Professional Documents
Culture Documents
Očuvanje I Zaštita Spomenika Kulture Ver 2 0
Očuvanje I Zaštita Spomenika Kulture Ver 2 0
I. Kulturno dobro ili kulturnu batinu, a negdje se to jo zove i "spomenikom kulture", ine: 1. Nepokretna kulturna dobra su nastala ljudskim radom od prapovijesti do danas (arheoloki i arhitektonski kompleksi), i oni se podrazumijevaju pod pojmom graditeljskog nasljea ili batine. To su sva ostvarenja graditeljstva u prolosti. 2. Pokretna kulturna batina su sva druga ostvarenja likovne i primijenjene umjetnosti (umjetniki obrt, kiparstvo, slikarstvo), a sve je to takoer nastalo djelovanjem ovjeka. Za njihovu zatitu i uvanje zadueni su muzeji. Dakle, nepokretni spomenici kulture (ili graditeljsko naslijee) zajedno sa pokretnim spomenicima kulture ine kulturno dobro. Prirodno naslijee ili batina su parkovi koji mogu biti memorijalni, hortikulturalni, a oni zajedno s kulturnim dobrom ine cjelinu. U zatiti graditeljskog naslijea sudjeluje vie razliitih znanosti: urbanizam, arheologija, umjetnost, etnologija, ekonomija... II. Graditeljsko nasljee (vrste graditeljskog nasljea) dijelimo na: a) graditeljske cjeline (gradske i ruralne, povijesni gradovi, naselja i etvrti) b) povijesne graevine (pojedinane ili skupine, dijele se na kulturne, vojne, civilne, javne zgrade, tvrave, dvorce, spomenike, privatne stambene zgrade) c) arheoloka nalazita (neistraena arheoloka nalazita - podruja u kojima su arheoloka istraivanja u tijeku) d) skupine graevina ili irih prostora kao to su to: - memorijalni spomenici (ukljueni u klasifikaciju 1981.) - prostori vrtne arhitekture - povijesni memorijalni parkovi - prirodno-graditeljske cjeline znaajne po svojim prirodnim osobinama III. Vrijednosti graditeljskog naslijea a) po osobinama mogu imati sljedee vrijednosti: 1. povijesnu (vezani uz osobu, dogaaj ili odraavaju kontinuitet) 2. starosnu vrijednost 3. umjetniku (likovne i estetske osobine) 4. ambijentalnu (ugoaj i atraktivnost) 5. urbanistiku (sklad i kvaliteta strukture) 6. vrijednost izvornosti (originalnost) 7. vrijednost rijetkosti 8. vrijednost reprezentativnosti (jedinstvenost, tipinost u svojoj vrsti, pojavi ili genezi) 9. vrijednost cjelovitosti (jedinstvo funkcije i oblika) b) po funkciji (ili znaaju) se dijele na one sa: 1. znanstvenim znaajem 2. odgojno-obrazovnim 3. kulturnim 4. kultnim 5. privredno-gospodarskim znaajem. IV. Ugroenost graditeljskog nasljea i uzroci propadanja Uzroci propadanja graditeljskog naslijea su mnogobrojni, a oituju se u potpunom ili djelominom ruenje objekata, nadogradnji i pregradnji, promjeni namjene i slino. Dijele se na: 1. dugotrajni (djeluju od samog trena nastajanja graditeljskog naslijea, to su klimatski uvjeti, djelovanje mikroorganizama, prirode i ovjeka) 2. trenutni (vezani su uz kataklizme, nepogode tipa potresa, erupcije vulkana, poplava i sl. Primjer je potres u Dubrovniku 1667. godine) 3. novi uzroci (to su ekoloki zroci, brza i nagla urbanizacija, tehnoloki razvitak...)
ovjekove radnje se mogu podijeliti na: 1. svjesne (vandalizam, ruenje iz ideolokih, politikih, vjerskih ili ekonomskih razloga... Primjer je mletako unitavanje simbola hrvatsko-ugarskog vladanja u Dalmaciji ili nacistiko ruenje idovskih sinagoga) 2. nesvjesne (nebriga, nemar, ratovi... Primjer je II. svjetski rat sa ruenjem Zadra, Montecassina, Varave...) V. Historiografija zatite graditeljskog nasljea Historiografija zatite graditeljskog nasljea obrauje povijest ljudskih akcija u svrhu ouvanja, obnove i ureenja nepokretnih kulturnih dobara. Historiografsko istraivanje razvitka zatite graditeljskog nasljea zasniva se na prouavanjima izvora koji mogu biti: 1. graevina i povijesna cjelina 2. grafiki (tehniki, fotografski snimci, stari katastarski planovi) 3. povijesni dokumenti i izvori 4. normativni akti 5. literatura iz odreenih znanstvenih disciplina. VI. Periodizacija razvoja zatite spomenika kulture kao znanosti 1. stari vijek (rimski period do 476.godine) 2. srednji vijek (od 476. do 15.st. odnosno gotike) 3. renesansno razdoblje i barok (tj. od gotike do baroka, od sredine 15.st. do sredine 18.st.; prvi put se uvodi svjesno istraivanje ranijeg) 4. razdoblje "klasicistike zatite" (klasicizam, od sredine 18.st. do sredine 19.st.; prvo razdoblje koje usvaja odreenu doktrinu o zatiti kulturnih dobara) 5. razdoblje "romantike zatite" (romantizam, od sredine do kraja 19.st.) 6. razdoblje "bioloke zatite" (od kraja 19.st. do sredine 20.st.) 7. razdoblje "aktivne zatite" (od sredine 20.st. do danas). Neki autori poinju povijesni pregled sa treim ili etvrtim razdobljem.
1. STARI VIJEK
Stari vijek ukljuuje prvenstveno rimski period, sve do kraja 5.st. Jedan od najstarijih primjera obnove graditeljske batine je restauracija Djoserove piramide koja je podignuta u 3.tis.pr.Kr., a njena se restauracija vri u 6.st.pr.Kr. Treba spomenuti i obnovu hramova u Grkoj. Naime, u Grkoj su su se prvo gradili drveni hramovi, pa tek onda kameni. Primjer je zamjena drvenih stupova kamenima na hramu boice Here. Rimljani se bave kolekcionarstvom te su se u Rimu sakupljala grka djela. Najpoznatiji kolekcionar bio je Asimius Pollio koji je ivio u doba Augusta. U 2.st., u Svom djelu "Vodi po Heladi" Pauzanije govori o zatiti spomenika. Djelo "Naturalis historia", Plinija Starijeg (23.pr.Kr.-79.po.Kr.) sadri podatke o starim spomenicima i njihovoj zatiti - obnova Cererina hrama u Rimu. U doba Augusta obnavlja se hram Kastora i Poluxa na rimskom Forumu, a za cara Trajana restaurira se Cezarov forum. Kasna antika donosi nove poglede i saznanja, posebno u filozofiji u 3.st.(Plotin i neoplatonizam; prije je bio realizam, racionalizam, materijalizam, a sada nastupa iracionalizam, duevne promjene, te se okree duhovnom i metaforikom). Jaa svijest o znaenju kulturnog nasljea u pogledu tradicije i kontinuiteta vladanja. Spomenici kulture ih sada vie zanimaju. Takoer je to bilo i pitanje vlasti (rimski vladari) i provala barbara. Pozitivan odnos prema umjetninama pokazuje rekompozicija kiparskih radova iz Hadrijanova vremena (2.st.) u novosagraenom Konstantinovu slavoluku (poetak 4.st.). Pedesetak godina nakon Milanskog edikta (313.) cara Konstantina, papa Damas I (366-84.) radi na obnovi i zatiti katakombi. Slijedi daljni razvitak kranstva, a posljedica je bio i jedan negativan primjer. Car Teodozije (34795.) je zapovjedio zatvaranje i ruenje poganskih svetita, graevina i spomenika. Car Majorijan (457-61.) je izdao edikt o zatiti starih graevina i spomenika i to je prvi poznati konzervatorski akt o tekom stanju spomenika kulture i primjeni zatite objekata. Za one koji rue spomenike, radi novih gradnji, bile su predviene stroge sankcije.
Barokno razdoblje (16-18.st.) Ovo je vrijeme kranske protureformacije to se ogleda i u prostornom oblikovanju. Nastoji se prekinuti tradicija, uvode se novi oblici. Barokna arhitektura ne doputa koegzistenciju razliitih stilova. Ipak razdoblje baroka dalo je svoj doprinos zatiti spomenika kulture: prve dekrete i propise za zatitu povijesnih graevina. U vedskoj je Gustav Adolf II (1594-1632.) osnovao 1630. prvi dravni konzervatorski zavod kako bi ispitao, popisao i sabrao sve stare spomenike. Karlo XI. (1660-97.) izdaje dva akta za zatitu spomenika: - 1666. Kraljevska proklamacija o povijesnim spomenicima i starinama - u njoj trai zatitu spomenika i sankcije protiv svih koji to narauavaju -1686. Eklezijastiki akt - odreuje zatitu crkava. Kasnije se (od 18.st.) donose pravni akti i u drugim zemljama, no njih ne prati teorija - trai se zatita, ali se ne objanjava nain njezina provoenja i metodski postupak restauracije. HRVATSKA Renesansa donosi prvi stvarni interes za starine i njihovo uvanje. Krajem 15. i poetkom 16.st. prvi to pokazuju prisutni. Marko Maruli (1450-1524.) i Dmino Papali su sakupljajui natpise stvorili zbirku u Splitu (Franjo Natalis Split, Petar Cipiko - Trogir). imun Begna se u Zadru bavi istraivanjem i kolekcionarstvom starih spomenika. Dominik Zavoreo u ibeniku 1603. objavljuje "De rebus dalmaticus". 1272. donesen je u Dubrovniku Statut o planskoj izgradnji. Od 16.st. javljaju se u Dubrovniku razni dokumenti iz kojih se vidi odnos prema urbanizmu i briga za povijesne spomenike. No puno je i negativnosti. Po naredbi mletakog providura rue se 1641. ostaci antikog Solina kako ne bi posluili kao tursko uporite. u 17. i 18.st. od tamo se odnosi kamena graa s doputenjem providura. Kasni barok kod nas oznaavaju ozbiljna istraivanja npr. austrijski arhitekt J.B.Fischer von Erlach 1721. u djelu "Studija historijske arhitekture" donosi idejnu rekonstrukciju Dioklecijanove palae u Splitu.
