Tomislav Marasovi - Zatita graditeljskog nasljea

I. Kulturno dobro ili kulturnu batinu, a negdje se to jo zove i "spomenikom kulture", ine: 1. Nepokretna kulturna dobra su nastala ljudskim radom od prapovijesti do danas (arheoloki i arhitektonski kompleksi), i oni se podrazumijevaju pod pojmom graditeljskog nasljea ili batine. To su sva ostvarenja graditeljstva u prolosti. 2. Pokretna kulturna batina su sva druga ostvarenja likovne i primijenjene umjetnosti (umjetniki obrt, kiparstvo, slikarstvo), a sve je to takoer nastalo djelovanjem ovjeka. Za njihovu zatitu i uvanje zadueni su muzeji. Dakle, nepokretni spomenici kulture (ili graditeljsko naslijee) zajedno sa pokretnim spomenicima kulture ine kulturno dobro. Prirodno naslijee ili batina su parkovi koji mogu biti memorijalni, hortikulturalni, a oni zajedno s kulturnim dobrom ine cjelinu. U zatiti graditeljskog naslijea sudjeluje vie razliitih znanosti: urbanizam, arheologija, umjetnost, etnologija, ekonomija... II. Graditeljsko nasljee (vrste graditeljskog nasljea) dijelimo na: a) graditeljske cjeline (gradske i ruralne, povijesni gradovi, naselja i etvrti) b) povijesne graevine (pojedinane ili skupine, dijele se na kulturne, vojne, civilne, javne zgrade, tvrave, dvorce, spomenike, privatne stambene zgrade) c) arheoloka nalazita (neistraena arheoloka nalazita - podruja u kojima su arheoloka istraivanja u tijeku) d) skupine graevina ili irih prostora kao to su to: - memorijalni spomenici (ukljueni u klasifikaciju 1981.) - prostori vrtne arhitekture - povijesni memorijalni parkovi - prirodno-graditeljske cjeline znaajne po svojim prirodnim osobinama III. Vrijednosti graditeljskog naslijea a) po osobinama mogu imati sljedee vrijednosti: 1. povijesnu (vezani uz osobu, dogaaj ili odraavaju kontinuitet) 2. starosnu vrijednost 3. umjetniku (likovne i estetske osobine) 4. ambijentalnu (ugoaj i atraktivnost) 5. urbanistiku (sklad i kvaliteta strukture) 6. vrijednost izvornosti (originalnost) 7. vrijednost rijetkosti 8. vrijednost reprezentativnosti (jedinstvenost, tipinost u svojoj vrsti, pojavi ili genezi) 9. vrijednost cjelovitosti (jedinstvo funkcije i oblika) b) po funkciji (ili znaaju) se dijele na one sa: 1. znanstvenim znaajem 2. odgojno-obrazovnim 3. kulturnim 4. kultnim 5. privredno-gospodarskim znaajem. IV. Ugroenost graditeljskog nasljea i uzroci propadanja Uzroci propadanja graditeljskog naslijea su mnogobrojni, a oituju se u potpunom ili djelominom ruenje objekata, nadogradnji i pregradnji, promjeni namjene i slino. Dijele se na: 1. dugotrajni (djeluju od samog trena nastajanja graditeljskog naslijea, to su klimatski uvjeti, djelovanje mikroorganizama, prirode i ovjeka) 2. trenutni (vezani su uz kataklizme, nepogode tipa potresa, erupcije vulkana, poplava i sl. Primjer je potres u Dubrovniku 1667. godine) 3. novi uzroci (to su ekoloki zroci, brza i nagla urbanizacija, tehnoloki razvitak...)

ovjekove radnje se mogu podijeliti na: 1. svjesne (vandalizam, ruenje iz ideolokih, politikih, vjerskih ili ekonomskih razloga... Primjer je mletako unitavanje simbola hrvatsko-ugarskog vladanja u Dalmaciji ili nacistiko ruenje idovskih sinagoga) 2. nesvjesne (nebriga, nemar, ratovi... Primjer je II. svjetski rat sa ruenjem Zadra, Montecassina, Varave...) V. Historiografija zatite graditeljskog nasljea Historiografija zatite graditeljskog nasljea obrauje povijest ljudskih akcija u svrhu ouvanja, obnove i ureenja nepokretnih kulturnih dobara. Historiografsko istraivanje razvitka zatite graditeljskog nasljea zasniva se na prouavanjima izvora koji mogu biti: 1. graevina i povijesna cjelina 2. grafiki (tehniki, fotografski snimci, stari katastarski planovi) 3. povijesni dokumenti i izvori 4. normativni akti 5. literatura iz odreenih znanstvenih disciplina. VI. Periodizacija razvoja zatite spomenika kulture kao znanosti 1. stari vijek (rimski period do 476.godine) 2. srednji vijek (od 476. do 15.st. odnosno gotike) 3. renesansno razdoblje i barok (tj. od gotike do baroka, od sredine 15.st. do sredine 18.st.; prvi put se uvodi svjesno istraivanje ranijeg) 4. razdoblje "klasicistike zatite" (klasicizam, od sredine 18.st. do sredine 19.st.; prvo razdoblje koje usvaja odreenu doktrinu o zatiti kulturnih dobara) 5. razdoblje "romantike zatite" (romantizam, od sredine do kraja 19.st.) 6. razdoblje "bioloke zatite" (od kraja 19.st. do sredine 20.st.) 7. razdoblje "aktivne zatite" (od sredine 20.st. do danas). Neki autori poinju povijesni pregled sa treim ili etvrtim razdobljem.

1. STARI VIJEK
Stari vijek ukljuuje prvenstveno rimski period, sve do kraja 5.st. Jedan od najstarijih primjera obnove graditeljske batine je restauracija Djoserove piramide koja je podignuta u 3.tis.pr.Kr., a njena se restauracija vri u 6.st.pr.Kr. Treba spomenuti i obnovu hramova u Grkoj. Naime, u Grkoj su su se prvo gradili drveni hramovi, pa tek onda kameni. Primjer je zamjena drvenih stupova kamenima na hramu boice Here. Rimljani se bave kolekcionarstvom te su se u Rimu sakupljala grka djela. Najpoznatiji kolekcionar bio je Asimius Pollio koji je ivio u doba Augusta. U 2.st., u Svom djelu "Vodi po Heladi" Pauzanije govori o zatiti spomenika. Djelo "Naturalis historia", Plinija Starijeg (23.pr.Kr.-79.po.Kr.) sadri podatke o starim spomenicima i njihovoj zatiti - obnova Cererina hrama u Rimu. U doba Augusta obnavlja se hram Kastora i Poluxa na rimskom Forumu, a za cara Trajana restaurira se Cezarov forum. Kasna antika donosi nove poglede i saznanja, posebno u filozofiji u 3.st.(Plotin i neoplatonizam; prije je bio realizam, racionalizam, materijalizam, a sada nastupa iracionalizam, duevne promjene, te se okree duhovnom i metaforikom). Jaa svijest o znaenju kulturnog nasljea u pogledu tradicije i kontinuiteta vladanja. Spomenici kulture ih sada vie zanimaju. Takoer je to bilo i pitanje vlasti (rimski vladari) i provala barbara. Pozitivan odnos prema umjetninama pokazuje rekompozicija kiparskih radova iz Hadrijanova vremena (2.st.) u novosagraenom Konstantinovu slavoluku (poetak 4.st.). Pedesetak godina nakon Milanskog edikta (313.) cara Konstantina, papa Damas I (366-84.) radi na obnovi i zatiti katakombi. Slijedi daljni razvitak kranstva, a posljedica je bio i jedan negativan primjer. Car Teodozije (34795.) je zapovjedio zatvaranje i ruenje poganskih svetita, graevina i spomenika. Car Majorijan (457-61.) je izdao edikt o zatiti starih graevina i spomenika i to je prvi poznati konzervatorski akt o tekom stanju spomenika kulture i primjeni zatite objekata. Za one koji rue spomenike, radi novih gradnji, bile su predviene stroge sankcije.

2. SREDNJI VIJEK (6-15.st.)

Istonogotski car Teodorik (493-526.) se pozivao na Rimsko carstvo i htio je svoju kulturu povezati s rimskom. Njegov pisar, Kasiodor napisao je u svom djelu da ja car osnovao odbor koji je sakupljao i brinuo se o starim kipovima, a za spomenike se brinuo posebni arhitekt. Ovaj odbor se moe smatrati najstarijom organizacijom za zatitu spomenika. To je jedan od najstarijih primjera konzervacije. Zabranjeno je bilo skidanje grae sa starih objekata za graenje novih. Rimski patricij Simah, kraljev savjetnik, restaurira Pompejevo kazalite i Koloseum (508.). Koloseum je najvei antiki amfiteatar koji je podignut 80. godine, a obnavljan je nakon to je nastradao u dvama potresima, 223. i 442. U 11.st. poruen je od Normana, a u 12.st. je pretvoren u utvrdu, te je kao takav ostao do kraja srednjeg vijeka. Panteon je dovren 117. za cara Hadrijana. U 6.st. iz njega su izvaene statue, a 609. se obnavlja i dobiva novu funkciju - pretvara se u kransku crkvu. Bizanski car Konstans II. 663. odnosi njegov krov u Carigrad na dogradnju. Papa Grgur III. (731-41.) potpuno ga obnavlja (obnavlja se krov) i Panteon se ponovno koristi u kultne svrhe (crkva). U 12.st. Panteon dobiva romaniki zvonik te postaje dio utvrde. Kodeks cara Justinijana (527-565.), "Corpus iuris civilis", je dokument u kojem vladar nareuje brigu o odravanju carskih palaa. Dakle, u srednjem vijeku ima napredovanja i nazadovanja. Iz sredine 12.st. potjee "Mirabilia urbis Romae", popis povijesnih spomenika grada Rima. Romanika katedrala u Wormsu s poetka 13.st., u 15. je stoljeu izgubila zvonik i 2.pol.15.st. dolazi do njegove obnove u izvornom romanikom obliku iako je 1472. ve vrijeme gotike. Zvonik crkve svete Marije u Zadru nastao je 1105., a datiran je natpisom kralja Kolomana i epitafom opatice Vekenege. S vremenom dolazi do njegovog propadanja pa se 1448-53. obnavlja, isto kao i katedrala u Wormsu. Zvonik se obnavlja u duhu romanikog originala iako je u Dalmaciji to vrijeme kasne gotike. Restauratorski zahvat je izvrio Nikola Grgur Bili. Najvei majstor kasnog srednjeg vijeka bio je Juraj Dalmatinac koji je djelovao kod nas. Bio je graditelj, a takoer je i adaptirao u Splitu dvije romanike palae, te ih obnovio u romanikom stilu. Jedna je tzv. Mala Papalieva palaa, a druga se nalazi kod Zlatnih vrata. Sve ovo su pojedinani primjeri. Graevine s kranskom svrhom se odravaju, a ostale su zaputene. Openito, srednji vijek je epoha brojnih ruenja, novogradnji i pregradnji, a najvei broj obnova povijesnih graevina uslijedio je iz razloga ponovne upotrebe tih objekata.

3. RENESANSA I BAROK (od sredine 15.st. do sredine 18.st.)

Renesansno razdoblje Renesansa je prvo kulturno-umjetniko razdoblje uspostave dubljeg kontakta s antikom to e se odraziti na graditeljstvo i uope na kulturno nasljee. Vraanje antikim izvorima u umjetnosti i ire nije istodobno znailo i interes za zatitu tog nasljea. Proces stalnog ruenja i popravljanja, svojstven srednjem vijeku, nastavlja se kroz renesansno i barokno razdoblje pa ak i na objektima koje smo ranije spomenuli. 1. Koloseum - Nikola V. (1447-55.) nareuje da se odveze 2500 kola grae s njega kako bi se poduzali novi objekti. Kroz 16. i 17.st. postaje tamnicom i skladitem baruta. 2. Obnova starokranske crkve Santo Stefano Rotondo iz 5.st. 3. Papa Pio II. (Piccolomini, 1456-64.) izdaje Bulu o zatiti antikih graevina, a istodobno daje sruiti sv. Mariju u Pienzi kako bi se sagradila nova katedrala. 4. Papa Julio II. (1503-13.) rui staru crkvu Sv. Petra (najslavnija bazilika i prototip starokranske arhitekture) da bi sagradio novu (Bramante). 5. Ruenje tako glasovite bazilike potaklo je potrebu vee brige prema ostalim spomenicima pa Lav X. 1515. imenuje Rafaela povjerenikom za rimske starine. 6. Papa Pavao III. izdaje bulu u kojoj poziva graane na zatitu spomenika 7. Leon Batista Alberti (1404-1472.) u traktatu "De re aedificatoria", libri X., 1452. govori o pristupu spomenicima prolosti u smislu zatite.

Barokno razdoblje (16-18.st.) Ovo je vrijeme kranske protureformacije to se ogleda i u prostornom oblikovanju. Nastoji se prekinuti tradicija, uvode se novi oblici. Barokna arhitektura ne doputa koegzistenciju razliitih stilova. Ipak razdoblje baroka dalo je svoj doprinos zatiti spomenika kulture: prve dekrete i propise za zatitu povijesnih graevina. U vedskoj je Gustav Adolf II (1594-1632.) osnovao 1630. prvi dravni konzervatorski zavod kako bi ispitao, popisao i sabrao sve stare spomenike. Karlo XI. (1660-97.) izdaje dva akta za zatitu spomenika: - 1666. Kraljevska proklamacija o povijesnim spomenicima i starinama - u njoj trai zatitu spomenika i sankcije protiv svih koji to narauavaju -1686. Eklezijastiki akt - odreuje zatitu crkava. Kasnije se (od 18.st.) donose pravni akti i u drugim zemljama, no njih ne prati teorija - trai se zatita, ali se ne objanjava nain njezina provoenja i metodski postupak restauracije. HRVATSKA Renesansa donosi prvi stvarni interes za starine i njihovo uvanje. Krajem 15. i poetkom 16.st. prvi to pokazuju prisutni. Marko Maruli (1450-1524.) i Dmino Papali su sakupljajui natpise stvorili zbirku u Splitu (Franjo Natalis Split, Petar Cipiko - Trogir). imun Begna se u Zadru bavi istraivanjem i kolekcionarstvom starih spomenika. Dominik Zavoreo u ibeniku 1603. objavljuje "De rebus dalmaticus". 1272. donesen je u Dubrovniku Statut o planskoj izgradnji. Od 16.st. javljaju se u Dubrovniku razni dokumenti iz kojih se vidi odnos prema urbanizmu i briga za povijesne spomenike. No puno je i negativnosti. Po naredbi mletakog providura rue se 1641. ostaci antikog Solina kako ne bi posluili kao tursko uporite. u 17. i 18.st. od tamo se odnosi kamena graa s doputenjem providura. Kasni barok kod nas oznaavaju ozbiljna istraivanja npr. austrijski arhitekt J.B.Fischer von Erlach 1721. u djelu "Studija historijske arhitekture" donosi idejnu rekonstrukciju Dioklecijanove palae u Splitu.

