalo ikako osim kao stroj za ubijanje. Mora opet pronai takvu usredotoenost ako misli ispuniti svoju misiju. Ako ne uspije, nema izlike za to to je preivio. Vrijeme je da krene dalje, da se makne odavde. Da se makne od Kalaide. Vrata njegove elije zatvorila su se uz tupi udarac. Enaor je naas sklopio oi da se privikne na skoro potpunu tamu, onda prie zidu kraj prozora i sjedne. Potroio je toliko vremena, propustio toliko mogunosti, sve zbog nje. A vie joj ak ne moe ni vjerovati, sad kad ju je onaj mladi ghardski temchord tako oito uzeo pod svoje... a ona je to prihvatila bez i natruhe pobune. Stavio je svoj ivot u njene ruke. Vie ni sebi ne moe vjerovati kad je ona u pitanju. Ne, nema druge, mora otii. Sad, brzo, prije nego to se ljudska ena vrati i opet ga natjera da se predomisli. Ugrizavi se za usnicu, Enaor opet ustane. Jo uvijek nezarasli miii proboli su ga bolom u pokretu, ali agonija je bila dobrodola. Bol je sve to ima. Sve ostalo mora odbaciti, odrati svoje zakletve. Ispustio je uzdah olakanja. Zato je preivio. Popio je dio jabukovae, ostatak izlije na pod, onda udari vrem o zid. Odabrao
101

je najotriji komad, okrenuo se daskama na prozoru, i bacio se na posao. Morao je biti tih, inae bi oni naivci koji ga uvaju mogli ui provjeriti kako mu je. Krhotina mu je skliznula kroz prste i porezala dlan. Promrmljavi psovku, otrgnuo je komad svoje tunike i omotao ga oko krhotine. Usne su mu se rairile u nesvjesnom osmijehu. Bilo je smijeno lako zaobii ljude i njihove sigurnosne mjere. Bijeg iz Anlahlana je bio druga stvar. Kao i uvijek, pomisao na Anlahlan stisnula mu je prsa fantomskim bolom. Kastranionovi sinovi slomili su mu sva rebra, i neko vrijeme ga drali tako, ponavljajui proceduru im bi se poeo oporavljati. To je bila kazna za onaj prvi, neuspjeli pokuaj bijega. Bol je postala tako jaka da je naas morao prekinuti s poslom. Toliko se trudio zaboraviti... ali njegovo tijelo se sjealo. Ponekad se osjeao kao raspolovljen, a polovice su u meusobnom sukobu. Sklopio je oi. Misli na izraze njihovih lica kad su ti ramena pukla. Misli na Bajlalu. Misli na Inae i njen oi kad si joj zabio no u prsa. Ti si ubojica, otjelovljenje mrnje. Osveta je sve to ima. Ispustivi dugaak, kontroliran dah, Enaor opet otvori oi i okrene se prozoru. Jednu je dasku uspio skinuti, onda se posveti drugoj. Odvalio je avao koji ju je drao na mjestu, gurnuo je u stranu, i oprezno pogledao kroz prozor. Dvorite je s te strane bilo skoro prazno: jedan je ovjek drao strau kraj konja, razgovarajui s nekom Harajkom. Bila je via i zaobljenija od Kalaide. Puhnuo je, onda strese glavom. Skinuo je ostatak koulje pustinjska svila bila je razderana i nee mu koristiti. Zatim svue i ostatak odjee, i smota je, zajedno sa izmama. Zamotak e se vidjeti, ali ipak e biti manje primjetan. Priekao je dok ena nije otila, a vojnik se okrenuo. Onda sklopi oi, naas skenirajui okolinu. Veina Gharda bila je okupljena u kui; osjeao je njihove umove, oputene u oekivanju hrane. Od ovjeka kraj obora osjeao se samo trag dosade. Kalaide i Ghard oito su jo bili u umi, predaleko da ih pronae ovako kratkim skenom. Duboko je udahnuo, i proao kroz prozor. Hladan zrak doekao ga je kao stari suuesnik. Potrao je prema oboru. Unutar ograde, Jirial je podigao ui i umirio se, osjeajui njegovu blizinu. Enaor se namrti. Ne jo. Vojnik koji je uvao konje primijetio je promjenu u Jirialovom dranju i pogledao prema umi. Enaor stane kao ukopan. Na blatnom tlu dvorita nije ostavio traga; jedina prava opasnost bila je da Ghard odlui istraiti. Enaor je zadrao dah, promatrajui svoju kou kako se mijenja u ispranu smeu vlane zemlje. to ti je, ljepotane? upitao je vojnik penjui se na ogradu da bolje pogleda Jiriala. Njui neto? Povjetarac je bio sasvim blag, ali dovoljan da ponese njegov miris do Jirialovih osjetljivih nosnica. Ako ubije konjuara, netko e to uti bar ona dvojica koja ga navodno uvaju. Preostalo mu je samo jedno... sakriti se i ekati mrak, pa se
102

onda vratiti po Jiriala. Dok je konjuar jo tapao Jiriala po vratu, Enaor je pretrao dvorite i dokopao se prvog drvea. Onda dograbi najbliu granu i popne se u kronju. Iz iskustva je znao da su Ghardi skloni previdjeti oito. Kod obora, ghardski vojnik stresao je glavom i naslonio se na ogradu. U kronji, Enaor se udobnije namjestio da doeka no. Poeo je padati snijeg. *** Kalaide pokrije lice rukama. Uspravljajui se, Sorg joj pokae ogrta pun siunih bijelih cvjetova. Hoe li to biti Kalaide, to je? S uzdahom, Kalaide spusti ruke i strese glavom. Zapravo nita, ree beznadno. Odnosno, nita to bi se dalo popraviti. Opet snijei. Da, bolje da krenemo natrag. Hladno vam je? Ne. Samo... Zadrhtala je usprkos svojim rijeima. ini mi se kao da sve moje nevolje poinju sa snijegom. Kao da je to neki zlokobni predznak. Gurnuvi ruke duboko u depove, napipala je vrste kuglice rogatice i poela ih prevrtati po prstima. Prije nikad nije snijeilo ovako daleko na jugu. Prvi snijeg u ivotu sam vidjela kad je poeo rat. Sorg je prikupio krajeve svoga ogrtaa i jednom rukom prihvatio zaveljaj, a drugom je potape po leima. Kretnja je bila nezgrapna, kao da nije navikao na takve stvari, ali bila je blaga. Njegova iroka aka na njenom ramenu mirisala je isto, civilizirano, ljudski. Naglo, Kalaide se okrene i zagrli ga, sakrivi lice u njegov krznom podloen prsluk. Neto ju je zagreblo po obrazu; odmakla se da vidi to je to i osjetila kako joj se oi ire u udu. Na rubu Sorgovog prsluka svjetlucala je jednostavna srebrna kopa, identina onoj na njenom pojasu. Odakle vam ovo? Sorg se naas zbunio. Opet se zarumenio kad ga je Kalaide zagrlila, tjerajui se da se zapita koliko je zapravo star. Shvatio je da Kalaide zuri u njegova prsa i slegnuo ramenima. to, ovo? Prstom je dotakao kopu na rubu svoga prsluka. To nije nita. Na putu do vile naili smo na nekog starca... dao sam mu neto hrane, a on mi je dao ovo. Valjda je neki velika ili trgovac koji je ostao bez svega i tako pokuava zadrati dostojanstvo. Nisam imao kamo s tim pa sam je stavio na prsluk, a poslije sam zaboravio na nju. Kalaide je zadrhtala usprkos krznenoj jakni. Na Sorgovu kopu pala je jedna pahulja i ostala tamo, savrena i jedinstvena. Dok se polako topila, izgled joj se mijenjao, rubovi zvjezdolikih granica posezali su jedni za drugima i stvarali nove oblike, dok se sve nije izmijealo. Jedna jedina kap vode skliznula je niz sjajnu srebrnu povrinu. Kalaide povue dug, smirujui dah i natjera se da se odmakne. Mora pod hitno razgovarati s Enaorom. Zato pitate?
103

Sorgov glas bio je zauen vie nego znatieljan, ili se bar tako inio. Ja... lijepa je, ree Kalaide i okrene se. Imate pravo, bolje da se pourimo natrag. Krenula je u smjeru lovake kue ne ekajui na Gharda. Kakav god bio rizik, ovo je bilo previe vano da bi ekala kad e sljedei put imati priliku nasamo razgovarati s Enaorom. Sklopivi oi, posegnula je za njihovom vezom i povukla. eno? Iza njenih sputenih kapaka, Enaor kao da je sjedio na nekom drvenom podu, laktova oslonjenih na koljena. Bio je odjeven u odjeu koju su uzeli u Bajlali, ali sve je bilo isto i cijelo, a kosa mu je jo uvijek dosezala do bokova. Kalaide se stigla zauditi tome, ali nije imala vremena za pitanja. Kopa, Enaor, obavijestila ga je uurbano. Sorg ima jo jednu kopu. Enaorova slika se namrtila, onda podigne jednu obrvu. Sorg? Ghardski voa. Ista je kao nae kope, i kae da ju je dobio od nekog starca. Na tjelesnom tlu ume, stala je na korijen i spotakla se. Sorg joj je pritrao u pomo. Jeste li sigurni da ste dobro, gospo Kalaide? Natjerala se da ga ne odgurne bijesno. Da, Sorg, dobro sam. Samo sam umorna. Oslonite se na mene. Posezati za Enaorom dok je u dodiru s nekim treim bilo bi glupo i opasno. S oklijevanjem, Kalaide strese glavom i pouri dalje. Bit e mi bolje im se opet zagrijem, odvratila je preko ramena, nastojei izbjei njegov zabrinuti pogled. Hitro je pogledala sljedei dio puta; inio se dovoljno sigurnim. Enaor, to emo sad? Osjetila je oklijevanje. Enaorova slika se smrzla, kao da joj ne doputa prilaz. Onda slegne ramenima. Moda je filigran ili trgovac koji samo nastoji preivjeti. Lae. Osjetila je to jasno kao pljusku, i stresla se. Nije bila sigurna je li se uope trudio sakriti joj to, ili je ak i to bilo namjerno? U depu, stisnula je jednu bobu rogatice, tako snano da je prsnula, pokrivajui joj prste ljepljivim, hladnim sokom. Kalaide se trgla i opet skoro izgubila ravnoteu. Sorg joj je pritrao i prihvatio je za obje ruke. Kalaide se ugrizla za usnicu, povlaei se iz dodira s Enaorom to je bre mogla. Osjetila je njegov trzaj iznenaenja, a onda je nestao, ostavljajui je samu. I previe samu, shvatila je. Naivno se poela oslanjati na jedno strano stvorenje, na neprijatelja. Kad ga nije mogla osjetiti, nakon borbe na istini, smrznula se od uasa, i skoro vrisnula od olakanja kad su ga Ghardi uveli u
104

nateion. Tada je bila zbunjena i prestraena... ali to nije nikakva isprika. Ona je sveenica i iscjeliteljica, ki obitelji ije je ime upisano na zidovima kurije u Kashani. Dosta je ludosti. Zahvalila je Sorgu osmijehom, ali je odbila njegovu ruku. Ne bojte se, rekla je. Mogu posrnuti, ali rijetko padam. Nasmijeio se. Jesu li sve Harajke tako samostalne? upitao je? Kalaide strese glavom. Jako je samostalna. Dopustila si je da postane prtljaga, ona vrst nesposobne, ovisne enke kakve je oduvijek prezirala. Doao je as da opet uzme stvari u svoje ruke. Moraju pobjei od Gharda, to je sigurno. Ali nakon toga, pustit e Enaora da ide kamo ga je volja, a ona e se vratiti u Nar Reolis. Ako je Kolion jo iv, treba mu njena pomo. Nije znala nita o drugima, ali doznat e. Bit e opasno, naravno, ali ne moe napustiti svoju obitelj. Gdje joj je bila pamet? Mahiara bi je izbacila iz hrama zbog takvog ponaanja. Dok su stigli do kue, razni vie ili manje odreeni planovi su joj zujali po glavi, obuzimajui je do te mjere da skoro nije primijetila guvu u dvoritu. im su se pojavili, neki je mladi pritrao Sorgu i zasuo ga uurbanim, uzbuenim rijeima. Sorg ga je namrteno sasluao, onda se okrene Kalaide. Gospo Kalaide, ree polako, zagledan u njene oi. Jeste li mi lagali? Kalaide zbunjeno strese glavom. Nisam. Kunem se. Mjesecom? Kalaide duboko udahne. Zna li da je sveenica, ili samo pogaa jednu od jaih harajskih zakletvi? Izraz na njegovom licu bio je smrtno ozbiljan. Kalaide sklopi oi i okrene ruku nad grudima u znakovima Mjeseca. Kunem se Mjesecom, nisam vam lagala. Sorg kimne glavom i okrene se ovjeku koji ih je doekao, tumaei neto napetim, kratkim reenicama. Onda uzme Kalaide za ruku i povue je za sobom prema kui. Va suputnik je pobjegao, objasnio joj je putem. Moj ujak je uvjeren da su svi vai napori bili samo diverzija za njegov bijeg i eli vas ispitati. Pokuat u ga urazumiti, ali ne znam koliko u uspjeti. Kad su uli u kuu, skrenuo je prema kuhinji. Ostavit u vas s Ascinijom dok razgovaram s Gathornom. Budite strpljivi. Kalaide zbunejno strese glavom. Dobro, ali... Na vratima, Sorg zastane i okrene je prema sebi, hvatajui joj obje ruke. Gospodarice Kalaide moram znati. Jeste li sveenica? Kalaide proguta. Nije bila sigurna zna li on za znak Mjeseca koji svaka sveenica nosi na ramenu, ali netko drugi e vjerojatno znati. Bilo bi smijeno lako provjeriti. Spustila je pogled i kimnula. Jesam.
105

Jeste li zato pobjegli? I vi pokuavate umai Badgoru? Ne. ak ga ni ne poznam. Stvarno. A Enaor? Ne znam. Nije bio ni sa kakvom vojskom kad smo se upoznali. Sorg je ispustio dah i naas je promatrao u tiini. Dobro, ree. Priekajte me ovdje. Dobacio je nekoliko odlunih rijei dvojici vojnika koji su stajali kraj njih i odjurio. Kalaide je ula u kuhinju u pratnji vojnika i sjela na klupu u uglu. Ascinia je pripremala veeru; ugledavi je, dobacila joj je zabrinut pogled. Hoe neto pojesti? upitala je. Kalaide umorno odmahne glavom. Nije mogla povjerovati da ju je Enaor ostavio. Sva njena odlunost iz ume kao da se istopila suoena sa stvarnou izdaje. Zato je to uinio? Morao je ve biti na slobodi kad ga je kontaktirala... a nije ju se ak potrudio ni upozoriti. to se dogaa? Sklopila je oi i posegnula za njim. to se dogodilo? Zato si pobjegao bez mene? Enaorova slika naas je bila nejasna, kao da ga je uhvatila na spavanju. Stresao je glavom i proao rukom kroz kosu: odugovlaenje. Kalaide je prepoznala trik i morala je stisnuti zube da zadri koncentraciju. To je bio jedini nain, eno. Moram ii. A to je sa mnom? Slegnuo je ramenima. Sigurna si sa Sorgom. Kalaide je naas oklijevala. Na odreeni nain, imao je pravo bilo je oito da je Sorg eli zatititi, bar donekle. Treba mu njena pomo zbog bolesnihh ljudi, a dok svi opet ozdrave, sigurno e i ona pronai nain za bijeg. Konano, to je i htjela, zar ne? Ionako se namjeravala odvojiti od njega. S jedva primjetnim kimanjem glave, dopustila si je poputanje koncentracije. Zbogom, Stariji, poslala je na kraju, ne ekajui njegov odgovor. Svjesno ga izbacujui iz svojih misli, ustala je i krenula prema Asciniji. Mogu li kako pomoi Ascinia? upitala je. Ali prije nego to joj je ena stigla odgovoriti, vrata kuhinje su se otvorila, jo jedan vojnik je uao i bez rijei je uhvatio za ruku, vukui je prema izlazu. Kalaide je krenula za njim to je mirnije mogla. Kad je shvatio da ga slijedi ne bunei se, pustio joj je ruku i dozvolio joj da ue u nateion vlastitim, odlunim tempom. Sorg je stajao pred postoljem, zajapurenog lica. Sudei po licu njegova ujaka, pozvali su je nakon svae. Sorg je rekao neto na ghardinu. Kad mu je ujak odgovorio, bespomono je
106

stresao glavom. Kalaide, rekao je, ne gledajui je u oi. Tako mi je ao. Kalaide se namrti i prie blie. Zato? Moj ujak vas eli ispitati. Priao je stolu u sredini nateiona. Iako je inae bio prekriven aama, dijelovima opreme i drugim tragovima vojnike svakodnevice, sad je dopola bio prazan, a ravno pred njime stajala je klupa. Na njoj je pak stajala visoka drvena kutija s okruglom rupom na vrhu. Zbunjena, Kalaide prie blie i pogleda Sorga, pa zatim udno pripremljen stol. Dobro, neka, rekla je. Odgovorit u mu na sva pitanja to bolje mogu. Sorg si protrlja bradu. Ne shvaate, ree tiho. Ghardi ne vjeruju u ispitivanje samo rijeima. Odjednom, Kalaide se sjetila Enaorovih iupanih noktiju i osjetila kao blijedi. Gurnuvi ruke duboko u depove svoje jakne, progutala je i pogledala ovjeka na postolju. Lice mu je sad bilo ozbiljno ali mirno; prihvatio je njen pogled ni ne trepnuvi. Kalaide duboko udahne da si smiri glas i opet se okrene Sorgu. to hoete od mene? Sorg spusti pogled i ree neto svome ujaku. Gathorn je kimnuo i dao znak rukom. Ono malo vojnika koji su jo sjedili u nateionu ustalo je i izalo. Kad su u prostoriji ostali samo njih troje, Sorg prie stolu i pomakne kutiju u stranu. Doite ovamo, rekao je, skoro apatom. Kad je Kalaide stala kraj njega, opet je razmijenio nekoliko rijei sa svojim ujakom, onda rukom pokae stol. Moete li sjesti ovamo? Kalaide ga poslua, prouavajui kutiju. Bila je krupna, visoka i uska, bez ikakvih ukrasa osim tri eljezne kope na jednom rubu koje su je drale zatvorenom. Sorg ju je opet pomakao da si napravi mjesta na klupi, onda sjedne kraj Kalaide. Molim vas, skinite izmu i arapu. Gledao je u pod. Kalaide je primijetila nervozno drhtanje njegovih prstiju, i odjednom, shvatila je to je kutija. Kaleanska izma, proape. Sorg kimne glavom. Prava, a ne neka jeftina kopija, dodao je, jo uvijek zurei u podne daske izmeu svojih stopala. Ako vas to tjei. Kalaide je odvezala vezice svoje izme i natjerala se na osmijeh. I tjei, rekla je, divei se mirnoi svoga glasa. Bar ne moram brinuti za tetive i kosti. Kaleanci poznaju anatomiju i znaju kako se ograniiti na meso. Gathron je postavio neko ljutito pitanje. Sorg mu odgovori i objasni: eli da mu prevedem na razgovor. Napola slegnuvi ramenima, dodao je: Bojim se da mi ujak vie ba i ne vjeruje. Kalaide skine svoju desnu izmu. ao mi je. Orlarnovog mu koplja, Kalaide, nemojte mi se ispriavati, dahne Sorg.
107

U tiini je skinula arapu. Cijela se scena inila nestvarnom, kao neto iz sna: Sorgu ruke drthe, a njene su mirne; nain kako su obojica skrenula pogled dok si je otkopavala arapu, kao da ele ouvati udnu asnost svojih namjera. ak su priekali dok je ona presavinula arapu i ostavila je uredno sloenu kraj izme. Tek tada, osjetila je kako joj se dlanovi znoje. Sorg ju je asak promatrao, zaustivi kao u nekoj nijemoj isprici, a onda se okrene kopama na Kaleanskoj izmi. Kad ju je otvorio, otrice na unutranjim zidovima kutije uhvatile su svjetlo i bljesnule. Sorg je spustio otvorenu kutiju na klupu kraj sebe i zastao, s rukom na pola puta do Kalaidine noge. Moete li... ili biste radije... Umjesto odgovora, Kalaide spusti nogu u kutiju. Drvo pod njenim stopalom bilo je toplo, skoro udobno. Ja... Uinite to morate, Sorg. Protrljao si je bradu, provjerio poloaj otrica i podmetnuo jedan dlan pod stranji dio kutije da je umiri. A onda hitrim pokretom zatvori kutiju. Kalaide je zadrala dah i osjetila ledeni dodir na svome listu. Led? skoro je naglas povikala. To ne bi trebalo biti tako. eno? Enaorov glas u njenoj glavi bio je napet. to se dogaa? Ne znam, odgovorila je, eksperimentalno pomiui nogu u izmi. Je li Sorg nekako varao? I odakle hladnoa? Povrijeena si? Boli te? Znai veza izmeu njih nije prenosila samo misli. Kalaide si je naas dopustila uenje, onda se strese. Previe udnih stvari se dogaa odjednom. Mora se usredotoiti. Ne, samo mi je malo hladno. Vidjela je kako se Sorg zbunjeno mrti i slegnula u odgovor na neizgovoreno pitanje u njegovom pogledu. "Sorg", ree polako, "mislim da neto nije u redu." Pokuala je opet posegnuti za Enaorom, ali on se naglo povukao im je progovorila. Osjeala je samo zid, aren i sjajan poput mjehura sapunice, ali gladak i neprobojan. "Kako to mislite?" Sorg je nesiguran pogledao prema svom ujaku, koji je zagunao i ustao. "Otvorite kutiju." Jezoviti mir kakav je prije osjeala nije bio nita u usporedbi s potpunom odvojenou koja ju je sad prekrila. Gledala je kako Sorg otvara kope s istim bezlinim zanimanjem s kojim bi prouavala neku nepoznatu biljku. Kad je otvorio kutiju, ula se kako isputa tih, iznenaen uzdah. Daak neega to je apsurdno sliilo na dugu pobjegao je s vrhova otrica u
108

potpunoj, zapanjenoj tiini dok je Kalaide iz kutije izvlaila svoju nedirnutu nogu. Sorgov ujak preao je nateion u tri bijesna koraka i oteo kutiju iz Sorgovih ruku, viui na svome jeziku. Vrata su se otvorila i utralo je desetak vojnika sa sjekirama u rukama. Sorg je skoio, poseui za svojim orujem. Kalaide je dohvatila svoju izmu, kao da je ona moe zatititi. Vojnici su zbunjeno zastali, gledajui kako Gathron mae kutijom. Poeo im je vjerojatno tumaiti to se dogodilo, ili bar nuditi svoju verziju, jer ga je Sorg prekinuo i poeo govoriti neto drugo, maui rukama, pokazujui na Kalaide, na svoju glavu, upirui prstom na kutiju, i na kraju se udarivi akom o prsa. Kad je zavrio, Gathorn mu je uzvratio kratkom, oito ironinom primjedbom, i pritisnuo dlanom o otrice u kaleanskoj izmi. Otrice se nisu ni pomakle, zagrebavi Gathornov dlan i povukavi krv. Naas, nateion je bio pun zapanjene tiine, a onda su svi poeli govoriti istovremeno. Dva vojnika krenula su prema Sorgu, ali druga dvojica preprijeila su im put. Prije nego to je mogla izbiti tunjava, Sorgov glas nadjaao je ostale, tjerajui ih da zaute. Izrekao je nekoliko hitrih, mirnih rijei, onda ustukne za korak, s rukama u zraku. Nekoliko ga je ljudi slijedilo i postavilo se izmeu njega i ostalih. Gathorn je izrekao samo jednu rije. Na njegov znak, tri vojnika okrenula su se Kalaide. Jedan od njih preuzeo je kutiju od Gathorna, a druga dvojica drala su nju. "Kalaide, dopustite im da ponovno pokuaju", rekao je Sorg zabrinuto. Jo uvijek previe zbunjena da bi se pobunila, Kalaide je prihvatila Sorgovu preporuku. Hladnoa joj je opet prola listom, ali to je bilo sve. Vojnik koji joj je stavio izmu sad ju je skinuo, paljivo je pregledao, a onda se okrenuo Gathornu, odmahujui glavom. "Starneten Eigensurd", rekao je Gathorn tiho, prekriivi prste lijeve ruke iznad srca. "Eise starneten Eigensurd..." Mrmor nepoznatih rijei proirio se nateionom. Kalaide je pogledala Sorga, traei objanjenje. On si protrlja bradu. "Misle da ste vi zarunica Gnjusnog Gospodara", rekao je namrteno. "Odakle im to?" Kalaide je jedva progutala hihot na tako suludu pomisao. Sorg se jo jae namrtio sluajui Gathornove naredbe. "Jer im je Enaor tako rekao."

109

XVII

Enaor je opsovao kroz stisnute zube i oprezno si dotakao list. Hlae su mu se natopile krvlju; Bahtaron ih lovio, to joj se to dogaa? Onaj crvenokosi mladi bio je izgleda prisutan u pozadini... kao i uvijek. S uzdahom, Enaor sklopi oi i osloni se o deblo drveta. Grubi dodir kore na njegovoj koi i miris hrastovog soka pomogli su mu da raisti um. Kad se smirio, zabio je nokte u koru i pritisnuo to je jae mogao. Traak energije koji je drvo ispustilo bio mu je dovoljan. Malo ivih bia bilo je sposobno kontrolirati gubitak energije kao drvee; njihova krupna, stara tijela registrirala su otvorene rane i prekidala protok dovoljno brzo da izgube samo mali djeli. Bri stvorovi, oni koji su se kroz ivot kretali u stranu umjesto prema gore, nisu bili toliko svjesni svojih tijela. Obino nisu bili u stanju na vrijeme pronai toku iz koje istjee snaga, i gubili su sve ako se povue prava nit. Drvee je bilo drugaije. Sigurno. Za njega. Tko zna to se dogaa s Kalaide. Enaor proguta jo jednu psovku i natjera se da pusti drvo. Veza koju je stvorio oito je radila, premda to i nije bila neka utjeha. Kakva suludo neodgovorna zamisao! Povezao se sa krhkom ljudskom enom, gurnuo svoju sliku ispred njene, tako da sve to joj zaprijeti pada na njega gdje mu je bila pamet? to prije se rijei toga ludila, to bolje. Pogledao je prema nebu, onda sklopi oi. Sputala se veer, a s njom i mo Kalaidine Boice. Bit e jo jaa ovdje, u svojoj domovini. Enaor osjeti kako mu se prsti nestrpljivo gre. im se smrai, uzet e Jiriala i otii to dalje. Na rubu obzora, bljesak ljubiaste svjetlosti najavljivao je oluju, moda i meavu. Bar to je dobro: oblaci e prekriti nebo i oslabiti Matrielenin utjecaj. Moi e jahati kroz no, krenuti prema Tha. Zaboraviti sve to se dogodilo poslije Anlahlana. Uz jo jedan uzdah, istezao je napete miie svoga vrata kad ga je titranje na samom rubu njegovog osjetilnog polja upozorilo na opasnost. Netko dolazi. Popeo se vie meu grane, automatski skenirajui umu oko sebe. Mnotvo umova, veinom umornih ali vrsto usredotoenih na svoj cilj. Vojska. Ila je prema njima. *** Kalaide je sjela na krevet u Sorgovoj sobi i pokrila si lice rukama. Ne znam, Sorg, kunem se da nemam objanjenja! Mislim da su to zatitne ini koje je Enaor bacio na mene, ali ne znam kako to funkcionira, i nita vie ne mogu rei! Kunem se tako mi asti i Boice! Sorg se nervozno ushodao po sobi. Vjerujem vam, Kalaide. Ali ne znam to emo sad. Zastao je i pogledao Kalaide, onda opet krene koraati. Ne znam to
110

Gathorn misli uiniti, ali bar smo sigurni da vas nee ni dotai. Gnjusni Gospodar je jedina stvar koje se ozbiljno boji... ali nisam siguran koliko e taj strah potrajati. Zabrinuto ju je pogledao, trljajui si bradu. Ne usudim se pustiti vas da pobjegnete... mene bi ubili, a vas bi lako uhvatili. Osim toga, uma je nou opasna... vidjeli smo... Znam. Kalaide je spustila laktove na koljena i stisnula ake, pokuavajui smisliti rjeenje. Bez obzira na sve, mora pobjei. Nije mogla raunati ni na Enaora ni na Sorga. Samo na sebe. Ustala je i prila prozoru, nadajui se da je bar snijeg stao. Nije. Gurnula je ruke u depove. Prsti joj napipaju neto sitno i vrsto. Rogatica. Ne okreui se, upitala je: Sorg, mogu li noas ostati ovdje? Naas je oklijevao. Vjerojatno je to najsigurnije... ali znate to e svi misliti. Nije me briga tko to misli, Sorg. Umorna sam. Pogledala ga je preko ramena, trudei se da djeluje bespomono. Samo se elim osjeati sigurno. Otuno se nasmijeio. A tko ne eli? Dobro, ostanite ovdje. Rei u Asciniji da nam donese neto za jelo, i moemo... Prekinulo ga je kucanje na vratima; jedan je ovjek virnuo unutra i doviknuo kratku, otru zapovijed. Sorg si opsuje u bradu. Ujak me trai. Priekajte ovdje, Kalaide. Zakraunajte vrata. Naravno. Pokuala mu se osmjehnuti, ali izaao je prebrzo da bi vidio. im su se vrata zatvorila za njim, Kalaide pritri lavoru za pranje i izvadi svoje rogatice. Imala je estsedam bobica, dovoljno da uspava cijelu etu. Uzela je au i napola je napunila vodom iz vra, onda oprezno stisne jednu bobicu u tekuinu. Voda se naas zacrvenila, ali brzo se vratila prirodnoj prozirnosti. Imat e malo ustajali okus, ali nita strano. A kad ujutro pronau Sorga omamljenog, nitko ga nee optuiti za pomo pri bijegu... bar se nadala. Sad ga jo mora natjerati da to popije. uvi kucanje na vratima, trgnula se i sjela na krevet. Ula je Ascinia, nosei vr jabukovae. Mislila sam da bi ti dobro dolo, nakon svega, rekla je. Jesi li i gladna? Kalaide odmahne glavom. Sigurno? Moj gula je dobar, a treba ti snage. Nasmijeila se. Dodala sam i malo piva, za bolji san. Mukarci to vole. Kalaide se nasmijei, razmiljajui. U jabukovai se okus nee osjetiti, no moda Sorg bude sumnjiav, nakon svega to se dogodilo. Ali postojali su naini da se mukarce rijei sumnjiavosti. Ascinia, rekla je, ima li neku odjeu koju bih mogla posuditi?
111

Ascinia se iznenaeno namrti. Hladno ti je? Ne, mislila sam vie na neto... Zastala je. Nije zapravo tono znala na to misli. Neto manje... pokua nesigurno. Neto to... mukarci vole? ena ju je pogledala s neim nalik saaljenju. Odluila si preivjeti? upitala je tiho. Preko Sorga? Kalaide spusti oi. Odluila sam uiniti to moram. Moe li mi pomoi? Ascinia kimne. Naravno. Nismo ba isto graene, ali mislim da imam neto to e ti odgovarati. Odmah dolazim. Vratila se asak kasnije, nosei pladanj s hranom, i ispod njega neto umotano u isto bijelo platno. Odloila je pladanj i razmotala svoj paket na krevetu. Bila je to dvoslojna haljina, kakve su se nosile prije pedesetak godina. Hitona je bila crna i vrlo uska, dugih rukava i dubokog izreza, i sputala se do poda. Stola koja ju je prekrivala bila je od crvenog plia, malo otrcana na rubovima ali inae ouvana, ureena zlatnim vezom. Ascinia je pogladila haljinu. Evo. Pristajat e ti. Nasmijeila se. Ja malo ispadam iz nje. Ne znam kako da ti zahvalim, Ascinia. Ovo je... ena odmahne glavom. Ionako nije bila moja. Ghardi su je donijeli s nekim plijenom, i htjeli su je baciti. Ja sam je samo spasila. Kalaide zadrhti. Haljina je morala pripadati njenoj baki. Kalaide je nije upoznala. U Nar Reolisu je stajala njena maska, ali prikazivala je samo lice otrih, odlunih crta pod zastarjelo kompliciranom frizurom. Priavi krevetu, Kalaide dotakne haljinu. Naas, uz miris domae kuhinje, mogla je gotovo zamisliti da je u Tahalinoj sobi, gdje je provodila toliko vremena nakon smrti svoje majke. ene u tvojoj obitelji umiru mlade, ali ive punim ivotom, rekla joj je jednom Tahal. Kad joj je umrla majka, Kalaide je neko vrijeme provela obuzeta strahom da nee doekati starost. Pa zar bi radije doivjela devedesetu i umrla od dosade? rekla joj je tada Tahal. Kalaide je osjetila kako joj smijeak povlai krajeve usnica. Moda e uskoro umrijeti, ali sigurno ne od dosade. Kad je obukla haljinu, Asciniji su se oi rairile u divljenju. "Kao da je ivana za tebe", promrlja s odobravanjem. Onda posegne u dep svoje pregae i prui Kalaide ealj. "Ako Sorg ne primijeti razliku, stvarno je isposnik kakvim ga smatraju njegovi ljudi", primijetila je. Kalaide je rasplela kosu i poela muno raeljavanje. Ascinia cokne jezikom i uzme joj ealj. "Ja u", rekla je. Kad ju je raeljala, ustukne za korak, promatrajui je, glave nagnute u stranu. "Ostavi je tako", ree. Vidjevi nelagodu na Kalaidinom licu, ohrabrujue se nasmijeila. Onda pokupi Kalaidinu staru odjeu. "Ovo u ti oprati", rekla je kreui prema vratima. "I ne brini. Sorg je dobar ovjek. Nee te povrijediti."
112

Kalaide se nije mogla natjerati da joj odgovori. Zahvalila joj je jedva ujno. Kad je Ascinia otila, uzdahnula je i otpila malo jabukovae prije nego to joj je dodala rogaticu. Zatim se ogleda po sobi. U ognjitu je gorjela vatra. Ako ve misli igrati takvu igru, bolje da to uini kako treba. Spustila je pokriva s kreveta na pod da ne zaprlja haljinu. Onda natoi malo jabukovae u jednu au, spusti je na pod i klekne kraj ognjita. Nije se jo pravo ni smjestila kad su se vrata otvorila. Kalaide se trgla. "No, no", rekao je Gathorn s neim nalik ljubaznom osmijehu. "To daje nikakva potreba mene se bojati." Uao je u sobu i pogledao oko sebe s izrazom kaptora koji pregledava svoje legije. Kalaide je skoro vidjela kako u sebi zbraja kljune elemente: vr jabukovae, raspremljen krevet, ona kraj ognjita. "Vidim", promrmljao je, trljajui si bradu sporom verzijom poznatog pokreta. "Gnijezdo pravi, da? Kao ptici mala?" Kalaide je utjela, pokuavajui procijeniti koje su mu namjere. inio joj se malo pripitim, ali ne toliko da bi ga to usporilo. Gathorn proe kraj nje i sjedne na krevet. "Mojeg neak eka, da? Sorgu?" Bilo bi glupo nijekati. "Da." "On nee ti noas doi." Gathorn se namrtio, kao da ga to malo brine. "On jai put pronai." Uzdahnuo je, duboko i zamiljeno. "Netko dolazi. Mi morali otii bi. Nema smisla ovdje ostati, uz tako opasno." Pogledao je Kalaide, onda se nasmijei. "Ti za Sorgu kosu spusti?" upitao je. Kalaide zbunjeno slegne ramenima. Nije znala to bi to moglo znaiti. Sjetila se kako je Enaor odrezao svoju pletenicu. Oito, na sjeveru kosa ima drugaije znaenje nego u Haraji. "Da", odgovorila je, automatski hvatajui pramen svoje kose i igrajui se s njime. "Tako je." Gathorn je stresao glavom, ali dobroudno, kao da eli rei neto o mladalakim ludostima. Kalaide proguta i odlui se. "Ama, to je meni?" rekla je odjednom, uzimajui au jabukovae. "Sigurna sam da bi Sorg volio kad bih vam ponudila neko osvjeenje." Govorila je brzo, nadajui se da e zbuniti Gharda. Govorio je harajski puno slabije od Sorga; moe ga pokuati zatrpati rijeima. Donijela je au Gathronu. "Nisam sigurna je li vam to omiljeno pie", rekla je, nudei mu au, "ali ako jo niste probali ovdanju jabukovau, ne znate to proputate, uvjeravam vas. Dobila sam od kuharice malo iz posebnih rezervi, znate, to je puno bolje nego ono to vam inae nudi. Naravno, netko ovako velik trebao bi veu au, ali..." "Ja neu tebi dirati", rekao je Gathorn, prihvaajui au. "Meni to treba ne,
113

Sorgu veselje da kradem." Otpio je malo. "Samo neto mi brine." Jo jedan gutljaj. Kalaide je zaalila to je upotrijebila samo jednu bobicu, ali sad je ve bilo prekasno. "to?" upitala je. "to sa Gnjusnom Gospodaru?" Pitanje ju je uhvatilo nespremnu. Nije imala pojma kako bi se trebala ponaati zarunica Gnjusnog Gospodara, pa je odabrala najsigurniji put. "Pa ne mislite valjda da elim biti njegova? Koja ena bi to eljela?" Stresla je glavom. "Ne. On onaj stvor me odveo iz moga doma ne pitajui me nita, i da ga niste zaustavili, ne znam to bi mi se dogodilo." Gathorn se zavalio na krevetu, zamiljeno pijuckajui. "Jednu stvar imam koju razumijem ne." Zagledao se u nju. "Ti ghardin govori ne, da?" "Da mislim, ne, ne govorim ghardin." "Ali Gharda bog tebi za sebi nevjestu odabrao je. Zato?" Kalaide zabije nokte u svoje dlanove. "Moda mu nije do razgovora sa mnom", ree tiho. Popio je ve pola ae zato je jo na nogama? Gathorn se opet zagledao u nju, zamiljeno prouavajui sve, od rasputene kose, preko izreza hitone, sve do ruba crvene stole. "Kad ti gledam, skoro ti vjerujem", rekao je polako. A onda padne na krevet. Kalaide ga je naas promatrala, ekajui da vidi hoe li otvoriti oi ili se pomaknuti. Kad je bila sigurna da se onesvijestio, prila mu je blie i provjerila puls. Bio je krupan i snaan u najgorem sluaju e ga neko vrijeme boljeti glava kad doe k sebi. Mirne savjesti, krenula se spremiti. Otvorila je krinju kraj kreveta, traei neto to bi mogla prebaciti preko otmjene ali tanke haljine. Ugledala je Jirialove bisage, oito ubaene s namjerom da ih se kasnije pretrai. Izvadila ih je i hitro pregledala. Koliko je vidjela, sve je jo bilo unutra, ukljuujui tu i Enaorov paket prve pomoi i rezervnu koulju koju je uzeo u Bajlali. Pa, i to je bolje nego nita. Kalaide je navukla koulju, preko toga Sorgovu jaknu, i prebacila bisage preko ramena. Ako bude sree, imat e i konja. Vratila se do Gathorna i skinula kopu sa vrhs njegove tunike. Bila je napravljena od fino ispletene srebrne ice. Kalaide jo nikad nije vidjela tako neto. Naas se zapitala je li to ghradski rad ili plijen, onda uzme vr s jabukovaom i iscijedi u njega jo dvije bobice. Zastala je samo naas da provjeri ima li koga pred vratima, onda se jo jednom osvrne po sobi, duboko udahne i izae na hodnik. Taman je stigla do vrata kue kad je ula kako se otvaraju vrata nateiona. Kalaide je zastala; nije se imala kamo sakriti. ovjek joj prie i ree neto na ghardinu. Ona strese glavom.
114

"Samo harajski govori?" upita ovjek. Kalaide kimne glavom. "Kamo ide?" "Gospodar Gathorn me poslao da ovo odnesem straaru kod konja", rekla je. Glas joj je malo zadrhtao; natjerala se da se uspravi i pruila ruku da mu pokae kopu koju je uzela Gathornu. "Dao mi je ovo kao dokaz." ovjek se namrti. "To ti je dao? udno." Premjestio se s noge na nogu, namrteno je promatrajui. "Oh, dobro. Idi", rekao je konano, urei kroz vrata prije nje. Kalaide ga je pustila proi i priekala dok nije stao kraj drveta u dvoritu i poeo odvezivati hlae, pa onda nastavi prema oboru. Nono nebo bilo je neoekivano svijetlo. Oblaci su rasprili svjetlo punog mjeseca, bacajui njean uti sjaj na svijet. Matrielenina no. Hodajui kroz snijeg, Kalaide je automatski prola kroz sva etiri Mjeseeva znaka. Moda se Matrielen naljutila na nju i kaznila je. Imala bi pravo. Toliko je toga o sebi zaboravila, u divljim danima koje je provela sa Starijim. Mogla je to zamisliti: Matrielen ju je iskuavala, aljui joj izazove, a ona je pokleknula pred svakim od njih. Dolo je vrijeme da se to ispravi. Zastala je pred oborom i pogledala vojnika koji je uvao strau. Bio joj je okrenut leima, zgrbljen i oslonjen na ogradu, ali Kalaide je vidjela da je mlad i vitak. Rogatica e ga onesvijestiti znatno bre nego Gathorna. Kalaide si proisti grlo i stupi blie. "Ovo vam alje gospodar Gathorn", rekla je glasno, nadajui se da e vojnik, ako i ne govori harajski, prepoznati ime svoga voe. ovjek se okrenuo i stavio joj no pod grlo.

115

XVIII

Kalaide? Otkud ti ovdje? Kalaide zatrepe. Enaor? I ja bih tebe mogla pitati to isto. Enaor je vratio no za pojas i okrenuo se konjima. Nemamo vremena za razgovor, rekao je preko ramena, preskaui ogradu. Idemo. Kalaide je zastala. Kamo? Bilo kamo, samo da je daleko odavde. Enaor se okrenuo i pruio joj ruku. Stie vojska. Vojska? ija? Ne znam i nemam namjere ostati ovdje da doznam. Doi, eno, nemamo vremena za gubljenje. Netko bi se mogao zapitati zato nas je dvoje. Sumnjam. Pri izlasku sam susrela jednog ovjeka i rekla sam mu da nosim toplo pie straaru. Enaorove obrve se podignu; Kalaide je prepoznala izraz ak i na blagoj mjeseini. Znai, sad te putaju da se ee uokolo? Naravno da ne. Lagala sam. Eto ga, opet, opravdava se kao da mu je zbog neeg odgovorna. Bijesno je uzdahnula. Sluaj me, Enaore, ree. Slaem se, moramo otii odavde. Ali ne mislim te vie slijediti. Ako je ta vojska koju si spomenuo harajska, ja u im se pridruiti. Naas ju je promatrao u tiini, onda slegne ramenima. Samo pouri. Prihvatila je njegovu ispruenu ruku i popela se na ogradu, onda se spusti s druge strane. Hoe li se usuditi preskoiti ogradu na Jirialu? upita Enaor. Njihov ulazak izazvao je samo nekoliko pospanih frktaja meu konjima. Hou. Slijedila ga je kroz usnule konje, promatrajui ga na mjeseini. Lice mu je bilo napeto; nije joj pustio ruku, a osjeala bi se sitniavo da je na silu izvue. Imam i Jiralove bisage, doda apatom. Dobro. Pogled koji joj je dobacio preko ramena nije bio u skladu s tom rijei. Jirial ju je doekao vlanim dodirom nosa, topao usprkos hladnom vremenu. Enaor joj je pomogao da se uspne na njega, onda podigne ruku. Poslije e ti trebati konj, rekao je, naas nestajui u tami. Vratio se vodei osedlanog sivca crne grive. Ve sam ga prije primijetio, rekao je kao da se ispriava. Djeluje mi dobro ujahan. Kalaide potape drugog konja po glavi. Prekrasan je. Znam da te nee sluati kao Rahin, ali... Enaor je uzjahao sivca. Spremna?
116

Kalaide duboko udahne. Jesam. Enaor dodirne siveve sapi petama i povede ga prema ogradi punom brzinom. Konj ga je sluao kao da oduvijek zajedno preskau ograde, nadletjevi drvene grede u otmjenom, samouvjerenom luku. Jirial je priekao da mu Kalaide da znak, onda krene za njima. Drei se za njega, Kalaide je sklopila oi i otvorila ih tek kad su bili na drugoj strani, jurei kroz zasnijeenu umu. Nitko nije reagirao, promrmljala je iznenaeno. Enaor se osvrne. Konji spavaju. A Ghard je mrtav. Zvuao je zadovoljno. Kalaide se ugrize za usnicu. Kamo idemo? Prema zapadu. Stat emo u umi da zamijenimo konje, ali ne jo. Kalaide je pomislila na Sorgovu priu o udnim stvarima to lutaju umom. Njih su dvoje ranije proli skoro istim putem, i djelovalo je tiho, ak i udobno. Sad im se drvee nadnosilo nad glave, podsjeajui Kalaide na hramske slike mrtvih u pokori, gole grane uzidzale su se prema nebu kao da preklinju za milost. ak je i nebo samo djelovalo prijetee, pokretne mrlje crnih i ljubiastih oblaka koje se igraju sjenki s punim mjesecom. Enaor, stanimo. Usporio je da je pogleda, upitno podignutih obrva. Ne bismo trebali ii dalje. Ne djeluje mi dobro. Nemamo izbora. To je najkrai put za Perdael. Mogao bi se vratiti na jug i ii kroz Kale. A ja ionako hou na istok. Odjednom, Enaor zaustavi sivca i uhvati Kalaidinu ruku u Jirialovoj grivi. Na istok? Zvuao je iskreno zapanjeno. Kalaide proguta. Da. Vraam se kui. Kako? Ghardi e te samo opet uhvatiti zato si se onda uope trudila pobjei? Idem u Nar Reolis. Hou doznati to se dogodilo s mojim bratom. Postoji nain... ako budem pazila, nee me otkriti. Ili e te uhvatiti i ubiti. Tvoj ghardski zatitnik e sutra ujutro ve vjerojatno biti mrtav. A ako Badgor dri tvoj dom, nee biti sigurna to god uini. Kalaide je osjetila gorinu u njegovom glasu. Ti ga pozna? Tog Badgora? Enaor je kimnuo, ali nije nita dodao. Sorg kae da ima saveznike meu Starijima. Koji se zovu... kalneto. Kalhanci?
117

Tako je. Kae da su oni Badgoru pomogli zauzeti Moroiku. Moroika je pala? Enaor je uhvati za rame. Sigurna si da je tako rekao? Ja.... da, sigurna sam. Opsijedali su je dugo, ali nisu je mogli osvojiti sve dok im... Kalhanci nisu pomogli. Enaor je pusti i strese glavom. To je sigurno la... ali ako je Badgor slomio i Moroiku... onda su preostala jo samo dva naa grada. Spustio se na tlo. Dobro, eno. Daj mi moga konja, i idemo. Nemamo vremena za gubljenje. Ne idem s tobom. I te kako ide. Sad smo povezani puno dublje ne mogu te samo pustiti. Moram znati da si na sigurnom. Pa zar me nee tititi one zatitne ini koje si bacio na mene? Djelovale su kad su mi Ghardi pokuali staviti kaleansku izmu. Enaor se iskezi. To nisu zatitne ini. To sam ja. Kalaide se namrti, traei logiku. Kako to misli? Zapuh vjetra pomakao je oblake iznad njihovih glava i zalio ga mjeseinom, otro mu ocrtavajui lice. Naas, Kalaide se inilo da vidi odsjaj munja u njegovim oima, kao da mu arenice odraavaju oluju koja se kretala prema njima. A onda joj neto teko padne na lea i gurne je na tlo. Konji su se prestraeno propeli; borei se da izvue glavu iz blata i snijega, Kalaide je ula njihovo prestravljeno vritanje kako se mijea s Enaorovim psovkama. Tanki tragovi hladnoe spustili su joj se preko lea, ali i opet bez boli. Neto nalik pandi dohvatilo joj je lice i natjeralo da vrisne, vukui. Stvor joj je pokuavao slomiti vrat. Kalaide se odgurne obim rukama, nadajui se da e tako zbaciti napadaa, ali nije uspjela. Kad se pandolika ruka pomakla, otvorila je usta i zagrizla prst na svojim ustima; imao je okus po trulei, i nije se ni pomakao. Kalaide se opet spustila na snijeg da si oslobodi ruke, i dograbila je pandu. Koa joj je bila skliska od blata; kad bi samo uspjela iskopati nokte iz svojih obraza, stvorenje bi izgubilo oslonac. Uspjela je odvaliti dva od tri prsta kad joj je teina odjednom nestala s lea. Uurbano se uspravila i okrenula. Enaor je napola kleao, jednom rukom drei crnog stvora, drugom pipajui za noem na svojem pojasu. Stvorenje je bilo otprilike ljudskog oblika, ali pokriveno crnim krpama poput razderanih imijih krila. Enaor je napipao no i presjekao stvorenju grlo, ali kao da je zasijekao u glinenu lutku: na kraju reza, komad tkiva je otpao a da stvor to nije ni primijetio. Kalaide se ogledala oko sebe u potrazi za orujem. Blaga Matrielen, spasi nas ovoga, promrmljala je skoro nesvjesno, traei kamen koji bi bio dovoljno velik. to god to bilo, spasi nas od ovoga. Stvor se uspio osloboditi Enaorova stiska i ustati, teturajui prema Enaoru. Iznad njihovih glava, oblaci su se opet rasprili, osvjetljavajui umu kao da je arena. Enaorovo lice bilo je prekriveno krvlju, a lijevu je ruku drao blizu tijela,
118

u neprirodnom poloaju. Preko stvorovog ramena, pogledao je Kalaide bar se tako inilo, bilo je teko kroz krv razaznati kamo gleda i dahnuo samo jednu rije: Bjei. Kalaide mu se nije ni trudila odgovoriti. Mogla se dosjetiti samo jedne stvari koja plai svakog ivog stvora. Premda nije bila sigurna odnosi li se to i na njihovog napadaa, morala je pokuati. Nadajui se da su bisage preivjele napad, Kalaide tiho klizne u stranu i potri prema Jirialu. On je stajao malo podalje, prijetee frkui prema sivcu kad god bi ovaj pokuao pobjei. Kalaide je osjetila kako joj se dah presijekao kad je shvatila da nema bisaga. Neprivrene, sigurno su pale kad se propeo. Proklinjui vlastitu glupost, Kalaide pouri natrag, pokuavajui se sjetiti gdje je tono bila kad ju je stvor zaskoio. Popipala je kroz snijeg, i ugledala crnu kou bisaga tono u trenutku kad je stvor skoio na Enaora. Kalaide se baci na bisage i uurbano ih otvori. Morala se natjerati da ne trai kremen naprosto bacajui sve u snijeg. Traei u tami, mogla bi ga previdjeti i izgubiti zauvijek. Uvukla je ruku u torbu to je sporije mogla, oprezno opipavajui svaki predmet dok ne bi shvatila to je. inilo se da to radi satima; u urbi, stvari su joj padale iz ruku i mogla se samo moliti da ne opipava jedno te isto. Enaor je pao na koljena i nestao joj iz vida, skriven udnom odjeom stvorenja. Kalaide zatvori oi i nastavi traiti. Konano, prsti su joj napipali metalnu kutijicu u kojoj je drao opremu za paljenje vatre. Izvadila ju je i odlomila granu s najblieg drveta, onda udari kremenom jednom, drugi put. Na trei udarac, kremen joj je ispao iz smrznutih prstiju. Bacila se na koljena i oajniki zapipala po snijegu. Prsti su joj se sklopili oko kamena. Izvukla ga je, obrisala o stolu i opet udarila. Iskrica je bila mala; vlano drvo nije htjelo planuti. Dvojica u sukobu opet su bili na nogama; jedan je drugog tresnuo u drvo. Mjesec se sakrio iza skupine oblaka, bojei cijeli krajolik u ljubiasto. Kalaide opet posegne u bisage. Roman koji je uzela u Bajlali jo je bio zaguran uz jedan rub. Izvukla ga je i ne gledajui istrgnula komad. Borce se sad vie uope nije moglo razlikovati; bili su samo grudva tame koja pada i kotrlja se po snijegu. Pergament je planuo; drhtavim rukama, Kalaide ga priblii grani. Trebalo joj je malo, ali kad je vanjska kora izgorjela, zaplamtjela je vrstim, pouzdanim svjetlom. Kalaide ustane i, drei baklju obim rukama, krene prema borbi. Odlazi, gadni stvore! povikala je iz svega glasa, maui bakljom oko boraca. Nije ju se usudila upotrijebiti na neki drugi nain dok ne razazna tko je tko. Odlazi ili gori! Vidjela je komad otrcane crne tkanine i gurnula baklju prema njemu. Planuo je tako naglo da je vrisnula, ali crni stvor zajaukao je jo puno jae. Skoio je u stranu, mlatei po sebi kao pekar kad otresa brano. Kalaide iskoristi priliku i gurne mu baklju u lice. Usprkos okolnoj vlazi, stvor je smjesta buknuo i vritei pao u snijeg.
119

Odmakni se. Enaorov glas bio je jedva ujan, ruka hladna i skliska od krvi. Kalaide se trznula, napola uvjerena da je zapalila pogrenog borca, ali osjeaj veze nije se dao prevariti. Posegnula je za njim i trznula se: ruka mu je bila slomljena. Nisi zacijelio. On odmahne glavom. Neumrli ne mogu davati energiju, samo uzimati. Zato i gore tako brzo. Stvor u snijegu je skviao sve tanje, poput naputenog maeta. Moemo li mu... skratiti muke? Ne. Krenuo je prema konjima, epajui i pridravajui lijevu ruku desnom. Idemo. Nije jo ni stigao do konja kad je iz ume iskoio jo jedan crni stvor i sakrio ga. Kalaide je ustuknula, gutajui vrisak. Okrene se prema prvom neumrlom. Na snijegu je ostala samo crna mrlja i smrad spaljenih krpa. Vatra je ugasla. Enaor se gotovo nije vidio pod crnim stvorom. A bisage su bile s druge strane. Kalaide je potrala prema njima, trepui da si raisti pogled. Neto ju je dohvatilo u prolazu, ali nije imala vremena baviti se time. Ne obazirui se na val hladnoe koji joj je proao nogom, otrgla se i nastavila prema bisagama. Kutijica, kutijica, kutijica. Zato ju je bacila natrag u bisage kad je zapalila vatru? Ne smije se osvrtati prema borbi, nita nije vano, samo kutijica, kremen, tako, sad komad pergamenta, daj, daj... Odjednom, ula je vritanje konja. Naas je stisnula ake i osvrnula se. Neki ogroman obris stajao je kraj konja. Kalaide se ukoila od straha, ali obris je projurio kraj nje i navalio na borce. Uspjela je upaliti novu baklju. Ustavi, vidjela je da je trei borac razdvojio Enaora i neumrlog. Ne dajui si vremena za razmiljanje, potrala je prema njima i gurnula baklju prema crnim krpama. Jo jedan vrisak, trzaj pandolikih ruku. Kalaide je ula riku ali nije se obazirala na to, usredotoena samo na as kad se neumrli uspravio. Udarila ga je bakljom u prsa. Zapahnuo ju je smrad ugljena, glavu joj je presijekao stravini krik. Pustila je baklju i odahnula, onda pojuri prema Enaoru. Leao je licem u snijegu i nije se odazvao kad ga je pozvala. Kalaide klekne kraj njega i okrene ga, podiui mu glavu u svoje krilo. Oi su mu bile skoro zatvorene, i vidjele su se samo bjeloonice. Da se nisi usudio sad mi umrijeti, promrmljala je. Ugrizla se za usnicu, duboko udahnula da se smiri, onda posegne za njim. Bio je iv. Fino. Kalaide je osjetila kako se ledena aka straha u njenim prsima oputa.
120

Onda zauje neki pokret i pogleda prema mjestu gdje je dogorio drugi neumrli. Tamo je stajala krupna ivotinja boje pijeska. Lav, promrmlja Kalaide zapanjeno. Lav. ivotinja je stala desetak koraka od nje i promatrala je, malo nagnuvi glavu i njukajui vjetar. A onda se lijeno spusti u snijeg, kao maka koja je uspjeno zatukla takora. Kalaide je osjetila kako se Enaor mie i privukla ga blie, bojei se da neki nagli pokret ne prestrai lava. Budi miran, apnula je, ne usuujui se skrenuti pogleda s lava. Nad njima, oblaci su se opet razdvojili, bacajui svjetlo na ivotinju. Djelovala je kao da se smijei. Ja tebe poznam, proape Kalaide tiho, prepoznavi kratku grivu. Nahranila sam te u Kaleu, zar ne? Lav je podigao ui uvi njen glas. Ohrabrena, Kalaide spusti Enaora to je njenije mogla i polako ustane. Tako je, zar ne? rekla je, malice glasnije, pruajui ruku prema lavu i zakoraknuvi. Nahranila sam te, sjea se. Dobar deko. Pomogao si mi da se rijeim gamadi. Kad se nala izmeu lava i Enaora, sjela je na pete i ostala nepomina, nudei ruku da je onjui. Dobra maca. Doi, maco. Lav kao da je malo promislio, onda ustane i prie joj, dodirnuvi joj prste njukom. Zatim spusti glavu. Kalaide je blago poeala gusto krzno. Lav je legao, oito uivajui. Dobra maca. Dobar deko. Mmm, da, to je fino, jel' da? Jadnik mali, nisi nas valjda slijedio sve dovde? Pametan deko. Kad se uvjerila da je to doista njen lav, Kalaide ga potape po glavi. Sad moram pomoi Enaoru, zna, ree blago. Ostani ovdje i nemoj plaiti konje. Lav ju je pogledao s majim osmijehom i spustio glavu na prednje noge, zijevajui. Kalaide ustane i vrati se Enaoru. Nije se ni pomakao. Hitro ga je pogledala, otkrivi mnotvo plitkih rana i jednu dugaku pandu koja mu je virila iz prsa. A neumrli mogu samo uzimati energiju, ne i davati je. Preostale su joj samo uobiajene iscjeliteljske vjetine da mu pomogne. Ali nije se usudila vaditi pandu ovako, u mraku, uz prijetnju novog napada. Otrgnula je nekoliko vrpci s ruba svoje hitone i upotrijebila ih da uvrsti pandu, ali drugo ovog asa nije mogla. Opet je poelo snijeiti. Treba joj svjetlo, a on treba toplinu ukratko, vatra. Ali nije se usuivala zapaliti je ovdje, i nije ga mogla nositi. No dobro, ali ima dva konja. Ustala je i pokuavala smisliti kako e na kraj s konjima i lavom kad ju je neto blago dotaklo po nozi. Enaor! Prestraio si me. I... idi.
121

Opet je kleknula i automatski mu dotakla elo. Bilo je toplije nego obino. Bit e ti dobro, samo ako te uspijem maknuti odavde. Nemoj... gledati... kako umirem. Skinula je svoju jaknu i pokrila ga. Gesta je bila tako patetina da se nasmijala samoj sebi, ali bar je stigla povratiti kontrolu nad svojim glasom. Ne brini, rekla je, i zvuala je skoro bezbrino. To mi ne pada na pamet.

122

XIX

Eto ga. Vidite, nije tako straan kad se malo naviknete, zar ne? Kalaide je govorila vedrim glasom dok je vezala posljednji vor za nosila. Lav je sjedio kraj nje i mirno je promatrao, dok se Jirial svaki as osvrtao i bacao nervozne poglede na njih dvoje. Kalaide se odmakne i kritiki promotri svoje djelo. Napravila je nosila od niskih grana koje je mogla odvaliti svojom teinom. Lav joj je neko vrijeme pomagao, uvjeren da se radi o igri, a onda je opet legao pa je mogla pripremiti konje. Odluila se da Jirial vue sam: mogla se pouzdati u njega, a sivca jo nije poznavala. I sad je bila spremna za polazak, a krpica neba koju je vidjela kroz oblake govorila joj je da je blizu ponoi. Trebali su joj sati da napravi nosila ali, bilo zahvaljujui lavu ili dobrostivou bogova, vie im nitko nije ni priao. Kalaide je promrmljala zahvalu za to, onda povue Enaora na nosila i opet ga pokrije svojom jaknom. Sad je ve nedvojbeno gorio. Kalaide se ogleda oko sebe i zadrhti, ne samo od hladnoe. Znala je da bi u harajskim umama moralo biti sklonita za lovouvare, i nadala se da e nai neto takvo. Ako do jutra ne nau sklonite, stat e i utaboriti se kako najbolje moe. Konano, ratno je doba; nee biti udno to u umi ima izbjeglica. Ne ba ovako udnih skupina, morala je priznati, ali tu nije nita mogla promijeniti. Ogledavi se jo jednom da provjeri nije li to zaboravila, uzela je Jirialove uzde u jednu ruku, siveve u drugu, i krenula. Kao to je napola oekivala, lav je ustao, zjevnuo, i krenuo za njima. Moramo ii polako, deki. inilo se da je ivotinjama lake ako im stalno govori. Ne elimo previe drmati Enaora. A onda, kad naemo sklonite, morat u mu pomoi nadam se da e to shvatiti, Jirial. Bilo je gotovo nestvarno tako hodati kroz umu s dva konja i lavom u tami proaranoj mjeseinom. Kalaide se sjetila prie koju joj je majka priala kad je bila mala, o djevojci koja se izgubila u umi i morala je pripitomiti jednoroga, lava, leinara i vuka da bi se vratila kui. Pa, Jirial bi mogao biti jednorog: bio je dovoljno neobuzdan da proe kao stvorenje iz legendi. Lav je oito dobio ulogu lava a bilo je potrebno samo malo mate da zamisli Enaora kao vuka. Tako da je ostala s leinarom manjka i konjem vika. Pa, sivi, rekla je, trudei se da joj glas bude vedar, budui da ne znam kako se zove a nekako te moram zvati, zvat u te Leinar. Oni su ljepi nego to se obino misli, zna, na jedan svoj nain. Mahiara ona me uila je znala govoriti da ni jedno stvorenje nije prirodno runo ni prirodno lijepo, nego samo tako djeluju zbog toga kako ih mi gledamo. to je, zapravo, slino onome to Enaor govori o tome kako funkcionira cijeli svijet. Ba udno, ne? A bit e jo udnije ako se ispostavi da je u pravu, zar ne? Leinar je zafrktao, premda Kalaide nije bila sigurna da li u potvrdu ili nijeui.
123

Ali ula je drhtaj u svome glasu, i pokuala ga se otresti. Kad se oporavi, moramo mu to rei. Umjesto bolje, zvuala je jo gore, pa je odustala od govora. Bila je umorna, bilo joj je hladno, izme su joj promoile, prsti smrznuli. Skupocjeni vez na rubu njene haljine oteao je vukui se po snijegu; hitona joj se lijepila za noge, pretvarajui svaki korak u studiju blata. Razgovarajui sa ivotinjama i osvrui se da pogleda Enaora, posrtala je na svakom drugom koraku. Jo uvijek nespletena kosa padala joj je u oi, ali kad bi samo pomislila na to da podigne ruke i uplete je, sve bi je zaboljelo. Ne. Ne moe tako. Kad nae sklonite, morat e se pobrinuti za Enaora, a to nee moi ako se bude davila u samosaaljenju. Progutavi uzdah, ispravila je ramena, potegla skute i zatakla ih za svoj pojas, i krenula dalje. Enaor bi tu i tamo promrmljao nekoliko rijei, zbunjujui Jiriala. Kalaide se prvi put zaustavila, pokuavajui ga razumjeti, ali shvatila je da bunca i samo vre prihvatila Jirialove uzde kad je sljedei put progovorio. ak i s pandom neumrlog u prsima i gubitkom energije, inilo joj se da prejako reagira. No ako rane nisu jedini problem, Kalaide nije imala pojma to e. Jednom ga je dotakla kroz vezu, ali ni to nije pomoglo; vidjela je samo njegovo oputeno tijelo, kao da spava preduboko da bi se probudio. uma je postajala sve gua, prepreujui im put i tjerajui Kalaide da skrene prema sjeveru, premda je procijenila da je zapad trenutno najbolje rjeenje. Nakon nekog vremena, vie nije bilo ak ni natruhe puta. Uli su u podruje Orien, divlje boice ume i lova, posestre rata. ak i mjeseina kao da je oklijevala prije no to bi se prosula po tlu. Snana Orien, lovice i lovino, proape Kalaide. Ovaj lovac treba tvoju pomo. Leinar je zafrktao kao da je hoe podsjetiti kako joj Enaor nije jedina briga. Kalaide ga potape po ramenu i nasmijei se. A i nama drugima bi dobro dola, doda. Guste grane nad njihovim glavama ovdje su tlo skoro potpuno zatitile od snijega, ali vlaga se probijala posvuda, stvarajui maltene opipljivu atmosferu teku od trulog lia i blata. Zajedno s mrakom, Kalaide je imala dojam kao da hoda kroz zatvoren prostor, kao kad je Kolion bio djeai kojem je trebala sestrina pomo dok vodi svoje drvene legije u pohod iz njegove sobe do njene, po cijelom dugakom hodniku. Blaga Matrielen, to se dogodilo s Kolijem? I Sorg i Enaor bili su uvjereni da je Badgor opasan i nije sklon milosti. Odjednom, tama je prestala biti udobna i postala puna prijetnje. Kad je Leinar sretno zafrktao, skoro je poskoila od straha. Ni pedeset koraka od njih, napola skrivena razraslim grmljem, stajala je mala drvena zgrada. Kalaide je ne bi ni primijetila da Leinar nije tako reagirao. inilo se da ba nije navikao na potekoe, i pogled na ljudsku gradnju vjerojatno mu je dao nadu u odmor. Kalaide zastane, automatski pravei znakove Mjeseca nad prsima.
124

Priekaj me ovdje, rekla je Jirialu i oprezno koraknula prema kuici. Bilo bi joj lake da ima svjetla, ali nije se usudila sad paliti baklju. Umjesto toga, uzela je Enaorov ma sa sedla i, nezgrapno ga drei pred sobom, otvorila kripava, skoro slomljena vrata, praena lavom. U kolibi nije bilo nikoga. U njoj je bio samo jedan uski krevet, polica s napuklom drvenom aom, stol bez jedne noge, nekoliko komada drveta koji su moda nekad bili stolac, i ognjite. Kalaide je triput prola uskim prostorom, provjeravajui da se nita ne skriva u mranim zakutcima. Ni voluharica nije zimila pod krevetom. Kad se uvjerila da je jedini stanovnik kolibe jedan usnuli pauk, izala je i dovela Jiriala i Leinara blie. U kolibi nije bilo mjesta za sve, ali sa stranje strane kolibe otkrila je kripavu nadstrenicu okruenu visokom ogradom. Tlo je tu bilo prekriveno slamom. Kalaide je odvukla Enaora u potleuicu, onda odvede konje u zaklon. Vratit u se im budem mogla, rekla je Jirialu, skidajui mu sedlo. Uzela je deke sa sobom; nadstrenica e zatiti konje od vjetra i snijega, a Enaoru e trebati toplina. Ne idite nikamo. Jirial je frknuo u znak razumijevanja, a ak se i Leinar izgleda pomirio sa sudbinom, premda je oito bio razoaran kad nije ostala popriati ili ih poteno istrljati. Lav ju je slijedio pod krov, ali je ostao kod izlaza. Kalaide zastane i opet ga poee po glavi. A ti. Nemoj pomisliti da su ti ova dvojica doruak. Jirial moe biti gadan kad hoe. Lav ju je pogledao s prezrivim izrazom, kao da je sama pomisao na konjsko meso bila ispod njegova dostojanstva. Dok su hodali, jednom je priao preblizu Jirialu, a konj je pokazao zube na nain koji je Kalaide protumaila kao neto tipa da mi nije gospodar na brizi, nauio bih te da to ne radi. Izgleda da je i lav to tako shvatio, jer je nakon toga ostao na umjerenoj udaljenosti. Kalaide se nadala da e sami odrati primirje, jer nije imala ni vremena ni naina nametnuti ga. Uz jo jedan pogled i nekoliko promrmljanih upozorenja, ostavila ih je i vratila se u kuu. Prva joj je briga bila da zapali vatru, da njega zagrije a sebi osigura svjetlo. Upotrijebila je ostatke stolca i zapalila ih koristei jo jedan dio neproitanog romana. Morat e mi pomoi da ovo proitam, rekla je preko ramena, ekajui da se vatra rasplamsa. Znam da ne voli romane, ali ja ne znam itati ovo pismo, a stvarno me zanima. Manji komadi potpale konano su se poeli dimiti. Dimnjak nije radio ba dobro vjerojatno ga je snijeg zapuio. Kalaide otkrine prozor. Prostorija je bila malena. Brzo e se zagrijati kasnije. Iz bisaga je izvukla posudu, napunila je snijegom i ostavila je kraj vatre. Nad ognjitem nije bilo kuke, a nije imala vremena slagati gorite. Morat e se ovako snai. Izvukla je Enaorove noeve za bacanje iz bisaga, oistila ruke u snijegu, i oprezno uklonila Enaorove zavoje. Panda se skoro nije ni pomakla, ali rana je podosta krvarila. Morat e prvo sve
125

oistiti. Ustala je s poda bilo bi joj preteko prebacivati ga na krevet, a nije imala ni razloga za to i otrgla nekoliko komada s hitone. Trebat e joj za krpe. Nadam se da si bio u pravu kad si rekao da se ne moe razboljeti kao ovjek, rekla je, namaui prvi komad hitone i oprezno mu istei krv s prsa. Ali ovog asa mi ba ne djeluje tako. Pregibom ruke mu je dotakla elo; koa mu je bila znojna i vrela. Kad je oistila krv, naas posegne za njim. Um mu je bio kovitlac dojmova, slike iz borbe kroz koju su upravo proli, neka druga borba s protivnikom kojeg nije poznavala, bljeskovi enskog lica, vrue, hladno, bol. Kalaide je priguila sve to je mogla. Za svaki sluaj, jedan je komad krpe smotala i gurnula mu ga meu zube blaga Matrielen, odakle mu sve te ogrebotine na licu i zarezala. Triput je morala stati da dosipa jo snijega u posudu, a dvaput da doda drva na vatru. Kad je zavrila, iskoristila je sve zavoje i skoro sav konac, ali panda je bila vani, rane zaivene i previjene, posjekotine na licu oiene i zaivene gdje druge nije bilo. Ustala je i morala se osloniti na zid da ne padne. Tako je dugo kleala da su joj noge utrnule, u glavi joj se vrtjelo, a dnevno svjetlo koje je dopiralo kroz prozor peklo ju je za oi. Oteturala je do kreveta, gdje je ostavila bisage, i prokopala po njima, vie napamet nego s nekom svjesnom namjerom. Sadraj jedne kutijice mirisao je dovoljno poznato; moe ga staviti na povrede koje nije prekrila, da smanji natekline i ubrza zacjeljivanje koe. Mrtei se, Kalaide opet klekne i pone iriti melem po Enaorovom licu. Bio je puno prevru za njen ukus, a bol oito nije poputala. Cijele je noi plutao izmeu svijesti i mraka, povremeno je psujui, tu i tamo joj govorei da ga ostavi. Sad, kad ga je dotakla, zareao je i pokuao se odmaknuti. Kalaide se nije obazirala: umotala ga je u konjske deke i ogrtae koliko je bolje mogla, onda sjedne na krevet da pregleda ostatak njihovih zaliha. Pregledala je njegove trave, ali jedino u to je bila sigurna bio je blagi aj koji jedva da e koristiti kod groznice. U depu jakne imala je jo nekoliko listia bjelorose. To e bar malo pomoi. Ustala je i izala u potrazi za kamenom kojim e uzavreti aj. Kad ga je pronala, oistila ga je u snijegu i uglaala rubom hitone, onda s oblinjeg drveta otrgne granicu. Spustila je kamen u vatru da se zagrije. Kad se zaario, prebacila ga je granom u vodu, onda dosipa aj. Isputao je ugodan, voni miris, podsjeajui je na onu no u Bajlali. Oi su joj se napunile suzama. Samo zbog neprospavane noi, i moda zbog snanog mirisa aja koji je sipala u alicu. Sjedei na podu, pridigla je Enaora, oslonila ga na sebe i podigla mu alicu do usana. Daj, Enaor, proaptala je, ne vjerujui svome glasu, treba tekuine. Hajde, popij. Isprva se zagrcnuo, ali Kalaide nije odustajala sve dok nije ispraznio alicu. Naas je samo leao, spustivi glavu na njeno rame, onda odjednom ispusti krik i uhvati
126

joj zglavak elinim stiskom, izbacujui joj alicu iz ruke. Kalaide se ukoila, bojei se da bi ga nagli pokret mogao natjerati na jo snaniju reakciju. Malo se uspravio i slobodnu ruku spustio na njen obraz. Oi su mu bile skoro bezbojne, kao gorski kristal. Tako si lijepa, rekao je, s malim, tunim osmijehom. Onda mu se lice zgri u bolu; sklupao se i pao na pod, pokrivajui si glavu rukama. Neto je govorio, ali Kalaide nije mogla razaznati rijei. S oklijevanjem, ispruila je ruku i spustila je na njegovo rame. Trgnuo se kao da ga dodir boli i otkotrljao se u stranu. Enaor, ne, stani. Nije se usuivala podii glas. U redu je, sve je u redu. Leao je na boku; nagli pokreti rastrgali su bar dio avova, vidjela je to po krvavim mrljama na zavoju. Sad je razumjela njegove rijei. Oprosti, aputao je, ponavljajui, stalno, dok su mu se rijei sudarale, oprostioprostioprosti... Duboko udahnuvi, Kalaide posegne za njim kroz vezu. Osjetio ju je i pogledao, ne miui se, kao da se ukoio od straha. Stvarno, sve je u redu, Enaor, poslala je jasno i odluno. Opratam ti. Ruke su mu pale na pod. Stvarno? upitao je, prestraenog, skoro djetinjeg izraza lica. Naravno. Kalaide si je zabila nokte u dlanove da joj koncentracija ne popusti. Sve ti je oproteno. Dobro. Lice mu se rastopilo, kao tinta kad kapne u vodu. Smijem li sad zaspati? Naravno. Ugodan san. S nagovjetajem osmijeha, sklopio je oi i ieznuo iz kontakta. Kalaide uzdahne i sklopi oi. Nije znala ba puno o Starijima, ali znala je prepoznati znakove umiranja. A mogla je samo sjediti i ekati.

