Damjanovi- Episkopski dvor, Plaki Dragan Damjanovi Sveuilite u Zagrebu Filozofski fakultet HR 10 000 Zagreb, Ivana Luia 3 E-mail:

: poganovci@yahoo.com

Nacrti Janka Nikole Grahora za preoblikovanje proelja episkopalnoga dvora u Plakom

Kljune rijei: Grahor, Janko Nikola Arhitektura romantizma Plaki Episkopski dvor

Episkopalni kompleks u Plakom hrvatska je povijest umjetnosti gotovo u potpunosti zanemarila iako je rije o jednom izuzetno zanimljivom i sloenom arhitektonskom sklopu nastalom u vremenskom rasponu od sredine 18. do sredine 20. stoljea i to na prostoru gorskoga dijela Hrvatske koji ionako ne obiluje spomenicima uslijed posljedica mnogobrojnih ratnih sukoba koji su svoje najdublje oiljke ostavili upravo u ovome kraju. Razloge zanemarenosti ovoga kompleksa valja moda potraiti i u njegovom necjelovitom dananjem stanju. Kraj drugog svjetskog rata crkva i dvor doekali su oteeni, ali obnovljivi. Naalost, iz za sada jo neutvrenih razloga, zgrada dvora poruena je poetkom sedamdesetih godina, dok crkva i danas stoji djelomino uruena krova izloena konstantnom raspadanju. Sl. 1. Dvor i crkva u Plakom oko 1915. Plaki istaknuto mjesto u povijesti Like i gorske Hrvatske dobiva poetkom 18. stoljea i to upravo konanim smjetajem sjedita pravoslavne episkopije1 u njemu, nakon nekoliko desetljea stalnih preseljavanja ove institucije. Najprije su plaanske vladike, do sredine 18.stoljea, bile nadlene za pravoslavne Karlovakoga generalata, a potom, nakon to je ukinuta Kostajnika episkopija, i za podruje Banovine i Korduna. Prvotno, i dvor i crkva bili su drveni, da bi sredinom 18. stoljea zapoelo njihovo mijenjanje zidanim objektima. Najprije je sagraena nova velika episkopalna crkva za episkopa Danila Jakia(1755.-63.), a dva desetljea poslije i novi dvor (1782.-83.), projekt tada jednoga od najznaajnijih arhitekata na tlu Vojne Krajine, karlovakog Mauermeistera Josipa Stillera, graditelja pravoslavne crkve Svetoga Nikole u Karlovcu. Prvotno zamiljen kao jednokatan objekt sa zidanim prizemljem i drvenim katom, na kraju je, zahvaljujui novanoj dotaciji tadanjega episkopa Petra Petrovia odlueno da obje etae objekta budu zidane.2 Stillerov dvor pokazuje sve odlike jednog uobiajenog krajikog javnog objekta s kraja 18. stoljea, s prevladavajuim elementima klasicizma, s vrlo jednostavnom ralambom, koja se sastojala od rustike u prizemlju i jednostavnih istaknutih natprozornika na katu.3 Sl. 2. Dvor u Plakome 60-tih godina 20. stoljea Sl. 3. Dvor i crkva u Plakome 60- tih godina 20. stoljea
1

Episkopija nosi naziv Gornjokarlovaka, po Karlovcu kao sjeditu generalata iji je teritorij ova crkvena pokrajina obuhvatila. Pridjev Gornji dolazi od potrebe razlikovanja Karlovca s Karlovcima u Srijemu, gdje se tada nalazilo sjedite mitropolije. 2 HDA, Fond 675, PGEP, kutija br. 7., 1782.-1783. godina 3 CVITANOVI, 1974: 135