4. RAZDOBLJE KLASICIZMA (sredina 18.-sredina 19.st.)

Klasicizam se raa u krugu istraivaa starina. Odlike ovog razdoblja su kolekcionarstvo, arheoloka istraivanja, proirenje i otvaranje zbirki iroj javnosti. 1740. otvorena je prva Vatikanska zbirka. Vitruvijevo djelo "De architectura libri X" otkriveno je 1414. u Montecassinu, a prvi put je objavljeno u Rimu 1480. Ovo je djelo kroz 16.st. doivjelo 26 izdanja. U 17.st. interes je zamro, no u neoklasinom razdoblju ponovno se budi zanimanje za taj jedini izvorni antiki prikaz arhitekture, pa djelo kroz 18. i 19.st. doivljava daljnja 24 izdanja, Klasicizmu su naruito pridonijeli rezultati novih arheolokih iskopavanja. 1738. istrauje se Herculaneum, a 1720. rimski Palatinum. Hadrijanova vila u Tivoliju istrauje se 1742., a 1748. poinje istraivanje Pompeja. To je vrijeme kad poinju arheoloke kampanje u junoj Italiji i na Siciliji (Paestum, Agrigent, Selinunt). Sve ovo doprinosi formiranju arheoloke znanosti i povijesti umjetnosti koja se u tom razdoblju zanosi klasinom epohom. Johann Joachim Winckelmann (1717-1768.) je izvrio klasifikaciju povijesti umjetnosti (Fidija, Michelangelo, Rafaelo). Slikar Anton Raphael Mengs (1728-1779.). Ovi su najvie pridonijeli razvoju tih znanosti. Dakle, klasicizam je prva epoha poduzimanja zatitnih i restauratorskih zahvata, ali prvenstveno kulturoloke batine klasinog razdoblja (antike) dok se ostala razdoblja zanemaruju. Primjeri: za vrijeme pape Pija VII (1800-1824) Koloseum se konano obnavlja i zatiuje, ali sa znanstvenim pristupom izrade kosog potpornog zida, ali ne od izvornog materijala ve od opeke (kako bi se razlikovali od izvornih elemenata). u isto vrijeme obnavljaju se i zatiuju Konstantinov i Titov slavoluk, te poinje iskopavanje rimskog Foruma. Treba naglasiti da se pri obnovi ovih spomenika koristio materijal razliit od izvornog, nema dekorativnih detalja, ali je oponaan izvorni oblik. Negativni aspekt bilo je kompletiranje nedovrenih objekata u neoklasinom stilu, npr. dovrenje fasade milanske katedrale koja je nastala u 15.st. Vrata i prozore napravio je Pellegrini u razdoblju visoke renesanse (1567.). Richini 1605. dodaje barokni zavretak. U 17.st. Pouzzi s projektom "stilskog jedinstva" vraa proelju katedrale gotiki izgled, da bi tek koncem 18.st. zgrada dobila konano rjeenje.

Neoklasino razdoblje donosi i prve rekompozicije arheolokih spomenika tzv. ANASTILOZA na brojnim iskopinama uruenih arhitektonskih dijelova. Obnova Pompeja. Javlja se interes za istraivanje i zatitu atenske Akropole (1754.). Partenon je stradao 1687. jer je sluio kao skladite municije. Lord Elgin je sa sobom u Englesku odnio mnogo skulptura. Hram Atene Nike je rekonstruiran 1836., a 1930. napravljena je djelomina rekompozicija Partenona. Krajem 19.st. poinje iskopavanje Propileja i obnova Erechteiona. Razdoblje od francuske revolucije 1789. do pada Napoleona 1814. imalo je negativne posljedice na kulturno nasljee. Uklanja se sve to je simbol feudalnog poretka i stalea koji je zbaen revolucijom. Rui se Bastilja, devastiraju se kraljevske grobnice u opatiji Saint Denis. HRVATSKA Splitski nadbiskupski muzej je utemeljen 1750., a 1821. otvara se Arheoloki Muzej u Splitu. Istrauje se Dioklecijanova palaa prvo pod francuskom vlau, a zatim pod austrijskom. Britanski arhitekt Robert Adams poduzeo je istraivanja Dioklecijanove palae te je u Londonu 1764. objavio djelo "Ruevine palae cara Dioklecijana u Splitu". Za vrijeme francuske uprave u Dalmaciji (1806-1813.), francuski je general Marmont, zagrieni klasicist, htio poruiti sve to nije antiko u Dioklecijanovoj palai. Sreom, to se nije dogodilo, osim to su srueni gradski bedemi iz 17.st. Ipak, u razdoblju austrijske uprave, poruen je najznaajniji sklop srednjovjekovne arhitekture u Splitu podignut u 15.st. na komunalnom trgu (Narodni trg) i dio katedrale (predromaniki zvonik splitske krstionice - najljepi primjer arhitekture ranog srednjeg vijeka u Dalmaciji. Vicko Andri (1793-1866.) je prvi konzervator u Splitu i Zadru u razdoblju 1854-1864. On je bio za "isti stil". Zamislio je proces ienja Dioklecijanove palae 1857., posebno juno proelje s nadogradnjom trokatnice u funkciji hotela, ali do toga nije dolo. To je neprihvatljivo jer degradira antiku fasadu, ali je zanimljivo jer pokuava rijeiti materijalnu osnovu za odravanje kulturnog nasljea novom funkcijom. Ipak, 1857., poruen je zvonik Sv. Martina nad Zlatnim vratima koji je predstavljao kasnosrednjovjekovnu pregradnju izvornog predromanikog zvonika. POZITIVNO - sustavni radovi na zatiti spomenika kulture - konzervatorske organizacije NEGATIVNO - uklanjanje svega to je nastalo poslije klasinog razdoblja.

5. RAZDOBLJE ROMANTIZMA (sred.19.-kraj.19.st.)

Romantizam je posljedica razoaranja graanskom revolucijom, a oblici su mu bijeg od stvarnosti i okretanje k prolosti, srednjem vijeku, dalekom Orijentu, egzotici, ali i ponovno okretanje k religioznosti i mistici. Romantizam je, nasuprot klasicizmu i renesansi, racionalan kao pokret i okree se prema religiji te se budi vei interes za crkve. Ovo je takoer vrijeme buenja nacionalne svijesti. Prestaje interes iskljuivo za klasinu umjetniku batinu te se pozornost usmjerava na kulturna dobra srednjeg vijeka sauvana u brojnim katedralama i crkvama romanike i gotike epohe. U postupku prema graditeljskom nasljeu javljuju se dva suprotna pravca:

restauratorski konzervatorski.

Restauratorski romantizam se javlja i razvija u Francuskoj odakle se iri dalje i traje kroz itavo 19.st. Zaetnik mu je E. E. Viollet le Duc. Potakle su ga devastacije znaajnih povijesnih graevina u doba graanske revolucije. S restauracijom burbonske dinastije pojaava se interes za spomenike nacionalne povijesti Francuske tako da ve 1820ih arhitekti poinju eksperimentirati s restauracijama pa se javljaju i prve reakcije na nekvalitetne obnove. 1827. osniva se Komisija za povijesne spomenike sa zadatkom istraivanja i ouvanja kulturne batine. Najvei restaurator povijesnih graevina 19.st. i najvei predstavnik pravca bio je Eugene Emmanuel Viollet le Duc (1814-79.). svojim istraivanjima i publikacijama (Rjenik francuske arhitekture od 11. do 16.st.) stvorio je osnovu za razvitak romantikih neostilova i eklekticizma. Zahtijeva prvo izradu planova, projekta i dobro

prouavanje spomenika prije restauracije te izraava stav o PRIRODI JEDINSTVA tj. STILSKOM JEDINSTVU pri obnovi, ali i voenje rauna i o kasnijim transformacijama objekta. Negativna je tenja za kompletiranjem nedovrenih spomenika u gotici i romanici. Jedna od njegovih poznatijih intervencija jest na povijesnom gradu Carcassone. Ta intervencija spada meu najranije zahvate na utvrenim gradovima (1859.). Njegov utjecaj iri se po drugim zemljama Europe. U Njemakoj je najpoznatiji primjer romantiarske restauracije obnova katedrale u Klnu gdje je radove izvrio F. Schmidt u romantiarskom duhu kompletiranja stilske cjeline. U Italiji se obnavlja predromanika crkva S. Maria in Cosmediu u Rimu. Uklonjena je barokna fasada kako bi se postiglo stilsko jedinstvo. Ranosrednjovjekovno proelje se slae s unutranjou i romanikim zvonikom. Uklonjeni su i Berninijevi zvonici s Panteona kojem je tako vraen izvorni izgled. U Veneciji je obnovljen zvonik sv. Marka iz 12.st. koji se uruio 1902. Rekonstruiran je na temelju dokumentacije.

Konzervatorski romantizam nastaje u Engleskoj. Javlja se kao protest zbog restauracije kulturne batine i
trai iskljuivo zatitu bez restauratorskih intervencija. Zaetnik i glavni ideolog mu je John Ruskin (1819-1900.), povjesniar umjetnosti, knjievnik, teoretiar i sociolog. Posebno se je oduevljavao mletakom gotikom i neogotikim stilovima. Osim njega bitan je jo i William Moors (1834-1896.), pjesnik i umjetnik koji se takoer protivi stilskim obnovama te osniva Drutvo za zatitu starih graevina. Razlike izmeu zaetnika dvaju romantiarskih pravaca Viollet-le-Duc John Ruskin Arhitekt Teoretiar Restaurator Konzervator Graditelj Nalazi ljepotu u spomenicima onakvima kakvi jesu Zalau se za: Obnovu Zatitu bez promjena Restauraciju Konzervaciju Priznaje samo konzervaciju i konsolidaciju, a za njega je svaka restauracija neprihvatljiva i lana Daleko vie odjeka je imao restauratorski pravac, i to u Njemakoj i Italiji najvie. Konzervatorski pravac se zalae za istu konzervaciju, bez restauracije, odnosno mijenjanja. HRVATSKA Poetak organizirane zatite spomenika kulture vezan je uz romantiarski restauratorski pravac. U 19.st. dolazi do prvih organiziranih akcija zatite i obnove na spomenicima kulture potaknutih prvenstveno buenjem nacionalne svijesti. Naime, u Hrvatskoj to je doba Ilirskog pokreta. Sredinom 19.st. javljaju se dvije organizacije znaajne za razvitak zatite kulturne batine u Hrvatskoj. U Zagrebu se, 1850., osniva Drutvo za jugoslavensku povestnicu i starine na ijem je elu Ivan Kukuljevi Sakcinski. Iste godine Austrija osniva Prvu konzervatorsku slubu u Hrvatskoj. Podruni konzervatori bili su: Ivan Kukuljevi Sakcinski za Hrvatsku i Slavoniju, P. Kandler za Istru i Vicko Andri za Dalmaciju. U Kninu se 1887. osniva Hrvatsko starinarsko drutvo (Lujo Marun), a 1894. u Splitu se osniva i drutvo Biha (Frano Buli). Prvi restauratorski radovi bili su: Obnova dvorca Trakoan 1853-56. Obnova zagrebake katedrale zapoeta u 18.st. (gotika); Restauratori Friedrich Scmidt i Herman Boll zastupali su istou stila prvenstveno gotikog tako da su na zapadnoj strani dograeni neogotiki zvonici koje katedrala zapravo nikad nije imala. Obnova zvonika splitske katedrale (1882-1908.); Zvonik je bio zapoet u 13.st. u oblicima zrele romanike, a zavren tek u 16.st. kad je izgraen renesansni zavrni kat. Obnovu je izvrio Alois Hauser, a zapoeta je 1840. te je zvonik obnovljen u romanikom stilu dok je gotiki dio izbaen. Zavrni renesansni kat nije obnovljen ve je sagraen predromaniki zavrni kat.

Pod istim vodstvom izvrene su obnove: trogirske loe, zvonika sv. Marka na Hvaru, Kneev dvor i Sponza u Dubrovniku, stare komunalne loe u Splitu. Sredinom 19.st. tj 1863. poruena je fasada dubrovake vijenice koja je nosila oblike kasne gotike iz 15.st., a zamijenjena je fasadom neorenesansnih oblika. Zvonik zadarske katedrale iz 1480. restauriran je 1892. Razdoblje romantizma je znaajno za ouvanje graditeljske batine: proiruje se interes zatite i na spomenike iz srednjeg vijeka osnivanje slubi za zatitu zakoni i propisi dva pravca ili doktrine u cilju obnove i zatite graditeljske batine.

6. RAZDOBLJE BIOLOKE ZATITE (od kraja 19.st. do sredine 20.st.)

Bioloka zatita je prekinula pravac kojim su krenule neprikladne restauracije gdje se kulturna batina opasno ugroavala. Prekinula je i restauracijski pravac. Bioloka zatita polazi od biolokog rasta. Dakle, nee istaknuti samo jedan umjetniki stil, ve cjelokupnu stilsku osebujnost jednog spomenika. Ovaj se pravac razvio kao jedna reakcija na nekontrolirane postupke restauracija iz vieg perioda. Bioloka zatita je zlatna sredina izmeu konzervatorskog i restauracijskog pravca. Ona izdie zatitu na puno viu znanstvenu razinu (svakom postupku prethodi izrada dokumentacije). Svaka graevina se jednako tretira. Trai se znanstvena podloga, znanstvene metode istraivanja jer se javlja kao reakcija na romantiarski pravac koji je vrio restauraciju ali bez znanstvene podloge i dokumentacije. Nije za dovrenje i kompletiranje spomenika u odnosu na romantizam. U francuskom restauracijskom pravcu se nekad i potpuno unitio spomenik. Bioloka zatita se sada proiruje, temeljitije pristupa zatiti, prvo istrauje dokumentaciju pa onda kree dalje i ne nastoji se izluiti samo jedan segment ve se ravnopravno pristupa svakom sloju. Unutar bioloke zatite postoje dvije konzervatorske kole koje meusobno i nisu toliko suprotstavljene: talijanska austrijska. Talijanska konzervatorska kola se vie okree konzervaciji nego restauraciji. Ona podrava konzervaciju zapoetu jo u doba romantizma (John Ruskin), ali za razliku od Ruskina nije uvijek protiv restauracije. kola se razvija pod utjecajem dvaju velikih arhitekata tog doba. To su: Camillo Boito (1830-1914.) i Gustavo Giovannoni (1873-1947.). Camilo Boito je pravi zaetnik kole i njegove teoretske pozicije u pogledu zatite spomenika nalaze se negdje izmeu Viollet-le-Duca i Ruskina. Suprotno od Ruskina, on smatra da se propadanje mora sprijeiti, a u odnosu na Viollet-le-Duca smatra da nije nuno izvesti restauraciju. On postavlja temeljni princip vrednovanja koji je zasnovan ne samo na starosti ve i na drugim kriterijima i estetskoj vrijednosti pojedine epohe ime stvara temelje znanstvenom konzervatorskom pristupu. Na meunarodnim je kongresima ininjera i arhitekata 1879-83. udario temelje Restauratorskoj povelji. Zalagao se za otvaranje mree konzervatorskih zavoda u cijeloj Italiji. 1902. izglasan je Zakon o zatiti spomenika i predmeta starina i umjetnosti. Giovannoni je bio profesor arhitekture na rimskom sveuilitu i zalagao se zajedno s Boitom za otvaranje konzervatorskog odjela. 1913. objavio je djelo Zatita umjetnikih djela u Italiji. U tom je djelu iznio svoje teoretske poglede te je iznio jo stroi znanstveni pristup metodi konzerviranja i restauracije nego to je to kod Boita. On uvodi pojam povijesni ambijent. U djelu Stari gradovi i nova izgradnja iz 1931. govori da se u starim zgradama moraju poboljati uvjeti ivota bez nadogradnji. One trebaju ostati u originalnom obliku, a istodobno pruiti sve uvjete za normalan ivot. Panteon je obnovljen 1929-34. s izvornim materijalom, ali su povrine obraene drugaije kako bi se istakli dijelovi to su se mijenjali. 1931. talijanska je vlada iznijela norme zatite Talijanska povelja koja je bila podloga za Atensku povelju. Najvea se vanost pridaje konsolidaciji i odravanju spomenika. Obnova prvobitnog oblika tzv. repristinacija je dozvoljena samo uz preciznu dokumentaciju prvobitnog oblika. Na arheolokim spomenicima nisu doputene