127

XX

Kalaide? Skoila je i otvorila oi. Vatra se svela na ar, ostavljajui prostoriju hladnom i vlanom. Enaor? prila mu je blie, trudei se da ne drhti. Oi su mu se razbistrile, groznica se smanjila, ali jo je bio prevru. Samo malo, rekla je, vidjevi njegove ispucale usne. Skuhat u ti aj. Uzela je jo jedan komad nekadanjeg stolca i gurnula ga u ar, raspirujui vatru. Ne mui se. Kalaide je uzela posudu i prila prozoru. uvi razum u Enaorovom glasu, naas je sklopila oi. Provela sam cijelu no vukui te dovde i krpajui te, Stariji, rekla je, otrim, ljutitim pokretima skupljajui snijeg u posudu. Nemoj mi sad govoriti neka se muim. Zatvorila je prozor i ratoborno stavila posudu kraj vatre. Enaor zatrepe. Gdje je to ovdje? Usred ume. Ne znam. Zaklon. Okrenula se prema njemu trljajui si nadlaktice. Zar je vano? Ne. Zainteresirano ju je promatrao. Zato me nisi naprosto ostavila? Ja sam iscjeliteljica. Ne ostavljam ranjenike. Hoe li mi neto obeati, eno? Glas mu je pukao; proistio je grlo ne skreui pogled. Kalaide slegne ramenima. to? Ostavi me kad umrem. Nemoj me pokuavati pokopati ili neto tako glupo samo idi. Zabila je nokte u rukave njegove koulje na sebi. Pustinjska svila se poderala. Nee umrijeti. Enaor sklopi oi i uzdahne. Oboje znamo da hou. Neumrli nose smrt pod pandama. Rekao si da se ne moe razboljeti, ree Kalaide optuivaki. I ne mogu... ali ti moe. Kako to misli? Skliznula je na pod i vrcima prstiju okrenula posudu, da se zagrije sa svih strana. Trebala je izvaditi kamen i opet se posluiti njime, ali zaboravila je. Gurnuo sam svoj odraz pred tvoj. Kad tvoje tijelo reagira uzbunom, moje preuzima. Reakcija je slabija, ali svejedno me moe ubiti ako sam dovoljno slab. Ispruio je ruku prema njoj, ili je moda
128

samo spustio na pod. Dovoljno sam slab. Pa zar ne moe nekako povratiti snagu? Prepoznala je osmijeh ak i kroz oteeno lice puno avova. Ovakav kakav sam? Ne mogu ubiti ni buhu. A ubijanje je jedini nain da povrati energiju? Zar ti ne bi netko mogao... dobrovoljno dati energiju? Stresao je glavom. Samo bi drugi Stariji znao kako. Kalaide opet okrene posudu. Siguran si? Mislio si i da samo Stariji mogu doi do sivozora. Ovo je drukije. Zato? Uz zatvoren prozor i vatru, prostorija se poela puniti dimom; Kalaide zatrepe da si proisti pogled, onda ustane i odkrine prozor. Enaor se napola okrenuo kako bi je slijedio pogledom, ali onda opet legne. Morala bi znati gdje je toka ispusta, i kako to zaustaviti. Sad joj je opet bilo hladno. Zatvorila je prozor i ostala kraj njega, oslonjena na zid. Dobro, rekla je, trljajui oi. Naui me. Ti se ali. Provjeri. Samo bi gubila vrijeme. Trebala bi iskoristiti dan da izae iz ume, pronae ljude, ili bar Svi te bogovi prokleli, Stariji! Vrijeme gubimo samo zbog tvoje tvrdoglavosti! Vratila se i stala ravno pred njega, u prolazu s kreveta dohvativi jedan od njegovih noeva za bacanje. Gledaj, Enaor! rekla je, povlaei lijevi rukav sa zglavka. Dobro gledaj. Ovom sam otricom izvadila onu pandu iz tebe, zato znam da je precizna i otra. Moe nam oboma dati priliku da preivimo, ili nas moe oboje odvesti u smrt. Spustila je otricu na svoj zglob i progutala. Biraj. Enaor se podigao na ruke, zbunjeno se mrtei. Ne bi... Tako mi Boice, bih! Kakvog izbora imam? udo je to smo do sad preivjeli zajedno. Ako ti umre, ostat u sama, izgubljena usred ume pune vojnika i demona. emu bih se mogla nadati? Jo jednom neumrlom da mi iupa srce, skupini Gharda da me ubije? Osjetila je kako joj nezdravi smijeak iri usnice, i nije ga se potrudila zaustaviti. Ili, ako stvarno imam sree, da me uhvate moje vlastite sestre i stave me na kri kao rtvu onom udovinom duginom djetetu. Kad mi se izbor ve svodi samo na nain smrti, zato ne bih odabrala najlaki? To ti pokuava, zato ne bih i ja? Ruka joj je zadrhtala; otrica joj dotakne kou. Ne! Enaor se podigao na noge i skoro smjesta izgubio ravnoteu; Kalaide odbaci no i uhvati ga. Oslonjen na njeno rame, zakaljao se. Batharon te lovio, eno, proape teko, ne treba mi ovo.
129

Pomogla mu je da se spusti na krevet. Znam. Ni meni. Odmakla se da ga pogleda u oi i namrtila se. Hoe rei da bih ja ovako izgledala da nema nae veze? Enaor kimne. Neumrli te zaskoio prvu, sjea se? Za ljude je to smrt. Oslonio je glavu na ruku. Mislim da moram lei, iscjeliteljice, doda tie. Kalaide je hitrim pokretom raistila krevet, onda mu pomogne da se isprui i pokrije ga dekama s poda. Moe li govoriti? Kimnuo je sklopljenih oiju. Dobro. Onda mi reci to da radim. Ne. Nema snage da me dvaput zaustavi. Ozbiljno sam mislila, Enaor. Nakon trenutka oklijevanja, podigao je desnu ruku i naslijepo otvorio aku. Prihvati me za ruku. Imam snage samo za jedan pokuaj. Koliko e potrajati? Da sjednem? Da. U glasu mu se ula natruha zabavljenosti. Vjerojatno emo oboje ionako zavriti na podu. Kad se Kalaide smjestila na pod kraj kreveta, pogledao ju je bez imalo humora. Jo se stigne predomisliti. Ako ne uspijemo, sigurno u te ubiti. Kalaide oblizne usnice. Bolje ti nego jedno od onih crnih stvorenja, rekla je tiho, prihvaajui njegovu ruku. Enaor je sklopio oi i duboko udahnuo, onda si proisti grlo. Dobro me sluaj, eno. Ako bilo to ne razumije, odmah pitaj. Jasno? Jasno, majstore. Bila je to nervozna ala, ali nije si mogla pomoi. Stisak Enaorove ruke rekao joj je da je razumije. Kad je progovorio, glas mu je bio udaljen, otar, pomaui joj da se usredotoi. Poznaje li niti energije? Naravno. Gdje se prepliu? U glavi, na grlu, i na trbuhu. To su bile osnove iscjeliteljstva; Kalaide se naas zapitala postavlja li joj tako jednostavna pitanja da se lake opusti. Koristit emo vor na grlu. Zna li kako podvezati nit? Nije poznavala taj izraz. Ne znam. Misli, kako je zatvoriti? To je iscjeljivanje to ne znam. Treba samo zaustaviti protok u jednoj toki, kao kad podvee ilu. Je li to mogue?
130

Enaor uzdahne. Naravno da jest. Pogledaj svoje niti. Zamirila je i predoila si tanke tragove svjetla koji joj prolaze kroz tijelo. U koncentraciji, naas je vidjela i Enaorovu energiju i zadrhtala. Niti su mu bile neke bolesne, utozelenkaste boje, i blago su pulsirale. Stvarno je bio bolestan... i, po svemu sudei, nije znao kako s time izai na kraj. Skoro nesvjesno, palcem mu je pogladila nadlanicu. On joj jae stisne ruku da je zaustavi. Jesi? upitao je promuklo. Da. to sad? Usredotoi se samo na jednu nit i blokiraj sve ostale. Kalaide ga je osjetila kako je prati i ugrizla se za usnicu, znajui koliko je to dodatnog napora. Vjeruj mi, apne. Kad mi bude trebala pomo, rei u ti. Enaor je oklijevao. Moda bi to bilo lake uiniti kroz vezu. Siguran si da moe? Ne, ali nemamo izbora. Naas je zautio, onda Kalaide osjeti kako ju je povukao i sklopi oi. Enaor je stajao pred njom, naizgled zdrav, s kosom koja mu je padala do bokova. Ovdje djeluje dobro. Iskezio se. To je samo tvoja nada i moja. Stvarno? Zato ti je ovdje i kosa jo duga? inilo se da ga je otkrie iznenadilo. Uzeo je pramen svoje kose i zavrtio ga meu prstima. Znai da me ti jo vidi netaknute asti. Kad je digao glavu, pogled mu se smekao. Hvala ti. Kalaide zbunjeno pogleda u stranu. I njena odjea se promijenila, pretvorivi se u zelenu svilu koju je pronala u Bajlali. Ako je i ta promjena neto znaila, nije bila sigurna da eli otkriti to. Enaor je priao blie i proistio si grlo, iako mu ovdje glas nikad nije otkazao. Sad me prati, rekao je. Pokuat u ti pokazati. Dotakao je svoje grlo. Njegova slika naas je zatreptala, svodei se na skicu bljestavih niti. Kad je povukao ruku, u prstima je imao neto nalik debeloj zlatnoj niti. Sad napravi ovako. Prekrio je kraj niti i stisnuo aku. Kad ju je opet otvorio, nit je imala malo zadebljanje, kao spaljeni konac. Misli da moe? Kalaide dotakne svoje grlo. Nadam se. Osjeaj je bio neobian. Znala je do odreene mjere utjecati na tue niti, kad bi priguivala bol ili traila unutarnje povrede, ali nikad nije ni pokuala posegnuti sama za sobom. Prsti su joj bili vlani od zamiljenog znoja kad je izvukla nit. Nesvjesno
131

ju je provrtjela u prstima prije nego to ju je stisnula i zatvorila. Tako. inilo joj se kao da joj je netko vrsto pritisnuo vrat; neodreeni dojam pulsiranja ostao je ak i kad je pustila nit. Mislim da je uspjelo. Enaor joj dotakne grlo i kimne. To je najvaniji dio. Na drugom kraju i ja mogu usporiti istjecanje. Ako si sigurna da eli nastaviti. Budui da je oito oekivao odgovor, Kalaide je kimnula ne susreui mu pogled. Prolazni dodir njegovih prstiju kao da je ostavio trag na njenoj koi. Ako neto krene krivo... ako izgubim kontrolu... ne izlazi iz kontakta, samo me udari svim branama koje ima. To bi me trebalo prizvati k svijesti. Priekao je dok nije dignula pogled da joj ponudi osmijeh. Kao da me pljusne. Kako u znati da gubi kontrolu? Osjetit e po protoku. Ako se naglo pojaa, stresi me, udari me, uini to god treba da me zaustavi. Obliznuo si je usne. Nemam pojma kako u reagirati. Jo nikad to nisam radio ovako improvizirano, a prijenos energije moe dati... razne reakcije. U glasu mu se jasno ulo suzdravanje, kao da neto ne govori. Kalaide se namrti. Hoe rei da bi me mogao napasti? Ubiti? Slegnuo je ramenima, izbjegavajui njen pogled. Mogue je. A mogue je i da... Bespomono je zahvatao po zraku. Ovo to emo sad uiniti je jako intimna stvar. Na odreeni nain dublja nego bilo to prije. Kalaide je osjetila kako su joj se obrazi zajapurili i nestrpljivo se stresla. Svako iscjeljivanje je intimno. Znam se s time nositi. Natjerala se da podigne pogled i ponudi mu ohrabrujui osmijeh. Jesmo li sad spremni? Enaor kimne. Ako si jo uvijek sigurna da to hoe. Da. Napola slegnuvi ramenima, Enaor je ispruio ruku i s dva prsta povukao gornju vrpcu njene tunike. Djelovat e ti malo udno, promrmljao je, odmiui ovratnik njene tunike i sputajui glavu do njenog vrata. Nije stvarno djelovalo kao ugriz nije bilo boli ni uboda ali dojam istjecanja, osjeaj uhvaenog plijena bio je dovoljno snaan da zadrhti. Enaor je pusti i podigne pogled. Jo uvijek stigne rei ne. Kalaide odluno strese glavom. Nije... stvarno neugodno, samo je udno. Odgurnula je svoju kosu u stranu i nagnula glavu unatrag, sklapajui oi. Nastavi. Enaor je spustio ruke na njena ramena i opet joj se sagnuo do grla. Kalaide se svjesno opustila, putajui ga da prie blie, gubei se u ugodnom osjeaju lijenosti, kao da polako zaspiva kraj toplog, poznatog ognjita.
132

Disanje joj se produbilo. Osjetila je kako im se tijela sudaraju sa svakim dahom, i shvatila da su im noge prepletene, kao da lee jedno uz drugo. Prsti su mu kliznuli s njenih ramena, preko ruku i oko struka, privlaei je blie. Gurnula se prema njemu, s mutnom namjerom da ojaa kontakt, ukloni barijere koje ih veu za razdvojena tijela. Odjednom, Enaor se odvojio, ostavljajui je samu na hladnom. Kalaide, rekao je zadihano. Kalaide. Stani. Otvorila je oi i vidjela ga kako se naginje nad nju ne, lei nad njom, naslonjen na laktove, s rukama u njenoj kosi. Otvorila je usta, ali grlo joj je bilo presuho. Postupno, postala je svjesna tvrdog drvenog poda pod svojim leima, mirisa dima koji je natopio zidove, usamljene zrake svjetla koja se probijala kroz pritvoren prozor. To je trebao biti san. Podigla je ruku i stala tik prije nego to je dotakla Enaorovo lice, usput ga brzo provjeravajui. Groznica je nestala, rane su poele zacjeljivati, otekline su splasnule. Kalaide si dopusti nesiguran osmijeh. Upalilo je? Enaor je dolazio do daha. Naas je zatvorio oi i jo jednom duboko udahnuo, onda sjedne i osloni se na krevet. Upalilo je, ali ne usuujem se ii dalje. U glasu mu se uo napor. Kalaide se podigne u sjedei poloaj i zabrinuto ga pogleda. Vid joj se naas zamutio, onda se raisti. Enaor je izbjegavao njen pogled. Je li dovoljno, Enaor? upitala je tiho. Ako misli da treba jo, moemo... Snai u se. Sad moe prekinuti protok. Kalaide se zbunjeno namrti. Kako to misli? Jo mi daje energiju. Dosta je. Povei niti. Rukom se nesvjesno uhvatila za grlo. Mislila sam da e ti to uiniti. Ne. Ja sam samo priguio drugi kraj otvorene niti, tako da ne izgubi previe. Sad otvori krajeve i povei ih. Dodir vrtoglavice opet je zaplesao po rubovima Kalaidina vidnog polja; zatreptala je, ekajui da proe. Ne znam kako. Enaor problijedi. Vrati se u kontakt, odrezao je. Smjesta. im je sklopila oi, priao joj je i spustio joj ruku na grlo. Dobro, rekao je, jo uvijek ljutito. Opet ti drim drugi kraj. Uzmi gornji dio. Polako, Kalaide posegne za svojim grlom i potrai nit koju je prije zatvorila. inila joj se skliskom pod prstima, kao da je pokrivena nekom gustom tekuinom. Moda slinom krvi. Osjetila je kako joj prsti drhte i progutala. Imam je. Otvori nit.
133

Kako? Samo otpusti pritisak. Obrnuto od onog to si napravila kad smo... Stao je i zgrabio je za ramena, drei je uspravnu. Kalaide se uhvati za njegove ruke. Jako sam slaba, apnula je. Jo uvijek isputa energiju. Moramo pouriti. Spustio ih je oboje na tlo. Kalaide primijeti da djeluje kao trava, kao da su na osunanoj ljetnoj livadi, i zapitala se to to znai. A onda se sve zacrnilo. Kalaide, vrati se! Naredba nije doputala neposluh. Uz napor, Kalaide se natjerala da se opet usredotoi na svijet, da osjeti Enaorovu ruku na svome grlu i vidi njegovo lice ravno pred sobom. inio se nekako zabrinutim, iako se nije mogla ba sjetiti zato. Sluaj me, rekao je. Zacijelila si jedan kraj niti. Zato jo isputa energiju drugi kraj se nema sa ime povezati. Moram to opet otvoriti. Udahnuo je, kratko, napeto. To uasno boli, ali ne znam to drugo da napravim. Razumije? Kimnula je, prvenstveno da ga usrei, jer nije bila ba sasvim sigurna o emu govori. Htjela mu je rei da joj da neto zagristi, to bi uinio svaki iscjelitelj prije postupka koji e uzrokovati bol, ali izgleda da je zaboravila govoriti kroz kontakt. Usne su joj se micale bez zvuka. Bio je toliki napor razmiljati o proizvodnji zvukova, toliki napor razmiljati... Zapljusnuo ju je trenutak potpune tame. Ovdje je bilo nekako udobno, mirno. Mogla bi i ostati, pustiti ljepljive prste nitavila da je povuku dublje, zaspati, odmoriti se odmor joj toliko treba... Kalaide! Divljina urlika natjerala ju je da opet izroni, i suoi se s parom prestravljenih sivih oiju. Koga ono poznaje tko ima sive oi? Ime joj je bilo na vrhu jezika, ali nije ga se mogla sjetiti. Vidjela je kako si je obrisao ruku o bedro i skoro zahihotala; ovdje, naravno, nema znoja to je samo navika iz tjelesnog svijeta. A onda je spustio jednu ruku na njeno grlo i drugom joj obuhvatio zglobove. Idemo, eno, sad se iskai... promrmljao je, i stisnuo ruku na njenom grlu u aku. Uarena igla bola probola joj je cijelo tijelo, tjerajui joj srce da stane, upajui joj korijenje zubi, pretvarajui joj utrobu u kau. Kalaide krikne, pokuavajui mu se oteti iz stiska. , apnuo je, , jo malo pa gotovo. Osjeala je suze na licu, premda nije znala odakle dolaze. Spustio ju je na tlo, naginjui se nad nju. Sad ti treba energije, rekao je, povlaei joj ruku do svoga grla. Jer ja te ne znam zalijeiti. Kalaide, uje li me? Rije zalijeiti zvuala je nekako poznato... Kad bi se samo mogla sjetiti to bi trebala...
134

Kalaide, dri se za mene. Tama se uskovitlala oko nje, vukui je dolje. Jedini trag stvarnosti bio je pritisak njegovih prstiju na njenima, drei joj ruku na njegovom grlu. Ne putaj me, Kalaide. inilo se da die u nju, kao da se utapa, topi se u nju kao snijeg na suncu, sva ta tako poznata snaga usredotoena na nju i sredite univerzuma, onu toku u kojoj su se dodirivali. Val po val, kao da je vjetar nosi do obale, um joj se polako raistio. Sporim, slabanim pokretom, podigla je drugu ruku i pronala mu rame, onda otvori oi. Naas je vidjela dvostruko, njega kroz svoje oi i sebe kroz njegove, jedan otisak dva originala. Ne govori nita. Prvo se iscijeli. inilo se smijeno laganim; nije morala ni dotai svoje grlo da spoji krajeve svoje niti. Nasmijeila se, sasvim blago, i spustila ruke. Enaor zatvori oi i spusti glavu. Naas sam te izgubio, promrmljao joj je u rame. Prsti su mu se stegli. Tvrdoglavo stvorenje. Ostaci povezivanja jo su joj plutali rubovima svijesti: osjeala je stisnutost njegovog grla, podrhtavanje olakanja na rubovima usnica, napetost miia. Uivajui, ostala je u kontaktu, pustila jednost da traje. Enaor je podigao pogled s pitanjem u oima. Sad me moe pustiti, rekao je polako. Ako hoe. Jo je mirisao na trave, kao i uvijek. Lice mu je bilo sasvim blizu. Kalaide digne ruku i dotakne ga: elo, obrve, onu crtu kraj usta. Bio je topao, ali ne vie nezdravo. Prst joj je stao na njegovoj donjoj usni. Znam, dahnula je. Bar mislim da znam. Naas je sve stalo, kao da su oboje prestali disati. Kalaide je vidjela kako mu se grlo trza i sklopila oi. Usne su mu se pomakle, slijedei njen prst, preko dlana, niz ruku. Posegnula mu je preko ramena da mu svue koulju s lea. Neki udaljeni glasi se bunio, uzrujano brbljajui o tome kako je privid postao stvarnost, kako je tijelo pritisnuto uz njeno bilo fiziko i stvarno, ali svjesno ga je ignorirala, umorna od opreza i straha, elei zaboraviti da postoji ita izvan obzora njegove crne kose koja joj je padala na ramena. Enaor je bio s obje strane njenih kapaka, oboje su bili, i to je bilo jedino vano.

135

XXI

"Kalaide?" Enaor je otvorio oi, pokuavajui se sjetiti to bi trebao vidjeti. Nagli zapuh hladnoe koji ga je probudio znaio je da Kalaide vie ne lei kraj njega, a znao je da mu je zaspala na ramenu. Sve ostalo od sino bilo je samo vrtlog grozniavih slika kojih se nije ni elio sjetiti. Dobro, moda ne ba sve. Dok su mu se oi privikavale na polumrak, ugrizao se za usnicu da zaustavi osmijeh i natjerao se da se usredotoi na ono to ga okruuje. Leao je na uskom krevetu u kutu nekakve kolibe. Posuda kraj ognjita, neke krpe na podu, njegov paket medicinske opreme otvoren a sadraj napola rasut, ogrtai i odjea u hrpi na podu. Sve se to slagalo s ono malo sjeanja to ga je mogao prizvati, ali nije mu govorilo ni gdje su ni koje je doba. Svjetlo koje je stizalo kroz pritvoren prozor djelovalo je puno prejako da bude mjeseina, to je znailo da je vani vjerojatno sunan dan. Opremljen ovom informacijom, Enaor ustane i oprezno se protegne. Jo je osjeao tragove slabosti u miiima, ali sve bi se to moglo srediti s jo malo odmora i dorukom. Batharon ga lovio, ba je gladan. A nije ni udo. Nesposoban zadrati osmijeh, sagnuo se i podigao posudu, pa je napuni snijegom s prozora. Sve ostalo e mu rei Kalaide kad se vrati. Da li mu se to ini ili je stvarno dugo nema? Kleknuo je kraj ognjita i poeo razgarati vatru sporim, lijenim pokretima. Moda se brine za konje. Batharon zna to je sve Jirial preivio. Nakon takve noi ili moda dvije noi? nije bio siguran ivotinje e trebati hranu i etnju. A inilo mu se i da se sjea nekakvog lava, no to je vjerojatno samo zaostatak iz groznice. Premda, s Kalaide, nije mogao biti siguran; njoj dobro ide kroenje divljih stvorenja. Natjerao se da razgori vatru i postavi posudu na nju prije nego to je izgubio strpljenje i posegnuo za Kalaide. Gdje si? inila se nekako zbunjenom. Vjerojatno je mislila da jo spava. S konjima. Brzo se vraam. Htio ju je dotai, ali nije se usudio. Izbjegavala je njegov pogled. Uhvatio sam te u krivom trenutku? Moglo bi se tako rei. Osmijeh joj je u sebi imao trag gorine. Kalaide, jesi li dobro? Sklopila je oi i pokrila ih jednom rukom, kao da se bori za koncentraciju. Ne, Enaor, ree konano. Nisam dobro. Ali stvarno bi mi puno znailo da me jo malo ostavi na miru. Pomalo uplaen, nakratko je skenirao kolibu i nadstrenicu iza nje: naao je
136

samo Kalaide, Jiriala i dva nepoznata ivotinjska traga, pa je kimnuo i povukao se iz kontakta. Konano, ne zna ba jako puno o ljudima. Moda postoje stvari koje Kalaide ne eli dijeliti ni sa kim, zbog kojih joj je neugodno. Morat e biti oprezan: ljudi imaju toliko udnih pogleda i tabua, i obino ne primaju dobro kad se neki od njih pogazi. Trebat e mu strpljenja... Kalaide nije Inae. Trzaj fantomskog bola proao mu je kroz prsa, tjerajui ga da se ugrize za usnicu dok je odmicao posudu s ognjita i sipao u nju listie aja. Ne sad, ne jo. Ne moe rijeiti sve odjednom. Kao prvo, mora do kraja povratiti snagu, a onda e se zaputiti prema Kalhani. Nemogue je da je pala. Najvei i najstariji grad Starijih. Tamo e se skloniti i zatraiti pomo. Nije bio ba sasvim siguran kakvu pomo, ali nije vidio drugog rjeenja. Ako ghardska vojska misli nastaviti ovim tempom, ubrzo e biti jako rastegnuti, moda e ak morati i napustiti neka mjesta. I mala, pokretna jedinica mogla bi im nanijeti gubitke. Naravno, bit e teko osloboditi utvreni grad, ali ne i nemogue. A onda, kad Anlahlan bude slobodan a Kalaide na sigurnom, mogu poeti i napadati. Bilo je krajnje vrijeme da netko to uini. Obukao se i otpio malo aja. To mu je dalo dovoljno energije da se opet uzvrpolji. Pokupio je svoju medicinsku opremu, sloio je i vratio u bisage. Onda uzme jedan od svojih noeva za bacanje i smjesti ga u futrolu. Drugi nije mogao nai. Uzeo je svoj ma, opasao ga, podigao ghardsku jaknu i ogrta s poda, otresao ih i spustio na krevet. Drugog noa jo uvijek nigdje. Pogledao je pod krevet. Nita. Moda je ostao u umi. Priao je vratima i otvorio ih. I opsovao. Kalaide je bila sklupana uz drvo tono pred vratima, lica okupanog suzama, s Enaorovim tankim noem u ruci. Prestraen i ljut, Enaor joj je pritrao, dograbio je za ramena i podigao na noge. Kalaide! to se dogodilo? Stresla je glavom, pokuavajui se osloboditi njegovog stiska i izbjegavajui njegov zabrinuti pogled. Gurnuo ju je uz drvo i natjerao je da ga pogleda, drei joj lice obim rukama. Naas ju je promatrao u tiini, traei neko objanjenje i ne nalazei ga. Zidovi su joj bili u punoj pripravnosti, kao da oekuje njegov napad; izraz njenog lica jasno je govorio da bi ga doekala borba. S bespomonim, zbunjenim smijekom, pustio ju je i uzmakao za korak. eli mi rei? upita tiho. Pokrila je lice rukama. Ba i ne. Nije mogao ostati tako daleko. Nije se usudio prii blie. to si... htjela uiniti? upitao je. Nasmijala se. Mora me pitati? Iza prstiju, glas joj je drhtao. Htjela sam umrijeti, Stariji. Ali onda sam shvatila da ne mogu, jer je i moja smrt u tvojim rukama.
137

to je njenije mogao, prihvatio ju je za ruke i natjerao je da ih spusti. Kalaide, upita tiho. Zato bi htjela umrijeti? Odjednom, susrela mu je pogled, puna nevjerice. Zna li koji je danas dan? Imaju li Stariji uope dane? Kako vi brojite vrijeme? Zvuala je nesuvislo. Gutajui strah, Enaor slegne ramenima. Naravno da imamo. Blizu smo sredoljetnog dana. Tono tako. Izvukla je ruke iz njegovih. Danas jest sredoljetni dan, Stariji. Znam jer sam izraunala. Veeras je no Ljetoslave. Ljetoslava. U prvi as, rije mu nije nita znaila, onda se sjetio to je to. I smrznuo se: naravno, jedno od dva najvea slavlja junjake vjere, koji od sveenica zahtijeva izbjegavanje svakog dodira s laicima, do ponoi u kojoj poinje druga polovica godine. Batharon je lovio, zar je jo toliko odana Matrielen? I jedan pogled na njeno suzama umrljano lice odgovarao je na to pitanje. Prolazei si rukom kroz kosu, Enaor strese glavom. Kalaide, mi nisi mogla znati. Ne? A kako sam onda jutros znala? Kako sam mogla to izraunati uz pomo jutarnjih zvijezda i Mjeseca? Kako to da mi je mozak odjednom oivio im sam si zadovoljila pohotu? Govorei, poela se odmicati od njega, povlaei se dalje meu drvee. Nije ni udo to su nas napala ona udovita to me sigurno Boica pokuavala sprijeiti na putu prema ovakvoj sudbini. A ja sam, budala, zanemarila sve njene znakove i plesala po tvome paganskom taktu! ak sam i u nju posumnjala, majko svih majki, dotle si me doveo... Suze su joj opet potekle niz lice. Ruka u kojoj je jo drala no je zadrhtala, kao da ne moe odluiti koga bi napala. Enaor si oblizne usnice i oprezno korakne prema njoj. Sluaj me, Kalaide. Nisi uinila nita Osim to sam se sparila s tobom u noi kad me ni jedan laik ne bi smio ak ni vidjeti, kamoli dotai. Kosa joj je pala preko lica; nestrpljivo ju je odmahnula u stranu. Pogledaj me, Stariji! Samo me pogledaj! U posuenoj kurvinskoj odjei, krvavih ruku! Ubila sam za tebe, izdala sam Boicu za tebe! Gdje je tome kraj? to mogu zadrati? Pogledala je no u svojoj ruci. Oito, ak ni svoju smrt. Odbacila je no i opet podigla pogled prema njemu. Vrati mi bar moju smrt. Svaki korak bio je poput hodanja po uetu. To ne mogu, Kalaide. Naprosto ne znam kako bih razvrgnuo vezu. Usudio se napraviti jo jedan korak. Ne znam ak ni moe li se razvrgnuti. Oprosti... Ti ti prokleto, demonsko stvorenje! Od asa kad sam te upoznala, samo mi unitava ivot! Da si bar umro meu naim psima! Ili da si poginuo tamo u An kako se ve zove to mjesto! Da si bar imao hrabrosti da se sam ubije, kad ve tako oito zasluuje smrt! Da te bar nisam nikad Stala je kad joj je zgrabio ramena. Drao ju je bez rijei, borei se s potrebom da je oamari. Udarala je naslijepo, sigurno. Nije mogla znati koliko su njene zadnje rijei bile blizu istini. Nije joj rekao dovoljno o Anlahlanu.
138

Kad je bio siguran da se moe kontrolirati, ispustio je dah iz plua i naprosto je odgurnuo od sebe. Ne mora se ba toliko uzrujavati, sveenice, uo se kako govori, hladnim, podrugljivim glasom. Ako se dobro sjeam, nisam ba obljubio neiskusnu djevicu. Okrenuo se natrag prema kolibi, ali ona ga uhvati za rukav. Kako se usuuje! Znai da si znao tono si znao to radi! Sve one lijepe prie, pitanja, sve su to lai! Kad pomislim da sam ti izmislila tisuu isprika, da sam se uspjela uvjeriti da sam ja jedina kriva! Ah, znai silovao sam te? Progutao je zgaeni smijeh. Naravno. To mi je bila namjera od samog poetka, od asa kad sam te odveo iz one ruevine u ghardskim rukama! Samo mi je jedno bilo na pameti, odvukao sam te sve do Bajlale i natrag i ne samo to, isplanirao sam da me neumrli napadnu i napola ubiju, samo da te dobijem pod sebe! I konano sam uspio, nakon to sam svladao sav tvoj silni otpor! Ovo je bilo ludilo: Enaor se osjeao kao da netko stoji kraj njega i ape mu gorke rijei u uho. Zapravo je htio samo nekako ukloniti njen jad, pokazati joj kako malo potovanja Matrielen zasluuje, kako je daleko od svetogra bila protekla no. Ali, nekako, umjesto da postupa razumno, jedva se suzdravao da je fiziki ne napadne, i na silu ne izbrie taj optuujui izraz s njenog lica. Stisnuo je ake, pokuavajui se smiriti. Kalaide kao da se borila s neim slinim. Nekoliko puta je duboko udahnula prije nego to je odgovorila. Ne, ree konano, mirnijim glasom. Ne, ima pravo. Nisi me ni silovao ni zaveo. Ja sam praktiki zavela tebe. Ali pogledala ga je smrznutih oiju ali, zar ne vidi, sve je zato samo jo gore. Da sam... Samo sam se htjela sakriti od svega to se dogaa, zaboraviti, bar na as. Bilo to bi posluilo. To to sam odabrala tebe... kao da sam namjerno traila to e najvie povrijediti Matrielen. Bilo bi lake da mu je naprosto prerezala ile. Naas sklopivi oi, proistio si je grlo. To je bilo sve? upitao je, tihim, odmjerenim glasom. Ja sam samo neto to e te rijeiti komara, egzotina trava da zalijei bol? Hvala, iscjeliteljice. Nadam se da ti je koristilo. Okrenuo se natrag prema kolibi i naao se licem u lice s mladim lavom koji je reao. Posegnuo je za svojim maem, zahvalan za priliku da se konano rijei bijesa. Ne! Kalaidin povik skrhao mu je koncentraciju; kad se napola okrenuo prema njoj, lav je iskoristio priliku i skoio ali, iz nekog razloga, kao da se predomislio usred skoka i sletio nezgrapno pokraj njega, otklizavi se sve do Kalaide. Kleknula je u snijeg i zagrlila ga kao da je maka. To je lav kojeg smo nahranili u Kaleu. Jecala je u lavlju grivu. Nemoj ga sad ubiti. Stvarni strah u njenom glasu opet ga je doveo svijesti. Kao da se neka arolija razbila, natjerao se da pusti ma i zatreptao. Traak vrtoglavice proleprao mu je po rubovima vidnog polja. Pustio se da padne na koljena i gurnuo ruke u snijeg, ekajui da vrtoglavica proe.
139

Kalaide, rekao je, vrlo tiho, tjerajui se da misli samo na dodir snijega na svojoj koi. Neto se udno dogaa. Jo je grlila lava; znao je to po priguenom glasu. Znam. Onda je valjda podigla glavu, jer su sljedee rijei bile posve jasne. Enaor, bojim se. Hladnoa mu se irila kroz tijelo, pomaui mu da se opusti. I ja, apnuo je. I nemam pojma to je to. Konano ju se usudio pogledati. A ti? Stajala je kraj lava drei se za nadlaktice kao da joj je hladno. Moda je i bilo tako: imala je na sebi samo crnocrvenu haljinu dubokog izreza, prljavu i poderanu. Enaor ustane i skine svoju jaknu. Ne, rekla je. Kad je krenuo prema njoj, napola je ustuknula. Enaor... ja... Ponudio joj je jaknu preko ruke. Uzmi. Neu te dotai. Kad je i dalje oklijevala, dodao je: Ovo zbilja nije dobar as da mi priuti upalu plua. S nesigurnim osmijehom, uzela je jaknu pazei da ga ne dodirne, onda je prebaci preko svojih ramena. Hvala, apne. Proistio je grlo, zurei u bun trave koji je virio iz snijega izmeu njegovih stopala. Kalaide. Neu se pretvarati da razumijem tebe ili tvoje obiaje, poeo je oprezno. Ali... dala si mi same svoje sutine, i podijelila moju. Nakon toga Uurbano je odmahnula glavom. Nemoj. Molim te, nemoj. Mogu mogu ivjeti s tim ako moram, ali ne mogu razgovarati o tome. Moe li to prihvatiti? Usred buna raslo je cvijee. Latice su mu bile plave, ali neprirodna zima je inila svoje, grickajui rubove cvjetova i ostavljajui rune, prljavosmee tragove. Enaor polako kimne, dotiui jedan cvijet vrhom svoje izme. Ionako e uskoro umrijeti; pitao se da li da stane na cijeli bun, da mu prekrati muke, ali onda odustane. Najosjetljivije biljke ponekad preive gdje druge ne uspiju. Bar se tako prialo. teta to on ve odavno ne vjeruje u prie. to je s konjima? upitao je da ispuni nelagodnu tiinu. Pustila sam ih na ispau. Nadala sam se da e Jirial paziti na moga Leinara. Kao da ga je prizvala svojim rijeima, sivac se pojavio meu drveem. Netko ga je jahao.

140

XXII

"Zdravi mi bili, gospodaru i gospodarice! I zdrav vam bio i lav, takoer, i vae buhe, ako ih sluajno imate. Budite bogovima dobri, bit e i oni vama! Svi smo mi njihova stvorenja ivite tako, i bozi e vas zato voljeti!" Kalaide se zapanjeno zabuljila u udno stvorenje na njenom konju. Izgledao je kao ovjek, ali tako mrav i pokriven blatom da je djelovao vie kao strailo nego kao ivo bie. ini li joj se, ili tu i tamo na odjei ak ima i tragova mahovine? Bacila je pogled prema Enaoru, ali on se inio isto toliko zapanjenim kao i ona. Samo je naas podigao obrve i pogledao prema svome nou, koji je leao kraj nje u snijegu. Ne dobivi odgovora na svoj kieni pozdrav, ovjeuljak ih je pogledao, nagnuvi glavu u stranu poput ptice, i nasmijao se visokim, prodornim glasom. "Znam! Uope niste stvarni! Jo jedan poklon Mranog Boga. Lijepi pokloni. Hvala, Mrako", zakljuio je, namignuvi neodreeno preko ramena, sputajui se s Leinarovih lea i kreui prema njima. Enaor korakne naprijed, s rukom na mau. Bio i ti pozdravljen, gospodaru, rekao je, s onom varljivom mekoom u glasu. Kalaide je osjetila kako joj se miii automatski napinju, spremna da dograbi no na prvi znak nevolje. Ispriavamo se to nismo prije odgovorili, nastavi Enaor, ali moramo priznati da si nas pomalo iznenadio doavi ovako na naem konju. Lijepa ivotinja, ree ovjeuljak. Lijepalijepalijepa. Gdje ste li je dobili, pitam se? Jeste li i vi od preko mora, kao to je izgleda va konj? Nasmijeio se i znalaki im namignuo. Vidite, ja znam za preko mora. Enaor se namrti. A tko si ti, kad toliko zna? Uz mnotvo kompliciranih kretnji, ovjeuljak se naklonio, pokazujui skoro bezuba usta irokim osmijehom. "Prava stvar!" konstatirao je, s odobravanjem kimajui glavom. "Mrakova stvorenja nikad ne govore. Nikadnikadnikad. Zato i postanu tako brzo dosadni. Zapravo " namrtio se sam za sebe "moram mu to rei. Siguran sam da moe neto uiniti u tom pogledu." Pokuao je pogledati preko Enaorovog ramena, stojei na prstima i ispruivi jednu nogu. "Oh, i dama. Ba lijepo!" Zatim, upirui prstom na svoja koata prsa, ponosno objavi: "Ime mi je Barlarn." Kalaide ime nije bilo poznato, ali inilo da ga Enaor zna dovoljno dobro da se trgne od iznenaenja. ovjeuljak se zahihotao i stresao glavom. "Ha! Tu sam te iznenadio, je li? Nisi to oekivao!" Odjednom, kao da se snudio. "Samo, zna, ja laem. Zapravo, samo se alim. Joil se samo ali. Joiljoiljoil", ponovio je, upirui ponovo prstom na sebe. "To sam ja. Joil od ume, kae Mrako. Meni se vie svia Joil od Hrama, ali Mrani Bog voli da bude sve po njegovom." Slegnuo je ramenima. "Malo je tvrdoglav, zna, Mrako. Ali ima zgodnu deritad. Zgodnuzgodnuzgodnu." Enaor korakne prema udnom ovjeuljku. Taj Mrani Bog..." upita, "...kako mu je
141

ime?" "Pa..." pone Joil, povleei se unatrag, kao da se malo uplaio, "sad, ja ga zovem Mrako. Mislim " namrtio se "da mu uope ne znam ime." "A njegova deritad? Je li Barlarn jedno od njih?" ovjeuljak je proao rukom kroz svoju kratku kosu, jo jae podiui blatom zalijepljena pramenove. "Hej, otkud zna? upita, kiljei sumnjiavo prema Starijem. Nisi valjda prerueni Barlarn, je li? Trsei se da vidi preko Enaorovog ramena, doviknuo je Kalaide: Barlurd? Jesi li to ti? Ne dobivi odgovora, stresao je glavom. Ne. Nisam ni mislio. Oni nikad ne dolaze s konjima. Osim toga, oni me uvijek poljube u pozdrav. Uvijekuvijekuvijek. eli li me ti poljubiti? upita iznebuha, okrenuvi se Enaoru zatvorenih oiju i napuenih usana. Gutajui smijeh, Enaor odmahne glavom. "Ne ovog asa", odvratio je polako. "Hoe li te smetati ako te ne poljubim?" Joil otvori oi i odmjeri Starijeg kritikim pogledom. "Nisi lo, ree konano, "ali Mrakova djeca su bolja." Ponovo pogleda Enaora, zatim strese glavom, tako odluno da su komadii blata poletjeli uokolo. "Ne. Nee me smetati. Ne mora me poljubiti. Naravno", dodao je, "ako ba jako eli..." opet je napuio usne. Kalaide se vie nije mogla suzdrati: sakrivi lice rukama, bespomono je zahihotala. Poslije svega, slika Enaora koji ljubi udnog ovjeuljka inila se beskonano smijenom. Enaor joj je dobacio bijesan pogled, onda se opet okrene Joilu. "Ne, Joil", rekao je, trudei se da ostane miran. "Ali ima jedna stvar koju bih htio od tebe." ovjeuljak s prezirom strese glavom. "Nita ne radim ako me nee poljubiti. Nitanitanita. Mrakova djeca me uvijek ljube." Stariji se pourio da objasni: "Ne elim da ita uini. Samo da mi neto kae." "Oh." Joil je djelovao pomalo razoarano. "Onda dobro." "Hou da mi kae gdje je... Mrako." ovjeuljak se nasmije. "To! ekaj pa kako to ne zna, kad si ve doao ovamo? Mrako mi je obeao da nikad nee pustiti nikog tko mu se ne svia da mi doe u posjete. Nikadnikadnikad." Lice mu se zgrilo od sumnjiavog kiljenja. "On tebe zna, je li? Mrani Bog?" "Naravno da me zna. Ali potrebno mi je da doznam gdje je. Odmah, ako je mogue." ovjeuljkove obrve su poskoile, razbacujui komadie sasuenog blata s njegovog ela. "Pa sad, to ba ne znam... Ne moe ga uvijek natjerati da se javi. Ali uvijek moe probati. Tko zna, moda e te posluati. Zbilja nisi lo..." doda zamiljeno. Enaor duboko udahne. "Ali gdje? Gdje bi mi se mogao javiti? Joil rairi ruke. "Pa u Hramu, jasno! Gdje bi drugdje?" Bez ikakvog daljnjeg objanjenja, okrenuo im je lea i krenuo prema umi iza kolibe. Enaor se uurbano okrene Kalaide.
142

ekaj me ovdje. Moram za njim." "Ne dolazi u obzir. Ne namjeravam ostati sama ovdje. Ne mislim da je Joil opasan, ali ova uma jest." Enaor strese glavom. Moe li me bar povremeno posluati? Ako nije lud ili laac, susret s njegovim gospodarom bit e puno opasniji nego s neumrlima. Proao si je rukom kroz kosu. Ako sam u pravu, ja sam kriv za ovo. Ne bih htio da... Kalaide si oblizne usnice, upkajui vezeni porub na svojoj stoli. Dio se odvojio, ali samo je konac pukao, ne i tkanina. Moglo bi se popraviti. Kad bi imala konca. Ne ostavljam te, Stariji. Natjerala se da podigne pogled. Dosad bi to ve trebao znati. Lice mu se naas posve ukoilo; pogledao ju je s nesigurnim izrazom u oima. Nestrpljivi Joilov uzdah natjerao ga je da se okrene. Konano, vjerojatno je svejedno gdje si. Idemo. Praeni lavom, krenuli su za Joilom, koji ih je ekao kraj gustog grma. Poveo ih je kroz zapetljane grane, naizgled nesvjestan trnja koje im se hvatalo za kosu i odjeu. Kalaide je hodala brzo, mislei samo na ono to je bilo ravno pred njom: sljedea uzbrdica koju treba svladati, sljedea grana koju treba odgurnuti, sljedea barica koju treba izbjei. Sve drugo je bilo opasno podruje za koje ovog asa nije imala snage. Premda se Joil kretao tako brzo da ga je bilo teko pratiti, ubrzo su shvatili odakle mu udna, blatom oblijepljena pojava. inilo se da ni ne primjeuje prepreke na svome putu. Trnje mu je hvatalo lice i ruke, blato laptalo do koljena, kod svake udubine pao bi s licem prema naprijed, ali svaki put bi ustao i nasmijao se, kao da pada za vlastitu zabavu. Samo gledajui ga, Kalaide bi pomislila da je lud, i otpisala bi i sebe i Enaora kao jo lue zato to ga slijede, ali osjeala je kako iz njega izbija mo: usprkos stalnim padovima, na koi nije imao ni ogrebotine ni masnice. ak mu je i lav samo ponjuio ruku i onda nastavio uz njega kao da se oduvijek poznaju. Stigli su do duge, neugodno strme padine koja je zavravala potokom. Joil se spotakao na prvom koraku i otkotrljao se do vode, onda stane da ih prieka. Kalaide je asak oklijevala: padina je bila gola, samo je tu i tamo pokoji kamen izvirivao iz tla kao djeji zubi. Krajikom oka, vidjela je kako je Enaor zaustio a onda se okrenuo bez zvuka, s rukom na pola puta do njenog ramena. Htjela mu je rei koliko joj znai to to se trudi potivati njene elje, premda su oboje znali da je prekasno za ispravak ali ovo nije bilo ni vrijeme ni mjesto za takav razgovor. Stisnuvi zube, okrenula se bono na padini i krenula, tjerajui se da ne gleda dolje. Dola je do dna, a Enaor ju je slijedio. Hvala, apnula je, stisnuvi ruku nad njegovom. Enaor se izmakao, pretvarajui se da nije vidio njen pokret, i kimnuo glavom.
143

Joil je nastavio hodati, ne obazirui se na vodu koja mu je dosizala do bedara. Nakon nekoliko koraka, poskliznuo se, onda opet ustane uz smijeh i nastavi do druge strane, povremeno vrhovima prstiju pravei valie oko sebe. A to sad? upita Kalaide tiho. Ne moemo samo prohodati potok... a lav se boji. Stojei kraj potoka, lav je njukao zrak s vidljivom nelagodom, isputajui tihe, zbunjene zvukove, najeen. Kalaide ga je pokuala smiriti, ali nije bila od velike pomoi; osjeaj magije u zraku bio je tako snaan da se i ona jeila. Na kraju, lav se okrenuo i uzverao natrag uz obronak, nestajui u umi. S druge strane, Joil je skakutao u mjestu, maui obim rukama. Zbogom, maco! Pogledao je Enaora i Kalaide. Idete, vas dvoje? Enaor pokae na skupinu kamenja malo dalje niz potok. Moe doskoiti do tamo? Kalaide slegne ramenima. Mogu probati. Spustili su se do toke najblie kamenju. Kalaide je jednom rukom prikupila skute, duboko udahnula, i skoila. Kamenje je bilo sklisko, nekoliko trenutaka morala je divlje veslati rukama da se zadri, ali uspjela je odrati ravnoteu. Druga obala bila je jo dalje, ali sad vie nije mogla nego pokuati i nadati se najboljem. Poskliznula se pri odskoku; ve je skoro osjeala ledeni dodir vode kad su je dvije snane ruke uhvatile i povukle na obalu. Blagi miris trava ispunio joj je nosnice. to...? Joil se odmakne za korak i opet se onako komplicirano nakloni. Uvijek na raspolaganju, gospodarice, rekao je malo promuklo. Uvijekuvijekuvijek. Enaor je preao potok istim putem. Jesi dobro? Kalaide kimne glavom. Da... mislim... Oh, ja se ne raunam, ree Joil namigujui. Mislim, ja sam samo Joil. Nemogue da se ja raunam. Nenene, Joil se ne rauna... Pretvorivi rijei u improviziranu pjesmicu, nastavio je dalje, sada niz potok. Ubrzo nakon prijelaza, uma se razrijedila, i konano ih dovela do ruba istine. Kalaide je zastala i osjetila kako ostaje bez daha. Zima ovdje nije imala mjesta: trava na istini bila je zdrava i sjajno zelena, istokana utim i nebeski plavim cvjetovima; ptice su pjevale u lisnatim granama drvea na rubu istine. Bilo je ljeto, onakvo kakvo je trebalo biti. A usred istine, kraj tiho brbljavog potoia, stajao je hram. Odnosno, ruevine hrama. Bio je udna mjeavina: jednostavna etvrtasta graevina u sjevernjakom stilu, ali s natkrivenim ulazom koji je vodio do irokog, uzdignutog trijema, kao hram kraj Nar Reolisa. Veina stupova koji su drali krov je popadala, polako nestajui pod slojevima mahovine. Bjelina kamena koja je tu i tamo provirivala kroz sveprisutno zelenilo podsjeala je na kosti nekog odavno mrtvog udovita.
144

Odakle ovo ovdje? proape Kalaide. Koliko je to staro, zato nitko jo nije... Joil je nastavio svojim putem, i zastao tek na prvim stubama ulaza u hram. Idete ili ne idete? upitao je preko ramena. Enaor je napravio jo nekoliko koraka, slegnuvi ramenima u odgovor na Kalaidino pitanje, onda se sagne da proui jedan srueni stup. Ne, rekao je, zbunjeno tresui glavom. Okrenuo se i pokratom ruke pozvao Kalaide. Pogledaj. Kad mu je Kalaide prila, pokazao joj je rub gdje je stub bio prepukao. "Ovo uope nisu ruevine! Vidi kako je pukotina zaobljena? To bi znailo da je nastala jako davno, da ju je vrijeme stiglo izglaati. Ali mahovina ovo nikad nije ni dotakla." Kalaide ga pogleda irom otvorenih oiju. "Kako to misli, nisu ruevine? Ali to drugo...?" Ovo je ovako napravljeno! Zar ti nije jasno? Napravljeno ovakvo kakvo jest! Netko je ovo izgradio tako da izgleda kao ruevina. Sjajna mo zapaanja, smrtnie", rekao je dubok, zabavljen glas iza njihovih lea. "No, s druge strane, nita manje ne bih ni oekivao od nekog dovoljno lakomislenog da ne kaem drskog da upotrijebi moje ime kao paravan kojim e zavarati moja vlastita stvorenja." Na prvu rije, Enaor je gurnuo Kalaide iza sebe i zastao, s rukom ukoenom za dlaku iznad balaka svoga maa. Visok, crvenokosi ratnik irokih ramena koji je stajao pred njima u sjajnom crnom oklopu veselo se nasmijao na Enaorovu reakciju. Tsk, tsk... Zatitniki instinkti opet rade prejako, Stariji? Nadam se da ne bi bio toliko glup pa da stvarno pokua tu iglicu koju nosi umjesto oruja potegnuti na mene." Na posljednjoj rijei jo je jae spustio glas, gurnuo glavu naprijed kao kornjaa, i namignuo. Kad je Enaor spustio ruku, krupni ratnik kimne s odobravanjem. "To je ve bolje. Pametnije bi bilo da pokua tim predugim jezikom prokopati put i iz ove nevolje. Tko zna?" Slegnuo je ramenima. "Ako mi bude dovoljno zabavno, moda u biti sklon da budem popustljiv prema tvojoj drskosti." Pogledao je preko Enaorovog ramena i iroko se nasmijeio Kalaide, onda se opet namrti prema Enaoru. "Zna li tvoja mlada dama uope to je uinio njen zatitnik? Ha, gospoice?" Kalaide nije imala pojma o emu govori, pa je utjela. Zrak oko njega upravo je pucketao od moi. Nikad jo nije susrela neto tako snano, ak ni kad bi se Matrielen pojavljivala pri okretu godine. Ako to nije bog, onda je najbolji trik koji je ikad vidjela a, nekako, sama nehajnost pojave kao da je potvrivala da je mo stvarna. Ratnik je malo priekao, pa onda, kad mu nije odgovorila, opet kimne glavom. "Vidim. Mlada dama nema naviku razgovarati sa strancima. Fin odgoj. Odobravam." Zatakao si je palce za pojas. "No? Zar nas Nee nas upoznati, smrtnie?" "Kao da nas ne zna, odvrati Enaor mrko. Krupni ratnik se nasmije. "Ah, ali mlada dama ne zna mene. Mogu mi progovoriti mnogo stvari, ali nitko me jo nije imao razloga nazvati nepristojnim. Hajmo, stvorenjce. Postupi kako treba."
145

Nevoljko, Enaor se pomakne pola koraka u stranu. "Kalaide Reolis Kharaonda, dopusti mi da ti predstavim Horiarha od Ghardsarna", ree suho. Krupni se ratnik nakloni. "Tako. To je ve bolje, zar ne?" "Ono to je na mladi prijatelj zaboravio spomenuti jest da sam poznat jo i pod imenom Gnjusni Gospodar", dodao je, podsjeajui Kalaide na nekog sitnijeg rahina koji se hvali kvalitetom svoje stoke. Mirno mu je uzvratila pogled i kimnula glavom, kao to bi pozdravila postarijeg ujaka. Ako se bog htio igrati, inilo se najpametnijim prihvatiti igru. "Shvatila sam to, gospodaru", ree. Bog se nasmije. "Ali nije impresionirana. Dobro. Poinjem shvaati ime si to naeg mladog junaka natjerala da zaboravi kako su bogovi, na kraju krajeva, ipak bogovi. Osobito oni zli", zavri, s prstom pouno u zraku. "A vi ste, dakle, zao bog, gospodaru?" upitala je. "Ne mijeaj se u ovo, eno", rekao je Enaor dobacujui joj ljutiti pogled. Horiarh opet zacoke jezikom. "Ali zato, prijatelju, zato? Odgovori mlade dame su mi ba zabavni. A, ne zaboravi, va je cilj upravo da me zabavite, ili bi bar trebao biti." Jo hihoui, sjeo je u zrak. Kako se spustio, oko njega se stvorilo bijelo kameno prijestolje. "Kad samo pomislim da je netko pomislio kako bi mi jezik mogao predstavljati problem! Kako su ti vai ljudski umovi mali! Iako", doda sa smijekom, "ni objanjenje koje je ona ponudila nije bilo loe. S njenim izgledom, mogao bih stvarno biti u iskuenju preivjeti i bez konverzacije. Ipak, od jeseni do jeseni..." Nalaktivi se, prebacio je nogu preko noge, oslonio bradu na aku i zamiljeno se zagledao u Kalaide. Osjetila je potrebu da se jae umota u Enaorovu jaknu, ali natjerala se da se ne pomakne. Horiarh uzdahne. "Nisam siguran. Moda." Okrenuo se Enaoru. "Ti si joj se uvukao pod suknju, maleni; to ti kae? Vrijedi li toliko?" Uareni val bijesa natjerao ju je da stisne zube. Krajikom oka, vidjela je kako se Enaoru ruka trza prema mau. Enaor, ne. Pusti ga. Priekala je dok nije osjetila da se bar malo opustio prije no to se povukla iz kontakta. Horiarh je vjerojatno ionako u stanju pratiti njihov kontakt, ali to je nije pretjerano brinulo. Ve se u ivotu susretala s takvim izazivanjem, i znala je da e ga najlake zaustaviti pokae li da nitko nee reagirati. Uostalom, to nju briga to neki sjevernjaki skorojeviki bog misli o njoj? "A i mudra je", promrmlja Horiarh s osmijehom. "Bilo bi teta ne razgovarati s tobom, smiona damo, bez obzira na tvoje druge atribute. Svia mi se kako ti se kosa zlatno zasjaji kad je uhvati sunce. Inae, nisam ba ljubitelj smeokosih, ak ni s tako ljupkim oima. Ali u ovom sluaju, moda bih mogao uiniti iznimku..." Enaor korakne naprijed. "Ne." Horiarh popustljivo otpuhne. "No, no. Zar se tako razgovara s bogom?" Komino pretjerano, podigao je oi prema nebu. "Te mlade generacije nemaju nikakvog potovanja. U tome je sva
146

nevolja ovog svijeta." "U tome nije sva nevolja ovog svijeta, i ti to vrlo dobro zna, Gnjusni Gospodaru." Enaor je opet zvuao mirno; Kalaide pusti dah koji je drala. Odjednom, s Horiarhovog lica iezlo je svo veselje. "Zaista to znam, stvorenjce. A, sluajno, moj rat je izgleda i tvoj, i zato uope razmiljam o mogunosti da te pustim preivjeti zloupotrebu moga imena. Harajski bogovi prodrli su na moj teritorij, i koriste se mojim narodom u svoje svrhe." Iz zraka je uzeo zapaljenu lulu i zamiljeno je zagrizao. "Jer, koliko god vikali da me se boje i da me preziru, Ghardi su moj narod isto toliko koliko i Orlarnov, znate. Ima se obaveze. A sad se odjednom pojavljuju uljezi, i hoe se zabavljati na mojem igralitu, i to sve bez molim i bez hvala. A to mi se uope ne svia. Ni malo." Opet je pogledao Kalaide. "Naravno, mogao bih se djelomino osvetiti tako da prihvatim draesni poklon koji si mi tako drsko ponudio..." Povukao je iz lule i zavalio u svom prijestolju. "To bi bila ba zgodna osveta, uzeti jednu od njihovih sveenica u svoj krevet..." "Prije bih je ubio." Izreena Enaorovim mirnim glasom, prijetnja je uspjela zvuati stvarno. Kalaide si zabije nokte u dlanove. Zato su svi mukarci u nekim stvarima isti? Mogla je zamisliti Laedora kako izgovara potpuno iste rijei i vjerojatno pogiba na potpuno isti, glupavi nain. Na svu sreu, inilo se da se Horiarhu hrabrost svia. Podigao je ruku, a lula nestane. "Teke rijei! Ah, umiljenost smrtnika. A bi li ti ona bila zahvalna na tome? Jesi li pomislio na to?" Opet je uzeo svoju lulu. "Ali to sad nije bitno. Ti si mi sam stavio bubu u uho, smrtnie, ne bi imao prava da se ali kad bih odluio da ispunim tvoje obeanje. Ali " dodao je, zadovoljno promatrajui smrknuto lice Starijeg "neu to uiniti. Imamo puno preih problema." Sjeo je uspravno, oslonio koljena na laktove i obujmio lulu obim rukama. "Kako su uljezi dospjeli k meni? Moete li mi to rei?" "Kako to misli, Gnjusni Gospodaru?" Enaor se sumnjiavo namrtio. "Shvaam", uzdahne Horiarh. "Kao i veina smrtnika, i ti vjerojatno misli da mi bogovi po cijele dane zajedno skakuemo po nebesima, sviramo boanske pjesmice, opijamo se i brojimo oblake, kamo god pripadali, je li tako? Neka te mlada dama prosvijetli." Pogledao je Kalaide; u ledeno hladnim oima vie nije bilo ni traga lakrdiji. "Ti to zna, zar ne?" Osjeajui se nelagodno kao da je na ispitu, Kalaide kimne i automatski korakne naprijed. "Bogovi su vezani vjerom, premda ne i zemljom. to jaa vjera, to je i snaga bogova jaa. Postoje formule kojima se to moe tono izraunati, uzimajui u obzir nakupljenu vjeru na svetim mjestima, ostatke vjerovanja drevnih naroda ije su bogove preuzeli novi, i jaanje vjere u posebnim okolnostima." Enaor je zaustio da je prekine, ali zaustavio ga je Horiarhov pokret ruke. "Tono, mlada damo. Pa onda, to ti misli, u normalnim prilikama, kakve bi anse za preivljavanje na sjeveru imao neki harajski bog?" "Skoro nikakve. Tamo ima jako malo junjaka moda koji rob ili piratski zarobljenik. To nije dosta ak ni da se dozove bogove do postojanja, a kamoli
147

da im prui neku stvarnu mo u sukobu s lokalnim bogovima. Osobito kad se uzme u obzir da sjever nikad nije bio pod jugom, tako da nema nakupljenih vjerovanja ni postojeih svetih mjesta koja bi im pomogla." Horiarhov osmijeh imao je skoro ljudsku toplinu. "Znao sam da e sveenica shvatiti tehniku stranu problema. Reci mi jo neto, smiona gospo: kako je onda mogue da sam se jednog dana probudio i naao se praktiki izbaen iz svoga doma?" Kalaide rairi ruke. "Nemam pojma. To bi bilo mogue u ratu, ali nismo mi pokorili vas, nego vi nas." "To su uinile moje igrake a ne ja. Ali oni su imali pomo tvojih bogova. Usput, zato vai bogovi pomau vaim neprijateljima ? Ima li odgovor na to?" Kad je Kalaide stresla glavom, on kimne. "Nisam ni mislio." U tiini je povukao nekoliko dimova, onda opet pogleda Enaora. "Pitanje za tebe, lani moj mali glasnie", rekao je, upervii lulu u Enaora. "to ne valja sa smrtnom stranom prie?" "Smrtnom stranom?" "Rat. to su Ghardi dosad uinili?" "Zauzeli su Asair i Haraju, i krenuli na Kale." "Ti si ivio blizu moga naroda, Stariji. Jesu li te se ikad prije dojmili kao smrtno glupi?" Nagnuo se blie. "Jesi li ikad prije pomislio da je Badgor od Glamarna potpuni kreten?" Polako, Enaor je stresao glavom, za to ga je Horiarh nagradio zadovoljnim smijekom. "Pa zato onda izgleda da misli poiniti vojno samoubojstvo? Nema naina da odri kontrolu nad pokorenim zemljama i zadri ovaj tempo." "Morat e poeti naputati neka uporita... ali onda vie nee imati zalea." Kalaide je vidjela kako je Enaor zagrizao donju usnicu, mrtei se od koncentracije. "Odustao je od Ghardsarna. Nema druge." Kad je opet podigao pogled prema Horiarhu, vie nije bilo ni traga ljutnje. "To ne mogu vjerovati. Ne od Badgora." "E, tako", rekao je bog opet se zavalivi u sjedalo. "Rijeite mi te zagonetke, drski smrtnici. Budite korisni." Povukao je jo dim, pogledao lulu u svojoj ruci, a onda je zgaeno strese u nitavilo. "Mornarska navika. Odurno." Ustao je, a prijestolje je nestalo kao i lula. "Otkrijte tko nas sve izdaje, i zato, i ostavit u vam ivote." "Zato se ne poslui svojim vlastitim ljudima?" Bog rairi ruke. "Kojim ljudima? Moji smrtnici na sjeveru jedva stiu preivjeti i bojati me se, a oni drugi su izgubili glave i slijede Badgora preko pola svijeta. Moete li zamisliti koliki mi je napor bilo samo doi dovde?" Kalaide se morala pomuiti da se ne nasmije; podsjeao ju je na trgovca od kojeg je ponekad kupovala platno. I on se uvijek alio na duga putovanja ne bi li malo podigao cijenu svoje robe. "A to fali pravom Barlornachu?" upitala je. Na njeno iznenaenje, Horiarh je samo prezrivo puhnuo. "Kakav pravi Barlornach? On ne postoji. Zar vam ja izgledam kao netko tko dri opor pasa? To sam izmislio!"
148