Damjanovi- Episkopski dvor, Plaki

U vremenu koje slijedi plaanske su vladike vrlo brzo poele ovaj skroman objekt doivljavati nedostojnim svoga poloaja, te su ga nastojale ili proiriti ili konano preseliti sjedite episkopije iz udaljenog i zabaenog Plakog, u Karlovac. Na ovome je mjestu moda dobro uputiti na razlog zato su upravo u to mjestace nedaleko Plitvikih jezera Gornjokarlovaki episkopi smjestili svoje sredite. Razloge za to valja traiti u vremenu kada je i Plaki izabran da vri ulogu sredita, dakle u 20-tim godinama 18. stoljea, kad se njegov zabaeni poloaj tono u sredini izmeu dva velika podruja gusto naseljenog pravoslavnim stanovnitvom (istone Like s june, te Korduna i Banije sa sjeverne strane) inio idealno zatienim u vremenu kada su pritisci za unijom s katolikom crkvom bili konstantni i upravo u tim najzapadnijim dijelovima Hrvatske najintenzivniji. Vrlo brzo, osobito nakon Josipova edikta o toleranciji, ovakav poloaj sredita eparhije gubi na znaaju budui da tenja za stvaranjem unije sve vie jenjava i zatitna uloga mjesta vie nije vana, dapae zabaeni poloaj Plakoga postaje uvelike i hendikep, pa se raaju ideje o premjetaju sredita episkopije u Karlovac, koji se ini gotovo idealan za ulogu episkopskog sredita, kao vaan politiki i gospodarski centar na ili prometnici Hrvatske, iako na margini podruja koje episkopija pokriva. Pokuaji zapoinju ve za episkopa Genadija Dimovia poetkom 90-tih godina 18. stoljea4, a nastavljaju se za Mojsija Mijokovia u prvim desetljeima 19. stoljea. Uslijed nesigurnosti i gospodarske krize izazvane napoleonskim ratovima, sredstva za premjetaj dvora i podizanje nove reprezentativne zgrade u Karlovcu nikako se nisu mogla namaknuti. Privremeno, za episkopa pjesnika i knjievnika Lukijana Muickog (1824.-38.), ideja preseljenja u Karlovac se krajem dvadesetih godina nakratko realizira, no rjeenje je provizorno Muicki stanuje u privatnoj kui, koju nije stigao otkupiti do smrti. Do preseljenja dolazi u puno veoj mjeri ne iz praktinih ve iz privatnih razloga, sukoba s plaanskim stanovnitvom i lokalnim sveenstvom.5 Ipak njegovo je kratko episkopovanje u Plakom u drugoj polovini dvadesetih donijelo jedinu izrazitiju realiziranu intervenciju na objektu od njegove izgradnje krajem 18. stoljea rije je o dogradnji raskonog baroknoklasicistikog balkona iznad glavnoga portala zgrade. I nasljednik Muickoga Eugen Jovanovi pokuava preseliti sredite episkopije u Karlovac i ponovno tu namjeru nakratko i uspijeva realizirati, no kako u meuvremenu dolazi 1848.-49 godina, rat i revolucija, sredstva potrebna za preseljenje, odnosno, tonije reeno, za izgradnju novoga dvora, nisu se nikako mogla namaknuti. Kako je i Jovanovi stanovao u Karlovcu u privatnoj kui, i kako je, poput Muickoga, nakon smrti taj objekt ostao njegovim potomcima, a ne crkvi, tadanji srpski patrijarh Josif Rajai, inae i sam porijeklom iz Gornjokarlovake episkopije donosi konanu odluku o Plakome kao sreditu episkopije.6 etvrtstoljetno seljakanje episkopije i boravak vladika u Karlovcu doveo je dvor u Plakom u vrlo materijalno teko stanje. Obnova je bila hitno potrebna za to se zauzeo novi administrator episkopije i budui episkop Stevan Kaanski, nastojei namaknuti sredstva iz Srijemskih Karlovaca i Zagreba za taj poduhvat. Istiui manjkavosti dvora Kaanski nam donosi niz interesantnih podataka o objektu, istiui da je dodue graen vrstim materijalom, no da na fasadi uope nema ralambe (tukature, kako se kae u izvoru), ve samo balkon, da niti jedna soba nije nadsvoena, te da se i krov na junoj strani slomio. 7 Naravno, izvore to nam govore o stanju zgrade prije adaptacije, ne treba uzeti u potpunosti zdravo za gotovo, budui da se stvarno loe stanje objekata preuveliavalo kako bi se namaknula to vea sredstva iz Zagreba ili Bea. Tako u pismu iz 1852. Kaanski 8 doslovno kae Es liegt demnach in meinem Interesse, das Gebude in Plasky so schlecht zu schildern, als es mglich ist.9 Zanimljivo je napomenuti kako je prva inicijativa za poetak obnove dvora dola od
4
5

HDA, Fond 675, PGEP, Knjiga br. 1., Registar 1740.-1798.g., br. Dok. 686, 688 RADEKA, 1975: 173 6 HDA, Fond 675, PGEP, Knjiga br. 15., Eksibit s registrom, 1851-52., spis br. 331 7 Isto 8 Ne stoji na koga je pismo namijenjeno, no po svoj prilici rije je o patrijarhu Rajaiu 9 Muzej, SPC-a, ostavtina Radoslava Grujia, dokumenti i arhivalije VII., br. 1291.,