nikakve rekonstrukcije ve samo anastiloza. Svi nalazi moraju biti in situ i popraeni preciznom znanstvenom i tehnikom dokumentacijom Austrijska konzervatorska kola pokazuje vrlo rigorozan stav bioloke zatite i oslanja se na Ruskinovom konzervatorskom pristupu, ali uz primjese suvremenog pristupa tj. prilagoava ga zahtjevima svoga vremena (znanstvena podloga i dokumentacija). Osnivai i glavni nosioci kole su beki povjesniari umjetnosti Alois Riegel i Max Dvorak. Alois Riegel (1858-1905.) na jednak nain tretira sve umjetnike pravce i svaki segment graevine. Za njega je svako razdoblje povijesti umjetnosti jednako bitno pa tako i svaki povijesni stil. On nastoji u Austriji izgraditi mreu konzervatorskih zavoda. Max Dvorak (1874-1921.) nastavlja u istom duhu. I on je bio za jedanako vrednovanje svih arhitektonskih pravaca. Bio je protiv istoe stila. Poznat je po krilatici konzervirati, ne restaurirati. Angairao se za otvaranje zavoda pa i kod nas jer su Slavonija, Hrvatska, Istra i Dalmacija tada pod Austrijom (Karaman, Buli). Austrijska je konzervatorska kola imala vie utjecaja na razvoj konzervatorskih znanosti u zemljama koje su bile pod Austrijom. 1931. doneena je Atenska povelja koja je temeljena na Talijanskoj. Atenska povelja se zalae za naputanje cjelovitih restauracija i predlae samo konzervaciju i odravanje spomenika. Restauracija se vri samo kad je doista nuna kako bi se sprijeilo ruenje i degradacija spomenika te je potrebno svaki stil jednako tretirati, a u sluaju arheolokih lokaliteta restauraciju treba u potpunosti iskljuiti osim u sluaju rekompozicije anastiloze. Prihvaa se i uporaba znanstvenih metoda ako su u skladu s okolinom. Naglasci povelje zatite: radove mora pratiti iscrpna znanstvena i tehnika dokumentacija nova funkcija spomenika da, ali se ne smije suvie razlikovati od izvorne kako ne bi prouzrokovala bitne modifikacije neke zgrade vaan je i respekt prema ambijentu novi dodaci (konsolidacija, praktina upotreba) se trebaju svesti na najmanju moguu mjeru i izvesti jednostavno, bez ukrasnih detalja svi novi dijelovi moraju biti jasno oznaeni. HRVATSKA U Hrvatskoj se bioloka zatita razvija pod austrijskom vlau. 1910. osniva se Zemaljsko Povjerenstvo za uvanje umjetnikih i historijskih spomenika u Hrvatskoj i Slavoniji. Tajnik povjerenstva bio je uro Szabo. Ostali lanovi su bili Tadija Smiiklas, Vjekoslav Klai, Josip Brunmid, Viktor Hoffiler, Viktor Kovai 1918. osniva se Konzervatorski ured za Dalmaciju elu sa don Franom Buliem, a poslije Ljubom Karamanom. Don Frane Buli (1846-1934.) je na prvi arheolog i konzervator. Zavrio je studij u Beu klasinu filologiju, arheologiju i epigrafiku. Bio je direktor Arheolokog muzeja u Splitu, konzervator starina (Salona, Dioklecijanova palaa, posebno zanimanje iskazao je za starohrvatsku arheologiju, Muzej hrvatskih starina u Kninu, Drutvo Biha). Ljubo Karaman (1886-1971.) je prvi istaknuti povjesniar umjetnosti Splita i Dalmacije koji se afirmirao znanstvenim istraivanjima i zatitom spomenika. Od 1941. do 1950. bio je direktor Konzervatorskog zavoda u Zagrebu. Njegovi teoretski pogledi su potpuno u skladu s biolokom zatitom (konzervirati, a ne restaurirati). Od radova i intervencija na naem podruju treba spomenuti: radove na Peristilu i Vestibulu u Dioklecijanovoj palai. Prilikom obnove Vestibula, koji je bio vrlo trona kupola, primijenilo se naelo konsolidacije armiranim betonskim rebrima, a to znai da se nainilo tono vidljivim to je od novog, modernog materijala (kao npr. rebra koja dre kupolu), a to je original. To je u skladu sa zahtjevima biolokog pravca. No u ovom sluaju nagrivalo je graevinu pa je kasnije maknuto. S II.sv.ratom zavrava period bioloke zatite. Slijedi aktivna zatita. Vanost bioloke zatite: jednaki tretman svih stilova znanstveni pristup i podrobna dokumentacija primjena konzervacije i restauracije prvi meunarodni dokument o zatiti spomenika Atenska povelja.

7. RAZDOBLJE AKTIVNE ZATITE GRADITELJSKOG NASLJEA

Ovaj se pristup javlja nakon II.sv.rata i traje do danas. Donosi evoluciju znanstvene zatite graditeljskog i kulturnog nasljea a ispoljava se upravo aktivnom zatitom graditeljskog i kulturnog nasljea. Aktivni odnos znai angairanje zatitne slube i svih drugih slubi koje pokuavaju dati spomeniku funkciju kako bi mogao ivjeti i u dananje vrijeme, a nastoji mu se dati funkcija koja je u skladu sa nekadanjom. Spomenike se ukljuuje u tokove suvremenog ivota i nastoji im se nai suivot sa suvremenim nainom ivota i ambijentom promatra se povijesne objekte i ambijente kao dijelove ivog organizma to znai da se interes zatite iri i na planske urbanistike, komunalne i druge organizacije. Aktivna zatita nema tradicionalni pristup, ve ukljuuje komplekse graevina nije joj bitan samo pojedinani spomenik. Zatita graditeljskog nasljea zasniva se na znanstvenom pristupu i znanstvenoj obradi i tehnikoj dokumentaciji (fotografije, snimci, projekt) uz pomo znanosti (arheologa, povjesniara umjetnosti, urbanista, etnologa, ekonomista, kemiara). Zasniva se na strunom i znanstvenom pristupu na daleko strunijem nivou je nego bioloka zatita. U proces obnove ukljueno je jako puno strunjaka, a potrebno je izraivanje znanstveno-strune dokumentacije. Aktivna zatita vrhunac doivljava 1970ih. Razlika u odnosu na prethodni pravac je u tome to sve stilove tretira jednako s tim da je novina u ovom pristupu to da se jedan element, stil moe istaknuti ako se smatra da je to potrebno, ako time spomenik kulture dobiva veu vrijednost i znaenje. Aktivna zatita nastoji svakom dijelu spomenika pristupiti jednako, neto istaknuti, ako je ba potrebno. Konzervirati, ne restaurirati je geslo koje vie nije prihvatljivo. Svakom spomeniku se pristupa drugaije. Nisu iskljuivo za konzervaciju. Dozvoljavaju i restauraciju. Dozvoljeno je vie metoda i uvode se nove metode. Najefikasnijom metodom ouvanja i odravanja starih graevina i ambijenata smatra se revitalizacija dati spomeniku kulture novu fukciju (prvotna ili neka u skladu sa nekadanjom funkcijom) u svrhu produenja ivota. Metode kojima se jedan spomenik moe tretirati: konzervacija restauracija revitalizacija faksimilska reprodukcija interpolacija (novih objekata u povijesno tkivo) dislokacija (iznimni sluajevi) rekonstrukcija anastiloza replike Aktivna zatita dozvoljava nove znanstvene metode restauracije i konzervacije te upotrebu novih materijala i novih konstrukcija ako je to u skladu s ambijentom i ako se s njima nee ugroziti ivot graditeljskog naslijea. Uzroci javljanja aktivne zatite: razvitak modernog urbanizma i prostornog planiranja poslijeratna potreba obnove poruenih objekata i cjelina (Poljska, Italija, Njemaka). Pozitivni primjeri: Genova stara jezgra je stradala u bombardiranju u II.sv.ratu. Stara jezgra je obnovljena (palae iz 16.st. Palazzo Bicemca i Rosso) i predstavlja uspjean primjer revitalizacije prostora u skladu s ambijentom uklopljena je restauracija i pridodana nova funkcija. Rekonstrukcija benediktinskog samostana Montecassino (njemaka utvrda za vrijeme rata) faksimilskom obradom na temelju nekih starih dokumenata i fotografija. U Njemakoj je obnovljen itav niz povijesnih gradova: Mnchen i Nrberg, Hildersheim Potpuna rekonstrukcija povijesne jezgre Varave. Zadar (bombardiran 1944.) rekonstrukcija i revitalizacija.

Zaslugom meunarodne organizacije za zatitu graditeljske i umjetnike batine UNESCO osnovane su u Rimu sljedee organizacije: ICCROM Meunarodni centar za studij zatite i obnove kulturnih dobara ICOM Meunarodno vijee za muzeje IIC Meunarodni institut za zatitu povijesnih i umjetnikih djela. Na poticaj UN-a i UNESCO-a odrani su i doneseni: 1954. Haagka konvencija o zatiti spomenika kulture u sluaju ratnog sukoba 1956. preporuka iz New Delhija o principima pri arheolokim iskopavanjima 1964. Meunarodni kongres arhitekata i tehniara u Veneciji i osnovan je ICOMOS Meunarodni savjet za spomenike i podruja. Na istom je kongresu je sastavljena nova meunarodna povelja zatite Venecijanska Povelja koja je danas najznaajniji dokument za zatitu graditeljskog naslijea. Ona se svojom doktrinom nastavlja na znanstveno konzervatorstvo, ali ga dopunjuje nekim novim pogledima. Proiruje pojam spomenik na urbani i pejzani ambijent. Restauracija prestaje tamo gdje poinje hipoteza. U arheologiji je mogua samo rekompozicija; kompiliranje, ako je nuno, nosit e obiljeja naeg vremena. Europski savjet, nevladina meunarodna udruga, organizirala je niz meunarodnih simpozija od 1965. do 1968. Ukupno je bilo pet takvih simpozija: Barcelona, Be, Bath u Velikoj Britaniji, Haag i Avignon. 1971. odrana je konferencija u Splitu i usvojena je Splitska deklaracija koja govori o potrebi angairanja lokalnih vlasti u zatiti spomenike kulture. 1975. donesena je Amsterdamska deklaracija koja nadopunjava Venecijansku povelju. Amsterdamska deklaracija smatra da se ne treba oslanjat samo na spomenike kulture ve i na kompletni ambijent (Atenska povelja samo suzdrano upozorava na zatitu ambijenata) integralna zatita ime tradicionalna zatita pojedinanih spomenika konano ustupa mjesto politici ouvanja cjelovitih starih ambijenata u gradovima, naseljima i irim prostorima. Integralna zatita razumijeva i ukljuivanje graditeljskog nasljea u drutveni ivot (koritenje). Ovo je najobilniji dokument za zatitu graditeljskog naslijea. 1976. UNESCO je odrao konferenciju u Nairobiju koja ide jo odlunije u tom pravcu. HRVATSKA U Hrvatskoj se poslije rata pristupilo organiziranju konzervatorskih slubi, popisu spomenika kulture i opsenih radova na zatiti i obnovi poruenih i ugroenih graevina. Javlja se mrea zatitarskih slubi po cijeloj zemlji. Glavni predstavnici i zagovarai su: Cvito Fiskovi, A.Mohorovii, Miljenko Domjan (Konzervatorski zavod u Zagrebu), Anelka Horvat (Zagreb), Duko Kekemet, Tomislav Marasovi, I. Marojevi (Arheoloki muzej u Splitu), Ivo Petriciolli, Milan Prelog, Dasen Vrsalovi, M. Mui, . Bokovi U Zadru se provodi obnova grada koji je stradao u bombardiranju 1944. Obnavlja se Dioklecijanova palaa (revitalizacija i rekonstrukcija), a radove vodi Cvito Fiskovi. Obnavlja se ibenska vijenica, Dubrovnik 1975. u Splitu se organizira prvi postdiplomski studij konzervacije vezan za zatitu naslijea. Na svjetskoj razini je konzervatorski studij u Rimu. Niz arheologa: Ivo Bojanovski, Branimir Gabrievi, Duje Rendi-Mioevi, Mate Sui Niz konzervatora: M. Domjan, C. Fiskovi, A. Horvat, T. Marasovi, Petricioli, Prelog, Raduni, Vrsalovi

T. Marasovi: Aktivni pristup graditeljskom nasljeu

Osnovne promjene koje su u ovom razdoblju uslijedile u razvoju konzervatorske misli i prakse: 1. Kompleksniji pristup Poslijeratno razdoblje donosi znatno kompleksniji pristup graditeljskom nasljeu, a ta se kompleksnost izraava kroz etiri osnovna pravca: proirenje interesa i na manje vane spomenike kulture (skromijeg estetskog ili povijesnog znaaja). Ovaj proces kree od Venecijanske povelje iz 1964. zatita graditeljskog naslijea se proiruje prema cjelinama, tj. od pojedinanih spomenika kulture prema povijesnim sredinama npr. naselju, gradskoj etvrti, gradskoj jezgri, gradu u cjelini, pejzau, regiji Takoer poinje od Venecijanske povelje. mrea konzervatorskih zavoda se proiruje u svijet, zanimanje se iri na cijeli svijet: Inke, Maje, Asteci, Japan, Kina, islamske zemlje te na naselja van Evrope. problematika graditeljskog nasljea ne svodi se iskljuivo na povijesno-umjetnike aspekte starih graevina i rjeavanje tehnikih problema nego se zalazi i u sloenije socio-ekonomske, higijensko-komunalne, urbane i ekoloke probleme. Dakle, etiri glavne toke su: 1. irenje interesa na spomenike kulture sa manjim znaajem 2. irenje interesa sa pojedinanih spomenika na graditeljske cjeline 3. zatitarska sluba s podruja Europe se iri na sve kontinente i na ostale civilizacije 4. zatiti graditeljskog naslijea se pristupa daleko kompleksnije, ne razmatraju se samo povrinski problemi, estetski aspekti, nego i loa instalacija ili komunikacija, stara infrastruktura, ekonomska struktura 2. Organizacija djelatnosti ouvanja kulturnih dobara Potrebno je puno vie strunjaka pa se krug sudionika iri i u pogledu strunih slubi i u pogledu jaeg angairanja zajednice. Nema usko specijalizirane zatite spomenika, ve postoje i druge slube koje jednako sudjeluju. Od strunih i znanstvenih slubi, uz tradicionalnu konzervatorsku slubu, javljaju se urbanistike institucije, zavodi za izgradnju, sveuilini zavodi i katedre, komunalne i druge slube. Zatitom se i dalje bave arhitekti, povjesniari umjetnosti, arheolozi, ali i: graevinari, pravnici, ekonomisti, tehnolozi, geodeti, sociolozi Osnovne slube su Zavodi za zatitu spomenike batine i Urbanistiki zavodi. Organiziraju se i meunarodne slube: ICOMOS, ICCROM, ICOM. 3. Sasvim nova metodologija evidencija i inventarizacija osnova dobivanja prvih informacija o graditeljskom nasljeu registracija pravni postupak zatite dokumentacija postojeeg stanja- bitna analiza prije izrade plana i projekta studij razvitka povijesne cjeline ili graevine neposredni preduvjet valorizacije, a esto otkriva i uzroke degradacije (re)valorizacija struna i drutvena ocjena vrijednosti graditeljskog nasljea planovi i projekti konana zamisao zatite i ureenja odravanje i inspekcija preduvjet trajnoj zatiti 4. Provoenje zatite kroz planove i projekte prostornog ureenja Ovo se odnosi na zatitu kroz izgradnju gradova i naselja. To je ouvanje nasljea kroz regionalno i urbanistiko planiranje i projektiranje.

5. Razliite metode intervencija Metode se odabiru prema karakteru povijesne sredine ili graevine. One pokazuju razliite stupnjeve zahvata kao to su: konzervacija i konsolidacija zatiuje se sredina na osnovi zateenog stanja adaptacija i revitalizacija cjeline ili graevine se preureuju za nove ili oivljavaju za prvobitne namjene anastiloza rekomponiraju se dijelovi koji nedostaju (uglavnom na arheolokim podrujima i objektima) restauracija u veoj ili manjoj mjeri obnavljaju se dijelovi graevina ili cjelina rekonstrukcija ponovno se izgrauju porueni povijesni objekti ili cjeline na osnovi egzaktnog reproduciranja prvobitnog stanja ili novim oblicima usklaenim s ambijentom interpolacija unosi nove objekte u povijesno tkivo dislokacija premjeta izvorni objekt ili cjelinu na novo mjesto replika izraivanje kopije po uzoru na izvorno ostvarenje nova ambijentalna izgradnja zadraava tradicionalni karakter graditeljstva povijesnim reminiscencijama. Sada emo ovo promotriti malo detaljnije:

I. KOMPLEKSNI PRISTUP POVIJESNOJ SREDINI Primjeri

1. irenje interesa na spomenike kulture sa manjim znaajem Valorizacija svih povijesnih slojeva proiruje se od ouvanja vrijednosti razliitih razdoblja u okviru jednog objekta ili cjeline na vrednovanje razliitih objekata u okviru ire gradske, seoske ili pejzane cjeline. Navest emo sljedee primjere: Rimska etvrt Tor di Nona U svim ranijim razdobljima, ukljuujui i razdoblje bioloke zatite u kojem je prvi put priznata vrijednost svim epohama, u Rimu su konzervatorsko-restauratorski radovi bili iskljuivo usmjereni na monumentalne objekte i cjeline. Tek je nae vrijeme s primjenom aktivne zatite prvi put uvelo sustavne intervencije i u zone relativno skromne arhitekture kao to je sluaj sa etvrti Tor di Nona. etvrt se nalazi uz Tiber s istone strane rijeke. Nju ne odlikuje nikakva monumentalna arhitektura, niti poseban povijesni znaaj graevina, ve ambijentalna usklaenost u okviru rimske gradske jezgre u cjelini. Bologna Bologna se u cjelini odlikuje iznimno vrijednim dostignuima srednjovjekovne i kasnije graditeljske batine, no sustavne akcije gradske uprave usmjerene su na sanaciju i zatitu stambenih etvrti skromne arhitekture. Stambena etvrt Plaka u Ateni Plaka je stambeno-poslovna zona uz sjeverne padine Akropole koja je sagraena nakon osloboenja od Turaka. Ta je etvrt vie puta predloena za ruenje zbog vie motiva: arheoloki (da bi se otkrile izvorne klasine vrijednosti), trgovaki (irenje komercijalnog sredita) i turistiki (prodor zabavnog ivota). Predvia se integralna zatita cijele etvrti u okviru koje se predvia arheoloki rezervat na manjem prostoru kod rimske Agore. Gastown u Kanadi etvrt Gastown prikljuena je Vancouveru te joj je prijetilo ruenje, no spaena je zahvaljujui podrci graana. U Hrvatskoj: Tkalieva ulica u Zagrebu 2. irenje interesa sa pojedinanih spomenika na graditeljske cjeline etvrt Marais u povijesnoj jezgri Pariza s nizom istaknutih povijesnih graevina (palae, crkve, biblioteke, ali i zgrade skromnije arhitekture). Stari njemaki gradovi: Regensburg, Nrnberg, Ladenburg, Celle, Goslar, Gettingen, Rothenburg ob der Tauber, Nordlingen, Landshut Regensburg je jedan od najuspjenijih primjera zatite povijesnih jezgri u cjelini. Krakow je sloeniji primjer zatite ne samo povijesne jezgre nego povijesnog grada u cjelini. Stari Krakow se sastoji od etiri zone. Najastarija je prvobitna akropola Wawel. Sjeverno je srednjovjekovna povijesna jezgra grada. Na krajnjem jugu starog grada je staro gradsko naselje Kazimierz. Izmeu ove dvije cjeline nalazi se kontakntna zona sekundarne kulturne vrijednosti koja je takoer obnovljena. Urbino u Italiji je primjer izvedenih realizacija od akcija konzervacije i revitalizacije do nove izgradnje.