"Nemogue!" Horiarh se okrenuo Enaoru i prekriio ruke na prstima. "Drzak je puno preblaga rije za tebe, mladi Stariji. Zato misli da ne bih mogao jednu malu la proturiti kao istinu?" Stresao je glavom. "Ne, ja volim make. Izmeu ostalog i zato to njima ne treba uvar. Izmisilio sam Barlornacha i svoj lovaki opor kad mi je jednom Orlarn dojadio hvalei se svojim retriverima. Bilo je zabavno gledati kako njegovi zlatni kevtavci padaju u zaborav, a svi se boje mojih crnih udovita. Oni ne postoje, kaem vam." "Barlornach je i tvoj glasnik." "Joil je moj glasnik kad mi glasnik treba, stvorenjce! Od kakve bi mi koristi bio suludi pasoljubac? Glupost." Enaor je opet zaustio da se pobuni. Ne razmiljajui, Kalaide ga uhvati za ruku. "Pusti. To bar nije vano." Okrenuo se zbunjeno. "Ja... nisam... " Vidio je njenu ruku na svojoj i stao. "Kalaide?" Privukla je ruku k sebi i pokrila je drugom. Zar je posve izgubila stid? Mogla ga je isto tako upozoriti i kroz kontakt i izbjei tjelesni dodir. ak i ludi Joil se toga sjetio kako je ona mogla tako brzo opet zaboraviti? Nema kazne koju ne bi zasluila. Odjednom poslovan, Horiarh je proao izmeu njih i krenuo prema hramu. "Naravno, stvorenjce, jasno ti je da te moram bar nekako kazniti za ono to si uinio. Inae se neu stii ni okrenuti oko sebe, a svaki magarac koji upadne u nevolju pozivat e se na moju zatitu, i gdje u ja onda biti, pitam te?" Enaor nevoljko korakne prema hramu. "Ali nju e ostaviti na miru", ree oprezno. Horiarh kimne. "Ma, naravno. Mlada dama ne spada u moju nadlenost bar netko se mora drati pravila. A za tebe u se pobrinuti u etiri oka, stvorenjce. Kako ti se svia moja igraka, mlada damo?" upitao je preko ramena, pokazujui rukom lane ruine. Kalaide mu nije odgovorila, tjerajui ga da zatrese glavom u lanom oajanju. "Jo uvijek nije impresionirana? Moram priznati, sjevernjake je mnogo lake zadovoljiti. Ako su svi Harajci kao ti, mlada damo, drago mi je to nisam harajski bog. Dobro, smrtnie", nastavi otro, "idemo to obaviti. Moja derita e se pobrinuti da mladoj dami ne bude dosadno dok eka." Pucnuo je prstima; i on i Enaor nestali su uz prasak dima. Kalaide je poskoila od iznenaenja i osjetila da se leima zaletjela u neto ivo. Trgne se i okrene, a dvije ruke je obuhvate oko struka. Mladi u kojeg se zaletjela se dobroudno osmjehne. "Znai, ti si lana nevjesta?" ree. "to ti kae, Barlurd?" Djevojka koja je uhvatila Kalaide sad je pusti i pogleda je procjenjivaki. "Zanimljivo lice. teta to tata ima vanija posla s onim drugim." Bili su oito blizanci, oboje plavokosi i plavooki, odjeveni u neobinu zlatnu odjeu od pauinastih niti. Mladi isprui ruku i podigne jedan kraj jakne s Kalaidinih ramena. "I zanimljivo tijelo", primijetio je. Njegova sestra kimne.
149

"Meka je pod rukom." "Mmm, volim mekano." Koraknuo je prema Kalaide. Ona vre stisne jaknu oko sebe i odmakne se . "Bila bih zahvalna da me ne dirate", rekla je to je mirnije mogla. Barlarn se nasmije. "uje ti to! Tata bi se ludo zabavljao!" Produio je prema Kalaide, ali njegova sestra ga uhvati za rub koulje. "Tata je rekao da budemo pristojni! A zna to se dogaa kad ga ne posluamo." Barlarn je zadrhtao i stao. Barlurd proisti grlo i nakloni se Kalaide, rairivi suknju kao djevojica na prvoj slubenoj veeri. "Bi li se htjela igrati s nama, smrtna eno?" upitala je. Kalaide se nasmijei i odmahne glavom. "Hvala, ali radije ne bih", odvrati, obraajui se boanskom djetetu glasom kakvim je nekad umirivala Koliona. Blizanci se razoarano zgledaju, onda Barlurd slegne ramenima. "Pozovimo Joila. On se bar uvijek hoe igrati." Barlarn udari vrkom zlatne izme po blatu. "Ali on je tako dosadan!" "Oprostite... " uplela se Kalaide, proklinjui svoju znatielju im je otvorila usta. Oboje blizanaca okrenulo se k njoj s oima punim nade. "Da?" upitali su u glas. "Tko... je Joil, zapravo?" Barlarn se nasmije. "Tatin eksperiment." "Kao i cijelo ovo mjesto", doda njegova sestra. "Samo nije ba uspjean..." "Nijedan tatin eksperiment nije uspjean." Barlarn udari svoju sestru laktom u rebra. "uti! Hoe da te tata uje?" Barlurd se naglo uozbiljila. Njen blizanac se zadovoljno nasmije, kao da je upravo osvojio poen u nekoj samo njihovoj igri, i doda, okreui se ponovo Kalaide: "Kad god mu ne treba, tata nam daje Joila da se igramo." "Hoe vidjeti kako se igramo?" ponudi Barlurd. "Joil se zbilja dobro igra. Bolje od Barlarna." "Nije istina!" "Ba je!" "Nije!" "Je!" Odjednom, svau im je prekinuo prigueni krik iz hrama. Kalaide je poletjela
150

prema stepenicama, ali oboje blizanaca uhvatilo je za ruke. "Ne eli ii unutra", ree Barlurd odmahujui glavom. "Definitivno ne", doda Barlarn. Vrata hrama uz rkipu su se otvorila i propustila Horiarha , s palcima zakaenim za pojas i irokim osmijehom na licu, kao zadovoljni otac obitelji koji je upravo ustao od praznikog ruka. Ugledavi Kalaide, naklonio se irokom kretnjom. "Nadam se da se nismo predugo zadrali u poslu, mlada damo", rekao je. Kalaide odmahne glavom. "I moja derita su se pobrinula da ti ekanje ne bude dosadno?" Oklijevala je trenutak ali onda, ugledavi prestravljene izraze na licima boanskih blizanaca, brzo potvrdi. "Bili su vrlo ljubazni, zaista." "Dobro." Sjevernjaki bog zadovoljno je kimnuo, pozvavi svoju djecu k sebi. "Gnjusni Gospodar je zadovoljan", objavio je, glasom koji je iznenada poprimio zastraujuu snagu. A zatim se opet nasmije i ogrli svoju djecu, svako jednom rukom. "Sredio sam dvije stvari jednim potezom", ree. "Uvijek me veseli kad dvije stvari obavim odjednom. Tako i s djecom nema do blizanaca. Ne da bih se po drugi put uspio uvui Margi u plahte, ak i kad bih htio", doda zamiljeno. "Pa", prekine se, "bilo mi je zadovoljstvo, gospo neustraiva, ali sad moramo ii. elim vam oboma ugodan dan." Uz jo jedan mali naklon, naprosto se istopio, iezavajui tako polako da Kalaide nije mogla sa sigurnou odrediti trenutak kad joj je boanska obitelj nestala iz vida. Ostavi sama na istini, nekoliko je trenutaka ramziljala to da uini. Joila nije bilo na vidiku nestao je otprilike u trenutku kad se Horiarh pojavio a vrata hrama ostala su zloslutno zatvorena. Taman je htjela krenuti uza stube kad je zaula korake i Enaor je isteturao iz hrama. Napola je koraknula prema njemu, ali on je zaustavi. "Dobro sam", dahnuo je, oslonjen na vrata, drei lijevu ruku desnom. Kalaide je osjetila bol ak i bez posizanja i potraila ranu, ali nije ju mogla nai. "Nisi dobro to se dogodilo?" Enaor je naas sklopio oi prije nego to je krenuo niza stube. "Horiarh mi je ostavio svoj potpis. Trebalo bi zacijeliti samo." Pokuao je slegnuti ramenima i namrtio se. "Idemo natrag. Konji e biti nemirni." inio se bijesnim, a Kalaide nije bila sigurna zato. Susret s Horiarhom nedvojbeno nije bio dobar za ivce, ali nije vidjela razloga za bijes. "Enaor", pokuala je, pratei ga kroz dolinu, "to se dogodilo tamo unutra?" Umjesto odgovora, Enaor je odmahnuo glavom i produio korake. uma oko njih se mijenjala, priputajui zimu: lie je venulo vidljivom brzinom, cvijee je sahnulo pod njihovim koracima. Kalaide je povukla rukave Enaorove jakne preko ruku, i nastojala drati skute iznad blata. Sve se opet dogaalo prebrzo; trebalo joj je da stane i promisli, pa makar na samo jedan dan. Makar na as.
151

"Enaor", rekla je zastajui. "Stani. Moramo razgovarati." "Ovdje? Sad?" "Ovdje i sad. Naprosto moramo." Nesigurno, Enaor je stao i okrenuo se prema njoj. Izraz je bio samo osmijeh udaljen od onoga kako ju je sino gledao. Nije htjela razmiljati o tome. "O emu si htjela razgovarati?" Kalaide se ugrize za usnicu. Stvarno, o emu? "O svemu. Moram si raistiti stvari u glavi. Shvatiti to se dogaa." "ula si Horiarha: ni on ne zna. Znam koliko i ti." Koraknuo je prema njoj; Kalaide ga je ula i zabrinuto podigla glavu. "Ostani gdje si, molim te." "Ne miem se." ula je povrijeenost u njegovom glasu, ali nije imala snage jo se i time baviti, bar ne ovog asa. S uzdahom, sjela je na mahovinom prekrivenu stijenu i ogrlila si koljena. "Idemo od poetka", rekla je, sklapajui oi. Da samo nije tako umorna, moda bi lake pohvatala konce. "to to oboje znamo?" "Znamo da se s bogovima dogaa neto jako udno. Vai juni bogovi podupiru sjevernjake. Ili bar neki od njih. I neki sveenici im oito pomau." Kalaide se ugrize za usnicu. "Da. Kastranionovi sinovi i keri Matrielen." Spustila je bradu na koljena, razmiljajui. "Redovi inae nisu ba bliski, iako su Kastranion i Matrielen brat i sestra." "Pa", Enaor se malo pribliio, "to misli? Zato bi se povezali?" "Nisam sigurna... Mogu samo pretpostaviti da je to povezano s onim projekcijama kojima se slue. Sveenice Mjeseca imaju sposobnost empatije. Sveenici Sunca nemaju. Postoje legende u kojima se te dvije sposobnosti povezuju, ali oduvijek sam mislila da su to samo prie." "Imamo li razloga to misliti?" "Vjerojatno. Oni trenuci nerazumnog bijesa... i ono to smo vidjeli u Bajlali... sve mi to djeluje slino, ali nisam zapravo sigurna to je." Odjednom, jo joj je neto palo napamet; pogledala je Enaora, igrajui se s vezom na svojoj stoli. "Mi sad radimo ono to je Horiarh traio od nas." "Misli, rjeavamo zagonetku?" Slegnuo je desnim ramenom. "Izgleda. Horiarh nije glup; znao je da emo to u svakom sluaju morati uiniti." Opet je ula natruhu bijesa u njegovom glasu. Pomalo nesigurno, pokuala je posegnuti za njim, ali zidovi su mu bili posve sputeni pa se povukla. Moda ga samo jo uvijek mui Horiarhovo izazivanje. "Pa", rekla je da prikrije nelagodu, "znai da postiemo dvije stvari odjednom. Horiarhu bi se to svidjelo."
152

Enaor je neuvjerljivo trznuo usnicama, ali vidjela je da se malo opustio. Dakle, nije ga ljutilo spominjanje Gnjusnog Gospodara. Odloivi tu zagonetku za kasnije, Kalaide puhne na ruke da ih zagrije i nastavi: "Dobro, znamo da se bogovi ponaaju udno. A to je s ljudskom stranom? S ratom?" "Ghardi idu na jug." Glas mu se malo pribliio. "Badgor ih vodi. Prelaze puno preveliko podruje, i ne osiguravaju osvojeno. Kao da im i nije cilj zadrati pokorene zemlje. Kao da... su samo u prolazu." "A to ako jesu? Kamo bi mogli ii?" "Ne znam. Moda u Kalhanu." "To je grad u Perdaelu?" "Da." "Bili su u Bajlali, i u onom gradu Starijih u Asairu, i u tvome gradu." "Anlahlanu. Da." Glava ju je boljela. Moralo je tu biti nekakve logike. Kalaide ju je osjeala kao nagovjetaj svraba na vrhovima prstiju, tik izvan dohvata. "Znai da prolaze kroz gradove Starijih." Odjednom, podigla je pogled. "to ako neto trae? to bi mogli traiti?" "Nemam pojma." "Misli, Enaor. Morali bi se raditi o neem to imaju samo Stariji inae ne bi ili od jednog do drugog grada. I sigurno je jako vrijedno, ako se toliko trude." Slegnuo je desnim ramenom. "U jednom se vara. Ja mislim da ni oni ne znaju to trae." "Morali bi. Bar veina..." "Ghardi slijede Badgora od Glamarna. Moda on zna to trae, ali veina njegovih ljudi naprosto slua to im on govori." To se slagalo s onim to joj je Sorg ispriao. Svejedno, bilo je teko to prihvatiti. "Nisam ba sigurna. Kakvu on to mo ima nad njima?" Enaor spusti pogled. "Vjeruj mi. Badgor moe svoje ljude odvesti kamo god hoe. Konano, on je vodio i napad na Anlahlan." "Zato su vas Ghardi napali?" "Krivili su Starije za zimu." "Pa to ba i nije tako neobino." "I nije." Enaor si nervozno proisti grlo. "Samo to je veina onih koji su nas napali bila iz okolnih krajeva. Oni su ivjeli kraj nas, trgovali s nama, poznavali su nas po licu ili po imenu. Ne bi im ni na pamet palo da nas okrive za zimu da im Badgor nije tako rekao." "Zato si tako siguran da je jedan ovjek odgovoran za sve ovo? Zato svi
153

imate tako visoko miljenje o njemu?" "Svi?" Kamen je bio prehladan za dugo sjedenje; skute su joj se napile vlage, tjerajui je da se ustane i napravi nekoliko koraka. "Sorg mi je priao o njemu. I on je zvuao kao da govori o nekom napola udesnom stvorenju." Neoekivano, Enaor se iskezi. "Moglo bi se i tako rei", ree. Naslonio se na drvo i sklopio oi kao da je umoran. Kalaide je stala pred njim, trudei se proitati njegov izraz lica. "Kako to misli?" upitala je. Enaor je nekoliko puta duboko udahnuo prije odgovora, moda borei se jo uvijek s posljedicama Horiarhova potpisa. Onda opet otvori oi i pogleda je. "To mi je brat."

154

XXIII

"Blaga Matrielen..." Kalaide si je obim rukama prekrila usta. Enaor je ispustio dug dah, ekajui da bol proe. Eto, izrekao je; trebao je osjeati olakanje, ali nije ga bilo. Naravno, to je bila samo jedna od njegovih bezbrojnih uasnih tajni, i to malena. Moda i jedina za koju nije bio sam odgovoran. Ona oprostiva. Kalaide je spustila ruke. Pogled joj je bio zabrinut, pravi iscjeliteljski. Mogao si je i misliti. "Kako..." Stresla je glavom, oito zbunjena. "to..." Enaor si proisti grlo. "Zapravo polubrat. Otac mu je bio ovjek, Ghard." Glas mu je opet zakripao; iskaljao se i pljunuo. Okus ui je ostao. "Zato... tako znam za to je sve sposoban." Kalaide je zurila u njega, grickajui si donju usnu, nesvjesno se igrajui vezom na svojoj haljini. Nekad je to bila bogata odjea; vidio je po ostacima skupe boje, jo uvijek luksuzno crvene tamo gdje je nije prekrilo blato. Nije se sjeao da ju je prije u tome vidio. Moda je to dobila od onog svoga Gharda? U kom sluaju, kako ju je zaradila? Nije imao pravo pitati se tako neto. Suzdravi potrebu da joj makne prste prije nego to raspara cijeli vez, zatvorio je oi, udiui miris drveta za svojim leima. "Odrastao je meu ljudima", rekao je, uglavnom da popuni tiinu. "Ghardi mo mjere u sinovima, a njegov otac je imao samo jednog kad se Badgor rodio, i rado ga je prihvatio." "Enaor." Kalaidin glas bio je tih, skoro stidljiv. "Ne mora mi rei." "Moram. Mora znati to nas eka." "Nas?" Enaor duboko udahne. "Moram se suoiti s njim. U tvome domu." Natjerao se da otvori oi. "Ja... nadao sam se da e mi htjeti pomoi." Kalaide je otrgla konac s veza i sad ga je kotrljala meu prstima, pratei se pogledom. "Misli ga uhoditi, ili ide otvoreno?" upitala je konano. "Otvoreno. Nije u tome obuen, ali ima prirodan dar. Bilo bi preopasno da se pokuam sakriti od njega." Zastao se, bojei se dovriti misao. Ona odbaci guvicu konca i pogleda ga. "Ali ja bih mogla ostati neotkrivena." "Vjerojatno." "A to je s onim drugim planovima? Onaj grad u Perdaelu?" To je boljelo. Enaor je osjetio kako mu se grlo stee i naas stisnuo ake da
155

savlada bijes. "Nadao sam se da e mi pomoi. Ali prvo moram otkriti to Badgor radi." "Jer ti je Horiarh tako rekao?" "Jer je to logian postupak." Jo je uo bijes u svome glasu. "Jer sam to jo odavno trebao uiniti." Proao si je rukom kroz kosu; prsti su mu ostali prljavi, pa si je obrisao dlan o hlae. Kalaidin pogled na njemu jo je bio nepokolebljivo neutralan, bez imalo prigovora. Osjeao je to i ne diui pogled. "Jer u se prije ili kasnije i usprkos svemu morati suoiti s njim." "Stvarno mi je ao, Enaor", rekla je, a to je boljelo. "Jeste li... bili bliski?" Trzaj bola u njegovim prsima bio je dobrodoao, omoguujui mu da misli na neto osim na svoje namjerno sljepilo. "Kad mu je bilo esnaest godina, konj mu je stao na desnu aku i smrskao je. Poslije toga je proveo neko vrijeme u Anlahlanu dok se oporavljao. Ja sam ljevoruk pa sam ga uio da se bori lijevom rukom. Tada smo se dobro zabavljali... bar sam ja tako mislio. Oito sam bio u krivu." Polako je spustio lijevu ruku. Horiarhov potpis je prestao boljeti. "On je vodio napad na Anlahlan", doda bespotrebno. "Sigurno sam bio u krivu." Kalaide mu je prila blie. "Kako ti je ruka?" upita. "Dri se." Oko njih se uskovitlao pri, siune bijele tokice koje su plesale u sve dubljoj tami. "Bolje bi bilo da se vratimo." "U kolibu?" Kimnuo je glavom. "Noas se jo moramo odmoriti. A onda, sutra, krenut emo prema tvome domu." Natjerao se da se uspravi i krenuo prema gazu potoka. Njegovi ohlaeni miii su se pobunili. Trebao mu je odmor. Batharon ga lovio, toliko je vremena potroio uzalud. "A to hoe od mene?" upitala je Kalaide. "Mislim, kad se vratimo u Nar Reolis?" Morat e mi nacrtati plan svog imanja. Moe li to? Mogu. Bila je sva ozbiljna, s onom otrom koncentracijom koja mu je bila tako udna u ljudskom biu. to jo? Bilo bi dobro da ostane vani. Mogu se sakriti u katakombama. Znam gdje su vanjski ulazi u njih, i ne vjerujem da su ih Ghardi sve pronali. Pogledala ga je ispod oka. Oekuje da e zavriti kao zarobljenik? Ne znam kako e Badgor reagirati. Nisam ga vidio od Anlahlana. Pretpostavljam da se niste rastali ba prijateljski. To nije bilo pitanje, ali svejedno je kimnuo. Neko vrijeme sam mislio da je moda poginuo tamo. Nadao se da e Badgor stradati u poaru Anlahlana. To joj nije mogao rei. Doli su do gaza. Kalaide je preskoila na kamenje u sredini potoka, onda se okrene. Hoe li ti trebati pomo? upitala je. Za prelazak?
156

Bez rijei je odmahnuo. Ona je iscjeliteljica, podsjetio se. Takva pitanja su joj prirodna bez obzira na okolnosti. Prela je na drugu stranu i doekala ga sa zabrinutim izrazom lica, trznuvi se malo kad je on sletio na ruke i koljena. Bio je to dug dan, rekla je. Nakon duge noi. Ostao je bez daha. Otresao je snijeg s koljena, pazei da ne podigne pogled. Kalaide, rekao je. Ja... Mislim, toliko toga se dogodilo u zadnja dva dana, dodala je uurbano. Sve i svata, jedno na drugo... oboje smo se malo pogubili. Ne mora mi smiljati isprike, eno, rekao je, otrije nego to je namjeravao. Bez rijei, podigla je svoje skute, zatakla ih za pojas i krenula uz strminu. Jo je nosila one visoke izme iz Bajlale. Vezice na desnoj djelomino su se odvezale i zapele za jedan grm. Okrenula se i potraila gdje je zapela, ali nije mogla dosei granu bez da padne. Enaor se pouri da joj pomogne. Nisi ti jedini koji treba isprike, proaptala je. Oi su joj bile umorne i beznadne. Enaor je izvukao njenu vezicu iz trnja i zatakao je za rub izme. Znam. Progutao je, onda se odvue dalje, uz strminu, prema snijegom pokrivenoj umi. Konji su ih doekali plesom veselja. Enaor je pustio Jiriala da se mazi dok se nije smirio, onda uzjae. Pokuat u nam uhvatiti neto za jelo, rekao je. Jirial se mora razgibati. A i tvom konju bi dobro dolo. Nazvala sam ga Leinar. Nagovjetaj osmijeha. Iz jedne prie. Ogledala se oko sebe. Ali gdje je lav? upitala je, uspinjui se u svoje sedlo. Enaor odmahne glavom. On je ipak divlja ivotinja. Ako ga je potok uplaio, moda je zakljuio da smo preopasni i otiao. Kalaide je kimnula, ali nije djelovala do kraja uvjereno. Misli da neto nije u redu? Uzdahnula je. Nisam sigurna. uma je udna... a ja se vie ne usudim vjerovati svojim instinktima. Misli da bi Matrielen mogla... Ne znam to bi Matrielen mogla. Ne znam to zasluujem. Batharon te lovio, eno, kad e shvatiti da ne zasluuje nita od Matrielen? Kalaide se nasmijeila, kratko i alosno, i dotakla Leinarove sapi petama. Tono tako,
157

Stariji, promrmljala je. Jahali su jedno uz drugo u nelagodnoj, napetoj tiini. Enaor bi povremeno bacio pogled na enu koja je jahala kraj njega, ali lice joj je bilo povueno, oi uvijek sputene na Leinarove uzde u njenoj ruci. udesno, ugledali su zeca, i Enaor ga je pogodio prvim noem. Sjahao je i digao le za ui. Njegova otrica prola je zecu kroz kraljenicu: isto. Proistio si je grlo. To e biti dosta, rekao je tiini. Opet je uzjahao i svezao plijen za sedlo prije nego to je Kalaide progovorila, tako tiho da ju je jedva uo. Moj najmlai brat je otvorio vrata Nar Reolisa Badgorovim snagama, zna. Zato? Navodno mu je Badgor obeao da e biti rahin. Pogledala ga je, bolno bezizraajnog lica. Je li tvoj brat laac? Enaor uzdahne i sklopi oi, kimajui glavom. Hoe li to biti jo neto za to e se osjeati bar djelomino krivim? Osjetio je kako mu osmijeh razvlai usnice; dosad se na to ve mogao naviknuti. Koliko godina ima tvoj brat? Trinaest. Onda e vjerojatno preivjeti. Ne sjeam se da Badgor ubija djecu. Pogledao ju je. Kosa joj je skrivala lice. Izvui u ga ako budem mogao. Moda mu je zahvalila, ali nije bio siguran. Kad su se vratili u kolibu, Kalaide je oklijevala pred vratima. Lav se jo nije vratio. Ne svia mi se to. Berui nekoliko listova s jednog oblinjeg grma, Enaor se iskezi. Hoe da ga idem potraiti? Odmahnula je glavom, arajui pogledom po umi. Ne. Ali brine me to. Sklopio je oi i hitro skenirao okolicu. Nije naao nita osim uobiajenih opasnosti u zimskoj umskoj noi: nekoliko grabeljivaca i vjeito gladna hladnoa. Skoro kao da je u Anlahlanu. To je lav, Kalaide. Lavovi se mogu brinuti sami za sebe. Zadrhtala je i ula u kolibu. A mi? Nije imao odgovora na to, pa se umjesto toga posvetio ienju svoga plijena. Kad je odrao zeca i izvadio mu utrobu, oistio je no u snijegu i uao u kolibu. Kalaide je prostrla konjske deke pred ognjitem. Skuhala je i aj; miris je ispunio kolibu. Enaor je zatvorio vrata za sobom i udahnuo vonu aromu, tjerajui se da se opusti. Trebao mu je taj trenutak, da doe do daha prije no to opet uroni u ludilo. Kalaide je sjedila kraj vatre, kopajui po bisagama. Traim onaj roman iz Bajlale, rekla je preko ramena. Bit e lake ako ti nacrtam planove. Ve je kraj sebe pripremila nekoliko komada ugljena. Jo je bila u stanju razmiljati
158

praktino. Disciplina sveenice oito je imala svojih prednosti. Koji put me zapanji, promrmljao je tresui glavom. I samu sebe, odgovorila je, skoro vedrog glasa. Splela je kosu u pletenicu, ali je nije imala ime vezati. Padala joj je preko ramena, povremeno blistajui kad bi uhvatila svjetlo vatre. Kao to je Horiarh rekao, dodala je, pronaavi roman i prouavajui ga u svjetlu vatre. Netko mora igrati po pravilima. Pravila mogu biti i utjena. ak i kad su besmislena? upitao je, vadei iz bisaga grudu soli i trljajui meso. Napola je oekivao provalu protuargumenata, ali Kalaide je samo stresla glavom. Osobito kad nemaju smisla, Stariji. Tako zna da ih ima. Nije imao snage za filozofsku raspravu. Omotavi zeca u lie koje je donio, zagurao ga je u ar i opraio si ruke. Onda sjedne preko puta nje i otpije malo aja. Nije imao to raditi nego sjediti tu, ekati da se zec ispee, i ispod oka gledati Kalaide. Crtala je vrkom jezika dodirujui gornju usnu, tu i tamo mrmljajui za sebe prije nego to bi izbrisala neku crtu ili okrenula pergament. Dvatri puta prsti su im se sreli na alici, ali nije reagirala, posve udubljena u posao. Kad je objavio da je veera gotova, samo je odsutno kimnula. Sad u. Odrezao je komad i stavio ga kraj njene ruke. Jedi dok je vrue. Podigla je pogled s osmijehom. Onda stavi komad mesa u usta. Drugom rukom ve je dodavala novi ugao tlocrtu. Zaboravio je da postoje takvi trenuci. Kalaide. Da? Nita. Sve. Polako je podigla glavu, ozbiljnog lica, i nekoliko ga trenutaka promatrala ne trepui. Jo ti moram nacrtati dva kata, rekla je konano, opet se okreui svome crteu. Dovrili su obrok u tiini koju je samo tu i tamo prekidalo pucketanje vatre. Kad se poela gasiti, Enaor je ustao i dodao jo ogrjeva. Onda je legao na svoju deku i promrmljao laku no, ali ona je bila previe udubljena u posao da bi reagirala. Kad se probudio, jo je bila no. Trebao mu je trenutak da shvati: Kalaidina ruka bila mu je na ramenu. Enaor? Gotova si? Da. Trenutak je utjela. Prola je pono?
159

Zvualo je kao pitanje, pa je zakiljio prema prozoru. Sigurno, rekao je, iako nije imao pojma. Ruka joj se spustila po njegovoj i pronala mu prste. Odigla je jedan kraj njegove deke. Samo... samo mi je hladno. Smijem? Preumoran da joj odgovori rijeima, digao je ruku i napravio joj mjesta kraj sebe. Nadao se da je sutra jo daleko.

160

XXIV

to... Kalaide je probudilo tiho hrkanje; u prvi as, zapitala se je li to opet zaspala kraj oevog kreveta. Bilo joj je previe udobno da bi otvarala oi. Toplina ju je posve okruivala, pruajui joj osjeaj oputenosti i sigurnosti. Predobro da makar i razmilja o ustajanju. Pustila je ritmino disanje da je napola uljulja natrag u san kad je shvatila da joj se jastuk izgleda mie. To je bilo dovoljno udno da poeli pogledati. Otvorila je oi i ugledala nadlanicu, dugih prstiju blago svinutih prema unutra. U pozadini, pramen crne kose leao je na blijedom obrazu. Enaor. Jo je nekoliko trenutaka ostala nepomina, pitajui se to da uini. Spavao je ogrlivi je jednom rukom; ako se prebrzo pomakne, sigurno e ga probuditi, a to nije htjela. Treba mu odmor. Kad se probudi, znala je, urit e mu se da stignu do cilja. Nar Reolis. Pomisao na njen dom podvukla se pod udoban osjeaj s kojim se probudila i potkopala joj mir. Nije htjela ak ni pokuati zamisliti to bi mogla pronai. to ako je Koli ve mrtav, to ako stigne i otkrije da vie nema obitelji, kao to, izgleda, nema vie hrama? A ak i kad bi ih, nekim udom, sve nala ive i zdrave, bi li imala prava i drskosti zatraiti da je prime rairenih ruku? Znala je da od hrama to vie ne moe traiti. Istina, drala se rijei Boiine, priekala da proe pono Ljetoslave prije nego to je dopustila neposveeniku da je dodirne, a ak je i onda dodir ostao ist, sveden na utjehu topline. Ali nije si umiljala da je time mogla zavarati Boicu. Nije zavarala ak ni sama sebe. Kako ju je pogodilo kad je tek shvatila to je uinila. Jedan dio toga nije bio prirodan jo se mogla sjetiti nervoznog drhtanja u samim svojim kostima, onog jutra kad se probudila gola u Enaorovom naruju ali bar dio je bilo iskreno gaenje prema raskalaenom, barbarskom ponaanju koje je prihvatila. Uzvrpoljila se od nelagode; Enaor se okrenuo u snu i, mrmljajui neto, privukao je blie. Kretnje su bile automatske, kao da je to ve prije radio, ak i kad joj je usnama dodirnuo obraz i nos prije no to je opet zaspao. Kalaide je osjetila kako se ukoila i sklopila oi, trudei se disati plitko, da ne udie miris nepoznatih trava. Stisnuvi zube, uhvatila mu je ruku i skinula je sa svoga ramena. Enaor otvori oi. Dobro jutro. Kalaide je promrsila nerazgovjetan odgovor i ustala, u urbi se spotakavi preko njegove ruke. Kleknula je pred ognjite i poela razgrtati vatru. Zato to uvijek napravi? Previe se urila; pepeo joj je poletio u lice i natjerao je da kihne. to to?
161

upitala je, mrui u dlan. Zbrie kao konjokradica kad god se probudi a blie si mi od pet lakata. ula je da se pomakao i bacila pogled preko ramena. Sjeo je i promatrao je stisnutih oiju i podignutih obrva, kao da je ona neka ivotinja koju jo nikad nije vidio. Okrenula se vatri, skrivajui nelagodu. Plamenovi su zapalucali poput majih jezika, lickajui komad drva koji im je ponudila. Spustila je potpalu i ustala, briui lice nadlanicom. Ja zamolila sam te da ne govori o tome, rekla je. Ti moda svoje bogove priziva samo kad treba psovku, Stariji, ali ja svoje sluajno potujem. Ja sam sveenica, zna ili sam bar bila dok me ti nisi natjerao da to zaboravim. Ja sam te natjerao? Opet smo na tome? Ustao je i koraknuo prema njoj. Bilo bi lijepo da se odlui, Kalaide. to ti zapravo hoe od mene? Ugrizla se za usnicu. Ne znam, Enaor. Ne mogu se naprosto... odrei sebe zbog tebe. Zar sam to traio? Svojim ponaanjem, da. to ti hoe od mene? Spustio je pogled i proao si rukom kroz kosu. Ja vie nemam elja. U glasu mu se uo trag ogorenosti. A i da imam, ne bih imao pravo na njih. Nije mogla ne pitati: Zato? Stresao je glavom. Kalaide se okrene k vatri. Svih ti bogova, Enaore, promrmlja. Shvaa li ti kako malo ja uope znam o tebi? Ne znam ti ak ni puno ime, ni da li ga uope ima. Kako onda... Sjedio je na krevetu, laktova oslonjenih na koljena. Zabuljen u pod, proistio je grlo i rekao, sasvim tiho: Ima pravo. Pitaj. Odjednom se skoro prestraila. Ispriaj mi o... Oklijevala je, pazei na stranu rije. ... Anlahlanu. to te zanima? to se stvarno dogodilo. Prila mu je za korak. Kako zna da je ono to si tamo vidio stvarno bila Matrielen, a ne neka prikaza? I, uostalom, kako moe biti siguran da je stvarno tvoj brat vodio napad? Slegnuo je ramenima. Ne mogu. Ali hodao je, govorio i ponaao se kao Badgor kojeg poznajem. A poznaje li ga dobro? Dovoljno dobro. Zime je dugo vremena provodio u Anlahlanu. Majka se brinula za njegovo zdravlje, i pokuavala ga je zadrati kraj sebe to je vie mogla. A ti?
162

Ja sam... imao puno obaveza, jo od djetinjstva. Ne razmiljajui, spustila se pred njega da mu uhvati pogled. Tko si ti, Enaore? arenice su mu bile oblano, mlijeno sive, posve neprozirne. utio je neko vrijeme, onda konano ispusti dug, umoran dah. Puno ime mi je Enaor vail Telel Thair, da en Anlahlan. Moda sam posljednji preivjeli iz svoga plemena. Vidio sam kako mi brat unitava dom, i kako mi otac gori da bi mi omoguio bijeg; ubio sam svog najboljeg prijatelja i enu koju sam volio. I jo sam iv. Ja sam osveta. Dodirnuo joj je obraz prstima, tako blago da je jedva osjetila, i nasmijeio se bez imalo veselja. Ima trenutaka kad bih volio da mogu biti jo neto... ali ne mogu. Moji mrtvi mi ne daju. Ruka mu je skliznula s njenog lica. Sklopio je oi. To nije ono to si htjela uti. Oprosti. Kalaide je pokuavala pronai rijei kojima bi mu odgovorila, ali nije uspjela. Konano, protrlja oi i ustane. Bolje da krenemo, ree tiho.

163

XXV

Pa, rekao je Enaor. Tu smo. Zaustavio je Jiriala i okrenuo se. Kalaide je sjedila u svome sedlu, zagledana preko njegovog ramena u gustu borovu umu, zamiljenog izraza lica. Posljednje zrake sunca hvatale su joj kosu i davale joj zlatni sjaj. U otrcanoj hitoni ispod ghardske jakne, izgledala je posve nevjerojatno, nestvarno. Priao joj je blie i ispruio ruku. eno, ree tiho. Trgla se i pogledala ga kao da se tek probudila. Osmijeh joj je bio jedva vidljiv. Stariji. Nasmijao se. Kalaide, ree. Prihvatila njegovu pruenu ruku. Enaor. Smijeno. Kao da su oboje ostali bez rijei. I kao da su oboje oklijevali poi svaki svojim putem. Kalaide strese glavom. Sve si zapamtio? upita. On kimne. U danima koji su im trebali za povratak do Nar Reolisa, bilo je sasvim dovoljno vremena: stigao upamtiti raspored cijelog imanja, uz pomo planova koje je Kalaide nacrtala i njenih dodatnih uputa. Stigao je nauiti sustav znakova kojima je obitelj Reolis oznaavala svoje tajne prolaze. Stigao je zakljuiti kako e najjednostavnije biti uiniti nezamislivo i naprosto otii pokucati na vrata Nar Reolisa. Stigao je uvjeriti Kalaide kako je bolje da ona ue u katakombe daleko od kue i pokua ostati skrivena u njima, bar dok on ne pronae Koliona. Stigao je zapamtiti miris njene koe u pregibu vrata. Ne dajui si vremena da razmisli, segne oko vrata i skine lani na kojem je nosio prsten. Stavio si je prsten na ruku ionako e mu trebati prebacio kopu na svoj pojas, i pruio joj lani. Sjevernjako bijelo zlato. Zaustavlja neke ini. A i vrijedno je. Zaudila se. Misli da e mi trebati? Ne znam. Spustio je pogled. Nemam nita drugo. Proisti grlo. Ba nita. Nagnula se u sedlu i poljubila ga u obraz. Pazi na sebe, promrmljala je, a onda su joj prsti skliznuli iz njegovih i uo je tihi topot Leinarovih kopita u snijegu. Podigao je pogled i proistio si grlo bez ikakve potrebe, onda okrene Jiriala i krene prema cesti to je vodila ka Nar Reolisu. Ve je bila veer kad je stigao do vile. Nekadanji niski zid zamijenila je visoka drvena ograda ghardskog stila. Bilo je oito odakle je stiglo drvo: dok je nekad uma borova dosezala skoro do ulaza na imanje, sad se, s kopnene strane,
164

istina pruala dokle je oko sezalo. Po tome je zakljuio da Badgor nije iskljuio mogunost napada harajskih snaga. Naas se zapitao postoje li jo uvijek harajske snage. A onda je netko povikao na ghardskom i Enaor se naao okruen kopljima. Zaustavio je Jiriala i pogledom potraio vou. Traim Badgora od Glamarna, doviknuo je na ghardinu. Vodite me k njemu! Lica straara bila su sumnjiava. Tko si ti? Zna li Badgorn da dolazi? Duboko udahnuvi, Enaor se natjerao da se nasmijei. Ne zna. Ali samo mu recite da ga trai Enaor siguran sam da e mu biti zanimljivo razgovarati sa mnom. To je bilo najblie istini to je mogao smisliti. Meu straarima se ulo dogovaranje, onda jedan od njih otri i nestane kroz vrata na drvenoj ogradi. asak kasnije se vratio, u pratnji visoke ene u konom prsluku. Kosa joj je bila kestenjasta masa divljih kovra, jedva svladanih dugom pletenicom. Ispod prsluka, nosila je tuniku bogato izvezenu srebrnim koncem. Ruke su joj titile meke sive rukavice ukraene sloenim motivima, i opet izvezenim srebrom. Bila je vitka, ali via od ljudi oko sebe, a oi su joj bile kristalno, srebrno sive. Starija. Enaor si je proistio grlo prije nego to je progovorio, prebacujui se na svoj jezik. Bilo ga se skoro teko sjetiti, nakon toliko vremena. elim razgovarati s Badgorom. Zato? To je moja stvar. Potapao je Jiriala po glavi, pazei da prsten na njegovoj ruci bude vidljiv. enine oi naas su se rairile kad je ugledala prsten, ali nije odmah odgovorila. Neko ga je vrijeme promatrala u tiini, a onda se okrene ghardskom voi strae. Propustite ga, naredi. Pomalo nevoljko, Ghardi su spustili svoja koplja i pustili Enaora da proe kroz vrata. Iza vrata, doekalo ih je jo ghardskih vojnika. Jedan od njih pruio je Starijoj upaljenu baklju; drugi je prihvatio Jirialove uzde. Enaor sjae, potape Jiriala i krene za enom. Dvorite je bilo puno ljudi, ali nije vidio drugih Starijih. Moda je ona iznimka. Kosa joj je bila pune duljine, dakle nije bila izgnanica, ali moglo je biti i drugih razloga to se nalazi meu Ghardima. Moda je iz nekog od pokorenih gradova. Moda je ak i zarobljenica, koja se pretvara da surauje dok ne ului priliku za bijeg. I protiv svoje volje, Enaor je morao priznati da u njenom ponaanju nema nieg to bi govorilo u prilog takvoj pretpostavci. Pustolovi su meu Starijima bili rijetkost, plaenici nisu postojuali. Ali moda ima i drugih objanjenja. Nije se
165

nikome obraala ako nije morala; arogantno dranje moe skrivati mnogo toga. On je to dobro znao. Zaustavila ga je pokretom ruke kad su stigli do vrata nateiona, i pucnula prstima prema jednom od straara pred njima. Bijeg ovog puta nee biti lak kao proli puta, ak ni s poznavanjem rasporeda, ali na to je raunao. S Badgorom nee biti milosti i nee biti nehaja. I nee biti Kalaide. Otvorivi vrata, straar je koraknuo u stranu da ih pusti proi. Iznutra ih je doekao milozvuan enski glas. Lasier, draga moja, to nam to dovodi? ena je stala u sredinu dvorane i naklonila se. Ovaj ovjek tvrdi da poznaje ghardskog vou, lai enna, ree. A ima i peatnjak. Pa, da ga vidimo. I s unutarnje strane vrata stajala su dva straara; kad je Enaor zastao, zapanjen prizorom u nateionu, prili su mu i zgrabili ga za ruke, vukui ga prema naprijed. Enaor ih je otresao od sebe i napravio nekoliko odmjerenih koraka, promatrajui one okupljene oko stola na suprotnom kraju dvorane. Drutvo je bilo mjeovito. Na jednom kraju stola sjedila su etiri Gharda, u bogatoj odjei i sa zlatnim broevima na ogrtaima: temchordarni. Pored njih, etvero ljudi u bijelom, dva mukarca i dvije ene. Vjerojatno sveenici: halje su im bile ukraene, ali znakovima koje Enaor nije poznavao. Bili su zadubljeni u zemljovid pred sobom, raspravljajui sa ovjekom koji je sjedio u sredini stola i vukao crtu po zemljovidu perom u lijevoj ruci. Badgor. Nije podigao pogled kad su ga uveli, premda je dobro govorio jezikom Starijih. Vjerojatno je usput pratio i razgovor, ekajui da sve uje prije nego to reagira. Ali pogled na polubrata nije Enaora potresao ni priblino onoliko koliko je oekivao. Jer drugu polovicu stola inili su Stariji. ena koja je progovorila kad su uli sad se nagnula naprijed da ga bolje pogleda. Enaor je osjetio kako ga preplavljuje hladnoa; poetak borbenog smijeka zatitrao mu je na uglovima usnica, ali priguio ga je, nudei joj samo kratak naklon glave. Tko si ti? upitala je. Kosa joj je bila sjajna, vatreno bakrena, jo blistavija zbog crne pliane odjee. S osmijehom je kimnula Lasier, koja se vratila na svoje mjesto za stolom. Enaor proguta prije nego to je odgovorio. Nije htio Badgoru pruiti zadovoljstvo i proistiti si grlo. Zovem se Enaor vail Telel Thair, da en Anlahlan, ree. A s kime razgovaram? Na zvuk njegova glasa, Badgor je podigao glavu. Naas ga je samo namrteno promatrao bez rijei. Onda odgurne zemljovid i vrati pero u tintarnicu.
166

Vidi, vidi, vidi, promrmljao je, zavaljujui se u svome sjedalu. Marga me u igraku pretvorila. Pogledao je Stariju koja je sjedila kraj njega i nasmijeio se. Mislio sam da je to nemogue, lai enna, ali istina je. Stvarno se poznajete? Bolje nego to mislite. Badgor se uspravi. Lai enna, dopustite mi da vam predstavim svoga mlaeg brata. Njene obrve se iznenaeno podignu. Je li to istina, Enaor vail Telel Thair? Donekle. Imali smo istu majku. Kako je to mogue? Ako si ono to tvrdi da jesi? Enaor baci pogled prema Badgoru. Na licu mu je ostao zabavljen osmijeh, ali oi su mu bile zabavljene. Nije ni udo. Nakon kaosa u Anlahlanu, i Badgor je vjerojatno pretpostavljao da je Enaor mrtav. Moda se tome i nadao. Ja znam tko sam, ree Enaor. Jo uvijek ne znam s kime razgovaram. ena se nasmije. Ah, zaboravila sam se ponaati. To je sigurno zbog svog tog druenja s ljudima. Oprosti mi, Enaore vail Telel Thair. Ja sam Kathailin, avalai Hanesier Edel, lai enna Kalhana. Enaor je osjetio kako ga u prsima stee. Badgorov osmijeh se rairi. Ah, rekao je, vidim da to nisi oekivao, zar ne, Enaor? Da, postoje i Stariji koji smatraju da druenje sa mnom, ako i je malo grubo, moe donijeti i koristi. Ima ljudi koji mi vjeruju. Enaor se natjerao da die. Moda bih ti i ja vjerovao da si mi dao priliku, Badgor. Ali nisam ti je dao? To misli? Kad si doao na naa vrata s vojskom za leima, to ba nije bio poziv na povjerenje, i ti to zna. To je bilo... kasnije, Enaor. Kad je ve bilo prekasno. Badgor baci pogled ispod oka prema lai enni Kalhana i strese glavom. Te obiteljske prie su vam sigurno dosadne, lai enna. Skratit emo razgovor. Oh, ne. Ba mi je zanimljivo. Zato mi nisi prije rekao da ima krvi Starijih? Mislio sam da nije vano. Pristali ste mi pomoi i bez toga. Posegnuo je u zdjelu pred sobom i dohvatio pregrt suhog groa, pa stavi nekoliko komada u usta. Uostalom, moj brat nije vaan. Stariji koji je sjedio kraj lai enne podigao je glavu sa svojih papira i pogledao Enaora. Ako govori istinu, moda i jest. Rekli ste nam da je mrtav, rekao je, odmiui pramen posve bijele kose iz oiju. uvar zida. Rekao sam to u dobroj vjeri. Nisam vjerovao da je bilo tko preivio poar Anlahlana. Badgor je progutao slatkie i i vratio ostatak u zdjelu. Kako si uope preivio? upitao je, opet gledajui Enaora. Zatvoreniko dvorite je prvo izgorjelo.
167

Pobjegao sam iz njega prije nego to je vatra poela. Dopustio si je nagovjetaj osmijeha. Ti si mi u tome pomogao. Ja? Zbog nae oklade. Ili si to ve zaboravio? Bio sam na kriu, bez straara i nevezan. Kad je vatra poela, morao sam sam otii do tala. Ostavio si Jiriala na starome mjestu, zajedno s mojom opremom. Jesi li ga jahao? Znam da si ga elio. Vidio je nagovjetaj zbunjenosti u Badgorovim oima i nastavio dok je jo u prednosti. Mene vie zanima kako si ti pobjegao. Mislio sam da e se otac posebno potruditi da stigne do tebe. Smijeak na Badgorovom licu govorio mu je da je pogrijeio. Oslanja se na oca da sve uini umjesto tebe, kao i obino, zar ne, Enaor? I kao i obino, on nije ispunio oekivanja. Nalaktio se na stol sa zadovoljnim izrazom lica. Ne, nije me dohvatio, kao to vidi. Rado bih ti ispriao da sam ga proburazio dok je teturao prema meni ili neto tako dramatino, ali ne mogu. Nije stigao ni blizu meni. Jedino to je uspio dobro, najveim dijelom bilo je poubijati svoje vlastite ljude. Enaor je progutao potrebu da ga udari. Badgor je oduvijek bio dobar u izazivanju, ali bio je sklon pretjeranom blefiranju. To se ba ne slae s poarom koji sam ja vidio. Ah, znai ostao si pogledati predstavu? udo da nismo naletjeli jedan na drugoga. Ja sam to pratio s najveim uitkom. Zna dohvatio je jo jednu groicu i stavio je u usta nije mi ni palo na pamet da ete biti tako ljubazni i unititi vlastiti grad. Da sam to znao, mogao sam vas jednostavno zamoliti i izbjei svu onu gnjavau. To je ba bilo lijepo od vas. A samo si to htio? Tupa bol u Enaorovim prsima bivala je sve jaa sa svakom Badgorovom rijei. Iz iskustva je znao da je ne moe zaustaviti, pa se naprosto nije obazirao. Samo unitavanje? Naravno da ne. Nadao sam se da ete mi koristiti, ali tu ste me iznevjerili. Strunjaci mi sad kau da je to zato to smo prerano poeli s eksperimentima. Slegnuo je ramenima; pokret mu je bio poznat. Zna kako je to: greke su neizbjene kad se bavi poptuno novim stvarima. S dva prsta, podigao je komad suene breskve i zagrizao ga. Ali dosta o meni. Kako si ti dospio ovamo, Enaore, i, iznad svega, zato? Jednom si pobjegao od mene. Zato misli da u ti to ikad vie dopustiti? Enaor je duboko udahnuo prije no to je odgovorio; sve dosad je bilo samo igra. Sad je tek poinjala prava bitka. Kako sam doao dovde je moja stvar, rekao je. A zato pa, recimo samo da sam doao k sebi. Brat si mi. Sve drugo to sam ikad imao ili znao je uniteno. Mogu se s tobom boriti do smrti, ili ti se mogu pridruiti. Enaor je osjetio kako mu glas puca i protisnuo posljednju reenicu kroz istrugano grlo. Doao sam vidjeti koje e od toga biti. Badgor je polizao eer sa svojih prstiju. Zagledao se u Enaora podignutih obrva. A kako to misli odluiti? Nadao sam se da e mi ti to rei. Po onome to vidim, ponaa se kao idiot. Vjerojatno za to ima neki razlog. Ako je dovoljno dobar, bit e najpametnije da ti se pridruim. Ako ne Enaor se iskezi pa, u tom sluaju te ionako nee
168

biti teko pobijediti. Lai enna Kalhana se zahihotala. Njen uvar zid s osmijehom se okrenuo Badgoru. Donekle ima pravo, znate, rekao je. Mogu zamisliti kako naa ruta izgleda nekome tko ne zna to radimo. Badgor strese glavom. Oduvijek sam znao da me smatra glupim, Enaor, rekao je, ali nisam mogao misliti da to ide tako daleko. Prstom je prokopao po zdjeli i pronaao jo jednu breskvu. Sad bih ti trebao rei sve svoje planove, tako da me moe lijepo zaustaviti, jel'da? Odgrizao je polovicu. Samo to to nee tako ii. Ne znam kakve saveznike misli da ima, ali bolje im je da se pomire s jednim manje u svojim redovima. Stavio je i drugu polovicu breskve u usta, oblizao si prste i obrisao ih o rub svoga ogrtaa. Ve te dugo elim ubiti, Enaor. Jedini razlog zato sam te u Anlahlanu potedio bio je to to sam mislio da bi mi muenje moglo vie koristiti. Ali i u tome si me razoarao. A zna da nisam sentimentalan. elim te se rijeiti. I to u i uiniti. Ustao je i pokretom ruke pozvao svoje straare. Drite ga. Ne tako brzo. uvar zida je podigao ruku: ostali Stariji u nateionu na to su ustali, s rukama na oruju. Mislim da to ne moemo uiniti. Badgor se namrti. Oprostite mi, Helair, ali mislim da se vas to uope ne tie. Ovo je obiteljska stvar. Lai enna Kalhana prignula se svome uvaru zida i razmijenila s njime nekoliko proaptanih rijei. Onda posegne za zdjelom i privue je k sebi, vadei jednu groicu. Bojim se da je Helair u pravu, Badgore, rekla je. Ako je tvoj brat ono to tvrdi da jest, ima pravo na nau zatitu. Da en moe umrijeti samo vlastitom odlukom, ili odlukom svoga klana. I to je sve? Badgor se iroko nasmijeio, pokazujui vie rupa u zubima nego to se Enaor sjeao. U tom sluaju ne morate brinuti. Moda si je nabio peatnjak i naziva se da enom Anlahlan, ali nije tako. Njegov otac je bio da en, ali on je mrtav. Moj brat nije nikad proizveden. Tu si u krivu. Enaor je razvezao vrpcu na svome lijevom rukavu. To mogu i dokazati. Helair se okrene Enaoru. Ima znak? Zavrui si rukav, Enaor kimne glavom. Jedino bi moda mogao biti problem u tome to su mi pisali preko peata. To su gluposti! Badgor im je prilazio. Tko bi mogao pisati preko peata grada? Govorimo o plamenu istine, ne? Ili je u pitanju bila neka drugorazredna verzija? Samo plamen, bez istine? Enaor je priao stolu i pruio ruku uvaru zida. Znam da ga ne moete proitati, ali tu je. Pogledao je preko ramena u Badgora. Govorimo o bogovima, Badgor. A mene su oznaila dvojica. Lai enna Kalhana zagrcnula se na groici, zakaljala i pucnula prstima. Jedan od njenih ljudi odjurio je do stola i natoio joj au vina. Kad je malo otpila i opet bila u stanju progovoriti, zagledala se u Enaora sa zapanjenim osmijehom. Oprosti mi ako zvuim posprdno, rekla je, ali smrtnici obino u jednom
169

ivotu ne uspiju naljutiti vie od jednog boga. Kako si se zamjerio dvojici? Enaor slegne ramenima. Jedan od njih je bio Kastranion, pa nije teko zamisliti odgovor na to pitanje. A drugi ... Bacio je pogled na Badgorove ljude. Drugi je bio Horiarh. Oba straara posegnula su pod svoje prsluke i dohvatila neto, vjerojatno amulete. Jedan od temchordarna neprimjetno je spustio ruku pod stol, a Enaor je znao da palcem dodiruje drvo, jo jedna od brojnih ghardskih tehnika za spreavanje uroka. Drugi su sputali glave ili pokrivali usta rukom; Enaor bi se kladio da mrmljaju molitve. ak je i Badgor zastao. Iznenaenje. Fino. A, molim te, to to Gnjusni Gospodar ima protiv tebe? Badgorov smijeak djelovao je nategnuto. Nita... bitno. Enaor je osjetio Helairove prste na mrei oiljaka na svojoj podlaktici, kako pokuavaju razaznati pojedine tragove, pa strese glavom. Mislim da se to vie ne da proitati. uvar zida zamiljeno je napuio usnice. Nisam siguran. Vatra bogova nije ba posve ista kao plamen istine. to to govori, Helair? Lai enna Kalhana nagnula se naprijed da pogleda Enaorovu ruku. Moda bih mogao proi kroz oba naknadna potpisa i odrediti trag plamena istine. Bar mislim. da bih. A ako ih mogu izdvojiti, mogu ih i proitati. Badgor je priao blie i posprdno pogledao oiljak. Ako se tu uope ima to proitati. Zlatni bog nije ni spomenuo znak na tvojoj ruci. Enaor se naglo okrene, govorei ravno bratu u lice. A to si mislio, zato je odabrao ba to mjesto za svoj potpis? Sve druge je oznaio na prsima ili na licu to ti nije bilo udno? Nisi o tome razmiljao? Ili uope nisi mislio na ono to nam radi? Badgor je ustuknuo pred Enaorovim napadom, ali nije se htio predati. A zato i bih, braco? Kad je itko od vas mislio na ono to se dogaa sa mnom? Prihvaali smo te kao svoga, kad god Badgorova pljuska dohvatila ga je preko usta, tako snano da je izgubio ravnoteu i morao se uhvatiti za stol. Dosta! Dosta sam dugo sluao tvoje slatke lai, Enaor, i tvoje i tvoje majke! Sve to ste ikad uinili bilo je samo za vas, da si umirite savjest i pruite si malo zabave na raun tupoga grubijana! Nemoj mi ni pokuavati tvrditi neto drugo, jer znam to govorim. Snaga njegova glasa pogodila je Enaora i jae nego udarac; sirova mrnja naas ga je paralizirala, tjerajui ga da se zapita odakle dolazi. Koliko se on sjeao, nije se nikad rugao Badgoru. Bilo je trenutaka, dok je pomagao Badgoru da svlada ljevoruko maevanje, kad bi izgubio strpljenje i nazvao ga trapavim ljudskim volom, istina, ali ak i tada, to je bilo samo zato to je Badgor nestrpljivo pokuavao postii previe i prebrzo. Enaor je samo htio da se malo uspori, da svlada tehniku i ne nae se u nezgodi u pravoj borbi. Moda si je jednom ili dvaput kad ih je Inae gledala poslije vjebe dopustio pokoji neljubazan komentar, ali to je uvijek bilo samo
170

izmeu njega i Inae. Naravno, majka je ponekad znala govoriti o Badgoru kao da ga nema u sobi, ali to je uvijek radila; Enaor se sjeao koliko je njega frustriralo kad bi njegovi roditelji razgovarali tako, preko njegove glave. Da, grozno, ali to je bilo zbog njih dvoje, ne zbog djece. Enaoru se ponekad inilo da su njegovi roditelji imali dijete samo zato to su morali, jer je Thair bio da en i imao je obvezu proizvesti nasljednika. Uostalom, bili su spremni podmetnuti lanog nasljednika prije nego to se Enaor rodio. Badgor je jo zurio u njega, dok mu se disanje polako vraalo u normalan ritam. Enaor je htio podii ruku i dotai mu lice, tamo gdje je ghardska brada skrivala crtu kraj njegovih usta, ali nije to uinio. Badgorove oi, boje sjevernoga neba, jo su bile staklaste od gaenja. Umjesto toga, Enaor se okrene Helairu. Bi li bio voljan to uiniti za mene, uvaru zida? Bi li htio proitati moj znak? Helair je bacio pogled prema svojoj vladarici, ali tako povrno da je bilo jasno kako zna to e mu odgovoriti. Da, rekao je, i dodao, s jedva primjetnim smijekom uvara zida, vrlo rado.

171

XXVI

"Stigli smo, Leinaru." Kalaide je skliznula sa sedla i potapala svoga konja po vratu. "ekaj." Bili su pred jednim od ulaza koji su vodili u katakombe Nar Reolisa. Dan je stizao kraju, drvee je bacalo duge sjene po snijegu. Kalaide je odlomila granu jele i upotrijebila je da izbrie bar dio Leinarovih tragova. Opet je snijeilo; do jutra e im snijeg sakriti trag, ali nije htjela riskirati da prije toga dovede nekoga ravno do ulaza. Prila je grmu koji je skrivao ulaz u podzemlje. Bila je to krvnikova sjena, visoka biljka kojoj je lie zavravalo otrim kukicama. Moi e provui Leirana ispod grana, ali vidjet e se da je netko proao ovuda. Snijeg je padao s grana pri svakom njenom pokretu. No, tu nije mogla nita uiniti, a ovo je bio jedini ulaz s otvorom dovoljno velikim za konja. Nije mogla samo ostaviti Leinara u umi on je navikao da ga se pazi, a sa svim stravama koje lutaju umom, ni Jirialu ne bi bilo lako samome. Proavi pod jo jednom granom punom snijega, Kalaide je stigla do vrata prolaza. Izvana, izgledala je kao ista stijena, malo popucala samo na rubovima, moda od korijena neke davno mrtve biljke. Kalaide je razgibala prste, ponadala se da se nita jako gadno nije naselilo u pukotinu s bravom, i posegnula u stijenu, prolazei rukom iza malog grma mahovine. Neto joj je prejurilo preko nadlanice; stisnula je zube i zamirila, ekajui da osjeaj noica proe, onda gurne ruku jo dublje. Vrhovima prstiju dotakla je hru. "Blaga Matrielen, samo da nije zahralo do kraja." Uhvatila je metalnu kuku, natjerala se da ne odskoi kad je jo jedan stanovnik pukotine pobjegao preko njene ruke, i povukla. U prvi as, nije se dogodilo nita. A onda, uz spor, nevoljki zvuk, lana pukotina u stijeni se razmakla, otkrivajui uklesani lik Kastraniona u punom sjaju, glave okrunjene sunevim diskom. Kalaide je izvukla ruku, tresui je da se rijei neugodnog sjeanja na hod kukaca. Naas se zagledala u ukrase na Kastranionovoj tunici, trljajui si nadlanicu prije nego to je spustila dlanove na znakove ivota i smrti s obje strane glave sunanoga boga. Gurnula je to je jae mogla, sve dok nije ula tiho klik. Uhvativi rub bodea za Kastranionovim pojasom, gurnula je vrata u stranu. Zapela su malo prije nego to su se do kraja otvorila, ali prolaz je bio dovoljan da se konj provue kroz njega. Zrak koji je posukljao iz tunela bio je dovoljno svje: ventilacija je jo funkcionirala. Vratila se Leinaru i provela ga kroz grm blagim rijeima i povlaenjem uzdi. Kad su uli, zapalila je unaprijed pripremljenu baklju, a onda zatvori vrata za njima. "To je to", rekla je, vodei Leinara za sobom. Kopita su mu kloparala po kamenom podu tunela. "Sad se samo jo moemo nadati da se jo sjeam puta." Leinar je sumnjiavo frknuo. Nasmijala se.
172

"Ne boj se, samo se alim. Samo moramo ii prema gore, zna. I paziti na klopke." Svaki prolaz bio je opremljen klopkama usmjerenim protiv onih koji dolaze izvana. Kalaide je za veinu znala gdje su, a ak i ako se ne bi sjetila, svaka je bila oznaena znakom na zidu, razumljivim samo onome tko ih zna proitati. Kalmar ju je jo kao djevojicu nauio itati znakove Reolisa. Kao nasljednik, on ih je prvi nauio, a Kalaide se esto koristila tim znanjem kad se htjela maknuti od svih. Ubrzo su stigli do prvog raskrija u tunuelu. Kad budu blie kui, put e se manje granati, ali ovdje na vanjskim rubovima, lana skretanja i slijepi tuneli bili su dodatno osiguranje. Po prvi put u ivotu, Kalaide se zapitala kakav li je um smislio princip katakombi. Kakvi su ljudi bili njeni preci koji su poduzimali tolike mjere opreza? Uila je povijest, i znala je napamet godine i ishode svih ratova koji su oblikovali Haraju, poevi od osvajanja pod Tharaonom, koji je osnovao Kashanu i podjarmio okolna plemena u osvit civilizacije, pa sve do kompliciranih graanskih ratova koji su zavrili uspostavom vijea, senata i ordinatora, stvorivi veliku zemlju od nekadanjih polisa. Ali nikad dosad nije se zapitala koji su bili razlozi za sukobe, tko je zapoinjao ili zavravao borbe, a tko se sve nevoljko naao u njima. Nije ba voljela povijest; morat e o tome porazgovarati s Enaorom. Njega je povijest izgleda zanimala. Moda ima drugaiji pogled od onog strogog naina na koji su nju uili, imedatumdogaaj. Ugrizla se za usnicu. Navikla se razmiljati o Enaoru kao o konstanti. Loe. Prije ili kasnije, morat e se razdvojiti. Svatko od njih imao je svoje ciljeve, i nije ih se moglo pomiriti. Oprezno dijeljenje topline je jedno, ali, bar to se nje tie, obitelj je bila na prvom mjestu. I premda nije bila posve sigurna to je zapravo Enaorov krajnji cilj, bila je sigurna da mu dolazi ispred svega. Konano, i sam je tako govorio, i to esto. Kameni pod polako se pretvarao u nabijenu zemlju, priguujui zvuk njenih koraka i Leinarovih kopita. Ve je postajalo i toplije. Kalaide je znala to to znai: uli su u jedan od umjetno izgraenih dijelova. Veina katakombi koristila je postojee spilje, ali neki prolazi bili su proizvod istog ljudskog rada. Kalaide je provela Leinara kroz jo jedno raskrije, i skoro je zaboravila provjeriti oznake klopki za sljedei hodnik. Stala je samo zbog Leinarovog nervoznog trzaja. "Blaga Matrielen, to je bilo blizu. Pametni konj." Zahvalno mu je potapala nos i pogledala zid. Tri ureza i krii. Podigla je svoju baklju jo vie i povela Leinara u hodnik, brojei otkucaje svoga srca. "Jedan, dva, tri, etiri..." Kad je dola do trideset i est, stala je i s tla podigla jedan kamen. Bilo je dosta kamenja po uglovima svih prolaza. Ponegdje s razlogom. Bacila je kamen pred sebe: nita. Moda je uzela premali. Opet je pokuala, ovaj put najveim kamenom koji je mogla podii jednom rukom. Hodnik nije ni trepnuo. "Zar sam pogreno proitala, Leinaru? Jesu li ono bila etiri ureza, pa je jedan izblijedio?" Oklijevala je, nesigurna to da uini. Bacila je jo jedan kamen i, kad
173

se i opet nita nije dogodilo, zakljuila je kako je sigurno pogrijeila. Opet je poela brojati, coknuvi jezikom Leinaru da je slijedi. im je napravila drugi korak, kripavi zvuk natjerao ju je da podigne pogled. U stropu, klizna vrata su se polako otvarala, otkrivajui metalnu mreu punu iljaka spremnu da padne na nju. Kamenje nije bilo prelagano, samo je stari mehanizam izgleda zapeo. Kalaide je povukla Leinara prema naprijed, bojei se da bi se cijeli strop mogao uruiti i zaprijeiti im putu ako budu predugo oklijevali. Osjetivi njenu uznemirenost, konj je zanjitao i propeo se, skoro dosegavi strop glavom, od ega se samo jo vie uplaio. Kalaide ga je morala pustiti da je malo povue, istovremeno se nastojei primiriti i mrmljajui tihe rijei. Leinar nije prihvaao njeno umirivanje, tresui glavom i povlaei se sve vie unatrag. Kad ga je povukla prema naprijed, opet se propeo, istrgavi joj uzde iz ruku, i zastao na sigurnoj udaljenosti, promatrajui je s otvorenom sumnjom. Kalaide je krenula unatrag, dozivajui ga, s osmijehom na licu. "Doi, Leinaru. Doi, pametni deko. Doi, mali. Doi ovamo." Osjeala je metalnu strukturu ravno iznad svoje glave. Kad joj je stopalo pritisnulo pokretni mehanizam, klizna vrata su zakaljala i opet se pomakla, ali stanu za prst dalje. "Leinaru, molim te. Ne budi blesav." S oklijevanjem, konj je krenuo prema njoj. Kalaide napravi jo jedan oprezan korak. Leinar je puhnuo kroz nos, ali nije stao. Jo samo nekoliko koraka i bit e van dohvata klopke. "Doi, deko." Stala je na jedan od onih kamena koje je bacila i izgubila ravnoteu, punom teinom padajui na plou mehanizma. Vrata su zakrckala i popustila; stigla se otkotrljati u stranu i pokriti glavu rukama, dok su zahrali iljci padali oko nje. Blaga Matrielen, Enaor, ne... iljci su udarili tlo uz glasan prasak, poput pucanja nekih prastarih kostij. Praina i hra su se uskovitlali od udarca, ispunivi joj grlo, a onda se sve smirilio. Vrlo polako, Kalaide podigne glavu. Uspjela je izbjei veinu iljaka, ali dio okvira leao je na njoj. Kad ga je odmakla, vidjela je da su joj rukav i dio haljine probodeni. Mogla je samo zamiljati to se dogodilo Enaoru. Prvi joj je poriv bio da posegne za njim i provjeri, ali nije se usuivala. Ako je sve ilo po planu, on bi sad trebao biti u Nar Reolisu, okruen Badgorovim ljudima i, tko zna, moda harajskim sveenicima. Ne smije ga izloiti dodatnom riziku. Mogla se samo nadati da ni jedna povreda nije ozbiljna. Koliko je mogla procijeniti, trebalo se raditi samo o ogrebotinama. Ili je bar sebi tako govorila. Morala si je to govoriti, tako da moe nastaviti i ne sklupa se i ne poludi od brige. Kad se oslobodila iljaka, ustala je, ovla si opraila koljena i naas se naslonila na zid, prekrivajui lice rukama, briljivo praznog uma.
174

Kako joj je to mogao uiniti? Prevelika je odgovornost nositi neiji tui ivot na svojim ramenima. Mogla bi isto tako biti i trudna, ili invalidna. Dosad nije ni shvaala koliko je duboka veza koja se isprela izmeu njih. A u ovom asu joj to shvaanje nimalo nije trebalo. Neto vlano ju je dotaklo po obrazu; prestraeno je zakevtala i otvorila oi, samo da ugleda Leinara kako joj s ispriavanjem gurka njuku u lice. "Mazgo tvrdoglava", rekla je, bez prave ljutnje. "Za sve si ti kriv. Ako je Enaor u nevolji zbog nas, ja u te..." vor u njenom grlu kao de se polako otpetljavao. Bilo bi ugodno samo ogrliti Leinara i neko vrijeme drhtati, ali nije imala vremena za to. "Ne znam to u ti uiniti", rekla je, opet hvatajui njegove uzde i saginjui se da podigne svoju baklju, "ali bit e neto strano i uasno." udesno, plamen baklje preivio je pad stropa. Moda neki bogovi ipak ne ratuju protiv njih. "Neu ti davati mrkve, to u napraviti", rekla je Kalaide kreui niz hodnik. "Ali prvo u ti ih morati neko vrijeme davati, tako da zna to proputa. Moj konj je nekad jako volio mrkvu." Natjerala se na osmiejh. "Da, znam da ti to ne vjeruje, ali imala sam ja konja i prije tebe." Blebetala je i bila je toga svjesna. Ali bilo je bolje od vritanja, i pomagalo je i njoj i Leinaru da nastave. Nije joj skretalo misli s Enaora, ali bar se mogla pretvarati da jest. "Pa, Leinaru", rekla je kad su neto kasnije stigli do proirenja u katakombama, "mislim da je za danas dosta. Proli smo koliko smo trebali, a ovo je dobro mjesto za odmor." Sivac je neuvjereno puhnuo, ali inio se zahvalnim to su stali. etnja nije bila pretjerano ugodna, a jo dvije klopke koje su morali proi, premda ni priblino tako zastraujue kao to je bila ona prva, ni njemu ni njoj nisu popravile raspoloenje. Probijeni rukav jakne stalno ju je podsjeao na rane koje bi trebale biti tamo. Dok je palila malu vatru i trljala Leinara, stalno mu je ponavljala da ne smije riskirati s kontaktom. "Previe", promrmljala je konano uz obrok suenih datulja. "Zato sam ga uope pustila da me nagovori na ovo?" Pogledala je svoga konja kao da doista oekuje odgovor. Leinar je samo trznuo uima i dobacio joj kratak, nezainteresiran pogled preko ruba svoje vree, pa nastavi vakati. Bar je on, izgleda, uivao u veeri. "Mislim", nastavi Kalaide poseui za mjeinom s vodom, "kakva korist od veze koja nam omoguuje trenutni kontakt ako je se nikad ne usudimo iskoristiti?" Otpila je i opet zaepila mjeinu, onda legne. "Ma, dobro", promrmljala je, s uzdahom sklapajui oi. "Vjerojatno se previe brinem, a on sad koristi svoje rane da se uzdigne do boanskog statusa, dokazujui kako je krv bez povoda znak posebne Batharonove milosti ili tako neto." Nasmijeila se samoj sebi. A onda, s jo jednim frustriranim uzdahom, uvukla se dublje u deku i leala u tiini, promatrajui kako ar njene vatre polako zamire u tami. San ju je prekrio skoro neprimjetno.