Damjanovi- Episkopski dvor, Plaki

strane bana Jelaia poetkom pedesetih godina. Sredinom lipnja 1851. godine uputio je dopis na Plaansku konzistoriju da se konano uini neto za popravak zgrade dvora.10 Ovo banovo zauzimanje valja promatrati u kontekstu njegovih osobnih veza s ve spomenutim tadanjim Gornjokarlovakim episkopom Jovanoviem, ali i vezama s patrijarhom Rajaiem, koji ga je 1848. i instalirao, u odsutnosti zagrebakog biskupa, u poloaj bana. Sl. 4. Prva varijanta Janka N. Grahora za izmjenu proelja dvora iz 1857., Sl. 5. Druga varijanta Janka N. Grahora za izmjenu proelja dvora iz 1857. Kao produkt inae neuspjelog pokuaja da se ova obnova realizira ostala su nam dva dragocjena nacrta arhitekta Janka N. Grahora11 sa samoga poetka njegove arhitektonske djelatnosti, iz 1857. s dvije varijante za preoblikovanje proelja objekta sauvana u ostavtini Radoslava Grujia u Muzeju Srpske pravoslavne crkve u Beogradu u omanjem dosjeu sa spisima koji se odnose na episkopa Sergija Kaanskoga12. Na projektu se nalaze dvije verzije izmjene proelja dvora nainjene od strane zagrebakog arhitekta Janka N. Grahora u Graevinskoj direkciji Centralne uprave Vojne Krajine, kako sam natpis na njemu kae, 2. 9. 1857. Tako ran datum nastanka ovoga plana postavlja ga na istaknuto mjesto kako povijesti arhitekture u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, tako i opusa samoga arhitekta Grahora. Naime, do sada nije bilo poznato niti jedno njegovo djelo nastalo prije 1858., kada je u travnju dobio graevinsku dozvolu za izgradnju kue Aloisa Halma na uglu Tesline 1 i Zrinjevca br. 20 u Zagrebu.13 Upravo rad u krajikoj Graevinskoj direkciji je i doveo do preseljenja ovoga arhitekta iz Nove Gradike,14 gdje je do tada radio za isti ured na lokalnoj razini, u Zagreb, no do sada nije bilo poznato ni jedno njegovo djelo nainjeno za rada u toj instituciji. Sveukupno u vremenu do 1869. i stvaranja zajednikog graevinskog poduzetnitva s Kleinom do sada su bila poznata samo dva projekta, ve spomenuta kua Alojza Hama i kanonika kurija na Kaptolu 1215, to ove dvije varijante za proelje dvora u Plakom ini jo vanijim unutar arhitektova opusa. Ukoliko pak planove za adaptaciju fasade dvora smjestimo u kontekst situacije u zagrebakoj arhitekturi u tome trenutku16 ponovno nas mora zauditi tako rani datum oblikovno u osnovi isto ranohistoricistikih romantiarskih elemenata ralambe. U trenutku kada Grahor sainjava ove nacrte tek je nekoliko romantiarskih arhitektonskih objekata u kontinentalnoj Hrvatskoj u postupku podizanja. Relativno dosta ranija samo je Kleinova upna crkva u Molvama u Varadinskome generalatu, koja se gradi od 1855. godine17, dvorac u Trakoanu i nekoliko drugih manjih objekata. Ukoliko se pak promatra stambena i javna arhitektura toga trenutka, tada Grahorovi planovi pokazuju jo veu aktualnost. Naime, do 1857. kada se poela graditi bolnica (danas rektorat sveuilita) u Zagrebu nije podignuta niti jedna zgrada s tako istim oblikovnim rjenikom romantizma u njegovoj Rundbogenstil varijanti,18 pa i projekt za taj prvi objekt nije proizaao iz nae sredine, ve je doao od bekog arhitekta Ludwiga Zettla, 19 to ovaj Grahorov plan ini jo zanimljivijim i vrednijim. Sl. 6. Kanonika kurija, Kaptol 12, Zagreb, Janko Grahor, 1860. Sl. 7. Gradska realka na Strossmayerovom etalitu, Franjo Klein,
10 11