 Zatita cjelina se ne ograniava samo na stare gradove ve obuhvaa i ruralna naselja (ipak rijetko jer nedostaje novca). Primjer je selo Halloko u Maarskoj s crkvom i tvravom iz 14.st. 3. irenje od europskih iskustava do zatite kao svjetskog procesa (na svim kontinentima i u drugim civilizacijama) Posljedica je irenja svijesti o potrebi ouvanja kulturnih dobara na sve zemlje i kontinente. Pri tome su najveu ulogu odigrale meunarodne organizacije poput UNESCO-a, ICOMOS-a, ICCROM-a i IFHP-a. Anthony Island je mali otoi u arhipelagu Queen Charlotte Islands u British Columbiji. To je selo iezlog naroda Haida. titi se kao jedna od najvrijednijih grobnih i totemskih spomenika zapadne polutke. Kilwa i Songo Mnara su dva mala otoia uz tanzanijsku obalu koji su bili znaajni u srednjem vijeku. Tvrava Lahore u Pakistanu sa spomenicima od 11.st. do danas Arheoloki park Quirigua u istonoj Gvatemali koji spada meu znaajnije ostatke velike civilizacije Maya. 4. Od uskog konzervatorskog do sloenog socio-ekonomskog i urbanolokog pristupa Stara jezgra Splita je dobar primjer (i okolni prostor: Katelanski zaljev, Trogir). Shvaanje zatite polazi od povijesnih, umjetnikih, ambijentalnih, prostornih i drugih vrijednosti graevina i cjelina, ali ne iskljuuje ni druge aspekte problema kao to su: teki stambeni uvjeti ivota u takvim povijesnim prostorima dotrajala infrastruktura socijalna degradacija zamjenom ranije strukture siromanijim stanovnitvom ili umjetnim stvaranjem elitnog sloja (gentrification) ekonomska degradacija gdje tradicionalni ekonomski izvori naputaju jezgru ili ekonomsko preoptereenje neregulirani promet industrija u iroj povijesnoj okolini pa se stvaraju ekoloki problemi. Svi se ti problemi nastoje rijeiti kroz prostorne i urbanistike planove, a u interesu ouvanja autentinosti graditeljskog nasljea i njegova kontinuiteta u dananjim ivotnim uvjetima.

II. PROTAGONISTI I NOSIOCI AKTIVNOG PRISTUPA GRADITELJSKOM NASLJEU 1. Organizacija zatite i ureenja graditeljskog nasljea
Do kraja II.sv.rata protagonisti zatite bili su iskljuivo konzervatorske slube tj. strunjaci u centralnim zavodima za zatitu spomenika. Razvojem koncepcije aktivne zatite to se iri i na: ukljuivanje institucija i strunjaka drugih profila u zatitne akcije, u prvom redu urbanista i urbanistikih zavoda (strune slube) prenoenje mjerodavnosti zatite nasljea na organe vlasti (drutveno-politike zajednice) 1960ih se batina dijeli na nepokretna kulturna dobra te se povjerava zavodima za zatitu spomenika kulture i pokretna kulturna dobra koja se preputaju muzejima i galerijama. ira javnost (graanstvo) STRUNE SLUBE I ORGANIZACIJE (dokumentacijska obrada, radovi, inspekcije) Zavodi za zatitu kulturnih dobara (Zavod za zatitu spomenika kulture; evidencija, registracija, inspekcija, nadzor). U naoj zemlji mreu zavoda ine: opinski (gradski), regionalni i dravni. Urbanistiki zavodi nosioci su prostornih i urbanistikih planova. Kod nas djeluju kao organi drutvenopolitikih zajednica (opinske skuptine) te urbanistiki instituti kao samostalne organizacije (katedre na fakultetima). Organizacije viestruke ovlasti koje u sebi objedinjuju zadatke zatite, urbanizma i organizacija za izgradnju. Organizacije (zavodi) za izgradnju grada itav niz drugih institucija kao to su: sveuilini zavodi (katedre) npr. Zavod za graditeljsko nasljee Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, muzeji Organizacije za realizaciju zatitnih radova (npr. Restauratorski zavod Hrvatske) Nacionalne strune organizacije Urbanistika drutva u gradovima i upanijama

 Meunarodne strune organizacije: ICCROM Meunarodni centar za studij zatite i obnove kulturnih dobara, osnovao ga je UNESCO u Rimu 1959. ICOMOS Meunarodni savjet za spomenike i podruja, osnovan u Veneciji 1964. ICOM Meunarodni savjet za muzeje IIC Meunarodni institut za zatitu povijesnih i umjetnikih djela. DRUTVENO-POLITIKE ZAJEDNICE Trebale bi biti ona tijela koja na prijedlog strune slube proglaavaju dobra graditeljske i prirodne batine. Europski savjet sjedite u Strasbourgu UNEP United Nations Environment Program U ove su organizacije ukljuene vlade pojedinih zemalja (lanica). SUDJELOVANJE STANOVNITVA Osim protagonista zatiti graditeljskog nasljea pridonosi i utjecaj javnosti koju se nastoji educirati, pa se tako javljaju razne institucije i pokreti kojima bi se probudila svijest u javnosti. Velika Britanija: Commons Preservations Society u Londonu 1865., udruenje Civic Trust 1957., National Trust od velikog znaenja za probleme zatite urbanih cjelina Italija: Italia Nostra (1956., najutjecajnija u zatiti graditeljske batine), ANCSA (Nacionalno udruenje povijesno-umjetnikih centara, 1960.) Hrvatska: Drutvo prijatelja dubrovakih starina 1950ih, Drutvo prijatelja kulturne batine u Splitu Vanu ulogu u animiranju graana za akcije zatite i ureenja graditeljske batine imaju sredstva za informiranje: novine, televizija, filmovi, publikacije.

2. Odgoj i obrazovanje o graditeljskom nasljeu

Odgoj irih slojeva stanovnitva Tisak, novine, dnevni listovi, stalne rubrike te tzv. veernji teajevi, TV filmovi, javna predavanja, tribine te razliiti mediji Odgoj u osnovnim i srednjim kolama Osnovne kole povijest, priroda i drutvo Srednje kole uz to i povijest umjetnosti Odgoj na visokokolskoj razini Od poetka 20.st. na pojedinim fakultetima u Europi (arhitektonskim, filozofskim). Uvedena je nastava iz predmeta zatite spomenika, a posebno iza 1975. Specijalistiko obrazovanje visokokvalificirani majstori (graevinarstvo) specijalizacija u okviru dodiplomskog studija (Split 1975.) znanstvena i struna specijalizacija na postdiplomskoj razini. Specijalistiki studij je Studij arhitektonske konzervacije u Rimu koji su zajedniki osnovali ICCROM i Arhitektonski fakultet rimskog sveuilita. Split, Beograd, Ljubljana, Sarajevo

III. POSTUPAK ZATITE I UREENJA GRADITELJSKOG NASLJEA

Aktivni pristup graditeljskom nasljeu osniva se na odreenom postupku koji ukljuuje itav niz dionica: od evidencije i inventarizacije do izvedbe zatitnih radova. Prijedlog za neki objekt da postane spomenik kulture mora proi odreeni proces proces organizacije i inspekcije. Taj postupak je novi i javlja se prvi put u aktivnoj zatiti. Ranije i nije bio ba dobro raen i nije postojala organizacija koja bi rukovodila tim postupkom. Postupak prolazi kroz etiri osnovne faze s razlikama u organizaciji, izvoenju, trajanju i financijskim sredstvima: popisno-registracijska obrada analitiko i plansko-projektna obrada

izvedba radova na graditeljskom nasljeu stalno odravanje i inspekcija.

Popisno-registracijska obrada Izvodi je zatitarska sluba sve do zadnje etape kada tu ulogu preuzimaju mjerodavne slube. Dijeli se na est podfaza: 1. zatitni popis (inventar) graditeljskog nasljea Od poetka formiranja, uglavnom sredinom 20.st., slube zatite spomenika vre popise graditeljskog i kulturnog nasljea. Kod nas tu zadau imaju Zavodi za zatitu spomenika. Na Simpoziju Europskog savjeta 1965. u Barceloni i Palmi osmislio se Meunarodni inventarski model koji predlae da se graditeljsko naslijee dijeli na dvije osnovne skupine: spomenike (crkvena i grobna arhitektura, vojnika arhitektura, javna civilna arhitektura, privatna stambena arhitektura, industrijska, poljoprivredna i druga privredna arhitektura). podruja (prirodna podruja, povijesna podruja, znanstvena podruja, gradska podruja i povijesne cjeline, podruja mjeovitih vrijednosti). Predloeni inventar uvodi i kategorizaciju zatienih podruja na tri osnovna stupnja: potpuna zatita podruja, podruja s predominantnom zatitom i podruje s predominantnim novim razvojem. Slina kategorizacija postoji i za spomenike: integralna zatita pojedinog objekta, zatita pojedinih dijelova i mogunost modifikacije ostalih, mogunost zamjene novim objektima koji trebaju sauvati ambijentalni karakter cjeline. Za svaku kategoriju, spomenik ili podruje, postoji inventarski list od dvije stranice gdje se nalaze svi potrebni elementi koji nam govore o samom spomeniku i njegovoj zatiti (opis poloaja, naziv, vrijeme nastanka, stanje ouvanosti, predloene mjere zatite). Ovaj inventar je osnova na kojoj se temelji sve ostalo. 2. valorizacija preventivne zatite Ovo je vrlo sloeni postupak. To je zapravo vrednovanje preventivne zatite i temelji se na osnovnim podacima iz inventara. Ovo je zatitna valorizacija, a u sljedeoj fazi (analitiko i plansko-projektnoj) javit e se znanstvena valorizacija koja se temelji na mnogo iscrpnijoj dokumentaciji. Valorizacijom se vri utvrivanje vrijednosti pojedinih dobara s gledita njihovih svojstava (izvornosti, rijetkosti, reprezentativnosti, raznolikosti, cjelovitosti, ambijentalnih, pejzanih i estetsko-umjetnikih vrijednosti) i drutvenog znaaja. 3. kategorizacija graditeljskog nasljea Kategorizacija je postupak kojima se na osnovi valorizacije, a prvenstveno radi preventivne zatite, nepokretna kulturna dobra svrstavaju prema osnovnim vrijednosnim skupinama kategorije. Postoje tri kategorije: dobro iznimnog znaaja, dobro velikog znaaja i dobro normalnog znaaja odnosno: dobra ireg nacionalnog znaaja i ona iz Registra svjetske batine dobra od ireg nacionalnog znaenja s karakteristinim osobinama odreenog vremena sva ostala znaajna dobra. 4.reimi preventivne zatite Reimi preventivne zatite nastaju na temelju dokumentacije preventivne zatite. Postoje tri stupnja zatite prirodne i graditeljske batine: zatita prvog stupnja spomenici na kojima ne smije biti intervencije, podruja najviih vrijednosti koja trebaju ostati neizmjenjena zatita drugog stupnja spomenici na kojima smije biti intervencije, ali one koja ga nee otetiti i promijeniti izvorno stanje zatita treeg stupnja spomenici koji dozvoljavaju intervenciju, moe se promijeniti izvorno stanje ali uz najvee mogue ouvanje izvornog karaktera ambijenta. 5. proglaenje zatite U prvoj fazi radi se o dokumentaciji kao osnovi za plansko-analitiku fazu, a druga faza je bitna jer tada nastaju pravi planovi, odnosno projekti. Proglaenje zatite je prijedlog koji donosi zatitarska sluba. Prijedlog sadri opis i granice dobra, program (smjernice) za zatitu, koritenje, ureenje i odravanje, oznaku organizacije kojoj se povjerava uprava nad tim dobrom. 6. registracija graditeljskog nasljea Registracija nepokretnih dobara je zavrni postupak u ovoj fazi. To je pravni akt kojim se dobro registrira u registre po vrstama. Ovo je prva podfaza koja nije zatitarska, ve je rade drutveno-politike organizacije. Upisuje se u katastarske knjige.

 Analitiko i plansko-projektna obrada Kada je jedan spomenik postao spomenikom kulture trebaju se izvesti radovi da se zaustavi proces raspadanja. Analiza i dokumentacija zateenog stanja Analiza i dokumentacija zateenog stanja sadri u sebi dva osnovna dokumentaciona postupka: tehniki i analitiko-istraivaki. Tehnika dokumentacija su arhitektonski i fotografski snimci. Praksa ove dokumentacije je poela jo u 19.st. To su crtei kompletnog stanja jedne cjeline. Snimci mogu biti fotografski, aerofotogrametrijski, fotogrametrijski i drugi, a sadre tlocrte svih katova, presjeka, krovova, crtee fasada i svih detalja na kljunim mjestima u mjerilu 1:100 ili 1:200 ako su vei kompleksi. Fotografski snimci nadopunjavaju arhitektonske snimke. Aerofotogrametrijski snimci se uzimaju iz aviona i sl. Postoji i cijeli niz drugih snimaka kao to su aerosnimci, elektromagnetni snimci (mi to jo nemamo), stratigrafski snimci, fotografske sonde i dr. Istraivako-analitika dokumentacija se zasniva na detaljnom istraivanju jednog spomenika kulture, na zateenom stanju, povijesnom razvoju i nizu faktora koji su mogli i mogu utjecati na njega. Jedan od zatitara koji je izraivao jako dobru istraivako-analitiku dokumentaciju je J. Marasovi koji je predloio tri toke kako obraivati dokumentaciju: obrada na osnovi izravnog prouavanja objekta ili ambijenta (dokumentacija zateenog stanja), obrada na osnovi prouavanja podataka iz prolosti i na kraju obrada na osnovi prouavanja razliitih utjecaja na nastanak nekog objekta ili cjeline (prirodni uvjeti, klima, karakteristike zemljita, drutveno-ekonomske prilike, tehnike mogunosti, namjena, graditeljska tradicija nekog kraja). Ejnar Dyggve je radio vrlo preciznu i uzornu dokumentaciju vezanu uz Salonu. Milan Prelog radi temeljnu dokumentaciju Porea, Petricioli za Zadar, za Split Danas se pojavio niz novih faktora koji uzrokuju bri raspad: industrijalizacija, ekoloki problemi, urbanizacija, demografska ekspanzija Istraivanje i obrada prvobitnog stanja i razvitka povijesnih graevina i cjelina Ovo je vrlo vaana dionica procesa. Prouavanje prvobitnog stanja i razvitka temelji se na: analizi dananjeg stanja, podacima iz povijesnih izvora i komparativnoj grai. Prvobitno se stanje osim opisno prikazuje i grafiki (na samom poetku su rekonstrukcije Dioklecijanove plae Roberta Adama iz sredine 18.st., slijede radovi G. Niemanna i E. Hebrarda poetkom 20.st., . M. Ivekovia i E. Dyggvea izmeu dva rata). Prouavanje uzroka degradacije Uzroci su vrlo sloeni i do njih se dolazi analizama dananjeg stanja i povijesnog razvitka. Znanstvena valorizacija i drutvena verifikacija Ponovno dolaze na red valorizacije drutvena i znanstvena. One se ne razlikuju od valorizacije preventivne zatite u prethodnoj fazi, ali su ovima podloge znatno temeljitije. Znanstvena valorizacija je nepromjenjiva (ocjena apsolutne vrijednosti nekog objekta ili podruja), a drutvena valorizacija je prilagodljiva vremenu, modi i financijskoj situaciji (ocjena relativne vrijednosti u odreenom vremenu i na odreenom prostoru). Planovi i projekti Na osnovi programa zatite izrauju dugoroni, srednjoroni i neposredni planovi zatite koja se provodi kroz niz projekata, a to pripada sljedeoj fazi. Izvedba radova na graditeljskom nasljeu Ovo je faza u kojoj se provode planovi i projekti. Izvoenje radova svodi se na dva osnovna tipa: specijalizirane radne organizacije za konzervaciju i rekonstrukciju angairanje opih graevinskih firmi za radove na povijesnim ambijentima. Mi nemamo ba usko specijalizirana poduzea koja izvode radove ve to sve ide preko Zavoda za zatitu spomenika, a radove izvode graevinske firme. Ovo je moda i na najvei problem. Takvim se poslovima bave Hrvatski restauratorski zavod (nastao 1997. spajanjem Zavoda za restauriranje umjetnina i Restauratorskog zavoda Hrvatske) te tvrtka ING-GRAD osnovana 1985. Stalno odravanje i inspekcija Nakon nekog odreenog vremena inspekcije su obavezne. Pod inspekcijom se podrazumijeva nadzor nad povijesnim graevinama u redovitim vremenskim razmacima.