175

XXVII

Batharon je lovio! Enaor je stisnuo zube i stegnuo si lijevo rame. Krv mu je posukljala kroz prste. Koa na nadlanici otvorila mu se kao da ju je netko zagrebao tupim maem, a osjeao je i ogrebotine na bedru. U to se uvalila? Prvi mu je poriv bio da posegne za njom i otkrije, ali nije se usuivao, ne s toliko obrazovanih, sumnjiavih umova oko sebe. Mogao se samo nadati da e i ona biti pametna i nee provjeravati njega. Ugrizao se za usnicu preko jo jedne psovke i u sebi se zahvalio Batharonu to su ga smjestili u podrum dok se Helair pripremao za uklanjanje bojih potpisa. Istina, pred vratima su stajala dva straara, jedan Stariji i jedan ghardski, ali bar nitko nije vidio kako se rane pojavljuju na njemu niotkuda. Kalhanski uvar zida inio se pametnim: ako nitko drugi, on bi sigurno bio znatieljan zbog toga. Teorija zamjene slika nije bila nepoznata; samo se u praksi rijetko susretala, uglavnom zato to su se veze kakve je zahtijevala, povezujui i um i tijelo, skoro nikad nisu stvarale. Skinuvi koulju da se ne zakrvari previe, Enaor se oslonio o zid. Dalair i on su razgovarali o toj mogunosti, ali je nikad nisu ostvarili. Nikad se nije inio pogodan trenutak za tako neto. A onda je ve bilo prekasno. Bol u prsima natjerala ga je da se namrti i zaboravi na svjeije rane. Dalair je mrtav. Mora razmiljati o onima koji su jo ivi. Ali bol je odbijala popustiti. Ve mu je postalo teko disati. Spustivi se na koljena, pokuao je skrenuti misli s Anlahlana. Oito, cijeli je podrum Badgoru sluio kao tamnica. Prostorija u kojoj su ga ostavili nije bila ona u kojoj je bio proli put. Kad je upoznao Kalaide. Neoekivano, probadanje u prsima opet se pojaalo. Enaor se ugrize za usnicu. Mogao je shvatiti da mu tijelo reagira bolom na pomisao o Anlahlanu, ali ovo je bilo novo. Zar se do kraja pretvorio u udovite, sposobno na bilo koju pomisao o ivotu bez oaja odgovoriti samo bolom? Svjesno si je ispraznio glavu, usredotoivi se samo na tjelesna osjetila. Kamen zidova bio je mutno, solidno siv, uglavnom prekriven pauinom: ostaci vinskog podruma. Njegova elija nije imala prozora, samo prorez pod stropom koji je omoguavao prolaz zraka. (Opet je mogao udahnuti, ako pazi da die plitko.) U zidu iznad njegove glave bio je stalak, i u njemu zapaljena baklja koju su mu ostavili. Pod je bio nabijena zemlja bez ikakva otvora. Kako su oekivali da e se zarobljenici olakati? inilo mu se da su mu proli puta ostavili bar neku kantu. Badgor je vjerojatno prezirao takav luksuz. (Mogao je ustati, sporim, opreznim kretnjama, ali morao se osloniti na zid da ostane uspravan.) To je bilo sve od elije. Vrata su joj bila pokrivena metalnom ploom. To je objanjavalo baklju: nije si mogao progorjeti put kroz vrata. Pogrena pomisao: stisnuo je zube i naslonio glavu na zid, odbijajui pasti. Nee sad dopustiti svome tijelu da ga izda. Nikad prije nije. Na samom rubu
176

svijesti, znao je da je to posljedica plamena biti koji se pripremaju negdje iznad njegove glave, ojaavajui svaku njegovu reakciju, ali svejedno ga je smetao poniavajui osjeaj slabosti koji mu je donosila bol u prsima. Moe se i bolje kontrolirati. Vrati se u sadanjost, promisli mogunosti bijega: to e biti korisnije. Iza vrata je hodnik. Vodi do stubita, uz samo jedna vrata prije prvih stuba. Kad su ga doveli u podrum, sva vrata osim tih bila su zatvorena. Nastojei se natjerati na znatielju, Enaor posegne u zatvorenu prostoriju. Njegova bol bila je zanemariva. Ovdje je patnja prola kroz agoniju i izala na drugoj strani, gdje je sve mirno i uspavano poput ustajalih movarnih voda. Bie u susjednoj eliji bilo je jedva ivo, energija mu je bila jo samo priguena, treptava iskra. Pazei da ga ne probudi iz bezbolne omame, Enaor posegne dublje u njegov um, traei neto ime bi ga identificirao. Neki starac drao mu je glavu u krilu, apui utjene rijei, gladei mu kosu zgrenom rukom. Lice se inilo neodreeno poznatim, ali Enaor ga nije mogao smjestiti. No okruenje jest: bio je to nateion Nar Reolisa. Starac ga je poljubio u elo. "Nema vie puno, mali moj Koli. Ja te ekam, nita se ti ne boj, otac te eka..." Gutajui psovku, Enaor se povukao prije nego to je njegov ok stigao osvijestiti djeaka. Pronaao je Kalaidinog brata. Djeak je bio blizu smrti, a Enaor mu ovog asa nije mogao pomoi. Obeao je Kalaide da e ga pokuati izvui... ali nije mogao ni pomisliti na bijeg prije no to dozna vie o Badgorovim planovima i, to je jo vanije, prije nego to tono pronikne u vezu Kalhanaca i Gharda. No neto e morati hitno poduzeti: s obzirom na djeakovo stanje, privienje je zvualo istinito. Ako ostane ovako, ne preostaje mu jo dugo. Enaor si nervozno proe rukom u kosu. Tako mu i treba kad se mijea s mlaim narodima. Oni su tako slabi... a on je bio dovoljno glup da svoj ivot povee s jednim od njih. Njegov otac je poinio neke prilino glupe stvari, ali Enaor je bio siguran da ak ni on ne bi ni pomislio na tako glup rizik. Thair ne bi ni pomislio na puno stvari koje je njegov sin uinio. Od te pomisli, Enaoru su se usnice razvukle u smijeak i protiv volje. ak i sada, jo uvijek se mora mjeriti prema svome ocu. A ni za ivu glavu ne bi mogao rei zato. Batharon je znao da Thair nije bio savren vladar, a jo manje savren otac. Na kraju je i odstupio u korist svoga sina: na odreeni nain, to je bila izdaja, i Enaora i anlahlanskog naroda, usprkos oaju koji je doveo do te odluke. Enaor podigne ruku i uhvati svjetlo baklje svojim prstenom. Znak Anlahlana bio je taman, leei u karneolu poput sjene na snijegu. Nema prava osuivati svoga oca; ono to je on uinio nije nita bolje. Koraci na hodniku prekinuli su mu misli. Uzeo je svoju koulju, ali nije ju navukao; rana na njegovom ramenu jo je pomalo krvarila. to li ona to radi? Predodba Kalaide zarobljene u nekom napola uruenom kutku podzemnih prolaza skoro ga je natjerala da posegne usprkos opasnosti, kad su se vrata otvorila i propustila Helaira. Enaor si automatski isprazni um, kimajui kalhanskom uvaru zida.
177

"Ja sam spreman, Enaore vail Telel Thair", ree Helair. "A ti?" Enaor slegne ramenima i odvoji se od zida. "Ja se nisam ni trebao spremati." Krenuo je prema izlazu, ali Helari ga zaustavi, gledajui njegovo krvavo rame. "to je to?" "Nije vano." uvar zida se namrti, pregledavajui povredu vrhovima prstiju. "Izgleda kao trag oruja. I to tupog. Zar se netko usudio napasti prije presude?" "Ne." Enaor proguta. Nije mogao lagati uvaru zida koji e ga uskoro provesti kroz plamen biti. "To nije moja rana." "Kako to misli?" "Upravo tako. Ja... zamijenio sam slike s nekim. Odatle mi rana." Helair ga je naas promatrao u tiini, kao da pokuava odluiti vjeruje li mu. "To bi bio prvi uspjean pokuaj zamjene slika koji sam vidio uivo." Kad je Enaor slegnuo ramenima, Helair strese glavom, kao da je sama pomisao bacanja skoro izgubljenih ini nekako blago nepristojna, onda rukom prijee preko Enaorovog ramena i zacijeli ranu. "Trebam li znati jo neto?" upita. "Ne elim iznenaenja kad budemo u plamenu." "Ne", rekao je Enaor promatrajui prsten na svome prstu. "Nita." Proli su kroz hodnik, a na vratima su ih doekala etvorica naoruanih straara. Svi su bili Stariji; Enaor nije bio siguran bi li to prihvatio kao znak kalhanske nadmoi nad Badgorom, ili Badgorova nehaja prema obiajima i pravdi Starijih. U svakom sluaju, ljudski je utjecaj bio oit: po pravom obiaju Starijih, od njega bi se oekivalo da sam doe na prosudbu, jer bi to bilo pitanje asti. Sprovoenje pod straom moglo se gotovo smatrati uvredom. Jo je nosio koulju u ruci; naas se zapitao da li da je obue, onda odustane od toga. Da enovo dostojanstvo ne lei u odjei. Batharon zna da mu nije preostalo ba puno razloga za ponos, ali nee se sputati na ovisnost o tkanini. Svjesno se ispravivi, prebacio je koulju preko jednog ramena i nastavio ni ne trudei se da si odmakne kosu iz oiju. Helair ga je pogledao ispod oka, i inilo se da se nasmijeio, ali izraz je bio prekratak da bi Enaor bio siguran. Hladnoa je smrznula snijeg u dvoritu, pretvarajui ga u neravnu ledinu koja im je krckala pod nogama dok su se pribliavali vatri. Osim njenih plamenova, samo su jo dvije baklje osvjetljavale dvorite, zabodene u zemlju svaka s po jedne strane. U slabanoj mjeseini koja se probijala kroz oblake, Enaor nije mogao razaznati lica onih okupljenih da promatraju prosudbu, ali vidio je dovoljno da shvati kako su svi Stariji. Bilo ih je moda dva tuceta. Omotani u tamne ogrtae, dok im se dah puio na hladnoi, djelovali su kao demonska vojska iz nekog starog epa.
178

Helair je stao ravno pred vatrom i podigao pogled prema prozoru na prvom katu vile. Bio je irom otvoren, ali zakriven gustim zastorom; na mrmljanje koje je uzbibalo dvorite pri njihovom dolasku, zastor se pomakao i razotkrio lai ennu Kalhana, zlatno crvene kose koja je lebdjela oko njenih ramena gotovo kao jo jedan izvor svjetla. Bila je odjevena potpuno u crno, samo sa znakom Kalhane u srebrnom filigranu na grudima. Pogledala je u dvorite i kimnula bez rijei. Helair se okrene Enaoru. "Pokai nam svoj peat", rekao je, a osmijeh se vie nije prikrivao. Rijei su bile obredne, ne praktine, ali inilo se da zahtijevaju neku reakciju. Enaor skine koulju s ramena i dobaci je jednom od straara. "Spreman sam." Ispruio je ruku s dlanom prema gore. Ni jedan mii nije mu ni zadrhtao. udno. Oekivao bi bar traak nelagode. Kao da se led to je prekrivao zemlju proirio i po njemu. Konano, on je sjevernjak: hladnoa tee njegovim venama. Zima mu je saveznik, oduvijek je bila. Na svome vrhuncu, Anlahlan je bio poznat kao Zimski cvijet; a on jest Anlahlan. Helair se okrenuo stoliu postavljenom kraj vatre i uzeo no poloen na komad iste bijele tkanine. Otrica je bila dulja i tanja od bodea, izraena za preciznost a ne snagu. Enaor se divio njenim finim linijama dok je uvar zida postavljao biljeg na rub plamena, a zatim mu stavio komad drveta u dlan. "Stisni ga vrsto", apnuo je, bez ieg obrednog u glasu. A onda je izvukao otricu iz vatre. *** Kalaide se probudila s uzvikom, natjeravi Leinara da se propne od straha. Lijeva joj je ruka gorjela, raspadala se, doseui joj sve do srca i povlaei ga istim bolom. Instinktivno se sklupala, naslijepo desnom rukom traei oruje prije nego to je otkrila to se dogaa. Agonija joj je jo jednom zavrnula utrobu, a onda nestane. Teko diui, podigla se na koljena i maknula kosu iz oiju. elo joj je bilo prekriveno znojem to joj je hladio kou kao da je na otvorenom, usred urlanja vjetra; rubovima vidnog polja palucala joj je vatra, nudei udaljen dojam brojnih visokih obrisa koji je okruuju. "Enaor?" apnula je zbunjeno. Nije moglo biti drugog izvora za tako neto; bar se nadala. Pokuala je pomaknuti ruku i nala samo uspomenu na bol. Podsjetilo ju je na dodir onoga to je Enaor nazivao plamenom istine. to se dogaa? U mraku, Leinar je zafrktao, vraajui je u stvarni svijet. Ustala je i potapaa ga, apui njenosti. "Ne znam to je to bilo, Leinaru. Enaor se nije javio, zato mislim da je to neto dublje. Moda stie kroz onu drugu vezu." Propinjanje konja ratrkalo je ar s njenog ognjita na sve strane; na sreu, nita se nije zapalilo. S priguenim uzdahom, Kalaide je vrkom izme prikupila ar i krenula rasplamsati vatru. "Nisi ti kriv, Leinaruk, znam", rekla je preko ramena. "Ti si zapravo hrabar konj. Puno traim od tebe, ovako u podzemlju." Ohrabrujue mu se nasmijeila i ba je
179

ustajala da ga opet potape kad se bol vratila. Bila je dovoljno sabrana da se ne mie, svjesna da niime ne moe ublaiti bol, pazei da ne otvori usta kako si ne bi pregrizla jezik. Ovaj put je ilo jo dublje, svodei je na cvilavu masu pokidanih ivaca. Kad se bol povukla, jedva je disala, plitko i trzavo. Spustila se na tlo i priekala da i posljednji tragovi muenja prou, preslaba ak i da se zabrine za Enaora. Neki nepoznati glas u njenoj glavi objavio je, s natruhom blagosti: "Najgore je prolo. Ostatak moe i sam." Ostatak? Ima jo? Nije bila sigurna da e izdrati, to god to bilo. Oprosti, Enaor, pomislila je, bojim se da u nekako zakazati... Umoran smijeak zadrhti joj na usnama: eto ga, opet se ispriava, kao i uvijek kad je on u pitanju, a ovog puta ak nije znala ni za to. Zar je mogue da je tako glupa? Novi napadaj bola nije bio iznenaenje, i inio se malo podnoljivijim, ili je moda samo ona gubila sposobnost osjeta, dok su joj se ivci zatvarali pred udarom. Ali ovog puta iza boli stigao je trenutak nesvjestice i osjeaj vrtoglavice. Kalaide je zadrala dah, borei se s poetkom munine na dnu eluca. Opet je zaula onaj glas, ovaj put uzrujan. "Prestani, budalo! Ne moe zadrati titove u plamenu biti! To je samoubojstvo!" Ljubiasti plamenovi palucali su svuda oko nje, doputajui joj pogled na bjelokosog ovjeka koji kao da joj se derao u lice prije nego to ju je bol potpuno prekrila, i zatim isto toliko potpuno nestala. Neki perolak dodir kao da joj je preao preko ela, ali moda joj se i samo uinilo. Kad je otvorila oi, bila je sama u mraku. Leinar je zlovoljno frknuo. *** Enaor je osjetio kako komad drveta ispada iz njegovih onemoalih prstiju i oprezno za korak ustuknuuo od vatre. Trebala mu je sva snaga volje samo da zadri ravnoteu. Polako se okrenuo i podigao obje ruke, gledajui prema jedinom osvijetljenom prozoru. "Kako se zove?" upitao je Helair obrednim glasom koji se skoro zloslutno pronosio kroz potpunu tiinu dvorita. "Enaor vail Telel Thair, da en Anlahlan." Iza njegovih lea, Helair ponovi: "Enaor vail Telel Thair, da en Anlahlan!" Dvoritem se prolomilo odobravanje; poelo se paliti baklje, i prizor se pretvarao u pononu proslavu. Gomila se pogurala prema njima. Enaor je dobio svoju koulju i navukao je uz pomo straara koji ju je drao tijekom obrada. Trudio se upamtiti to je vie imena i lica mogao, ali bilo je naporno ve i stajati i mrmljati zahvale. Plamen biti, snanije orue nego plamen istine, bio je naporan i u najboljem sluaju. A on je kroz njega proao triput. Kad je pri posljednjem prolazu pokuao zatiti Kalaide, to ga je zamalo stajalo svijesti. Nije ni pomiljao da bi ona mogla tako snano reagirati; u teoriji, veza koju je stvorio trebala je biti jednosmjerna. To ovdje izgleda nije bio sluaj, no nije se mogao
180

dosjetiti razloga za to. Osim to je ona ljudsko bie, te stoga moda ranjivija. Sklopio je oi, i opet se odupirui potrebi da posegne za njom. Ostavio ju je ivu. Ovog asa to je sve to moe doznati. Ovakav kakav je, ne bi joj mogao pomoi ak ni da se usudi dosegnuti je; iskre su mu palucale na rubovima vidnog polja, a tlo kao da se sporo valjalo pod njegovim nogama. Krajikom oka primijetio je da se svjetlo na prozoru ugasilo i prenaglo je podigao pogled, to ga je prisililo da zatetura kako bi ostao na nogama. Helairova ruka nala mu se pod laktom u zadnji as . "Sad moram nasamo razgovarati s da enom." uvar zida proveo ga je kroz gomilu, istom odlunou im krei put. Stao je tek kad su se nali u kui, iza zatvorenih vrata male sobe kraj kuhinje. Tamo je posjeo Enaora na krevet i naas nestao u smonici, vraajui se sa aom neeg boje meda. "Evo", rekao je i sjeo na krinju kraj vrata, jedini drugi komad namjetaja u sobi. "Popij to, da en." Enaor je sumnjiavo omirisao nepoznato pie. "to je to?" "Tonik. Mora povratiti snagu." Promatrao je Enaora dok nije gucnuo, onda strese glavom i ljutito se ushoda po sobi. "S dunim potovanjem, da en, to je bila najvea glupost koju sam u ivotu vidio! Dizati tit u plamenu biti! To je kao da misli da snagom volje moe zadrati kaos!" Stao je pred Enaorom i namrteno se zabuljio u njega, kao uitelj koji grdi uenika. "Zato? Tko to dijeli tvoju duu?" Enaor je vidio kao se pie u ai boji crvenim tragom i oprezno si dodirnuo usnicu; u nekom asu ju je progrizao. "Osoba koja nosi i moju ast." Pogledao je Helaira, nadlanicom briui krv s usnice. "Ali bio bih zahvalan kad to ne bi nikome spomenuo." "Ima li za to i neki drugi razlog, osim onog oitog?" Helair je jo isijavao osudu. Bio je dovoljno mlad da izraz na njegovom licu djeluje pogreno; Enaor bi prije oekivao da e ga nai u taboru uenika. Spustio je glavu da sakrije osmijeh i slegnuo ramenima. "Kod mene je malo to oito." Odjednom, Helair se nasmijei, onim trzavim pokretom usnica koji je odavao njegove prave godine sigurnije od bilo ega drugoga. uvari zida smijeili su se rijetko ili nikad. "To je vrlo tono, da en." Titula je boljela vie nego raitavanje peata. Enaor sklopi oi. "Zovem se Enaor", proape. "Grad je kao i Stariji, ivi tako dugo dok ima glavu." Bila je to stara poslovica, a uvari zida morali su pamtiti stare poslovice i u pravom asu na njih podsjeati svoje vladare. Ali ne i beskunike zaklete na osvetu kojima je od grada ostao samo prsten. "Stariji mogu umrijeti i prije no to izgube glavu", ree Enaor gorko. "Vidio sam to."
181

"I ja, Enaore." Helair si je dotakao elo prstima, onda ih stisne u aku na prsima. Pozdrav vladaru. Svejedno. "Bolje da krenemo", dodao je hitro, prije no to se Enaor mogao opet pobuniti. "Lai enna e sigurno htjeti razgovarati s tobom, sad kad moe ravnopravno sudjelovati u razgovoru." Je li mu to u glasu natruha ogorenosti? Enaor nije bio siguran. Koliko e utjecaja uvar zida imati na svoga vladara ovisilo je najvie od odnosa izmeu njih. Avalaor je imao velikog utjecaja na Thaira, ali kad je poeo rat, nitko nije mogao Thaira odgovoriti od onog to je smatrao ispravnom odlukom. Moda je i Helair sad u slinom poloaju, vidi svoju vladaricu kako grijei ali ne moe je zaustaviti. Ili moda on samo to eli tako proitati. uvari zida bili su udni i puni tajni. ak ni s Dalairom, Enaor nikad nije bio do kraja siguran to mu se dogaa u glavi. Naravno, veza im je davala izravan kontakt, ali svejedno, bilo je stvari koje se moglo tajiti, a druga bi strana znala samo da postoji tajna. Pitati za tako neto bilo bi nezamislivo; konano, i Enaor je neke stvari skrivao njemu. Recimo, vrijeme provedeno s Inae. Naas se zapitao zato se sad sjetio Inae. Moda zato to je opet vidio svoju rasu? Fantomska bol opet mu je zapalucala kroz prsa, tjerajui ga da stane i prihvati se za zid. "Jesi li dobro?" Kimnuo je glavom i odmahnuo Helairovu napola ispruenu ruku, kreui dalje namjerno dugim koracima. Sigurno se o tome radi: ona specifina crvena boja koju samo Starije kose imaju, laka otmjenost njihovih pokreta sve je to bio zaboravio. Do te mjere da je i hod ljudske ene doivio kao otmjen. Nije poteno. Nema vremena za potenje; stigli su do vrata nateiona, a iza njih ga je ekala Kathailin avalai Hanesier Edel, lai enna Kalhana. Koju nee zanimati razgovor s odmetnikom sa slabou prema ljudima. Duboko udahnuvi, Enaor si ispravi ramena, ali namjerno nije spustio rukave svoje koulje. Neka vidi kako to izgleda. Helair je pred njim otvorio vrata i objavio njegovo ime. Da en Anlahlan stupi u dvoranu.

182

XXVIII

Drago mi je to si s nama, da en Anlahlan. Kathailin je ustala i rairila ruke. Enaor je zastao dva koraka dalje i kimnuo joj. Anlahlan je poaen dobrodolicom, lai enna, a ja sam zahvalan. Ogledao se po nateionu. Dok ga je Badgor koristio, bio je opremljen samo jednim, dugakim stolom. Sad se Enaor naao pred rasporedom tipinim za Starije: brojni manji stolovi bili su rasporeeni po prostoriji, stvarajui oaze intimnosti za svako drutvo. Stolovi su bili puni i ljudi i hrane, ali nigdje nije bilo Gharda. Badgor se vjerojatno pjeni. Moda mu to bude od koristi, pomislio je Enaor: veze izmeu Starijih i ljudi oito nisu bile ba snane. Evo, sjedni ovdje. Kathailin mu je ponudila mjesto sa svoje lijeve strane. Prolazei kraj Helaira, Enaor je bacio pogled prema uvaru zida, ali nije vidio reakcije. To je definitivno bilo udno: mjesto s vladareve lijeve strane obino je bilo rezervirano za uvara zida, i rijetko se nudilo gostima. No Helair se smjestio Kathailin s desna. Njiho troje bili su sami za stolom i, premda je Enaor osjetio brojne poglede koji su ga pratili na putu, im su sjeli, svi su se vratili svojim razgovorima. Kad su se smjestili, Kathailin je pucnula prstima kao znak da pone glazba. Lai enna Kalhana oito je bogato putovala: sve, od draperija na zidovima pa do posua na stolu, bilo je ili Starije izrade ili vrhunske ljudske kvalitete. Enaor je prihvatio kristalnu au vina i oprezno otpio, pitajui se koliko su Kalhanci namjeravali ostati ovdje. Onda, da en Anlahlan, ree Kathailin, to te dovodi ovamo? Kako si znao gdje e pronai svoga brata? Ah. Kathailin oito nije ba vjerovala Ghardima. Moda je to sve zajedno bio neki kompliciran plan za zaustavljanje Badgora? U kom sluaju prvo mora pridobiti njeno povjerenje. Polubrata, lai enna, ispravio ju je mirno, ispirui prste u srebrnoj zdjelici kraj svoga tanjura. Bilo je ugodno vratiti se nekim civiliziranim obiajima. Nije se ni sjeao kad je zadnji put jeo za postavljenim stolom. Nisam znao. Samo sam slijedio trag mrtvih koji je ostavio za sobom. Zvui kao da ne odobrava to to je uinio. Njene srebrno sive oi bile su zabavljene. Dok je ekala odgovor, dohvatila je staklenu cijevicu poloenu na stalak kraj svoje desne ruke; pletena cijev iz nje nestajala je pod stolom, vodei do staklene i bakrene posude postavljene nad malu vatru. Nargila: ako imaju duhana, to znai da prekomorska trgovina jo negdje funkcionira. Enaor se zaudio nad time i stresao glavom. I ne odobravam. Badgor je ubojica. Kathailin se nasmijei. ovjek je; to bi drugo oekivao?
183

Morao se prisiljavati da ne zuri u ples njenih prstiju dok se igrala ibukom nargile prije no to ga je stavila u usta. Iz ove blizine, odjea joj je blistala, kao da je obojena pravom naravi crne, sve boje ujedinjene, stvarajui neto blie noonom nebu nego obinoj, ujednaenoj crnoj. Na takvoj pozadini, koa joj je djelovala poput najfinijeg ada. Nokti su joj bili dugi i ureeni kapima srebra. Oito se esto koristi magijom. Ne ba puno. Ali Anlahlan se nije udruio s njim. Posegnuo je, odabrao zeju nogu s pladnja i stavio je na svoj tanjur. Kalhana jest. Lai enna Kalhana povukla je dug dim iz svoje nargile. I pita se zato? Prelomivi zeju nogu na pola, Enaor kimne glavom. to vam je mogao ponuditi? Moda i jest Vojvoda sjevera, ali nije bogat ak ni po ljudskim mjerilima. Zar za savez nema drugih povoda? Zar si se toliko druio s ljudima da si zaboravio na sve druge motive? Otpuhnula je dim u stranu, smijeei se. Prave motive? ast? Odgrizao je komad. Gdje je ast u unitavanju cijelih gradova? Misli na Moroiku? Nehajno je odmahnula rukom. Bili su slabi. Zasluili su svoju sudbinu. A Anlahan? Fantomska bol jo je bila tu, ali slabija. Spustio je meso i obrisao prste na ubrusu prije no to je opet podigao au. Ubrus je bio od korikanskog tkanja i posve nov: odakle im sve tto? ak ako jo i postoji neki plovni put, sumnjao je da puno trgovakih brodova plovi prema zaraenim zemljama. Je li mogue da su sve to donijeli iz Kalhane? Kako i zato? Je li vam Badgor priao o opsadi Anlahlana? dodao je. Ne. Helair ga je pogledao sa zanimanjem. Nije nam uope priao o Anlahlanu, osim to je rekao da ga je zauzeo prije nego to je doao k nama. Kathailin je odloila ibuk i nalaktila se na stol. Hoe li nam ti ispriati? Enaor proguta. Duhan mu je grebao po grlu. Otpio je jo malo vina i briljivo spustio au prije no to odgovori. Neu. Mirno je susreo Kathailinin pogled. Svjestan sam da bi bilo pristojno ispriati vam bar dio prie, ali najvei njen dio bolje je ne spominjati. Borili smo se, a on nas je svladao uz pomo neumrlih. Moe ih nekako kontrolirati, premda ne znam kako ni do koje mjere. Nakon pada, njegovi ljudi poklali su veinu mojih. To je ono to je vano. Kathailin opet uhvati nargilu. Ti si jo iv, ree. Enaor spusti glavu. Da. Natjerao se da podigne pogled, istei si grlo. uvar zida ga je suutno promatrao; Enaor skrene pogled. Bilo je lake podnijeti Kathailininu bezobzirnu znatielju. Ja sam jo iv. Je li Badgor i u Anlahlanu pokuavao prizvati dijete kaosa? Helairov glas bio je malice prenehajan, kao da nastoji prikriti neku manju drutvenu nespretnost. Enaor je osjetio kako se bol u njegovim prsima povlai. Da, ali nije uspio.
184

Kathailin se zadovoljno nasmijei. Znala sam da je zato potraio nau pomo. Nagnula se prema svome uvaru zida. Rekla sam ti. Usprkos svemu, on se boji kaosa. Ali bogovi koji mu pomau ne. Jo uvijek nema smisla. Bogovi nisu nita bez sveenika. Kathailin slegne ramenima. Ne zaboravi da ne govorimo o Kvadrili. Ovi njihovi bogovi ne mogu se ak ni pojaviti bez pomoi smrtnika! Njima je potreban da dri sveenike pod kontrolom, a mi smo njemu potrebni da svladamo kaos. Enaor je pazio da mu lice ostane bezizraajno, uzalud se trudei da shvati to sve to znai. Moda e vam se initi kao glupo pitanje, rekao je, ali, znate li zato su harajski bogovi odabrali Gharda za svoje ciljeve? Zato nisu uzeli nekog od svojih ljudi? Znai da ne zna? Kathailin se vidljivo iznenadila. to to? Samo dvoje harajskih bogova je povezano s nama, objasni Helair. Kastranion i njegova sestra. Glavni izvor boanske moi za sve nas je Marga. Marga? Ghardska boica plodnosti? Ali ona je... Sve ovo i zapoela, ree Kathailin. Ona je tvoga brata nagovorila na rat s Harajcima. A mi smo mislili da je to zbog vremena. Kathailin se nasmije; grleni zvuk od kojeg je staklo zatitralo. Vrijeme je samo posljedica, a ne uzrok. Naas je umoila prste u borovinom namirisanu vodu u posudi za pranje, onda uzme komad mesa s tanjura. Tvoj brat, rekla je, to jest, tvoj polubrat je razlog zimi. Kako to misli? Zna li to Ghardi rade na Sredozimu? Kako doekuju novu godinu? Naravno. Odravaju obredni lov. Stavila je komad mesa u usta. Mhm. A to love? Enaor slegne ramenima. enu. Mladu enu, ispravi ga Kathailin oblizujui prste. Nedirnutu. Otpuhnula je. Sigurno vjeruju da je to neto simbolino. Ljudi obino tako rade. Tono. Djevica predstavlja novu godinu, a lovac koji je hvata ljudsku rasu. Kad svlada djevicu, to osigurava plodnost nadolazee godine. Helair baci pogled prema Enaoru. Bar sam ja tako shvatio. Enaor kimne glavom. Viemanje. I prolijevanje krvi ima svoje znaenje, zamjenjuje nekadanje obredne rtve. Umoio je svoj komad mesa u umak iz jedne od manjih posuda. Nekad su ubijali jednog od svojih ljudi kako bi se umilili svojim bogovima.
185

Lai enna Kalhana se nasmije. Tako ljudski! Zato bi bogovima bilo stalo do toga umire li netko za njih ili ne? Okrenula se Helairu, opet dohvaajui nargilu. Zar ne vidi, Heli? Ljudi su naprosto glupi. Jo uvijek mislim da imaju drugih razloga, rekao je Helair, tonom koji je jasno govorio da su kroz tu raspravu ve prolazili. Ne vjerujem da je Badgor toliko slijep. Pogledao je Enaora. Ti ga poznaje bolje od nas, da en. to ti misli? Enaor strese glavom. Badgor sasvim sigurno nije glup, ali povremeno se moe zanijeti. to tono misli? Pa, on kae da se sporazumio s Margom tako da, kad jednom otvorimo dveri Kaosa i promijenimo svijet, Ghardi pod njegovim vodstvom dobiju vodei poloaj meu mlaim narodima. Tvrdi da joj moemo vjerovati. Naravno, njegova prilenica je Margina glavna veza za otjelovljenje, tako da vjerojatno zna o emu govori. Ali ne vjerujem da je u stanju previdjeti kakva e se prilika nama pruiti kad se dveri otvore. Enaor je odgrizao jo komad mesa i polako vakao da prikrije zbunjenost. Otvoriti dveri kaosa? Promijeniti svijet? Zar su svi ovdje ludi? Kaos nije nita drugo do beskraj mogunosti; otvoriti dveri prema njemu moglo bi dovesti do bilo ega, od neprimjetnih promjena do potpunog unitenja njihovog odraza. Kako bi se bilo tko, pa makar i boanstvo, mogao nadati da e upravljati tako neim? Zna, rekla je Kathailin, Helair se brine da nas Badgor misli sprijeiti da unesemo vlastito vienje u promjenu. Ali znamo da otvaranje zahtijeva etvero sudionika, od ega dva moraju biti Stariji. Njegova prilenica e biti jedna od njih, ali to nam jo uvijek ostavlja bar jedan glas u preoblikovanju. Ako taj jedan glas bude netko s dovoljno snage i iskustva da postavi prave uvjete na prava mjesta, na kraju emo mi najbolje proi. Nasmijeila se i pogladila svoga uvara zida po ruci. A ja vjerujem da Heli to moe. Enaoru se skoro zavrtjelo od oka. Ovo je bilo gore od bilo ega to je mogao zamisliti. Pad Anlahlana inio se neznatnim u usporedbi s onim to je Badgor doista namjeravao uiniti. Osim to je, naravno, ve i samo otvoriti dveri kaosa trebalo biti nemogue; utjecati na njega s predvidivim posljedicama po pojedini odraz nije se moglo ni zamisliti. Da budem iskren, rekao je polako, ne vidim kako bi to moglo proi neprimijeeno. Nije imao pojma kako namjeravaju preoblikovati svoj odraz, ali nije se usudio izravno to priznati. To i ja kaem, ree Helair. Morat emo stvoriti etverosmjernu vezu. A ja nisam uvjeren ak ni da je to uope mogue, bar ne s ljudima. I sasvim sigurno nema naina da bilo tko u takvoj vezi uini neto a da ostalo troje to ne znaju. Vidio si spise koje nam je donio onaj sveenik... Iminius, dopuni je Helair. Tako je. Tamo pie da su veze izmeu ljudi i Starijih nekad bile mogue. Nije me briga to pie u nekim starim ljudskim zapisima. Helair je zamahnuo vilicom. Ve mjesecima pokuavamo, i ni jedno ljudsko bie ne moe ak ni
186

stii do sivozora, a kamoli u njemu stvoriti vezu. A bez toga e sve biti uzalud. Da en Anlahlan, okrenuo se Enaoru. Misli li ti da je ljudima mogue ui u sivozor? Ali oni imaju bit, rekla je Kathailin prije nego to je Enaor smislio kako bi izbjegao pitanje. Jesu tamo. Jesu, ali nikad toga nisu svjesni! uvar zida strese glavom. Ovo je ludost, Kathailin, ista ludost. Jedine koje makar i shvaaju o emu govorimo su sveenice Matrielen, ali ni one nemaju dovoljno koncentracije. Jo ih nismo ba puno isprobali. Kad Iminius dovede jo ena, vidjet emo. Kathailin povue jo jedan dim iz nargile i slegne ramenima. Njih bar ima puno. Hrana u Enaorovim ustima izgubila je okus. inilo mu se da je ovdje opasno ak i pomisliti na Kalaide, ali morat e joj se ubrzo javiti, bar da joj kae neka pobjegne i ne pribliava se. Jeio se od nehajnog Kathailinina glasa kad bi govorila o ljudima. Kao prizvana tim mislima, otra crta bola okruila mu je desni zglob, a zatim lijevi. Prepoznao je osjeaj: stezanje ueta.

187

XXIX

to...? Grubi dodir konopa trgao je Kalaide iz sna; pokuala si je osloboditi ruke, ali konopac joj je bio vrsto omotan oko zglavaka. Dok se jo trzala, netko je naglo povukao konopac, i osjetila je kako joj hladnoa zagriza u kou. Opustila je miie da popusti pritisak. Iz tame iza nje, progovorio je enski glas: Tko si ti, udovite? Glas joj je bio poznat; Kalaide se muila da ga smjesti, nadajui se nekom traku svjetla koji bi joj pomogao da se orijentira. Ali njena vatra bila je pokrivena, ili moda ugaena, ostavljajui je u potpunoj tami. Sklopila je oi i usredotoila se, nastojei odrati glas mirnim. Zovem se Kalaide Reolis Kharaonda. Tko si ti? Kalaide sigurno nisi, jer ona je mrtva! to si ti, i kako si joj oduzela lik? Trag gradskog naglaska konano je identificirao glas. Nascila? Konopac se trgao, opet joj steui kou. Ne usuuj se zvati me po imenu, demonu! Tko si zaista? Kalaide bi i sama mogla postaviti to pitanje. Nije vidjela Nascilino tijelo na krievima, ali to nije znailo da je nisu uhvatili. Kolika je bila vjerojatnost da je ena posve sama tako dugo preivjela u podzemlju? Dogovorimo se, rekla je polako. Dokazat u ti da sam ja tko tvrdim da jesam, a onda e ti meni dokazati da si tko mislim da jesi. Tama je naas utjela. Kako mi to moe dokazati? U Nar Reolis si stigla kolima s magarcem, i prvi tjedan braka provela si tugujui za ivotom Kashane. To nisi rekla nikome osim Kalmaru i meni. I demon koji je opsjeo Kalaide bi to mogao znati. To nije nikakav dokaz. Tono, ali ako sam mrtva ne mogu biti opsjednuta. Moda. Nascilin glas bio je sumnjiav; Kalaide je mogla zamisliti njeno lice, jake obrve namrtene pod kovravom kosom, i nasmijeila se. Najdraa ti je pjesma Ljuba nevjerna, doda. I ljuba moja nevjerna, zapjevala je, doekala me nije, a kosa njena ugljena... Jesi Kalaide. Nascila se nasmijala s olakanjem. Nikad nisi uspjela ispjevati taj dio a ne vjerujem da bi demon pogrijeio na istom mjestu na kojem i ti uvijek pogrijei. Tihi udarac kremena, i zasiktala je baklja. Kalaide zatrepe, osjeajui kako joj konopci padaju s ruku, polako se podigne u sjedei poloaj. Koa joj je jo treptala od hladnoe; Enaoru e ostati tragovi.
188

Ugrizla se za usnicu da prekine te misli; premda je baklja pokazala ono emu se i nadala, jo uvijek nije do kraja mogla vjerovati Nascili. Konano, ako je ona prvo pomislila na demone, i cijelo je ovo vrijeme bila u katakombama, um joj se mogao pomraiti. A sad ti, rekla je oprezno. Dokai mi da si stvarno ena moga brata, Nascila Aralis Kalmarea. Nascila slegne ramenima, odmiui kosu iz oiju. ak i prljave, kovre su joj bile guste i vrste. Ne znam kako bih ti dokazala, rekla je nesigurno. Ja znam pjevati. Aha, ali zna li pei kolae? Naas, Nascila se namrtila; onda pokrije lice rukama i prasne u smijeh. Kad je Kalmar tek doveo svoju suprugu, brai i sestri predstavio ju je s naglaskom na njene silne vjetine. Tada etverogodinji Koli strpljivo je sasluao popis njenih dostignua, i postavio isto to pitanje. Ostalo je kao obiteljska ala; Kalaide je bila prilino sigurna da ni jednom demonu ne bi bilo smijeno a, to je jo vanije, vjerojatno ne bi zabavilo ni poludjeli mozak. Pridruila se Nascilinom smijehu, svjesna da se obje jedva odupiru histerinom veselju, onda ustane i zagrli je. *** Enaor je spustio ruke, nadajui se da nitko nee primijetiti tragove na njegovim zglavcima, ali Helair je bio bri. Taj tvoj uvar zida izgleda stalno upada u nevolje, apnuo je ustajui. Kad mu je Enaor rekao da netko dijeli njegovu duu, bilo je prirodno pretpostaviti da se radi o uvaru zida; u uobiajenim okolnostima, da en nikome drugome ne bi povjerio svoju ast. Enaor je utke spustio pogled, ne obazirui se na nepostavljeno pitanje. Nije znao kako bi objasnio zato je i kako stvorio vezu s jednim ljudskim biem osobito nekome iz Kathailinina tabora. O emu ti to govori, Heli? Kathailin je podigla obrva kad je njen uvar zida ustao. Ako bi mogla na neko vrijeme otpustiti da ena, mislim da u ga ipak morati jo malo njegovati, odvrati Helair. Znaajno je pogledao Enaora. Veeras vie nemam snage za iscjeljivanje. Enaor je ustao ne ekajui Kathailinin odgovor. Bit u ti zahvalan, Helair, rekao je, namjerno ne dajui Kathailin priliku za pristanak. Nije mu ona mogla odreivati to e i kada raditi. Napravio je korak prije no to se okrenuo Kathailin, kao da mu je tek sada palo na pamet. Ako smijem. Nasmijeila se. Ma naravno. Potrebe gosta su svetinja. Helair je to izgleda prihvatio kao doputenje da krenu. Lai ena Kalhana priekala je dok nisu doli do polovice dvorane prije no to je dodala, dovoljno
189

glasno da ih svi uju: Ali kasnije te oekujem u svojim odajama, Anlahlan. Ton joj je bio nepogreivo podrugljiv. Enaor nije stao. Ne brini, Kalhana, dobacio je preko ramena, kao da potvruje razuzdani noni sastanak. Takav stav nije bio bez rizika, ali drugog oruja trenutno nije imao. Kad su se vrata dvorane zatvorila za njim, usporio je korake i dopustio si da odahne. Helair ga je promatrao ispod oka. Kathailin nema esto priliku uti kako joj netko uzvraa ravnopravno, primijetio je. U glasu mu se ula natruha ogorenosti; Enaor se zapitao to se skriva iza toga. To je prokletstvo vladara, odvratio je neutralno. Rijetki su dovoljno mudri da kraj sebe zadre i ponekog tko im se usudi proturjeiti. A jo rjei ih posluaju. Helairova reakcija bila je oito iskrena. Znai, vladarica i njen uvar zida ne slau se ba do kraja. . Djelovalo je prejednostavno. Nesiguran, Enaor je samo neutralno slegnuo ramenima i u tiini slijedio Helaira. Izvan nateiona, ghardsko prisustvo nije vie bilo prikriveno: na svakom koraku bilo je vojnika, a, premda su veinom imali ae piva i tanjure, ni jedan nije djelovao pijano ni rastreseno. Proputali su uvara zida s oitim, premda donekle nevoljskim potovanjem. im bi im se dvojica Starijih pribliili, razgovori bi zamrli, i nastavljali se tihim tonovima kad bi proli. Enaoru se inilo da pod mirom titra neprijateljstvo, ili bar nelagoda, ali nije bio siguran treba li to pripisati Helairu, ili odnosu prema Starijima openito. No, u svakom sluaju, inilo se dobrim. Kad bi imao neku snagu, mogao bi dobro iskoristiti takvu podijeljenost u neprijateljskom taboru. Naalost, oni od kojih je oekivao tu snagu svrstali su se s druge strane. Pitao se ima li jo ikakvog naina da ih porazi. Kad su doli do njegove sobe, Helair je briljivo zatvorio vrata za sobom. Sjedni, rekao je, pokazujui glavom na krevet i otvarajuu krinju koja je stajala kraj vrata. Dat u ti melem za to. Nee trebati. Enaor je pruio ruke pred sebe i pokazao mu svoje zglavke. Vidjela su se jo samo dva traga crvenije koe. Helair baci pogled na povrede i kimne. Ipak bih to radije zamotao. Sjeo je na krevet kraj Enaora i iz smotka odrezao komad iste bijele tkanine. Daj mi ruku. Radio je s istom rutinskom spretnou kao Kalaide, jedva gledajui. Za uvara zida to nije bilo uobiajeno. Pitao se koliko su borbi Kalhanci vidjeli. Usput, rekao je Helair, nemoj preotro suditi o Kathailin. Svezao je zavoj, onda dohvati drugu Enaorovu ruku ne traei doputenje. Znam da djeluje zaigrano, i istina je da ponekad zna biti razmaena, ali stvarno joj je na srcu dobrobit njenog naeg naroda. Enaor je bez rijei podigao obrve, ali uvar zida samo kimne.
190

Moda grijei u tome gdje ta dobrobit zapravo lei, ali namjere su joj asne. Popravio je vor na zavoju. Mora shvatiti... odrasla je na priama o nekadanjem sjaju Kalhane. Misli da su ljudi naprosto inteligentne ivotinje, a o svakome tko nije iz Kalhane jedva da ima bolje miljenje. Ali ti se ne slae s njom. I da i ne. Usne su mu se trznule u nagovjetaju osmijeha. Da, i ja vjerujem da su mlai narodi slabiji od nas, i manje mudri. Ne mislim da zato nisu opasni, ali to ne misli ni Kathailin nije glupa. Podigao je pogled i susreo Enaorov. I ne, ne mislim da bi se Stariji trebali boriti meu sobom. Blago je stisnuo Enaorov zglavak, onda ustane. Ionako nas je malo, a opasnosti vrebaju na svakom koraku, osobito sada. Treba nam jedinstvo. Otvorio je svoju krinju i vratio zavoje na mjesto. Treba nam voa koji e nas ujediniti. Enaor je naas utio, pokuavajui odluiti koliko je Helairovog govora stvarno, a koliko samo test. Ako stvarno misli to to je rekao, na rubu je izdaje, i to s krive strane. Bilo je teko povjerovati da bi uvar zida izdao svoju vladaricu, koliko god se ne slagao s njenim izborom. Dio dunosti uvara zida bio je pruanje potpore vladaru. Zar se ba sve raspada? Nisam siguran da te ba potpuno shvaam, ree Enaor konano. Kako tono zamilja to jedinstvo? Helair zatvori krinju i rairi ruke. Ne znam. Moda kao neki labavi savez, kao to imaju ljudi na sjeveru, ili moda zajedniki vladar koji nadgleda gradove. Moda ak i bez neke stvaren promjene. Stresao je glavom. Ne znam to je ispravno, da en Anlahlan, a, da budem iskren, nije me ni briga. Ali znam da je pogreno ubijati nae vlastite ljude tvrdei da je to za neko ope dobro, i pogreno je na ovakav naini koristiti nau snagu za osvajanje. ak i ako su mlai narodi doista samo pametne ivotinje Zvijeri mi, da en, i okrutnost prema ivotinjama je pogrena. Sklopio je oi i ogrlio si ramena, kao da mu je hladno. Okrutnost je uvijek pogrena. To nismo mi. Enaor si je obliznuo usne, odmjeravajui mogue odgovore. Iskrenost uvara zida nije bilo mogue provjeriti, pa nije ni pokuao, ali rijei su mu zvuale iskreno oajno, i uklapale su se s onim to je Enaor dosad vidio. No, ako se Kalhana povezala s Badgorom, vie niemu nije mogao vjerovati. Ima pravo, rekao je, napola jo uvijek oekujui da u sobu provale Kathailinini vojnici i napadnu ga. Okrutnost nije obiaj Starijih. Suosjeanje jest. Odjednom, neto mu je palo na pamet. Tko je muio onog djeaka u podrumu? upita naglo. Badgor? Da. Pokuavali su otkriti gdje je ulaz u stari hram. Stari hram? U kojem moemo otvoriti dveri kaosa. To je mjesto gdje se oko svijeta moe zaljuljati i promijeniti pogled. Badgor tvrdi da se nalazi u ruevinama starog
191

hrama koji je nekad stajao negdje na ovom imanju. Mislio je da bi djeak mogao znati za njih. A zna li? Ne vjerujem. Nekoliko puta sam ga zalijeio... da ita zna, ve bi rekao. Enaor si proisti grlo. Ako se usudi, mogao bi jednim potezom provjeriti Helairovu iskrenost i spasiti Kalaidina brata. Dvije stvari odjednom: Gnjusni Gospodar bi bio ponosan. Skoro se naglas nasmijao na tu pomisao. U tom sluaju, rekao je, borimo se za suosjeanje, Helair. To nije puno, ali je poetak. Kako to misli? Pomozi mi da izvuem maloga odavde. Ionako nita ne zna, a umire. Kad bi ga proglasio mrtvim, nitko se ne bi zaudio. Helair zatrepe. Enaoru se inilo da je to sve to mu je preostalo od izraza iznenaenja. Ali kamo emo s njim? Stigao je as odluke. Enaor duboko udahne. Imam... nekoga... vani. Tko bi se mogao pobrinuti za njega. Napeto je promatrao Helaira, ekajui, s rukom nehajno poloenom na balak svoga bodea. Ako Helair pokua dii uzbunu, imat e vremena da ga ubije i pobjegne. A doznao je bar dio onoga to je htio doznati. U redu, ree Helair. Uinimo to. Nije se nasmijeio; samo su mu oi zatreptale. Svaka stvar ima mali poetak. Prije nego to je Enaor mogao odgovoriti, netko zakuca na vrata. Ova soba je sigurna, apne Helair. Osobno sam se pobrinuo za to. Enaor je oklijevao, s rukom na bodeu. Vidjevi njegov sumnjiav pogled, Helair strese glavom. Ne bih nikad... Kucanje se ponovilo, ovaj put glasnije. Enaor ustane i stane uza zid. Otvori, naredio je. Bio je sklon vjerovati Helairu, ali klopka je mogla biti uperena ba protiv njega; Enaor bi bio samo sluajni mamac. Olabavio si je ma u koricama i kimnuo glavom. Neoekivano, kucao je neki Ghard, naoruan ali i nehajan, ne pokazujui nikakve namjere da potegne oruje. Je li da en Anlahlan ovdje? upitao je, govorei jezikom Starijih s izrazitim, tvrdim izgovorom. U nateionu su mi rekli da ga ovdje potraim. Helair je dobacio pogled Enaoru. On stupi naprijed. Ovdje sam. Ghard se napola naklonio, po sjevernjaki. Moj zapovjednik, Badgor od
192

Glamarna, htio bih vas vidjeti u svojim odajama. Da en Anlahlan je lai enin gost. Helair je nezadovoljno tresao glavom. Ne moete mu nareivati kao da je... Enaor je podigao ruku da ga prekine. Sve je u redu, Helair, rekao je. Badgor nee riskirati bijes tvoje lai ene zbog gluposti. Okrenuo se Ghardu. Reci mome bratu da u uskoro doi. Moram jo malo razgovarati s Helairom. ovjek je tako oito oklijevao da se Enaor zamalo nasmijao. to je? Ne zna prenijeti jednostavnu poruku? Reeno mi je da vas otpratim do zapovjednikovih odaja. Premijetao se s noge na nogu. Smjesta. Ako je mogue. Jo jedna igra moi. Badgor mu je htio pokazati da e ostati njegov mlai brat, priznat ili nepriznat. U redu, ree Enaor, uurbano smiljajui kompormis. Nije htio bespotrebno izazivati Badgora dok ne izvue Kalaidinog brata. Onda priekaj vani dok ja ne zavrim ovdje. Badgorov ovjek prihvatio je rjeenje s iskrenom zahvalnou i izaao je iz sobe uz jo jedan polunaklon, zatvarajui vrata za sobom. Helair sjedne na krevet; drugog sjedala u sobi i nije bilo. Hoemo li odmah pokuati stvoriti plan? upita. Siguran sam da ne eli prebrzo doi bratu. Enaor se iskezi. Moj plan je jednostavan. Ako uspijem noas sve dogovoriti sa svoje strane, sutra ga moemo izvui. Ima li pristup podrumu? Naravno. Autoritet se dijeli, ali odgovornosti se lako zalijepe. Ja sam viemanje zaduen za zdravlje zarobljenika. Ako ga odem pogledati, to nikome nee biti udno. Naas je spustio glavu, onda je opet podigne. Da en... Enaore. Kao to sam rekao, ova prostorija je sigurna od uhoenja, na svim razinama. Kad bih ovdje podigao tit, nitko to ne bi znao. Otresajui zrno praine s rukava, slegnuo je ramenima. Ako eli... nekome javiti, to bi vjerojatno bilo najsigurnije. Enaor polako strese glavom. Svi su mu instinkti govorili da je Helair moda i jedini Kalhanac kojem moe vjerovati, ali nije se usuivao izloiti Kalaide riziku samo po instinktu. Vidjevi Helairovo briljivo bezizraajno lice, Enaor ustane i spusti mu ruku na rame da ublai odbijanje. Mora shvatiti, ree. Nikome ovdje ne mogu do kraja pokloniti povjerenje... zasad. Helair kimne glavom, igrajui se ukrasnom kopom na svojoj halji. Pokret je Enaora podsjetio na Kalaide. Pratio je Helairovu ruku pogledom, a onda osjeti kako mu se dah presjekao. Kopa je bila ista kao i njegova.

193

194

XXX

Odakle ti to? Enaor je sklopio oi, usnama oblikujui poznati odgovor. Ovo? Helairov glas zvuao je iznenaeno. To nije nita. Dobio sam je od nekog starca, u zamjenu za malo kruha i sira. Sigurno je... ... neki trgovac koji je ostao bez svega i pokuava ouvati dostojanstvo. Skoro si zaboravio na nju sve do sada, dovri Enaor umjesto njega. Je li tako? Otkud zna? Umjesto odgovora, Enaor je skinuo kopu sa svoga pojasa, i pokazao je Helairu na dlanu. Potpuno ista stvar dogodila se i meni... i jo dvoje ljudi, koliko znam. Ima li pojma to bi to moglo znaiti? Helair je pogledao kopu na Enaorovom dlanu i stresao glavom. Nemam pojma. Izgledaju isto, ali... jesi li siguran da to uope neto znai? Konano, neki filigran bi lako mogao imati zalihu identinih kopi i koristiti ih za preivljavanje. I svatko tko dobije kopu smjesta bi zaboravio na nju, i upotrijebio bi iste rijei da to objasni? Ne bih rekao. Enaor stisne aku oko svoje kope. Ja nisam tako iskusan u inima kao ti, Helair, ali mora postojati neki razlog za to. Duboko je udahnuo, pokuavajui osjetiti kopu. Nije naao nita: jedino upadljivo na kopi bila je njena neupadljivost, skoro opipljiva potreba da stavi kopu na neko sigurno mjesto i zaboravi na nju im mu izmakne iz vida. Ne, rekao je, vraajui kopu na svoj pojas. Sigurno je neto... Pa, to ta druga dvojica kau? Helair je istegao vrat da pogleda svoju kopu, jednim prstom joj dodirujui rub. Slau li se s tobom? Jedno od njih se slae. Pojava kope bila je skoro dovoljna da otvoreno spomene Kalaide, ali ne sasvim. Onog drugog nisam stigao pitati. Konano, Sorg je Ghard, neprijatelj. Ako i on ima kopu, moda su stvarno tako nevine kao to Helair misli... Ne. To je pojednostavljeno razmiljanje. Mora postojati razlog za identine reakcije. Ali kakav? Nije mogao razaznati ak ni smisao raspodjele. Bilo je jasno da se ne radi ni o zemljopisu ni o vrsti. On i Sorg bili su prvenstveno ratnici, dok su se Kalaide i Helair bavili inima i iscjeljivanjem, tako da ni to nije pomagalo. Jedna ena, a trojica mukaraca... Odjednom, stvari sju sjele na mjesto. Pa to je Kvadrila, promrmljao je zapanjeno. to to?
195

Mi. Mi koji imamo kope. Dvojica se bave tjelesnim, a dvoje duhovnim. To je struktura Kvadrile, ponovljena meu smrtnicima. Napeto se zagledao u Helaira. Tko ti je zatitnik, Helair? Zvijer, kao kod veine uvara zida. Zato? A moj je Lovac. Imamo Zvijer, Lovca, Boicu, i... Oklijevao je. Ghard kao gospodar Smrt? Na odreeni nain, imalo je smisla. A etvrti slijedi Smrt. Da. Kope nas oznaavaju kao predstavnike Kvadrile. Helair s nevjericom strese glavom. Ako je to to kae tono, moda ali jo uvijek ne objanjava zato bi i kako itko mogao odabrati predstavnike za Najstarije Bogove. Niti nam govori to bismo s time. Enaor se ugrize za usnicu. Morao bi razgovarati s Kalaide, to prije, objasniti joj to je otkrio. Ona e vjerojatno imati neku drugaiju zamisao; obino je bilo tako. Bacio je pogled kroz prozor. Uskoro e zora; morat e ekati cijeli dan... ali nema izbora. Moram ii, Helair, rekao je. Razgovarat emo kasnije. Ne ekajui Helairov odgovor, otvorio je vrata i skoro se zabio u Ghardskog vojnika koji ga je ekao. Na to je posve zaboravio. Jeste li me spremni slijediti, da en? Batharon lovio Badgora i njegovo pokazivanje moi. Ali ako to ne obavi, Badgor je u stanju zalijepiti na njega nekog vojnika, a onda se tek nee moi javiti Kalaide. Uostalom, vjerojatno nee dugo trajati; Badgor se valjda samo hoe jo malo praviti vaan, moda izbaciti jo pokoju besmislenu optubu. Trenutno su obojica u poloaju kad si ne mogu nauditi, a Badgor je sasvim dovoljno pametan da to shvati. Progutavi uzdah, Enaor kimne glavom. Idemo. *** Kala, Kala, hvaljena Matrielen, rekla je Nascila po stoti put. Stvarno sam mislila da si mrtva. Svi smo to mislili. Kad te ona zvijer odvela... Laedor je zamalo poludio, traio te njegovi ljudi morali su ga na silu odvui u kuu kad su vidjeli da dolaze Ghardi... Glas joj je zadrhtao. udo je to si iva a jo je vee udo to nisi naprosto otila na vrata... Kalaide je prstima brisala suze s Nascilinih obraza. Nije udo, Nascila, ree blago. ula sam vijesti... Vidjevi Nascilino zbunjeno mrtenje, stresla je glavom. To moe i ekati. Prvo mi ispriaj to je bilo s tobom. Cijelo vrijeme si u katakombama? Lice joj je bilo toliko blijedo da nije bilo nimalo udno kad je kinnula. Da. ak ni ne znam koliko je prolo. Samo sam se povremeno usudila iskrati u ostavu i ukrasti neto hrane. Jo jednom je stisnula Kalaide, onda je pusti. Ne moe ni zamisliti kako je bilo. Zadrhtala je. Kad su... Oklijevala je. ... kad su uli... Misli, kad ih je Koli pustio unutra.
196

Nasciline oi se razrogae. Kako si to doznala? Kalaide spusti pogled, igrajui se Enaorovim laniem oko svoga vrata. ula sam. Nascila je bila prisutna kad su Ghardi zauzeli Nar Reolis; ne bi lako prihvatila da i meu njima ima pristojnih ljudi. Dok sam se vraala... Vraala? Kamo te ona zvijer to odvela? No, to mora brzo raistiti. On... tko me odveo nije zvijer, Nascila, ree polako. Spasio mi je ivot, nekoliko puta, i... odrao me pri svijesti kad se sve ostalo raspalo. To joj nije mogla rei. I pomogao mi je preivjeti. Nascila zatrepe, miui si kosu iz oiju. Pa zato te onda odveo? Svi smo mislili da e te ubiti, ili neto jo gore. Htio me pustiti im odmaknemo od Nar Reolisa. Ali onda su doli Ghardi... Slegnula je ramenima, nastojei se ne nasmijati na pokret. Bilo je tako teko objasniti kako se tono njihov odnos promijenio. Dogodilo se tako polako da Kalaide ni sama nije znala odrediti kad su se stvari promijenile. Da je bar Laedor to znao, ree Nascila. Jo ga nikad nisam vidjela tako oajnog. Ali svejedno ne razumijem ako je ovjek dobar kao to kae, zato se borio na strani Gharda? To je bar bilo lako. Oh, ali nije; to je bio samo nesporazum. Jo dok je govorila, rijei su i njoj samoj zazvuale jadno. Mogla je zamisliti to bi Nascila rekla kad bi ula da je Enaor ovog asa u Nar Reolisu i razgovara sa svojim bratom, ghardskim zatvorenikom. Ona ga je sad poznavala, na nain koji nije ostavljao mjesta sumnji ali kako to objasniti nekome tko ga ne pozna? Zove se Enaor, rekla je, tjerajui se da pusti lani prije no to ga Nascila primijeti. I... dobar je ovjek, na svoj nain. Nascila nije djelovala ba uvjereno. A gdje je sad? to se dogodilo s vama? Usprkos hladnoi u spilji, Kalaide je osjetila kako joj obrazi gore i skrenula pogled. Puno toga, ree. Nije sve bilo loe. udne rijei, Kala. Moda. Ovo su udna vremena. Osjetila je Nascilin zamiljen pogled na sebi i podigla glavu. to? Nisi ni pitala za Laedora. ula sam da su zarobljenici puteni, pa znam da nije bio u Reolisu kad je drugi put pao. Pretpostavila sam da ni ti ne zna nita drugo. Istina, ne znam. Ali to nije ba... Nascilin glas zamro je u uzdahu. Konano, nije ni vano. Sjela je kraj vatre i omotala si ramena Kalaidinom dekom. Tu si noila? Je li uope no vani? Bojim se da sam se malo izgubila. Da, no je sad ve duboka. Mislila sam se malo odmoriti prije no to odem do kue.
197

Nascila je jo vie problijedila. Ne smije tamo, preopasno je. Neu izai iz katakombi. Ali mogla bi me ekati poruka. Ili Enaor. Jo uvijek nije znala odakle bol koja ju je prva bila probudila. Ve i sama pomisao na to bila je dovoljna da je opet natjera na nemirno koraanje po spilji. Leinar je stresao glavom da iskae negodovanje pred tim novim prekidom odmora. Kalaide ga pogladi po nosu da ga smiri. Krasan konj, ree Nascila umorno. Zamijenila si ga za Rahina? Ne. Kalaide osloni elo na Leinarov vrat i sklopi oi. Rahin je mrtav. Ovog mi je Enaor nabavio. Nasmijeila se. Zapravo, ukrao mi ga je. Nascila zahihoe. Znai, tvoj dobar ovjek krade konje? Kad nema izbora. A kad ima? to je on zapravo? Smilovavi se, Leinar se okrenuo i gurnuo joj njuku u ruku. Ohrabrena dodirom, Kalaide pogleda Nascilu. Hoe li mi vjerovati ako ti kaem da ne znam? Koliko je meni rekao, moda doista i jest konjokradica. *** Ah, znai da en se konano udostojio javiti se bratu, rekao je Badgor s osmijehom i dohvatio aku groica iz drvene zdjele na stolu pred sobom. Odaje u kojima se smjestio nekad su pripadale Kalaidinim roditeljima. Enaor je to znao po Kalaidinim planovima a, sudei po onome to je vidio, Badgor se nije nimalo potrudio promijeniti namjetaj i pribliiti ga ghardskom stilu. Nita drugo nije ni oekivao: za razliku od Kathailin, njegov brat nije mario za pojavu osim kad bi je nekako mogao iskoristiti. Ba mi je drago to ti dravni poslovi ne oduzimaju previe vremena. Enaor je sjeo na kau preko puta Badgora ne ekajui poziv, i uzeo orah iz zdjele. Zato si me pozvao, Badgor? upitao je, lomei orah prstima. Opet bi podgrijavao stare nesporazume? Badgor je stresao glavom, odmahujui Enaorov opis njihova odnosa, i uspravio se u svome sjedalu. Ne, Enaor, krivo me sudi. Stvarno ti neto elim rei. Enaor stavi pola oraha u usta. Pa, reci mi. Htio sam da zna kako sam te kanio ubiti, pa bio i stoput da en. Ali sam se predomislio. Zanima li te zato? Enaor slegne ramenima. Rei e mi u svakom sluaju. Hou. Badgor se opet zavalio i uzeo jo jednu groicu. Hou. Stavio je voe u usta i oblizao si prste. Nisam te ubio jer me ena zamolila da te potedim. Zna, ja sam dobar mu: kad me ena zamoli za uslugu, ako ikako mogu, ja je posluam.
198

Enaor je u tiini vakao orah. Badgor u Anlahlanu nije imao ene ili ju je bar tajio. Ali Kalhanci su spomenuli pratilju. Pa zato je Badgor onda sad toliko spominje? Zato sam mislio, nastavi Badgor, da bi joj moda htio osobono zahvaliti. Posegnuo je prema zdjeli, ali onda kao da se predomislio. to ti je spasila ivot, ne. Konano, to je tono suprotno od onog to si ti uinio za nju. Podigao je au i pogledao je s glumljenim iznenaenjem. Oho, izgleda da nemamo vina. Ne mogu ne ponuditi brata ni piem kad me nakon toliko vremena posjeti. Najbolje da nam moja ena donese vina, pa joj usput moe i zahvaliti. Moe? Prije nego to je Enaor stigao odgovoriti, Badgor je spustio au na stol i pljesnuo rukama. Golubice moja, zazove glasno. Moe li svome urjaku donijeti malo vina, molim te? Zavjesa koja je razdvajala dnevnu sobu od spavae pomakla se lagano kao od prolazna lahora. Enaor je slobodnu ruku spustio na balak svoga bodea, napola oekujui da u sobu provali trupa vojnika. Bio je predaleko od vrata, ali dovoljno blizu da si zaskoi brata ako bude morao. Badgor je na sebi imao samo vunenu tuniku i hlae, moda bode za pojasom. Bit e ravnopravni protivnici, a Enaor e imati prednost brzine, kao i uvijek. Pomakao je nogu da moe odskoiti. Zastor se rastvorio i razotkrio visoku, crvenokosu enu u bogatoj ghardskoj odjei, bijela haljina izvezena crvenim i zlatnim vezom, s prslukom od srebrne ice kopanim pod grudima. U rukama je nosila srebrni pladanj s kristalnom flaom i dvije ae. Enaor je osjetio kako mu orahova ljuska klizi kroz odjednom otupjele prste. Ah, Inae, golubice moja, oprosti. Badgor je ustao, naizgled nesvjestan Enaorove reakcije. Ne bi smjela nositi takve teke stvari, nastavio je, uzimajui joj pladanj iz ruku. Ti si prenjena za tako neto. Nisam to smio traiti. Spustio je pladanj na stol jednom rukom, a drugom enu privukao blie k sebi. Doi, sjedni malo s nama. Siguran sam da ete ti i Enaor nai tema za razgovor. Pogledao je prema Enaoru smijeei se od uha do uha. Ne? Enaor otvori usta, a onda ih opet zatvori, nesposoban pustiti glasa, nesposoban za bilo to osim zurenja u Inaine oi, meko sive i blistave od suzdranih suza. Stisnuo je zube. Ako pone plakati, znao je, skoit e na Badgora i ubiti ga golim rukama; bio je smrtno uvjeren u to, i mogao se samo bespomono moliti da se ne dogodi. Nakon beskrajne utnje u kojoj je Badgor napunio obje ae i spustio jednu ispred Enaora prije no to e otpiti iz druge, Inae je spustila pogled na ruke stisnute u svome krilu. Enaor, rekla je tiho. Badgor joj spusti ruku na rame. Ma hajde, golubice moja, moe ti i bolje. Bila si rjeita kad si me molila da ga potedim. Enaor se natjerao da pone opet disati. I to je neto. Zaepi, Badgor,
199

promrmljao je. Ne brini, zaepit u, ali tek kad ti kaem odakle ona ovdje. Nehajnim pokretom pogladio je Inae po leima. Nije reagirala. Navika? Konano, to te sigurno zanima, ne? Odjednom, nagnuo se prema naprijed, hvatajui Enaorov pogled. Svi bogovi znaju da bi te moralo uditi, nakon to si je onako ostavio. U glasu mu se ula iskrena povrijeenost. Bilo je mogue da je stvarno voli ali time su stvari samo postajale jo stranije. Enaor baci nesiguran pogled prema Inae. Kosa joj je bila povuena unatrag od lica, otkrivajui par bogatih zlatnih naunica, svaka s po jednim smaragdom u obliku suze. Badgor je vidio kamo Enaor gleda i iskezio se. Da, stvarno sam je oenio, pred bogovima i ljudskim svjedocima, najbolje to Ghard moe. Vrkom prsta dotakao je jednu naunicu. Samo ovo me kotalo cijelo imanje u zapadnoj provinciji, ali htio sam da svi vide koliko cijenim svoju enu. Pogledao je Enaora bez i traga zabavljenosti. Iskreno mi reci, Enaor: to sam jo mogao uiniti? I protiv volje, Enaor se sjetio svoga lania koji je spustio Kalaide oko vrata i promrmljanih, opreznih rijei. Odjednom je bio zahvalan na Inainoj utnji; stvarno nije znao to bi joj rekao. Dvostruko ju je izdao, kad ju je ubio i kad je poeo zaboravljati na nju, zarastati. I kad je nije ubio, koliko god nesuvislo djelovalo. Izgleda da nije sposoban za pravu ljubav, nije sposoban za nesebinost i predaju izvan dunosti. Ona zasluuje neto bolje. Ma daj, braco. Budi poten. Tvoj najvei iskaz ljubavi bio je da je prikolje i ostavi kao mrtvu pa nestane u noi. Ja sam je pronaao, spasio joj ivot, i obeao da u je tititi i tovati. Zar je tako udno to joj je to na kraju bilo drae? Enaora su prsti svrbjeli od potrebe da dograbi svoj bode i zamahne, da kazni Badgora zbog svega ovoga, zbog toga to je uope iv. Vidio je kako mu se ljubiasta izmaglica bijesa okuplja na rubovima vidnog polja, i morao se oduprijeti prije no to bude prekasno. Protrljavi si elo, proistio je grlo. Inae, za sve to je sveto, zato poeo je, ali glas mu je opet pukao. Molim te, Inae, zakripi. Bespomono je stresla glavom. U njenim oima vidio je strah i silnu nelagodu. Jesam, proaptala je. Ja... Naglo je ustala, skoro prevrnuvi svoj stolac. Oprosti, Enaor. Ugrizla se za usnicu, pogledom skaui s jednog na drugog. Badgor, molim te. Badgor bez rijei kimne; kao da ju je pustio s lanca, protrala je kroz vrata ne trudei se ni odmai zastor. Enaor je priekao dok se zavjesa nije do kraja smirila prije no to je makar i pokuao progovoriti. Podigao je au pred sobom i oprezno otpio gutljaj, onda je vrati na stol, bolno preciznim pokretima. Zato? upitao je, zurei u fini kristal. Blistao je pod svjetiljkama: crveno kao rubin i uto kao dijamant, ni slino smaragdima. Nimalo. Zato me toliko mrzi? to sam ti skrivio?
200

Prije no to je odgovorio, Badgor je ispraznio svoju au i opet je napunio. Nije to tako jednostavno, Enaor. Zbog toga to jesi, ne to si uinio. Enaor prezrivo puhne. A to sam sad? Nemam nita ti si se za to pobrinuo. Za to me sad kanjava? Jo uvijek si priznati sin. Nasljednik koji je nasljedio svoje. To sam trebao biti ja da se ti nisi dogodio, to bih i bio ja, sa znakom na ruci i peatom na prstu a Inae bi mi bila pratilja. Ja sam trebao biti Anlahlan. I usuuje se zato aliti? Konano je pronaao siguran ispust za svoj bijes. Da si mi to prije rekao, prvi bih se zamijenio za mjesta, vole tupavi! Propustio si samo beskrajne sate uenja i beskonane prie o dunosti! Vjeruj mi, Badgore, i u najboljem sluaju, nasljedniku grada nema na emu zavidjeti! Osim sigurnosti! Ti nisi morao odrasti u ghardskoj kui nemoj misliti da u te sad aliti zbog ogranienja slobode u mladosti! Ti nisi morao svakoga dana sluati polubrau kako ti govore da si roen s krive strane ograde, i propituju je li ti otac stvarno otac! Tebe nitko nikad nije zvao udovitem i odmjenkom! Bar su te nekako zvali! Zna koliko bih puta bio dao lijevu ruku da me netko naprosto zamijeti? Ne priaj mi prie! Bio si okruen prijateljima, imao si oboje roditelja imao si sve! A, znai, o tome se radi? O roditeljima? Jer ako je tako, pogrijeio si koliko si mogao. Unosili su se jedan drugom u lice, premda se Enaor nije sjeao kako je do toga dolo; osjeao je kako mu vino kaplje po koljenu koje je spustio na stol, ali nije znao ija se to aa razlila. Polako, pustio je Badgorovu tuniku i podigao ruku pomirljivom kretnjom. Naa majka proistio si je grlo naa majka nije voljela ni tebe ni mene, Badgor. Ne ba puno. Ne izvan dunosti. Stvarno oekuje da u to povjerovati? Enaoru se disanje vraalo u normalan ritam. Posegao je da uspravi prevrnutu au, ali otkotrljala mu se iz prstiju, pala na pod i razbila se. Istina je, Badgore. Ve odavno to znam. Mislim da sam i nauio ivjeti s tim. Sad je na tebe red. Sagnuo se da pokupi komade ae. Oprosti... Ostavi; Inae e se za to pobrinuti. Nehajna reenica potvrdila mu je istinu njihovog braka jae nego tisuu svjedoka ili brda zlata. Ustao je. Sve ti mogu oprostiti... osim toga, ree tiho. A ja tebi nita ne mogu oprostiti. Badgor slegne ramenima. Valjda smo onda jednaki. Iscerio se, kratkim trzajem usnica. Mrzi li me bar sada, Enaor? Jesam li te konano natjerao da mi uzvrati osjeaje? Stvarno bi te to veselilo? Bi. Neu te ubiti obeao sam Inae da neu, a ja drim obeanja koja joj dajem. Ali nemoj ni razmiljati o bijegu. Moji ljudi paze na sve izlaze, i pristat u
201

na to da par noi spavam sa svojim ljudima ako mi se uini da e me izdati. Opet je sjeo, umornim pokretom trljajui oi. Ne traim puno, zna. Doznao sam poneto od onog mladog idiota koji nas je pustio u vilu, i uskoro emo se pokrenuti. Samo par dana strpljenja, za Inae. Kojeg mladog idiota? Znao je da je to Kalaidin brat, ali trebao je vremena da se smiri. Ma, nekad je ivio ovdje. Rekao mi je za... Badgor se nasmije. Jo uvijek peca informacije, ne? Neu ti vie nita rei. Uzeo je preostalu au i otpio iz nje. Idi se naspavaj, Enaore, ako moe spavati. Ni ne pomiljaj da e me ovog puta poraziti. Ispruio je ruku preko naslona i podigao orah s poda. Lomei ga u dlanu, pogledao je Enaora. Jesi li je ikad volio, Enaor? Ja je volim, zna. Enaor duboko udahne. Vjerujem ti.