HDA, Fond 675, PGEP, Knjiga br. 15., Eksibit s registrom, 1851-52., spis br. 331 Nacrti se danas nalaze u zbirci dokumenata ostavtine Radoslava Grujia u Muzeju srpske pravoslavne crkve u Beogradu 12 Muzej SPC-a, ostavtina Radoslava Grujia, dokumenti i arhivalije VII., br. 1218. 13 MAROEVI, 1968: 103 14 MAROEVI, 1968: 16 15 MAROEVI, 1968: 39 16 Jer ini se da je to jedini opravdani kontekst, s obzirom na to odakle su planovi izniknuli, uspostavljati neke ire kontekste ne bi imalo pretjeranoga smisla 17 MARUEVSKI; 1993: 107 18 MARUEVSKI, 1993: 109 godinu dana starija je neogotika vojna zgrada u Vlakoj 87 19 MARUEVSKI, 1993: 110

Damjanovi- Episkopski dvor, Plaki

Kako je ve spomenuto Grahor je predloio dvije varijante za izmjenu proelja dvora. I jedan i drugi oblikovno su izraziti primjeri stila oblog luka (Rundbogenstila), odnosno arhitekture srednjoeuropskog romantizma. Meusobno bitno se razlikuju, gotovo ujedinjujui sav oblikovni repertoar hrvatske arhitekture romantizma kakav e se manifestirati na brojnim primjerima u Zagrebu i van njega, dominirajui gotovo cijelo desetljee nakon nastanka ovoga Grahorova djela. Tripartitnost proelja, povezuje obje varijante plana. Fasada objekta s 9 prozorskih osi podijeljena je u oba sluaja na tri jednako iroka segmenta s uzdignutim sredinjim dijelom fasade, to predstavlja iroko rairenu koncepciju organizacije proelja toga vremena, kako se moe vidjeti na brojnim zagrebakim primjerima, od Kanonike kurije (Kaptol 12 iz 1860.) samoga Grahora, preko Kleinovog remekdjela Hotela K caru austrijanskome (Zagreb, Ilica 4), do ve spomenute zgrade dananjega Rektorata sveuilita. Tripartitnost je bila tako snano rairena, da se katkada pojavljuje i na vrlo malim objektima poput Kleinove kue Bannwitz u Juriievoj 2 (1861., pregraena)20 Prva varijanta proelja21, ralanjena je s neto manje dekorativnih elemenata nego druga. Osnovu ralambe ine plitki pilastri, jednostavni i bez dekoracije na rubovima proelja, a ralanjeni u sredinjim dijelovima. Ralamba pilastara sredinjega dijela fasade asocira prilino na neto kasniju pregradnju kue Andrije Majcena od Michaela Strohmayera 22 u Ilici 42 u Zagrebu iz 1858.23 i zanimljiva nam je ilustracija nevjerojatno bliskih oblikovnih elemenata u arhitekturi dvaju razliitih majstora u tom trenutku. U oba sluaja sredinji dio pilastara zauzima uleknue u vidu duge kazete i u oba sluaja susreemo na vrhu pilastara kvadratinu kazetu s neogotikim etverolistom. Prozorski parapeti prizemlja dvora u Plakom s motivom dvaju dijagonala, koje se sijeku, podsjeaju na ralambu srednjega dijela pilastara Strohmayerovog ranije spomenutog objekta. Prozori prvoga kata ralanjeni su u gornjem dijelu gotovo obaveznim motivom u arhitekturi romantizma, tankim nadprozornikom krunog presjeka koji obrubljuje prozor na gornjemu rubu, sputajui se na strane prozora samo desetinu visine i zavravajui u obliku slova L. Taj je motiv osobito est kako kod samoga Grahora (kurija na Kaptolu 1224), tako i kod Kleina (Ilica 19 iz 1864.25). Budui da ova fasada nije realizirana, Grahor je ju je ponovno primijenio, u uvelike slinom planu za Kaptolsku kuriju (Kaptol 12), tri godine kasnije. Paralele su mnogobrojne, od velikih ulaznih vrata nadsvoenih segmentnim lukom, preko naina obrubljivanja prozora prizemlja i prvoga kata do istaknutih poligonalnih polustupova koji u sluaju kaptolske kurije ralanjuju cijelo proelje, a na dvoru u Plakome, samo njegov sredinji dio. Kako je ve istaknuto ranije sredinji dio proelja vertikalno je naglaen stepeniastim izdizanjem zidne plohe. Prijelaze s jedne visine zida na drugu Grahor rjeava postavljanjem pilastara, koji izlaze iz konzola u visini poda prvoga kata i zavravaju tipinim romantiarskim poligonalnim fijalama, omiljeni i nevjerojatno iroko raireni motiv, koji nas ponovno dovodi do Kleina, (mada se javlja posvuda po Monarhiji), i to ovaj puta do njegova rjeenja proelja crkve u Molvama ili jo slinijeg rjeenja na proelju Gradske realke na Strossmayerovom etalitu (1864., danas Geofiziki zavod)26, koje se jednako stepeniasto uzdie prema sreditu s jednako tako naglaavanjem vertikalizma putem poligonalnih fijala sa stoastom kapicom.
20 21