Neoklasino razdoblje donosi i prve rekompozicije arheolokih spomenika tzv. ANASTILOZA na brojnim iskopinama uruenih arhitektonskih dijelova. Obnova Pompeja. Javlja se interes za istraivanje i zatitu atenske Akropole (1754.). Partenon je stradao 1687. jer je sluio kao skladite municije. Lord Elgin je sa sobom u Englesku odnio mnogo skulptura. Hram Atene Nike je rekonstruiran 1836., a 1930. napravljena je djelomina rekompozicija Partenona. Krajem 19.st. poinje iskopavanje Propileja i obnova Erechteiona. Razdoblje od francuske revolucije 1789. do pada Napoleona 1814. imalo je negativne posljedice na kulturno nasljee. Uklanja se sve to je simbol feudalnog poretka i stalea koji je zbaen revolucijom. Rui se Bastilja, devastiraju se kraljevske grobnice u opatiji Saint Denis. HRVATSKA Splitski nadbiskupski muzej je utemeljen 1750., a 1821. otvara se Arheoloki Muzej u Splitu. Istrauje se Dioklecijanova palaa prvo pod francuskom vlau, a zatim pod austrijskom. Britanski arhitekt Robert Adams poduzeo je istraivanja Dioklecijanove palae te je u Londonu 1764. objavio djelo "Ruevine palae cara Dioklecijana u Splitu". Za vrijeme francuske uprave u Dalmaciji (1806-1813.), francuski je general Marmont, zagrieni klasicist, htio poruiti sve to nije antiko u Dioklecijanovoj palai. Sreom, to se nije dogodilo, osim to su srueni gradski bedemi iz 17.st. Ipak, u razdoblju austrijske uprave, poruen je najznaajniji sklop srednjovjekovne arhitekture u Splitu podignut u 15.st. na komunalnom trgu (Narodni trg) i dio katedrale (predromaniki zvonik splitske krstionice - najljepi primjer arhitekture ranog srednjeg vijeka u Dalmaciji. Vicko Andri (1793-1866.) je prvi konzervator u Splitu i Zadru u razdoblju 1854-1864. On je bio za "isti stil". Zamislio je proces ienja Dioklecijanove palae 1857., posebno juno proelje s nadogradnjom trokatnice u funkciji hotela, ali do toga nije dolo. To je neprihvatljivo jer degradira antiku fasadu, ali je zanimljivo jer pokuava rijeiti materijalnu osnovu za odravanje kulturnog nasljea novom funkcijom. Ipak, 1857., poruen je zvonik Sv. Martina nad Zlatnim vratima koji je predstavljao kasnosrednjovjekovnu pregradnju izvornog predromanikog zvonika. POZITIVNO - sustavni radovi na zatiti spomenika kulture - konzervatorske organizacije NEGATIVNO - uklanjanje svega to je nastalo poslije klasinog razdoblja.
restauratorski konzervatorski.
Restauratorski romantizam se javlja i razvija u Francuskoj odakle se iri dalje i traje kroz itavo 19.st. Zaetnik mu je E. E. Viollet le Duc. Potakle su ga devastacije znaajnih povijesnih graevina u doba graanske revolucije. S restauracijom burbonske dinastije pojaava se interes za spomenike nacionalne povijesti Francuske tako da ve 1820ih arhitekti poinju eksperimentirati s restauracijama pa se javljaju i prve reakcije na nekvalitetne obnove. 1827. osniva se Komisija za povijesne spomenike sa zadatkom istraivanja i ouvanja kulturne batine. Najvei restaurator povijesnih graevina 19.st. i najvei predstavnik pravca bio je Eugene Emmanuel Viollet le Duc (1814-79.). svojim istraivanjima i publikacijama (Rjenik francuske arhitekture od 11. do 16.st.) stvorio je osnovu za razvitak romantikih neostilova i eklekticizma. Zahtijeva prvo izradu planova, projekta i dobro
prouavanje spomenika prije restauracije te izraava stav o PRIRODI JEDINSTVA tj. STILSKOM JEDINSTVU pri obnovi, ali i voenje rauna i o kasnijim transformacijama objekta. Negativna je tenja za kompletiranjem nedovrenih spomenika u gotici i romanici. Jedna od njegovih poznatijih intervencija jest na povijesnom gradu Carcassone. Ta intervencija spada meu najranije zahvate na utvrenim gradovima (1859.). Njegov utjecaj iri se po drugim zemljama Europe. U Njemakoj je najpoznatiji primjer romantiarske restauracije obnova katedrale u Klnu gdje je radove izvrio F. Schmidt u romantiarskom duhu kompletiranja stilske cjeline. U Italiji se obnavlja predromanika crkva S. Maria in Cosmediu u Rimu. Uklonjena je barokna fasada kako bi se postiglo stilsko jedinstvo. Ranosrednjovjekovno proelje se slae s unutranjou i romanikim zvonikom. Uklonjeni su i Berninijevi zvonici s Panteona kojem je tako vraen izvorni izgled. U Veneciji je obnovljen zvonik sv. Marka iz 12.st. koji se uruio 1902. Rekonstruiran je na temelju dokumentacije.
Konzervatorski romantizam nastaje u Engleskoj. Javlja se kao protest zbog restauracije kulturne batine i
trai iskljuivo zatitu bez restauratorskih intervencija. Zaetnik i glavni ideolog mu je John Ruskin (1819-1900.), povjesniar umjetnosti, knjievnik, teoretiar i sociolog. Posebno se je oduevljavao mletakom gotikom i neogotikim stilovima. Osim njega bitan je jo i William Moors (1834-1896.), pjesnik i umjetnik koji se takoer protivi stilskim obnovama te osniva Drutvo za zatitu starih graevina. Razlike izmeu zaetnika dvaju romantiarskih pravaca Viollet-le-Duc John Ruskin Arhitekt Teoretiar Restaurator Konzervator Graditelj Nalazi ljepotu u spomenicima onakvima kakvi jesu Zalau se za: Obnovu Zatitu bez promjena Restauraciju Konzervaciju Priznaje samo konzervaciju i konsolidaciju, a za njega je svaka restauracija neprihvatljiva i lana Daleko vie odjeka je imao restauratorski pravac, i to u Njemakoj i Italiji najvie. Konzervatorski pravac se zalae za istu konzervaciju, bez restauracije, odnosno mijenjanja. HRVATSKA Poetak organizirane zatite spomenika kulture vezan je uz romantiarski restauratorski pravac. U 19.st. dolazi do prvih organiziranih akcija zatite i obnove na spomenicima kulture potaknutih prvenstveno buenjem nacionalne svijesti. Naime, u Hrvatskoj to je doba Ilirskog pokreta. Sredinom 19.st. javljaju se dvije organizacije znaajne za razvitak zatite kulturne batine u Hrvatskoj. U Zagrebu se, 1850., osniva Drutvo za jugoslavensku povestnicu i starine na ijem je elu Ivan Kukuljevi Sakcinski. Iste godine Austrija osniva Prvu konzervatorsku slubu u Hrvatskoj. Podruni konzervatori bili su: Ivan Kukuljevi Sakcinski za Hrvatsku i Slavoniju, P. Kandler za Istru i Vicko Andri za Dalmaciju. U Kninu se 1887. osniva Hrvatsko starinarsko drutvo (Lujo Marun), a 1894. u Splitu se osniva i drutvo Biha (Frano Buli). Prvi restauratorski radovi bili su: Obnova dvorca Trakoan 1853-56. Obnova zagrebake katedrale zapoeta u 18.st. (gotika); Restauratori Friedrich Scmidt i Herman Boll zastupali su istou stila prvenstveno gotikog tako da su na zapadnoj strani dograeni neogotiki zvonici koje katedrala zapravo nikad nije imala. Obnova zvonika splitske katedrale (1882-1908.); Zvonik je bio zapoet u 13.st. u oblicima zrele romanike, a zavren tek u 16.st. kad je izgraen renesansni zavrni kat. Obnovu je izvrio Alois Hauser, a zapoeta je 1840. te je zvonik obnovljen u romanikom stilu dok je gotiki dio izbaen. Zavrni renesansni kat nije obnovljen ve je sagraen predromaniki zavrni kat.
Pod istim vodstvom izvrene su obnove: trogirske loe, zvonika sv. Marka na Hvaru, Kneev dvor i Sponza u Dubrovniku, stare komunalne loe u Splitu. Sredinom 19.st. tj 1863. poruena je fasada dubrovake vijenice koja je nosila oblike kasne gotike iz 15.st., a zamijenjena je fasadom neorenesansnih oblika. Zvonik zadarske katedrale iz 1480. restauriran je 1892. Razdoblje romantizma je znaajno za ouvanje graditeljske batine: proiruje se interes zatite i na spomenike iz srednjeg vijeka osnivanje slubi za zatitu zakoni i propisi dva pravca ili doktrine u cilju obnove i zatite graditeljske batine.