202

XXXI

Helair? Enaor je pokucao na uvareva vrata, onda pritisne dlan o glatko drvo. Mora se smiriti, zaboraviti na sve osim prvog sljedeeg koraka. Ako ga je Badgor suoio s Inae kako bi ga izbacio iz takta, uspjelo mu je u potpunosti a sad nije vrijeme za to. Enaor duboko udahne, tjerajui si miie da se opuste. Isto onoliko mrtva kao i prije, nita vie, nita manje... naprosto mrtva... Vrata su se otvorila dva sumnjiava prsta, a zatim irom kad ga je Helair prepoznao. Da en? to je? Moram prihvatiti tvoju ponudu, Helari. Odmah. uvar zida je stao u stranu da ga pusti proi, zabrinuto mu prouavajui lice. Naravno. to se dogodilo? Ispriat u ti kasnije. Moram smjesta imati mogunost sigurnog kontakta. Sjeo je na krevet i s ispriavanjem rairio ruke. Sigurnog i diskretnog. Helair je stresao glavom uz jo jedan od svojih kratkih osmijeha. Razumijem, da en, ree blago. Samo as. Enaor ga je promatrao dok je sklapao oi u koncentraciji. Na svu sreu, za kontakt s Kalaide mu ne treba puno; skoro da se ne bi odvaio na neto tee. Mora se usredotoiti. Jedan ivot ovisi o tome; ne moe tako iznevjeriti i Kalaide i njenoga brata. Ako tu ne uspije, stvarno mu vie nita nee preostati. Upalilo je. Kad mu je Helair dao znak rukom, Enaor je posegnuo za vezom s Kalaide bez imalo napora, zaboravljajui na sve drugo. Kalaide ga je doekala s osmijehom dobrodolice. Enaor? Nisam te oekivala tako brzo. Kako st Nemamo vremena za to, eno. Osjetio je kako se trgnula, ali nije se obazirao na to. Pronaao sam ti brata, ali moramo ga izvui to prije. Moe li za sat vremena biti kod tala? to mu je? Iznenaenje na njenom licu zamijenila je briga; to je bilo lake podnijeti. to mu se dogodilo? Bolestan je? Enaor strese glavom. Muili su ga. Nije dobro. Zasluivala je iskrenost. Moda ne preivi. Kalaide je samo nekoliko puta zatreptala; pokuao joj se ohrabrujue osmijehnuti, ali nije bio siguran je li uspio. Gdje je sad? upitala je, s onim tipinim praktinim pristupom. U podrumu. Izvui u ga, ali Onda emo se nai tamo. Blie je. Vrata su ispod stubita. Oekuj me za sat vremena.
203

Izala je iz kontakta ne dajui mu vremena da odgovori. Enaor je priekao jo asak, pitajui se hoe li se vratiti, moda kad se malo smiri, ali nije bilo nieg. I nee biti: znao je da se moe koncentrirati koliko i on. Ili vie. Ispustivi jo jedan dug dah, ustao je i dotakao Helaira po ramenu. Hvala ti, Helair, rekao je. Sad moramo pouriti u podrum. Dolo je do promjene planova. Moramo odmah izvui djeaka. uvar zida pogledao ga je s neim nalik divljenju. Ti ba ne gubi vrijeme? rekao je ustajui. Enaor je ve bio kod vrata. Uglavnom ne. *** Kalaide je naas ostala sjediti sklopljenih oiju, ne obazirui se na Nascilino zabrinuto dozivanje. Mogla je zamisliti posljedice ghardskog muenja, a znala je i da Enaor ne bi pretjerao. Kolionu je bilo tek trinaest godina; napunit e etrnaest na Zimoslavu. Prije no to je ustala, u sebi se zaklela da e doivjeti svoj roendan. Pomozi mi da pokupim stvari, Nascila, rekla je uurbano. Moramo se brzo pokrenuti. Enaor je pronaao Kolija, ali moramo za sat vremena stii do kue. Nascila ju je zbunjeno gledala kako uri. Kako... to... Imamo vezu. Podigla je deku s poda i povukla drugu s Nascilinih ramena. Moemo razgovarati na daljinu. Ti i Kolion? Nikad nisam Ne Kolion. Bisage, deke, zdjela za aj, Leinarova vrea, njena jakna: imala je sve. Dodirnula je lani oko svoga vrata, kao da ga je u meuvremenu mogla izgubiti, ili moda za sreu, onda provjeri kope na Leinarevom sedlu i okrene se Nascili. Ja i Enaor. Ti jai, ja u trati. U boljoj sam formi od tebe. Trati kraj konja? Ti si luda! Leinar nas nee nositi obje, Nascila, a treba mi tamo. Samo me posluaj. Kad se Nascila uspela u sedlo, Kalaide potape Leinara po ramenu i uhvati njegove uzde. Samo mala jutarnja etnja, duice, slagala je besramno. A poslije cijeli dan moe spavati. Potrala je, odmjerenim korakom. *** Podrum su uvala dva straara, jedan Ghard i jedan Stariji. Kalhanac se poklonio i propustio Helaira bez pitanja, i smjesta posluao naredbu da ih ostavi na miru, nestajui uza stube, vjerojatno kako bi uicao koji dim iz neije nargile. Ghard je neko vrijeme oklijevao, i konano ostao na poetku hodnika, bez rijei promatrajui dok je Helair otvarao vrata prve elije i pregledavao zarobljenika u njoj. Bio je to neki Ghard, koji ih je doekao bujicom psovki. To je jedan od Badgorovih, objasnio je Helair opet zatvarajui vrata. Ne znam to je uinio, ali mislim da ga kazna tek oekuje. Otvorio je vrata sljedee elije. To
204

je tu, doda apatom. Postavio je baklju u stalak na zidu, kleknuo kraj gomilice krpa na podu i pronaao jednu ruku. iv je, ree preko ramena. Mogao bih ga pokuati malo pokrpati. Priguio je uzdah. Ali ne znam koliko. Enaor se oslonio na vrata, ispod oka pazei na ghardskog straara. Uini to moe, ali brzo. Progutao je psovku; ako ovo doe Badgoru do uiju, bit e u najmanju ruku sumnjiav. Mora postojati neki nain da se rijei tog straara. Helair se uspravio zabrinutog lica. To je to, promrmlja. Ne usuujem se pokuati jo neto. Dobro, ree Enaor glasno, onda da ga iznesemo na svjetlo. Helair je upitno podigao obrve. Enaor ue u eliju i podigne djeaka u naruje. Bio je u nesvijesti. Samo me slijedi, proape uurbano, i razvij zanimanje za ljudsku anatomiju. Izaao je iz elije i opet se okrenuo Helairu. Gdje da ga stavim? Pokazao je na stol na kojem su dvije prazne ae i ratrkani komplet kocaka svjedoili o dosadi straara. Moe li ovdje? Helair je kimnuo, bezizraajnog lica. Enaor prie stolu i stane. Hej, ti! dovikne na ghardinu. Doi ovamo! Straar im se namrteno pribliio. to je? Ralisti stol. uvaru zida treba, za eksperiment. Na mom zatvoreniku? Enaor nehajno slegne ramenima. Zatvorenik je ionako mrtav. Ili bi radije da se posluimo onim krupnim iz druge elije? Nadao se da ovjek nije zatvoren zbog neeg to bi navuklo mrnju drugih vojnika. Veina takvih sluajeva odnosila se na pijane tunjave, neto to su svi razumjeli. to namjeravate? inilo se da je Enaor dobro procijenio; vojnik je i nesvjesno koraknuo prema eliji s Ghardom, kao da ga eli zatiti. Namjeravam provesti anatomsku disekciju, ree Helair nevino. Naravno, mortisekcija je za poetak bolja nego vivisekcija. Ghard pogleda Enaora. to on to govori? Razrezat e tijelo na komade tako da ih moemo izbliza pogledati. Osjetio je kako mu se djeak mie u rukama, i pomakao se da to prikrije. Hoe li nam raistiti stol, ili da ga samo spustim preko svega? Ne bi trebalo biti puno krvi. Straar je problijedio i posegnuo rukom pod prsluk, vjerojatno da dohvati amulet. Razrezati tijelo...? ponovio je. Da. Hoe ostati i gledati?
205

Kao to se Enaor i nadao, Ghard je uurbano stresao glavom i nestao uza stube. Enaor se osloni na zid i ispusti izdah olakanja. Kako si znao da e tako reagirati? upitao je Helair raiavajui stol. Ghardi vjeruju da je dua izravno povezana s tijelom; spaljuju mrtve da bi je oslobodili. Zarezati u mrtvo tijelo je vjerojatno najuasnija stvar koju mogu zamisliti. Slegnuo je ramenima. Zato ostavljaju tijela svojih neprijatelja na krievima. Tako ne ubijaju samo tijela, ve i due. Ali... Znam. U ovom ratu su se stvari malo promijenile. Enaor je opet pogledao u hodnik, onda krene prema stubama. Dosad je ve trebala stii, promrmljao je nestrpljivo. Ako ih uhvate s jo ivim djeakom u rukama, to bi dovelo do pokolja. Naravno, ak i ako sve bude ilo po planu, morat e objasniti gdje je tijelo, ali to bi se nekako moglo rijeiti a samo e on ostati u neposrednoj opasnosti. Bio je uvjeren da se Badgor ne bi usudio dotai Helaira. Tihi zvuk natjerao ga je da zadri dah oslukujui, ali bio je to samo djeak u njegovom naruju, bezglasno molei za milost. Enaor mu je proaptao nekoliko umirujuih rijei u uho i opet se oslonio na zid. Pokuaj pronai vrata pod stubama, Helair. Zaudo, neto u njemu skoro se nadalo da e se straar vratiti i prisiliti ga na akciju. Mogao bi ubiti straara, otii s Kalaide i zaboraviti da je ikad uao u Nar Reolis. Pronai neko mjesto za sve troje, moda krenuti prema sjeverozapadu kad se djeak jednom oporavi, potraiti utoite u Orhsarnu. Redovito podrezivati kosu, izgubiti prsten u movarama. Zaboraviti Anlahlan. Zaboraviti Inae. Zaboraviti sve. Samo, naravno, Badgor e pokuati na silu otvoriti dveri kaosa, i cijeli svijet bi mogao nestati. Ili, ako ne uspije, mogao bi samo nastaviti s borbama i ubijanjem. A od toga nee imati kamo pobjei, ne na ovom svijetu. Snovi o miru su za druga vremena. Za druge ljude. Ne vidim... Helair se prekinuo i ustuknuo. Dio zida pod stubitem zakripao je i otvorio se. Enaor? Kalaidin glas stigao je kroz pukotinu, malo drhtavo, kao da je zadihana ili vrlo napeta. Mogao ju je zamisliti, leima uza zid, zapetog luka. Proistio je grlo. U redu je. Sve je isto. Stupio je pred otvor. I imam Koliona. U prolazu je bio jo neki obris; prije nego to Enaor stigao ita pitati, Kalaide je izjurila na hodnik i nagnula se nad svoga brata. Blaga Matrielen, promrmljala je, ali prsti su joj ve traili slomljene kosti, i vidio je kako joj se pogled muti od iscjeliteljske koncentracije. Nema sad vremena za to, eno. Uzmi ga i idi odavde, to bre moe, to dalje moe. Unajmi brod ako ga pronae, ili
206

A ti? Kalaide se okrenula natrag u spilju i pokretom ruke dozvala drugi obris. Ide s nama? Jesi li to otkrio? Ne i da. Moram ostati ovdje. Pridolica je bila ena, prljava kao da je provela mjesec dana u katakombama, zapanjenog, iscrpljenog lica. Kalaide joj se ohrabrujue nasmijei. Ti e ga uhvatiti za noge, Nascila. Moramo ga odnijeti natrag do mjesta gdje smo ostavile Leinara. Usput, ovo je Enaor nasmijala se konjokradica o kojem sam ti priala. Enaor, Nascila, moja urjakinja. Konjokradica? Objasnit u ti kasnije. Zastala je s rukama na ramenima svoga brata. Hoe li biti nekog kasnije? Enaor oblizne usnice. Gdje je Leinar? Pedesetak koraka dalje dokle smo ga mogle natjerati. Ja u odnijeti Koliona. Okrenjuo se Helairu. ekaj ovdje, Ako netko doe, zazvidi i zatvori vrata. Ne ostavljajui Helairu vremena da se pobuni, sagnuo se i uao u podzemni hodnik. Prolaz je bio jedva dovoljno irok da proe s djeakom u naruju. U tiini je slijedio Kalaidinu urjakinju, pokuavajui procijeniti koliko vremena ima da smisli neko rjeenje. Ako Badgor nije lagao, krenut e ubrzo. Jer mu je djeak konano rekao... to? to je mogao znati? Toan poloaj hrama? Kalaide, rekao je ne okreui se, postoji li ovdje neki stari hram? Prvi je odgovor bio tih, iznenaen zvuk, znak da joj je prekinuo misli. Star? Koliko star? Jako. Ba i ne. Hram kojem sam pripadala je izgraen prije malo vie od sto godina. Prije je postojao drugi, navodno jo iz predharajskih vremena, ali uniten je jo u drugom graanskom ratu. Zato? Stigli su do proirenja u hodniku gdje ih je ekao konj. Enaor je spustio djeaka na tlo to je njenije mogao i promatrao Kalaide kako se sputa kraj njega da ga pregleda. Zato su Ghardi ovdje. Misle da je hram prolaz do kaosa. Do kaosa? Stresao je glavom. Predugo za objanjavanje. Bi li tvoj brat znao za taj prvi hram? Naravno; svi smo uili povijest. Ustala je i uhvatila ga za ruku, pokuavajui ga natjerati da je pogleda. Enaor, to se dogaa? Previe toga. Njen palac povlaio je nervozne crte po njegovom dlanu. Ruke su joj bile prljave, nokti ispucali.
207

Proistio si je grlo. Kalaide. Ovo je kraj. Naas je prestala disati, ili se bar tako inilo. Oh. Shvaam. Ne, sigurno ne shvaa, ali morat e mi vjerovati. Ja... mora biti na sigurnom, da ne moram brinuti i za tebe. Ne znam to u uiniti, ali neto moram. A ti sad ima svoga brata na brizi, i urjakinju, a... Glas mu je zamro. A ja moram zaustaviti svoga brata i, ako mogu, spasiti svoju ljubavnicu iz njegovih ruku. to bi mu rekla na to? Kalaide strese glavom. Ne mora objanjavati. Znali smo... Uostalom, emu je to kraj. Uhvatila se za ramena i uzmakla za korak. Zbogom, Enaor, rekla je ne skreui pogled. emu je to kraj. Trebalo mu je od toga biti lake. Ali nije. Pokuat u se povremeno javiti. Ne brini za nas; pronai emo neko sigurno mjesto. Okrenula se i pogledala si brata. Imat u puno posla. Opet priavi blie, ispruila je jednu ruku i dotakla crtu na njegovom obrazu, s blagim osmijehom na licu. Pazi na sebe. Trebao ju je uhvatiti za ruku, ali nije mogao, ne s Inainim licem u glavi, samo dva kata iznad njih. A onda se zauo prodoran zviduk. Bez rijei, oboje su potrali prema podrumu, a Kalaide je preko ramena dobacila kratku uputu Nascili dok se saginjala da pokupi luk i strijele. Ostani ovdje, sikne Enaor. Moda e ti trebati pomo. Nascila se zasad moe brinuti za njega. Helair se jo hrvao s vratima kad su stigli do njih. Ghardi na vrhu stubita, apnuo je. Pouri. Enaor se provukao kroz dopola zatvorena vrata i gurnuo ih svom snagom, ali nisu se htjela pomai. Ne tako. Kalaide se oslonila na zid, hvatajui dah. Postoji mehanizam za zatvaranje. Kraj tvoje desne ruke. Jo ju je vidio kroz otvor; lice joj je bilo neprirodno blijedo. Potrai pukotinu u zidu. Kod Sruila se na pod. Helair, stani. Enaor se provukao natrag u prolaz. Ve je uo korake na posljednjem odmoritu stuba. Kalaide je bila u nesvijesti: kad joj je podigao ramena, glava joj se zabacila unatrag. Ako ostane unutra, nee se moi vratiti. Pouri! Jedna zbunjena ena i djeak na samrti; tko zna kad e je nai, i nee joj moi pomoi. Ona ne pada u nesvijest. Ne bi se uope smjela onesvijestiti ako je veza meu njima netaknuta, a znao bi da nije. Neto je uasno pogreno.
208

Da en! Enaor! Podigao ju je i leima otvorio vrata. Kraj tvoje desne ruke, pukotina u zidu. Zatvori vrata. Napravio je nekoliko dugih koraka, naslonio se na zid da bolje razmjesti Kalaidinu teinu na rukama, a onda krene prema stubitu, nadajui se da se nije previe zaprljao u podzemlju. A onda je zauo Badgorov glas.

209

XXXII

Tako brzo si odustao od nae pogodbe? Badgorov osmijeh moda je bio i iskreno tuan. Znai da sam ti i opet previe vjerovao. Enaor podigne obrve. Zato tako misli? Straar mi je rekao da si u podrumu i provodi eksperimente na jednom mom zatvoreniku. Sad te nalazim sa enom u rukama. Ako magija Starijih nije postigla prilino nevjerojatan napredak, mislim da imam pravo biti bar malice sumnjiav. Misli na ovo? Enaor je pogledao Kalaide kao da je potpuno zaboravio na nju. To je trebala biti Helairova pomonica, ali onesvijestila se kad je vidjela krv. Samo je nosim gore. Helair se pojavio iza njegovih lea, malo zadihan ali dovoljno pametan da samo promrmlja neodreen pozdrav. Badgor zlovoljno puhne. Neu te ni pitati hoe li potvrditi njegovu priu, uvaru zida, rekao je, sputajui se da bolje pogleda Kalaide. Sigurno si uo svaku rije. Posegnuo je da makne kosu s Kalaidine lica. Enaor ju je skoro izmakao od njegova dodira, ali se na vrijeme zaustavio. Hmm... ne sjeam se da sam je prije vidio. Gdje ste je pronali? U kuhinji? Pogledao je preko Enaorovog ramena u Helaira. Prije no to je uvar zida mogao odgovoriti, Enaor se pogurao, bojei se razotkrive lai. Ona je moja. Tvoja? U smislu...? Kalaide se promekoljila u njegovom naruju. Enaor je podigne s dramatinim naprezanjem. Najobinijem. Slukinja, i tea nego to djeluje. Popeo se jo jednu stubu. Rado bih je spustio, ako nema nita protiv. Kamo si je nosio? U Helairovu sobu, da pronaem neto ime bismo je prizvali svijesti. Badgor je pucnuo prstima preko ramena. Dergorn, odnesi je u Helairovu sobu. I pripazi da nikamo ne ode kad se osvijesti. Nevoljko, Enaor je prebacio Kalaide u naruje Badgorovog ovjeka i u tiini gledao kako je odnose uza stubite, a Helair ih slijedi. A zato se uope mui s poslugom? Badgor se jo uvijek sumnjiavo mrtio. Nisi mogao naprosto nekog pozvati? Povukao se za bradu. Ili se radi o vrlo osobnoj posluzi? Enaor slegne ramenima. Pomogao sam joj kad je ostala bez doma, i sad me slijedi kao vjerno
210

pseto. To zasluuje neto brige. Vjerna kuja, misli rei. Nije loa za enu. Enaor si je proistio grlo, pokuavajui odluiti koja bi verzija Badgoru djelovala uvjerljivije. Izgleda da obojica volimo stvari izvan... naeg neposrednog okruenja, Badgor. Moda je to obiteljska crta. Oprezno je koraknuo prema gore, ekajui reakciju. Badgor je pokretom ruke otpustio ostale vojnike i krenuo za njim. Gdje si je naao? Taj dom koji je izgubila. Na sjeveru, blizu Kastranionova Prsta. Neko selo koje je spalila tvoja vojska. Sa svakom rijei uvaljivao se sve dublje. Ako Badgor doe do Kalaide prije njega, oboje e umrijeti. Zato je nije ostavio u prolazu? Zato mora biti tako glup kad se o njoj radi? I to je neko drutvo. Zato je prije nisam vidio? Sad se okrenuo, da bi Badgor vidio njegovo iznenaenje. Oekivao bi da ti predstavim slukinju? Doli su do naetiona; bio je prazan, to je govorilo koliko je kasno. Nitko nije obraao panju na nju. Enaor stane i okrene se svome bratu. uj, Badgor, jako je kasno, umoran sam. Moemo li ovu silno uzbudljivu raspravu odgoditi za jutro? Kad se obojica naspavamo? Nisi bio preumoran da pomogne Helairu. Potujem uvare zida. Tako su me odgojili. Batharon ga lovio, a to s djeakovim navodnim tijelom? Badgor je zurio u njega stisnutih oiju. Lae, Enaor. Samo ne mogu odluiti u emu. Stresao je glavom. Zato bi mi lagao o igraki? Osim ako... Osim ako nije igraka. Enaor se morao prisiliti da nastavi disati. Bili su sami; ako bude dovoljno brz, mogao bi presjei Badgoru grlo prije nego to stigne pozvati pomo. Onda pouriti do Helairove sobe, laima ili maem se probiti do izlaza i pobjei. Bar bi jedan dio koalicije bio oslabljen. Spustio je ruku do bodea. Osim ako? Ako ne brine to u rei Inae. Neoekivano, Badgor se nasmijeio. Srami se, zar ne? Tako je, srami se to si se tjeio ljudskom enkom... i srami se nje. Kako se zove? Kalaide. Badgor se nasmije. Ma nemoj. A oevo ime? Ne znam. To jest ona ne zna. Badgor prezrivo puhne. Pa, bar u imati ime tjeiti Inae ako me stvarno natjera da te ubijem. Potapao je Enaora po ramenu. Ali zasad ne brini. uvat u tvoju tajnu. Zahihotao si je u bradu i krenuo prema
211

glavnom stubitu. Enaor se okrenuo prema kuhinji. Ruka mu je ve bila na vratima kad je Badgor doviknuo: Jo samo neto: to ste uinili s tijelom? Enaor se polako osvrne. Kojim tijelom? Onaj djeak kojeg si pomogao rasjei. Mene bi zanimalo da vidim ljudsku anatomiju uz objanjenja. Gdje su ostaci? Helair je rekao da e se pobrinuti za to. Time e dobiti bar malo vremena. Ali nije ba puno ostalo. Aha. A nije bilo ni puno krvi bar je ja nisam vidio. Ne. Vjerojatno je umro ubrzo nakon to si ga ispitao. Otvorio je vrata umornim pokretom koji nije bilo teko odglumiti. Ali u eliji je sve puno krvi. S mranim nadahnuem, dodao je: izme su mi skoro unitene. Od toga je umro? Izgubio je previe krvi? Batharon ga lovio, zar nikad nee popustiti? Ne znam. Pitaj Helaira. Kao prizvan njegovim rijeima, uvar zida pojavio se na vratima kuhinje. Ah, da en, ba tebe traim. Oi su mu djelovale zabrinuto. Tvoja slukinja dolazi k sebi. Ba fino. Treba mi oistiti izme. Uao je u kuhinju, povlaei Helaira za sobom. Laku no, Badgor, dobaci preko ramena. Laku no. Neka ih radije oblie. To moe biti jako zabavno, vjeruj mi. Vrata kuhinje zatvorila su se uz zvuk Badgorova smijeha. *** Kalaide je dola k sebi meu sumranim zidovima nekek sobice, uz prodoran miris soli. Odnekud poznato lice okrueno bijelom kosom nasmijeilo joj se kroz izmaglicu pred oima. Sve e biti dobro. Ostanite jo malo leati, rekao je ovjek, nestajui joj iz vidnog polja. Kalaide je rado posluala njegov savjet, pitajui se to se dogodilo. Zadnje ega se sjeala bilo je tranje kroz podzemni prolaz za Enaorom, tik prije nego to je svijet nestao, a sad je leala na uskom krevetu pokrivena svojom jaknom. Ne bi trebala biti ranjena: veza s Enaorom bi to sprijeila a, osim toga, nita je nije boljelo, a nije bilo ni tuposti balzama protiv bolova. Pri dnu eluca osjeala je trag munine, ali to je bilo normalno poslije nesvjestice. Kad bi se samo mogla sjetiti onih zadnjih trenutaka prije no to je pala, moda bi joj neto bilo jasnije. Ostavila je Koliona s Nascilom... Kolion. Nascila. Podzemni prolaz. U kojem sasvim sigurno nije. Kad je to shvatila, naglo se uspravila i morala se osloniti na zid kad joj se vid opet zamutio. Neki ovjek u ghardskoj odjei priao je njenom leaju i rekao neto. Pokuala je stresti glavom da mu pokae kako ga ne razumije.
212

Ne govori ghardin? upitao je, preavi na neto to je moglo biti zastarjela verzija harajskog. Kalaide prepozna jezik Starijih. Ne. Grlo joj je bilo suho. Mogu li dobiti au vode? ovjek se ogledao oko sebe kao da ni njemu to nije poznato okruenje. Ovdje ne vidim vode, a ne smijem te ostaviti samu, rekao je. alim. Kalaide polako opet legne i sklopi oi. to se dogaa? Gdje je? Gdje smo? Ne sjea se? ovjek je djelovao iznenaeno. U harajskoj vili na obali. Vrata su se kripavo otvorila; Ghard je stao trunicu uspravnije. Tvoj gospodar je ovdje. Gospodar? Moda jezici i nisu toliko slini. U vidokrugu joj se opet pojavio onaj bjelokosi ovjek, i iza njega Enaor. Sad u je pregledati, ree bjelokosi Ghardu. Budi tako ljubazan i ostavi nas. Ne smijem je putati iz vida. Ma, glupost. U ovakvom stanju nee nikamo otii, a kad bi i mogla, ova vrata su jedini izlaz. Samo ostani u kuhinji. Ghard je oklijevao. Enaor je otvorio vrata i stao kraj njih. Rei u bratu da si ispravno izvrio dunost, ne brini, rekao je. A sad nas ostavi. Nije podigao glas, ali nije ostavio ni mjesta neposluhu. Uz zbunjen uzdah, ghardski vojnik izae. Enaor je zatvorio vrata i naas se oslonio na njih, prolazei rukom kroz kosu. Oprosti zbog svega ovoga, Helair, rekao je tiho, skoro posrui po sobi da sjedne na krevet. Zvuao je umorno. Kako si? upitao je, zabrinuto joj prouavajui lice. Kalaide je opet sjela, ovaj put opreznije. Malo nesiguno, ali to e proi. to se dogodilo? Gdje su Kolion i Nascila? Onesvijestili ste se. Bjelokosi ovjek spustio se na krinju u uglu sobe, nudei joj stidljivi trzaj osmijeha. Usput, ja sam Helair vail Orinaor. Ja sam vas osvijestio. Da, oprostite. Enaor je uhvati za ruku. Helair, ovo je Kalaide. Ona je... moj tuma. Helairove obrve su se podigle s trakom iznenaenja, ali nije komentirao. Drago mi je to smo se upoznali, gospo. Nisam znao da su Harajci toliko kulturni da imaju tumae. Kalaide je odsutno kimnula glavom, traei objanjenje u Enaorovom pogledu. Skoro neprimjetno je stresao glavom. Bojim se da sam te morao predstaviti kao slukinju, rekao je, putajui joj ruku. To sam jedino mogao smisliti da opravdam odakle ti ovdje. to je s Kolionom? Jesu li ga opet zarobili? Nesigurno je pogledala prema vratima. Jesmo li mi
213

zarobljeni? Kolion je u katakombama s Nascilom. Onda moram smjesta k njemu. Krenula je ustati, ali Enaor je zaustavi pokretom ruke. Ne moe. Nismo ba zarobljenici, ali paljivo nas nadgledaju, kao to si primijetila. Spustio je glavu. Mora ostati ovdje. Zato? Jer ja moram ostati. Polako je opet podigao glavu i susreo joj pogled. I ne smijem izgubiti ono malo Badgorovog povjerenja to imam. Oito su joj manjkali neki djelovi slagalice, ali ovog asa je nisu ni zanimali. Kolion me treba. Moda ima unutarnjeg krvarenja... Nascila se nee moi pobrinuti za njega. Munina koja se djelomino povukla sad se opet pojavila, ali ovog puta, znala je, od uzrujanosti. Duboko udahnuvi, natjerala se da ostane mirna. Mogla bih se samo tiho izvui. Ako misle da sam ti slukinja, vjerojatno nee ni primijetiti da me nema. Badgor e primijetiti. ak i u svjetlu svjetiljke, vidjela je ljubiasti odsjaj u njegovim oima, ali vie ga se nije bojala. Smisli neko objanjenje! Reci mu da me alje nekamo. Proklet bio, ti si me uvalio u ovo, sad me i izvuci! Ispriavam se, da en, ali... zar se ne bi tvoj uvar zida mogao pobrinuti za djeaka? Znam da nemamo ba puno medicinskog poznavanja ljudi, ali siguran sam da bi bilo dovoljno. Okrenuo se Kalaide. Zacijelo ni vi ne biste mogli nita bolje. Kalaide ga je pogledala ne shvaajui, onda se opet okrene Enaoru. O emu on to govori? to je uvar zida? uvar zida je najvei strunjak za magiju i medicinu kojeg neki klan ima; neto kao da en, samo u duhovnoj sferi. Djelovao je malo iznenaeno. Kako moete biti tuma i ne znati takve stvari? Kalaide se ugrize za usnicu, mrtei se prema Enaoru. Helair je njega maloprije nazvao da enom, zar ne? Nije znala ni to to znai, ali ula je da Enaor to spominje kao dio svoga imena, a sad se inilo da se radi o neem vanom, kao nekakvoj tituli. Ostavivi tu novu zagonetku za kasnije, stresla je glavom. Ja prevodim s perdalaja na harajski, ne na va jezik, rekla je, improvizirajui jer je Enaor izgleda ostao bez ideja. Ja bih to nazvala glavom hrama. Harajski i va jezik su slini, ali nisu posve isti. Moete li o jezicima raspravljati kasnije? Enaor je ustao i ushodao se po sobi. Nemamo ba puno vremena. eno, moram ti rei to da kae. Badgor e te sigurno ispitati, ako ne noas a onda sutra, i teko da emo prije toga imati priliku razgovarati. Kalaide ga je sluala ne vjerujui. Nije joj dao ni priliku da odgovori, samo je poeo nabrajati to sve mora zapamtiti, ak je i ne gledajui. I, naravno, nije joj
214

dao ni naslutiti to je ispriao Helairu. Dakle, lau svima, a on oekuje da polovicu toga jo i improvizira. Kako e to uiniti? I zato? Zato je nije naprosto ostavio kad se onesvijestila? Zato ju je morao odvui unutra, daleko od Koliona, ni ne razmiljajui to ini? Prije se nije tako ponaao. Je li mogue da je samo to to je okruen svojim narodom, to ga zovu da en togod to bilo dovoljno da se toliko promijeni? Ili je opet postala bezimena ljudska ena jer je uvijek tako razmiljao o njoj, i prihvaao njeno drutvo samo zato to nije imao izbora? Dah joj je okraao od bijesa. Morala se natjerati da prieka kraj njegove reenice. Mene zanima samo jedno, rekla je ustajui. Kad se mogu vratiti Kolionu. Ne moe. Neto u njenom pogledu vjerojatno ga je natjeralo da doda, kao da to neto objanjava: Pa rekao sam ti to. Ali mi nisi rekao zato, a razlog ti mora biti prokleto dobar. Helairov zapanjen pogled na njoj postao je jo samo jedna toka na sve duem popisu stvari koje e razjanjavati kasnije. Stala je ravno pred Enaora i uhvatila mu pogled. Zna to trai od mene, apnula je bijesno. Reci mi zato. Jer puno vie od jednog ivota moda ovisi o tome. Napola je ustuknuo, kao da se boji da e ga dotaknuti. Puno smo riskirali ve i time to smo ga izvukli iz podruma. Budi sretna to smo i toliko uspjeli. Stresavi glavom, okrenuo se vratima. Dosta pitanja. Pokuat u ti pronai neki pristojan smjetaj. Sve drugo moe ekati do sutra. Ne dajui joj vremena za pobunu, izaao je i zatvorio vrata za sobom. Kalaide je eljela pojuriti za njim, natjerati ga da stane i pljuskati ga dok ne doe opet k sebi, ali pred vratima je stajao ghardski vojnik, a u sobi ju je bjelokosi Stariji promatrao zadivljenog izraza lica. Ispustila je frustirani dah. Jako mi je ao, rekla je, jedina pristojna stvar koje se mogla sjetiti. Izgleda da ste vi u ovo upetljani viemanje protiv volje. Ne brinite za mene, gospo Kalaide. Ustao je kad se okrenula, kao da joj pokuava nekako iskazati potovanje. Mogu li ita uiniti za vas? Bilo bi puno stvari, ali sve su poinjale izlaskom iz sobe. Mogu li dobiti au vode, molim vas? Naravno. Helair je otvorio vrata, mrmljajui neto umirujue ghardskom vojniku koji je ekao u kuhinji, i vratio se u sobu s pladnjem u rukama. Spustio je pladanj na krinju i natoio vode iz tekog staklenog vra u odgovarajuu au, a onda joj je pruio. Kalaide je prihvatila au uz zbunjeni pogled; nije se sjeala takvog stakla u Nar Reolisu, a znala je cijeli inventar napamet. I vr i aa bili su na nekim mjestima grubi na dodir, a na drugima glatki i prozirni; dvije vrste povrina tvorile su sloenu sliku rue koja kao da je zarobljena u ledu. to je ovo? upitala je pokazujui glavom na au. Prelijepo je.
215

Kalhanski kristal. Nai umjetnici rade s pijeskom koji posebno uvozimo iz Kalea. Jo jedan poluosmijeh. inilo se da ga nije u stanju dovesti do kraja. ujem da je to ravno i luksuzu Anlahlana, dodao je s natruhom ponosa. Kalaide nije imala pojma kako bi reagirala. Odjednom se jo jedno padanje u nesvijest inilo sasvim prihvatljivim rjeenjem. Umjesto toga, sklopila je oi i protrljala ih kao da je umorna. Oprostite... promrmljala je neodreeno, ali Helair je smjesta skoio i uzeo au. Naravno, rekao je, vodei je do kreveta. Ja bih se trebao ispriati to sam vas pustio stajati. U vaem stanju, sasvim prirodno... Kalaide se zbunjeno namrtila. Kako to mislite? U oima mu je naas bljesnula zabrinutost. Oh, to je tajna. Pa jasno, ba sam glup... S ispriavanjem je stresao glavom. Oprostite mi, gospo Kalaide. Kad ste se onesvijestili, bio sam tako slobodan da vas malo pregledam kroz sivozor, tako da ja znam, ali ne morate brinuti. Ne bih izdao takvu tajnu. Da se da en samo sjetio ranije me upozoriti... Za jednu no je bilo sasvim dosta tajni. O emu vi to govorite? Helairove oi se iznenaeno raire. Znai, stvarno ne znate? Gospo Kalaide, trudni ste.

216

XXXIII

Da en. Straarica pred Kathailinim odajama kimnula je glavom u znak potovanja i koraknula u stranu da propusti Enaora. Lai enna vas oekuje. Udarila je helebardom o pod, a vrata su se otvorila. Kathailin je nalakeno leala na lealjci, umotana u halju plavu kao poetak ljetne noi, s nargilom kraj sebe. Kad je Enaor uao, pruila mu je ruku ne ustajui. Anlahlan. Drago mi je to si odrao rije. Nasmijeila se. Uasno bih se razoarala kad ne bi bio vrijedan svoga nasljea. Enaor nije prihvatio pruenu ruku. Umjesto toga, stisnutom akom si je dodirnuo prsa. Pozdrav izmeu dvoje vojskovoa: htio je da stvari ostanu ogoljene. ao mi je to toliko kasnim, Kalhana, rekao je. Imao sam malih problema. Kathailin podigne glavu. Kakvih? Tvoj saveznik osumnjiio je moju slukinju za uhoenje, i viemanje je zatvorio u Helairovoj sobi. Priao je stolu kraj vrata, odabrao vr s vinom i au. Pitao sam se bi li se to moglo nekako srediti. Lai enna Kalhana namrteno je sjela. Strano! Kako taj nikogovi moe i pomisliti da smije dirati neto nae i pri tome vrijeati mog uvara zida! Smjesta u se pobrinuti za to. Pljesnuvi rukama, nastavila je, preko ramena gledajui Enaora. Kad mi se prvi put obratio, uinilo mi se da bi cijela stvar mogla biti zabavna, i posluiti da vratimo znanje koje nam po pravu pripada. Ali, iskreno, to se dulje sve ovo razvlai, to on postaje bezobzirniji. Treba ga podsjetiti tko ima jae karte. Dok je Enaor pijuckao vino, pojavilo se dvoje straara. Idite po Badgora, smjesta. Probudite ga ako treba. Kad su izali, vratila se na svoju lealjku. Jedino to ne razumijem jest kako je uspio jednu Stariju nagovoriti da se uda za njega. Upoznao si njegovu enu? Uzela je cijev nargile. Pripali mi, molim te. Ton joj nije doputao odbijanje, a Enaoru je bilo drago to moe prikriti lice. Spustio se na koljena i zapalio vatru ispod nargile. Lai enna Kalhana spustila mu je ruku na rame, zadravajui ga pod svojim nogama. Ali naravno, ti je pozna. Ona je iz Anlahlana, zar ne? To znai da bi ti mogao ponititi njen brak. Enaor nije podigao pogled. To bi vjerojatno jako razljutilo Badgora. Moemo li si to priutiti? Jo ne. Ali uskoro. Enaor je ustao; Kathailin mu je to dopustila, ali nije izmakla ruku, tako da joj je dlan skliznuo niz njegovu ruku i bedro. A bit e ga uitak malo poniziti, zar ne?
217

Enaor korakne unatrag. Nemam vremena za uitak. Kathailin se nasmijeila. Uvijek ima vremena za uitak, Anlahlan, rekla je tiho. Inae nita nema smisla. Sklopila je oi udiui dim. Helair se isto uvijek ljuti kad si ugaam. Ali kad se nemam emu veseliti, nemam volje ni za to. Koliko sam shvatio, htjela si povratiti Kalhaninu davnanju slavu. Slavu nae rase, Stariji, a ne samo Kalhane. Odmakla je nargilu da ga pogleda bez zastora dima; oi su joj bile sive kao kamen. To elilm. Ali uitak je dio toga. Ako zaboravimo svoje uitke, umjetnost, ljepotu, onda nam nee koristiti ni to nam je cijeli svijet pod nogama. Ne bismo se nimalo razlikovali od ljudskih barbara. Naslonila se na lakat. Sad idi, Anlahlan, rekla je. Bit e lake ako ne bude ovdje dok razgovaram s Badgorom. Ali ne brini: pobrinut u se za sve. Nasmijeila se. Ionako to uvijek radim. Enaor joj uzvrati smijeak. Znam kako je to, Kalhana, rekao je. Opet dotakavi prsa akom, okrenuo se i izaao. Pred vratima je stajala Kalhanka u civilnoj odjei i razgovarala sa straarima. im se Enaor pojavio, straari su zautjeli, a ena je prila Enaoru uz naklon i vladarski pozdrav. Ako bi me da en slijedio, rekla je, njegove odaje su spremne. Enaor je samo naas oklijevao. Ako bude ekao da vidi to je s Kalaide, samo e navui jo sumnje na oboje. Vrlo rado, ree. ena ga je povela uza stube, na djeji kat. Enaor ju je slijedio sporim, umornim koracima. Trebao bi razmiljati, ali san ga je ve poeo hvatati. Razgovor s Kathailin nije mu ba puno pomogao. Ako eli otkriti koji su im tono planovi, morat e brzo zadobiti povjerenje, njeno ili Badgorovo. Ili bi to mogao doznati na neki drugi nain. Moda... ne, to ne bi mogao. Ve je ionako uvukao Kalaide u opasnost, i vjerojatno joj osudio brata na smrt kroz istu glupost. Nije mogao od nje traiti jo neto. ena koja ga je dovela u sobu nestala je im je zapalila svijeu i ula da Enaoru ne treba vie nita. Ostavi sam, Enaor se gorko nasmijeio. Smjestili su ga u Kalaidine sobe. Imalo je smisla: to je bio najvei sklop na drugom katu, opremljen vlastitom kupaonicom i s odvojenom spavaom sobom. Bilo je normalno da da en, pa makar i bez grada, dobije takav smjetaj. Skinuvi jaknu i koulju, zapitao se to bi Kalaide na to rekla. Skidanje izama je potrajalo: proveo je u njima skoro dva cijela dana, pa ih je ostavio kraj otvorenog prozora u dnevnoj sobi. Bile su stvarno prljave: ujutro e ga ekati gadan posao, kad se blato i krv sasue, ali sad je bio preumoran da bi neto poduzeo. Htio se samo okupati i naspavati. Otkopao je pojas s bodeom i prebacio ga preko ramena, onda krene u kupaonicu sa svijeom u ruci. Kupaonica je bila zadnja prostorija u nizu, iza male spavaonice. Enaor je svijeom zapalio svjetiljku na krinji kraj vrata spavae sobe. Kathailinina sklonost tradiciji Starijih oito nije obuhvaala i gostinjske sobe.
218

Spavaonica je kraj jednog zida imala nekoliko krinja, pod prozorom je stajao krevet opremljen tankim zastorima, a kraj suprotnih vrata stajao je stoli s naslonjaem. Na stolu je leao neki svitak, kao da ga je jo Kalaide tamo ostavila. Dok je plamen svjetiljke rastao, Enaor je vidio da netko spava u naslonjau, crvene kose koja se sputala niz naslon sve do poda. Inae? Spustio je svijeu i svjetiljku. Ona se trgla, privlaei rubove oko sebe kao da se prestraila. Oi su joj se naas razrogaile, onda naslonjaa i pretri sobu. Enaor je osjetio kako mu se ruke sklapaju skoro automatski. Tako je dobro poznavao taj pokret, nain kako su im ugibala jedno prema drugom kad bi sakrila lice u njegovo rame. ogrtaa skoi iz oko nje se tijela

Enaor, promrmljala je drhtavo. Osjeao je titranje njenih miia, ali nije bio siguran je li to od hladnoe ili iz nekog drugog razloga. Mislila sam da si mrtav, ne moe zamisliti, ja... Ostatak je bio nerazumljiv. Nije bio siguran da ga i eli uti. Naas, osjetio je kako mu tlo nestaje pod nogama; sve to je preostalo od svijeta bio je taj poznati miris sandalovine u njegovim nosnicama, i kakljavi dodir njene kose na njegovom obrazu. Ali onda su mu prsti dotakli jednu njenu naunicu, i odmakao se, pokuavajui joj vidjeti oi. Bile su krupne i srebrnaste kao i uvijek, i promatrale su ga s onim izrazom povjerenja, kao da moe sve srediti samo pokretom ruke. Plakala je; obrisao joj je suzu s obraza prstom. Inae, ponovio je bespomono. Bilo je previe toga to je htio pitati i rei. Nije znao odakle bi poeo. Uhvatila mu je ruku i pritisnula je na svoj obraz, sklapajui oi. Moe li mi oprostiti, Enaor? Vidio je kako je zadrala dah i prokripao kroz suho grlo: Ti bi trebala oprostiti meni. Ubio sam te. Osmijeh joj se pretopio u poljubac na njegovom dlanu. Uinio si ono to si mislio da je najbolje za mene, ljubavi. Nemoj se kriviti zbog toga. Pogledala ga je. Ja te nikad nisam krivila. Enaor je progutao, ne elei proistiti grlo. Vidjevi kako oklijeva, Inae je podigla ruke do njegovog lica. Mislila sam da si mrtav, Enaor. Mislila sam da te vie nikad nee vidjeti. Mislila sam da je sa mnom gotovo. Njena ramena pod njegovim rukama odjednom su bila udno strana, previsoka, prejaka; naas nije shvaao zato, onda sklopi oi i opet je privue sebi. Za ime Batharonovo, Inae, nemoj mi se ispriavati. Opet je udahnuo miris sandalovine s njene kose, traei zaborav. Znai, Badgor joj je ostavio kozmetiku. Moda joj je ak i nabavio parfem, kao to je Enaor nekad radio, naruujui skupi miris preko mora, i onda se cjenkajui kad bi stigao jer bi cijena uvijek bila via od dogovorene, zbog nevjerojatnih tekoa i nepredvienih nesrea na putu. Zamislivi Badgora kako se nadmudruje s korikanskim trgovcem, Enaor se i protiv volje nasmijao. Inae je podigla glavu i pogledala ga s upitnim izrazom
219

lica. to je smijeno, ljubavi? Bilo bi joj okrutno rei. Nita. Samo se smijem. Uzvratila je nesigurnim osmijehom. Enaor je vrkom prsta dotakao rupicu na njenom obrazu. To nisam doivio jo od Anlahlana, apnuo je. Da se nasmijem bez razloga. Ni to nije bilo istina, shvatio je odjednom. Zar e se na to svesti la za lai? Ono to su imali moralo je vrijediti neto vie. Inae. Osmijeh mu je zamro kad mu je glas pukao na njenom imenu. Sve ostalo je moglo priekati dok ne dozna. Moe li mi sad objasniti? Progutala je, a oi su joj se napunile suzama. Nee mi moi oprostiti. Nemam ti to oprostiti. Samo moram znati. Kad si pobjegao one noi, Badgor te slijedio. To je od poetka bila klopka ne znam zato, to mi nikad nije rekao. Slijedei tvoj trag, doao je do mene i shvatio da nisam iskrvarila. Usne su joj naas zadrhtale, kao da suzdrava suze, ili moda osmijeh. Spustila je glavu i pritisnula obraz o njegovo rame. Promaio si mi srce, ljubavi... kao da se nisi mogao natjerati da me ubije, bez obzira na sve. Enaor se namrti. Tako se jasno sjeao kad ju je ubio, zakleo bi se da nije promaio. Ali Inae je stajala pred njim, tako nedvojbeno, neodoljivo iva... Krivo se sjeao. Primijetila je promjenu njegova izraza i vjerojatno je pogreno shvatila, jer ga je skoro stidljivo poljubila u kutak usana. Neu vie govoriti o tome ako ne obea da se vie nee muiti zbog toga, ljubavi. Enaor strese glavom. Molim te, nastavi. Ispriaj mi sve. Inae ga je jo asak promatrala, a onda nastavi, prstom se odsutno igrajui pramenom njegove kose. Badgor... mi je odmah dao dio svoje energije, a onda me hranio naim ljudima sve dok se nisam oporavila. Rekao mi je da su te ubili. Prsti su joj se zabili u njegovo rame. Vjerovala sam mu. Drao me kod sebe, nisam imala nikakvog dodira s vanjskim svijetom. ak i kad je Anlahlan planuo, optuio je za to tvoga oca, tebe nije ni spomenuo. A onda... tog jutra, kad je vatra ugasla, rekao mi je da ide na jug. Ponudio mi je da ostanem u Anlahlanu, u ruevinama, sasvim sama, ili da mu postanem ena. Opet je naas sakrila lice u njegovo rame. Bojala sam se, Enaor, tako sam se strano bojala, strah me otupio, oprosti... Enaor joj pogladi lea. Odrasla je kao razmaena ki neoenjenog visokodostojnika. Najvei problemi koje je susrela u ivotu prije rata bile su koju ribu posluiti za veeru ili kako pronai konja koji bi bio dovoljno hitar za njenu ljubav prema utrkama. Ghardski napad na Anlahlan prihvatila je s hrabrou koja je Enaoru djelovala iznenaujue; nije ni udo to je na kraju prihvatila laki put. Nije vano, Inae, apnuo joj je u kosu. Birala si izmeu ivota i smrti prirodno
220

je odabrati ivot. Batharon zna da i on nosi isti grijeh, samo u gorim okolnostima. Njegov kukaviluk nije imao opravdanja. Jo gore, nije imao ni logike: znao je to e mu Badgor uiniti kad ga pronae, i svejedno se nije mogao natjerati na samoubojstvo. ak i veina ljudi bi smrt prihvatila kao laki izbor. Ili je moda ba u tome bila stvar. Moda je odabrao da preivi i otrpi Badgorovu osvetu za pokuaj bijega ba zato to je to bio tei izbor. Oslobodio je Inae bar je tako mislio ali sebi nije mogao podariti istu milost. Badgor je prepoznao tu potrebu, i iskoristio je. Pomisao na Badgora podigla je i druga, hitnija pitanja. Koliko dugo si tu, Inae? Zar nee biti opasno ako Badgor doe... u krevet i ne nae te tamo? Stresla je glavom, mrcaui u nadlanicu. Rijetko kad spava u naim odajama. Pogledala ga je, onda opet spusti oi. Najee ostane sa svojim ljudima dok se ne onesvijesti od pia u glavnoj dvorani... Slegnula je ramenima. Moda ak ima i nekoga sa strane, ne znam. Nije me briga. Ovo je bilo okrtuno, ali nije mogao ne pitati. Sigurno? Njen prezrivi smijeh rasprio mu je sve sumnje. Sad bih se trebala uvrijediti, ljubavi, rekla je, otvoreno mu uzvraajui pogled. Kako si mogao... Zastala je i namrtila se. to ti je rekao? Da nisam odoljela njegovom grubom armu? Ne bi valjda progutao tako neto? Rekao mi je da te voli. I to je la. Usne su joj se trznule s prijezirom. S tim izrazom, djelovala je puno starije. ak i ako je sposoban za ljubav, ja nisam cilj te ljubavi. Mislim da me oenio samo zbog tebe. On eli sve to je bilo tvoje, zar ne shvaa? To se slagalo s onim to mu je Badgor rekao. Enaor kimne i dotakne joj lice vrcima prstiju, pokuavajui zaboraviti taj prolazni dojam... runoa nije bila rije koju je htio upotrijebiti u vezi s Inae, ali bolje nije imao. udo je to mi te prije nije pokuao oteti. Grozan si. Uhvatila ga je oko vrata uz lano reanje, ivo srebro kao nekad, kako ju je pamtio. Morao me uvjeriti da si mrtav inae ga ne bih pustila ni da mi prie. Ljubila ga je divlje, po cijelom licu; odigla je noge s poda, tjerajui ga da je jae zagrli. Od naglog napada je zateturao; bili bi se sruili na pod da Enaor nije leima pronaao zid da ih zadri uspravnima. Usne su mu pronale njene, i sad, konano, sve je bilo kako treba. Bilo je to olakanje kakvo dolazi kad neka tupa bol napokon proe, nakon dugog, napola zanemarenog muenja. Nije ni znao koliko je mrtav bio bez nje... i usprkos svemu to se u meuvremenu dogodilo. Natjerao se da ne misli na to, ali arolija je napukla. I Inae je to izgleda osjetila, jer je polako skliznula natrag na pod i naslonila se na njega. Ako mi obea da vie nikad nee pomisliti neto tako glupo, rei u ti kako moe pobijediti Badgora, rekla je s osmijehom. To je bilo tipino za nju, do te mjere da mu ovog puta nije bilo teko uzvratiti osmijeh. Obeao bih ti bilo to za takvu informaciju. Ali postoji li neki siguran nain?
221

Neoekivano se uozbiljila. Postoji, ljubavi. Okrenula mu je lea i stala kraj kreveta, trljajui si ramena kao da joj je hladno. Ogrta na njoj bio je irok, nimalo ghardskog kroja; skliznuo joj je s jednog ramena i ostao visjeti preko svinutog lakta. Postoji nain, i zajedno to sigurno moemo uiniti. Enaor se uhvatio kako ezne da se okrene i natjerao se da spusti pogled. Kako? Sjea li se zato si me htio ubiti, Enaor? Naravno. Badgor te poeo muiti. Proistio si je grlo. Zato... to si ga odbila? Stresla je glavom ne okreui se. Ono to sam ti rekla to je on meni rekao izgleda da je to istina. to? Znai, ipak se ne sjea. Htio je pronai pehar obilja. Pogledala ga je preko ramena. Zar tebe nije ispitivao o tome? Jest, ali mislio sam da je to samo dio igre. Pehar obilja je mit. Nije! Okrenula se prema njemu. To je vladarev pehar znam, vidjela sam slike kod Badgora. Sigurno je to. U dva hitra koraka, opet je bila kraj njega, s rukama oko njegovog pasa. A ti ima pehar, zar ne, ljubavi? Zato to misli? Badgor je pretraio cijeli Anlahlan, ali ga nije naao. Ti si ga zadnji imao u rukama logino. Sakrio si ga nakon obreda, i pokupio ga u bijegu, jer si ti moja mudrica. Dlanovi su joj skliznuli preko njegovih rebara; zadrhtao je. Zar ne? Glas joj je bio teak od oekivanja. Enaor uzdahne. Pehar obilja ne postoji, i ako Badgor razara pola svijeta u nadi da e ga pronai, znai da je idiot. A nije. Prvo dveri kaosa, sad ovo... Badgor sigurno lae. Vjerojatno lae svojoj eni, moda i Kathailin. A pravi mu je cilj neto sasvim drugo. Zar ne? Inaino ponovljeno pitanje vratilo ga je u stvarnost. Naravno. Ako Badgor eli da ona to vjeruje, vjerojatno je najsigurnije da i ostane tako. Kad je jednom odvede na sigurno, moi e joj sve objasniti. Nije mogao riskirati da je opet izgubi, ni za to. Nagradio ga je jo jedan strastveni poljubac. Znala sam, dahnula je. Ima ga sa sobom? Ne... skriven je, na sigurnom mjestu. To ak nije bila ni la. Vladarski kale Anlahlana bio je u skrivenom odjeljku u vladarskim odojama u tornju anlahlanskom. ak je i Enaor znao samo toliko; nakon hitrog, tajnog obreda, Thair je vratio kale na mjesto, i nikad nije stigao Enaoru pokazati gdje je to. Ako ga Badgor nije naao, kale je sigurno jo tamo. Onda mi ga mora dati. Opet ga je poljubila, ovaj put kratko. Namrtio se, sjeajui se njene navike da koristi poljupce kao interpunkciju kad neto jako
222

eli. Zato? Zar nije sigurniji izvan Badgorova dohvata? Stresla je glavom. Ako ga mislimo zaustaviti, moram imati pehar. Naas je skrenula pogled, kao da joj je neugodno. Badgor... me koristi za otjelovljenje svoje gadne boice. Kad bih imala pehar, mogla bih je zauvijek unititi i preprijeiti joj pristup svijetu. Poljubac. Tek onda ga moemo poraziti. Badgor te koristi kao otjelovljenje Matrielen? Tako je dobio njenu suradnju? Pruajui joj trenutni pristup ljudskom svijetu? Inae je oklijevala. Vidio je kako razmilja i nije joj dopustio da ga opet poljubi, uhvativi je za ramena i odmakavi od sebe. Inae. O emu se radi? U pitanju je Marga, apnula je konano. Ona mu zapravo pomae. Matrielen je samo varka za njegove june saveznike. Znai, ono to smo vidjeli u Anlahlanu je zapravo bila Marga? Ne, to je bila Matrielen. Ali ona nije... ne znam ba tono. Mislim da s harajske strane igru zapravo vodi njen brat. Kastranion. Tako je. Ovo je imalo jo manje smisla nego pria o peharu. Dok je Enaor jo pokuavao smisliti kako bi se djelii zagonetke mogli uklopiti, Inae se oslobodila njegovih ruku i opet ga zagrlila. Ljubavi, nisam ti htjela rei, znala sam da e se razbjesniti i htjeti... nita ne moe uiniti, stvarno. Uhvatila mu je lice rukama, tjerajui ga da se opet usredotoi na nju. Mora mi vjerovati, ljubavi. Samo mi daj vladarski kale i sve u srediti... za nas. Poljubac joj je ovog puta bio jo strastveniji, i Enaor je naas zaboravio sve osim topline njenog tijela. A onda su se vrata odaja otvorila i uo je Kalaidin glas kako ga doziva.