IV. GRADITELJSKO NASLJEE U PROSTORNOM UREENJU

Novost je postupak kojim se kroz prostorno ureenje vri ouvanje kulturnih dobara. Unaprijed se odreuje kada i kako e se tretirati spomenik kulture. Urbanisti rade projekte odnosno planove u koje se ubacuje zatita graditeljskog naslijea. Prostorni i urbanistiki planovi mogu biti razvojni ili provedbeni. Razvojni planovi su planovi kojima se planira razvoj ireg podruja: regije, opine, grada Dijele se na makroregionalne planove, regionalne, opinske, generalne... Oni se rade dugorono. Razvojni planovi se poistovjeuju sa popisno-inventarskom fazom kad se odluuje da e se raditi i kad se izvode temeljitiji planovi i dokumentacija. Makroregionalni planovi su planovi koji podrazumijevaju vie regija odnosno cjelokupni dravni teritorij. Oni su se radili jo u bivoj Jugoslaviji pa je tako 1974. napravljen jedan i za Hrvatsku za razdoblje do 2000. U njga je bila ukomponirana i zatita graditeljskog naslijea. Jedan je izraen i za Dalmaciju 1982. i u okviru njega je obraena zatita graditeljskog nasljea. Od makroregionalnih planova u drugim zemljama Marasovi spominje makroregionalni plan za pokrajinu Lazio. Regionalni prostorni plan obuhvaa manje cjeline. Jedan od prvih izraen je 1958-64. za srednjodalmatinski prostor i znaajan je jer sadri primjernu obradu graditeljskog nasljea. Opinski prostorni planovi Generalni urbanistiki plan obuhvaa ira gradska podruja ili odreenu cjelinu naselja gradskog karaktera. Provedbeni planovi su daleko podrobniji i zahvaaju znatno manji prostor: dio nekog grada, manje naselje ili urbano-arhitektonsku cjelinu. Oni se rade za kratkorono razdoblje. Dok razvojni planovi predviaju samo razvoj, na temelju provedbenih izvravaju se odreeni projekti. Jedan od prvih provedbenih planova u bivoj Jugoslaviji izraen je za Ba ariju u Sarajevu i ukljuivao je sanaciju, konzervaciju i drugo. U Hrvatskoj je jedan takav plan izraen za Dioklecijanovu palau. To je urbanistiko-arhitektonski projekt obnove sredinjeg dijela Dioklecijanove palae u Splitu izmeu Obale i Peristila. Takoer je izraen jedan projekt za Primoten koji je primorski gradi s tradicionalnom arhitekturom. Preko revitalizacije Primotena ostvario bi se profit u turistikom smislu. Salona je takoer dobila svoj provedbeni plan koji je izraen kako bi se zatitio jako bitan arheoloki spomenik.

V. METODE AKTIVNOG PRISTUPA GRADITELJSKOM NASLJEU

Metode aktivnog pristupa graditeljskom naslijeu su metode koje su se i prije koristile ali ih je tek aktivna zatita promovirala u potpunosti. One nisu osobitost dananjeg vremena, ali njihov izbor danas je znanstveno utemeljen.

konzervacija javlja se u doba romantizma adaptacija revitalizacija svojstvena ovom razdoblju rekompozicija (anastiloza) uvedena u razdoblju bioloke zatite restauracija poznata u svim povijesnim razdobljima rekonstrukcija interpolacija i dopune u povijesnim sredinama dislokacija replika i muzeji na otvorenom nova izgradnja s povijesnim reminiscencijama.

Konzervacija odravanje konsolidacija zatitni dodaci Konzervacija podrazumijeva da se zateeno stanje na nekom spomeniku kulture ne mijenja, da se ne poduzimaju nikakve preinake. Ona u sebi ukljuuje i potrebne akcije konsolidacije odnosno odravanja to moe biti vezano

uz zamjenu pojedinih dijelova. U Venecijanskoj povelji stoji: Konzervacija spomenika na prvom mjestu zahtijeva njihovo stalno odravanje. Konzervacija se primjenjuje u sluaju: kada je graditeljsko dobro u takvom stupnju ouvanosti, s takvom prezentacijom i u takvoj primjerenoj namjeni, da osim konsolidacijskih radova nema potrebe za bilo kakvom intervencijom kojom bi se mijenjao njen karakter ili namjena kad je graditeljsko dobro toliko porueno da predstavlja arheoloki objekt kod kojeg nisu dozvoljeni niti potrebni nikakvi bitni zahvati (osim konsolidacijskih). Konzervaciju je daleko lake izvriti na pojedinanom spomeniku jer je na veini kompleksa neizvediva. Osnovna svojstva konzervacije su: odravanje, konsolidacija te zatitni dodaci. Odravanje je esto vezano uz izmjenu tronih dijelova. Kao ekstremni primjer navodi se utvreno naselje na sjeveru Sahare koje je napravljeno od blata i neprestano se kao cjelina mora obnavljati istim materijalom blatom. Iako se oblik i namjena odravaju nije mogue odrediti koliko je ostalo od izvorne grae. Drugi primjer konstantnog odravanja je japanski kompleks hramova Ise Naiku iz 7.st. Oni su napravljeni od krhkog utog empresa, a kako Japan ima vlanu klimu svakih 20 godina se gradi potpuno novi hram. Pod konzervacijom i odravanjem se podrazumijeva opskrba graevina nuno potrebnim tehnikim ureajima (komunalne instalacije) i niz konsolidacijskih radova (uvrivanje temelja, zidova). Tehniki postupci konsolidacije prate i druge metode (anastiloza, restauracija). Postoji cijeli niz postupaka kojima se spomenik odrava, kao to su popravak zidova ili krovova. Uz odravanje su esto vezani i zatitni dodaci koji mogu biti: privremenog (zatitni krovovi) ili trajnog karaktera (krovovi). Mogu se dodati i zatitni dodaci koji bi sprijeili propadanje. Neuspjeli primjer je zatitna zgrada uokolo Augustovog rtvenika mira (Ara Pacis ima stakleno zvono) u Rimu. Kod povijesnih gradova i naselja mnogo je tee govoriti o apsolutnoj konzervaciji jer su to jako kompleksni organizmi. Primjeri konzervacije prvobitnog povijesnog tkiva su: Rothenburg ob der Tauber u Njemakoj, San Giminiano u Italiji, Williamsburg u SAD-u, sv. Stefan u Crnoj Gori. Adaptacija revitalizacija Metoda adaptacije i revitalizacije javlja se usporedno s drugim metodama tj. s konzervacijom ili pak veim ili manjim restauratorskim zahvatima. To je jedna od najefikasnijih metoda aktivne zatite i najvanija je jer podrazumijeva davanje funkcije odreenom spomeniku. Funkcija moe biti ona koju je spomenik nekad imao ili to moe biti funkcija koja mu danas najbolje odgovara. Venecijanska povelja govori o davanju namjena, ali se pri tome zabranjuje mijenjanje izgleda graevine. O tome govori i Amsterdamska deklaracija. Kada se odreuje nova funkcija vodi se briga o tome koju je funkciju spomenik prije imao i da li e nova biti u skladu s njom. Najpovoljnije bi bilo vratiti prvobitnu funkciju spomeniku to je revitalizacija. Brojni su primjeri uspjenih rezultata revitalizacije: crkva svete Trojice u Splitu (obnova kupole + vraanje kultne svrhe revitalizacija u kombinaciji s restauracijom), crkva svete Marije u Zadru, sklop blagovaonice (triklinija) u Dioklecijanovoj palai, kanalizacijski sustav Dioklecijanove palae. Mnogo uobiajeniji nain revitalizacijske metode je adaptacija povijesne graevine za neku drugu namjenu. Najee su u pitanju stambene ili crkvene zgrade: dvorci, palae, crkve, samostani koji postaju muzeji ili galerije. Primjeri uspjenih adaptacija su brojni (Palazzo Bianco u Genovi u muzej, prostor uz apsidu crkve San Lorenzo u Genovi u muzej, crkva San Salvatore u Palermu u koncertni prostor). Postoje i negativni primjeri: crkva sv. Tome u Zadru (u prodavaonicu plastine galanterije Jugoplastika), crkva sv. Roka u Hvaru (postala je stambena zgrada). U duanu nasuprot Centralu u Zadru nalazi se jedan rimski mozaik kojeg je bivi vlasnik duana zacementirao. Primjeri revitalizacije cjelina su otoi sv. Stefan u Crnoj Gori (revitalizacija povijesne cjeline i potpuna izmjena funkcija: naselje je pretvoreno u hotel visoke kategorije) i Primoten (gradi koji je prije imao i polururalni karakter, uz onaj urbani, te su razvojem tehnologije svi ti agro-prostori preureeni u turistika mjesta). Rekompozicija (anastiloza) Rekompozicija (anastiloza) je metoda kojom se porueni izvorni dijelovi postavljaju na svoje mjesto i u svoju prvobitnu funkciju (blaa varijanta revitalizacije). Koristi se samostalno (arheoloki lokaliteti) ili u kombinaciji sa drugim metodama restauracije i revitalizacije. Potpuna rekompozicije mogua je kod naglih razaranja: rat, potres, havarije npr. Skopje 1963.

Djelomina anastiloza najuobiajenija je metoda pri obnovi i ureenju arheolokih objekata graenih od kamena (dakle kad postoje ostaci kamene arhitekture). Najpoznatiji primjeri su: Paestum, Agrigent, Selinunt, Segesta... Pri tome se kod vezivanja izvornih elemenata koristio i suvremeni materijal (beton, eljezo). Ne mora se koristiti samo na pojedinanim graevinama, ve moe i kod povijesnih cjelina: npr. kod ruevina Timgada u Aliru. Primjena anastiloze odobrena je Atenskom poveljom 1931., a to potvruje i Venecijanska povelja iz 1964. Primjeri anastiloze na ovim prostorima: Galerijeva kasnoantika palaa u Gamzigradu, palaa Grisogono-Cipci na Peristilu u Splitu koja je primjer kombinacije ove metode sa restauracijom i revitalizacijom jer se na spomeniku ne mora strogo primjenjivati jedna metoda ve moe biti i vie njih (gornjem katu fasade vraen je izgled iz renesanse). Restauracija Restauracija je postupak obnove graditeljskog nasljea u izvornom obliku ili u obliku najprikladnijem za zatitu, prezentaciju i koritenje (najstarija metoda). To je postupak kojim se mijenjaju ili dodaju dijelovi koji nedostaju, a koji su postojali u izvornom izgledu ili u jednoj od razvojnih faza. Restauracija je jedna od najstarijih metoda i metoda koja je najee kritizirana. Osobito se razvila s francuskim restauracijskim pravcem u romantizmu. Atenska povelja iz 1931. je na neki nain zabranjuje: Restauracija spomenika je operacija koja se moe vriti samo u izuzetnim sluajevima. U sluaju kad se obnove ine neophodnima zbog degradacije i ruenja preporua se uvaavanje povijesnog i umjetnikog djela prolosti, a Venecijanska i Amsterdamska povelja ju tretiraju neto blae. Venecijanska povelje kae da se restauracija Zaustavljaondje gdje poinje pretpostavka. esto je proglaavana neprihvatljivom metodom, ali nakon II.sv.rata uoeno je da bi primjena iskljuivo konzervacije praktino znaila gubitak nasljea. Bez obzira na kritike, restauracija su u praksi znatno koristi. Naela restauracije su: U restauraciji povijesnih graevina mogua je obnova odnosno ugradnja novih elemenata, ali je nove dijelove nuno svesti na najmanju moguu mjeru. Restauracija ne moe imati za cilj samo vraanje prvobitnog izgleda ve ouvanje autentinih vrijednosti. Mora se zasnivati na poznatim elementima (nedopustiva obnova na osnovi analogija). Novi dijelovi moraju biti obiljeeni kako bi ih se razlikovalo od autentinih. U ranijim fazama se nastojalo napraviti te dodatke od materijala koji je razliit od materijala od kojeg je napravljen sam spomenik ili se nastoji taj materijal obraditi na drugaiji nain (npr. zidovi se malo udube ili ispupe). Suvremene metode doputaju i primjenu nove graevne tehnologije (eline konstrukcije, armirani beton), ali je njihova upotreba pogodnija u skrivenim dijelovima strukture (nevidljivi su). Prilikom restauracije se nastoji ne obnavljati detalje osim ako je to doista neophodno. U Hrvatskoj se ova metoda primijenila na podrumskom prostorijama Dioklecijanove palae. Tih prostorija ima puno, ali se restauriralo samo 1% od ukupnih zidanih povrina autentinih prostora, a 99% je ostalo originalno. U Dioklecijanovoj palai se koristila i revitalizacija (zapadni podrumi imaju funkciju koncertnih i izlobenih dvorana, sredinji prostori su pretvoreni u suvernirnice, a istoni su predvieni za trgovake namjene). Restauracija je primijenjena i pri obnovi bloka jugozapadno od Peristila na istonoj je fasadi primijenjena konzervacija uz manje dopune rimskih lukova, a kod sjeverne je fasade obnovljena prvobitna kompozicija fasade. Uslijedila je revitalizacija. Slian postupak primijenjen je i na palai Grisogono-Cipci gdje su primijenjene anastiloza i restauracija. Palaa kraj Zlatnih Vrata u Dioklecijanovoj palai je bila dosta naruena i dobila je puno modernistikih elemenata. Tu je dolo do propadanja i odlueno je da se restaurira i ogoljeni su moderni elementi. Tako je dolo do obnove autentinog srednjovjekovnog sloja, a zatim i revitalizacije kojom je prostor prenamijenjen u puko uilite. Meunarodni primjeri: obnova grkog teatra Eraclea Minoa na Siciliji (arhitekt Franco Minissi je koristio novi prozirni materijal perspex pa je objekt osposobljen za koritenje, a autentini dijelovi se i dalje vide), srednjovjekovna crkva San Nicolo Regale u Mazara del Vallo (obnova metalnim elementima) Rekonstrukcija Rekonstrukcija je postupak kojim se kompletno izgrauje spomenik kulture na temelju dokumentacije. Njome se obnavlja graevina ili cjelina koja je bila potpuno ili veim dijelom poruena. To je potpuniji i radikalniji vid

restauracije (vie je novoobnovljenih nego autentinih dijelova). Postoje dvije, znatno razliite, metode rekonstrukcije: faksimilska rekonstrukcija nova izgradnja