nikakve rekonstrukcije ve samo anastiloza. Svi nalazi moraju biti in situ i popraeni preciznom znanstvenom i tehnikom dokumentacijom Austrijska konzervatorska kola pokazuje vrlo rigorozan stav bioloke zatite i oslanja se na Ruskinovom konzervatorskom pristupu, ali uz primjese suvremenog pristupa tj. prilagoava ga zahtjevima svoga vremena (znanstvena podloga i dokumentacija). Osnivai i glavni nosioci kole su beki povjesniari umjetnosti Alois Riegel i Max Dvorak. Alois Riegel (1858-1905.) na jednak nain tretira sve umjetnike pravce i svaki segment graevine. Za njega je svako razdoblje povijesti umjetnosti jednako bitno pa tako i svaki povijesni stil. On nastoji u Austriji izgraditi mreu konzervatorskih zavoda. Max Dvorak (1874-1921.) nastavlja u istom duhu. I on je bio za jedanako vrednovanje svih arhitektonskih pravaca. Bio je protiv istoe stila. Poznat je po krilatici konzervirati, ne restaurirati. Angairao se za otvaranje zavoda pa i kod nas jer su Slavonija, Hrvatska, Istra i Dalmacija tada pod Austrijom (Karaman, Buli). Austrijska je konzervatorska kola imala vie utjecaja na razvoj konzervatorskih znanosti u zemljama koje su bile pod Austrijom. 1931. doneena je Atenska povelja koja je temeljena na Talijanskoj. Atenska povelja se zalae za naputanje cjelovitih restauracija i predlae samo konzervaciju i odravanje spomenika. Restauracija se vri samo kad je doista nuna kako bi se sprijeilo ruenje i degradacija spomenika te je potrebno svaki stil jednako tretirati, a u sluaju arheolokih lokaliteta restauraciju treba u potpunosti iskljuiti osim u sluaju rekompozicije anastiloze. Prihvaa se i uporaba znanstvenih metoda ako su u skladu s okolinom. Naglasci povelje zatite: radove mora pratiti iscrpna znanstvena i tehnika dokumentacija nova funkcija spomenika da, ali se ne smije suvie razlikovati od izvorne kako ne bi prouzrokovala bitne modifikacije neke zgrade vaan je i respekt prema ambijentu novi dodaci (konsolidacija, praktina upotreba) se trebaju svesti na najmanju moguu mjeru i izvesti jednostavno, bez ukrasnih detalja svi novi dijelovi moraju biti jasno oznaeni. HRVATSKA U Hrvatskoj se bioloka zatita razvija pod austrijskom vlau. 1910. osniva se Zemaljsko Povjerenstvo za uvanje umjetnikih i historijskih spomenika u Hrvatskoj i Slavoniji. Tajnik povjerenstva bio je uro Szabo. Ostali lanovi su bili Tadija Smiiklas, Vjekoslav Klai, Josip Brunmid, Viktor Hoffiler, Viktor Kovai 1918. osniva se Konzervatorski ured za Dalmaciju elu sa don Franom Buliem, a poslije Ljubom Karamanom. Don Frane Buli (1846-1934.) je na prvi arheolog i konzervator. Zavrio je studij u Beu klasinu filologiju, arheologiju i epigrafiku. Bio je direktor Arheolokog muzeja u Splitu, konzervator starina (Salona, Dioklecijanova palaa, posebno zanimanje iskazao je za starohrvatsku arheologiju, Muzej hrvatskih starina u Kninu, Drutvo Biha). Ljubo Karaman (1886-1971.) je prvi istaknuti povjesniar umjetnosti Splita i Dalmacije koji se afirmirao znanstvenim istraivanjima i zatitom spomenika. Od 1941. do 1950. bio je direktor Konzervatorskog zavoda u Zagrebu. Njegovi teoretski pogledi su potpuno u skladu s biolokom zatitom (konzervirati, a ne restaurirati). Od radova i intervencija na naem podruju treba spomenuti: radove na Peristilu i Vestibulu u Dioklecijanovoj palai. Prilikom obnove Vestibula, koji je bio vrlo trona kupola, primijenilo se naelo konsolidacije armiranim betonskim rebrima, a to znai da se nainilo tono vidljivim to je od novog, modernog materijala (kao npr. rebra koja dre kupolu), a to je original. To je u skladu sa zahtjevima biolokog pravca. No u ovom sluaju nagrivalo je graevinu pa je kasnije maknuto. S II.sv.ratom zavrava period bioloke zatite. Slijedi aktivna zatita. Vanost bioloke zatite: jednaki tretman svih stilova znanstveni pristup i podrobna dokumentacija primjena konzervacije i restauracije prvi meunarodni dokument o zatiti spomenika Atenska povelja.
Zaslugom meunarodne organizacije za zatitu graditeljske i umjetnike batine UNESCO osnovane su u Rimu sljedee organizacije: ICCROM Meunarodni centar za studij zatite i obnove kulturnih dobara ICOM Meunarodno vijee za muzeje IIC Meunarodni institut za zatitu povijesnih i umjetnikih djela. Na poticaj UN-a i UNESCO-a odrani su i doneseni: 1954. Haagka konvencija o zatiti spomenika kulture u sluaju ratnog sukoba 1956. preporuka iz New Delhija o principima pri arheolokim iskopavanjima 1964. Meunarodni kongres arhitekata i tehniara u Veneciji i osnovan je ICOMOS Meunarodni savjet za spomenike i podruja. Na istom je kongresu je sastavljena nova meunarodna povelja zatite Venecijanska Povelja koja je danas najznaajniji dokument za zatitu graditeljskog naslijea. Ona se svojom doktrinom nastavlja na znanstveno konzervatorstvo, ali ga dopunjuje nekim novim pogledima. Proiruje pojam spomenik na urbani i pejzani ambijent. Restauracija prestaje tamo gdje poinje hipoteza. U arheologiji je mogua samo rekompozicija; kompiliranje, ako je nuno, nosit e obiljeja naeg vremena. Europski savjet, nevladina meunarodna udruga, organizirala je niz meunarodnih simpozija od 1965. do 1968. Ukupno je bilo pet takvih simpozija: Barcelona, Be, Bath u Velikoj Britaniji, Haag i Avignon. 1971. odrana je konferencija u Splitu i usvojena je Splitska deklaracija koja govori o potrebi angairanja lokalnih vlasti u zatiti spomenike kulture. 1975. donesena je Amsterdamska deklaracija koja nadopunjava Venecijansku povelju. Amsterdamska deklaracija smatra da se ne treba oslanjat samo na spomenike kulture ve i na kompletni ambijent (Atenska povelja samo suzdrano upozorava na zatitu ambijenata) integralna zatita ime tradicionalna zatita pojedinanih spomenika konano ustupa mjesto politici ouvanja cjelovitih starih ambijenata u gradovima, naseljima i irim prostorima. Integralna zatita razumijeva i ukljuivanje graditeljskog nasljea u drutveni ivot (koritenje). Ovo je najobilniji dokument za zatitu graditeljskog naslijea. 1976. UNESCO je odrao konferenciju u Nairobiju koja ide jo odlunije u tom pravcu. HRVATSKA U Hrvatskoj se poslije rata pristupilo organiziranju konzervatorskih slubi, popisu spomenika kulture i opsenih radova na zatiti i obnovi poruenih i ugroenih graevina. Javlja se mrea zatitarskih slubi po cijeloj zemlji. Glavni predstavnici i zagovarai su: Cvito Fiskovi, A.Mohorovii, Miljenko Domjan (Konzervatorski zavod u Zagrebu), Anelka Horvat (Zagreb), Duko Kekemet, Tomislav Marasovi, I. Marojevi (Arheoloki muzej u Splitu), Ivo Petriciolli, Milan Prelog, Dasen Vrsalovi, M. Mui, . Bokovi U Zadru se provodi obnova grada koji je stradao u bombardiranju 1944. Obnavlja se Dioklecijanova palaa (revitalizacija i rekonstrukcija), a radove vodi Cvito Fiskovi. Obnavlja se ibenska vijenica, Dubrovnik 1975. u Splitu se organizira prvi postdiplomski studij konzervacije vezan za zatitu naslijea. Na svjetskoj razini je konzervatorski studij u Rimu. Niz arheologa: Ivo Bojanovski, Branimir Gabrievi, Duje Rendi-Mioevi, Mate Sui Niz konzervatora: M. Domjan, C. Fiskovi, A. Horvat, T. Marasovi, Petricioli, Prelog, Raduni, Vrsalovi
5. Razliite metode intervencija Metode se odabiru prema karakteru povijesne sredine ili graevine. One pokazuju razliite stupnjeve zahvata kao to su: konzervacija i konsolidacija zatiuje se sredina na osnovi zateenog stanja adaptacija i revitalizacija cjeline ili graevine se preureuju za nove ili oivljavaju za prvobitne namjene anastiloza rekomponiraju se dijelovi koji nedostaju (uglavnom na arheolokim podrujima i objektima) restauracija u veoj ili manjoj mjeri obnavljaju se dijelovi graevina ili cjelina rekonstrukcija ponovno se izgrauju porueni povijesni objekti ili cjeline na osnovi egzaktnog reproduciranja prvobitnog stanja ili novim oblicima usklaenim s ambijentom interpolacija unosi nove objekte u povijesno tkivo dislokacija premjeta izvorni objekt ili cjelinu na novo mjesto replika izraivanje kopije po uzoru na izvorno ostvarenje nova ambijentalna izgradnja zadraava tradicionalni karakter graditeljstva povijesnim reminiscencijama. Sada emo ovo promotriti malo detaljnije:
Zatita cjelina se ne ograniava samo na stare gradove ve obuhvaa i ruralna naselja (ipak rijetko jer nedostaje novca). Primjer je selo Halloko u Maarskoj s crkvom i tvravom iz 14.st. 3. irenje od europskih iskustava do zatite kao svjetskog procesa (na svim kontinentima i u drugim civilizacijama) Posljedica je irenja svijesti o potrebi ouvanja kulturnih dobara na sve zemlje i kontinente. Pri tome su najveu ulogu odigrale meunarodne organizacije poput UNESCO-a, ICOMOS-a, ICCROM-a i IFHP-a. Anthony Island je mali otoi u arhipelagu Queen Charlotte Islands u British Columbiji. To je selo iezlog naroda Haida. titi se kao jedna od najvrijednijih grobnih i totemskih spomenika zapadne polutke. Kilwa i Songo Mnara su dva mala otoia uz tanzanijsku obalu koji su bili znaajni u srednjem vijeku. Tvrava Lahore u Pakistanu sa spomenicima od 11.st. do danas Arheoloki park Quirigua u istonoj Gvatemali koji spada meu znaajnije ostatke velike civilizacije Maya. 4. Od uskog konzervatorskog do sloenog socio-ekonomskog i urbanolokog pristupa Stara jezgra Splita je dobar primjer (i okolni prostor: Katelanski zaljev, Trogir). Shvaanje zatite polazi od povijesnih, umjetnikih, ambijentalnih, prostornih i drugih vrijednosti graevina i cjelina, ali ne iskljuuje ni druge aspekte problema kao to su: teki stambeni uvjeti ivota u takvim povijesnim prostorima dotrajala infrastruktura socijalna degradacija zamjenom ranije strukture siromanijim stanovnitvom ili umjetnim stvaranjem elitnog sloja (gentrification) ekonomska degradacija gdje tradicionalni ekonomski izvori naputaju jezgru ili ekonomsko preoptereenje neregulirani promet industrija u iroj povijesnoj okolini pa se stvaraju ekoloki problemi. Svi se ti problemi nastoje rijeiti kroz prostorne i urbanistike planove, a u interesu ouvanja autentinosti graditeljskog nasljea i njegova kontinuiteta u dananjim ivotnim uvjetima.