223

XXXIV

"Enaor?" Kalaide je zastala. "Helair, jesi li siguran da je ovo pravo mjesto?" "Tako su mi rekli." Kalaide se okrenula da sakrije osmijeh. Premda joj je Helair iskazao samo brinost, stojei nad njom kao poasna straa kad ju je Enaorov polubrat doao ispitati, Kalaide nije htjela pobuditi njegovu znatielju pokazujui mu koliko poznaje Nar Reolis. Bio je drag, ali neto u njemu bilo je pogreno. Kalaide nije znala zato tako osjea. Moda naprosto zato to je vei dio Helairove brinosti izgleda proizlazio iz injenice da ona nosi Enaorovog nasljednika. Enaorovo dijete. Pomisao ju je skoro opet paralizirala. Vrijeme se poklapalo, ali jo se inilo nemoguim. Konano, sudjelovala je u Ljetoslavnim obredima svake godine jo otkako je napunila esnaestu, i nikad se nita nije dogodilo. Kako se sad dogodilo, u samo jednoj noi ludila? Moralo je biti ludilo; nije bilo drugog naziva za takvu bezumnu strast, jau od bilo ega to je ikad iskusila u Hramu. Jo se sjeala sveproimajue potrebe da se priblie, jo i jo, besprijekornog naina kako su njihova tijela odgovarala jedno drugom na dodir, istog osjeaja ispunjenosti kad je kliznula rukama uz njegova bedra i natjerala ga na teak, bespomoan uzdah. Osjetila je kako joj se obrazi are i ljutito se ugrizla za usnicu. Nije as da pone razmiljati kao zaljubljena mljekarica. Dobro, izvrstan je ljubavnik nema zato prava unititi joj ivot do kraja, koliko god ga malo ostalo. ula je neki zvuk iz spavae sobe i uurbano se okrenula Helairu. "Moram vas zamoliti za uslugu", apnula je. "Bilo to." "Nemojte... jo rei Enaoru..." Namrtio se skoro uvrijeeno. "Ne bi mi ni palo na pamet zauzeti vae mjesto u donoenju takve radosne vijesti da enu." I oito mu nije palo ni na pamet da njoj vijest moda nije radosna. Mukarci. "Htjela bih da to ostane tajna to je due mogue", rekla je. "S obzirom na situaciju..." Iz spavaonice se ulo uurbano kretanje, i promrmljano "Stiem." Enaor je valjda ve bio u krevetu. Kalaide je vidjela kako Helair provjerava jesu li sami prije no to je kimnuo. "Naravno. Potpuno razumijem." Uhvatio ju je za ruku i naas stisnuo. "I moram rei da se divim vaoj hrabrosti, gospo Kalaide." Enaor se pojavio na vratima spavaonice, u sreditu malog kruga svjetla svjetiljke u podignutoj ruci. Imao je na sebi samo hlae, ali pojas s bodeom bio mu je prebaen preko ramena.
224

"Jesi li sama, eno?" Helair je podigao jednu obrvu, onda joj se zavjereniki nasmijei. "Ostavit u vas same", rekao je, vraajui se u tamu hodnika. "Siguran sam da e da enu to biti drae." Ne dajui joj priliku da ga zaustavi, nestao je prema stubitu. Kalaide je obliznula usne i ula u sobu, zatvarajui vrata za sobom. "Da, Stariji. Sama sam." S jedva priguenim uzdahom olakanja, Enaor je spustio svjetiljku na stol u dnevnoj sobi. Tek tada je vidjela da je u istoj ruci drao i svoje noeve za bacanje. On se okrenuo spavaonici. "U redu je, Inae", rekao je. "Moe izai." Zastor koji je spavau sobu razdvajao od dnevne rastvorio se i otkrio visoku, vitku enu, oito Stariju, odjevenu samo u iroki ogrta. Ogrta je bio od neke meke, svilenkaste tkanine, obojan od tamno sive do skoro bijele koja je prelazila u zelenu. Tonovi su se pretapali skoro neprimjetno, stvarajui fascinantnu pozadinu za njeno savreno tijelo i zasljepljujui slap vatreno crvene kose. Kalaide nikad u ivotu nije vidjela nita ljepe, od golih prstiju na nogama do srcolikog lica kojim su dominirale krupne, srebrnaste oi. ena je bacila pogled na kalaide i podigla obrve okreui se Enaoru. "A tko je to?" "Nitko, posluga." Enaor je priao eni i stavio joj ruku na rame, vodei je prema izlazu. "Ne brini, moe joj se vjerovati." enine oi nisu ba djelovale uvjereno; Kalaide je osjetila vie sumnje u hladnom srebrnastom pogledu nego dok ju je Badgor ispitivao. Lagano joj se naklonila kad je prola, ali nije htjela priekati da uje kako e se Enaor oprostiti. Umjesto toga je odjurila u kupaonicu i, natjeravi se da ne zalupi vratima, potraila neki drugi fokus za viak energije. Pitajui se znaju li barbari odravati kvalitetne cijevi, prila je pumpi i povukla polugu. Voda je posukljala, topla i ista kao i uvijek. Drugo se nije moglo ni oekivati. ena je neodoljiva. A ima i potpuno pravo na to: nikad nisu bili ljubavnici u pravom smislu te rijei. Uostalom, ima ona i preih problema. Nee plakati, i nee biti razoarana. Nema prava na razoaranje, a nema ni razloga. Sve je to samo zbog trudnoe, zato je tako blesava i podlona emocijama. Pomisao na trudnou opet joj je zamrznula dah u pluima. Ne moe mu rei, ne sad. Naroito ne sad. Nije imala pojma to e uiniti, ali ne smije, ne smije mu rei. Pobjei e, nekako, vratiti se u katakombe, pomoi Koliju da se oporavi. To joj je dunost, a dunost je njen ivot, jedini nain da se iskupi za svoje grijehe. Sve ostalo je nevano, ili zasluena kazna, ili oboje. Blaga Matrielen, izgubiti oca i vei dio obitelji, i onda se zatei u svome domu kao zarobljenica i slukinja... zar to nije dovoljna kazna? Zar mora jo dobiti i potomka stvora koji tvrdi da ivi za dunost ali ga oito vie zanimaju suknje? Majko svih majki, najblaa boice, da. To je bila sutina njene kazne: zaeti
225

kopile u noi kad se zainju boja djeca. Odgovarajua kazna za besramnu pohotu. Kako je Matrielen to mudro smislila. Jer to je sigurno to: Matrielen joj govori da je dolo vrijeme za iskupljenje. Sve se dogodilo odjednom, kao da je Boica samo pucnula prstima. Jedino joj preostaje zamoliti za oprost i onda ga zasluiti, koliko god sporo i bolno to bilo. Kalaide? Enaorov glas tik kraj njenog ramena natjerao ju je da poskoi od straha. Uhvatio ju je za ramena, zabrinuto joj pretraujui lice. to se dogodilo? to nije u redu? Shvatila je da plae tek kad joj je poeo prstima brisati obraze. Stresla je glavom i pokuala se osloboditi njengovih ruku. Nije to nita, promrmljala je, gutajui slinu dok ga je odgurivala. Enaor je uhvati za ruku, tjerajui je da stane. Ti ne plae ni zato, eno, rekao je ljutito. Ako je Badgor Rekla sam da nije nita! Moe li me bar jednom ostaviti na miru? Iznenaen, Enaor ju je pustio i ustuknuo. Oprosti. Nisam htio... Stresao je glavom. Samo sam ti se htio ispriati zbog onog s Inae, ali stvarno nisam imao izbora. Zbog tvoje sigurnosti koliko i njene. Znai zove se Inae? A tko je to? Osjetila je kako joj se obrve diu i zapitala se koliko joj je izraz slian onom koji je vidjela na licu Starije. Enaor si proe rukom kroz kosu. Duga pria, ree konano. Htjela si se okupati? Kalaide je pogledala rezultat svojih ljutitih napora: mjedena kada bila je dopola puna tople vode koja se puila na hladnoi. Da, ali ako si ti... Sve je u redu. Daj da ti je napunim do kraja. Nisam se ja danas onesvijestio. Skinuo je opasa s ramena i pruio joj ga, okreui se prema pumpi. Kalaide je sjela na stolac u kutu. Vidjela je nervoznu energiju u njegovim pokretima, i odluila ekati. Kad bi joj bar sam od sebe neto rekao, inilo joj se da ne bi bilo tako strano. Je li Helair otkrio to ti se dogodilo? upitao je ne okreui se. Je li veza nekako popustila? Jeste li uope razgovarali o tome? Zapravo i ne. To zapravo i nije bila la. Stvarno nisu razgovarali o toj vezi. Pitam se zato je nesvjestica zaobila mene. Moda bismo kasnije mogli otii u sivozor i vidjeti moemo li to otkriti. Ne. Helair joj je pokazao grudvicu svjetla koja je rasla na njenom tragu, nepogreiv znak nove jedinke koja e se uskoro pojaviti. To mu ne bi mogla sakriti. Preopasno je. Proglasio si me bezvrijednom ljudskom slukinjom, sjea se? ula je osmijeh u njegovom glasu premda se nije okrenuo. A to bi bilo uvjerljivije kad bezvrijedna slukinja ne bi tako esto vikala na mene... i kad bi se manje durila.
226

Voda je stigla skoro do ruba. Enaor se uspravi. Inae mi je bila ljubavnica, rekao je, okreui se. Bi li ti tako rekla? Kalaide se oprezno namrtila, procjenjujui izvor njegove nesigurnosti. Ovisi to pod time misli. Enaor je zatreptao, ali nije skrenuo pogled. Netko koga sam volio. Mi bismo je onda vjerojatno zvali zarunicom. Obeanom za enu. Pokuala je slegnuti ramenima, ali morala se zaustaviti da ne prevrne snop runika na prozorskoj dasci iza sebe. Ako vi uope imate brakove. Proistio si je grlo. Sad je udana za moga brata. Mislio sam da sam je ubio. Runici su se stropotali oko Kalaidinih ramena. Oboje su ih krenuli hvatati, vie si smetajui nego pomaui. Na kraju, Kalaide je odgurnula Enaorove ruke i kleknula na pod, skupljajui runike jedan po jedan i opet ih uredno slaui. Osjeala je Enaorov pogled na svojim leima. Hoe mi ispriati? upitala je, izravnavajui runik. Odakle Starijima boja lavande za runike? Da se ni ne spominju one predivne boje za svilu. Moda boje i kosu. Onda bi svatko mogao imati vatreno crvenu kosu. Ve sam ti zapravo i ispriao, ree Enaor. To... u Anlahlanu, nakon pada. Pobjegao sam, i naao je na jednom kriu. Sad izgleda da je to od poetka bila klopka. Moj bijeg, mislim. Obino nije bio tako nesuvisao; Kalaide je jo jae spustila glavu. Ja... rekla mi je da je Badgor tek poeo s njom, ali da je zaprijetio strane stvari ako mu ne kae gdje se nalazi jedna stvar. Opet si je proistio grlo. Molila me da joj pomognem, da je spasim. Bila je preslaba da pobjegne sa mnom, a ja sam bio preslab da bih je nosio. Bilo je pitanje trenutka kad e nas pronai. Jedino to sam mogao smisliti bilo je da je ubijem. Pa sam to uinio. Kalaide je sklopila posljednji runik na krilu, onda ga strese i krene ponovno. Ne mora se meni ispriavati, Enaor. Oklijevala je. A i nisi je zaista ubio. Ali sam i te kako pokuao. ula je da je sjeo na rub kade. To me stvarno buni, promrmljao je, vie samome sebi. Ja... znam kad sam ubio. Sjeam se kako me ispunila njena energija, sjeam se kako sam se tome odupirao... Glas mu je pukao; ovog puta se nije potrudio proistiti grlo. inilo mi se kao da je silujem, kao da... Nisi to uinio jer ti je trebala energija. Za to si mogao ubiti bilo kojeg drugog zarobljenika. Jo je jednom izravnala rubove runika, onda ustane. Ti nisi kukavica. Enaor se nije iznenadio na njene rijei, samo ironino podigne jednu obrvu. Stvarno? Kako zna? Vratila je runike na dasku i okrenula se. Jer znam tebe. Da, sposoban si za okrutnost, i sasvim sigurno si sposoban za nasilje. Nasmijeila se. I bogovi zbilja znaju da si sposoban za laganje kad ti je to potrebno. Ali nisi sposoban za kukaviluk.
227

Svatko je sposoban za kukaviluk u pravim okolnostima. Odlagao sam susret s Badgorom to sam dulje mogao. Ali na kraju si se suoio s njim. A samo ono na kraju je vano. Morala je u to vjerovati, oajniki je morala. Samo kraj. A to je kraj? Trenutak odluke. Razrjeenje. A to je moje razrjeenje? Da si ubijem brata? Izgleda da su mu planovi potpuno ludi ili pokuava otvoriti dveri kaosa, ili trai nepostojei mit. U svakom sluaju, vjerojatno bi bilo milosrdno ubiti ga, jer je nedvojbeno lud ako vjeruje u bilo koju od tih pria. A ako lae svima, i zapravo ima druge planove, vjerojatno bih ga trebao ubiti prije nego to svijetu donese jo smrti. Ali kako u znati da sam ga odluio ubiti jer sam uvjeren da je to ispravno, a ne samo zbog ljubomore? Kalaide si je s rukava skinula nit runika. Zar je vano? Ako je to ispravno? Ali nisam siguran je li ispravno. Badgoru se ne moe vjerovati. Po onome to mi je Inae rekla, ak je i onaj prvi bijeg bio klopka. Moda je i cijela pria s Inae ovdje klopka. Moda rauna da u joj povjerovati i otii po vladarski kale. Konano, nagovorio ju je da se uda za njega. Batharon zna koliko jo utjecaja ima na nju. Ili koliko ona ima utjecaja na njega. Po onome to je Kalaide vidjela, Inae ba nije bila od onih ena koje postaju bespomone u rukama mukarca. Zapravo, prije bi pomislila da je obrnuto. Ali nije imala pravo na takve prosudbe. Konano, vidjela ju je samo na as. Enaor ju je poznavao puno bolje i dulje. Nije htjela razmiljati o tome. A to je zapravo radila ovdje? Kad sam ja dola? Enaor ju je naas gledao u tiini. Dola je zatraiti vladarski kale, ree konano. Misli da bismo time mogli zaustaviti Badgora. On izgleda vjeruje u pehar obilja. Pehar obilja? Izraen od Batharonovog roga, pehar koji se ne moe isprazniti, a donosi mo i bogatstvo svakome tko ga dri. Nasmijeio se. Jamim ti da se vladarski pehar Anlahlana moe isprazniti. Ja sam ga iskapio kad su me proglasili da enom, kao i svi moji prethodnici. Opet ta rije. to je tono da en? Slegnuo je ramenima. U mom sluaju, nita. Nee se dati tako lako otpraviti. A inae? Postoji li harajska rije za to? Ne. Va i na koncept politike su previe razliiti za toan prijevod. Okrenuo se vodi i dotakao je vrcima prstiju, kao da provjerava temperature, a Kalaide je uzdahnula. Bilo je jasno da izbjegava odgovor, ali nije shvaala zato. Ako to zaista ne znai konjokradica.
228

Ali postoji priblian prijevod, zar ne? Opisno? to si ti? Ustao je s kade i proao si rukom kroz kosu. Valjda kralj. Osjetila je kako joj dah zastaje u grlu. Kralj svih Starijih? Ne, samo Anlahlana. Mrtvog grada. Kralj niega. Koa joj se najeila od gole gorine u njegovom glasu. Ne razmiljajui, prila je blie i spustila mu ruku na prsa. ao mi je, Enaor. Stvarno. Nema ti zato biti ao, eno. Uhvatio joj je prste i blago ih stisnuo. Jo imam svoju krivnju i svoj zavjet. To je sve to trebam. Na to si se zavjetovao? Na osvetu? I obnovu. Stresao je glavom. Nisam dalje razmiljao. A postoji li i... budunost? Za mene? Bol u njegovim oima je omekala. Ne nuno. Poljubio joj je prste, onda ih pusti. Zna, skoro se veselim odmoru. Vjerojatno zato to je to jedino to ne mogu dobiti. Kalaide je odluila ignorirati morbidnije implikacije njegovih rijei. Zato ne? Jer me nema tko zamijeniti. Ja moram uiniti to se mora uiniti. Zato... moram ostati odvojen, i znati da sve to radim radim mozgom, a ne srcem. Nasmijeio se, podrugljivim trzajem usana. to mi nimalo ne pomae. Pogledao je kadu. Voda ti se hladi. Da, promrmljala je zamiljeno. Da, tako je. Enaor se protegao, jednom rukom trljajui miie u vratu. Moda onda bolje da se okupa. Nisam ba raspoloen za tri punjenja kade u jednoj veeri. Kalaide je naas oklijevala prije nego to si je poela rasplitati kosu. Crna tunika ispod njene hitone kopala se na leima; nije bila sigurna da e ju moi sama skinuti, ali nije htjela traiti Enaorovu pomo. Helair joj je obeao i istu odjeu do jutra. Ako ne bude druge, uvijek moe otrgnuti neke kukice i poslije ih zaiti natrag. Hoe li moi? Enaor je stao kod vrata, gutajui zijevanje. Kako se sad osjea? Dobro. Potenje ju je natjeralo da doda: S obzirom na sve. Enaor se pomalo neuvjerljivo nasmijeio. Ali imam neto to e ti vjerojatno biti dobra vijest. to? ak se i mogunost dobrih vijesti inila nestvarnom. Tvoja boica je izgleda manje kriva nego to sam mislio. Kako to misli, manje kriva? I ne ba tako dobra vijest: ako se ispostavi da je Matrielen neduna, Kalaidina bi izdija time postala jo gora, a ve i to to tako uope
229

razmilja oznailo ju je kao neiskupljenu. Progutala je. Je li neto skrivila ili nije? Enaor slegne ramenima. Izgleda da samo slijedi svoga brata, tako neto. Badgorova glavna boanska saveznica je Marga. Tko je ona? Ime je zvualo poznato. Ghardska boica plodnosti, i majka Horiarhove djece. Orlarnova ena. A Orlarn je...? Previe imena, previe kompliciranih odnosa. Glavno ghardsko boanstvo, usnuli zatitnik cijelog Ghardsarna. Proao si je rukom kroz kosu. Horiarhov brat. Ironija je bila oita, ali Kalaide ju je preskoila. Znai, bar dio svega ipak ima smisla, rekla je. Ghardima zapravo pomae njihova vlastita boica. Enaor strese glavom. Nije to tako jednostavno. Ne mogu povjerovati da bi Ghardi samo tako posluali boicu. Oni imaju jako udne zamisli o mukim i enskim podrujima. Margi slue iskljuivo ene. Kao i Matrielen, pa to? Margine sveenice provode cijeli ivot pokrivene od glave do pete, i ne izgovaraju ni rije. Moraju poloiti zakletvu da se odriu svih svjetovnih stvari. ive iskljuivo od milostinje, i provode dane u molitvi. Moe li takvu sveenicu zamisliti da se bilo kako dogovara s Badgorom? Kalaide je pokuala zamisliti takav ivot, ali nije mogla. To je nemogue... Ako nema sveenice koja bi je dozvala, kako Marga uope dolazi u dodir s Badgorom? Koristi otjelovljenje. Preko koga? Shvatila je da je pitanje izlino im ga je postavila. Inae. Roena i odrasla na sjeveru, Starija iz Anlahlana imala bi dovoljno znanja i uvjerenja da je Marga moe dosei, a vie joj nije ni trebalo. Otjelovljenje nije zahtijevalo poznavanje tehnika dozivanja, ni ikakvo iskustvo. To je bio nasilan in, i esto je zavravao kobno po tijelo, koliko god bog koji bi ga opsjeo bio dobrohotan. Otjelovljenje je bilo oajnika mjera. To je... loe. Kalaide je pogledala Enaora. Imao je podonjake. Sigurno zna bar dio opasnosti u otjelovljenju. Netko koga sam volio, rekao je. Kao da govori o nekome mrtvom. Ili kao da je vie ne voli, zauorio je neki glasi pri dnu njenog mozga, ali svjesno ga je uutkala. A ona misli da bi mogla raskinuti otjelovljenje? Tako mi je rekla. Ali pehar obilja ne postoji, tako da joj plan sigurno ne moe upaliti. Kalaide se namrti. Kakve veze s tim ima pehar obilja? Predmeti moi ne mogu utjecati na boansko otjelovljenje.
230

A to moe? Malo stvari. Morala bih to vidjeti iz prve ruke da mogu tono procijeniti. Neke tipove otjelovljenja moe razbiti samo krvna rtva. Neke se moe rasplesti, ali to zahtijeva suradnju bar jedne posveene osobe odgovarajueg boga. Oklijevala je. Enaorovo lice bilo je napeto, s onom ednom koncentracijom koju je obino iskazivao prije bitke. Neke tipove se uope ne moe prekinuti. Bar ne bez pomoi jo nekog boga, ali o tome nije bila spremna razgovarati. Jedini bogovi koji bi imali makar i najmanjeg razloga da im pomognu bili su Horiarh i Matrielen. Horiarh im ne moe pomoi: on je muko boanstvo, i nije usporediv s Margom. A Matrielen im trenutno nema razloga pomoi. Osim kad bi to bio dio Kalaidine pokore. Nije ba pretjerano eljela pomoi Inae. Starija joj je djelovala savreno sposobnom da se pobrine sama za sebe. Ali to je bilo sitniavo, usko gledanje; koliko god sposobno, svako ljudsko bie moe postati igraka u rukama boanstva. Ako bi pomogla Inae iako to ne eli, to bi mogao biti prvi korak prema pravom putu, povratku nesebinosti kakva je dostojna sveenice Mjeseca. Ostani tu, rekla je, odjednom odluna. Ako bude oklijevala, izgubit e hrabrost. Moram neto pokuati. Ne ekajui Enaorov odgovor, otila je u spavau sobu i otvorila uska vrata skrivena kraj kreveta. Vodila su u njen privatni hram. U hramu nije bilo svjetla, ali pravoj sveenici Mjeseca svjetlo nije ni trebalo da posegne za svojom boicom. Kalaide se spustila na koljena pred malim oltarom i spustila oba dlana na glatku, hladnu povrinu kamena. to...? Enaorov glas dolazio je iz ogromne daljine. Samo ostani u kupaonici, molim te, dobacila je preko ramena. Okupaj se prvi. S uzdahom, sklopila je oi i posegnula za svjetlom duboko u sebi. Zatreptalo je malo nesigurno. Kalaide duboko udahne, potiui ga da se razgori. Pod njenim sputenim kapcima, tama kao da se zgusnula, pretvarajui njeno svjetlo u pravu vatru, s dimom mirisnih trava iznad palucavih plamenova. Postupno, sivoplavi prsti dima ocrtali su rubove oltara pred njom, s obrisima njenih ruku kao tokama potpune tame. Iz oltara je izrastao pod, a iz poda su se uzdigli zidovi pravog hrama, crni mramor i srebrni friz, sa samo toliko krova da uokviri nono nebo. Kalaide se oduvijek udila tami koja je Matrielenin pravi dom, premda je Mjesec sjajan, nadjaan samo Suncem. Naas je zadrhtala u panici, ali onda je otvoreni krov nad njenom glavom bljesnuo zlatom pred dolazak Boice, i zaboravila je na strah. Jedna usamljena zraka mjeseine spustila se do oltara, polako zadobivajui oblik ene. Haljina joj je bila srebrnasto siva, kosa jo crnja od zidova to su je okruivali. Sagnula se da pozdravi svoju sveenicu, skoro je zaslijepivi blijedim licem i svjetlom u svojim oima. Kalaide je podigla elo za ritualni poljubac. Blijede Boiine usne rairile su se u osmijehu, pokazujui besprijekorno bijele zube. Kalaide se opustila, oekujui.
231

Boiini zubi zabili su joj se u meso. Kalaide se ula kako vriti, pokuavajui se osloboditi prodrljivih usta kad ju je neto povuklo u stranu i pala je u beskraj. Krv joj je navrla na nos, morala je rukama stisnuti sljepoonice da joj je eksplodiraju. Zglavci su je odjednom zaboljeli: netko ju je dograbio i drao u eljeznom stisku. Bespomona pred napadajem panike, ugrizla je ruku koja ju je drala. Tama je zadrhtala od nagle boli. Prepoznala je pljusku i otvorila oi. Enaor? Drao ju je stisnutu uza sebe, jedne ruke stegnute oko njenog struka, drugom joj drei zglavke. Nadlanica mu je imala trag zuba. to te sad spopalo, eno? promrmljao je ljutito, ali ula je stvaran strah u njegovom glasu. Spremala si se zabiti moj bode u svoj trbuh. Srea da sam te uo kad si vrisnula. Kalaide je ugledala bode koj je leao na mramoru kraj njenih nogu. Jo su bili u hramu. Ne bi trebalo biti ovako, promrmljala je zbunjeno. Trebali su se vratiti u vrsti svijet im joj se trans raspao. Slaem se. Mislio sam da smo proli tu elju za smru. Nisam... Stresla je glavom, pokuavajui si raistiti um, i naas sklopila oi. Kad ih je opet otvorila, jo su bili u zgradi od crnog mramora. Enaor, to vidi oko sebe? Moju spavau sobu. Molim te, vidi moju sobu. Ogledao se oko sebe, jo je ne putajui. Ne znam. Ovo je nekakav hram? Kalaide si je zabila nokte u dlanove, silei se da ne vidi nita osim njegovih ruku i prsa. Opii ga. Molim te. Moralo mu je zvuati udno, ali posluao ju je. Stojimo pred nekakvim oltarom, valjda. Neki tamni kamen, moda granit, nisam siguran. ekao je njenu reakciju. Opsidijan, promrmljala je kroz stegnuto grlo. Moda je to samo iluzija unutar privatnog hrama. Mora biti. Nastavi. Polako se okretao. Zidovi su od crnog mramora. Srebrni friz na visini podosta iznad moje glave. Ova soba je puno via od tvoje. Nisi to spomenula kad si mi crtala planove. Krov je otvoren Glas mu je naglo zamro. Kalaide se ugrizla za usnicu, ekajui da zavri. A iza nas vie nema vrata. Ne, blaga Matrielen, zato... Kalaide je sakrila lice u Enaorovo rame. Stisnuo ju je, vrsto; tek tad je primijetila da mu je koa jo mokra od kupke. Bio je gol; sigurno je samo dojurio kad ju je uo. Nije mu bilo slino pojuriti bez oruja. to se dogaa, Kalaide? apnuo je. Gdje smo mi to?
232

Duboko je udahnula, vraajui se pod kontrolu, i udaljila se za pola koraka da mu vidi lice. Mi smo u Pravom hramu Matrielen, za koji su svi drugi hramovi samo simbol. Ono to ti zove iza kapaka. Ali ne moemo se vratiti. Kalaide strese glavom. Izgleda da ne. Ne znam zato. Zna li bar zato si se pokuavala ubiti? Ako je gaala u trbuh, postojalo je vie moguih odgovora. Ne. Ali... ak i ako mu odlui rei za dijete, ovo nije bio pravi as za to. Ne vjerujem da bi me Matrielen htjela ubit. Moda tebe ne. Ali mene bi. Kalaide je osjetila kako joj kraljenicom prolazi drhtaj. Koga god da je htjela, Boica je zamalo dobila rtvu. Znai li to da ipak nije neduna, ili samo da je strano ljuta, Kalaide nije bila sigurna. Jedino to je znala bilo je da se moraju brzo izvui odavde. U Matrieleninom domu nisu mogli oekivati pomo izvana. Moramo se maknuti odavde, Enaor, rekla je, silei se da ostane mirna. Moe li se sam pokuati vratiti i povui me za sobom. Podigao je obrve. A zato ne obrnuto? Neu da ostane sam ovdje. Ipak je ona moja boica. Osim toga, vjerojatno nas ovdje dri moj trans. Ako doem k sebi u vrstom svijetu, hram bi trebao nestati. Osim, naravno, ako ga netko drugi ne odrava stvarnim, dovoljno blizu da Matrielen dosegne oboje. Boljeg plana nemam. A ti? Tiina oko njih potresla se od udaljene grmljavine. Kalaide instinktivno podigne pogled: Mjesec je bio pun, ravno iznad otvorenog krova, lica napola skrivenog ljubiastim olujnim oblacima. Hajde, Enaor. Uz zabrinut pogled, stisnuo joj je ruku, onda sklopi oi. Kalaide je zadrala dah, oekujui da e nestati. Ostao je na mjestu. Svi putevi su blokirani, rekao je otvarajui oi. Ne mogu ak ni skenirati, a ne mogu ni u sivozor. Samo ova razina svijesti radi. Iznad njihovih glava, oluja se kotrljala preko Mjeseca, bljujui jo grmljavine. Jedna munja udarila je u krov i odlomila komad ruba, zasipajui ih komadima buke. Enaor se sagnuo i iz otpada podigao svoj bode. Sad ti pokuaj, rekao je tiho. Oi su mu se stisle, zaeci borbenog smijeka potezali mu uglove usnica. Idi. Tik prije nego to je zatvorila oi, Kalaide je vidjela kako se oblaci kovitlaju u neodreeno ensko oblije, a mjeseina mu podaruje dubinu. Ve je vidjela kako se pojedini prsti oblikuju na kraju ruku, kako oi srebrnasto blistaju u savrenom ovalu glave. Jedna otmjena ruka se spustila kroz krov. Ne razmiljajui, Kalaide je gurnula Enaora u stranu. Bi mjeseine uhvatio ga je oko glenja.
233

Kalaide je vidjela kako mu bol prolazi kroz tijelo, blijedouti potoii koji su se uzverali uz njegova bedra. Kad je vrisnuo, otvorila se, pokuavajui razrijediti bol iscjeliteljskim titom. Izgleda da je uspjela: uspio je otpuzati malo dalje prije nego to ga je jo jedan udar mjeseine natjerao da zaskvii usprkos njenoj zatiti. Pao je. Iznad njih, oblaci su se zgusnuli u blijedo meso i ugljeno crnu kosu, dok je ostatak lebdio u sivim haljama. Oko Boice je zapoela kia i pojurila u unutranjost hrama. Na koljenima, Kalaide je povukla Enaora za ramena, traei mjesto gdje ih mjeseina nee dosei. Pravi hram bio je iste grae kao i vrsti hramovi, jednostavan i etvrtast, tako da nije nudio zaklona. Jedino kod samog zida, ako se stisnu. Stisnuvi zube kad je Enaor zajeao, opet ga je povukla. Kao da je Matrielen pogodila Kalaidinu namjeru, zidovi hrama su isparili, ostavljajui ih na tamnoj istini usred oluje. Mjeseev bi zapalucao je oko njih i stegao se oko Enaorova bedra; udar bola odbacio je Kalaide u stranu. Enaor je iskoristio taj trenutak i pokuao ustati. Mjeseeve niti dopustile su mu nekoliko koraka, a onda je opet pao, s mjeseinom oko prsa. Kalaide se ula kako urla njegovo ime kroz oluju i pojurila prema njemu. Tlo pod njenim nogama je popucalo, otvarajui pukotinu tako naglo da je skoro izgubila ravnoteu i stropotala se u provaliju. Padajui, vidjela je kako Enaor opet ustaje, pada na koljena, puzi dalje. Leei na rubu, podigla se na laktove. Enaor! ak i u hipnotikom svjetlu oluje vidjela je tragove krvi iza njega. Prikupivi skute u jednu ruku, podigla se na noge i skoila ne gledajui pred sebe. Kao to se i nadala, sletjela je na vrsto tlo; Matrielen nije htjela njen ivot, bar ne jo. Sklopljenih oiju, potrala je prema Enaoru i dostigla ga na vrijeme da ga zatiti od jo jednog udara mjeseine. Osjetila je kako joj se nit opako zabila u ruku, ali samo se stisla uz Enaora dok se bol nije povukla. Ti si... pusti... ne... Enaor se pokuavao odmaknuti od nje, ali Kalaide ga je pritisnula svojom teinom. Ako uspije ostati kao ivi tit, moda Matrielen odustane, moda neto smisle... Enaor je podigao ruke do svoje glave. Oiljak na njegovoj podlaktici kao da je prsnuo, oboje ih zapljuskujui krvlju. Kalaide je vidjela kako mu se nokti zabijaju u kou lica kad mu se jo jedna Mjeseeva nit omotala oko ela, i pokuala mu je odmai ruke u onom beskrajno kratkom trenutku koliko je boli trebalo da stigne do nje. Agonija je bila strana; mislila je da e umrijeti, nadala se da e umrijeti, uvjerena da nema groznije sudbine. Naas se nala ukoena u beskraju bola, a onda su njeni iscjeliteljski instinkti reagirali, stvarajui barijeru izmeu nje i bola, zatvarajui bol u mjehuri koji je mogla odvojiti od sebe i zanemariti. Gurnula se prema naprijed, titei Enaorovu glavu pod svojim ramenima. Ostavi nas na miru, povikala je, ili moda samo pomislila: nije bila sigurna, a nije se ni ula u zagluujuem urlanju oluje. Samo nas ostavi na miru!
234

Enaorovi prsti skliznuli su mu niz lice i bolno joj stisnuli nadlaktice. Oi su mu se naas otvorile; bile su mutne od bola, ali neto u njegovom izrazu navelo ju je da nastavi govoriti. Majko svih majki, kako moe? Najblaa boice, zar ne vidi da ti nismo neprijatelji? Ja ti nisam neprijatelj, Matrielen! Znam to, keri. Glas se probio preko vjetra bez ikakvog napora. Ti si mene pozvala. Tako je, jesam! Jer ti jo uvijek vjerujem, usprkos svemu! Moda sam vrludala ili grijeila, ali smrtnica sam, i mogu ti ponuditi samo nesavrenu ljubav. Ali jo je ima, Matrielen, zar je mogue da to ne zna? Pa onda zato odbija moju zatitu, keri? U glasu se ula stvarna povrijeenost. Zato me se odrie? Zato se odrie sebe, keri? Ne odriem se! Oluja se stiala. Pod kiom koja je jo lijevala, Kalaide se usudila dii glavu i pogledati prema gore. Matrielen je stajala pred njima, udesna i strana, kose uskovitlane na vjetru poput crnog barjaka. Njene blijede usne rairile su se u osmijeh opratanja; jedna blijeda ruka pruila se prema Kalaide, otvorenog dlana. Doi, keri. Zna da vie nita ne moe uiniti za stranca. Stranac je sluajno i moj, ti traljava, amaterska vjetice! Poskoivi od iznenaenja, Kalaide se osvrnula i ugledala sjajni crni oklop Gnjusnog Gospodara. S dvosjeklim maem u rukama, Horiarh je proao kraj nje i stao pred harajsku boicu, usput namignuvi Kalaide. Vrati se kui, hrabra damo, i povedi junaka sa sobom, rekao je. Ovo nije mjesto za enu u tvome stanju. Ja u se pobrinuti za nadriboicu. Koraknuo je blie Matrielen, onda dobaci preko ramena: I ne brini zbog predstavice: to je moje maslo. A onda, kao da je zaboravio na njih, podigao je svoje oruje. Ta mala ima dvaput vie hrabrosti od tebe, poluboice! A Stariji kojeg hoe ima moj peat na svojoj ruci, preko nesposobnih rkarija tvoga brata. I, za razliku od njega, Horiarh se za svoja stvorenja brine! Pojurio je, vitlajui maem iznad glave i urlajui borbeni pokli. Glasio je Ja i moji uici. Vjetar je zaurlao za njim poput ivog stvora, ostavljajui Kalaide i Enaora na otoku mira usred oluje. Ne ostavljajui si vremena za razmiljanje, Kalaide je ustala i povukla Enaora na noge, oslanjajui ga na sebe. Idemo dolje, promrmljala je. Smjesta. Sklopila je oi i zateturala pod Enaorovom teinom. Udarili su u zid; Kalaide je otvorila oi pod treptavim svjetlom lampe na stolu kraj njenog kreveta, i osjetila kako joj se oi pune suzama olakanja. Spustila je Enaora na krevet i naas se ispruila kraj njega, previe iscrpljena za bilo to osim tiho uivanje u stvarnosti vrstog svijeta. Kad je dola do daha, osjetila je kako se Enaor pomakao uz prigueno stenjanje i zabrinuto se podigla na lakat.
235

Enaor? Jesi li dobro? Lice i tijelo bili su mu isprugani crvenim tragovima, kao od bia, ali usne su mu se rairile u drhtavi osmijeh. Ti si luda, eno. Kalaide se spustila natrag na meke prekrivae. Bar nisam gola, promrmljala je, bespomono hihoui od olakanja. Enaor joj se pridruio; krevet je zadrhtao pod njihovim iscrpljenim smijehom. Kad im je hihot opet dopustio da dou do daha, Kalaide se privukla blie i nagnula nad Enaora. Nije ba bilo pametno tako odjuriti za mnom, ree tiho. Enaor proguta. Izgleda da sam esto glup kad si ti u pitanju. Nije bila sigurna eli li znati to time misli. Enaor, rekla je i stala. Hladni pipci straha stisnuli su joj se u grlu. Je li uo to je Horiarh rekao? Enaor podigne ruke. Prsti su mu se spustili na njene jagodice, preli preko vrhova uiju, izgubili se u njenoj zamrenoj kosi, blago je odmiui s lica. Blagi smijeak titrao mu je u uglovima usana. Vani, oluja je jo uvijek bjesnila, moda kao odjek bitke bogova, ne dajui zori da se dokopa obzora. Kalaide si proisti grlo. Enaor, pokuala je ponovno. Ja... Sklopio je oi. Nemoj. Ruke su mu skliznule nie, obujmljujui joj lice. Samo Rijei mu je prekinuo zvuk truba koje su pozivale Gharde na oruje.

236

XXXV

Batharon ga lovio, to je sad? Enaor je skoio s kreveta i odjurio u dnevnu sobu po ma. Istresao ga je iz toka, a onda stane kraj vraa, pokuavajui shvatiti uurbane zvukove iz hodnika. to se dogaa? Kalaidin glas kraj njegovog ramena bio je sasvim tih. U jednoj ruci je drala njegov bode, u drugoj njegovu odjeu. Lice joj je bilo napeto ali mirno. Ratnica. Nije se mogao suzdrati: ispruio je ruku i dotakao joj lice. to sam ti uinio, Kalaide? Iznenaeno ga je pogledala. Kako to misli? Bljesak munje zatresao je prozore. Ovo nije as za grinju savjesti. Nita. Uzeo je od nje svoju koulju. ekaj. Buka iz vana se stiavala. Jasno: ostatak hodnika vjerojatno su zauzeli nii kalhanski asnici. Njih e prve pozvati na obranu. Netko nas napada. Tko? Kalaide je spustila ostatak njegove odjee preko stolca i otila mu po izme, zatakavi bode za pojas. S otrcanom crvenom haljinom, izgledala je kao jedna od onih ena koje su slijedile ghardsku vojsku. Jo jedna krivnja, premda ona kao da nije bila ni svjesna promjene. Ne znam. Obukao se do kraja i uzeo izme iz njene ruke. Vjerojatno je to ona predstavica koju je Horiarh obeao. Hodnik je utihnuo. Kalaide duboko udahne. Idemo pogledati? Steui si kosu u rep, Enaor se iskezi. Ne moram te ni pitati hoe li ostati ovdje, jel' da? Vjerojatno u ionako biti sigurnija dolje. Bacila je pogled kroz prozor. S bogovima koji mi se tuku nad glavom, par strijela se ne ini kao neka opasna prijetnja. Usamljeni koraci pred njihovim vratima presjekli su mu odgovor. Isukao je ma i pokretom pokazao Kalaide da se odmakne od vrata prije no to je prepoznao Helairov glas. Da en? uvar zida je uurbano uao u sobu. Gospo Kalaide? Vidjevi ih oboje spremne na bitku, zastao je i stresao glavom. Izgleda da nas napada neka skupina Gharda, rekao je. Htio sam vas upozoriti da se ne pribliavate prozorima, ali vidim da nije potrebno. Ghardi? Kakvi Ghardi? Enaor je vratio ma u tok, bacajui preko ramena pogled prema Kalaide. Jedina skupina odmetnika koju su oni sreli bila je premala za bilo kakav napad.
237

Kalaide slegne ramenima. Koliko ih je? Nekoliko desetaka, moda stotinu, ali napadaju sa svih strana pa je teko procijeniti. Nekako su preli ogradu... Jo jedan udar groma presjekao mu je rijei. Nelagodno je pogledao prema nebu. ... kao da ih je no titila, zavrio je. Enaor je naas oklijevao. Ako su to Horiarhovi ratnici, moda bi mu trebao olakati zadau. Ali mora biti oprezan, da ne izgubi Kathailinino povjerenje ako izgube. Moram dolje, rekao je odluno. Hou vidjeti mogu li pomoi. Tako neto sam i oekivao, ree Helair. Doao sam upitati bi li gospa Kalaide radije priekala sa mnom u sobi. Enaor iznenaeno podigne obrve. Poloaj tumaa, iako astan, nije nosio naziv gospe ni traio toliku osobnu brigu. Ali Kalaide kao da se nije nimalo udila uvarevom dranju. Uzela je svoju jaknu i nasmijeila mu se. Vrlo ste ljubazni, Helair, hvala vam, rekla je mirno. uvar zida joj ponudi ruku. Prava je vjetica; zar mora oarati svakoga koga upoznaju? Lai enna je u nateionu, doda Helair kao da se tek sjetio. Moete li sami nai put donde? Enaor je kimnuo. Pazi na sebe, eno, promrmljao je, ljut na sebe zbog sitniavog tona, ali nesposoban suzdrati se. Doi u po tebe kad sve zavri. Neoekivano, Kalaide je samo kimnula glavom, jedva ga gledajui. Moda mu je jo neto rekla, ali ve je urio kroz vrata i nije ju pravo razumio. *** Kalaide je priekala dok Enaor nije nestao niza stube, onda vre stisne Helairovu ruku. "Bolje da i mi siemo", rekla je. Kroz napetost, umor ju je poeo sustizati. Bez obzira na opasnost ovog napada, to je bila sitnica u usporedbi s onim to su upravo proli. Oboje su mogli umrijeti. Sve troje su mogli umrijeti. Bilo je zastraujue razmiljati u troje: obitelj. "Jeste li dobro?" Helairov glas bio je tiho zabrinut. Pokuao joj je ponuditi potporu, ali Kalaide se odmakla. Ne moe se poeti oslanjati na nekog drugog, ne sad. "Dobro sam, hvala." ula je ukoenost u svome glasu i nasmijeila se da je ublai. Helair uzvrati jednim od svojih skraenih osmijeha. "Rekao bih da vjerujem kako e se vratiti iv i zdrav, ali to je vjerojatno suvino." "Jest." Pod uvjetom da dvoje bogova ostanu zaposleni svojim sukobom i ne obrate pozornost na smrtnu stranu stvari. A to ako je napad zapravo Matrielenino djelo, mamac da izvue Enaora na otvoreno?
238

Takvo razmiljanje vodi samo u ludilo. Uz svjestan napor, Kalaide je zanemarila tu mogunost. A onda je shvatila neto neoekivano. "Helair, uasno sam gladna. Ima li u kuhinji neeg za jelo?" uvar zida se iznenaeno nasmijeio. "Nemam pojma, gospo Kalaide, ali moemo pogledati." Pomisao na hranu pomogla joj je da zaboravi na svoje izmuene miie. Stresla je glavom, udei se samoj sebi. Imala je sve znakove pred nosom. Da joj je itko drugi opisao te simptome, smjesta bi pomislila na trudnou. "Zato su ljudi ponekad tako slijepi kad trebaju razmiljati o samima sebi, Helair?" "Jer je ne mogue vidjeti mrlju na svome nosu." Helair slegne ramenima. "Bar tako tvrdi poslovica." Pogledao je u kri, isprobavajui. "Zapravo, mislim da je to samo jako teko, ali vjerojatno ovisi i od tone veliine i poloaja mrlje." Zadovoljno je kimnuo. "Nasmijeili ste se. To je dobro." "Stvarno?" Stigli su do prizemlja. Ghardi i Stariji trali su amotamo, neki nosei oruje, drugi izgleda prenosei poruke. Prva nosila pojavila su se na vratima kad su stigli do kuhinje. Kalaide automatski stane i okrene se da pogleda. "Moda ne biste trebali", ree Helair oprezno. "Ghardske sjekire ostavljaju rune tragove." Kalaide je zaustila da ga umiri, ali onda se predomisli. Helair ju je poznavao samo kao majku Enaorova djeteta koja se pretvara da je tuma. Ako odjednom pone pokazivati iscjeliteljske vjetine, to bi se moglo promijeniti. U ono malo vremena to su ga proveli u sivozoru, osjetila je sr vru od opsidijana. Ugrizavi se za usnicu, pourila je u kuhinju. Tamo nije bilo nikog; robovi su vjerojatno svi potjerani na zidove. Bar bi tako bilo pod harajskom upravom. Nije znala to Stariji rade ak ni imaju li robove. Odustajui od jo jednog pitanja koje se nije usuivala postaviti, natjerala se da otvori nekoliko pogrenih vrata kako bi pokazala nepoznavanje kuhinje. Konano si je dopustila otkrie prirune ostave i izvadila iz nje pola hljeba slatkog kruha i aitoru mlijeka. "Vidim da se snalazite i bez moje pomoi", rekao je Helair. "Da", uzvratila je s nesigurnim osmijehom. "Jo kad bih nala neku alicu ili zdjelicu..." "Uzmite od mojih. U drugom ormaru desno." Tu su nekad drali kuhinjske krpe. Kalaide se zapitala kamo su ih sad stavili, i uzela porculansku alicu ukraenu plavom bojom. "Mogu li ovo upotrijebiti?" upitala je preko ramena. Helair je ostao kraj vrata, tu i tamo virei kroz njih u hodnik. "Naravno, to god elite", promrmlja odsutno. Kad je sjela za stol i navalila na svoju kasnu veeru, neko ju je vrijeme promatrao u tiini, onda ispusti zabrinut uzdah.
239

"Gospo Kalaide", ree konano. "Moram vas zamoliti za uslugu." Kalaide je zastala, s komadom kruha u ruci. "Da?" "Znam da sam vas obeao tititi, ali stvarno bih morao otii pogledati ranjenike. Donose ih sve vie, a ja sam glavni iscjelitelj, i..." "Ma naravno." I te kako ga je razumjela. "Mogu li vam kako pomoi?" Stresao je glavom. "U miru dovrite veeru i povucite se u moju sobu. Vratit u se to bre mogu. Ili biste radije otili u nateion..." Da se suoi sa svim onim Starijima i ghardskim voama, i gleda ih izigravajui Enaorovu slukinju. Nije se mogla odluiti to joj se manje svia. "Ne, Helair, nema potrebe. Bit e mi dobro." Uspjela se ak i nasmijeiti. "Pojest u i onda se malo odmoriti, ako budem mogla." Koraci iza vrata bili su sve uurbaniji; ili je bilo vie napadaa nego to su isprva mislili, ili je neto drugo krenulo ozbiljno krivo. Helair je jo asak stajao u mjestu, onda kimne i odjuri. Kuhinjska vrata su se zatvorila i sakrila ga. Progutala je jo jedan komad kruha a onda, dopunivi alicu mlijekom, odrezala je jo jedan kao desert, pospremila ostatak i uputila se u Helairovu sobu. udno, kako je brzo prebacila oznaku "Tahalina soba" u "Helairovu sobu". Oekivala bi da e joj se navika cijelog ivota dulje zadrati. Ali sve to je bilo prije sad se inilo uasno daleko, kao sjeanje na san. Jo se sjeala slika iz tadanjeg ivota: prizori i lica bili su joj urezani u umu. Ali kad bi se pokuala prisjeati to je osjeala, sjeanje bi je izdalo. Oduvijek se bojala za svoj ivot, oduvijek je bila oajna. Ostavila je svjetiljku na kuhinjskom stolu, nesvjesno raunajui na svijeu koja je uvijek gorjela pred Tahalinim malim oltarom Matrielen. Sad je nije bilo, naravno, i nala se u potpunoj tami. Osjetila je krinju kraj koljena i sjetila se rasporeda dovoljno da se usudi na nju spustiti alicu. Onda prie prozoru i pogleda van, ostavljajui sobu u tami. Kroz oluju se nije vidjelo puno, ali ono to je vidjela bilo je dovoljno da joj prisjedne zadnji komad kruha. Napadaa je bilo puno vie nego to je Helair rekao. A bilo je oito i kako su uli: dio drvene ograde bio je sravnjen sa zemljom. Kalaide se pitala kakvo je oruje to moglo uiniti, a onda je vidjela crne rubove razruenih trupaca i ula jo jedan udar groma. Nije mogla znati je li to Horiarhova taktika ili samo sluajna posljedica boasnkog sukoba, ali omoguilo je Ghardima da provale u dvorite i izravno se suoe sa svojim nekadanjim prijateljima. Veina napadaa djelovala je prljavo i slabo opremljeno, ali nadoknaivali su to oajnom divljinom pred kojom je obrana vile polako poputala. Jedini Stariji kojeg je Kalaide dosad vidjela u bici bio je Enaor; tek sad, dok je pratila bitku u dvoritu, shvatila je kako njegov nain borbe ima vie zajednikog sa Sjevernjacima nego s njegovim vlastitim narodom. Iskeenih zuba, ghardski napadai zaskoili bi svoje protivnike kako god su mogli, traei grla i prepone, grebui oi, zanemarujui svoje vlastite rane do te mjere da se inilo kako su
240

spremni udaviti protivnike vlastitom krvlju ako nita drugo ne uspije. S druge strane, Stariji su se borili s okrutnom otmjenou pantera, koristei svoja vitka oruja kao igle i, ako bi ostali bez njega, nastavljajui borbu poput plesa, udarajui u svoje mete rukama i nogama s gotovo neizbjenom preciznou. Ali borili su se kao ljudi nenavikli na bitku za goli ivot: ubijali su isto i, Kalaide je bila sigurna, uvijek unutar granica svoga pojma asti. Ono malo Gharda iz Badgorovih snaga koji su uvali glavni ulaz odupirali su se svojim sunarodnjacima puno efikasnije, tjerajui sve vie napadaa da se usredotoi na taj dio dvorita, na samom rubu Kalaidina pogleda. Suludi napad natjerao je branitelje da promijene izvorni pristup; na gornjim katovima poeli su se otvarati prozori, vjerojatno za strijelce. Kalaide nije vjerovala da mogu puno postii uz ovakvu oluju, osim ako su Kathailin i Badgor voljni ugroziti i vlastite snage. A inilo se da jesu, jer se kia strijela pridruila onoj s nebesa, pretvarajui dvorite u klanicu. No nakon samo nekoliko valova, postalo je jasno da ni to ne pomae puno. Kalaide je ula grmljavinu koraka iznad svoje glave i naas se naslonila na zid, usredotoena na zvukove. Branitelji su se spremali navaliti. Kalaide je sklopila oi, svjesno priguujui automatsku molitvu Matrielen. Kad ih je opet otvorila, na zvon stotinu bojnih poklia, vidjela je tono ono to se nadala da nee vidjeti: na elu braniteljskih snaga, Enaorova kratka kosa i jednostavna odjea izdvajali su se dovoljno da ga prepozna i u bljesku munje. Naas je zastao na vratima, rame uz rame sa svojim bratom, a onda su obojica podigli oruje i poveli napad, kreui ravno u najguu navalu pred sobom. Kalaide je smrvila ostatak kruha meu prstima. Nije imalo smisla truditi se pratiti Enaora pogledom; no je bila premrana, bitka previe nagurana da ikoga moe dugo pratiti. Osim toga, nije imala luka, samo bode koji mora zadrati za kratki domet, ako joj za treba. Ne moe mu pomoi. Obrisala je dlan o bedro, ali nije mogla ne dotai lani oko svoga vrata. Enaor se moe brinuti sam za sebe. Ako itko moe. Znala je to, ali svejedno joj je trebao napor volje da si ne zabije nokte u dlanove. Sve dosad, uvijek su se borili zajedno. Jo nikad nije imala vremena brinuti o bilo emu osim sljedeem potezu. Slijepo zurei u olujnu no, iskreno se ponadala da vie nikad nee biti zatieni promatra. Naravno, jo uvijek bi povremeno poeljela da je mrtav... ali pod uvjetom da ga ubije ona, a ne neki besmisleni, izgladnjeli Ghard. Osim toga, dodala je besramno se pravdajui sama sebi, treba joj njegova zatita. Bez oca kojeg bi naslijedio, nikakav nasljednik nee zadobiti puno potovanja. A osim toga, novi bi Ghardi mogli ak i pobijediti, a onda bi joj definitivno trebao sposoban ratnik koji e je tititi. Morala se pomuiti da raspetlja prste iz guve koju je napravila od lania i odmakne se od prozora, zatvarajui kure i povlaei zastor. Donijet e si svjetlo iz kuhinje i potraiti neto za itanje. Neki udbenik za maevanje, tako da vie nikad ne mora ovako stajati sa strane. Utjeena tako smijenom pomisli, krenula je prema vratima kad je zaula korake u kuhinji.
241

Nitko ne bi trebao biti tamo, osobito ne koraajui takvim sporim, opreznim koracima. Instinktivno je potegla bode s pojasa i stala to je mirnije mogla, oslukujui. Koraci su zvuali neujednaeno, kao epanje, a povremeno ih je pratilo nerazaznatljivo mrmljanje, vjerojatno psovke. Soba u kojoj se nalazila nije imala kljua. Helair je spominjao zatite, ali nije znala kako ih aktivirati niti to bi trebale raditi. Kad su se koraci pribliili, odluila se i vratila do prozora. U udubini prozora bilo je taman dovoljno mjesta da se moe sakriti iza zastora. Zastori su bili teki, tako da je se nee vidjeti ak ni ako pridolica ima svjetlo. S bodeom u ruci, oslonila se na kure, spremna na sve. inilo se da su proli sati dok su koraci stigli do njenih vrata. Kvaka se okrenula polako, kao da se prigui buka, ali onda su se vrata otvorila tako naglo da je Kalaide poskoila. Tko god je bio tamo vani, znao je to radi, i imao je oruje koje se moe bacati. Recimo, malu ghardsku sjekiru. Tiina je potrajala samo nekoliko trenutaka. ula je sputanje svjetiljke na krinju. Pazei da ne dodirne zastore, provirila je kroz prorez izmeu njih. Uljez je bio okrenut leima; vidjela je samo etiri crvene pletenice i ghardski crvenu tuniku pod napola razderanim ogrtaem. Ogledao se oko sebe, i s tekim uzdahom sjeo na krevet. Kalaide se hitro odmakla prije nego to pogleda prema zastorima i primijeti neto udno. Moda ode dalje. Tiina se rastegla. Samo je teko disanje govorilo da je ovjek jo u sobi. Kalaide je ve pomislila da je moda zaspao kad je posebno glasan udar groma zatresao kure. ula ga je kako ustaje i podigla svoj bode. Kad je odmaknuo zavstor, dograbila mu je pletenicu i gurnula no pod grlo, pitajui se moe li prerezati ovjeku grlo gledajui ga u oi. A onda je zapanjeno otvorila usta. Ghard je pustio svoju sjekiru i podigao ruke bez ikakve nade na licu. Kalaidina ruka naas je zadrhtala, nesigurna, dajui mu vremena da je prepozna. "Gospodarice Kalaide", promrmljao je zapanjeno. "Gospodaru Sorg", odvratila je automatski. Ispustio je kratak, umoran uzdah. "Sad ete me vjerojatno ubiti, bez obzira na prethodno poznanstvo." Nije zvualo kao pitanje, ali Kalaide je stresla glavom, jo mu ne putajui pletenicu. "Radije ne bih", rekla je, "ako mi ne date povoda." Pogledom joj je pokazao svoje odbaeno oruje. "Nemam vie snage za borbu, Kalaide. A ni glasnik Gnjusnoga Gospodara sigurno nije daleko." Spustila je pogled s trakom nelagode. "Ta pria je ubrzo postala istinitija nego to biste se nadali. Ali ne shvaam... to radite ovdje?" Prije no to je odgovorio, Sorg je pogledao prema krevetu; Kalaide je osjetila kako mu se pletenica
242

napela i opet podigla bode. "Moda mi neete vjerovati, gospodarice Kalaide, ali moram sjesti." Nogom je odgurnuo svoju sjekiru i opet pogledao Kalaide. S oklijevanjem, pustila mu je kosu. "Jo mi nikad niste lagali." "Pa ni sad." Spustio se na krevet uz teak uzdah olakanja. Kalaide je vidjela da mu je desni list omotan prljavom krpom iz koje je kapala krv. "Treba vam pomo." Vratila je bode za pojas i krenula u kuhinju. "Odmah se vraam." Jedan dio nje razumno je urlao kako se nemogue glupo ponaa, ali svi instinkti su joj jednako glasno povlaivali. Ona je iscjeliteljica, a Sorg je ve pokazao da je dobar ovjek i zasluuje pomo. Koliko se Helair inio pogrenim, mladi Ghard nekako je bio ispravan. I imao je kopu. Natoila je malo vode u jednu zdjelu i prekopala ormare dok nije pronala iste krpe. Opremljena time i bocom sive travarice, vratila se u sobu. "Gospodarice Kalaide, ja " "Trebate tu nogu", rekla je, kleknuvi da ukloni njegov improvizirani zavoj. "Moete mi usput odgovarati na pitanja." Podigla je pogled i ohrabrujue se nasmijeila. "Eto, ispriajte mi sve. Tako neete misliti na ono to radim." Protrljao si je bradu, mrmljajui neto na svome jeziku. Kalaide je razrezala zavoj i prouila ranu. Na rubovima je bila crvena i oteena; trebat e je oistiti vatrom, ali inilo se dovoljno rano da se infekcija nije stigla proiriti predaleko. "Boljet e, ali oporavit ete se. Priajte." "Kad... kad ste mi ubili ujaka " "Molim?" okirano je podigla pogled. "Nisam..." "Nali smo ga mrtvog kad ste pobjegli." "Ali samo sam ga uspavala." Osjetila je vor u grlu. Matrielen, zar nije bilo dovoljno kazne? "Kako je umro?" "U snu, bez nasilja. Imao je slabo srce. Ako ste..." I ono to je popio je bilo dovoljno da se ne probudi. Gutajui suze, Kalaide se natjerala da se usredotoi na posao. "Strano mi je ao, Sorg. Nisam ga imala namjeru ubiti." "Nemam vam to zamjeriti. Sve je to..." Spustio joj je ruku na rame. "S obzirom na to to se poslije dogodilo, zapravo sam zahvalan to je tada umro. Ionako ne bi preivio." Kalaide je oprezno otapala ostatke zavoja. "to se dogodilo?" "Napale su nas harajske snage, puno brojnije od nas. Nekolicina nas je preivjelo, zarobili su nas. Harajci... imaju pse koji..." Glas mu je pukao.
243

"Znam." Nakon ienja, trebat e ga i zaiti: na dva mjesta, onjaci su se zarili preduboko da zavoji zatvore ranu. Ali za to e morati pronai iglu i konca. "Imate li drugih povreda, Sorg?" Stresao je glavom. "Objesili su nas na krieve, tako da nam psi mogu dosei samo do koljena. Veina je iskrvarila ve prvog dana. Nekima je trebalo dulje." ula je uplji oaj u njegovom glasu. "Uvijek bi priekali da prva rtva umre prije nego to bi krenuli na sljedeu." Harajci rade takve strahote? Kalaide se jedva suzdrala da ne popipa Sorgu elo traei groznicu. Ali, na jedan uasan nain, shvaala je smisao. Krievi su postali simbol ghardske strave. Spojiti ih s psima Godraonovim u sporom pogubljenju veina starih careva ponosila bi se takvom idejom. Zastraila bi ostale Gharde, i predstavljala pobjedu harajske tradicije nad sjeverom. Ne moe istiti rane s oima punim suza. Duboko udahnuvi, odagnala je sve druge misli i Sorgu pruila bocu s rakijom. "Potegnite dobro trebat e vam. I uhvatite se za rub kreveta." Otrgla je komad jedne krpe i smotala ga to je vre mogla. "Zagrizite ovo." Posluao ju je bezvoljno, kao da mu je svejedno to e mu se dogoditi. Kalaide je skinula zaslon sa svjetiljke i zagrijala otricu bodea nad njim, onda klekne na Sorgovu nogu i stisne je bedrima. "Sad", rekla je, i pritisnula vrue eljezo na ranu. Osjetila je kako se napeo uz priguen uzvik, pa se opustio kad je odmakla otricu. Hitro, dok je jo bio tup od oka, odrezala je jedini komad koji je pokazivao znakove trulei, pa otvorenim plamenom naas prela preko rane i na kraju cijelu nogu zalila rakijom. "Eto", dahnula je, oslanjajui se na njegovu zdravu nogu. Znoj joj je kapao u oi, i osjeala je zaetak munine pri dnu eluca. "Gotovo je." Sorg je ispljunuo krpu i iskaljao se. "Volio bih da jest, Kalaide", rekao je. "Volio bih da jest."

244

XXXVI

Kalaide? Helair? Enaor je projurio kroz kuhinjska vrata, zubima zateui vor na svome improviziranom zavoju. Povez je usporio krvarenje i omoguio mu bar dio pokretljivosti u desnom ramenu; zasad e morati biti dovoljno. Kuhinja je bila prazna, i na prvi pogled nije pruala razloga za brigu. Ali vidio je da se skupina napadaa odvojila od glavne guve kod vrata i krenula uokolo. Potrait e neki prozor i pokuati se probiti iza obrambenih linija. Nije bilo drugog objanjenja. "Ti, Narg", naredio je preko ramena, "uzmi tri ovjeka, pretrai kuhinjski vrt i kozje obore. Ostali, rairite se po prizemlju. Okrenite svaki stolac, otvorite svaki ormar, probodite svaki krevet. Nikamo ne ulazite sami. Idemo." Ljudi su ga smjesta posluali, nestajui kroz razna vrata. Pragmatian kao i uvijek, Badgor je na poetku bitke odjednom otkrio bratimstvo i odvukao Enaora od snaga Starijih, dajui mu barldirachen, jedinicu od esnaest ljudi, kao osobnu strau. Enaor je bio prilino siguran da im je uloga bar na poetku bila da paze na njega i pobrinu se da se bori na Badgorovoj strani, ali sretna sluajnost smjestila ga je na pravo mjesto u pravom trenutku: golom rukom je zaustavio sjekiru na putu prema Badgorovim prsima. Ranom je zadobio nepodijeljenu poslunost, i poprilino potovanja. Stvarno se radilo samo o sluajnosti: bili su usred bitke, nije razmiljao, samo je ugledao sjekiru i podigao ruku da je zaustavi. Da je stigao misliti, moda bi koraknuo u stranu. Nitko ga ne bi krivio, a Badgor bi bio mrtav. Glupo, glupo, glupo, ali ni upola toliko glupo kao to to je Helairu dopustio da odvede kalaide u prizemlje. Horiarh i Matrielen bjesnili su im nad glavama, ali su oito bili posve zaokupljeni jedno drugim. Ghardi koji su ih napali bili su divlji, i ne bi stali i provjerili tko je pred njima u aru bitke. Predobro je poznavao taj osjeaj. A na podu kuhinje bilo je blatnih otisaka. Enaor je zastao, tiho prouavajui vrludave tragove. ovjek je uao kroz razbijen prozor u ostavi, proao kraj velikog stola, i zastao kraj njega. Na drugom kraju stola stajao je vr mlijeka; to nije imalo smisla, ali Enaora je vie brinulo to su se koraci opet udaljavali, i nestajali pod vratima Helairove sobe. Osjetio je kako mu se dlanovi znoje. Okrenuo je ma u ruci da ga vre uhvati, onda polako, oprezno korakne prema vratima. Kad se pribliio, iznutra je uo neki muki glas. Nije Helair, u to je bio siguran, premda se glas inio poznatim. Nije bilo znakova borbe; to je mogla biti jako dobra vijest, ili jako loa. Duboko je udahnuo i nogom otvorio vrata. Kalaide je skoila s poda, tijelom titei Gharda na krevetu, s bodeom u ruci. "Enaor!" Slobodnu ruku olakano je pritisnula na prsa. "Hvala Boici to si to ti."
245

Enaor je pogledao preko njenog ramena i smjesta prepoznao mladievo lice. Bio je nenaoruan, i leao je na boku, ni ne trudei se da ustane. Kalaide se nasmijeila i vratila bode za pojas. "Upoznaj mog zarobljenika", objavila je, zvuei skoro sretno. "Sigurna sam da ga se sjea." Enaor kimne, ne sputajui oruje. "Savreno jasno", promrmljao je. "Makni se." Ghard na krevetu slabano se pomakao; pokreti su mu bili nezgrapni, kao da je pijan ili usred groznice, ali uspio se izravnati i ispraviti kraljenicu. "Gospodarice Kalaide..." Uutkala ga je pokretom ruke. "Enaor, ne budi glup. Predao se." Pokazala je ghardsku sjekiru u suprotnom uglu sobe. "Osim toga, mislim da bi ga trebao sasluati. Pria mu je vrlo zanimljiva." Rijei su joj bile skoro dovoljno razumne da prodru kroz ljubiastu izmaglicu na rubovima njegova uma. Naas je oklijevao, zurei Sorgu u oi. U nima nije bilo nieg osim iscrpljenosti; smrt mu ne bi bila bolna. Skoro je spustio ma, kad ga je Kalaidin oprezan dodir na ruci natjerao da ga automatski opet podigne. Pokret je oivio okus smrti u njegovim ustima. Drhtaj zadovoljstva koji e ga ispuniti kad ispije Ghardovu duu titrao mu je na rubovima ivaca. "Ne zanimaju me ghardske prie", rekao je, pokuavajui prii blie. Kalaide ga uhvati za ruk. "Enaor", apnula je. "Jo jedan mrtav Ghard ti nee pomoi, zna to." "Ne jo jedan. Ovaj." "Enaor, molim te..." Glas joj je zvuao udno, napeto; lovi ga, ak mu je i njegov vlastiti glas zvuao udno, precizna odmjerenost skoro je nadvladala kripanje njegova unitena grla. Izvukao se iz njenih ruku, ne obazirui se na bolove u ramenu. "Ovoliko u ti uiniti", rekao je, nogom gurnuvi sjekiru. Kliznula je kraj nje, za dlaku promaivi skut, i zastala ravno pred Ghardovim nogama. Ghard ju je pogledao i ustao, ali nije uzeo oruje. "Bori se sa mnom, Ghardu." Ghard je pogledao Kalaide, onda strese glavom. "Ne." Enaor je osjetio kako mu se usne ire u ironian osmijeh. "Kako hoe." Koraknuo je blie. "Onda u te naprosto ubiti." Priekao je asak, oekujui da e se Ghard ipak baciti prema oruju, ali ovaj je samo stajao, mirnog, nezainteresiranog izraza lica. Vrh maa se podigao. "Ne." Kalaide je stala pred njega. Lice joj je bilo blijedo kao da e se opet onesvijestiti. Progutala je, vadei bode vrcima prstiju i putajui ga da padne na pod kraj sjekire. "Ne." "Makni mi se s puta, eno."
246

"Ne." Oi su joj zablistale u svjetlu lampe. "Enaor, molim te, nemoj. Nema potrebe. Sorg nije neprijatelj." "Muio nas je oboje. On ili njegovi ljudi." "Rat je. Sam si to rekao u ratu nema prostora za pristojnost. Ali bar se moemo oduprijeti ludilu." Zanemarivi kamenii koji su se bezazleno odbijali od njegovog bijesa; skoro se nasmijao. "Ovo nije ludilo." "Jest. Jo gore od ludila to je ubojstvo, Enaor. Nije ak ni naoruan." "Ponudio sam mu oruje i potenu borbu." "Nisi. I da ima tri sjekire, svejedno bi bilo ubojstvo i ti to zna. Blaga Matrielen, a jo je i ranjen!" Koraknula je prema njemu, tjerajui ga da spusti ma ili je probode. "Nemoj se pretvoriti u ubojicu, Enaor." Prezrivo je puhnuo. "Ve jesam, eno. Ako mu eli pomoi, dodaj mu sjekiru pa e bar imati priliku susresti se sa svojim bogom pod vlastitim uvjetima." Pljuska ga je iznenadila snagom. "Ne elim pomoi njemu, prokleti idiote, nego tebi!" Suze su joj konano krenule, ali otresla ih je nestrpljivim trzajem glave. "Ne trai ti krv, ni osvetu, ni ita tako. Samo hoe bol, Enaor, zar ti nije jasno? eli ga ubiti da bi se opet mogao nazvati ubojicom i vratiti se za svoj glupavi, bolni zid krivnje! Samo sebe eli kazniti, nikog drugo!" Naas je sklopio oi, isputajui dugaak, kontroliran dah. Kad ih je opet otvorio, cijelo vidno polje bilo mu je prekriveno ljubiastim tonovima. "Tako je", uo se kako kae. "Oprosti." Posegao je desnom rukom da je odgurne. Neto u ramenu mu se razderalo od naglog pokreta; nije se obazro. Moda se Ghard predomisli i ipak odlui boriti se za ivot. Beskorisna ruka dat e mu bar privid anse. Uhvatila ga je obim rukama za koulju, petama tvrdoglavo ukopana u pod. "Svi te moji i tvoji bogovi prokleli! Ja u te povrijediti kad ti to toliko treba!" Dograbila je njegov ma i povukla dlan po otrici; ruka mu se raskrvarila. "Eto! Dat u ti boli koliko eli, samo si nemoj to raditi! Zbog mene, zbog svi te bogovi prokleli zbog tebe... ne poniavaj se." Nije reagirao. Moda su postojale neke rijei koje bi joj trebao rei, ali on ih nije znao. Nevoljko, pustila ga je i ostala stajati pred njim, pogrbljena, uzdrhtala, kao da ju je udario. Bilo ju je bolno gledati, pa je spustio pogled na svoju ruku. Tanak trag krvi krivudao je niz crte na njegovom dlanu i kapao po podu, uz tih zvuk. Sasvim polako, stisnuo je prste, sve dok noktima nije dotakao rub rane. Sklopio je oi i stisnuo. Ma mu je pao na tlo. "Hvala", dahne Kalaide.
247

Ta jedna rije bila je dovoljna da raspri ljubiastu izmaglicu. Poderani miii u njegovom ramenu probudili su se u paklenu pobunu. Natjerao se da otvori aku i bespomono ispruio ruku, nudei joj svoj krvavi dlan. "Ovo treba... neto..." promrmljao je, nesposoban da se sjeti imena stvari. Kalaide je prihvatila njegovu ruku i kimnula, mrui kao da je plakala. "Ima pravo." Osvrnula se prema Ghardu. "Sorg, moete li mi dodati zavoje?" I tako su sve troje stajali u krugu; Sorg je drao zdjelu s vodom i bocu neke tekuine otra mirisa, s krpama preko ruke, dok je Kalaide istila i povezivala rez na Enaorovoj ruci. Kad je zavrila, bilo mu je bolje. Um mu se raistio dovoljno da primijeti kako je cijela situacija apsurdna. Dopustio si je oprezan, kntroliran nagovjetaj smijeka, slobodnom rukom dodirujui Kalaidin obraz. Podigla je pogled sa vora na njegovom dlanu, jo uvijek nesigurnog pogleda. Nije joj se mogao ispriavati pred ghardskim zarobljenikom. Nije ak bio siguran ni treba li se ispriati, pa je samo iskrivljeno slegnuo ramenima, pazei na povrijeeno rame. Kalaide se nasmijeila. "Znam", apnula je. Udar groma glasniji od svih dosadanjih sprijeio je svaki daljnji razgovor, tjerajui sve troje da poskoe. Enaor pojuri do prozora. "Horiarh izgleda pobjeuje." Otvorio je kure i pogledao u dvorite. Prvo jutarnje svjetlo sve je borce obojalo u sablasno plaviastu, pretvarajui borbu u ples duhova. Mjesec se jo vidio kroz olujne oblake, ali inilo se da brzo opada. Enaor se okrenuo natrag u sobu. Sad ima ljude na brizi. Trebao bi ih udaljiti iz borbe, preutno dopustiti razumnijem dijelu Gharda da odnese pobjedu. Kasnije e se pogaati oko ivota, uzdajui se u ovjeka kojeg nije ubio i povjerenje jednog boga da ublae posljedice. Dvojbu mu je razrijeio nagli udar munje, za kojim je uslijedio odjek glasa koji je zazvonio dvoritem i cijelom kuom. Naprijed, junaci moji! Poistite svijet od gamadi! Upamtite, Orlarn vas vodi! Orlarn lei pod Pandom i spava kao i uvijek, pokvarena varalice! Taj glas naas je zvuao prigueno, kao da stie iz kue. Posluajte mene, majku svoju, i odbacite laljivog boga prije nego to vas sve povede u dubine pakla! Zasljepljujue zeleno svjetlo razlilo se dvoritem, obrubljeno bjelinom poput krijeste vala. Svaka borba je prestala, ljudi i Stariji sputali su oruje da bi pratili boanski razgovor iznad svojih glava. "Tko je to?" Kalaidina ruka uhvatila je Enaorovu, automatski pazei da ga ne stegne preko zavoja. Enaor se nagnuo kroz prozor prije no to je odgovorio. Kao to se bojao, svjetlo je stizalo s kata iznad. "Marga", apnuo je. "Ghardska boica." Visoki ratnik u bijelom oklopu pojavio se kraj ulaza. "Zar smo babe da sluamo rijei jedne ene?" povikao je. Glas mu je jo uvijek dosizao neobino daleko, ali
248

grmljavina u njemu svela se na podnoljivu razinu. "Zar smo curice da se skrivamo iza enskih skuta?" Zraka zelenog svjetla udarila ga je u prsa, a bijeli oklop je pocrnio. "Zar ste imbecili, pa ne shvaate da Orlarn ne bi ostavio zemlju koju uva? to njega briga to se dogaa s nekim prljavim junjacima? Mene znate, i znate kako smo vas dosad dobro vodili moj odabranik i ja! Zar ete sad zaboraviti sve nae pobjede zbog Horiarhovih lai?" Prestraeno mrmljanje uzbibalo se dvoritem. Krajikom oka, Enaor je vidio kako je Sorg problijedio i zaepao blie. "Je li to istina?" apnuo je drhtavo. "Vodio nas je Gnjusni Gospodar?" Enaor slegne ramenima. "Bilo bi tipino za Horiarha. On vas je doveo dovde?" Mladi Ghard kimne, oiju jo uvijek razrogaenih od oka. "Spasio nas je od harajske vojske... ujedinio sve nas odmetnike... pomogao nam da napadnemo nevieni..." Vani, Badgor se probio kroz gomilu i zastao usred zelene zrake svjetla. Margin glas nastavi: "Sjetite se, on je Vjeiti Lovac, onaj koji je uhvatio Boicu umjesto rtvene djevice! Sjetite se da smo pronali skoro sve to traimo! Sjetite se da smo blie svome cilju nego ikad! Neemo dopustiti Gnjusnom Gospodaru da nam sad pokvari planove! Idite, sinovi moji, i donesite mi jo jednu pobjedu!" "Marga i Ghardsarn!" zaurlao je Badgor, okreui se da posjee prvog koji mu je na dohvatu, ni ne trudei se provjeriti na ijoj je strani. Borba se nastavila s novom divljinom dok se sunce probijalo kroz olujne oblake da istakne boju krvi. Neto je zaklopotalo u kuhinji. Enaor je odgurnuo Kalaide i pojurio do vrata. Za velikim stolom sjedio je Horiarh, ogledavajui se sa zainteresiranim izrazom lica. "Ah", rekao je kad se Enaor pojavio na vratima. "Vidim da me se jo sjea." "Teko te je zaboraviti, Gnjusni Gospodaru." "Ali me izgleda nije teko svladati." Ustao je, iz zraka uzimajui zapaljenu lulu. "Ah, dobro. Vrijedilo je pokuati. Da me one dvije kuje nisu uhvatile na prepad, moda smo mogli i pobijediti." "Ali sad e izgubiti." Gnjusni Gospodar kimne. "Naalost. Trebao sam priekati da mi se javite prije nego to sam krenuo. Da mi je bar strpljenje vrlina." Virnuo je preko Enaorova ramena. "Pozdrav, smiona damo. Ima li mi to rei?" Ugledavi Sorga, namrtio se. "Vidim, novi ljubimac." Izmeu dimova je odmjerio Gharda. "Pa, meni su lavovi ljepi, ali o ukusima se ne raspravlja." Kalaide se nasmijeila i kimnula mu glavom. "On bar govori, Gnjusni Gospodaru." "Ah, ali moe li rei neto zanimljivo?" Priao je Sorgu. "Moe li, smrtniiu?" "Bio sam meu onima koje si doveo ovamo preruen u Orlarna", odvrati Sorg. U glasu mu se jedva nasluivalo drhtanje; Enaor mu se zbog toga morao diviti.
249

"Nema niega to ja znam a to ti ve nisi otkrio." "A vas dvoje?" "Imamo nekoliko teorija", ree Enaor. "Ali nimalo dokaza." "I to je neto." Zvuci bitke poeli su zamirati. Horiarh je otresao lulu u zrak. "Javit u vam se kasnije. Sad imam drugih obaveza." Otpuhnuo je Kalaide poljubac, nestajui puno sporije od lule. "Jo ste ivi ve je i to dostignue. Nastavite tako, i posljednji preivjeli moda dobije igru." Kad je nestao, Enaor si je dopustio trenutak oputanja. Rame mu je opet prokrvarila. Sjeo je u stolac koji je Horiarh ispraznio i protrljao si oi. San se inio kao draga uspomena. "To rame treba srediti", ree Kalaide mirno. "Sorg, donesite mi rakiju i zavoje." Enaor je upitno podigao obrve; ona inae nije tako dijelila naredbe. Dobro, osim moda njemu. Trgajui ostatak rukava, Kalaide strese glavom. "Potrebno mu je to", apnula je. "Horiarh zna okirati kad ga prvi put sretne." Kad joj je oprema bila na stolu, pokazala je na jedan ormar, jedva gledajui Sorga. "Tu negdje bi trebalo biti lonaca. Pumpa je tamo. Zagrijte mi vode." Ghard ju je posluao bez rijei, epajui s loncem u ruci. Kalaide se nasmijeila. "Vidi. Trebao si njega predstaviti kao slugu. Ide mu bolje nego meni." Enaor se namrti. "Morat u ga od Badgora traiti kao ratni plijen, zna. Kao roba." Vidjevi njen iznenaen izraz, uurbano je objasnio: "Ako bude samo zarobljenik, ubit e ga ili muiti do smrti. Onda bi bilo bolje da si me pustila da ga ubijem." "Ne moemo ga sad pustiti da pobjegne?" "S tom nogom? Ne bi ba daleko dospio." Sorg se vratio u kuhinju i u tiini objesio lonac nad vatru, ograniavajui razgovor na povremene Kalaidine upute. "Trebala bih to zaiti", promrmljala je, "ali nemam igle ni konca. Moda da pitamo Helaira..." "On ima pune ruke posla. Samo me dobro omotaj, a ja u paziti dok ne zacijeli." Njen hihot jasno je govorio koliko vjeruje u to, ali posluala ga je, onda prie jo jednom ormaru i izvadi tri neukraene alice. "Nadam se da ima jo majine duice..." Skoro propavi u veliku krinju kraj vrata ostave, prokopala je po njoj i izronila sa zapeaenom vreicom. "Ovo nam svima treba", rekla je, odmjereno sipajui suhe listie u kipuu vodu. "Sorg, pijete li aj?" Kimnuo je. Kad je Kalaide raspodijelila aj, on je neko vrijeme bez rijei zurio u svoju alicu, kao da je svijet izgubio svaki smisao. Enaor ga je razumio. Bio je
250

umoran kad je no tek poela; sad je nadiao i iscrpljenost, s glavom punom magle. ak i otpiti aja zahtijevalo je napor volje. Sorg je okusio aj u svojoj alici, spustio ga i ogledao se oko sebe. "Neto nije u redu?" I Kalaide je drijemala nad svojim ajem, ali iscjeliteljski instinkti radili su kao i uvijek. Enaor je zijevanjem prikrio osmijeh. Bilo je utjeno znati da neka sidra dre u svakoj oluji. "Pitao sam se ima li meda", promrmlja Sorg zbunjeno. "Naviknut sam na zaslaen aj." Kalaide pokae na policu iza Enaora. "U onoj glinenoj zdjeli." "Ostani gdje si." Enaor je primijetio kako se Ghard oprezno slui nogom. Ustajanje i sijedanje su vjerojatno najtei. Ustao je i dohvatio zdjelu s police. "Evo." Mladi Ghard je zapanjeno prihvatio med. "Ja... hvala", rekao je polako, pogledom skaui s Enaora na Kalaide i natrag. Djelovao je kao neki krupan, prestravljen zec. I zato je bilo jo udnije kad se bolno spustio na koljena, jednom rukom hvatajui Kalaide, drugom Enaora. "Orlarn mi svjedok", rekao je, "oboma vam dugujem dug koji nikad neu moi vratiti. Moj ivot je va, kao i moja ast." Poljubio je Enaorovu ruku, onda Kalaidinu, i oslonio se na stol sklopljenih oiju, pripremajui se da ustane. Kalaide je napola posegnula da mu pomogne, ali Enaor je uhvati za ruku i strese glavom. Upravo su primili najjau zakletvu odanosti koja postoji meu Ghardima, zakletvu kakva je mogla prekinuti i krvne i klanske veze. Sad mu pomoi da ustane bilo bi uvredljivo i poniavajue. Enaor je dovoljno poznavao ghardske obiaje da to shvati; ali nije shvaao ime su to zasluili. Jo je razmiljao o tome kad su se vrata otvorila i Badgorovi ljudi posukljali su u kuhinju, uzbueno razgovarajui. Bitka je zavrila. to je znailo da mora obaviti jo samo jednu stvar prije nego to se onesvijesti. S naporom se podigao na noge, iskapio aj i pokretom glave pozvao svoju sve veu ljudsku pratnju da ga slijedi. "Gdje mi je brat?" upitao je prvo poznato lice koje je ugledao meu pobjednicima. ovjek ga je uputio u bolnicu. Naravno: oni koji su propustili spektakularnu potvrdu Badgorova statusa moraju dobiti drugaije podsjeanje. Ostavivi Kalaide i Sorga pred vratima, uao je u preureenu gimnastiku dvoranu i krenuo ravno prema Badgoru, koji se nadnosio nad jedan poljski krevet. "Enaor!" Ugledavi ga, Badgor se odmah uspravio i ogrlio ga oko ramena. "Ovo je moj brat", rekao je ranjeniku na leaju. "Danas mi je spasio ivot." Privukavi Enaora blie, dodao je apatom: "A ja jo ne shvaam zato." "Doao sam te zamoliti za uslugu", ree Enaor glasno. "Ako moe." "Za tebe sve. Samo reci."
251

Enaor proguta osmijeh. Badgor se vjerojatno u sebi puio, ali bilo je previe svjedoka: sad vie nije smio poniavati brata, dok je rana koju je Enaor primio za njega jo gotovo krvarila. "Nije puno. Samo jedan ovjek." "Zar ti ih nisam ve dao esnaest?" "Zarobljenik." Badgor pusti Enaora. "Neki odreeni?" "Da. Sorg od Vamroda." "Ime mi nije poznato. Zato ga hoe?" "Recimo da smo se ve sreli. elim ga za sebe." Badgor si je palcem protrljao usnicu, razmiljajui. "Radi se o osveti?" "O asti." Izgovorena ovako javno, to je bila arobna rije. Badgor rairi ruke. "Ma, naravno. Uzmi ga i radi s njim to god hoe. Ostatak emo pogubiti sutra ujutro." Bacio je pogled prema blijedom nebu i iskezio se. "Odnosno, kad se probudim, to nee biti ba rano. Prvo se moram pobrinuti za svoje ljude, a onda i za svoju enu." Osmijeh mu se jo jae rairio. "Bar u tom pogledu, planovi su nam vjerojatno blizu. Ova pobjeda zasluuje proslavu." Bilo je neoekivano lako progutati odgovor, naprosto zato to je bio tako umoran. "Stvarno", rekao je. "A sad, ako mi dopusti, zahvalit u ti i povui se." "Jasno, jasno. I odspavaj malo ako moe. Sutra te hou na pogubljenju." Potapao je Enaorovo povrijeeno rame, moda namjerno, a moda i ne. "Samo kao gledatelja, naravno", doda apatom. "Drugo nisam ni pomislio."