Historicizam II., 2000; 494, slika br. 94. Oznake prvi, odnosno drugi nacrt koriste se proizvoljno, radi lakeg strukturiranja opisa, na originalnom nacrtu varijante nisu oznaene brojevima, tako da sam u smjeru itanja slijeva nadesno proizvoljno ih nazvao prvim odnosno drugim nacrtom. 22 Valja napomenuti da su Strohmayer i Grahor bili u poslovnim kontaktima, kako potvruje sluaj podizanja kue Alojza Hama, godinu dana kasnije, koju projektira Grahor, a izvodi Strohmayer (Maroevi, 1968; 103), pa se oblikovna bliskost njihove arhitekture moe protumaiti napomenutim poslovnim vezama 23 DOBRONI, 1962: 16 24 MAROEVI, 1968: 105 25 DOBRONI, 1962: 49 26 MARUEVSKI, 1993: 109, susreemo ih u ralanjenijoj varijanti na sinagogi u Zagrebu, kao I na djelima niza drugih arhitekata kao kod nas u Trakoanu ili recimo na kazalitu u Osijeku moglo bi se ustvrditi da su poligonalne fijalice vjerojatno najraireniji I najmarkantniji oblik, svojevrsni simbol romantike arhitekture

Damjanovi- Episkopski dvor, Plaki

Podrijetlo ovih fijala nalazi se, kako je to poznato, u Foersterovoj i Hansenovoj arhitekturi, koji ih preuzima iz orijentalnog graditeljstva, kako se to jasno vidi i na Grahorovom primjeru u lukoviastom oblikovanju konzola. Na bonim stranama sredinjega dijela proelja Grahor smjeta dataciju adaptacije objekta, a na sredinje, najvie polje, episkopski grb. Velika ulazna vrata uokviruje pravokutnim okvirom, te dobivenu povrinu izmeu okvira i ruba vrata ralanjuje motivom voluta. Sl. 8. Ludwig Zettl, Zgrada Kraljevske zemaljske bolnice, danas Rektorata sveuilita u Zagrebu, 1856.- 1858., Slinosti prve i druge varijante ve su spomenute, pa ih nema potrebe ponavljati. Zasigurno je da je druga varijanta jo zanimljivija, jer pokazuje veliku slinost sa zgradom dananjega Rektorata sveuilita na trgu Marala Tita u Zagrebu. Ukoliko je izgradnja ovoga objekta poela 1857.27, tada bi se ona mogla smatrati direktnim predlokom za Grahorov plan; ukoliko pak poetak izgradnje pada u 1859.28, oblikovne slinosti proizlazile bi iz stila vremena, i u tome sluaju Grahorovi bi planovi anticipirali Zettlove. Koje su slinosti ovih dvaju graevina? Tripartitnim rjeenjem proelja dvor u Plakom kao da je isjeak sredinjeg dijela proelja rektorata, bez zabatnih krajeva zgrade na Kazalinom trgu. Tu slinosti ne zavravaju, povezuje ih i niz slijepih lukova pod vijencem fasade. Za razliku od prozora rektorata oni na Dvoru predvieni su s arhitravnim, a ne lunim zakljuenjem, to se moe protumaiti i zadanou prethodnom situacijom, jer naravno ovdje je rije o preoblikovanju fasade, a ne novogradnji. Na vrh zabata postavljen je zanimljiv motiv akroterija s nekom vrstom lukoviaste kupolice na vrhu s kriem.29 Na oveu zabatnu povrinu imale su doi episkopske insignije30 Ovo je rjeenje proelja osobito i po predvienome vijencu izmeu dvaju katova na bonim stranama, ralanjeno nizom voluta. Takav je motiv dekorativnog vijenca i u Zagrebu bio u tome trenutku vrlo rijedak, gotovo nepoznat, osim pojave na kasnijoj, ve spomenutoj Strohmayerovoj zgradi u Ilici 42, nastaloj dvije-tri godine kasnije31. Zabat dvostrukoga prozora u sreditu fasade dodatni je zanimljivi motiv, ponovno vrlo ran za tadanju arhitekturu u Hrvatskoj, sa specifina dva akroterija na rubovima i jednim u sredini zabata, povezanih meusobno volutama. U osnovi ovaj motiv, koji e postati tako uobiajenim u 60 tim, pa i 70- tim godinama 19. st., koliko je za sada poznato, ne moemo nigdje ranije susresti u arhitekturi u Hrvatskoj. Ponovno paralele moemo povui s Kleinom (zabati bonih prozora u sredinjem dijelu proelja Hotela K caru austrijanskom32, prva verzija proelja za kuu Rosenfeld u Mesnikoj iz 1866.33), pa i s Plochbergerom (zabat na erkeru kue na rubu Tesline 5 i Gajeve 1 iz 1867.34). Ispod doprozornika sredinjega dijela prvoga kata premjeten je motiv etverolista, postavljen iznad pilastara na prvoj varijanti proelja. I konano dolazimo do ulaznih vrata, kao i u prethodnom sluaju segmentno nadsvoenih i uklopljenih u pomalo neobian, ak arhaian klasicistiki trokutni zabat s vratima na kojima susreemo neogotike motive. Sredinja polja na objema stranama vrata prekriveni su nizom gustih slijepih neogotikih arkada. Ove su arkade svojim angliziranim formalnim oblicima tipian predstavnik ranog gothic-revivala u Hrvatskoj i cijeloj Srednjoj Europi35. Tako isti neogotiki formalni elementi, makar je rije o jednome detalju kao to su krila vrata, srest emo do tada u nas na doista malenom broju mjesta, kao to su dodaci u
27 28