II. PROTAGONISTI I NOSIOCI AKTIVNOG PRISTUPA GRADITELJSKOM NASLJEU 1. Organizacija zatite i ureenja graditeljskog nasljea
Do kraja II.sv.rata protagonisti zatite bili su iskljuivo konzervatorske slube tj. strunjaci u centralnim zavodima za zatitu spomenika. Razvojem koncepcije aktivne zatite to se iri i na: ukljuivanje institucija i strunjaka drugih profila u zatitne akcije, u prvom redu urbanista i urbanistikih zavoda (strune slube) prenoenje mjerodavnosti zatite nasljea na organe vlasti (drutveno-politike zajednice) 1960ih se batina dijeli na nepokretna kulturna dobra te se povjerava zavodima za zatitu spomenika kulture i pokretna kulturna dobra koja se preputaju muzejima i galerijama. ira javnost (graanstvo) STRUNE SLUBE I ORGANIZACIJE (dokumentacijska obrada, radovi, inspekcije) Zavodi za zatitu kulturnih dobara (Zavod za zatitu spomenika kulture; evidencija, registracija, inspekcija, nadzor). U naoj zemlji mreu zavoda ine: opinski (gradski), regionalni i dravni. Urbanistiki zavodi nosioci su prostornih i urbanistikih planova. Kod nas djeluju kao organi drutvenopolitikih zajednica (opinske skuptine) te urbanistiki instituti kao samostalne organizacije (katedre na fakultetima). Organizacije viestruke ovlasti koje u sebi objedinjuju zadatke zatite, urbanizma i organizacija za izgradnju. Organizacije (zavodi) za izgradnju grada itav niz drugih institucija kao to su: sveuilini zavodi (katedre) npr. Zavod za graditeljsko nasljee Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, muzeji Organizacije za realizaciju zatitnih radova (npr. Restauratorski zavod Hrvatske) Nacionalne strune organizacije Urbanistika drutva u gradovima i upanijama
Meunarodne strune organizacije: ICCROM Meunarodni centar za studij zatite i obnove kulturnih dobara, osnovao ga je UNESCO u Rimu 1959. ICOMOS Meunarodni savjet za spomenike i podruja, osnovan u Veneciji 1964. ICOM Meunarodni savjet za muzeje IIC Meunarodni institut za zatitu povijesnih i umjetnikih djela. DRUTVENO-POLITIKE ZAJEDNICE Trebale bi biti ona tijela koja na prijedlog strune slube proglaavaju dobra graditeljske i prirodne batine. Europski savjet sjedite u Strasbourgu UNEP United Nations Environment Program U ove su organizacije ukljuene vlade pojedinih zemalja (lanica). SUDJELOVANJE STANOVNITVA Osim protagonista zatiti graditeljskog nasljea pridonosi i utjecaj javnosti koju se nastoji educirati, pa se tako javljaju razne institucije i pokreti kojima bi se probudila svijest u javnosti. Velika Britanija: Commons Preservations Society u Londonu 1865., udruenje Civic Trust 1957., National Trust od velikog znaenja za probleme zatite urbanih cjelina Italija: Italia Nostra (1956., najutjecajnija u zatiti graditeljske batine), ANCSA (Nacionalno udruenje povijesno-umjetnikih centara, 1960.) Hrvatska: Drutvo prijatelja dubrovakih starina 1950ih, Drutvo prijatelja kulturne batine u Splitu Vanu ulogu u animiranju graana za akcije zatite i ureenja graditeljske batine imaju sredstva za informiranje: novine, televizija, filmovi, publikacije.
Popisno-registracijska obrada Izvodi je zatitarska sluba sve do zadnje etape kada tu ulogu preuzimaju mjerodavne slube. Dijeli se na est podfaza: 1. zatitni popis (inventar) graditeljskog nasljea Od poetka formiranja, uglavnom sredinom 20.st., slube zatite spomenika vre popise graditeljskog i kulturnog nasljea. Kod nas tu zadau imaju Zavodi za zatitu spomenika. Na Simpoziju Europskog savjeta 1965. u Barceloni i Palmi osmislio se Meunarodni inventarski model koji predlae da se graditeljsko naslijee dijeli na dvije osnovne skupine: spomenike (crkvena i grobna arhitektura, vojnika arhitektura, javna civilna arhitektura, privatna stambena arhitektura, industrijska, poljoprivredna i druga privredna arhitektura). podruja (prirodna podruja, povijesna podruja, znanstvena podruja, gradska podruja i povijesne cjeline, podruja mjeovitih vrijednosti). Predloeni inventar uvodi i kategorizaciju zatienih podruja na tri osnovna stupnja: potpuna zatita podruja, podruja s predominantnom zatitom i podruje s predominantnim novim razvojem. Slina kategorizacija postoji i za spomenike: integralna zatita pojedinog objekta, zatita pojedinih dijelova i mogunost modifikacije ostalih, mogunost zamjene novim objektima koji trebaju sauvati ambijentalni karakter cjeline. Za svaku kategoriju, spomenik ili podruje, postoji inventarski list od dvije stranice gdje se nalaze svi potrebni elementi koji nam govore o samom spomeniku i njegovoj zatiti (opis poloaja, naziv, vrijeme nastanka, stanje ouvanosti, predloene mjere zatite). Ovaj inventar je osnova na kojoj se temelji sve ostalo. 2. valorizacija preventivne zatite Ovo je vrlo sloeni postupak. To je zapravo vrednovanje preventivne zatite i temelji se na osnovnim podacima iz inventara. Ovo je zatitna valorizacija, a u sljedeoj fazi (analitiko i plansko-projektnoj) javit e se znanstvena valorizacija koja se temelji na mnogo iscrpnijoj dokumentaciji. Valorizacijom se vri utvrivanje vrijednosti pojedinih dobara s gledita njihovih svojstava (izvornosti, rijetkosti, reprezentativnosti, raznolikosti, cjelovitosti, ambijentalnih, pejzanih i estetsko-umjetnikih vrijednosti) i drutvenog znaaja. 3. kategorizacija graditeljskog nasljea Kategorizacija je postupak kojima se na osnovi valorizacije, a prvenstveno radi preventivne zatite, nepokretna kulturna dobra svrstavaju prema osnovnim vrijednosnim skupinama kategorije. Postoje tri kategorije: dobro iznimnog znaaja, dobro velikog znaaja i dobro normalnog znaaja odnosno: dobra ireg nacionalnog znaaja i ona iz Registra svjetske batine dobra od ireg nacionalnog znaenja s karakteristinim osobinama odreenog vremena sva ostala znaajna dobra. 4.reimi preventivne zatite Reimi preventivne zatite nastaju na temelju dokumentacije preventivne zatite. Postoje tri stupnja zatite prirodne i graditeljske batine: zatita prvog stupnja spomenici na kojima ne smije biti intervencije, podruja najviih vrijednosti koja trebaju ostati neizmjenjena zatita drugog stupnja spomenici na kojima smije biti intervencije, ali one koja ga nee otetiti i promijeniti izvorno stanje zatita treeg stupnja spomenici koji dozvoljavaju intervenciju, moe se promijeniti izvorno stanje ali uz najvee mogue ouvanje izvornog karaktera ambijenta. 5. proglaenje zatite U prvoj fazi radi se o dokumentaciji kao osnovi za plansko-analitiku fazu, a druga faza je bitna jer tada nastaju pravi planovi, odnosno projekti. Proglaenje zatite je prijedlog koji donosi zatitarska sluba. Prijedlog sadri opis i granice dobra, program (smjernice) za zatitu, koritenje, ureenje i odravanje, oznaku organizacije kojoj se povjerava uprava nad tim dobrom. 6. registracija graditeljskog nasljea Registracija nepokretnih dobara je zavrni postupak u ovoj fazi. To je pravni akt kojim se dobro registrira u registre po vrstama. Ovo je prva podfaza koja nije zatitarska, ve je rade drutveno-politike organizacije. Upisuje se u katastarske knjige.