Faksimilska obnova se temelji na dokumentaciji, a najea je nakon potresa, ratnih razaranja To je vjerna reprodukcija prvobitnog ili ranijeg stanja koja se provodi u iznimnim sluajevima: kad je autentina graevina naglo poruena, a postoji potreba da se ona obnovi prema prvobitnom ili ranijem izgledu kad ta obnova, bez obzira na vrijeme ruenja, ima istaknuti znaaj. Za ovu rekonstrukciju vrijedi pravilo apsolutnog poznavanja prvobitnog izgleda te obino ukljuuje i obnovu detalja. Najvie se primijenjivala nakon II.sv.rata. Kod nas je ovom metodom obnovljena ibenska vijenica iz 16.st. koja je stradala u II.sv.ratu. Pri tome je napravljena i jedna greka u obnovi trijema s arkadama. U srednjem vijeku su se tu stavljale metalne ipke, a u obnovi su ih izostavili zbog armiranog betona i ostaloga, to je rezultiralo u odmaku od originalnog izgleda. Znatno su rjei primjeri ovakve rekonstrukcije arheolokih objekata koji su davno porueni. Prema Venecijanskoj povelji to nije doputeno pa je rekonstrukcija Atalosove stoe ispod atenske akropole 1952. izazvala velike kritike. Faksimilska je obnova teko prihvatljiva na arheolokim spomenicima. Ona je vie za zgrade, crkve ili za vee cjeline. Primjer faksimilske rekonstrukcije povijesnih cjelina je povijesno sredite Varave i obnova starog Williamsburg u SAD-u koji je do 1775. bio glavni grad Virginie. Varava je poruena u ratu i obnovljena je kako bi se ouvao arhitektonsko-ambijentalni karakter, ali i zbog politikih razloga (obrana identiteta), a Williamsburg je rekonstruiran iz muzejsko-edukativnih razloga. Odluilo se da se cijeli rekonstruira, ali do te mjere da se rekonstruiraju i sve etnografske cjeline biljke, ivotinje, ormari i roba u njima Nije se ograniilo samo na vraanje fizikog izgleda nego na totalnu muzeoloku rekonstrukciju i prezentaciju radnih funkcija ime se metoda pribliila koncepciji otvorenog muzeja. Nova izgradnja usklaena s povijesnim ambijentom je ee upotrebljavanja pri nadomjetanju poruene povijesne zgrade ili cjeline. Postavljanje nove graevine u povijesno tkivo obino se naziva interpolacijom, a to je posebna metoda. Razlika izmeu nje i rekonstrukcije novom izgradnjom je u tome to je rekonstrukcija metoda kojom se nadomjeta poruena zgrada ili cjelina, a interpolacija je svako umetanje nove (moderne) graevine u neko povijesno tkivo bez obzira na potrebu zamjene poruenih objekata (autentinost s ciljem na bilo koje mjesto). Faksimilsku rekonstrukciju potiu razlozi fizike restitucije, a novu izgradnju urbanistiki razlozi (zadravanje ulinih gabarita, prostorno definiranje trgova i drugih gradskih prostora, funkcionalni razlozi, a kod rekonstrukcije povijesnih cjelina odravanje kontinuiteta grada, naselja ili njihovih pojedinih dijelova). Primjeri metode rekonstrukcije povijesnog grada putem nove izgradnje koja potuje osnovne prostorne osobine ranije aglomeracije: obnova stambene kue u Rodriginoj ulici u Dioklecijanovoj palai (uruila se zbog tronosti pa je nastala praznina, a kako graevina nije predstavljala osobitu povijesno-umjetniku vrijednost pa nije bilo potrebe za faksimilskom rekonstrukcijom), obnova poruene zgrade na Peristilu (u bombardiranju je sruena pa su se pokazali znaajni izvorni dijelovi palae, zgrada je obnovljena i volumenom i materijalom se usklauje s ambijentom, ali samim izrazom nosi peat nenametljive suvremene arhitekture). Potrebu za rekonstrukcijom povijesnih cjelina najvie su uvjetovala ratna razaranja i elementarne nepogode. Primjer je obnova Zadra nakon bombardiranja 1944. U bombardiranju je poruen najvei dio staroga grada, ali nisu i najznaajnije vrednote graditeljskog nasljea. Obnova je zasnovana na potivanju prvobitne urbane strukture u mjerilu i u volumenu novosagraenih objekata. Tamo gdje nije bilo zgrada dodane su nove zgrade ime se htjelo sauvati prvotni izgled, sauvati urbanistiki plan (karakteristike rimske urbanistike: pravilnu ortogonalnu mreu ulica s pravilnim stambenim blokovima). Interpolacija i dopune u povijesnim sredinama Interpolacija je metoda popunjavanja povijesnog grada ili naselja novim objektima ili cjelinama (nova graevina se ubacuje u povijesno tkivo, a cilj joj je samo popuniti prazno mjesto). Najee se primijenjuje u postojeim blokovima u kojima postoje prazni prostori.

Za razliku od rekonstrukcijske metode kojoj je osnovna svrha obnova graevine ili cjeline koja je nekad postojala, interpolacijom se ne tei vratiti prijanje stanje nego popuniti dananje praznine i to suvremenom arhitekturom. Postoji vie vrsta interpolacije: tzv. kontrapunkt (svjesno suprotstavlja novoizgraenu zgradu ranijem izrazu pa ona odudara od prostora, karakteristika interpolacija u prolosti) tzv. asimilacija (prilagoava se, podreuje postojeem ambijentu, karakteristika suvremenih interpolacija). Ivo Maroevi razlikuje etiri metode interpolacije novoga u staro: metoda faksimila (oponaanje koje granii s faksimilskom rekonstrukcijom) metoda prilagoavanja (asimilacija, pokuaj to manjeg isticanja) metoda naglaavanja (radi uspostavljanja ravnopravnijeg odnosa) metoda kontrasta (starog i novog). U posljednje se vrijeme ak spominje i interpolacija starog u novo kad se rijetke autentine povijesne graevine nalaze okruene novim objektima. Primjer je dogradnja franjevake kole uz srednjovjekovni samostan na Poljudu u Splitu i uklapanje u postojei sklop prvobitne cjeline i uklanjanje ranijih neukusnih dodataka (unoenje cementnih ukrasnih elemenata kojima je kompleks izgubio znaaj i autentinost). Drugi primjer je revitalizacija starog Primotena gdje je postojee stanje dopunjeno novim zgradama koje se volumenom, materijalom i osobito karakteristinim krovnim rjeenjem asimiliraju s izgraenim povijesnim naseljem iako svaka nosi peat suvremenog arhitektonskog izraza. Dislokacija Dislokacija je postupak kojim se odreeni spomenik kulture (povijesna graevina ili cjelina) premjeta na neko drugo mjesto jer je u opasnosti. Doputa se samo u sluaju kad kulturno dobro nije mogue ouvati ni jednom drugom metodom. Pojedini teoretiari osporavaju dislokaciju kao prihvatljivu metodu. Najpoznatiji primjer je premjetanje hrama Ramsesa II. u Abu Simbelu zbog izgradnje Asuanske brane i stvaranja velikog akumulacijskog jezera. Takoer je sklop hramova s otoia File premjeten na oblinji otok Agiki koji nije potopljen. Primjer premjetanja cijelih povijesnih naselja je panjolski gradi Puertomarin u Galiciji gdje je cijelo povijesno naselje (romanike crkve, stambene kue, trgovi i ulice) premjeteno na novu lokaciju. Kod gradnje brane na erdapa Tabula Traiana je pomaknuta na viu razinu. Treba spomenuti i dislokaciju naselja na Lepenskom Viru. Primjer opravdane dislokacije zbog muzeoloke zatite je premjetanje i rekonstrukcija vedskog drvenog ratnog broda Vasa iz 17.st. Zbog opasnosti od erozije koja bi dovela do ruenja povijesnog spomenika dislocirana je Luka spasilaka stanica kod Chathama u SAD-u. Postoje i dislokacije potaknute eljom za posjedovanjem povijesnih objekata koji su pripadali drugim kulturama. Motivi mogu biti razliiti: od zatite do obine muzeoloke akvizicije nepokretnih kulturnih dobara koja se ne moe opravdati. Primjeri su: romanika crkva St. Mary Aldermanbury je iz Londona dislocirana u Fulton (Missouri, SAD), romaniki samostan panjolskog romanikog kompleksa Cuxi dopremljen je na Manhattan u New York. Replike i muzeji na otvorenom Replika je metoda faksimilne rekonstrukcije povijesne zgrade u koj se se uz muzeolokih, odgojno-obrazovnih ili zatitnih razloga kopiraju izvorna graditeljska i umjetnika djela i postavljaju na drugom mjestu. Replika je zatitna metoda samo onda kad se originalno djelo radi zatite nadomjetava kopijom. Primjeri su: Michelangelov kip Davida u Firenci, mramorna poprsja katedrale u Pisi (zatita od atmosferskih prilika, zagaenosti), skulpture na Partenonu, Baanska ploa iz crkve sv. Lucije kod Bake koja se nalazi u Zagrebu, Vieslavova krstionica koja se nalazi u Arheolokom muzeju u Splitu (a ne u Ninu) Arhitektonski prostori katkad se repliciraju u muzejskim interijerima da bi posluili za izlaganje izvornih spomenika npr. replike u muzejima etrurskih grobnica ili interijeri romanikih crkava u Muzeju katalonske umjetnosti u Barceloni. Replikom se mogu smatrati i ve spomenuti japanski hramovi Ise Naiku. Replika takoer moe imati vrijednost graditeljskog nasljea kada zbog starosti, egzemplarnosti, unikatnosti i sama postaje povijesno ili ambijentalno dobro.

Znanstvene vrijednosti repliciranih graditeljskih objekata i cjelina danas najvie dolaze do izraaja u tzv. muzejima na otvorenom. Brojni su primjeri replika nastalih u edukativno-muzeoloke svrhe, ali i povijesno-kulturne vrijednosti: 1895. izraena je u Nashvillu u pravom mjerilu replika atenskog Partenona (prvo metalna konstrukcija koja je kasnije zamijenjena betonskom) Postoji i niz replika koje su turistike atrakcije: replicirana Villa del Papyri iz Herculanuma s elementima iz Pompeja u Paul Getty muzeju u Kaliforniji, Hearstova vila u Kaliforniji, Villa Vizcaya na Floridi, replike u Disneylandu Kulturni smisao dislokacija i replika pokazuju muzeji na otvorenom. Oni se zasnivaju ili na premjetenim autentinim objektima (dislokacija) to je uglavnom sluaj s tzv. etnoparkovima ili na novosagraenim replikama (uglavnom edukativni razlozi). Nastali su kako bi se na jednom mjestu moglo sagledati povijesno-umjetnike, tehnike, kulturne, ambijentalne i etnoloke osobine povijesne sredine. Prvi muzej na otvorenom osnovao je Arthur Hazelius u Skansenu u vedskoj 1981. u svrhu kompletne rekonstrukcije naina ivota i prostora. To je bio etnopark ruralno naselje sa svim svojim elementima (zgradama, vegetacijom). Tu se nalo oko 150 graevina iz razliitih dijelova vedske od 16. do 18.st. Pimjer otvorenog muzeja povijesne arhitekture je otok Kii na Onekom jezeru u Rusiji. Tu je dobiven pregled ruskog drvenog graditeljstva u okviru jedne arhitektonsko-pejzane cjeline. Jedan od novijih je Detmold u Njemakoj gdje su na velikoj povrini etnografskog parka gdje su ouvani karakteristini primjeri wesfalskog ruralnog pejzaa, a dopunjeni su rekonstrukcijama. Nova izgradnja s povijesnim reminiscencijama Nova izgradnja ba i nije metoda aktivne zatite u uem smislu rijei jer se odnosi na novu izgradnju izvan povijesnih sredina, ali koja prisustvom reminiscencija pridonosi ouvanju tradicionalnog karaktera. U novoj izgradnji se gradi novi objekt koji e biti u skladu s povijesnim ambijentom tog kraja. Primjer radikalne primjene povijesnih elemenata u stvaranju novog ambijenta je marina u francuskom sredozemnom mjestu Port Grimaud. Izvedena rjeenja cijelom ambijentu daju karakter starog sredozemnog naselja. Na susjednoj marini Port Cogolin napravio je slino, ali nije pristupio formalno ve je suvremenom arhitekturom oblikovao ambijente inspirirane prolou. U Dalmaciji se nastoji oivljavanjem tradicionalnih elemenata suzbiti jednu drugu pojavu konstantno i sve uestalije nagrivanje povijesnih prostora neukusnom betonskom arhitekturom.

Bernard M. Feilden: Uvod u konzerviranje kulturnog nasljea

Konzerviranje je proces, socijalni i politiki, umjetniki i znanstveni, profesionalni i humani, koji odlae propadanje u svim njegovim oblicima i spreava unitenje i pustoenje kulturnog nasljea. Uzroci propadanja kulturnog nasljea: Vanjski uzroci sunce koji proizvodi svjetlo s ultraljubiastim i toplinskim radijacijama Unutarnji uzroci vlaga (brze promjene, izuzetna vlanost, izuzetno brzo isuivanje...) zagaeni zrak (sumporni dioksid, sumporovodik, aa, praina...) nemar (nesrea, vatra, izlaganje izuzetnom svjetlu, toplini i vlazi, tetoine...) ovjek kao uzrok (nemar za preventivno konzerviranje, ratovi, zagaenje okolne, vandalizam, kraa, pale...) Prirodni uzroci propadanja i oteenja Prirodne katastrofe: potresi, poplave, vulkani, orkani, odroni zemlje, poari uzrokovani munjom... Manje drastini uzroci koji ubrzavaju propadanje mogu se nazvati klimom, a od svih uvjeta koji ine klimu najopasnija je voda. Potencijalno tetni oblici djelovanja vode su: kia, smrzvica, kondenziranje, kapilarnost, kloridacija, relativna vlaga i temperatura, visoka temperatura i niska vlaga, svjetlo, erozija i vjetar, tektonika... Destruktivni kukci i ostale ivotinje Ljudski uzronici propadanja i oteenja Namjerni uzronici Nenamjerni uzronici gospodarki probitak ratovi promjena funkcije zaputenost ideologija slaba izvedba i tehnike rada promjene ukusa pogrene intervencije pomanjkanje odravanja nesposobnost vandalizam masovna kultura i turizam. Vrijednosti kulturnog nasljea (tri grupe): Kulturne vrijednosti dokumentarna vrijednost povijesna vrijednost arheoloka i starosna vrijednost estetska vrijednost Uporabne vrijednosti namjenska (funkcionalna) vrijednost gospodarska (ekonomska) vrijednost drutvena (socijalna) vrijednost politika vrijednost. Emotivne vrijednosti uenje, radoznalost identificiranje identitet kontinuitet. METODOLGIJA KONZERVIRANJA (postupci) 1. Pripremni postupci sastavljanje inventara dokumentiranje

arhitektonske vrijednosti vrijednosti u slici grada ekoloke vrijednosti i vrijednosti u krajoliku.

 adminitrativne i profesionalne slube 2. Intervencije (sedam stupnjeva intervencije konzerviranja) spreavanje propadanja zatita uvrivanje (konsolidacija, ili direktno konzerviranje) restauriranje reproduciranje rekonstruiranje novo ocjenjivanje (nova uporaba). Materijali od kojih su sazdana kulturna dobra Anorganski materijali kamen (eruptivne stijene, sedimentne, metamorfne) keramika (terakota, peena opeka, stucco) staklo mozaik metali (plemeniti, neplemeniti, olovo, eljezo) Organski materijali drvo kost i slonovaa proizvodi od ivotinjske koe slikanje (tempera, fresco, ulje) tekstil papir. Meuvladine i nevladine meunarodne agencije za konzerviranje i asopisi koje izdaju UNESCO Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu. Osnovana 1956. Izdaje: Museum, Monumentum, World Heritage Bulletin, International Parks Quarterly. ICCROM Meunarodni centar za prouavanje zatite i restauranje kulturnih dobara. 1 Osnovao ga je UNESCO 1959. u Rimu. Izdaje: Radovi i publikacije, Tehnike biljeke. ICOM Meunarodni savjet za muzeje. Osnovao ga je UN 1946. Sjedite je u Parisu. ICOMOS Meunarodni savjet za spomenike i mjesta. Osnovan je na kongresu arhitekata i tehniara 1965. u Krakowu. Sjedite mu je u Parizu. Izdaje Monumentum, Bulletin, Newsletter (Novosti). IIC Meunarodni institut za konzerviranje povijesnih i umjetnikih djela. Institutom upravlja meunarodni savjet od 20 lanova. Sjedite je u Londonu. Izdaje: Studies in Conservation, Art and Archaelogy Technical Abstracts i Bulletin.