252

XXXVII

eno? Kalaide! Enaor je sjeo u krevetu i pokuao odrediti odakle dolazi dojam munine koji ga je probudio. inio se udaljen, besmislen, i zato je znao da dolazi od Kalaide. Nije bila kraj njega. Usprkos njegovoj iscrpljenosti, zaspala je prije njega, odbacivi samo bode i sklupavi se na rubu kreveta kao umorno mae, ali sad joj je jedini trag bio uurbano odbaen pokriva. Enaor je pogledao kroz prozor i vidio kako dnevno svjetlo prodire kroz oblacima zastrto nebo; nisu dugo spavali. Tiina u dvoritu potvrdila je njegovu pretpostavku. Nekoliko sati, ne vie. Neto se kretalo u kupaonici. Enaor je pokuao ustati bez da povrati, automatski dohvaajui bode sa stolia kraj kreveta. to im se to dogaa, zapitao se, teturajui prema kupaonici uz duboke udisaje koji su bar malo ublaivali muninu. Kalaide je kleala kraj kade, bespomono se drei za rub. Enaor pusti bode i podmetne joj ruku pod elo kao oslonac. Stigla je samo dograbiti njegovu slobodnu ruku prije no to ju je uhvatio jo jedan gr. Kad je proao, odgurnula se od kade i naas mu se naslonila na noge. Sad mi je dobro, dahnula je. Enaor je zapumpao svjee vode i oprao joj lice, ne obazirui se na njene slabane pokuaje autonomije. Nije ti dobro. Ovo je nemogue, Kalaide. Bila je blijeda kao oblano nebo, ruke su joj drhtale. Ne razmiljajui, Enaor ju je podigao i krenuo prema spavaoj sobi. Spusti me! Opet e si otvoriti ranu. Pa e me zaiti. Ti me vie brine. Spustio ju je na krevet, onda joj dotakne elo rubom dlana, kako je ona radila. Ne djeluje mi prevrue. Dobro mi je, Enaor, rekla je, izmiui se njegovoj ruci. Stvarno. A povraanje u ranu zoru je nacionalni sport u Haraji. Stresao je glavom na njezin osmijeh. Ovo se uope ne bi smjelo dogaati, eno, zar ne shvaa? Meni bi trebalo pozliti, a ne tebi. Kalaide sklopi oi. Premorena sam, Enaore. Oboje smo premoreni. Vrati se na spavanje. Zastor na vratima spavaonice se pomakao. Neto nije u redu? upitao je Sorg ne ulazei. Enaor podigne obrve prema Kalaide. Je li? Igrala se pramenom svoje kose. Moe mi donijeti au vode? apnula je. Molim te. S uzdahom, Enaor ustane. Naravno. Bilo je jasno da izbjegava izravan odgovor, i morao se prisiliti da ne zamilja najgore mogue razloge za to.
253

Obueni smo, Sorg, dodao je. Moe ui. Mladi Ghard bio je ponudio da e spavati na podu pred njihovim vratima. Enaor nije znao kako bi reagirao na to, ali Kalaide ga je natjerala na obeanje da e spavati na naslonjau u dnevnoj sobi. Sudei po izguvanoj pojavi, moda i nije odrao obeanje. uo sam glasove... Sve je u redu, Sorg, ree Kalaide sijedajui u krevetu. Pruajui joj vr pun svjee vode, Enaor je shvatio u kakvom mu je odjea stanju i zgadio se. Premda nije dijeliio Kathailinine luksuzne navike, ovo je bilo previe. Sorg, uini mi uslugu, rekoa je. Otii do Helairove sobe to je ona soba kraj kuhinje u kojoj si sino bio s Kalaide i reci Helairu da nam treba svjea odjea. On e ti znati rei kome da se obrati. Ghard je ustao kao dobro dresiran pas. Ozbiljnost s kojom je prihvatio svoju zakletvu bila je skoro zastraujua. I meni, doda Kalaide. Helair mi je jo juer neto nabavio, ali nemam pojma gdje je to zavilo. Enaor je namrteno pogleda. Zato tebi treba odjea? Jer je moja prljava. ak ni posluga ne bi trebala ovako hodati uokolo. Odmahnuo je na povrijeenost u njenom glasu. Nisam tako mislio. Ti e danas ostati u krevetu. Pokuala se pobuniti, ali utiao ju je prstom na usnama. Imam esnaest krnih Gharda pod svojim zapovjednitvom, eno. Makar ih sve morao postaviti na vrata, posluat e me, bar dok te Helair ne pregleda. Vidio je kako se namrtila i dodao: Molim te. Iz nekog razloga, ta posljednja rije kao da je sve pokvarila, a ne popravila. Kalaide je ispraznila vr i gurnula mu ga u ruke bez rijei, onda sklizne na leaj i spusti glavu na jastuk. Dobro, uzdahnula je. Kako hoe. Ali primit u samo Helaira. Sama. Kad je kimnuo, sklopila je oi i okrenula se na bok, ne doputajui mu nita osim tihog izlaska. Hodnici su se poeli buditi. Enaor se pokuao jo malo odmoriti na kauu, ali prije nego to je zaspao, uao je Sorg, s rukama punim odjee, u pratnji pospanog ali zabrinutog Helaira. ujem da gospi Kalaide nije dobro, rekao je umjesto pozdrava. Pozlilo joj je. Mislim da joj je sad bolje. Nasmijeio se Sorgu da mu pokae kako cijeni poduzetnost. U drugaijim okolnostima, olakanje na Ghardovom licu bilo bi komino. To valjda nije razlog za brigu, ree Helair. Ali svejedno u je pogledati. Molim te. Naravno, uvar zida ne zna tko je na drugom kraju veze. To e jo
254

dodatno zakomplicirati stvari, ali drugaije nije mogao biti siguran da e je pregledati kako treba. Enaor mu spusti ruku na rame. Helair... Proistio si je grlo. Moja veza... Vodi do gospe Kalaide. Shvaam, da en. I nije iznenaen? To je udno. Enaor bi oekivao neodobravanje, ili bar malo znatielje. Volio bih da se to ne razglasi. Jasno. Helair ga je potapao po ramenu otvoreno patronizirajue. Nema zato brinuti. Bar mislim da nema. Bacio je pogled prema zastoru spavaonice. A sad, oprostite, idem do gospe. Stresavi glavom, Enaor ga je pustio. U meuvremenu, Sorg je na kauu sloio istu bijelu koulju i crne hlae, i dohvatio je Enaorove izme, istei ih krpom. Enaor strese glavom. Ne mora to raditi, rekao je, skidajui koulju. Rado bi se i okupao, ali nije mogao do kade. Kad bi pokuao proi kroz spavau sobu, Kalaide bi ga vjerojatno ootuila za uhoenje. Moram, odvratio je Sorg ne diui pogled. Ionako nemam pametnijeg posla. Trag ogorenosti u njegovom glasu bio je jedva naslutiv. Moda bi ipak bilo milosrdnije da ga je ubio. Njegov bog jo nehajno spava pod planinom koja titi Ghardsarn sa zapada, a on je jahao pod Horiarhovim zapovjednitvom. Odvojen od svojih sunarodnjaka i pretvoren u roba, za to bi ivio? I kad smo ve pri tome, za to itko ivi? Enaor je znao da su njegovi snovi o osveti sino umrli. Pokuat e zaustaviti Badgora, naravno, ali nadati se uspjehu gdje je i bog propao bilo bi previe nadmeno. Ali svejedno, uz prijetnju kaosa koja im visi nad glavama, nije mogao ak ni pomisliti na odustajanje, ni razmiljati o drugim mogunostima. O novom ivotu za sebe. ak je i obnova Anlahlana morala biti na drugom mjestu dok se ne uvjeri u to to Badgor doista planira. Pokuavajui se otresti tih misli, uzeo je jo jedne hlae i koulju s hrpe i prebacio ih preko stolca. I ti bi se mogao presvui, rekao je naglas. Ostavi te izme i uzmi ovo. Izaao je na hodnik. Tu negdje bi trebala biti zajednika kupaonica... Sorg je nesigurno gledao u koulju. Rekli su mi da je to odjea Starijih. Enaor je pronaao to je traio. Na sreu, kupaonica je jo bila prazna. Pa? Pokretom glave pozvao je Sorga. Boji se nekih ini na njima koje e te ubiti? I Ghard se znao nasmijeiti. Oklijevao je na vratima dok je Enaor traio runike. Ne. Samo nisam oekivao da ete ih... potratiti na mene. Potratit e se samo ako ih misli odmah unititi, rekao je Enaor svlaei se. Ali meni ni tada nee nedostajati. Sorg je prikupio dovoljno odjee da napuni cijelu krinju, sve u crnom i bijelom. Uavi
255

u kadu, pritisnuo je pumpu. Voda je bila hladna; to mu je odgovaralo. Kako si znao da su crna i bijela boje Anlahlana? upitao je, opet se okreui Sorgu. Nisam. Ghard se okrenuo, porumenivi kao djevojica. Samo vas nikad nisam vidio u neem drugom. Obrisao je dlan o bedro prije no to je oprezno dotakao bijelu koulju. Barjak Anlahlana je crna utvrda na bijelom polju. Toranj u snijegu. Enaor je oekivao trzaj boli u svojim prsima, ali osjetio je samo udaljen, eznutljivi uzdah. Nekad sam mislio da je to prekrasan prizor. Izaao je iz kade i kimnuo Sorgu, prolazei kraj njega da uzme odjeu. to eka? Operi se. Ili misli odravati mit o prljavim Ghardima? Sorg je nesigurno zakoraio unatrag, skoro se spotakavi na mokrom podu. Enaor se iskezi; Ghard valjda jo nikad nije vidio golog Starijeg. Pouri, dobacio je, omatajui se runikom. Ja u se obui u sobi. Jedva se stigao obui i dovriti ienje izama kad su se vrata otvorila. Uao je Narg, voa Enaorove sinonje jedinice. Sorg je bio iza njega: pletenice su mu jo bile mokre, ali nova odjea bila je uredna, kao za paradu. Ako smijem? ree Narg. Va brat me poslao da vam kaem: pogubljenja e uskoro poeti. Htio bi da sjedite s njime. Reci mu da u odmah doi. Moe poeti bez mene. Narg ga je pozdravio i otiao. Enaor se polako raeljao i skupio kosu u kratku pletenicu, ne elei prebrzo krenuti za Nargom. Neka Badgor izgubi strpljenje i prihvati njegovu dozvolu za poetak. Osim toga, nadao se da e i Helair uskoro zavriti svoj pregled. Mrmljanje u spavaonici kao da nije mislilo prestati. Enaor je pokuao stajati kraj vratiju i sluajno neto nauti, ali zastor je predobro priguivao zvukove. Na kraju je izgubio strpljenje. Priao je vratima i otvorio ih kad ga je Sorgov glas zaustavio. Ako smijem. Enaor ga je pogledao preko ramena, upitno podigavi obrve. Htio bih s vama. Zato? Sorg skrene pogled. Mislim... mislim da moram to vidjeti. Svakako to zasluujem. Stvorit e jo veu zbrku, ovako u anlahlanskoj odjei, a oito Ghard, i to bivi neprijatelj: to bi se moglo iskoristiti na razne naine. Svejedno, inilo se nepravedno tekim. Jesi li siguran?
256

Mladi Ghard kimne, stojei uspravno koliko je mogao s povrijeenom nogom. Jesam. Ako vam ne smeta. Enaor strese glavom. Slijedi me. Kao to se i nadao, propustili su poetak pogubljenja; dok je Enaor zauzeo svoje mjesto kraj Badgora na balkonu prvog kata, snijeg u dvoritu ve se dobrano zakrvavio, a hrpa mrtvih tijela leala je kraj ulaznih vrata. Ah, moj brat, ree Badgor s osmijehom. Ve sam pomislio da e prespavati cijelu zabavu. Nakon toliko poziva? Bio bih uasno nepristojan. Pokazao je Sorgu neka stane iza njegovog stolca, simbolian odgovor na pratnju iza Badgorovih i Kathailinih lea. Inae nije bilo. Enaor se zapitao je li to zato to se jo oporavlja od sinonjeg otjelovljenja, ili naprosto u skladu s ghardskim obiajima. I zaboravio je pitati Kalaide za otjelovljenje; mora to uiniti im pogubljenja zavre. Dobro jutro, Kalhana pozdravio je preko Badgora. Uiva li? Njen smijeak nije djelovao umjetno. Zanimljivo je. Ljudski obiaji su tako udni. Bacila je pogled prema Sorgu s otvorenom znatieljom, ali Enaor je namjerno ignorirao neizgovoreno pitanje. Bio je dovoljno oprezan kad je od Badgora traio Sorgov ivot. Neka se pitaju. U dvorite su uveli sljedeu skupinu zatvorenika. Poloili su ih na tlo, i svezali im ruke i noge za drvene grede privezane za konjska sedla. Enaor u prvi as nije shvatio smisao svega, ali kad su vojnici poeli voditi konje u suprotnim smjerovima, osjetio je kako mu se utroba smrzla u shvaanju. Ispod oka, pogledao si je brata. Badgor je sjedio nepomino, pogleda prikovanog za dvorite. Na licu mu nije bilo uitka, samo blage napetosti u stisnutoj vilici, dok mu je ruka sve jae stiskala naslon stolca. Zadrao je dah dok krici zatvorenika nisu zamrli, a povik gomile objavio nove smrti. Tek se tada opustio, sklapajui oi kao s olakanjem. Naas, Enaor je promiljao moe li ga upitati zato se toliko mui, ali prije no to se odluio, u dvorite su uveli sljedeu skupinu za pogubljenje, a kad je sve opet poelo, komentiranje je postalo nemogue. Uasavajua predstava se nastavila u skoro savrenoj tiini, sve dok svi zarobljenici nisu bili mrtvi i baeni preko ograde. isto ponavljanje postupno je stravu pretvorilo u otupjelost i zatim u dosadu, ostavljajui Enaoru zauenost nad udovinou uma koji se tako brzo moe navii promatrati takvu smrt. Kad se s druge strane ograde poeo dizati dim lomae, ustao je. Vidio sam dovoljno, Badgore, rekao je kroz suho grlo. Hvala na pozivu. Badgor ga pogleda s odsutnim osmijehom. Htio sam da bude dio ovoga, Enaor, kao to elim i da bude na veeranjoj proslavi pobjede. Konano, braa smo: trebali bismo sve dijeliti, ne?
257

Enaor izdahne kroz stisnute zube. Sve mi je jasno, Badgor. Kimnuo je Kathailin i izaao. Sorg ga je slijedio u drvenoj tiini. Prije no to su stigli do kraja hodnika, Enaor je uo kako koraci iza njega posru i usporio, uvjeren da je krenuo prebrzo za Sorgovu povrijeenu nogu. Okrenuo se i vidio mladoga Gharda kako stoji, oslonjen na zid. Oi su mu bile vrsto stisnute, ali nije mogao zaustaviti suze koje su mu se slijevale niz lice. Proistivi grlo, Enaor je koraknuo blie i spustio nesigurnu ruku Sorgu na rame. Nije imao rijei za tako neto. Sorg si je pokrio lice rukama, uzalud si pokuavajui obrisati obraze. Ne. Enaor je osjetio kako miii pod njegovim prstima podrhtavaju, moda i od gaenja. Spustio je ruku. Nita ti ne mogu ponuditi, rekao je. Osim... ako im se eli pridruiti. Eto ga opet, nudi smrt kao da mu je to jedina valuta. Ili je svijet poludio, ili on. Ili oboje. Mogu ti obeati da bi bilo brzo. Neoekivano, mladi Ghard se na ovo nasmijao, gotovo s isprikom trznuvi ramenima. Vaa ponuda je ljubazna, rekao je kad je opet doao do daha. I pravi Ghard bi je prihvatio sa zahvalnou. Ali ja sam oduvijek crna ovca u obitelji, pa u otkloniti. Obrisao si je lice nadlakticom, onda pokae Enaoru svilu zguvanu od vlage. Eto, rekao sam da e se na meni protratiti. Suze se s vremenom osue. ak i krv izblijedi. Ali mrlje ostaju. Uspravio se, dostojanstva samo malice naruenog rmcajem. Ako smijem, rekao je, po vojniki. Rekao bih neto. Enaor kimne. U ivotu mi preostaje samo jedan cilj: ubiti vaeg brata. Enaor je puhnuo neto nalik smijehu. Iznenadio bi se, Ghardu. Ciljevi su nam moda blii nego to msili. Pogledi su im se susreli. Sorgove oi isprva su bile razrogaene i iznenaene, a onda se u njema postupno pojavilo shvaanje. Otvorio je usta, udahnuo, i opet ih zatvorio ne rekavi nita. A sad pourimo, rekao je Enaor da prekine tiinu. Hou uti kako je Kalaide. Usprkos rijeima, usporio je korake na stubama da bi ga Sorg mogao pratiti. Kalaidino zdravlje brinulo ga je vie nego to je bio spreman prihvatiti. Zakutci utjehe mogu postati opasni ako ponu krasti koncentraciju. Samo jedno jo ne razumijem, ree Sorg. Da li je zaista titi Gnjusni Gospodar? Enaor se iskezio tresui glavom. Neki tragovi djejih pria uvijek preostanu, pa makar i duboko zakopani. Ja bih je trebao tititi. Imamo vezu... Slegnuo je ramenima. Teko je to objasniti. ak ni ja to ne razumijem do kraja. Ali to se dogaa pa, ono to bi se trebalo dogaati jest da sve na to njeno tijelo reagira obrambeno prelazi na mene.
258

Pa zato joj je onda pozlilo? Ba me to i brine. Veze ne bi smjele slabiti. Ali osjetio sam samo odjek njene munine... kao da nisam znao reagirati, kao da moje tijelo nije znalo to bi... naprosto ne razumijem. Moda zato to je ona ljudsko bie? To ne bi smjelo biti vano. Tijela su nam u osnovi ista. Mladi Ghard nasmijao se u svoju bradu. Pa i ne ba. Sve je leglo na mjesto. Enaor se naas ukoio, izgubljen u proraunima, onda pojuri uza stube, ostavljajui Sorga da se snae sam . *** Kad e Helair otiao, Kalaide je neko vrijeme raspravljala sama sa sobom bi li ustala ili ne. Nije se mogla sjetiti koja je strana pobijedila, ali oito je svejedno zaspala, jer se probudila i ugledala Enaora kako sjedi za stolom kraj kreveta, zurei u nju i lupkajui prstima po drvenoj povrini stola. Lice mu je bilo napeto. Vratio si se? Slegnuo je ramenima. Kalaide se protegne, gutajui zijevanje. Helair kae da sam dobro. Postajalo joj je neugodno pod njegovim usredotoenim pogledom. Imao si pravo to si me zadrao u krevetu, rekla je uz smijeak ispriavanaj. Trebao mi je odmor. Enaor sam kimne u tiini. Nagnula se prema naprijed. Enaor? Neto nije u redu? Ustao je i priao zatvorenom prozoru. Mislim... da znam to ti je, Kalaide, rekao je polako, zurei u zatvorene kure. Uvijek se zabrinem kad me tako pozove po imenu; sigurno je neto ozbiljno, rekla je nesigurno. Iver drveta virio je iz kure kraj njegove ruke. Enaor ga je povukao noktom, ali nije ga mogao odlomiti. Na kraju je odustao i pritisnuo otar vrh ivera prstom. Trudna si. Naas je utjela, prekrivi usta rukama. Kalaide, ja Znam, proaptala je kroz prste, skrivajui lice. Jesam. Oprosti. Osjetila je njegovu teinu na krevetu kad je sjeo kraj nje. Oprosti? Zato? U glasu mu je bilo samo zabrinusti; zar mora biti tako prokleto ljubazan? Znam otkako sam dola. Helair mi je rekao, i sve se slagalo. Jo jedan trentuak tiine. Onda, vrlo tiho: Jesi li mi uope mislila rei? S dubokim uzdahom, spustila je ruke. Ne. Da. Ne znam. A ja nemam prava znati? Skoro je osjeala inje bijesa kako mu se die iz
259

eluca prema grlu. to ti misli, sveenice? Nemam prava znati za postojanje svoga djeteta? To nije samo tvoje dijete! Nisam znala to u... Osjetila je kako joj se grlo stee; zastala je, duboko diui dok nije prolo. Zna, sad sam stvarno izgubljena. Njegov bijes kao da je malo popustio pred praznim oajem njenog glasa. Kako to misli? Ne mogu... Bespomono je zamrkala. Enaor je ustao i donio joj runik iz kupaonice, gurnuvi ga pred nju kao da je oruje. Kalaide ga prihvati. Matrielen e mi moda i oprostiti, zna. Ali smrtnici nee. Zar ne moe rei... da to nije bio tvoj izbor. Nisi me silovao, Enaor, i oboje to znamo. Neu lagati o tome. Obrisala si je nos. Uostalom, ne bi koristilo ak i kad bih. Zato ne? Zakletva koju si prekrila protiv volje Od keri nara bi se oekivalo da se ubije nakon silovanja. Bila bih zauvijek osramoena. Tresnuo je akom u zid; poskoila je. To joj nije bilo slino; djeli njega koji raste u njoj ve ju je poeo mijenjati. Ljudi! Morate imati tako krvolone obiaje? Bar me roditelji nisu oznaili kao kozu im sam se rodila! Na njegov zbunjen izraz, ljutito je odbacila runik. Da, Helair mi je ispriao sve o znakovima na tvojoj ruci, i kako si dobio onaj prvi! Zato mi nemoj priati o krvolonosti, Stariji; ne sa sobom kao uzorom! Govorila je o Starijima kao rasi, ali pogodila ga je preduboko; vidjela je to na njegovom licu kad je duboko udahnuo i krenuo prema dnevnoj sobi. Kalaide skoi za njim, u sebi proklinjui svoj predugi jezik. Boice, Enaore, oprosti, rekla je, hvatajui ga za ruku. Nisam to tako mislila. Zna da nisam. Stao je, potedjevi ih oboje bar fizikog natezanja, ali nije ju htio pogledati u oi. Kalaide podigne ruke i obujmi mu lice. Enaor, molim te. Jo uvijek je ne gledajui, odmakao joj je prste. Ne... ne, ima pravo. Okrenuo se zidu i oslonio se na njega obim rukama, spustivi glavu. Kalaide... Glas mu je pukao, ali kripao je dalje. Postoje... trave. Od kojih e pobaciti. Ako... ne mogu to traiti od tebe. Mogu... ako hoe. Konano si je proistio grlo, ali nije nastavio. Kalaide podigne ruku i spusti mu je na rame. Miii pod njenim prstima bili su vrsti i napeti, kao de eli odgurnuti zid sa svoga puta. Ne. Stisnula je jae. Razmiljala sam o tome. Ali... Vidjela sam svoje dijete,
260

Enaor. Nae dijete. Ne. Iako je dijete udovita? To je bilo namjerno; zlobno, i podlo, i boljelo je oboje. Gurnula ga je obim rukama. Prestani! Od naglog napada je zateturao; iskoristila je to da ga gurne uza zid i uhvati mu lice, tjerajui ga da joj susretne pogled. Ti nisi udovite. Podigavi ruke u simbolinoj predaji, nasmijeio se. Zadrhtala je od toga osmijeha. Aha. Kao sino. Zauti dok ne zavrim! Suze su joj opet zaprijetile, ali odbila ih je bijesom. Nisi udovite, a ja ovisim samo o sebi. Oklijevala sam ti rei jer mi trebalo vremena da se pomirim s tim. Ne treba mi niiji oprotaj. Jedva se drala na nogama. Ni od obitelji, ni od Matrielen, ni od tebe, apnula je, putajui ruke da joj skliznu do njegovih prsa i naslanjajui elo na njih. Ni od koga. Osjetila je Enaorove ruke na svojim ramenima. Zapeo je za pramen njene kose; polako je izvukao prste, oprezno joj povlaei kosu unatrag od lica vrhovima prstiju. Priekao je dok nije opet podigla pogled pa upitao: A od sebe? Hoe li si ti moi oprostiti? Slegnula je ramenima. Morat u. Kalaide. Naas joj je dotakao obraz, onda joj stisne ramena, vrsto, kao da bi ga neki vihor mogao otpuhati ako popusti. Dvije stvari. Prvo, prvo dijete da ena postaje nasljednik, bez obzira na okolnosti. Ako Helair zna za dijete, prekasno je za tajnost. Kad se rodi, priznat u ga. A ako bude djevojica? Nita se ne mijenja. Priznat u je, ali kad to uinim, moram jojo staviti znak nasljednika na ruku. Ili njoj; spol djeteta nije vaan. Ali. Duboko je udahnuo. Ali, ako hoe, mogu se odrei djeteta. To je jedini nain da ga ne moram oznaiti. Ti odlui. Oklijevala je, igrajui se vezicama njegove koulje. Ne. Ne mogu od tebe traiti da se odrekne svoga djeteta. Pogledala ga je ispod oka, onda se opet usredotoi na svoje prste. Osim ako to eli. Uhvatio joj je prste. Nikad se ne bih odrekao svoga djeteta, Kalaide, rekao je, podiui njenu ruku do svojih usana. Hvala. Na emu. Sad je izgleda na njemu bio red da joj izbjegava pogled. Mi... Stariji... Nae sjeme... se ne hvata lako, rekao je njenim prstima. Djeca su meu nama rijetkost, i dragocjena su. A sad, nakon toliko izgubljenih ivota... Bespomono je stresao glavom. Daje mi dar budunosti, ree konano. To je neto emu se vie nisam nadao. Ali... ponudio si mi pomo da pobacim...
261

Morao sam. Da ga nisi htjela... Ne bih mogao stvarati ivot prevarom. Opet je pritisnuo njene prste o svoje usne. I zato sam dvostruko zahvalan, i zbog svoga naroda i zbog sebe. Hvala ti, Kalaide. Osjetila je kako su joj se obrazi zaarili i ispustila nestrpljivi uzdah. Ovo je as za praktine stvari, ne za sentimentalnost. Rekao si dvije stvari, ree odluno. Koja je druga? Ugrizao se za usnicu prije odgovora; unaprijed se namrtila. Ne mogu se oeniti tobom. Kakve veze to ima? Iznenaeno je ustuknula da ga bolje vidi. inilo se da mu je neugodno. Mi... nemamo brak u vaem smislu te rijei. Da si dio moga klana, mogla bi mi postati pratilja, ali, ovako Bila je u iskuenju da ga pusti neka se do kraja uvali, ali nije to zasluio, ne ba sasvim. Neke pretpostavke vjerojatno su bile ope muke, ak i kad njihov narod nema brak u pravom smislu rijei. Enaor, ne bih se udala za tebe ak ni da mogu. To to imamo dijete nema nikakve veze s nama. Zahihotala je. Mislim, naravno da ima, ali ne u tom smislu. Ali mislio sam... Nije znao to je mislio; toliko se vidjelo po zbunjenom izrazu na njegovom licu. Sigurna si? Kalaide se nasmijei, izvlaei prste iz njegova stiska. Jasno da jesam. Ja sam sveenica, Enaor. Ovakav brak mi je isto toliko nezamisliv koliko i tebi. Premda bi vie voljela da to uope nije spomenuo, jer ju je podsjetilo na njegovu ljubavnicu. Pazei da joj osmijeh ostane na licu, stresla je glavom. A osobito sad, kad je sve tako nesigurno. To ne bi imalo nikakvog smisla. Prila je kauu na kojem je leala neuredna hrpa odjee. Uostalom, dodala je skoro protiv volje, i tebi bi to samo bespotrebno zakompliciralo ivot. Isprva nije odgovorio. ula je kako je pokuao uzdahnuti, pa si proistio grlo. Ona je ena moga brata, ree konano. O tome... niti ne razmiljam. Ah. Ipak je bilo i enske odjee. Odabrala je suknju i tuniku i podigla suknju do struka. I ta e joj biti preduga. Dodir svile bio je hladan. to dulje bude odlagala, to e biti gore kad mu konano kae. Moram ti neto rei o Inae, rekla je suho. to? Trebala mu je odmah rei. Sad e djelovati sitniavo. Najbolje bi bilo da sve zanemari. Priao je blie. eno? Mora znati. Ono to smo juer vidjeli nije otjelovljenje. Ne obazirui se na njegovu zbunjenu utnju, okrenula se kauu. Sve e se izguvati... Sjela je i poela slagati odjeu kratkim, preciznim pokretima.
262

Kako to misli, nije otjelovljenje? A to bi moglo biti? Svila nije htjela ostati sloena; uzela je tuniku i spustila je na niski stoli, kleknula i krenula od poetka. To je priziv. Zadovoljna rezultatom, oprezno je odmakla sloenu tuniku, uzela sljedeu i nastavila raditi. Postoji razlika. Priziv je dobrovoljan; otjelovljenje nije. Ali za priziv treba puno vie snage. Ni sve sveenice ne mogu izvesti priziv. Ja recimo ne mogu. A to bi znailo da je ona vjetija u Marginom tovanju nego to ja u tovanju Matrielen. Rijei su joj se spoticale, ali vie se nije mogla zaustaviti. A to mi je teko povjerovati. Konano, ja sam cijeli ivot sveenica. Odveli su me u hram kad mi je bilo etiri godine. ak i ako Inae jest drugaije krvi, ne vjerujem da je u godinu ili dvije mogla nauiti izvesti priziv. To nitko ne moe. Nitko. Vie nije bilo odjee za slaganje. Kalaide je ostala na koljenima, igrajui se laniem oko svoga vrata. ao mi je, Enaor. Sklopila je oi. Stvarno mi je ao. Sjeo je na kau iza nje. Vidjela je samo jednu nogu u svjee oienoj izmi. Njeno vlastito iskrivljeno lice uzvratilo joj je pogled; jo nikad ga nije vidjela s tako istim izmama. to to govori? Ne znam. Natjerala se da se okrene i pogleda ga. Pozna je cijeli ivot, zar ne? Kimnuo je. Lice mu je bilo potpuno prazno, kao da odbija misliti. Kako je umrla? Rekao sam ti. Ubio sam je. Da, ali kako? Bodeom. Staklasta prozirnost njegovih oiju bila je bolna. Kalaide je pokuavala smisliti neki drugi nain da dozna to treba, ali nije mogla. Kako? Udarac u prsa. Nekoliko njih. Susreo joj je pogled. Stvarno sam je ubio. Znam da jesam. A to se onda dogodilo? uo sam glasove i pobjegao. Valjda su me sustigli. Valjda? Ne sjeam se tog dijela. Sjeam se tranja... i sjeam se da sam se osvijestio uglavnom polomljenih kostiju. Badgor mi je rekao da sam se dobro borio. Nagovjetaj ljubiastog zatreptao mu je u oima. Tako dobro da mi je bio spreman ponuditi pogodbu. Proistio si je grlo. Ako se budem borio za zabavu njegovih ljudi, potedjet e jedan ivot za svakog protivnika koji me porazi. To je bilo glupo.
263

Stresao je glavom s nezdravim osmijehom na usnama. A, ne, nije. Jer su i protivnici bili moji ljudi. Kalaide je osjetila kako joj dah zastaje. Ali... I jesam. Prihvatio sam njegovu ponudu. Ionako nas je ubijao. Svakog dana su vukovima bacali mrtva tijela. Smrad, Kalaide. Rukom si je pokrio oi. Ve samo taj smrad je bio nepodnoljiv. A ovo je bilo neto to sam mogao uiniti. Kad je spustio ruku, ljubiasti odsjaj poeo se topiti kao jeftina boja za tkaninu, ostavljajui mokre tragove na njegovim obrazima. I on je odrao svoj dio pogodbe. Kad god bih izgubio, preivjelog bi pustio u umu. Bilo ih je... nekoliko. Zato nisi namjerno gubio? Kako je to mogao sprijeiti? Poznavao me, Kalaide. Znao je da u ba to htjeti. Ali znao je i da e me nakon nekog vremena nadjaati instinkti. Oni koji me nisu uspjeli zaustaviti u prvih nekoliko udaraca... ubio sam ih. Zautio je. Kalaide je osjetila kako je u grlu grebe i progutala. Barlornach, ree tiho. Enaor kimne glavom. Barlornach. Dlanom si je obrisao nos, mrui nesvjesno kao dijete. Onaj oiljak na mojoj dui. Dalair. Odrasli smo zajedno, zajedno se uili dunostima. Trebao mi je biti uvar zida. Bio mi je uvar zida, u onih nekoliko dana otkako sam proizveden pa do pada Anlahlana. Slegnuo je ramenima. Pokuao sam ga drati dok je umirao, ali on me odgurnuo. Rekao da si to ne mogu priutiti. Drhtavi smijeh. Da me moj narod jo uvijek treba. Moe li to zamisliti? Pogledao ju je ne trepui, kao da eka presudu. Kalaide je ispruila jednu ruku, toliko usporenim pokretom da ne bi prestraila ni divlju pticu. Priekala je trenutak, otvorenog dlana, pa, kad Enaor nije reagirao, spusti ruku i pokrije njegovu. Da, apnula je. Mogu. Skliznuo je na koljena, putajui je da ga povue u zagrljaj uz samo natruhu oklijevanja, ne skreui pogled s njenog. Tragovi ljubiastog u njegovim arenicama su nestali, ostavljajui mu oi bez zatite. Oprosti, rekao je. Nikad to nikome nisam rekao. I... Umjesto odgovora, privukla ga je blie. Nije bilo dovoljno mjesta za oboje. Osjeala je rub niskog stolia kako joj se zabija u lea, Enaorovo bedro pritisnuto o njena rebra. Kad bi pomakla glavu samo za trun, usne bi im se srele; stvari bi se razvile u neizbjenom smjeru. Bilo bi nepoteno. Ona nosi njegovo dijete. Njegova ljubavnica udala se za drugoga, a moda ga je izdala jo davno prije toga, ili je ustala iz mrtvih kao orue svoga mua. Otvorio joj se, dublje i vie nego kad je dotakla njegovu jezgru pri stvaranju jezgre. Nije ga mogla odbiti. Proli su previe da bi si lagali. A kad bi sad vodili ljubav, do veeri bi bar jedno od njih
264

poelo lagati. Nije bilo vano tko. S naporom, Kalaide si je oslobodila jednu ruku i dotakla Enaorov obraz, koristei svoje prste kao tit. Enaor, dahnula je. Hoe pogledati dijete? Trepnuo je iznenaeno. Misli u sivozoru? Da. Slegnula je koliko je mogla. Ne vidi se jo puno, samo grudvica svjetla, ali... Zaeci osmijeha razvukli su mu usnice. Da, rekao je. Volio bih to vidjeti.

265

XXXVIII

Gospo Kalaide? Gospodaru? Rekli su mi da ispriavam se! Vrata su se zalupila tako brzo da je Kalaide jedva stigla prepoznati Sorgov glas. Otvorila je oi i dotakla Enaorovo rame. Moda bismo trebali za njim, rekla je, smijeei se. Enaor kimne. Izvukao se iz uskog prostora izmeu kaua i stola. Kad bar ne bi sve uzimao tako strano ozbiljno, rekao je, pruajui joj ruku da lake ustane. Nisam sigurna da to uvijek radi. Ali mi smo sad sve to ima. Poljubila je Enaora u obraz. Shvati to kao pripremu. Enaor je naas zbunjeno zurio u nju, onda mu se kutovi oiju nasmijee. Ali bit e runo ako pokuam na njemu nauiti mijenjati pelene. Zahihotavi, Kalaide ga gurne prema vratima. Za to emo ti pronai neko strpljivo tene, rekla je. Pouri. Mrmljajui neto o razlikama izmeu dvononih i etverononih beba, Enaor ju je pustio da ga izgura kroz vrata. Sorg je stajao oslonjen na zid, punih ruku. Oprosti, Sorg, rekao je Enaor. to je bilo? Gospodar Helair mi je rekao da vam donesem ovo, objasnio je Sorg premijetajui se s noge na nogu, kao da mu je teret nelagodan. Pruio ga je Kalaide: masa crnoplave svile. Privhatila ju je sa zbunjenim osmijehom. to je to? Haljina, odvratio Sorg. Za veeranju proslavu. Kalaide je rastresla haljinu da je vidi. Bila je prekrasno jednostavnog kroja; dvije boje nisu stvarale razaznatljivi motiv, ostavljajui umjesto toga dojam dubine, kao da je no uhvaena i oblikovana u odjeu. Dugih rukava i iroke suknje, svakoga bi pretvorila u ljepoticu... i kupila bi omanju kuu na obali, zajedno s ribarskim pravima. Helair je rekao da je probate tako da je na vrijeme mogu prilagoditi, doda Sorg. Kalaide pogleda Enaora. Mrtio se. Ovo je strano vrijedno, zar ne? Ne moe ii, rekao je Sorgu. Reci mu da ne moe to prihvatiti. Tek tad ju je pogledao. Ne elim da te netko vidi i sjeti se na tebe. Kalaide se ugrize za usnicu. Zar se Helair nee uvrijediti ako ga odbijem bez objanjenja? Ima li razloga misliti da mu duguje objanjenje? Ako se potrudio nabaviti mi haljinu, to bi trebalo biti pitanje osnovne pristojnosti. Ili Stariji ne
266

cijene tue napore da im se ugodi? Sorg je ispustio priguen zvuk. Kalaide se trzne. On ne zasluuje postati nevidljiv, bez obzira na zakletve. Podigavi ruku da zaustavi Enaorov odgovor, rekla je: Oprostite, Sorg. Hoete li biti tako ljubazni i rei Helairu da u mu se javiti kasnije? I svakako mu zahvalite za haljinu. Recite mu da je prekrasna. S vidljivim olakanjem, Sorg je kimnuo i otiao. Kalaide se opet okrenula prema Enaoru. Prije nego to je on stigao zapoeti bijesnu tiradu koja je uala iza bijesnog izraza njegovih oiju, podigla je ruku. Mora biti tako posesivan? upitala je. Obrve su mu se iznenaeno podigle. Posesivan? Batharon te lovio, eno, samo brinem za tebe! I mora to initi ovako? Kako? Kao da sam tvoje vlasnitvo, tvoja privatna igraka! A zapravo si moja odgovornost, eno! Oi su mu se stisle. Ako misli da je to neki uitak, grijei. Dobro! Onda se smatraj osloboenim obveze. Krenula je prema vratima, ali Enaor je uhvati za ruku. To ne mogu uiniti, i ti to zna! Povukao ju je blie k sebi. Nosi moje dijete. I to ti daje pravo govoriti u moje ime? ak ni od tebe ne bih oekivala toliko arogancije. Samo hou da dijete bude sigurno. Pa ima obavezu brinuti za utrobu koja e ga isporuiti? Otresla je njegovu ruku sa svoje. Ne trudi se pretvarati da nas smatra jednakima, Enaor. Ne ide ti. Oito je da smo jo uvijek stranci... iako sam ti dobro posluila. Batharon te lovio, eno, nisam ti namjerno napravio dijete! Pitam se. Enaor strese glavom. ak ni od tebe ne bih oekivao toliko arogancije. Da sam imao izbora, misli da bih stvarno odabrao ljudsku enu? Kalaide se ukoila, grizui usnicu. ene Starijih bile su savrene. Inae je bila neodoljiva. Od asa kad ju je prvi put ugledala, Kalaide je osjetila kako joj kosa postaje slamasta, grudi se smanjuju na veliinu nerazvijene devetgodinjakinje, zubi rastu dovoljno za poveeg zeca, a oi se svode na vodenastu sljepou bolesne krtice. A i bilo je samo pitanje trenutka kad e to izai na vidjelo. Duboko udahnuvi, okrenula se i rekla, tiho i zloudno: Jesi li ikad pomislio da je moda ba to objanjenje za vau rijetku djecu, da en Anlahlan? Moda nije sjeme Starijih to koje se teko hvata tvoje oito nema takvih problema. Moda
267

su samo vae prelijepe, mudre, zavodljive ene uglavnom neplodne. Jo uvijek mirna, ula je u sobu i zatvorila vrata za sobom. Nije znala na koga je vie bijesna: na Enaora, jer je izgleda zakljuio da trudna nee znati misliti, ili na sebe, jer je udarila tono onamo gdje e ga najvie zaboljeti, namjerno i zlobno, i uope ne mislei ono to je rekla. Vidjela je da se kvaka okree i hitro povukla zasun. Ne sad. Samo e se nastaviti svaati. Kalaide, ula je kroz vrata. Batharon me lovio, Kalaide, oprosti, rekao je. Nisam to tako mislio. Zna to. Znala je, ali nije mu imala snage to rei, bar ne ovog asa. ula je jo jedan kratak uzdah, i zatim korake kako nestaju prema stubama. Polako, umorno, otila je do kaua i spustila se do njega. Uzela je jedan ukrasni jastui i stavila ga u krilo. Onda ga polako podigne, zabije glavu u njega i zavriti. *** Enaor je lutao hodnicima, pitajui se jesu li sva ljudska bia tako nevjerojatno teka i tvrdoglava kao ono kojim se tako nepromiljeno opteretio. Znai, jo uvijek su oito stranci; dobro. Nita drugo si nije ni mogao priutiti, a ako ona to tako eli, tim bolje bar nitko nee zavriti povrijeen. To svejedno ne znai da moraju biti neuljudni. Da ima imalo zdravog razuma, shvatila bi to i bar ne bi pravila scene. Osobito ne sad, kad mu treba isti um. Inae, njegovo dijete, Badgor, hram, kope svi dijelovi slagalice bili su tu. Samo se inilo da ih ima previe. Nisu se svi mogli uklapati u istu sliku. Trebao bi se usredotoiti i nastojao rijeiti tu zagonetku, a ne gubiti vrijeme dokazujui jednoj ljudskoj eni da joj samo eli sigurnost. Samo to, naravno, to nije bilo sve to je elio. Ne, nije imala otmjenost Starijih ena, ali mogao ju je zamisliti kako plee, s jednom drugaijom otmjenou, teom ali uvijek prisutnom u njenim pokretima, ak i kad bi mu bjeala. U zadnje vrijeme je to esto inila. Pitao se zato. Znao je zato. Razmiljajui o Inae, uhvatio se kako se sputa stubama prema Badgorovim odajama. Sjetio se kako ga je doekala, kao da se nita nije promijenilo. Ali jest: njegov ivot nastavio se bez nje, i njen bez njega. Nije se mogao vratiti u prolost. Nije ni htio. Mora joj to rei, prije nego to se jo vie zapetljaju, prije nego to ona do kraja pregazi svoju ast. Ili moda misli da vie nema asti koju bi mogla izgubiti? Ako je tako, to je njegova krivica. Njegova i Badgorova. Straari koji su stajali pred vratima Badgorovih odaja propustili su ga bez rijei. To je vjerojatno znailo da je Badgor unutra, ali nije si htio dati vremena da se predomisli. Kako je ono Kalaide rekla? Bar se moemo oduprijeti ludilu. Batharon je lovio, neke je stvari tako tono vidjela. Odjednom je shvatio to mu treba. Badgor? Njegov brat podigao je glavu s nekog starog zemljovida. Enaor? to ti radi ovdje?
268

Raunam da si ve otkrio koje je ovdje najbolje pie, rekao je, pokazujui glavom na glineni vr kraj Badgorove ruke. Ili je to voda? Badgor se nasmije. Zlatna bikova krv rijetkost ak i u ovom kraju. I to sedam godina stara, ujem. Naas je oklijevao. Hoe probati? Enaor se ogledao oko sebe i pronaao ae uredno posloene na ormariu iza Badgora. Uzeo je jednu i sjeo na kau pokraj Badgora, pa uzme vr i natoi si. Vino je bilo uljasto, jasno uto poput dijamanta, i mirisalo na dim. Oprezno je otpio i pustio da mu okus prodre u sva ula prije nego to je progutao. Ne znam koliko je staro, ali je dobro. Pogledao si je brata. Moda malo sporo. Ne raunaj na to. Harajska vina su prepredena, kao i sve ostalo to rade. Od toga se trznuo. Sakrio je to jo jednim gutljajem. Badgor poeo je, ali brat ga prekine. Nisi, rekao je, promatrajui Enaora sa zauenim izrazom lica. Stvarno nisi. Nisam to? Poevio moju enu. Badgor se zavalio u svome sjedalu i zagledao se bratu u lice kao da prouava nacrt novog vojnog stroja. Nisam bio siguran, zna, nastavio je kroz Enaorovu zapanjenu tiinu. Mislim, znam da si u stanju biti astan do gluposti, ali mislio sam da e si to nekako objasniti kao prihvatljivu osvetu. To bih ja napravio. Odjednom, nagnuo se naprijed. Oslonivi laktove na stol, unio mu se u lice. A ona? Jel' te pokuala zaskoiti? Enaor iskapi au i natoi jo jednu. Jest. A ti si rekao ne. Da. Ti si idiot. Mogue. aa mu je opet bila prazna. Pogledao je i Badgorovu i dopunio obje. Ima jo toga ? upitao je, prevrui ispranjeni vr. Badgor je ustao i otvorio ormari sa aama. U njemu su bili poslagani redovi glinenih flaa.. Izvukao je jednu i stavio je na stol. I, ali li zbog toga? upitao je ponovno sijedajui. Usprkos vinu, Enaor je ozbiljno razmotrio pitanje. Zakljuak do kojeg je doao zapravo nije bio iznenaenje, premda bi samo nekoliko sati ranije rekao drugaije. Nimalo. Badgor se nasmijao u svoju au, razlivi dio vina na zemljovid i skoro se zagrcnuvi. Kad je opet progovorio, glas mu je bio promukao. Zna to, Enaor? rekao je, tapajui brata po ramenu. Dok sam mislio da si mrtav, falilo mi je da te mrzim. Stvarno. A sad si mi izgleda odluio oduzeti i tu jedinu prednost koju vidim u tvome ivotu. Zavrit e u govnima. Sad se Enaor prenaglo nasmijao. Kapi iz njegove ae pale su preko
269

Badgorovih. Ve jesam, Badgor, rekao je kad je opet doao do daha. Ni ne zna kolikim. Priaj mi o tome. Sad im je Badgor napunio ae. Ti ne zna koliki je problem osvojiti svijet. Koliko planiranja, zavjera, sve mora drati pod kontrolom. Stvarno to hoe? Osvojiti svijet? Badgor nehajno odmahne rukom. Nah. Bio bih lud kad bih vjerovao da mogu stvoriti carstvo od mora do mora i zadrati ga due od godinudvije. Uostalom, to mene briga za Haraju premda imaju dobro vino, to im priznajem ili za Perdael, za sva ta mjesta? Rei u ti to elim, Enaor. Badgorova ruka spustila se na Enaorovo rame, privlaei ga blie. Hou svoje mjesto. Svijet u kojem mogu biti to to jesam, i zasluiti potovanje. Gdje bih mogao u miru odgajati djecu i umrijeti od starosti, a ne od hladnoe ili neijeg harpuna. Hou ono to si ti imao. Napola je slegnuo ramenima, jo uvijek ne putajui brata. A ako moram porobiti pola svijeta da to dobijem, e, pa, jei pola svijeta. Enaor je spustio au da se zagleda bratu u lice. Nije vidio ni traga ruganju. Stvarno vjeruje da su mene potovali zbog onoga to jesam? Znam da jesu. Morali su. Badgor je mirno otpio jo vina. Ona godina koju sam proveo u Anlahlanu kad sam izgubio desnu aku. Trebao si se vidjeti, Enaor. Bio si takav arogantan, samouvjeren mali prasac. Oduevljen to me neemu ui i moe mi nareivati. Mogao bih te udaviti preostalom rukom Orlarnovog mu koplja, to bih i uinio da nije bilo tvoje djevojke. Glas mu se stiao. Ni onda je niim ne bih povrijedio. Enaor si proisti grlo. Rei u ti neto, veliki brate. Iskapio je au prije no to je nastavio: vino je proradilo, kako je Badgor i obeao, i osjeao je da mu je jezik oteao. Iz nekog razloga, nije ga smetalo. Ja sam proveo pola ivota zavidei tebi. Nee mi valjda opet cviliti o vladanju i odgovornosti? Enaor strese glavom. Kad mi je bilo estsedam godina, svake noi sam sanjao o tebi. Sanjao sam da e jednog dana doi po mene na jednom od onih debelih ghardskih konjia, i odvesti me daleko od svega. Spasiti me, da tako kaem, kao pravi stariji brat. Otili bismo u sjeverne divljine, ljeti lovili medvjede a zimi ivjeli od grdobina. Badgor zahihoe. Grdobina! Odvratno. Znam. To je dio prie. Pravi divljaci ne brinu to jedu odvratnu hranu. Pogledao si je brata, pa zatim au. Tekuina u njoj blistala je kao sunano svjetlo zarobljeno u kristalu. Badgor tiho uzdahne. Cijeli sjever je odvratan, rekao je meko. Odvratna hrana, odvratno vrijeme, odvratna odjea. Otpio je. Nikome normalnom ne bi nedostajao. Ali meni nedostaje. I to prokleto. ak i grdobine? Badgorova ruka na njegovom ramenu se stisnula, polako, nimalo prijetee.
270

Povjerit u ti tajnu, braco: ako je zna pripremiti, grdobina je poslastica. Kad ova cijela guva zavri, pripremit u ti grdobinu kakvu nikad nee zaboraviti. Bilo je vie moguih odgovora na to. Ali Enaor je bio umoran, a soba je bila neobino topla ili ga je to moda vino umotalo u udobnu izmaglicu. Starijima je obino malo due trebalo da se napiju, ali on i Badgor su vrijedno radili. I zato nije postavio ni jedno pitanje koje mu je automatski prolo kroz glavu. A kad e zavriti cijela ova guva?, ni A zato je ti odmah ne zavri?, ni ita slino. Umjesto toga, podigao je au i dotakao rub Badgorove, proizvodei tih, krhak zvuk koji je brzo zamro. Zna to, veliki brate? rekao je. Ako ikako mogu, drat u te za rije. Zato uvijek mora biti tako prokleto oprezan? upita Badgor odjednom. Na kraju e me jo natjerati da povjerujem u te tvoje prie o nesretnom djetinjstvu. Enaor sklopi oi. Badgor je u pravu, Batharon ga lovio. Zar je stvarno nesposoban iskreno se predati, ak i u najvanijim stvarima? Njegov brat bio je potpuna suprotnost, s onom ghardskom spremnou da skae grlom u kupine i tek kasnije brine o posljedicama. Naas je poelio da i on ima takvu nepromiljenu hrabrost, da si tu i tamo moe dopustiti neuspjeh. Zaustio je da mu to kae, kad je zadihan vojnik utrao u prostoriju, viui na uzbunu. Enaor je automatski sklopio oi i pretraio podruje oko vile, samo s pola uha sluajui straareve vijesti. Batharon ih lovio! Pa to je cijela legija promrmljao je otvarajui oi, pokuavajui se otresti beznaa koje ga je preplavilo kad je skenom otkrio tisue umova u okolnoj umi. Ne ekajui kraj izvjea, ustao je i krenuo prema vratima. Koliko god se ljutila, Kalaide ovaj put nee ostati sama. Odvest e je do Kathailin i zatraiti da joj dodijele strau, ili e odrediti neke Badgorove ljude da je uvaju. Ako nita drugo, povjerit e je Helairu i pobrinuti se da zajedno ostanu daleko od borbe. Ali naprosto mora pronai nain da je zatiti. Prije no to je stigao do vrata, Badgorov glas zazvonio je za njim. Enaor! Progutao je potrebu da se ne obazre; ni jedan ni drugi ne mogu si sad priutiti svau. Zastao je i okrenuo se. Da? Badgor je ustao, nestrpljivo odmahujui svoje ljude koji su nahrupili u prostoriju. Doi ovamo. Sreli su se na pola puta. Enaor. Badgor je duboko udahnuo, onda spusti ruku Enaoru na rame. Brate moj. Po prvi put, inilo se da u rijeima nema nikakve ironije. Enaor proguta. Da? ponovio je oprezno. Ovo nije as za rjeavanje privatnih problema; i Badgor to sigurno zna. Predajem ti zapovjednitvo mojim strijelcima. Rijei su bile uurbane, kao da mu je neugodno. Enaor podigne obrve. Zato? Njegov brat se nasmije. Kad bih bar znao, Enaor. Moda ti vjerujem. Slegnuo je ramenima i vratio se natrag meu svoje ljude. Kathailinine snage e se
271

pobrinuti za glavnu zgradu i dio zidova. Ulazna vrata su naa. Uz malo napora, stisnuo je desnu aku i dotakao njome svoja prsa. Raunam na tebe, rekao je. Nemoj me iznevjeriti. A onda se okrenuo i izaao, vodei svoje ljude za sobom. Trebamo naredbe, gospodine, rekao je jedini Ghard koji je ostao kraj Enaora. Enaor odsutno kimne, jo uvijek pokuavajui shvatiti Badgorovu odluku. Moda je to samo nain da sprijei izdaju: Badgor ga poznaje, i zna da nee izdati dobiveno povjerenje. Ili je to moda samo posljedica zadnjih nekoliko sati. Moda ak i... ali ne, Inae se ne bi Badgoru poalila to ju je odbio. Ili bi? Znai, poeo je sumnjati u nju. Bilo je udno. Moe li mu ona doista biti neprijatelj? I, kad smo ve pri tome, moe li Badgor ne biti neprijatelj? Ta pomisao je naas zaboljela. Ako neprijatelji nisu odvratni, na to se uope moe osloniti? I, jo vanije, ako nisu svi bezumna udovita, to je onda on, koji ih je toliko pobio? Ne, ne: jo se sjeao eljnog izraza u oima Gharda kad god bi stupio u arenu, kad god bi se naao na kriu. Sjeao se i smrtne tiine u dvoritu dok su izvravali pogubljenja, jo jutros. Svi su izgleda uhvaeni u istu mreu, krvoprolie i bijes trae danak od svakoga, nasuminim crtama odreujui prijatelje i neprijatelje. A tko su uope njegovi neprijatelji? Na to nije imao odgovora, i nije imao vremena da doe do njega. Prvo se moram pobrinuti za neto, rekao je, ali to nee dugo trajati. Priekajte me u dvoritu, i pobrini se da svi budu na okupu. Trebat e mi izvjee o zalihama, procjena snaga koje dolaze, i koliko e jo potrajati dok ne stignu do nas. Imate li izravnu vezu sa Starijima? Ne, gospodine. ovjekovo lice, isprva malo sumnjiavo, brzo se mijenjalo. Onda pronai Narga i reci mu da organizira vezu. Neka se poslui mojim imenom ne Badgorovim i neka potrai Kathailininu ahai. Ona je njihov vojni voa: nemojte je uvrijediti. Hou informacije o njihovim snagama pribline, nita drugo nam nee rei i domet njihovih lukova. to mi imamo? Uglavnom duge lukove, gospodine, i neto lovakih. Lovake izdvoji u posebnu skupinu. Oni e biti zadnja rezerva. Neka netko iz Nargovog barldirachena ode u kuhinju i nabavi nam masti da ne gubimo vrijeme kad opsada pone. Dahnuo je. To je sve za sada. Pourit u koliko mogu. Idemo! ovjek je ve otrao kad je Enaor shvatio da ga nije pitao ni za ime. Tako je to u ratu, naravno; nema vremena za sitnice kao to su imena. Ako obojica preive dananji dan, upitat e ga, i onda ga upamtiti. Ako ne preive, ionako nee biti vano. Bathraonu hvala, soba je bila otkljuana. Kad je uao, ugledao je Sorga s ghardskom sjekirom u rukama. Enaor baci upitan pogled prema zastoru spavaonice. Kalaide?
272

Oblai se. uli smo uzbunu. Enaor ispusti uzdah olakanja. Odakle ti to? upitao je, pokazujui sjekiru. Od istog Starijeg koji mi je dao i odjeu. Sorg si protrlja bradu. Rekao sam da sam vam sluga, rekao je zabrinuto. Znam da nisam trebao, ali Enaor strese glavom da prekine besmislenu ispriku. Sad ima priliku dokazati svoju zakletvu. Uzmi tu sjekiru i idi dolje. Potrai Narga. On e ti Ako smijem, radije ne bih. Enaor iznenaeno zatrepe. Ghardu, znam da nisi kukavica. Objasni. Sorg je glavom pokazao prema spavaonici. Ona ne bi trebala ostati sama, rekao je apatom. Enaor si proe rukom kroz kosu. Ghard je u pravu... ali je svejedno Ghard. Zakletve se moe prekriti. Mogunost slobode mogla bi biti dovoljna da ga natjera na stvari koje mu inae ne bi ni pale na pamet. Kao da zna to misli, Sorg prie blie. Kako ja to vidim, rekao je, va sam duom i tijelom. Ako mi naredite da idem, morat u posluati, pa makar time krio zakletvu njoj. Ali slegnuo je ramenima; kratak, bespomoan pokret bez asti sam ve odavno ostao, tako da to nije ni vano. Spustio je glavu. Ali mislim da bih morao ostati, pa u uiniti jedino to mogu i preklinjati da mi to dopustite. Zato? Dugujem joj ivot. A njoj treba zatita. Gledao je u Enaora ne trepui, s nekim udnim ponosom u oima. Vi joj to ovog asa ne moete pruiti. Biste li radije riskirali njen ivot ili mi dopustili da ja to uinim? Dok je Enaor oklijevao, dodao je: Orlarn zna da nisam neka velika prijetnja, ali dao bih ivot za nju, to mogu obeati. Jer ti je spasila ivot? Jer je toga vrijedna. Obrazi kao da su mu se zarumenili. Koliko sam vidio, moda je i posljednja stvarno dobra osoba koja je preostala na svijetu. Rairio je ruke. Za to vrijedi umrijeti. Enaor je bacio pogled prema zastoru. Kalaide je izgleda potpuno vjerovala mladome Ghardu... a ak ni Enaor nije mogao zamisliti takvu glumu. Moda je ukupan zbroj stvarno dobrih ljudi ipak dva. Ironino je to je jedno od njih Ghard, ali to nije trebalo biti vano. Nekad nije bilo vano. Naas, Enaor se pokuavao sjetiti kad je tono prestao misliti o ljudima i poeo misliti o narodima. I to je jo putem izgubio? Dobro, apnuo je. Ostani s njom. Ghard je imao vremena samo promrmljati zahvalu kad je Kalaide izjurila iz spavae sobe. Kosa joj je bila skupljena u uurbanu pletenicu, Enaorov bode zataknut za pojas. Tu si, dobro je, rekla je, dovravajui pletenicu. Nabavi mi luk i daj mi neki prozor. Ovaj put ne ostajem u pozadini.
273

I te kako ostaje. Ne smije se opet izlagati opasnosti. Zaustila je i zastala; ve je skoro uo nastavak svae, ali ona strese glavom. Ne razumije, Enaor. Izludjet u iza kura. Osim toga, dodala je, jo uvijek mirnim glasom, bit u sigurnija s lukom. Zna to. Batharon je lovio, ima pravo. Ono proli put je bila iznimka, napadai su bili previe otrcani za pravu prijetnju. A sad je prema njima jahala prava vojska, opremljena i odluna, koja bi mogla i pobijediti. Trebat e joj vie od jedne sjekire i bodea da bude sigurna, a dok bude zapovijedao strijelcima, nee imati vremena smisliti neto bolje. I lako e joj nabaviti luk. Vidjet u to mogu, rekao je nevoljko. Ali u meuvremenu ostani ovdje. Sorg e biti s tobom. Stresla je glavom. Zna li bar tko nas to napada? Nisam siguran. Skeniranje je utoliko drugaije. Izvjebana su vojska, toliko znam, i mislim da su odluili pobijediti. Odjednom, neto mu je palo na pamet. Ali ti ih moe dosegnuti. Svi e to pokuavati; ne vjerujem da e itko primijetiti jo i tvoj dodir. Udahnuvi, sklopila je oi. Enaor je gledao kako joj se lice oputa, obuzdavajui potrebu da krene za njom. Matrielen je moe dotai samo ako je izravno pozove; obino posizanje ne bi trebalo predstavljati opasnost. Svejedno, nije mogao maknuti ruku s balaka svoga maa. Poelio je da ima mo hodanja kroz sivozor, da je moe u asu prebaciti nekamo daleko, gdje bi bila na sigurnom dok sve ne zavri. I tako bijesna da vjerojatno vie nikad ne bi progovorila s njim. Nasmijeio se na tu pomisao, dok nije shvatio da bi rado prihvatio i tu mogunost u zamjenu za njenu sigurnost. I sigurnost njihovog djeteta. inilo se da bi sve bilo toga vrijedno. Kalaide mu je prekinula misli iznenaenim povikom. Enaor je zabrinuto uhvati za ramena. to je? Harajska vojska. Drhtala je; osjeao je to u njenim rukama, premda joj je glas ostao miran. I moj brat. Enaor se namrti. Onaj kojeg smo spasili iz podruma? Ne. Kalmar, najstariji. On je visoki asnik. Ovo su vjerojatno glavne harajske snage. To znai da on vjerojatno zna i za druge ulaze, zar ne? Kalaide kimne glavom. Jasno. Vjerojatno e podijelit ljude, tako da napad na ogradu privue panju dok ostatak prolazi kroz katakombe. Ugrizla se za usnicu. Ali nee znati da Badgor zna za prolaze. Ne zna za sve. Sorg je nesigurno koraknuo naprijed. Ako shvaam o emu govorite, znaju samo za neke. Kanalizaciju kroz koju smo mi pobjegli nisu ni dotakli.
274

Ne zna ni za umski ulaz tako sam ja ula, i nitko ga nije uvao. Kalaide je uurbano krenula natrag u spavaonicu. Moram otii upozoriti Kala. Vratila se u jakni. Nemoj me ni pokuavati zaustaviti, Enaor. Sorg moe sa mnom ako hoe. Ti mora ostati ovdje i pobrinuti se da nas ne doekaju u zasjedi. Ali Ovo je idealna prilika, zar ti nije jasno? Uhvatila ga je za ruke. Prilika da ih zaustavimo. Sam si tako rekao: ako zaustavimo Badgora, veina njegove vojske e se raspasti, i bit e ih lako poraziti. A onda duboko je udahnula tek onda moda moemo poeti razmiljati o budunosti. Enaor je osjetio kako mu se grlo stee. eno. Kalaide. Njen stisak se naas pojaao, onda ga pusti. Znam, apnula je, i pourila prema vratima. Doi, Sorg, pozvala je preko ramena. Moramo pouriti ako se hoemo iskrasti neopaeno. A onda je nestala, i koraci su joj se utopili u galami s hodnika. Enaor je stresao glavom, borei se s odjednom slabim koljenima, a onda pojuri pronai svoje ljude. *** Kalaide je priekala dok se kuhinja nije ispraznila, onda povede Sorga do vrata ostave. Pazi, promrmljala je nepotrebno, ulazei u tamu. Koare je bilo neobino lako pomai; zalihe su bile tanke. Dok je radila, sjetila se kad je posljednji put koristila ovaj prolaz, da sjedokosog starca spasi od gomile. Toliko smrti, u meuvremenu... i samo jedan ivot, jo slabaan i skriven. Zatitniki je spustila ruku na svoj trbuh, pa se nasmije samoj sebi: uvijek je smatrala da je taj pokret samo gluma, neto to trudnice ine kad ele privui pozornost na svoju trudnou ili naprosto zato to svi to oekuju od njih. Ali u zadnje vrijeme je nauila toliko toga da je jo jednu razbijenu iluziju prihvatila ne trepnuvi. Kad je otvorila vrata, pozvala je Sorga da je slijedi i krenula niza stube. Ako Badgor zna za prolaze, moda e podijeliti vlastiti snage, poslati dio da priuva druge ulaze, ali to e Harajcima biti prednost, olakat e iznenaenje i smanjiti teret s onih koji budu napali glavna vrata. Poznavajui Kalmara, on e voditi tu skupinu, u veoj opasnosti. Nimalo ne istiui svoju hrabrost, njen najstariji brat bio je tip ovjeka koji nikad nije svojim ljudima doputao da riskiraju vie od njega. Na odreeni nain, podsjeao ju je na Enaorov jednostavan pristup: uini to se mora i ne pravi predstavu oko toga. Kad je bila mlaa, ponekad joj se inilo da je zbog toga njen brat pomalo dosadan. Dosad je to nauila cijeniti. Jako sam ostarila, rekla je, skreui prema katakombama ispod podruma. U ovom ratu. hodniku povezanom s

Svi smo ostarili, odvrati Sorg. Kad bih samo mogao umrijeti u miru, to bi mi bilo dovoljno. Kalaide je stisnula aku da je ne spustio opet na svoj trbuh. Meni ne bi. Vie ne.
275

*** Enaor je taman otvorio vrata prema dvoritu kad je uo korake za sobom i okrenuo se. Drago mi je to sam te uhvatio, rekao je Helair bez daha. Otiao sam po tvoju gospu, ali nije u vaim odajama. Na sigurnom je, odvrati Enaor, molei se da bar neki bog uje. Nije ju smio pustiti, premda im je to najbolja prilika. Bio bi mirniji da je negdje blizu, negdje gdje bi mogao bar povremeno provjeriti kako joj je. Zato mu se mozak kraj nje uvijek pretvara u prestraeno tele? Siguran si? Lai enna je ponudila da je smjestimo zajedno s ranjenicima, u uvanoj sobi, pa... Enaor se ugrize za usnicu. Ne, nije bio siguran, ali nije bio siguran ni da bi Kalaide bilo ita bolje s Kathailininim ranjenicima. Nigdje vie nije bilo sigurnog mjesta; mogao je samo zanemariti to pitanje i usredotoiti se na blie probleme. Sad je prekasno za to, rekao je, pogledom traei svoje strijelce. Viemanje uredna skupina od kakvih dvadesetak ljudi stajala je kraj drvenog stubita. S dugim blijedim lukovima preko crvenih ogrtaa, izgledali su kao neki profinjeni desert ukraen bademima. Pa, u tom sluaju, mogu te samo pozvati da mi se pridrui, ako eli. Helair je krenuo prema sreditu dvorita, gdje su Stariji podizali nekoliko atora pod zatitom uurbano izgraenih drvenih platformi. Moram se pripremiti. Poljska bolnica? Zato? Kua je bila dovoljno blizu, a bila bi i puno sigurnija; to nije imalo nikakvog smisla. Helair strese glavom. To nije bolnica. Ja u biti rezerva, ako se pokae da stvari kreu naopako. Spustio je glavu. Lai ennina naredba. Pa ne oekuje valjda od samo jednog ovjeka da podri dugin zid za... Enaor je ugledao krieve koji su okruili prvi ator i stao, trudei se da ne shvati to znae. Ne, promrmljao je nesvjesno. uvar zida ispusti dug, tih uzdah. Bojim se da da, rekao je. Kathailin smatra da je to razumna predostronost. Razumna? Znate kako kontrolirati dugino dijete? Izdanak kaosa. Ne sasvim, ali dobivamo prilino dobre rezultate. Malo smo... eksperimentirali. Treba samo znati koje niti povui i kada. A gdje su vam niti? Enaor je jedva mogao obuzdati ledeni smijeak na svome licu. Koliko znam, trenutno nema ivih zarobljenika. Bit e dobrovoljci. Dobrovoljci? A znaju li kako se doziva... izdanak kaosa? I da i ne. Helair slegne ramenima. Kathailin je zatraila dobrovoljce jo prije
276

nego to smo uspjeli dozvati izdanak kaosa, dok smo se jo oslanjali na stare zapise u opisu potreba. Odabrani... nikad nisu uli za detalje koje smo otkrili u praksi. Shvaam. A mislite li im sad rei? Kakvog bi to imalo smisla? Enaor je dograbio Helairovu halju, privlaei ga k sebi. Ja sam bio na jednom takvom kriu, Helair. Znam to su meni uinili a to nije bilo dovoljno da se dozove ta vaa igraka iz kaosa. Ne elim ni zamisliti to sad radite, ali nitko ne zasluuje krenuti u to ne znajui to ga eka. Helair je utio, ne odupirui se. Konano, Enaor ga pusti, tjerajui se da ga ne odgurne. Napasti uvara zida nikad nije pametno. Mora im rei, Helair. Ne smijem. Lai ennina naredba. Osim toga, dodao je, popravljajui si halju, mislim da je moda i bolje da im ne kaem. Iz milosra. Usuuje se govoriti o milosru? ak i kad mogu samo govoriti, da. Uhvatio je Enaora za lakat; stisak mu je bio neoekivano snaan. Ja sam Kathailinin uvar zida, da en, ne zaboravi to. Pripadam joj duom i tijelom. Dok je ona iva, moram je sluati. Polako je rairio prste. Dok je ona iva, ja nemam izbora. Enaor je zatreptao, nesiguran usuuje li se shvatiti. Kao to netko astan ne bi imao izbora kad bi vidio neto uasno, opasno i glupo kako se sprema, nego bi to morao zaustaviti. uvareve oi su skoro bljeskale, hladno sivo svjetlo u njima irilo se poput magle koja je milovala zid, provlaei se u dvorite kroz pukotine u ghardskoj drvenoj ogradi. Shvaa li me, da en? Enaor si proisti grlo. Shvaam, Helair. uvar zida kimne glavom. Drago mi je. Ovog puta, osmijeh mu se rairio skoro dovoljno da zaslui taj naziv. Znao sam da mogu raunati na tebe, rekao je, kreui prema atorima. Hvala ti. Enaor je pourio svojim strijelcima, gutajui psovke. Upravo je uprtio jo jedan teret. Zato on svima djeluje kao rjeenje za sve probleme? Zato to tegli svoje vlastite krivnje sa sobom, zato svi pretpostavljaju da e prihvatiti i njihove? Ali onda mu se voa strijelaca pribliio s jedne strane, a Narg s druge, skoro istovremeno ga izvjetavajui, a ostatak njegovih snaga gledao ga je s oima blistavim od nade i iekivanja, i morao je zaboraviti na sve drugo. Tek puno kasnije, kad se popne na ogradu da bi pratio pribliavanje harajskih snaga, imat e trenutak da pomisli na Kalaide, negdje u katakombama, s njegovim djetetom u sebi, siunom, zasad jo bezbojnom gvaljicom svjetla koja se dri njene samo krhkom niti. I na Inae, suuesnicu ili zarobljenicu u
277

relativnoj sigurnosti Badgorovih odaja. I svoga brata, koji mu je moda neprijatelj, a moda i nije. I Helair, koji mu vjeruje da e ubiti koga bude trebalo, bilo lai ennu Kalhanu ili njenog uvara zida. I Horiarha, koji od njega oekuje da razrijei zagonetke koje zbunjuju i bogove. I, konano, na svoj vlastiti narod, ako ih jo ima, kako ekaju njegov povratak negdje u smrznutim pustoima sjevera. A onda e sklopiti oi i poeljeti da ne misli ni na to, i zahvalno e prihvatiti svoj borbeni bijes, koji e mu presjei sve druge misli. Bit e dovoljno vremena za grizoduje kad sve zavri; znao je to s mrtvakom sigurnou dugog iskustva. Zasad, ostala je samo krvoednost.