Analitiko i plansko-projektna obrada Kada je jedan spomenik postao spomenikom kulture trebaju se izvesti radovi da se zaustavi proces raspadanja. Analiza i dokumentacija zateenog stanja Analiza i dokumentacija zateenog stanja sadri u sebi dva osnovna dokumentaciona postupka: tehniki i analitiko-istraivaki. Tehnika dokumentacija su arhitektonski i fotografski snimci. Praksa ove dokumentacije je poela jo u 19.st. To su crtei kompletnog stanja jedne cjeline. Snimci mogu biti fotografski, aerofotogrametrijski, fotogrametrijski i drugi, a sadre tlocrte svih katova, presjeka, krovova, crtee fasada i svih detalja na kljunim mjestima u mjerilu 1:100 ili 1:200 ako su vei kompleksi. Fotografski snimci nadopunjavaju arhitektonske snimke. Aerofotogrametrijski snimci se uzimaju iz aviona i sl. Postoji i cijeli niz drugih snimaka kao to su aerosnimci, elektromagnetni snimci (mi to jo nemamo), stratigrafski snimci, fotografske sonde i dr. Istraivako-analitika dokumentacija se zasniva na detaljnom istraivanju jednog spomenika kulture, na zateenom stanju, povijesnom razvoju i nizu faktora koji su mogli i mogu utjecati na njega. Jedan od zatitara koji je izraivao jako dobru istraivako-analitiku dokumentaciju je J. Marasovi koji je predloio tri toke kako obraivati dokumentaciju: obrada na osnovi izravnog prouavanja objekta ili ambijenta (dokumentacija zateenog stanja), obrada na osnovi prouavanja podataka iz prolosti i na kraju obrada na osnovi prouavanja razliitih utjecaja na nastanak nekog objekta ili cjeline (prirodni uvjeti, klima, karakteristike zemljita, drutveno-ekonomske prilike, tehnike mogunosti, namjena, graditeljska tradicija nekog kraja). Ejnar Dyggve je radio vrlo preciznu i uzornu dokumentaciju vezanu uz Salonu. Milan Prelog radi temeljnu dokumentaciju Porea, Petricioli za Zadar, za Split Danas se pojavio niz novih faktora koji uzrokuju bri raspad: industrijalizacija, ekoloki problemi, urbanizacija, demografska ekspanzija Istraivanje i obrada prvobitnog stanja i razvitka povijesnih graevina i cjelina Ovo je vrlo vaana dionica procesa. Prouavanje prvobitnog stanja i razvitka temelji se na: analizi dananjeg stanja, podacima iz povijesnih izvora i komparativnoj grai. Prvobitno se stanje osim opisno prikazuje i grafiki (na samom poetku su rekonstrukcije Dioklecijanove plae Roberta Adama iz sredine 18.st., slijede radovi G. Niemanna i E. Hebrarda poetkom 20.st., . M. Ivekovia i E. Dyggvea izmeu dva rata). Prouavanje uzroka degradacije Uzroci su vrlo sloeni i do njih se dolazi analizama dananjeg stanja i povijesnog razvitka. Znanstvena valorizacija i drutvena verifikacija Ponovno dolaze na red valorizacije drutvena i znanstvena. One se ne razlikuju od valorizacije preventivne zatite u prethodnoj fazi, ali su ovima podloge znatno temeljitije. Znanstvena valorizacija je nepromjenjiva (ocjena apsolutne vrijednosti nekog objekta ili podruja), a drutvena valorizacija je prilagodljiva vremenu, modi i financijskoj situaciji (ocjena relativne vrijednosti u odreenom vremenu i na odreenom prostoru). Planovi i projekti Na osnovi programa zatite izrauju dugoroni, srednjoroni i neposredni planovi zatite koja se provodi kroz niz projekata, a to pripada sljedeoj fazi. Izvedba radova na graditeljskom nasljeu Ovo je faza u kojoj se provode planovi i projekti. Izvoenje radova svodi se na dva osnovna tipa: specijalizirane radne organizacije za konzervaciju i rekonstrukciju angairanje opih graevinskih firmi za radove na povijesnim ambijentima. Mi nemamo ba usko specijalizirana poduzea koja izvode radove ve to sve ide preko Zavoda za zatitu spomenika, a radove izvode graevinske firme. Ovo je moda i na najvei problem. Takvim se poslovima bave Hrvatski restauratorski zavod (nastao 1997. spajanjem Zavoda za restauriranje umjetnina i Restauratorskog zavoda Hrvatske) te tvrtka ING-GRAD osnovana 1985. Stalno odravanje i inspekcija Nakon nekog odreenog vremena inspekcije su obavezne. Pod inspekcijom se podrazumijeva nadzor nad povijesnim graevinama u redovitim vremenskim razmacima.
konzervacija javlja se u doba romantizma adaptacija revitalizacija svojstvena ovom razdoblju rekompozicija (anastiloza) uvedena u razdoblju bioloke zatite restauracija poznata u svim povijesnim razdobljima rekonstrukcija interpolacija i dopune u povijesnim sredinama dislokacija replika i muzeji na otvorenom nova izgradnja s povijesnim reminiscencijama.
Konzervacija odravanje konsolidacija zatitni dodaci Konzervacija podrazumijeva da se zateeno stanje na nekom spomeniku kulture ne mijenja, da se ne poduzimaju nikakve preinake. Ona u sebi ukljuuje i potrebne akcije konsolidacije odnosno odravanja to moe biti vezano
uz zamjenu pojedinih dijelova. U Venecijanskoj povelji stoji: Konzervacija spomenika na prvom mjestu zahtijeva njihovo stalno odravanje. Konzervacija se primjenjuje u sluaju: kada je graditeljsko dobro u takvom stupnju ouvanosti, s takvom prezentacijom i u takvoj primjerenoj namjeni, da osim konsolidacijskih radova nema potrebe za bilo kakvom intervencijom kojom bi se mijenjao njen karakter ili namjena kad je graditeljsko dobro toliko porueno da predstavlja arheoloki objekt kod kojeg nisu dozvoljeni niti potrebni nikakvi bitni zahvati (osim konsolidacijskih). Konzervaciju je daleko lake izvriti na pojedinanom spomeniku jer je na veini kompleksa neizvediva. Osnovna svojstva konzervacije su: odravanje, konsolidacija te zatitni dodaci. Odravanje je esto vezano uz izmjenu tronih dijelova. Kao ekstremni primjer navodi se utvreno naselje na sjeveru Sahare koje je napravljeno od blata i neprestano se kao cjelina mora obnavljati istim materijalom blatom. Iako se oblik i namjena odravaju nije mogue odrediti koliko je ostalo od izvorne grae. Drugi primjer konstantnog odravanja je japanski kompleks hramova Ise Naiku iz 7.st. Oni su napravljeni od krhkog utog empresa, a kako Japan ima vlanu klimu svakih 20 godina se gradi potpuno novi hram. Pod konzervacijom i odravanjem se podrazumijeva opskrba graevina nuno potrebnim tehnikim ureajima (komunalne instalacije) i niz konsolidacijskih radova (uvrivanje temelja, zidova). Tehniki postupci konsolidacije prate i druge metode (anastiloza, restauracija). Postoji cijeli niz postupaka kojima se spomenik odrava, kao to su popravak zidova ili krovova. Uz odravanje su esto vezani i zatitni dodaci koji mogu biti: privremenog (zatitni krovovi) ili trajnog karaktera (krovovi). Mogu se dodati i zatitni dodaci koji bi sprijeili propadanje. Neuspjeli primjer je zatitna zgrada uokolo Augustovog rtvenika mira (Ara Pacis ima stakleno zvono) u Rimu. Kod povijesnih gradova i naselja mnogo je tee govoriti o apsolutnoj konzervaciji jer su to jako kompleksni organizmi. Primjeri konzervacije prvobitnog povijesnog tkiva su: Rothenburg ob der Tauber u Njemakoj, San Giminiano u Italiji, Williamsburg u SAD-u, sv. Stefan u Crnoj Gori. Adaptacija revitalizacija Metoda adaptacije i revitalizacije javlja se usporedno s drugim metodama tj. s konzervacijom ili pak veim ili manjim restauratorskim zahvatima. To je jedna od najefikasnijih metoda aktivne zatite i najvanija je jer podrazumijeva davanje funkcije odreenom spomeniku. Funkcija moe biti ona koju je spomenik nekad imao ili to moe biti funkcija koja mu danas najbolje odgovara. Venecijanska povelja govori o davanju namjena, ali se pri tome zabranjuje mijenjanje izgleda graevine. O tome govori i Amsterdamska deklaracija. Kada se odreuje nova funkcija vodi se briga o tome koju je funkciju spomenik prije imao i da li e nova biti u skladu s njom. Najpovoljnije bi bilo vratiti prvobitnu funkciju spomeniku to je revitalizacija. Brojni su primjeri uspjenih rezultata revitalizacije: crkva svete Trojice u Splitu (obnova kupole + vraanje kultne svrhe revitalizacija u kombinaciji s restauracijom), crkva svete Marije u Zadru, sklop blagovaonice (triklinija) u Dioklecijanovoj palai, kanalizacijski sustav Dioklecijanove palae. Mnogo uobiajeniji nain revitalizacijske metode je adaptacija povijesne graevine za neku drugu namjenu. Najee su u pitanju stambene ili crkvene zgrade: dvorci, palae, crkve, samostani koji postaju muzeji ili galerije. Primjeri uspjenih adaptacija su brojni (Palazzo Bianco u Genovi u muzej, prostor uz apsidu crkve San Lorenzo u Genovi u muzej, crkva San Salvatore u Palermu u koncertni prostor). Postoje i negativni primjeri: crkva sv. Tome u Zadru (u prodavaonicu plastine galanterije Jugoplastika), crkva sv. Roka u Hvaru (postala je stambena zgrada). U duanu nasuprot Centralu u Zadru nalazi se jedan rimski mozaik kojeg je bivi vlasnik duana zacementirao. Primjeri revitalizacije cjelina su otoi sv. Stefan u Crnoj Gori (revitalizacija povijesne cjeline i potpuna izmjena funkcija: naselje je pretvoreno u hotel visoke kategorije) i Primoten (gradi koji je prije imao i polururalni karakter, uz onaj urbani, te su razvojem tehnologije svi ti agro-prostori preureeni u turistika mjesta). Rekompozicija (anastiloza) Rekompozicija (anastiloza) je metoda kojom se porueni izvorni dijelovi postavljaju na svoje mjesto i u svoju prvobitnu funkciju (blaa varijanta revitalizacije). Koristi se samostalno (arheoloki lokaliteti) ili u kombinaciji sa drugim metodama restauracije i revitalizacije. Potpuna rekompozicije mogua je kod naglih razaranja: rat, potres, havarije npr. Skopje 1963.