Marsovi naziv prevodi kao "Meunarodni centar za studij zatite i obnove kulturnih dobara".

Jadran Antolovi: Ekonomsko vrednovanje graditeljske batine

Kulturna batina ukupnost vrednota odreene sredine koju ine materijalna dobra od kulturnog, znanstvenog i povijesnog znaenja te nematerijalizirani oblici ovjekovog stvaralatva u prolosti ukupnost ovjekova stvaralatva. Graditeljska batina ukupnost nepokretnih spomenika kulture (spomenici se dijele na pokretne i nepokretne). Vrste nepokretnih spomenika kulture Spomenika podruja i cjeline povijesno memorijalna podruja naselja i dijelovi naselja kompleksi i grupe povijesnih graevina arheoloki lokaliteti. Pojedinani nepokretni spomenici kulture povijesno memorijalni spomenici civilne graevine vojne i obrambene graevine gospodarske graevine sakralne graevine grobne graevine javna plastika i urbana oprema arheoloki spomenici.

EKONOMSKO VREDNOVANJE GRADITELJSKE BATINE

OSNOVE EKONOMSKOG VREDNOVANJA GRADITELJSKE BATINE
1. ivotni ciklus graevine spomenika kulture (tri osnovne faze) izgradnja uporaba (svaka graevina posjeduje dvije trajne vrijednosti: postojee i alternativne namjene) ruenje. 2. Uporaba graevine ili traganje za boljom namjenom najbolja je ona koja vlasniku donosi najveu korist

GOSPODARSKA I DRUTVENA VRIJEDNOST NEPOKRETNOG SPOMENIKA KULTURE

1. GLAVNI IMBENICI KOJI UTJEU NA GOSPODARSKU VRIJEDNOST SPOMENIKA KULTURE Zastarijevanje graevine spomenika kulture
Zastarjelost graevine fizika zastarjelost funkcionalna zastarjelost lokacijska zastarjelost Odnos zastarjelosti i gospodarske vrijednosti lako zastarjeva tako da se smanjuje korist vlasniku

 Tri imbenika koja mogu pridonijeti potrebi adaptiranja: 1. Fiziko i konstrukcijsko propadanje i oteivanje graevine vanjski uzroci (klimatski, bioloki, prirodne katastrofe) unutarnji uzroci (vlaga, oneieni zrak, nemar) ovjek kao uzrok (ratovi, vandalizam i pale, oneienje okolia). 2. Izmjena potreba vlasnika ili korisnika 3. Izmjene u okruenju

Odravanje graevine spomenika kulture

Ovo je praenje stanja i poduzimanje mjera nunih za sigurnost i pouzdanost graevine te ivot i zdravlje ljudi (hrvatski Zakon o graenju). Odravati graevinu znai zadravati je u prihvatljivom stanju, kako bi ona: zadrala svoju vrijednost mogla i dalje biti mjestom odravanja odabranih djelatnosti lijepo izgledala. Odravanje nepokretnog spomenika kulture Cilj ouvanja spomenika je zadrati najvei mogui broj izvornih elemenata. Primjeri odravanja nepokretnih spomenika kulture: Pecos National Monument u New Mexicu arheoloki lokalitet s ostacima graevina graenih u adoby tehnici (zemljani naboj). Nakon svake kie oteeni dijelovi moraju se u istoj tehnici obnoviti. Koled St. John u Oxfordu u Engleskoj trebalo je zamijeniti pokrov od kriljevca iz Stonesfielda koji se vie ne proizvodi pa je naena zamjena u uporabi posebnih betonskih ploa prekrivenih kamenim prahom kako bi se sauvao priblino isti izgled. Ouvanje nepokretnog spomenika kulture kao postupak adaptacije Redovitim odravanjem esto se ne moe ouvati ekonomska vrijednost graevine te tada vlasnik procjenjuje svrsishodnost mogue adaptacije. Vlasnik je zbog zatite, u ime ouvanja, ogranien upravljanjem nekretnine: zabranom odreenih zahvata na spomeniku (ruenje, preinake) ogranienjima zahvata (konzultiranje sa zavodom). Svi zahvati na spomeniku kulture bit e izvoeni pod nadzorom dravne konzervatorske slube.

Obnova
Granicu izmeu odravanja i obnove nije lako odrediti. Odravanje za cilj ima zadravanje postojee graevine u dobrom stanju, a obnova tei njezinom poboljanju. Dva pojma omoguavaju karakterizaciju koncepta obnove: poboljanje i ouvanje (konzervacija). Obnova i gospodarska vrijednost Vlasnik e poduzeti obnovu da bi podigao razinu korisnosti graevine u smislu iznajmljivanja. Obnova i nepokretni spomenici kulture Ouvanje obuhvaa djelatnosti poduzete kako bi se sprijeilo propadanje nekog nepokretnog spomenika kulture.

Ruenje graevine radi nove izgradnje

Graevine se rue poradi nove izgradnje na lokalitetu, u cilju njegova uinkovitijeg ili ak i potpuno novog iskoritenja. Gospodarska zastarjelost kao razlog ruenja radi ponovne gradnje Graevina se smatra zastarjelom u gospodarskom smislu ako razlika oekivane vrijednosti nove graevine i trokova ruenja postojee i trokova ponovne izgradnje premauje vrijednost njezine trenutane uporabe. Tako graevinu koja nije zastarjela funkcionalno, fiziki ili lokacijski njezin vlasnik moe smatrati gospodarski zastarjelom ako bi graevinski projekt na tom mjestu bio rentabilniji.

Primjer: Urbanistiki plan Pennsylvania avenije u Washingtonu iz 1974. radi se o spomenikoj zatienoj aveniji koja ide od Bijele kue do Capitol Hilla. Prema planu planirano je ouvanje proelja nekih zgrada dok e veina zgrada iako nije zastarjela biti zamijenjena novim blokovima (poveanje uredskih, trgovakih, hotelskih i stambenih prostora ime bi bio povean priliv kapitala). Ruenje nepokretnog spomenika kulture radi ponovne izgradnje Ako je neka graevina zatiena kao nepokretni spomenik kulture njezino ruenje ne dolazi u obzir, no to ogranienje moe biti nepodnoljivo za korisnika ili vlasnika. Spomenik moe nai korisnika koji nametnuta ogranienja ne smatra negativnima, ali i ne mora. Moe se dogoditi da graevina ne privue nove korisnike pa se ogranienje moe ocijeniti prestrogim. To je posebno sluaj ako neke graevine imaju specifine namjene pa se ne mogu prenamijeniti. Primjer: stare bolnice kod kojih se adaptira unutranjost ili se stave na trite dok ne postanu funkcionalno zastarjele. Uspjean primjer je Kraljevska viktorijanska domoljubna graevina u Wandsworthu. Ona je nakon poara prodana za simbolinu cijenu od jedne funte, a zatim uspjeno preureena u stambeni i trgovaki kompleks. Slini primjeri su i industrijske graevine (Nizozemska, Njemaka). Ne mogu se svi nepokretni spomenici kulture ouvati tako da funkcioniraju muzeoloki i zato im treba nastojati pronai novu namjenu. Zavod za urbana zemljita u Washingtonu u tu svrhu koristi termin adaptivne namjene.

2. DRUTVENA VRIJEDNOST NEPOKRETNOG SPOMENIKA KULTURE Potronja nepokretnih spomenika kulture

Da bi se utvrdila drutvena vrijednost nepokretnog spomenika moramo utvrditi narav potronje nepokretnih spomenika kulture od strane drutva te vrste koristi od te batine. Narav potronje Izravna potronja koritenje spomenika kroz posjet ili njegovo promatranje. Pogled na neki spomenik je minimalna potronja, ali to je i najjednostavnija i najea usluga koju neki spomenik moe imati. Posjet nepokretnom spomeniku kulture moe biti slobodan ili ogranien (kupnjom ulaznica ime se ulazi u podruje komercijalne eksploatacije spomenika). Neizravna potronja aktivnosti koje se ne odvijaju u neposrednom kontaktu sa spomenikom. Neizravna potronja se odvija bez izravnog dodira sa spomenikom. S jedne strane to je koritenje informacija (knjige, predavanja, TV emisije), a s druge to je potronja bez koritenja isto zadovoljstvo pojedinca zbog samog saznanja da su spomenici kulture zatieni. Koristi ostvarene na temelju potronje spomenika Treba odrediti vrste koristi od batine i procijeniti ih. Po Freemanu razlikujemo dvije vrste koristi: vrijednost samoga koritenja (odgovara koristi koju pojedinac ima od izravne potronje usluga, koliko je pojedinac spreman platiti za tu izravnu potronju) samosvojne (implicitne) vrijednosti (korist to ga pojedinci imaju od samog postojanja spomenika neovisno o njegovoj uporabi, npr. donacije zbog politikih razloga u svrhu ouvanja spomenika) mogu biti: vrijednosti mogunosti (osoba nije sigurna hoe li mu neko dobro zatrebati u budunosti) i vrijednost postojanja (zadovoljstvo to je neki spomenik zatien, mecenatstvo, djelovanje udruga). Procjena navedenih koristi vri se kroz dva pristupa odnosno kroz tri najee metode: Neizravni pristup (temelji se na ponaanju pojedinca, na promatranju i ralanjivanju onoga to ine) metoda trokova stizanja na odredite (travel cost method) koliko dolara su spremni izdvojiti da bi doli metoda hedonistikih cijena (hedonic price method) cilj je odrediti vrijednost nekog opeg dobra na temelju cijena na postojeim usporedivim tritima (npr. trite nekretnina za nepokretne spomenike kulture) Izravni pristup (temelji se na izjavama pojedinaca) metoda kontingencijske procjene (contingent valuation method) ankete i slino kako bi se utvrdio odnos prema spomeniku.

METODE EKONOMSKOG VREDNOVANJA NEPOKRETNIH SPOMENIKA KULTURE

Cilj ekonomskog vrednovanja jest da spomenik donosi profit, ali i da mu se na taj nain produi vijek trajanja. Ralamba trokova i koristi Odmjeravanje prednosti i nedostataka tj. ukupnih trokova i koristi nekog projekta. procjena koristi procjena trokova procjena stupnja aktualizacije (aktualizacija buduih vrijednosti i njihova prilagodba postojeima). Ralamba trokova i uinkovitosti (prednosti i nedostaci razliitih odluka javnosti kako bi se odabrao najuinkovitiji projekt) Ralamba planificiranih bilanci (procjena naina na koji su uinci raspodijeljeni po skupinama zajednice te ukljuivanje nemjerljivih ili teko mjerljivih uinaka) Viekriterijska ralamba (podrazumijeva uraunavanje vie kriterija) Ralamba regionalnog utjecaja (ima se u vidu i regija kojoj spomenik pripada)

ZNAENJE EKONOMSKOG VREDNOVANJA ZA OUVANJE GRADITELJSKE BATINE

Dva su tipa vrednovanja: spomeniko utvruje postojanje spomenikih svojstava i znaaj spomenika ekonomsko utvruje uvjete gospodarenja u cilju ouvanja spomenika

SVJETSKI PRIMJERI EKONOMSKOG VREDNOVANJA

SPOMENIKA PODRUJA I CJELINE
Spomenika podruja u svijetu na kojima je izvrena revitalizacija (etiri primjera): National Main Street Program (SAD)

Nacionalni program revitalizacije spomenikog podruja koji je do danas primijenjen na vie od 850 zatienih spomenikih podruja, a poiva na etiri osnovna uporita:
ekonomsko restrukturiranje (mora imati vrstu ekonomsku osnovu, potie se uvoenje novih ekonomskih sadraja i odnosa) organizacija procesa revitalizacije (kooperativnost i sloga svih vanih imbenika: graani, udruenja, obrtnici) promidba programa (program treba biti dobro marketinki prezentiran kako bi se privuklo investitore) dizajniranje (stvoriti ugoaj kojemu e se graani stalno vraati). Trgovina se dislocirala u centre izvan naselja pa sredita naselja doivljavaju degradaciju te se u njima javljaju inicijative izgradnje novih graevina. Ovaj program zaustavio je takve procese koji bi doveli do jo vee degradacije. Otvoren je velik broj radnih mjesta i ostvareni su veliki prihodi. Od presudnog znaaja je osigurati ekonomsku osnovu revitalizacije pri emu postoji opasnost da ekonomski razlozi nadjaaju konzervatorske i restauratorske uvjete ouvanja. Kako se to ne bi dogodilo potrebna je organizirana provedba revitalizacije. Oxford (Engleska) Provodi ga English Heritage, engleska sluba za zatitu spomenika kulture s ciljem oivljavanja trgovakih sadraja i turistikih resursa. Posjet tom sveuilinom sreditu pretvara se u putovanje kroz povijest. Otvaraju se trgovine sa suvenirima, pjeake zone... vlasnici su obnovili zgrade u skladu s konzervatorskim pravilima. Slian primjer je sveulilite u Yorku.

 Taos Pueblo (New Mexico, SAD) Ovo je primjer zatite radi turistike eksploatacije. Taos Pueblo je indijansko naselje nastalo prije vie od tisuu godina u kojem se i danas ivi kao nekad. Kue se i dalje grade u adoby tehnici (od blata i drvenih konstrukcija) temperatura nemaju suvremenih tekovina (struja, voda, kanalizacija). Prikazuje se izvorni nain ivota, tradicionalni obrti, indijanska hrana, odjea Danas je ovo naselje jedna od najveih turistikih atrakcija te su prihodi od turizma najznaajniji izvor sredstava. Emscher park IBI (Njemaka) Primjer je obnove i revitalizacije industrijske regije. Obuhvaa 800 km2 s preko 2 mil stanovnika. To je bila regija u kojem je osnova ivota bila vaenje i prerada ruda. Kad se s tim prestalo velike tvornice su ostale bez funkcija. Prostor regije pretvoren je u park i meunarodnu graditeljsku izlobu koja e pokazati tradiciju njemake arhitekture. Od tvornica su napravljeni shopping centri, turistiki objekti, znanstveni parkovi Kompletna oblast je oiena, napravljeni su parkovi, kanali, voda je oiena

POJEDINANI NEPOKRETNI SPOMENICI KULTURE

Station Square (Pittsburgh, Pennsylvania, SAD) Station Square je eljezniki kolodvor sagraen 1879., a koriten do 1970ih kada je trebao biti sruen. Kolodvor je kupio Arthur Ziegler te je zapoeo revitalizaciju (tada najvei revitalizacijski program u SAD-u). U prvoj fazi obnove, koja je trajala do 1992., otvoreno je 3 000 novih radnih mjesta za razliite profile zanimanja, a u drugoj se planira otvoriti jo 2 500 (1993-2008.). Kompletan kolodvor se revitalizirao i pretvorio u: restorane, hotele, sportske centre, trgovine, parkiralita, golf terene te je tako otvoreno puno radnih mjesta. Drayton Hall (Charleston, South Carolina, SAD) Drayton Hall je plantaa sagraena 1738-42. i jedan je od najljepih i najouvanijih primjera kolonijalne arhitekture u Americi, ouvan u gotovo izvornom stanju. Revitalizacijom je u sklopu plantae otvoren muzej u obliku edukacijske kole, koji pokazuje kako se prije radilo i ivjelo. Bez obzira na revitalizaciju, plantaa nije toliko profitabilna pa ouvanje pomae drutvo Prijatelji Drayton Halla koje financira revitalizaciju. European Castle Holding (Luxemburg) Ovim je primjerom rijeen problem ouvanja dvoraca koji su izgubili svoju primarnu funkciju. Stvoren je European Castle Holding sa sjeditem u Luxemburgu. On se sastoji od 44 dvorca i samostana koji su revitalizirani. Primarni cilj je poticati ouvanje uvoenjem ugostiteljsko-hotelijerske namjene. Najvanije su tri slube holdinga: European Castle Hotels & Restaurants (upravlja hotelima), EC Tours (turistika agencija) i EC Foundation (investicijski projekti). Ciljevi holdinga su: zatita i ouvanje dvoraca i samostana zadravanje kontinuiteta povijesne funkcije pobuivanje interesa za zatitu financijsko poticanje ekonomske revitalizacije dvoraca i samostana za ukljuivanje u holding. Danas holding obuhvaa 44 dvorca i samostana u 12 europskih zemalja. Paradores dvorci ekskluzivni hoteli (panjolska) Paradores hoteli u panjolskoj su slini European Castle Holdingu. To je niz hotela smjetenih u dvorcima koji restaurirani. Za sada postoji 81 dvorac restauriran u ekskluzivni hotel. Ovo je nacionalni lanac hotela pa i to doprinosi ouvanju dvoraca.