278

XXXIX

Kalaide, jeste li dobro?" Sorg je zastao kraj vrata tunela i zabrinuto se okrenuo k njoj. Kalaide kimne, ekajui da munina proe. Mogla je biti znak opasnosti, ili uzrokovana trudnoom, ili neto to joj je stiglo kroz vezu s Enaorom. Nije imala ni vremena ni snage da pone provjeravati mogunosti, pa je odluila naprosto otpisati je kao posljedicu napora. Znala je da e joj trebati puno odmora: Helair ju je upozorio da su trudnoe kod Starijih teke. "Dobro sam, Sorg, ne brinite." Bilo bi joj jo bolje da je uspjela pronai luk koji je ostavila u prolazu, ali nije ga bilo. To je zapravo trebala biti dobra vijest: jedina osoba koja ga je mogla pokupiti bila je Nascila. Znai da je jo iva. A kako nisu nali ni tijelo, moda je i Kolion preivio. Sklopivi oi, Kalaide se prisilila da ne slijedi tu misao. Ubrzo e joj trebati sva koncentracija. Moraju brzo pronai Harajce ako im ele koristiti. "Desno, kraj vrata", rekla je Sorgu oslonivi se na zid. "Kamena ploa u nii. Tamo je mehanizam za otvaranje." ula ga je kako petlja kroz mahovinu koja je pokrivala unutarnje zidove spilje. Vlaga je na ovom kraju prodrla u tunel, vjerojatno kad je ona ula, pruajui novi zamah siunom ivotu u njegovim zidovima. Njihova svjetiljka odbljeskivala je od nekih gljivica na stropu, dajui njihovim licima bljedilo nalik Starijima. Kalaide se nasmijei sama sebi. Kad je poela mjeriti put prema Starijima? Ta ju je pomisao natjerala da se zapita kako e izgledati dijete. Hoe li izrasti visoko i vitko i hitro kao divlja ivotinja, ili e sliiti njoj, maka naspram njegovog vuka? I hoe li uope biti vano, ako si nikad ne vidi oca? Ugrizavi se za usnicu, odvojila se od zida spilje i otila pomoi Sorgu. Nadala se ublaiti muninu, a ne pogorati je. Dok je pipala kroz mahovinu, traei utor poluge, morala se oduprijeti jo jednoj navali tupog bola, ne samo u elucu nego i u nozi. udno: jo je prerano da bi je noge boljele od trudnoe. Nastojala se ne obazirati, uvjerena da stie od Enaora, kad ju je neki tihi zvuk natjerao da stane. "Sorg", apnula je. "ujete li?" Kimnuo je, vadei sjekiru iz pojasa. Kalaide se okrenula leima prema zidu, pazei da ostane neujna, i sklopila je oi, usudivi se naas posegnuti u tamu iza njih. Dojmovi su djelovali nevjerojatno, kombinacija straha, boli, i konjskog nezadovoljstva. To nisu bili znaci progonitelja kakve bi oekivala. Dok se jo pokuavala odvaiti na precizniju pretragu, neto u ovom zadnjem zazvonilo je poznato. U ivotu je susrela samo jednog konja koji je bio u stanju isijavati takvim nezadovoljstvom... a nakon toliko dana u podzemlju, nije ni udo to je nezadovoljan.
279

Ne razmiljajui, Kalaide je stavila prste u usta i zazvidala, dugo i glasno. "Leinaru! Ovamo, mali!" "Kalaide!" "Sve je u redu", umirila ga je preko zvuka kopita koja su galopirala prema njima. "To je moja obitelj." Kao to je i oekivala, Leinar ju je skoro pregazio, uz podlogu psovki od jahaa. Kalaide je potapala Leinara po nosu, prihvaajui njegovo napola ljutito, napola olakano grickanje, a onda pogleda njegove jahae. "Koli?" upitala je, pokuavajui zadrati kontrolu nad svojim glasom. "Nascila?" Djeak je jo dolazio do daha. Desna noga bila mu je ispruena, svezana za neku granu; Kalaide ju je prepoznala kao izvor bola. Iza njega, Nascila je skliznula sa sedla i zateturala prema Kalaide rairenih ruku, tjerajui Sorga da napola podigne sjekiru. "Sve je u redu, Sorg", rekla je Kalaide, vrsto grlei Nascilu. "Nascila, draga moja", promrmljala je, putajui suze da je savladaju. "Tako mi je ao. Moe li mi oprostiti?" Nascila je stresla glavom ne putajui je iz zagrljaja. "to bih ti opratala?" rekla je, odmiui se da je pogleda i opet je grlei. "Tako dugo dok smo svi ivi, to bih ti trebala oprostiti?" "Ne! Ne pribliavaj mi se!" Kolinov uzvik obje ih je natjerao da se trznu: Sorg je izgleda pokuao Kolionu pomoi da se spusti sa sedla, ali djeak se nagnuo unatrag i mahao drvenim tapom, svojim jedinim orujem. "Prljavi Ghardu, da me se nisi usudio dirnuti!" Kalaide uurbano prie blie. "Koli, sve je u redu. On je na naoj strani." "Ne postoji Ghard na naoj strani!" Oi su mu bile grozniave. Kalaide proguta. Nakon svega to je proao, nije mogla oekivati da joj povjeruje na rije. "On nije Ghard", rekla je, bacajui pogled prema Sorgu i molei se da prihvati njenu priu. "Samo koristi boju svoje kose da se predstavi kao Ghard ako naletimo na njih." Pokuala se nasmijeiti. "ak zna i govoriti s njegovim naglaskom a to nam je koristilo kad smo se morali izvui odande", dodala je, glavom pokazujui prema kui. "Pokai mu, Soraon." Samosvjesno se nakaljavi, Sorg stupi naprijed. "Pohsdrav, gohspodaru Kolii", rekao je, dodajui vlastitiom naglasku. Nascila se nasmijala. Kalaide joj se pridrui iz iste nervoze. Vidjela je da je Sorg okrenuo sjekiru u ruci, tako da moe upotrijebiti drku umjesto sjeiva ako se bude morao braniti. Konano, Kolion spusti svoj tap i nasmije se. "Tono tako zvue", rekao je. "To ste dobro pogodili, gospodaru Soraone. Drago mi je." Ovog puta, prihvatio je Sorgovu ruku i oprezno se spustio na tlo, onda odepa do Kalaide. "Kala. Ja.... to da ti kaem?"
280

Naas, Kalaide se uinilo da vidi poetak brade na njegovim obrazima, ali to je bila samo prljavtina. Suzdrala je potrebu da ga obrie i rairila ruke. "Nemoj nita rei", apne. "Samo doi ovamo." *** Enaor je posljednji puta pogledao svoje ljude i kimnuo glavom. Znali su svoje poloaje, organizirali zalilhe, i podijelili se u smjene koje e izdrati i dugu opsadu. Sad im je preostalo jo samo ekanje. "Ima jo vremena do izlaska sunca", rekao je. "Moda i sat vremena prije nego to stignu. Iskoristite to vrijeme da se odmorite koliko moete." Krenuo je sii sa zida, koristei ljestve od ueta koje su postavili. Svaka postaja imala je svoje, da se ne moraju pouzdati na drvene ljestve, i da imaju rezervu ako neto krene krivo. Ovakve stvari je mogao raditi i u snu; opsada Anlahlana uinila ga je zastraujue strunim. "Ako smijem, gospodine", upitao je jedan glas iza njega, "zar se neete i vi odmoriti?" Enaor je stresao glavom, borei se s hladnim kamenom u svojim prsima. Izdat e ih, na kraju, premda je namjeravao potruditi se da svi ili bar to vie njih budu zarobljeni i ne poginu kad nar padne. Nije im se htio svidjeti. "Imam jo nekog posla", odvratio je kratko, i pourio niz ljestve prije no to ga je itko mogao ita pitati. Pronaao je Badgora u nateionu, kao to je i oekivao. Koliko je poznavao svoga brata, Badgorovi ljudi bit e isto tako dobro zbrinuti kao i njegovi. Taj su dar izgleda dijelili; i majka im je bila vrstan organizator. Ali sad, na pravu izdaju. "Badgor", poeo je, ne obazirui se na asnika koji je vukao crte po hitro nacrtanoj mapi kue i okolice. "Moramo razgovarati." Badgor je podigao glavu s upitnim izrazom. Enaor se pribliio dovoljno da moe spustiti glas prije no to je nastavio. "Ne znam koliko iskustva ima s harajskom gradnjom", rekao je, "ali, koliko ja znam, uvijek imaju neki dodatni izlaz... koji se lako moe pretvoriti u dodatni ulaz." Njegov brat se nasmijeio, sputajui mu ruku na rame. "Tono." Pokazao je na mapu. "Ovdje, ovdje i ovdje. Ve smo ih pronali. A mislim da ima neto i ovdje " pokazao je septiku jamu u dnu dvorita "ali sumnjam da su toliko oajni da pokuaju proi tuda." Enaor kimne u tiini. Jedan od ulaza koje mu je Badgor pokazao bio je u kuhinji. "Ima pravo", promrmljao je. "Moda bi to netko iskoristio kao izlaz iz beznaa, ali sumnjam da bi itko htio zapoeti bitku time to e mu se polovica protivnika onesvijestiti od smrada." Badgorov glasni smijeh prikrio je nervozu u njegovom. "Dobro", nastavio je, odmiui se od dodira Badgorove ruke. "Samo sam ti to htio rei. Moram se vratiti svojim
281

ljudima." "Jesu li na razini?" Enaor slegne ramenima ne okreui se. "Morat emo se nadati da jesu, ne?" Jo je osjeao Badgorov pogled na sebi; bio je napor ne produiti korak. Ali nije smio potrati, ak ni kad je Badgor doviknuo hvala prije no to se opet vratio mapi. U hodniku, Enaor je naas oklijevao, onda krene natrag prema dvoritu. Mora kuhinjski ulaz raistiti za Harajce. A to je mogao samo ako iskoristi pjeaku jedinicu koju mu je Badgor dao. Oni su bili njegova privatna garda; ako im kae da nikoga ne putaju u kuhinju i da pripuste Kalaide, uinit e to bez pitanja. I umrijet e s prilino puno pitanja, ali tu nije mogao ama ba nita uiniti, jer se Kalaide trebala vratiti upravo onuda. Mogao si je opravdavati odluku injenicom da se nee vratiti sama, da e dovesti sa sobom vojsku koja naprosto mora pobijediti, ali bio je svjestan da bi ih isto tako rtvovao i da je samo ona u pitanju. Ta ga je spoznaja naas natjerala da stane, ali to je bila takva mala krivnja, u usporedbi sa svim ostalima, onima koje ve nosi i onima koje e jo navui dok bitka zavri. Spremit e je zajedno s ostalima. Jedino to je mogao uiniti, i to se zakleo uiniti, bilo je da dozna imena svih ljudi koje e poslati u sigurnu smrt, tako da bar bude u stanju imenovati duhove koji e ga progoniti u nekim buduim noima. Uz nesvjesno slijeganje ramenima, uao je u blijedo, hladno jutro u dvoritu. *** Kalaide je svoju malu skupinu zaustavila samo nekoliko stotina koraka od izlaza. Premda prvim posizanjem nije pronala glavni dio vojske, uvijek je postojala mogunost da je traila u pogrenom smjeru. Sklopivi oi, pokuala je jo jednom, putajui osjetila da slobodno lebde naz umom, bez ikakvog cilja. Podigla je ruku. "Sorg", apne. Kolionu i Nascili su rekli da je to "Soraonovo" ghardsko ime, i uputili ih da ga koriste tako da se ne zabune ako bude potrebe, ali Kalaide je svejedno nastojala stiati njihove razgovore. Premda znatno bolji od karikature koju je predstavio u spilji, Sorgov harajski nije bio toliko nepogreiv da na dulji rok ne pobudi sumnju. Kad je govorio tie, bilo je tee primijetiti povremen udan izgovor. "Ima li ega?" Kalaide polako kimne. "Velika skupina. Nisam sigurna koliko ih je, ali sigurno su Harajci, i sigurno su vojnici." Oklijevala je. U prvom jahau osjetila je neto poznato, ali nije bila sasvim sigurna to. Nije Kalmar. "Jesi li pronala Kala?" upita Nascila tiho. uvi vijest o svome muu, koju je Kalaide uobliila to je opreznije mogla, Nascila je samo stresla glavom, kao da se ne usuuje povjerovati da je jo iv, ali sad joj je lice bilo napeto poput strune.
282

"Jo ne." Priekala je jo malo, provjeravajui da u blizini ne osjea nita, pa onda povede Leinara u smjeru gdje je osjetila vojnike. "Idemo." Ubrzo su zauli pribliavanje trupa: konji su frktali, oruje klepetalo, utiavajui uobiajen umski ivot. Kalaide stane i okrene se svojoj pratnji. "Mislim da je bolje da idem sama... Ako neto nije u redu, pokuajte se tiho iskrasti i pronai vojsku." "Idem s tobom." "Ne, Sorg. Trebat e te. Osim toga, imam i drugu zatitu." Protrljao si je bradu. "Radi li to jo uvijek?" "U svemu osim u jednom... a tu mi ni ti ne moe pomoi." Pokuala je proizvesti uvjerljivi osmijeh. Munina ju je jae ili slabije pratila cijelim putem, a kad bi se prebrzo pokrenula, svijet bi se uskovitlao; jedva da je spavala u zadnja dva dana. Nije bilo vremena: odmor e doi kasnije, ili ga nee biti. "Idem." Odluno udahnuvi, prola je kroz grm i stupila na istinu. Vojnici su doista bili harajske legije, s konjima i opremom blistavim na prvom jutarnjem suncu. Tek kad je prila blie, vidjela je zakrpe na odorama i djelomino izravnate ulubine u titovima. Voina crvena vrpca bila je s jedne strane zakrpana, govorei o rani na glavi, dodatno potvrenoj kratko poianom kosom. Kad je ugledao Kalaide, usporio je svoga konja, onda stane, tresui glavom. Konano, zavukao je ruku pod prsni oklop i stisnuo neto u aci. Znala je i to: kesicu punu trava, za zatitu od bolesti i za sreu. Ona ju je saila. "Laedor", rekla je, ula kripanje u svome glasu i proistila si grlo. "Pozdrav, Laedore." "Kastranione, zatiti me..." promrmljao je, tresui glavom. "Poludio sam." Kalaide je krenula blie, ali je stala kad je povukao uzde svoga konja. "Ne, Laedor. iva sam. Stvarno." Pokretom ruke pozvao je ovjeka iz prvog reda k sebi, ne skreui pogleda s nje. "Reci mi to vidi, Ardis." Njegov piliar slegne ramenima. "ena. Mlada, dosta zgodna." Namrtio se. "I dosta prljava. S lukom na leima." Kalaide je iskoristila taj trenutak da se priblii. "Ispriavam se zbog prljavtine", rekla je s osmijehom, pruajui mu ruku. "Zovem se Kalaide Reolis Kharaonda, a vi jaete po posjedu moga brata." Ardis je mirno prihvatio njenu ruku, a onda gotovo oito spojio spomenutog brata s imenom i poklonio se. "ast mi vas je upoznati, gospo Kalaide", rekao je. "Ardis Olato, vama na slubu."
283

Laedor je jo s nevjericom zurio u nju. "Je li stvarna, Ardis?" Njegov piliar se nasmijei. "Nema stvarnijih, hastatu." Kalaide uhvati Laedorovu ruku na uzdama. Bila je hladna i vlana. "Laedor?" Polako, kao da se budi iz sna, skliznuo je s konja, okrenuo se Kalaide i dotakao joj ramnea, kosu, i konano prstima opisao liniju obraza. "iva si", proape. "Stvarna si i iva." Kalaide se ugrize za usnicu. I trudna. Ali to mu nije mogla rei, ne sad, ne pred svim njegovim ljudima i ne dok je zurio u nju kao dijete kad ugleda prvu ledenu zvijezdu na prozoru, sav u udu i blaenstvu. I definitivno ne kad ju je privukao i osjetila je suze na njegovim obrazima. Pokuala je uzvratiti stisak, ali se ubrzo odmakla, podiui ruku do njegove glave da to prikrije. "to je to?" upitala je. "Ranjen si?" "Da, ali sam jednom za promjenu zacijelio bez tvoje njege." Nasmijeio se, opet je privlaei blie. "A nadao sam se da neu. inilo se da ne vrijedi truda." "Ne govori takve stvari, Laedor." Jer mogla bi poeti mucati i ispriati mu sve, a za to sad nemaju vremena. "iva sam i zdrava, kao i ti. Samo je to vano." "Ima pravo." Poljubio ju je u obraz, onda se okrene svome piliaru, s rukom oko njenih ramena. "Ardis, dopusti mi da ti predstavim svoju zarunicu." Osmijeh mu je bio malo nelagodan. "Bojim se da znaju sve o tebi." Teko. Opet je kimnula Ardisu, nastojei se izvui iz Laedorovog stiska a da to ne bude preoito. "Imam jako vane vijesti za tebe, Laedor", rekla je. "Ali, kao prvo, nisam sama." Zazvidala je, i morala se nasmijeiti kad su se harajski vojnici kolektivno trgli od iznenaenja ugledavi udnu skupinu koja je izala iz grmlja. "Svi su na naoj strani", dodala je prije nego to je bilo tko stigao reagirati na Sorgove pletenice. "Ovo je Soraon; preruio se u Gharda da bismo mogli pobjei iz Nar Reolisa. Dola sam vas upozoriti." "Iz Reolisa? Kako si dospjela onamo?" To je bilo pitanje kojeg se najvie bojala. Mogla se samo nadati da e uspjeti projuriti kraj njega. "Vratila sam se im sam mogla... kroz katakombe. Tamo je ve bila Nascila... pria je preduga. Ali znam odnosno, pretpostavljam da ste na putu za jedan od vanjskih ulaza u katakombe. Je li tako?" Kad je Laedor kimnuo, nastavila je, jo uvijek uurbano: "Ghardi u Reolisu znaju za neke ulaze. Prilino smo sigurni da ne znaju za prolaz kroz kuhinju, a i kanalizacija bi trebala biti sigurna, ali druge ulaze e vjerojatno motriti. Ako se pokuate probiti drugim putem, mogli biste upasti u zasjedu. Kal njega sam osjetila na elu vojske, zar ne? Kala e doekati na ogradi; jo uvijek nisu sigurni znate li za prolaze, tako da taj dio plana ima smisla, ali moramo zaustaviti druge jedinice na putu za ostale prolaze. Ima li ih?" "Kala, jesi li sigurna? Otkud to zna?"
284

Nestrpljivo je stresla glavom. "Ja... neko vrijeme sam bila meu Ghardima u Reolisu, kao slukinja. Posluga svata uje. Laedor, nemamo vremena. Kal bi svakog asa mogao stii do vrata, zar ne?" "Dogovor je da napad poinje u zoru", ree Ardis, bacajui pogled na svoga hastata. "Trebali smo se podijeliti, jedan dio je trebao ui prolazom koji izlazi na prvom katu, a drugi proi kroz kanalizaciju." "Tono", ree Laedor. "Jesi li sigurna da e ulaz na katu uvati? Mislili smo odatle maknuti strijelce." "Ne, tako neete moi. Ali ako proemo kroz kuhinju, moemo se stranjim stubitem popesti na kat." Okrenula se Sorgu. "Pomozi Koliju da sie s Leinara, treba mi. Moete li ostaviti nekoliko ljudi s Kolijem i Nascilom?" doda Laedoru. "Kala, ne uzimaj mi zapovjednitvo", rekao je sa zbunjenim osmijehom. "Ne misli se valjda vraati tamo." "Moram. Kal ti nije dao upute za prolaz svim putevima, zar ne?" Stresao je glavom. "Ne, ali " "Onda sam ja jedina koja vas moe provesti kroz njih. Ti mora preuzeti drugu skupinu, i provesti ih kroz kanalizaciju." Uhvatila ga je za ramena, proklinjui urbu; trebala je pronai neki drugi nain, ne biti tako izravna i zahtjevna. Ako se sad uzjoguni, protratit e dragocjeno vrijeme. "Laedor, molim te..." "S doputenjem, hastatu", rekao je Ardis, "gospodarica Kalaide je u pravu. Treba nam vodi ako emo koristiti druge prolaze." Laedor je jo uvijek oklijevao. "Nije u redu..." "Laedor, zora samo to nije! Kal e napasti i oekivat e tvoju pomo, a nee je dobiti! To se ne smije dogoditi!" Neoekivano, Nascila je prila blie. "Znam da bi Kalmar to dopustio", rekla je tiho. "Ne bi htio glupavo poginuti, Laedor, a ako sprijei Kalu da ide s vama, upravo e se to dogoditi." "Svi ete glupavo poginuti, Laedore." Kalaide je Nascili dobacila zahvalan pogled, nastavljajui njenu misao. "Zar bi htio poginuti sad kad si me ponovno naao?" Oi su joj bile pune suza, a to joj je ba i trebalo, pa se nije trudila otkriti odakle. Nije bilo ni vano, samo ako upale. Laedor zatrepe i iznenaeno joj dodirne obraz. "Plae, Kala." Kimnula je. "Znam. Molim te, zaustavi me." Poljubio je jednu suzu. "Ali mora mi obeati da e se kad stignete drati podalje od borbe." "Jasno." Pa, morat e pronai Enaora, ali to se i ne rauna kao borba. "U redu", ree Laedor glasno. "Ardis, razdijeli ljude prema dogovoru. Idemo osloboditi Nar
285

Reolis."

286

XL

Ne idete s nama, gospodine? Prvi red strijelaca je silazio da se odmori dok je drugi red preuzimao, a jedan od ljudi zastao je kraj Enaora prije no to se poeo sputati. I vama treba odmor. Enaor strese glavom. Ako si dopusti vrijeme za odmor, poet e misliti, a ako to uini, opet e se poeti brinuti. Pola Nargovih ljudi bilo je u kuhinji. To je bilo sve to je mogao. U dvoritu iza sebe uo je neku guvu, ali odbijao se okrenuti, isputajui jo jednu strijelu. Morao je paziti, da njegovo promaivanje ne bude upadljivo. Zadau mu je donekle olakalo to to su Harajci bili nezgodno dobri. Izgradili su katapult izvan dometa lukova Starijih, i isputali su projektile u nepravilnim razmacima, svaki put napadajui drugi dio zida. Nakon prvog udara, ispraznili su ogradu, ali to je dovelo do hitrog napada koji je branitelje prisilio da se uurbano vrate na svoja mjesta. I tako se nastavljalo, valovi kamenja koji su udarali tik preko zida, uz harajsku konjicu stalno u pripremi ako branitelji odlue povui strijelce. Enaorova jedinica ve je imala estero ranjenika i jednog poginulog, ali jo je udnije bilo to je i meu Starijima bilo rtava. U zoru, snage su bile otprilike izjednaene. Sad, Enaor je procjenjivao da su nadjaani, moda i dva prema jedan. I jo uvijek je pazio da ne pogaa. Ako smijem, gospodine, to je ono? Nevoljko, Enaor se osvrnuo. Punili su krieve. To... nije vano. Idi dolje. Pojedi neto. Skutren iza zida, Enaor je promatrao Helaira kako ulazi u ritualni prostor. uvar zida je zastao prije no to je stupio meu vatre, pogledom pretraujui linije strijelaca. Enaor se opet okrenuo napadaima. Trebao je posluati Helairovu neizgovorenu molbu i ubiti Kathailin. Ali nadao se da e to izbjei. Moda jo nije zatraila prizivanje kaosova djeteta, moda je samo htjela da sve bude spremno. Opet je napeo svoj luk, skoro se preputajui instinktima dok je nianio u skupinu Harajaca koji su gradili napadaki toranj. Bilo je iscrpljujue stalno drati barlornacha pod kontrolom, zadrati istu glavu, a ipak stalno biti na rubu. Povremeno je skoro uo glas koji mu apue da se prepusti, zaboravi na logiku i taktiku i naprosto poubija koga god moe; ovako ili onako, svi su mu oni neprijatelji, svi odgovorni za neki dio njegovih patnji. Pa ak i ako kaos ue u svijet, to onda? Ponekad mu se inilo da ne bi ni primijetili razliku. Krajikom oka, ugledao je glasnike kako jure po ogradi, a ljudi se nakon njihovog prolaska odmiu od zida. Helair je istio prolaz za stvorenje. Enaor spusti svoj luk i podigne ruku do svoje kratke pletenice, gdje su ekali njegovi noevi za bacanje. Vidjet e ga, neizbjeno; to je znailo da moe oekivati jo oko pola daha ivota nakon to ubije Helaira. Nije mu se inilo jako vanim, osim udaljenog
287

aljenja to e propustiti roenje svoga djeteta. Ali moda je tako i bolje; dijete e odrasti harajski, slobodno od drugih obveza. Vladanje je ionako neto ime nitko normalan ne bi opteretio svoje dijete. Moda su se zato njegovi roditelji drali tako udaljeno, shvatio je odjednom. Znajui to ga eka, u sebi bi se zgrili od krivnje kad god bi ga ugledali. Ako umre prije nego to prenese tu kletvu, moda e to biti najvei dar koji moe dati svome djetetu. Helair je sad stajao usred vatri, podignutih ruku. Na tamnoj podlozi njegovih halja, kosa mu se jo jae isticala. Enaor je svjesno iskljuio sve to je okruivalo uvara zida. Nije to morao ponovno vidjeti. Helairove oi bile su iste poput gorskog kristala, rijei spore i odmjerene. Ispunit e svoju dunost do kraja. Ako Enaor neto ne poduzme ovog asa, dijete kaosa e se pojaviti, i harajska vojska bit e poraena. Osjetio je otricu meu svojim prstima, uo uzbueno zujanje krvi u svojim uima, udei za smru. Otii e kao demonski borac. inilo se ispravnim, nekako. Kad je potegao otricu, jo jedan harajski kamen zakovitlao se preko zida; Enaor je uo povik, i netko ga je povukao prema dolje; otrica mu je izletjela iz prstiju, ali neprecizno, udarivi Helaira ba kad se drhtavi obris djeteta kaosa stvorio iznad dvorita. Stvar kao da je zavritala zajedno sa uvarem zida, hvatajui se za prsa obim arenim rukama, onda padne na koljena. Enaor se oslobodio i ustao, onda pouri niz ljestve. im prva agonija proe, dijete kaosa e potraiti nove izvore uzbuenja; Helair mu je bio najblii, i ranjen; a za sve je on kriv. Probio se kroz zbunjene ljude u dvoritu, odgurujui s puta Gharde i Starije podjednako. Neki obris u bijelom zaprijeio mu je prolaz do vatri; ni ne usporivi, Enaor je skrenuo i preskoio plamenove, i doskoio uz automatski okret unutar obrednog prostora. Ovdje je magija pucketala u zraku, povlaei mu kosu kao uragan. Nije se obazirao, puzei na rukama i koljenima prema uvaru zida koji je leao s Enaorovom otricom u prsima. Bjei... promrmljao je Helair kad se Enaor pribliio. Previe... Nebo nad njima nestalo je u mirijadi boja kad se dijete kaosa nagnulo nad njih. Enaor je uhvatio Helairove halje i povukao, stisnuvi zube kad se svijet naizgled istopioi a nemilosrdne udice zabile su se u njega, upajui mu utrobu. Nije imao pojma gdje je. Samo je po instintku poeo puzati unatrag, vukui svoj teret za sobom. Doao je tim putem, pa e i izai onuda, kao da je tumaio neki udaljen dio njegovog mozga, ali rijei su ubrzano gubile znaenje, dok su sve uspomene, misli i osjeaji koje je ikad iskusio izvlaeni, opipavani, odbacivani. Bespotedno znatieljni prsti iskretali su ga naopako, gurkajui najosjetljivija mjesta, baratajui bolovima i radostima kao pekulama, udarajui jednom o drugu da uju kako e zvuati. Nakon nekog vremena, preostala je samo ivotinja, sa samo toliko svijesti da shvati kako bi zastajanje znailo smrt. Osjetio je kako mu vatra paluca po koi i zaobiao je, jer je strah od vatre upisan na onoj najnioj razini, najmanji zajedniki nazivnik svega to ivi i moe umrijeti, a ne kroz bilo kakav proces
288

dovoljno sloen da se nazove odlukom. Stisak nad njim se pojaao, vukui ga unatrag. Htjelo je vidjeti vatru iz bliega. To je jedini nain da pobjegne, shvatio je mutno. Dograbivi pregrti snijega oko sebe, utrljao ih je u kosu i lice, pa uinio isto i sa svojim teretom prije nego to je ustao. Ne moe pustiti ivotinju da zavlada, ne sada. S rukom preko oiju, drugom stiui Helaira uza sebe, pojurio je u plamenove. Ruke su mu hvatale tijelo; moda je zareao na njih, a moda je oajniki otpor ostao zakljuan samo u njegovom umu. Sve to je znao, kad su mu oi opet poele prenositi slike, bilo je da lei u snijegu izvan kruga, okruen Ghardima s tragovima plamena na odjei, a dijetekaos bjesni unutar vatri, borei se da pronae izlaz. Gdje je Helair? upitao je kroz ispucale usne. elo ga je svrbjelo; kad ga je protrljao, komadi koe i spaljene kose ostali su mu na prstima, ali inilo se da druge tete nema. Sjeo je. Oni odvratni Stariji su ga odveli, rekao je jedan od ljudi koji su ga okruivali. Po njegovom izrazu, bilo je jasno da Enaora ne rauna u istu kategoriju. Nisu ni zahvalili. Gospa koja ih vodi rekla je da im treba za evakuaciju, doda drugi. Kad su mu se izmaglice kaosa iistile iz uma, Enaor je uspio prepoznati lice uz glas. Evakuacija, Narg? Siguran si da je to rekla? Naravno da jesam, gospodine. Ghardovo lice se naas smrknulo. Harajci su provalili u kuu; borbe su posvuda. Ako smijem, gospodine, mislim da nas Stariji misle ostaviti. A kamo e otii? Kako se misle probiti kroz opsadu? ak i prije nego to je dobio odgovor, u mozgu mu se poela stvarati uasna sumnja. To je nemogue. To ne bi smjelo biti mogue. Hodanje sivozorom je samo legenda. I dvostruke veze bi trebale biti samo legenda. Uhvativi Nargovo rame, Enaor se podigao na noge. Otili su u kuu, jel' tako? upitao je pa, kad je Narg kimnuo, jurne prema vratima. A to s nama, gospodine? ulo se za njim. Stao je tako naglo da je skoro pao. Nije imao pojma. Ostanite zajedno, rekao je. Branite se, ali nemojte bespotrebno poginuti. Doi u po vas im budem mogao. Dok je jurio kroz vrata, imao se vremena prokleti zbog gluposti. Ponaa se kao Kalaide, okuplja strance oko sebe i tretira ih kao jadnu izgubljenu tenad. To su odrasli ljudi, iskusni ratnici; ne treba im njegovo vodstvo, bilo bi im bolje bez njega. Zato se nije naprosto pravio da ih nije uo? Jer dolazi trenutak kad ubijanje bez razlike, u nadi da e posljednji preivjeli biti dobar vie nije dovoljno. Jer ludilo nije dobar odgovor na kaos. Jer su svi bili dobri ljudi, ili bar toliko blizu dobrome koliko bi itko u njihovom poloaju mogao
289

doi. Sorg ima pravo, Batharon ga lovio: rat ili ne, za dobrotu vrijedi umrijeti. A, u nekim sluajevima, ak vrijedi i ivjeti za nju. Sve moramo ostaviti; nema nezadovoljno. Idemo, idemo... vremena. Kathailinin glas zvuao je

Enaor je otvorio vrata, slobodnom rukom poteui ma. Kao to je i oekivao, Helair je leao na stolu, zanemarenih rana, okruen onime to je preostalo od kalhanskih snaga. Kathailin je stajala kraj njega,drei ga za ruku; prizor bi djelovao njeno da nije bilo nestrpljivog izraza na njenom licu. Ide nekamo, Kalhana? doviknuo je Enaor s vrata. Kathailin se okrene prema njemu. Ah, polutanov polubrat je cijeli ovdje. Da, vraamo se kui. Ako nas ti i Badgor hoete slijediti, moete, ali morate se brzo odluiti. Moj uvar zida je ranjen. Ne znam koliko dugo e moi odravati vezu s ovog kraja. Tjera ga da hoda sivozorom. Usne su joj se rairile u prezrivi osmijeh. Naravno, Anlahlan. Kalhana je pazila da ouva svoje znanje. Enaor polako korakne blie. Ali ne dovoljno da joj ne treba polutanova pomo. Trebao je bar nekoliko ljudi povesti sa sobom; ovo je ludilo. Premda je Kalhanaca stalno bilo sve manje, jer su jedan po jedan nestajali kroz bljesak duge u zraku iznad Helaira, jo uvijek ih je bilo previe da bi se sam borio s njima. Dvadesetak njih s lijeva, jo toliko s desna, i jo osam ili deset ravno pred njim. A moda i vie. Trebao bi zbog toga biti sretan, Anlahlan. Kathailin se nasmijei. Inae ne bih ni tebi ni tvome bratu nudila mjesto meu nama. To me ba i udi. Enaor je napola spustio ma, ogledajui se po nateionu u nadi da e ugledati neko korisnije oruje. Pod opeklinama, Helairovo lice bilo je blijedo poput njegove kose; nee jo dugo izdrati. Znam zato misli da treba Badgora... ali to u ti ja? Nastojao je da pitanje zvui dvosmisleno; sudei po reakcijama oko Kathailin, i uspio je. Lai enna Klahana samo je puhnula kroz nos. Ne laskaj si, Anlahlan. elim samo tvoj klju. Ovo je bila novost. Moj klju, gospo? Za tvoju bravu? Ne pravi se glup ne ide ti dobro. etvrti klju. Batharonov kale. Batharonov kale. Vladarski kale. Enaor je skoro uo kako komadi slagalice padaju na mjesto. Lovev kale, vaga Smrti, Boiin bode, harfa Zvijeri. etiri znaka Kvadrile. etiri kljua za dveri kaosa. Ima li ostala tri? Vratio je ma u korice, pazei da mu se izraz lica ne promijeni. Ona sigurno zna o emu govori. Jer, ako ima, moda moemo pronai rjeenje koje e za oboje biti zadovoljavajue. Kathailinin smijeak bio je sjajniji od snijega u dvoritu. Znala sam da e biti razuman. Pustila je Helairovu ruku i mahnula svojim ljudima. Neka mu netko
290

od vas da snage, i nastavite s evakuacijom, promrmljala je, hvatajui Enaora pod ruku. Tvoj brat ima posve pogrenu predodbu o tebi, moram rei, rekla je mirno. On je taj koji te htio prevariti, zna. Bolesno astan, tako te opisao. Enaor se ugrize za usnicu. Naravno, tako ga Badgor vidi. to bi drugo i mislio, kad je Enaor ubio svoju ljubavnicu da je potedi muenja, umjesto da joj kae ono to je htjela doznati? Odsutnim krajikom uma, pitao se kako je Badgor to izveo. Moda nekim inima, pa je Enaor vidio Inaino lice na neijem tuem tijelu? Nekoga jest ubio one noi, u to je bio siguran. Ali to nije mogla biti Inae, osim ako je ustala iz mrtvih. to bi objasnilo neke stvari... ali ne sve. Na alost, skupili smo ih samo dva, govorila je lai enna Kalhana, opet mu privlaei panju. Ali trei ne bi smjelo biti teko pronai. To znai da jo moramo rijeiti samo tajnu Anlahlana... a ti to sigurno moe uiniti. Naas se privila uz njega. Ako poe s nama, sigurna sam da emo ubrzo pronai odgovarajue rjeenje. Odmakli su se od ostalih i okrenuli im lea. Vrata su jo bila otvorena, kako ih je ostavio. Kroz njih, Enaor je vidio vojnika u sjajnom crnom oklopu kako prolazi kroz dvorite, pomaui svojim dvosjeklim maem gdje god su Harajci trebali pomo. Bilo je udno to se Horiarh zadovoljava tako malom ulogom; neto ga je sigurno zadravalo. Odgovor je stigao prije nego to se nadao. Starija umotana u smeebijelu svilu stala je pred Horiarha i podigla ruke. Kosa joj je sjajila kao isto crveno zlato. Inae... na putu da postane Marga. Vie nije imao vremena za razmiljanje. Helair e ubrzo ostati bez snage, a mora jo zaustaviti i ono to se dogaa u dvoritu. Samo jedan nain za to. Okrenuo se Kathailin, ogrlivi je jednom rukom. Bio bih spreman razmotriti svaki razuman prijedlog, promrmljao je s osmijehom. A onda je izvukao drugu otricu iz kose i zabio je duboko u Kathailinino meso, povlaei prema gore dok nije proao kroz mekou plua i osjetio miiavi otpor srca. Kathailinino tijelo trzalo mu se u rukama dok joj je krv sukljala iz prsnog koa; Enaor je nanjuio prvi dah smrti, udahnuo ga zajedno s njenom sutinom, onda oslobodi otricu i pojuri u dvorite. Inae! Ne! Zelenkasta izmaglica dizala se pod Inainim haljama, svjetlucavo. prozizirni prsti koji su se poigravali njenim uvojcima i podizali rub haljine. Enaor je stao na vratima, nesposoban nastaviti.. Kao da je u njega puhao vjetar jai od bilo ega to je dosad susreo i zadravao ga u kui. Uhvatio se za rub vrata, pokuavajui se privui blie. Izmaglica joj se podigla do koljena. Horiarh! zazvao je, viui koliko mu je glas doputao. Gnjusni Gospodaru, uini neto! Nema potrebe za urlanjem, smrtnie mali. Boanski glas u njegovoj glavi zvuao je nezadovoljno. Bogovi sluaju srca, ak i oni zli. Uini neto, Horiarh. Bilo je olakanje aptati. Zaustavi... ono.
291

Da bar mogu. Ali tvoje molitve me ne dre ve samo dozivaju, a ni jedna moja igraka nije dovoljno pametna da zatrai neto osim vojne pobjede. Ona, meutim crni oklop u dvoritu pokretom ljema pokazao je na Inae ona je pametna. Ona trai mo. Nita vie. S tim bih mogao uda napraviti. Ona? Inae trai...? Posljednja kockica je izgleda pronala mjesto. Enaor sklopi oi. Inae se vie nije vidjela: samo svjetlucavo zeleni obris ene koji pulsira vlastitom svjetlou. Trai mo, i zatitu od svih svojih neprijatelja. Miris lule ispunio je Enaorove nosnice niotkuda. S druge strane, kad onaj tko je napadne ne bi bio neprijatelj... Horiarhova prisutnost se povukla. Enaor se natjerao da otvori oi. Svi oni ljudi koje je ovako ili onako predao neprijateljima u ruke. Ubojica, ubojica. Mogao je imati brata. Izdajica, izdajica. Ne moe se raniti boicu. A mora je zaustaviti. Uz povik koji mu je ostavio gorui trag u pluima i grlu, podigao je otricu u svojoj ruci, i bacio je. Naas, svijet je visio objeen o srebrnasti trag njegovog bodea u zelenkastom svjetlu. Pogodio je. Obris u dvoritu pao je na tlo uz priguen udar, a blato je zapljusnulo halje i zlaanu kosu. Enaor protetura kroz vrata. U isti pakao, inilo se: dijetekaos bjesnilo je u svome zatvoru, a vojnici koji su se borili oko njega bili su tako prekriveni blatom i krvlju da je ve bilo skoro nemogue razaznati tko kamo pripada. Jedna od vatri koje su drale dijete kaosa zarobljenim bila je napola zatrpana snijegom: bilo je samo pitanje trenutka kad e se Dijete osloboditi i dodati svoj udio u ludilu. Enaor je automatski isukao ma, udarajui samo kad to nije mogao izbjei, polako se pribliavajui vatri. Prije no to je stigao do nje, zaustavio ga je glasan povik. Osvrnuo se. Enaor! Badgor je kleao kraj Inaina tijela. Ubio si je! Odjednom bespomoan, Enaor rairi ruke. Jesam. Badgor je dohvatio svoju sjekiru, ovla poljubio Inaino elo, onda ustane, preskoi njeno tijelo i stane pred Enaora. Sad plati za to. Priekao je da se Enaor okrene prije nego to je napao, sjekirom gaajui Enaorovu ruku s maem i skoro pogodivi. Enaor je ustuknuo, nastojei ne podlei unitavakom svrabu u svojim ivcima. Mogao bi lijevom nogom gurnuti odlomljen komad kria, rukom usporiti oslabljen udarac i dohvatiti Badgorovo srce. Ali nije ga htio ubiti. Novi koncept. Nije imao imena za to. Badgor ga je opet napao, skoro ga natjeravi da uzvrati udarac po instinktu. Enaor korakne u stranu, okreui ma tako da mu je otrica samo zagrebla Badgorovu ruku. Mora se rijeiti oruja, inae e ga demonski borac prije ili kasnije obuzeti i ubiti mu brata. Badgorov sljedei udarac uhvatio ga je po ramenu, a ljubiasta izmaglica prelila mu se preko vidnog polja. Trznuo se
292

ulijevo i udario desnom nogom, ruei ostatke kria preko Badgorovih ramena. Badgor je pao na koljena i smjesta se poeo dizati. Enaor korakne unatrag. Ne elim se boriti s tobom, Badgor. A ja te elim mrtvog. Badgor je ustao, nadlatkicom odgurnuvi zadnji komad kria. Desno rame mu je krvarilo. Ja ti neu pomoi. Ti uvijek zna to je najbolje za mene. Koraknuo je blie Enaoru. Ti i tvoja kurva od majke. Vrh Enaorovog maa se trznuo. Badgorovo lice pukne u osmijehu. Pokuali smo, braco, rekao je. Ali nema mjesta za mir meu nama. Pomiri se s tim i bori se. Enaor je vidio kako podie sjekiru. Desna mu je ruka sad bila posve beskorisna: kad je podigao liejvu, prsa su mu ostala potpuno otvorena. Napast e po ghardski, uz bojni pokli na usnama i bogovi sauvali njegovu tupu glavu. Trebao je samo podii ma i ekati da se nabije na njega. Enaor duboko udahne i rairi prste. Ma mu je na snijegu ostavio rupu u obliku kria; vidio ju je krajikom oka dok je koraao unatrag, pokuavajui smisliti nain da zaustavi Badgorov napad. Neto meko nalo mu se pod nogom; spotakao se preko Inaine ispruene ruke i pao na lea, zapetljan u njene halje. Uz bljesak nevjerice zar e tako glupo poginuti podigao je obje ruke pred sebe da se zatiti od Badgorova udara. Vidio je kako se sjekira sputa i osjetio kako mu pucaju kosti; usporio je sjekiru dovoljno da je zaustavi prije nego to mu je do kraja rasparala grlo. Odgurnuvi se nogama, oslobodio se Inae i otkotrljao u stranu, onda ustane, ne obazirui se na bol u slomljenim rukama. Oprezno prekoraivi svoju mrtvu enu, Badgor je koraknuo blie, uz blagi smijeak na usnama. Skoro mi je ao, Enaor, rekao je. Skoro mi je ao. Enaor je nepomino stajao. Prije nego to se Badgor mogao opet zaletjeti, iz kue se zauo povik, pa zatim uurbani koraci. Ne! Glas je zvuao poznato, ali Enaor ga isprva nije mogao smjestiti, a nije se usuivao skrenuti pogled s Badgora. Prepoznao ga je tek kad je ugledao etiri crvene pletenice. Ako smijem, rekao je Sorg stajui izmeu Enaora i njegovog brata. On je moj. Badgor je naas zastao, iznenaen promjenom protivnika, ali nije spustio oruje. Nemam nita protiv tebe, ovjee, rekao je. Pusti me da ga dokrajim. Ali ja imam protiv tebe, ree Sorg.
293

Uz divlji povik, zaletio se prema Badgoru, ali prije nego to je stigao do cilja, zrak pred njim je zadrhtao, a sljedeeg trena Badgora vie nije bilo. Kao ni Inainog tijela. Enaor je naas sklopio oi, pokuavajui smisliti objanjenje za to. Njegov borbeni bijes kao da se posve istopio, ostavljajui ga praznog i umornog. Polako je koraknuo prema Sorgu. Gdje... Grlo mu je odbilo suraivati; krv mu je navrla preko koulje, tjerajui ga da zauti. Jednom rukom mu zaustavljajui krvarenje, Sorg je glavom pokazao prema kui. Unutra je. Zabrinuto se mrtio na Enaora. I treba ti. Bilo bi glupo zanijekati oito, pa je Enaor samo zatreptao, vukui se prema kui u korak sa Sorgom, jedva svjestan Ghardove ruke koja ga je pridravala. Bitka u dvoritu je zamirala, i netko se brinuo da vatre koje su drale dijete kaosa na mjestu opet zaurlaju punom snagom. Izgleda da si ipak moe priutiti nesvijest... im se uvjeri da je s Kalaide sve u redu. Stajala je kraj stola na kojem je leao Helair, oiju sklopljenih u koncentraciji. uvi korake, promrmljala je to je? ni ne gledajui. Neki mladi u harajskoj odjei stajao je kraj nje s maem u rukama. Kad je vidio Enaorovu krvlju natopljenu koulju, dotakao je Kalaide po ramenu. Mislim da imamo hitan sluaj, Kala, rekao je. Nestrpljivo se osvrnula, onda mu pritri. Boice, Enaore, to... Vidjela je izvor krvi i stresla glavom. Ni ne pomiljaj na govor. Spustivi ga na najblii stolac, zahtjevno je mahnula rukom, ali nije bilo rekacije. Oi su joj se stisle. Laedor. Dohvati mi torbu sa stola. Maknula je Sorgovu ruku s Enaorova grla i namrtila se. Moram to zaiti to prije, rekla je. Gubi previe krvi. Nasloni se i nastoj ne gutati. Enaor je znao da je u pravu po vrtoglavici. Jo malo i padanje u nesvijest vie nee biti stvar izbora. Kalaidine upute ve kao da su stizale izdaleka: Drite ga... pazite, snaan je... tu, za rame, i ruke su mu slomljene... idiot... Mrmor njenog glasa kao da ga je uspavljivao. Samo ga je okirani uzvik mladia natjerao da opet otvori oi. Kala! Ne moe! Kalaide je zatakla skute za pojas i spremala se zajahati Enaorovo krilo. Ne budi smijean, Laedor. To je jedini poloaj u kojem u dobro vidjeti a ne usudim ga se micati. I ovako je ve izgubio previe krvi. Ali Sorgov glas bio je potpuno miran, kao i Kalaidin. Ako smijem, gospodaru Laedor, rekao je, to nije va izbor. Izvadio je sjekiru iz pojasa i stao izmeu Kalaide i Harajca. Mladi isue ma. Zaustavi ih, eno. Ovo nema smisla. Mogu priekati dok Helairu ne bude bolje.
294

Ne moe. Bojim se da umire. Osjetio je kako je zadrala jo jednu misao i nasmijeio se u sbi. Mogao je pogoditi to je to. Stvarno nije vano, Kalaide. Vano je. A sad zaepi. Laedor, rekla je naglas. Molim te, nemoj. Nemoj to? upitao je neki duboki glas sa vrata. Enaor se morao prisiliti da ne okree glavu, ali vidio je kako se Kalaide okrenula i pojurila prema pridolici s djetinjim oduevljenjem. Kal, urazumi Laedora. Moram smjesta operirati. Onda tako i uini, naravno. Enaor je od Kalaidina najstarijeg brata vidio samo par irokih ramena i utu vrpcu u tamnoj kosi. A onda mu se vid posve zamaglio, pa je sklopio oi. Lae, ne budi idiot: to je nareenje. Zna da je se ne moe zaustaviti kad se radi o medicini. Oh, i drago mi je to te vidim, Kala. Mislio sam da si moda mrtva, zna. Glas se spustio. Drago mi je to nisi. Enaor je osjetio Kalaidinu teinu na svojim bedrima, i Sorga kako ga hvata za ramena i bradu. Svia mi se tvoj brat. ak i iza kapaka, borila se da proguta iroki osmijeh ali nije uspijevala. I meni. Osjetio je njen dodir kako mu priguuje osjetila i pokuao se opustiti da joj olaka posao. Uhvati se za stolac, ree Kalaide naglas. I, uz pokuaj osmijeha: I nastoj ga ne slomiti pod nama. Bilo bi jako nezgodno kad bi smo sad pred svima zavrili na hrpi. Kal je irokogrudan, ali ima granica u tome to mogu traiti od njega bez najave... Samo je priala, kao i obino kad je nervozna, verbalni ekvivalent poigravanja nekim dijelom odjee.Ta ga je navika ponekad izluivala. Ali e mu nedostajati, shvatio je iznenaeno. Jer njegov put je sad bio posve jasan, a, po svemu sudei, i njen, i nisu leali u istom smjeru. A, nekako, po nainu kako se nije pomakla nakon posljednjeg ava, s rukama na njegovim prsima, bedara vrsto pritisnutih o njegova, stekao je dojam da i ona to zna. Gotovo je, ree tiho. Ali neko vrijeme se mora odmarati. Neka te Sorg odvede do kreveta. Reci mu da bi negdje trebala biti skupina ghardskih strijelaca. Reci mu neka ih nae i provjeri da s njima dobro postupaju. Strijelci? Moji ljudi. Badgor mi je dao zapovjednitvo... nisam ti prije stigao rei. Polako, ustala je i popravila si suknju. Prije se jako malo stiglo rei. Dotakla mu je elo rubom dlana. Netko ju je dozivao s drugog kraja nateiona. Moram ii...
295

Preslab ak i da kimne glavom, Enaor sklopi oi. Mrak ga je progutao.

***

Kala... Kalmar je oklijevao, s rukom na njenom ramenu. Kalaide se okrenula k njemu, zahvalna za opravdanje da ne gleda obrise koji su nestajali iza prvog brijega sjeverno od Nar Reolisa. Usprkos udaljenosti, jo ih je mogla razlikovati: crna, crvena i bijela kosa trojice na elu isticala se ak i u blijedom jutarnjem svjetlu, a sva trojica bili su vii od svoje jo uvijek donekle zbunjene pratnje ghardskih strijelaca. Reci, Kal. Jo uvijek mi nije jasno, ree Kal s nelagodom. Znam da me se to zapravo ne tie, ali... to se tono nadaju nai? Ni ja nisam do kraja sigurna, Kal. Enaor kae da trae neto to zove treim kljuem. Misli da je na sjeveru, u Orhsarnu, i zato su krenuli tamo. Vjeruje da e Badgor njih sljedee napasti. Polae puno vjere u to to kae Enaor. Nasmijeila se. Imam mu razloga vjerovati, Kal. Stvarno? Kad se namrtila, njen brat obrambeno zamahne rukama. Sve me to jo uvijek zbunjuje, Kala. Mogu shvatiti da je on nekakvo magino bie konano, vidio sam kako je zalijeio onog svog bjelokosog prijatelja samo dodirom grla, da ni ne spominjem da nema ni oiljka, tri dana nakon ivanja koje bi meni ostavilo oiljke za itav ivot. Ali... Zahvatao je zrak rukama, siguran znak da trai prave rijei i ne nalazi ih. Kalaide spusti glavu, ekajui. Ne znam, Kala. Oteo te, ali nije te povrijedio. Nosi njegovo dijete, ali Laedoru to jo nisi ni spomenula. Niste se rastali kao ljubavnici... ali nisi mi rekla da ga zabijem glavom u prvo osinje gnijezdo, premda bi inae to sama uinila s bilo kim drugim tko bi te zvao 'eno'... to je to meu vama? Kalaide se osvrne. Sunce joj je sad ilo u oi; vidjela je samo snijeg koji je prekrivao padine. ak su se i konjski tragovi istopili. Priguvii uzdah, povela je Kala natrag prema napola unitenoj vili. Naprosto ne znam, Kal, apne tiho. Stvarno, iskreno ne znam.

296

Rjenik stranih rijei i imena

Napomena o jezicima: sve se izgovara tono onako kako se i pie (Anlahlan [an-lahlan], Ascinia [as-ci-ni-a] itd.). Jedina iznimka ovome su ghardski glasovi "ch" (tvrdo grleno h) i"gh" (meko grleno h). Budete li, meutim, izgovarali "ch" kao "h" i "gh" kao "g", nitko vam nee zamjeriti.

Kratice: Gh. ghardin; Hr. harajski; St. jezik starijih

A ahai vojni voa Starijih aitoron (Hr.) glinene amfore (pl. aitora) Amaire kuja u Nar Reolisu anheos (Hr.) psetar (pl. anhei) Anlahlan Enaorov rodni grad Anlahlaneri narod Anlahlana Antala harajski grad u Kaleu Arard ghardski ratnik Ardis Olato Laedorov pililar arnika biljka, koristi se za lijeenje povreda Asair zemlja sjeverno od Haraje Ascinia harajska slukinja u lovakoj kui koju su zauzeli Ghardi Astinus ordinator harajskog trijumvirata Atastria harajska boica lova

B Badgor od Glamarna voa Gharda koji napadaju Haraju, Enaorov polubrat Bajlala grad Starijih u Kaleu Barlarn sin Horiarha i Marge barldirachen (Gh.) jedinica od esnaest ljudi
297

Barlornach (Gh.) demonski borac barlornacheich (Gh.) Ja sam Barlornach. Barlurd ki Horiarha i Marge Batharon (St.) lovaki bog Starijih, drugi naziv za Lovca Bdijenje Atastrijino harajski praznik, proslava proljea bikova krv harajsko vino (obino crveno; rijetko bijelo, tzv. zlatna bikova krv) bjelorosa biljka, koristi se za sniavanje temperature i/ili ublaavanje bolova bode simbol Boice Boica jedno od etiri boanstva Kvadrile, simbol plodnosti, ivota, smrti, ljubavi, strasti

C Crna Majka (Hr.) mrani aspekt Matrielen Cvijet zime drugi naziv za Anlalhlan

uvar zida (St.) duhovni voa pojedinog grada Starijih

D da en (St.) dosl. otac svih, titula voe pojedinog grada Starijih Dalair vail Avalaor Enaorov nekadanji uvar zida i najbolji prijatelj Dalaon Reolis Latus Kalaidin brat Danaor prema legendi, osniva Anlalhlana Dargor ghardski ratnik Dergorn Badgorov pomonik Divlji opor po ghardskom vjerovanju, opor divljih crnih pasa kojima lovi Horiarh dugino dijete otjelovljenje Kaosa

E
298

eise (Gh.) ona je Enaor vail Telel Thair, da en Anlahlan vladar Anlahlana epibara (Hr.) stube za konja

F Flaraon kaptor Haraje

G Gariala rijeka u Haraji Gathorn od Lagragcha ghardski velika, Sorgov ujak, odmetnik iz Badgorove vojske Ghardi narod iz Ghardsarna, zemlje daleko na sjeveru ghardin ghardski jezik Ghardsarn zemlja na sjeveru Gnjusni Gospodar drugo ime Horiarha Godraon harajski bog lova Gormarh zemlja sjeverozapadno od Haraje, poznata po proizvodima od vune grdobina riba karakteristina za sjeverno more, izrazito runog izgleda i otrovna, no ako se ispravno spremi smatra je se poslasticom Grinor glavni anheos u kui Reolis

H harfa zatitni znak Zvijeri Harth ghardski ratnik hastat in u harajskoj vojsci; otprilike, satnik Helair vail Orinaor uvar zida iz Kalhane hitona harajska enska odjea, obino bez rukava, nosi se sama ili uz tuniku Horiarh Orlarnov brat Hram Prve suze sredinji hram u Kashani

299

I Iminius Kastranionov sveenik Inae Badgorova supruga, Enaorova nekadanja djevojka

J Jei (Gh.) da Jirial Enaorov konj Joil Horiarhov glasnik

K Kalaide Reolis Kharaonda sveenica Matrielen, jedina ki kue Reolis Kale juna pokrajina Haraje (nekad samostalna zemlja) Kaleanci harajski naziv za ljude iz Kalea (zapravo, Kale nastanjuje vie plemena koja se ne osjeaju kao jedan narod) kaleanska izma instrument za muenje Kalhana grad Starijih u Perdaelu Kalhanci Stariji iz Kalhane Kalmar Reolis Eheo Kalaidin brat, primopil harajske vojske kaptor jedan od lanova harajskog trijumvirata, zaduen za vojna pitanja, vrhovni zapovjednik harajske vojske karneol vrst bijelog kamena Kastranion Matrielenin brat, harajski bog Sunca Kastranionov Prst planina na sjeverozapadu Haraje Kastranionovi sinovi harajski vjerski red, sveenici posveeni Kastranionu Kathailin, avalai Hanesier Edel, lai ena Kalhana vladarica Kalhane Kharaon Reolis Tartor Kalaidin otac Kolion Reolis (Koli) Kalaidin brat, najmlai sin kue Reolis Korikta zemlja istono od Haraje, preko mora, poznata po svome finom platnu krvnikova sjena biljka kubit harajska mjera za duinu; oko 450 m
300

kurijal in u harajskoj vojsci; u principu, jednak primopilu, no in kurijala smatra se civilnim, odnosno kupuje, dok se in primopila zarauje u boju Kvadrila najstarija boanstva, koja poznaju i tuju jo jedino Stariji; vidi: Boica, Lovac, Zvijer, Smrt

L Laedor Boratonis Ato Kalaidin zarunik, hastat harajske vojske lai enna (St.) doslovno majka svih, naziv za vladaricu pojedinog grada Lakurgh Lavlja Griva (Gh.) junak ija se snaga skrivala u njegovoj kosi Lamroji lutalice; narod koji ivi u Haraji, Kaleu i Perdaelu; poznati kao trgovci Lasier kalhanska ahai Leinar Kalaidin konj Lovac jedno od etiri boanstva Kvadrile, simbol lova, agresivnosti, lovine, rtve, ivota Ljetoslava harajski praznik, proslava okreta godine

M Mahiara Kalaidina nadreena iz hrama Matrielen Marga ghardska boica ljubavi i kunog ognjita Matrielen harajska boica Mjeseca Matrielenain (Hr.) Matrielenin hram meduktor jedan od lanova harajskog trijumvirata, zaduen za duhovna pitanja Morien harajska boica lova Moroika grad Starijih u Asairu Mrako Joilov nadimak za Horiarha

N Naidar Reolis Hano Kalaidin brat Nar Reolis Kalaidin dom, sjedite obitelji Reolis, vila na obali mora Narg zapovjednik Enaorovog barldirachena Nasila Kalaidina ogorica, Kalmarova supruga
301

nateion (Hr.) sredinja prostorija harajskog doma, dvorana

O Oharn ghardski ratnik oko svijeta (Hr.) Matrielenino oko, iz ije suze je nastao svijet; (Gh.) oko koje je Orlarn izgubio pri roenju i iz kojeg je nastao na svijet ordinator jedan od lanova harajskog trijumvirata, odgovoran za civilne poslove Orhsarn zemlja sjeverozapadno od Haraje Oridarh ghardski ratnik Orlarn glavni ghardski bog, usnuli bog, zatitnik Ghardsarna koji spava pod planinom

P Perdael zemlja zapadno od Haraje perdalaj jezik koji se govori u Perdaelu piliar in u harajskoj vojsci, otprilike porunik primopil in harajske vojske; otprilike, bojnik

R Rahin Kalaidin konj rogatica biljka ije se bobice koristi za uspavljivanje i ublaavanje bolova

S sivozor duhovni prostor Smrt jedno od etiri boanstva Kvadrile Soraon Sorgovo harajsko ime Sorg iz Vamroda Gathornov neak, ghardski ratnik Stariji rasa dugovjenih bia, malobrojna i ratrkana Starneten eigensurd (Gh.) nevjesta Gnjusnog Gospodara stola harajska enska odjea, vrsta tunike
302

Strielen od Vjenosti (Hr.) boica mrtvih, Matrielenina majka Tahal kuharica u Nar Reolisu taktor (Hr.) in harajske vojske; otprilike, general Tardira zemlja istono od Haraje, preko mora temchord (Gh.) klan temchordarn (Gh.) voa klana (pl. temchordarnden) Tha movara zapadno od Haraje Thair vail Telel Eteleor Enaorov otac, nekadanji da en Anlahlan Tharaon legendarni osniva Kashane, ratnik koji je ujedinio prva harajska plemena i time zapoeo stvaranje harajske drave trijumvirat vrhovno upravljako tijelo Haraje, sastoji se od ordinatora, kaptora i meduktora. truver (Hr.) putujui pjeva i zabavlja

V vaga zatitni znak Smrti

Z Zimoslava harajski praznik, proslava zime Zvijer jedno od etiri boanstva Kvadrile, dvoglavo, dvospolno, dvoznano boanstvo

alfija biljka, koristi se za ublaavanje bolova i pomo pri zacjeljivanju rana

303