Djelomina anastiloza najuobiajenija je metoda pri obnovi i ureenju arheolokih objekata graenih od kamena (dakle kad postoje ostaci kamene arhitekture). Najpoznatiji primjeri su: Paestum, Agrigent, Selinunt, Segesta... Pri tome se kod vezivanja izvornih elemenata koristio i suvremeni materijal (beton, eljezo). Ne mora se koristiti samo na pojedinanim graevinama, ve moe i kod povijesnih cjelina: npr. kod ruevina Timgada u Aliru. Primjena anastiloze odobrena je Atenskom poveljom 1931., a to potvruje i Venecijanska povelja iz 1964. Primjeri anastiloze na ovim prostorima: Galerijeva kasnoantika palaa u Gamzigradu, palaa Grisogono-Cipci na Peristilu u Splitu koja je primjer kombinacije ove metode sa restauracijom i revitalizacijom jer se na spomeniku ne mora strogo primjenjivati jedna metoda ve moe biti i vie njih (gornjem katu fasade vraen je izgled iz renesanse). Restauracija Restauracija je postupak obnove graditeljskog nasljea u izvornom obliku ili u obliku najprikladnijem za zatitu, prezentaciju i koritenje (najstarija metoda). To je postupak kojim se mijenjaju ili dodaju dijelovi koji nedostaju, a koji su postojali u izvornom izgledu ili u jednoj od razvojnih faza. Restauracija je jedna od najstarijih metoda i metoda koja je najee kritizirana. Osobito se razvila s francuskim restauracijskim pravcem u romantizmu. Atenska povelja iz 1931. je na neki nain zabranjuje: Restauracija spomenika je operacija koja se moe vriti samo u izuzetnim sluajevima. U sluaju kad se obnove ine neophodnima zbog degradacije i ruenja preporua se uvaavanje povijesnog i umjetnikog djela prolosti, a Venecijanska i Amsterdamska povelja ju tretiraju neto blae. Venecijanska povelje kae da se restauracija Zaustavljaondje gdje poinje pretpostavka. esto je proglaavana neprihvatljivom metodom, ali nakon II.sv.rata uoeno je da bi primjena iskljuivo konzervacije praktino znaila gubitak nasljea. Bez obzira na kritike, restauracija su u praksi znatno koristi. Naela restauracije su: U restauraciji povijesnih graevina mogua je obnova odnosno ugradnja novih elemenata, ali je nove dijelove nuno svesti na najmanju moguu mjeru. Restauracija ne moe imati za cilj samo vraanje prvobitnog izgleda ve ouvanje autentinih vrijednosti. Mora se zasnivati na poznatim elementima (nedopustiva obnova na osnovi analogija). Novi dijelovi moraju biti obiljeeni kako bi ih se razlikovalo od autentinih. U ranijim fazama se nastojalo napraviti te dodatke od materijala koji je razliit od materijala od kojeg je napravljen sam spomenik ili se nastoji taj materijal obraditi na drugaiji nain (npr. zidovi se malo udube ili ispupe). Suvremene metode doputaju i primjenu nove graevne tehnologije (eline konstrukcije, armirani beton), ali je njihova upotreba pogodnija u skrivenim dijelovima strukture (nevidljivi su). Prilikom restauracije se nastoji ne obnavljati detalje osim ako je to doista neophodno. U Hrvatskoj se ova metoda primijenila na podrumskom prostorijama Dioklecijanove palae. Tih prostorija ima puno, ali se restauriralo samo 1% od ukupnih zidanih povrina autentinih prostora, a 99% je ostalo originalno. U Dioklecijanovoj palai se koristila i revitalizacija (zapadni podrumi imaju funkciju koncertnih i izlobenih dvorana, sredinji prostori su pretvoreni u suvernirnice, a istoni su predvieni za trgovake namjene). Restauracija je primijenjena i pri obnovi bloka jugozapadno od Peristila na istonoj je fasadi primijenjena konzervacija uz manje dopune rimskih lukova, a kod sjeverne je fasade obnovljena prvobitna kompozicija fasade. Uslijedila je revitalizacija. Slian postupak primijenjen je i na palai Grisogono-Cipci gdje su primijenjene anastiloza i restauracija. Palaa kraj Zlatnih Vrata u Dioklecijanovoj palai je bila dosta naruena i dobila je puno modernistikih elemenata. Tu je dolo do propadanja i odlueno je da se restaurira i ogoljeni su moderni elementi. Tako je dolo do obnove autentinog srednjovjekovnog sloja, a zatim i revitalizacije kojom je prostor prenamijenjen u puko uilite. Meunarodni primjeri: obnova grkog teatra Eraclea Minoa na Siciliji (arhitekt Franco Minissi je koristio novi prozirni materijal perspex pa je objekt osposobljen za koritenje, a autentini dijelovi se i dalje vide), srednjovjekovna crkva San Nicolo Regale u Mazara del Vallo (obnova metalnim elementima) Rekonstrukcija Rekonstrukcija je postupak kojim se kompletno izgrauje spomenik kulture na temelju dokumentacije. Njome se obnavlja graevina ili cjelina koja je bila potpuno ili veim dijelom poruena. To je potpuniji i radikalniji vid
restauracije (vie je novoobnovljenih nego autentinih dijelova). Postoje dvije, znatno razliite, metode rekonstrukcije: faksimilska rekonstrukcija nova izgradnja
Faksimilska obnova se temelji na dokumentaciji, a najea je nakon potresa, ratnih razaranja To je vjerna reprodukcija prvobitnog ili ranijeg stanja koja se provodi u iznimnim sluajevima: kad je autentina graevina naglo poruena, a postoji potreba da se ona obnovi prema prvobitnom ili ranijem izgledu kad ta obnova, bez obzira na vrijeme ruenja, ima istaknuti znaaj. Za ovu rekonstrukciju vrijedi pravilo apsolutnog poznavanja prvobitnog izgleda te obino ukljuuje i obnovu detalja. Najvie se primijenjivala nakon II.sv.rata. Kod nas je ovom metodom obnovljena ibenska vijenica iz 16.st. koja je stradala u II.sv.ratu. Pri tome je napravljena i jedna greka u obnovi trijema s arkadama. U srednjem vijeku su se tu stavljale metalne ipke, a u obnovi su ih izostavili zbog armiranog betona i ostaloga, to je rezultiralo u odmaku od originalnog izgleda. Znatno su rjei primjeri ovakve rekonstrukcije arheolokih objekata koji su davno porueni. Prema Venecijanskoj povelji to nije doputeno pa je rekonstrukcija Atalosove stoe ispod atenske akropole 1952. izazvala velike kritike. Faksimilska je obnova teko prihvatljiva na arheolokim spomenicima. Ona je vie za zgrade, crkve ili za vee cjeline. Primjer faksimilske rekonstrukcije povijesnih cjelina je povijesno sredite Varave i obnova starog Williamsburg u SAD-u koji je do 1775. bio glavni grad Virginie. Varava je poruena u ratu i obnovljena je kako bi se ouvao arhitektonsko-ambijentalni karakter, ali i zbog politikih razloga (obrana identiteta), a Williamsburg je rekonstruiran iz muzejsko-edukativnih razloga. Odluilo se da se cijeli rekonstruira, ali do te mjere da se rekonstruiraju i sve etnografske cjeline biljke, ivotinje, ormari i roba u njima Nije se ograniilo samo na vraanje fizikog izgleda nego na totalnu muzeoloku rekonstrukciju i prezentaciju radnih funkcija ime se metoda pribliila koncepciji otvorenog muzeja. Nova izgradnja usklaena s povijesnim ambijentom je ee upotrebljavanja pri nadomjetanju poruene povijesne zgrade ili cjeline. Postavljanje nove graevine u povijesno tkivo obino se naziva interpolacijom, a to je posebna metoda. Razlika izmeu nje i rekonstrukcije novom izgradnjom je u tome to je rekonstrukcija metoda kojom se nadomjeta poruena zgrada ili cjelina, a interpolacija je svako umetanje nove (moderne) graevine u neko povijesno tkivo bez obzira na potrebu zamjene poruenih objekata (autentinost s ciljem na bilo koje mjesto). Faksimilsku rekonstrukciju potiu razlozi fizike restitucije, a novu izgradnju urbanistiki razlozi (zadravanje ulinih gabarita, prostorno definiranje trgova i drugih gradskih prostora, funkcionalni razlozi, a kod rekonstrukcije povijesnih cjelina odravanje kontinuiteta grada, naselja ili njihovih pojedinih dijelova). Primjeri metode rekonstrukcije povijesnog grada putem nove izgradnje koja potuje osnovne prostorne osobine ranije aglomeracije: obnova stambene kue u Rodriginoj ulici u Dioklecijanovoj palai (uruila se zbog tronosti pa je nastala praznina, a kako graevina nije predstavljala osobitu povijesno-umjetniku vrijednost pa nije bilo potrebe za faksimilskom rekonstrukcijom), obnova poruene zgrade na Peristilu (u bombardiranju je sruena pa su se pokazali znaajni izvorni dijelovi palae, zgrada je obnovljena i volumenom i materijalom se usklauje s ambijentom, ali samim izrazom nosi peat nenametljive suvremene arhitekture). Potrebu za rekonstrukcijom povijesnih cjelina najvie su uvjetovala ratna razaranja i elementarne nepogode. Primjer je obnova Zadra nakon bombardiranja 1944. U bombardiranju je poruen najvei dio staroga grada, ali nisu i najznaajnije vrednote graditeljskog nasljea. Obnova je zasnovana na potivanju prvobitne urbane strukture u mjerilu i u volumenu novosagraenih objekata. Tamo gdje nije bilo zgrada dodane su nove zgrade ime se htjelo sauvati prvotni izgled, sauvati urbanistiki plan (karakteristike rimske urbanistike: pravilnu ortogonalnu mreu ulica s pravilnim stambenim blokovima). Interpolacija i dopune u povijesnim sredinama Interpolacija je metoda popunjavanja povijesnog grada ili naselja novim objektima ili cjelinama (nova graevina se ubacuje u povijesno tkivo, a cilj joj je samo popuniti prazno mjesto). Najee se primijenjuje u postojeim blokovima u kojima postoje prazni prostori.