STANJE GRADITELJSKE BATINE U HRVATSKOJ

Graditeljska batina Hrvatske je raznolika i bogata, no njeno stanje ba i nije bilo najbolje. U Registru nepokretnih spomenika kulture upisano je 286 povijesnih cjelina (157 gradskih i 129 seoskih) i 6942 pojedinana nepokretna spomenika kulture. Tri gradske cjeline su upisane u UNESCO-vu Listu svjetske kulturne batine Split, Trogir i Dubrovnik te Eufrazijeva bazilika kao pojedinani spomenik. Hrvatski prijedlozi za tu Listu su: Amfiteatar u Puli, Tvra u Osijeku, barokni Varadin, episkopalni kompleks u Zadru, stonske zidine i katedrala sv. Jakova u ibeniku. Ratna razaranja graditeljske batine u Domovinskom ratu Strune komisije koje su vrile reviziju batine utvrdile su ratnu tetu na 2 441 nepokretnom spomeniku kulture s oteenih 1 863 732 m2 spomenike batine. Najvie su stradali Dubrovnik i Osijek. U Dubrovniku su pogoene i oteene 394 graevine unutar gradskih zidina. U Osijeku je u povijesnoj cjelini od ukupno 114 graevina oteeno 107 graevina. Sadanje stanje graditeljske batine Sadanje stanje graditeljske batine je vrlo loe iz raznih razloga: neprikladna uporaba loe odraavanje potresi (1979. u Dubrovniku je oteeno 1 070 objekata spomenike vrijednosti, 1982. je stradalo est opina Hrvatskog zagorja gdje je oteeno 30 objekata, 1986. na podruju Knina, Drnia, Benkovca, Obrovca i Sinja oteena su 64 nepokretna spomenika kulture, 1996. su oteeni spomenici dubrovakog podruja Ston) Domovinski rat (gotovo 530 mil DM tete). 1991. dolazi do reorganizacije dravne uprave za zatitu spomenike batine i Republiki zavod za zatitu kulture ulazi u sastav Ministarstva kulture. Danas su tu jo i djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda, Zavoda za obnovu Dubrovnika i Gradskog zavoda za zatitu kulturne i prirodne batine Grada Zagreba. Unutar Ministarstva kulture radi 221 struni djelatnik (konzervator). Nijedan od ovih strunjaka se ne bavi ekonomskim stanjem.

ISKUSTVA I MOGUNOSTI EKONOMSKOG VREDNOVANJA (REVITALIZACIJE) GRADITELJSKE BATINE U HRVATSKOJ

SPOMENIKA PODRUJA I CJELINE
1. Dubrovnik Dubrovnik je smjeten na seizmiki najaktivnijem dijelu hrvatske obale pa su potresi relativno esti. Posljedice potresa 1979. bile su poticaj da se pristupi izradi dugoronog plana obnove. Primarni cilj je ouvanje spomenike cjeline te poboljanje i razvitak kvalitete ivota u gradu. 1979. osniva se Zavod za obnovu Dubrovnika, a sabor donosi Zakon o obnovi ugroene spomenike cjeline Dubrovnika koja e se izvriti sredstvima lokalnih vlasti ostvarenih gospodarskim aktivnostima (prvi put se povezuje nepokretni spomenik kulture s gospodarskom djelatnou). Novi prostorni plan donosi ciljeve razvoja i ureenja spomenike cjeline Grada: zatita i ouvanje cjeline zadravanje stambene, kulturne, turistiko-ugostiteljske i administrativno-upravne funkcije unutar cjeline dislokacija svih neprimjerenih sadraja (skladita) svim funkcijama i sadrajima osigurati kontinuiran ivot tijekom itave godine. Provedbom ove vrste ekonomskog vrednovanja svih graevina unutar cjeline potiu se i vlasnici na daljnja ulaganja. Akcent nije samo na turizmu, nego se razmilja o kvalitetnijim sadrajima koji bi rezultirali u poslovnim objektima, stambenim zgradama koje bi se izdavale u najam i time su se privukli ulagai pomou kojih se ostvarila profit. Istraivanja provedena 1989. pokazala su da je ovo urodilo plodom. Izvrene su ankete meu turistima i 30% njih je izrazilo vanost posjete spomenicima.

2. Dioklecijanova palaa u Splitu Dioklecijanova palaa je zbog svog znaaja 1979. upisana na UNESCO-vu Listu svjetske batine. Unutar cjeline postoji relativno povoljan odnos funkcija. Najzastupljeniji su poslovni prostori zbog ega je spomenika cjelina ouvala poloaj trgovakog sredita. Meu prioritetima revitalizacije je prenamjena skladinih prostora unutar cjeline. Planovi obnove i revitalizacije raeni su u nekoliko navrata. Odgaanje vrenja ovog procesa obnove dovodi do poveanja trokova, osobito ako se ne provodi redovito tekue odravanje objekata i infrastrukture. Razlog slabim rezultatima treba traiti u neodgovarajuim ekonomskim odnosima na podruju cjeline. Dio prihoda od rente od svih djelatnosti troen je za izgradnju novog dijela grada umjesto da je ulagan u ouvanje. Tako je spomenika cjelina ostala bez najosnovnijeg odravanja infrastrukture i konstruktivnih elemenata, a to je dovelo do uruavanja, dotrajalosti, loih uvjeta stanovanja. Istraivanja oko ivota u Dioklecijanovoj palai su pokazala da 50% zgrada ima dotrajale konstrukcijske elemente i da su preinake hitno potrebne. Meu takve zgrade ulazi i katedrala sv. Duje. Uvjeti stanovanja su vrlo loi puno stanova nema kupaonice, a u njima ivi 6,2 stanovnika/stanu. Takvo stanje i proslava 1700. obljetnice grada potakli su ponovno pokretanje projekta. 3. Obnova i revitalizacija osjeke Tvre Osjeka Tvra se nalazi izmeu Donjeg i Gornjeg grada. Graena je 1712-1758. u doba baroka i mogla je primiti i do 10 000 vojnika. S vremenom gubi svoju prvotnu namjenu, a 1923. poinje postupno ruenje Tvre. Nakon II.sv.rata koristi je JNA za vojarnu, ali to je degradira. I u ovom ratu je devastirana (razaranja su bila strana 107 od 114 objekata je nastradalo), a nakon toga Tvra je predana gradskom poglavarstvu i time je otvorena mogunost zapoinjanja projekta revitalizacije. U program se ukljuuje i Odjel za kulturnu batinu Vijea Europe i Vlada Republika Hrvatske. Osniva se Struno vijee za obnovu Tvre. Za poetak se prilo obnovi objekata koji su pripadali vojsci, a nova namjena tek predstoji. U dio prostora useljava se osjeko sveuilite, Gradsko poglavarstvo i Muzej Slavonije. Bitan je i proces ekonomskog oivljavanja u okviru kojeg mora doi i do promjene unutar graevina za stanovanje. 4. Selo Kotli u Istri Selo Kotli je primjer istarskog tradicijskog graditeljstva. Nalazi se na slapovima Rjeine, blizu Huma (najmanjeg grada na svijetu), te blizu Umaga, Porea, Rovinja, Pule i Opatije. Poetkom 20.st. bilo je dosta ivota u selu (2 mlina, gostionica, trgovina, est krojaa). Danas je selo naputeno, a 1994. selo se upisuje u Registar nepokretnih spomenika kulture. Graditeljski fond je u relativno dobrom stanju i ima dosta prostora za adaptaciju turistikih sadraja. Zavod za zatitu spomenika u Rijeci predlae da se kue obnove kue na nain da se pri tome ne narui njihova vanjtina i autohtoni ambijent. Doveli bi se turisti, to je dobro zbog blizine Pule, Rijeke meutim to je jo uvijek samo prijedlog revitalizacije.

POJEDINANI NEPOKRETNI SPOMENICI KULTURE

1. Slavonski Brod obnova i revitalizacija Tvrave Tvrava u Slavonskom Brodu jedan je od najznaajnijih spomenika barokne fortifikacijske arhitekture 18.st. Bila je dio zapadnog krila stratekog sustava, a osmislio ju je princ Eugen Savojski. Danas je dosta devastirana, a to poinje od 1880. razvojem grada pored nje. 1990. Tvravu naputa JNA unitavajui sve to nije do tada bilo uniteno. Poglavarstvo grada preuzima obnovu. Program bi ukljuio Tvravu u prostor grada i pretvorio je u kulturnu destinaciju. Osigurala bi se igralita, pozornice, parkovi, etalita, a u unutranjosti bi se ulagolo u trgovinu Veina prostora bila bi namijenjena komercijalno-ugostiteljskim i sportsko-rekreativnim sadrajima . 2. Dvorci Hrvatskog Zagorja Na podruju dananje Hrvatske bilo je oko tisuu dvoraca i kurija. Danas Uprava za zatitu kulturne batine Ministarstva kulture provodi zatitu na oko njih 180. Najvea im je koncentracija u Hrvatskom zagorju. Uz veinu su sauvani i njihovi povijesni parkovi. Postoje tri tipa dvoraca u sjeverozapadnoj Hrvatskoj: zatvorena tlocrta s etiri krila i unutranjim dvoritem, otvoreni s tri ili dva krila, ali uvijek smjeteni u zelenom pojasu i kompaktnog tlocrta (imaju vie krila na sve strane).

Ukidanjem kmetstva 1848., agrarnom reformom i industrijalizacijom, plemii osiromauju pa dvorci polagano propadaju. Tek ih je nekoliko obnovljeno, a veina propada i dalje. Veina ih nije nala novu namjenu pa njihovo spaavanje jako ovisi o ekonomskoj revitalizaciji. Podnio se prijedlog za obnovu kojom bi se ove dvorce pretvorilo u hotele, muzeje ili im se dalo bilo kakvu prikladnu funkciju. U blizini se nalaze toplice pa bi to bilo unosno kad bi se sve uklopilo. 3. Gromae Gromae su kamene ograde graene tehnikom suhozida, a ispresijecaju krajolike jadranskog primorja i otoka. One su svojevrstan spomenik kulture. Neke datiraju iz doba Rimljana. One uvaju zemlju za obradu koja bi nestala erozijom, vjetra i nakon kia. Danas se u gromaama uvaju ovce. Razvoj turizma doveo je do naputanja poljoprivredne gospodarske upotrebe otonih i primorskih prostora pa su gromae izloene ruenju. Opina Krk je donijela posebne propise kojim se strogo zabranjuje ruenje i neobnavljanje gromaa te se propisuju kazne vlasnicima koji se toga ne pridravaju. To je nuno i zbog toga jer je bez njih nezamisliva ikakva gospodarska aktivnost na poljima, a slue i kao vatroobrambene prepreke.

MJERE ZATITE KOJE PROPISUJU NEKE EUROPSKE ZEMLJE

Graditeljska batina je bitna za gospodarski razvitak zemlje. Postoje zavodi koji dozvoljavaju ili ne dozvoljavaju korekture na svojoj graditeljskoj batini. Razlike postoje u tretiranju vlasnika graditeljske batine (da li im dati naknadu ili ne). Oni koji su protiv davanja naknade kau da je dunost vlasnika spomenika kulture da ga odrava, jer mu nitko nije kriv to ga ba on ima. Oni koji su za davanje naknade kau da su vlasnici ionako zakinuti jer oni ne smiju na tom spomeniku kulture raditi to hoe, ve ono to im drava dozvoli i stoga im treba dati naknadu. U Republici Hrvatskoj nema ba puno vlasnika spomenika kulture jer mi jo nismo doli do toga da ekonomski vrednujemo svoju graditeljsku batinu. Velika Britanija i Luksemburg su jedine koje preferiraju subvenciju za restauraciju. Evo nekoliko primjera iz europskih zemalja: Velika Britanija Drava nudi ili subvenciju za revitalizaciju ili porezne mjere i olakice. Subvencija znai davanje naknade prilikom vrenja adaptacije, a porezne mjere i olakice podrazumijevaju odbijanje trokova od profita koji ima vlasnik na svojem spomeniku kulture (ili mu se ne naplauje PDV). U Velikoj Britaniji zakonodavstvo izriito predvia subvenciju, dok su ostale zemlje vie za porezne olakice. Pravo subvencije ostvaruje se pod odreenim uvjetima u Velikoj Britaniji: vlasnik nije u stanju odrivo koristiti spomenik bez adaptacije, a ona mu je odbijena jer nain koritenja spomenika mora biti u skladu sa urbanistikim planovima. Porezne mjere i olakice Velika Britanija ne preferira, ali predvia neto drugo PDV za doputene preinake se smanjuje na 0% ako graevina ostane ili postane namijenjena stanovanju te pod uvjetom da radove vri poduzetnik ili privatna organizacija. Luksemburg Luksemburg ima povrinu od 2 578 km2 i ima 418 000 stanovnika. Vlada ve preko 20 godina provodi politiku poticanja ouvanja spomenika kulture i preferira iskljuivo subvencije za restauraciju. U Luksemburgu postoje tri vrste subvencija: subvencije za privatne osobe, subvencije za opine i crkve i subvencije za neprofitabilna udruenja i sindikate. Uvjeti su da vlasnik mora adaptirati vlasnitvo koje je starije od 1913. Subvencije moe dati drava, regija ili opina. One se dobivaju unatrag, a ne unaprijed. Nizozemska U Nizozemskoj je od 1984. u tijeku proces ukidanja subvencija, te se sve vie priklanja poreznim mjerama i olakicama. Da bi vlasnik mogao od poreza odbiti trokove restauracije mora ispuniti dva uvjeta: da je spomenik bio izvor prihoda prije radova i da mora isti izvor prihoda zadrati poslije izvrenja radova. Ista je stvar i sa poreznim mjerama i olakicama.

 Francuska U Francuskoj je takoer prisutan trend ukidanja subvencija i poveavanja drugih mjera naknade. Trokovi radova se u potpunosti odbijaju od ukupnih prihoda ako vlasnik ima spomenik kulture otvoren za javnost. Ako spomenik nije otvoren za javnost, smanjuju se odbitak (porezne olakice) za 50%. Belgija Subvencija se daje kada radovi postanu neophodni, a uvjet je da to bude propisano kraljevskim dekretom i svakom spomeniku se pristupa posebno. 1984. je donesen zakon da se porezne mjere i olakice mogu davati uz uvjet da se spomenici ne daju u najam (u stambene svrhe) i da su otvoreni za javnost.

Graditeljska batina i gospodarski razvitak

Spomenike kulture prvenstveno vezujemo za turizam. Revitalizacijom se takoer rjeavamo nezaposlenosti. Primjer je otok Krk. Krk je prije bio najposjeeniji otok u Hrvatskoj, a turisti su tu posjeivali prvenstveno kulturnu batinu. Krk ima 22 povijesne cjeline i puno spomenika kulture. Pitanje nezaposlenosti se rjeavalo revitalizacijom bili su potrebni majstori koji nisu uobiajeni, pa se poradilo na specijalizaciji takvih majstora.

LITERATURA
1. Tomislav Marasovi: Zatita graditeljskog nasljea, Split, Zagreb 1983. (uvod, povijesni pregled zatite, izvori) 2. Tomislav Marasovi: Aktivni pristup graditeljskom nasljeu, Split 1985. (cijela knjiga, najbitnije su metode) 3. Jadran Antolovi: Ekonomsko vrednovanje graditeljske batine, Zagreb 1999. (najvaniji su primjeri u svijetu i kod nas) 4. Narodne Novine Zakon o zatiti dobara i okoline (podjela po naem zakonu, porezne povlastice) 5. Bernard M. Feilden: Uvod u konzerviranje kulturnog nasljea, Zagreb 1981. (ba i nije jako bitno) Ivo Maroevi. Konzervatorsko novo iverje Tomislav Marasovi: Kulturna batina 1