Za razliku od rekonstrukcijske metode kojoj je osnovna svrha obnova graevine ili cjeline koja je nekad postojala, interpolacijom se ne tei vratiti prijanje stanje nego popuniti dananje praznine i to suvremenom arhitekturom. Postoji vie vrsta interpolacije: tzv. kontrapunkt (svjesno suprotstavlja novoizgraenu zgradu ranijem izrazu pa ona odudara od prostora, karakteristika interpolacija u prolosti) tzv. asimilacija (prilagoava se, podreuje postojeem ambijentu, karakteristika suvremenih interpolacija). Ivo Maroevi razlikuje etiri metode interpolacije novoga u staro: metoda faksimila (oponaanje koje granii s faksimilskom rekonstrukcijom) metoda prilagoavanja (asimilacija, pokuaj to manjeg isticanja) metoda naglaavanja (radi uspostavljanja ravnopravnijeg odnosa) metoda kontrasta (starog i novog). U posljednje se vrijeme ak spominje i interpolacija starog u novo kad se rijetke autentine povijesne graevine nalaze okruene novim objektima. Primjer je dogradnja franjevake kole uz srednjovjekovni samostan na Poljudu u Splitu i uklapanje u postojei sklop prvobitne cjeline i uklanjanje ranijih neukusnih dodataka (unoenje cementnih ukrasnih elemenata kojima je kompleks izgubio znaaj i autentinost). Drugi primjer je revitalizacija starog Primotena gdje je postojee stanje dopunjeno novim zgradama koje se volumenom, materijalom i osobito karakteristinim krovnim rjeenjem asimiliraju s izgraenim povijesnim naseljem iako svaka nosi peat suvremenog arhitektonskog izraza. Dislokacija Dislokacija je postupak kojim se odreeni spomenik kulture (povijesna graevina ili cjelina) premjeta na neko drugo mjesto jer je u opasnosti. Doputa se samo u sluaju kad kulturno dobro nije mogue ouvati ni jednom drugom metodom. Pojedini teoretiari osporavaju dislokaciju kao prihvatljivu metodu. Najpoznatiji primjer je premjetanje hrama Ramsesa II. u Abu Simbelu zbog izgradnje Asuanske brane i stvaranja velikog akumulacijskog jezera. Takoer je sklop hramova s otoia File premjeten na oblinji otok Agiki koji nije potopljen. Primjer premjetanja cijelih povijesnih naselja je panjolski gradi Puertomarin u Galiciji gdje je cijelo povijesno naselje (romanike crkve, stambene kue, trgovi i ulice) premjeteno na novu lokaciju. Kod gradnje brane na erdapa Tabula Traiana je pomaknuta na viu razinu. Treba spomenuti i dislokaciju naselja na Lepenskom Viru. Primjer opravdane dislokacije zbog muzeoloke zatite je premjetanje i rekonstrukcija vedskog drvenog ratnog broda Vasa iz 17.st. Zbog opasnosti od erozije koja bi dovela do ruenja povijesnog spomenika dislocirana je Luka spasilaka stanica kod Chathama u SAD-u. Postoje i dislokacije potaknute eljom za posjedovanjem povijesnih objekata koji su pripadali drugim kulturama. Motivi mogu biti razliiti: od zatite do obine muzeoloke akvizicije nepokretnih kulturnih dobara koja se ne moe opravdati. Primjeri su: romanika crkva St. Mary Aldermanbury je iz Londona dislocirana u Fulton (Missouri, SAD), romaniki samostan panjolskog romanikog kompleksa Cuxi dopremljen je na Manhattan u New York. Replike i muzeji na otvorenom Replika je metoda faksimilne rekonstrukcije povijesne zgrade u koj se se uz muzeolokih, odgojno-obrazovnih ili zatitnih razloga kopiraju izvorna graditeljska i umjetnika djela i postavljaju na drugom mjestu. Replika je zatitna metoda samo onda kad se originalno djelo radi zatite nadomjetava kopijom. Primjeri su: Michelangelov kip Davida u Firenci, mramorna poprsja katedrale u Pisi (zatita od atmosferskih prilika, zagaenosti), skulpture na Partenonu, Baanska ploa iz crkve sv. Lucije kod Bake koja se nalazi u Zagrebu, Vieslavova krstionica koja se nalazi u Arheolokom muzeju u Splitu (a ne u Ninu) Arhitektonski prostori katkad se repliciraju u muzejskim interijerima da bi posluili za izlaganje izvornih spomenika npr. replike u muzejima etrurskih grobnica ili interijeri romanikih crkava u Muzeju katalonske umjetnosti u Barceloni. Replikom se mogu smatrati i ve spomenuti japanski hramovi Ise Naiku. Replika takoer moe imati vrijednost graditeljskog nasljea kada zbog starosti, egzemplarnosti, unikatnosti i sama postaje povijesno ili ambijentalno dobro.
Znanstvene vrijednosti repliciranih graditeljskih objekata i cjelina danas najvie dolaze do izraaja u tzv. muzejima na otvorenom. Brojni su primjeri replika nastalih u edukativno-muzeoloke svrhe, ali i povijesno-kulturne vrijednosti: 1895. izraena je u Nashvillu u pravom mjerilu replika atenskog Partenona (prvo metalna konstrukcija koja je kasnije zamijenjena betonskom) Postoji i niz replika koje su turistike atrakcije: replicirana Villa del Papyri iz Herculanuma s elementima iz Pompeja u Paul Getty muzeju u Kaliforniji, Hearstova vila u Kaliforniji, Villa Vizcaya na Floridi, replike u Disneylandu Kulturni smisao dislokacija i replika pokazuju muzeji na otvorenom. Oni se zasnivaju ili na premjetenim autentinim objektima (dislokacija) to je uglavnom sluaj s tzv. etnoparkovima ili na novosagraenim replikama (uglavnom edukativni razlozi). Nastali su kako bi se na jednom mjestu moglo sagledati povijesno-umjetnike, tehnike, kulturne, ambijentalne i etnoloke osobine povijesne sredine. Prvi muzej na otvorenom osnovao je Arthur Hazelius u Skansenu u vedskoj 1981. u svrhu kompletne rekonstrukcije naina ivota i prostora. To je bio etnopark ruralno naselje sa svim svojim elementima (zgradama, vegetacijom). Tu se nalo oko 150 graevina iz razliitih dijelova vedske od 16. do 18.st. Pimjer otvorenog muzeja povijesne arhitekture je otok Kii na Onekom jezeru u Rusiji. Tu je dobiven pregled ruskog drvenog graditeljstva u okviru jedne arhitektonsko-pejzane cjeline. Jedan od novijih je Detmold u Njemakoj gdje su na velikoj povrini etnografskog parka gdje su ouvani karakteristini primjeri wesfalskog ruralnog pejzaa, a dopunjeni su rekonstrukcijama. Nova izgradnja s povijesnim reminiscencijama Nova izgradnja ba i nije metoda aktivne zatite u uem smislu rijei jer se odnosi na novu izgradnju izvan povijesnih sredina, ali koja prisustvom reminiscencija pridonosi ouvanju tradicionalnog karaktera. U novoj izgradnji se gradi novi objekt koji e biti u skladu s povijesnim ambijentom tog kraja. Primjer radikalne primjene povijesnih elemenata u stvaranju novog ambijenta je marina u francuskom sredozemnom mjestu Port Grimaud. Izvedena rjeenja cijelom ambijentu daju karakter starog sredozemnog naselja. Na susjednoj marini Port Cogolin napravio je slino, ali nije pristupio formalno ve je suvremenom arhitekturom oblikovao ambijente inspirirane prolou. U Dalmaciji se nastoji oivljavanjem tradicionalnih elemenata suzbiti jednu drugu pojavu konstantno i sve uestalije nagrivanje povijesnih prostora neukusnom betonskom arhitekturom.
adminitrativne i profesionalne slube 2. Intervencije (sedam stupnjeva intervencije konzerviranja) spreavanje propadanja zatita uvrivanje (konsolidacija, ili direktno konzerviranje) restauriranje reproduciranje rekonstruiranje novo ocjenjivanje (nova uporaba). Materijali od kojih su sazdana kulturna dobra Anorganski materijali kamen (eruptivne stijene, sedimentne, metamorfne) keramika (terakota, peena opeka, stucco) staklo mozaik metali (plemeniti, neplemeniti, olovo, eljezo) Organski materijali drvo kost i slonovaa proizvodi od ivotinjske koe slikanje (tempera, fresco, ulje) tekstil papir. Meuvladine i nevladine meunarodne agencije za konzerviranje i asopisi koje izdaju UNESCO Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu. Osnovana 1956. Izdaje: Museum, Monumentum, World Heritage Bulletin, International Parks Quarterly. ICCROM Meunarodni centar za prouavanje zatite i restauranje kulturnih dobara. 1 Osnovao ga je UNESCO 1959. u Rimu. Izdaje: Radovi i publikacije, Tehnike biljeke. ICOM Meunarodni savjet za muzeje. Osnovao ga je UN 1946. Sjedite je u Parisu. ICOMOS Meunarodni savjet za spomenike i mjesta. Osnovan je na kongresu arhitekata i tehniara 1965. u Krakowu. Sjedite mu je u Parizu. Izdaje Monumentum, Bulletin, Newsletter (Novosti). IIC Meunarodni institut za konzerviranje povijesnih i umjetnikih djela. Institutom upravlja meunarodni savjet od 20 lanova. Sjedite je u Londonu. Izdaje: Studies in Conservation, Art and Archaelogy Technical Abstracts i Bulletin.
Marsovi naziv prevodi kao "Meunarodni centar za studij zatite i obnove kulturnih dobara".
Tri imbenika koja mogu pridonijeti potrebi adaptiranja: 1. Fiziko i konstrukcijsko propadanje i oteivanje graevine vanjski uzroci (klimatski, bioloki, prirodne katastrofe) unutarnji uzroci (vlaga, oneieni zrak, nemar) ovjek kao uzrok (ratovi, vandalizam i pale, oneienje okolia). 2. Izmjena potreba vlasnika ili korisnika 3. Izmjene u okruenju
Obnova
Granicu izmeu odravanja i obnove nije lako odrediti. Odravanje za cilj ima zadravanje postojee graevine u dobrom stanju, a obnova tei njezinom poboljanju. Dva pojma omoguavaju karakterizaciju koncepta obnove: poboljanje i ouvanje (konzervacija). Obnova i gospodarska vrijednost Vlasnik e poduzeti obnovu da bi podigao razinu korisnosti graevine u smislu iznajmljivanja. Obnova i nepokretni spomenici kulture Ouvanje obuhvaa djelatnosti poduzete kako bi se sprijeilo propadanje nekog nepokretnog spomenika kulture.
Primjer: Urbanistiki plan Pennsylvania avenije u Washingtonu iz 1974. radi se o spomenikoj zatienoj aveniji koja ide od Bijele kue do Capitol Hilla. Prema planu planirano je ouvanje proelja nekih zgrada dok e veina zgrada iako nije zastarjela biti zamijenjena novim blokovima (poveanje uredskih, trgovakih, hotelskih i stambenih prostora ime bi bio povean priliv kapitala). Ruenje nepokretnog spomenika kulture radi ponovne izgradnje Ako je neka graevina zatiena kao nepokretni spomenik kulture njezino ruenje ne dolazi u obzir, no to ogranienje moe biti nepodnoljivo za korisnika ili vlasnika. Spomenik moe nai korisnika koji nametnuta ogranienja ne smatra negativnima, ali i ne mora. Moe se dogoditi da graevina ne privue nove korisnike pa se ogranienje moe ocijeniti prestrogim. To je posebno sluaj ako neke graevine imaju specifine namjene pa se ne mogu prenamijeniti. Primjer: stare bolnice kod kojih se adaptira unutranjost ili se stave na trite dok ne postanu funkcionalno zastarjele. Uspjean primjer je Kraljevska viktorijanska domoljubna graevina u Wandsworthu. Ona je nakon poara prodana za simbolinu cijenu od jedne funte, a zatim uspjeno preureena u stambeni i trgovaki kompleks. Slini primjeri su i industrijske graevine (Nizozemska, Njemaka). Ne mogu se svi nepokretni spomenici kulture ouvati tako da funkcioniraju muzeoloki i zato im treba nastojati pronai novu namjenu. Zavod za urbana zemljita u Washingtonu u tu svrhu koristi termin adaptivne namjene.
Nacionalni program revitalizacije spomenikog podruja koji je do danas primijenjen na vie od 850 zatienih spomenikih podruja, a poiva na etiri osnovna uporita:
ekonomsko restrukturiranje (mora imati vrstu ekonomsku osnovu, potie se uvoenje novih ekonomskih sadraja i odnosa) organizacija procesa revitalizacije (kooperativnost i sloga svih vanih imbenika: graani, udruenja, obrtnici) promidba programa (program treba biti dobro marketinki prezentiran kako bi se privuklo investitore) dizajniranje (stvoriti ugoaj kojemu e se graani stalno vraati). Trgovina se dislocirala u centre izvan naselja pa sredita naselja doivljavaju degradaciju te se u njima javljaju inicijative izgradnje novih graevina. Ovaj program zaustavio je takve procese koji bi doveli do jo vee degradacije. Otvoren je velik broj radnih mjesta i ostvareni su veliki prihodi. Od presudnog znaaja je osigurati ekonomsku osnovu revitalizacije pri emu postoji opasnost da ekonomski razlozi nadjaaju konzervatorske i restauratorske uvjete ouvanja. Kako se to ne bi dogodilo potrebna je organizirana provedba revitalizacije. Oxford (Engleska) Provodi ga English Heritage, engleska sluba za zatitu spomenika kulture s ciljem oivljavanja trgovakih sadraja i turistikih resursa. Posjet tom sveuilinom sreditu pretvara se u putovanje kroz povijest. Otvaraju se trgovine sa suvenirima, pjeake zone... vlasnici su obnovili zgrade u skladu s konzervatorskim pravilima. Slian primjer je sveulilite u Yorku.
Taos Pueblo (New Mexico, SAD) Ovo je primjer zatite radi turistike eksploatacije. Taos Pueblo je indijansko naselje nastalo prije vie od tisuu godina u kojem se i danas ivi kao nekad. Kue se i dalje grade u adoby tehnici (od blata i drvenih konstrukcija) temperatura nemaju suvremenih tekovina (struja, voda, kanalizacija). Prikazuje se izvorni nain ivota, tradicionalni obrti, indijanska hrana, odjea Danas je ovo naselje jedna od najveih turistikih atrakcija te su prihodi od turizma najznaajniji izvor sredstava. Emscher park IBI (Njemaka) Primjer je obnove i revitalizacije industrijske regije. Obuhvaa 800 km2 s preko 2 mil stanovnika. To je bila regija u kojem je osnova ivota bila vaenje i prerada ruda. Kad se s tim prestalo velike tvornice su ostale bez funkcija. Prostor regije pretvoren je u park i meunarodnu graditeljsku izlobu koja e pokazati tradiciju njemake arhitekture. Od tvornica su napravljeni shopping centri, turistiki objekti, znanstveni parkovi Kompletna oblast je oiena, napravljeni su parkovi, kanali, voda je oiena
2. Dioklecijanova palaa u Splitu Dioklecijanova palaa je zbog svog znaaja 1979. upisana na UNESCO-vu Listu svjetske batine. Unutar cjeline postoji relativno povoljan odnos funkcija. Najzastupljeniji su poslovni prostori zbog ega je spomenika cjelina ouvala poloaj trgovakog sredita. Meu prioritetima revitalizacije je prenamjena skladinih prostora unutar cjeline. Planovi obnove i revitalizacije raeni su u nekoliko navrata. Odgaanje vrenja ovog procesa obnove dovodi do poveanja trokova, osobito ako se ne provodi redovito tekue odravanje objekata i infrastrukture. Razlog slabim rezultatima treba traiti u neodgovarajuim ekonomskim odnosima na podruju cjeline. Dio prihoda od rente od svih djelatnosti troen je za izgradnju novog dijela grada umjesto da je ulagan u ouvanje. Tako je spomenika cjelina ostala bez najosnovnijeg odravanja infrastrukture i konstruktivnih elemenata, a to je dovelo do uruavanja, dotrajalosti, loih uvjeta stanovanja. Istraivanja oko ivota u Dioklecijanovoj palai su pokazala da 50% zgrada ima dotrajale konstrukcijske elemente i da su preinake hitno potrebne. Meu takve zgrade ulazi i katedrala sv. Duje. Uvjeti stanovanja su vrlo loi puno stanova nema kupaonice, a u njima ivi 6,2 stanovnika/stanu. Takvo stanje i proslava 1700. obljetnice grada potakli su ponovno pokretanje projekta. 3. Obnova i revitalizacija osjeke Tvre Osjeka Tvra se nalazi izmeu Donjeg i Gornjeg grada. Graena je 1712-1758. u doba baroka i mogla je primiti i do 10 000 vojnika. S vremenom gubi svoju prvotnu namjenu, a 1923. poinje postupno ruenje Tvre. Nakon II.sv.rata koristi je JNA za vojarnu, ali to je degradira. I u ovom ratu je devastirana (razaranja su bila strana 107 od 114 objekata je nastradalo), a nakon toga Tvra je predana gradskom poglavarstvu i time je otvorena mogunost zapoinjanja projekta revitalizacije. U program se ukljuuje i Odjel za kulturnu batinu Vijea Europe i Vlada Republika Hrvatske. Osniva se Struno vijee za obnovu Tvre. Za poetak se prilo obnovi objekata koji su pripadali vojsci, a nova namjena tek predstoji. U dio prostora useljava se osjeko sveuilite, Gradsko poglavarstvo i Muzej Slavonije. Bitan je i proces ekonomskog oivljavanja u okviru kojeg mora doi i do promjene unutar graevina za stanovanje. 4. Selo Kotli u Istri Selo Kotli je primjer istarskog tradicijskog graditeljstva. Nalazi se na slapovima Rjeine, blizu Huma (najmanjeg grada na svijetu), te blizu Umaga, Porea, Rovinja, Pule i Opatije. Poetkom 20.st. bilo je dosta ivota u selu (2 mlina, gostionica, trgovina, est krojaa). Danas je selo naputeno, a 1994. selo se upisuje u Registar nepokretnih spomenika kulture. Graditeljski fond je u relativno dobrom stanju i ima dosta prostora za adaptaciju turistikih sadraja. Zavod za zatitu spomenika u Rijeci predlae da se kue obnove kue na nain da se pri tome ne narui njihova vanjtina i autohtoni ambijent. Doveli bi se turisti, to je dobro zbog blizine Pule, Rijeke meutim to je jo uvijek samo prijedlog revitalizacije.
Ukidanjem kmetstva 1848., agrarnom reformom i industrijalizacijom, plemii osiromauju pa dvorci polagano propadaju. Tek ih je nekoliko obnovljeno, a veina propada i dalje. Veina ih nije nala novu namjenu pa njihovo spaavanje jako ovisi o ekonomskoj revitalizaciji. Podnio se prijedlog za obnovu kojom bi se ove dvorce pretvorilo u hotele, muzeje ili im se dalo bilo kakvu prikladnu funkciju. U blizini se nalaze toplice pa bi to bilo unosno kad bi se sve uklopilo. 3. Gromae Gromae su kamene ograde graene tehnikom suhozida, a ispresijecaju krajolike jadranskog primorja i otoka. One su svojevrstan spomenik kulture. Neke datiraju iz doba Rimljana. One uvaju zemlju za obradu koja bi nestala erozijom, vjetra i nakon kia. Danas se u gromaama uvaju ovce. Razvoj turizma doveo je do naputanja poljoprivredne gospodarske upotrebe otonih i primorskih prostora pa su gromae izloene ruenju. Opina Krk je donijela posebne propise kojim se strogo zabranjuje ruenje i neobnavljanje gromaa te se propisuju kazne vlasnicima koji se toga ne pridravaju. To je nuno i zbog toga jer je bez njih nezamisliva ikakva gospodarska aktivnost na poljima, a slue i kao vatroobrambene prepreke.
Francuska U Francuskoj je takoer prisutan trend ukidanja subvencija i poveavanja drugih mjera naknade. Trokovi radova se u potpunosti odbijaju od ukupnih prihoda ako vlasnik ima spomenik kulture otvoren za javnost. Ako spomenik nije otvoren za javnost, smanjuju se odbitak (porezne olakice) za 50%. Belgija Subvencija se daje kada radovi postanu neophodni, a uvjet je da to bude propisano kraljevskim dekretom i svakom spomeniku se pristupa posebno. 1984. je donesen zakon da se porezne mjere i olakice mogu davati uz uvjet da se spomenici ne daju u najam (u stambene svrhe) i da su otvoreni za javnost.
LITERATURA
1. Tomislav Marasovi: Zatita graditeljskog nasljea, Split, Zagreb 1983. (uvod, povijesni pregled zatite, izvori) 2. Tomislav Marasovi: Aktivni pristup graditeljskom nasljeu, Split 1985. (cijela knjiga, najbitnije su metode) 3. Jadran Antolovi: Ekonomsko vrednovanje graditeljske batine, Zagreb 1999. (najvaniji su primjeri u svijetu i kod nas) 4. Narodne Novine Zakon o zatiti dobara i okoline (podjela po naem zakonu, porezne povlastice) 5. Bernard M. Feilden: Uvod u konzerviranje kulturnog nasljea, Zagreb 1981. (ba i nije jako bitno) Ivo Maroevi. Konzervatorsko novo iverje Tomislav Marasovi: Kulturna batina 1