MARUEVSKI, 1993: 109 KNEEVI, 2000: 113 29 Slian motiv nalazimo na kronoloki gotovo sukladnoj zgradi (1850.-70.) Stare vijenice u akovcu na vrhovima polustupova na proelju, Historicizam, 2 (2000); 544 30 Koje, ako se ne varam vie podsjeaju na one u zapadnoj, a ne istonoj crkvi, no Grahor vjerojatno nije bio upuen u odijevanje pravoslavnih crkvenih velikodostojnika. 31 MARUEVSKI, 1993: 109 32 BEDENKO, 2000: 93 33 MARUEVSKI, 1993: 109 34 DOBRONI, 1962: 29 35 MARUEVSKI, 1993: 108

Damjanovi- Episkopski dvor, Plaki

zagrebakoj katedrali na Alagovievim 1835. i Haulikovim 1847. popravcima36, te na ranoj neogotikoj zgradi u Vlakoj 87 iz 185637. Slino, mada jednostavnije, u neogotikim e oblicima, Grahor rijeiti vrata na ve nekoliko puta spomenutoj kanonikoj kuriji iz 1858. Druga je varijanta za proelje dvora s kombinacijom motiva tako raznolikog porijekla, od medijevalnih, neoromanikih slijepih arkada, preko neorenesansnih zabata srednjih dvaju prozora do neogotikih vrata, tipian primjer, gotovo klasian u itkosti, romantiarske mjeavine stilova. Paljiva analiza pojedinih formalnih detalja ima za cilj na neki nain potraiti jedno vie mjesto za Janka Grahora unutar hrvatske arhitekture, koji, iako prepoznat kao znaajan i kvalitetan arhitekt, gotovo uvijek ostaje u veoj ili manjoj mjeri zasjenjen osobom Franje Kleina. Usporedba ovih dvaju varijanti za proelje dvora u Plakom pokazuje da je Grahor na njima anticipirao za godinu pa i vie dana zbivanja u arhitekturi Zagreba, jednako tako anticipiravi i veinu elemenata koje emo susretati u Kleinovom stvaralatvu prve polovine i sredine ezdesetih godina. S oblikovne analize valja na kraju ponovno pozornost obratiti na povijesni kontekst i pokuati objasniti zato do realizacije ovih projekata dolo. Sasvim je sigurno da u obzir valja uzeti nekoliko bitnih faktora koji su konanu realizaciju planova onemoguili. Pedesete godine vrijeme su Bachova apsolutizma i gospodarske stagnacije Monarhije uzrokovane strogim policijskim reimom te konstantnim unutranjo i vanjskopolitikim sukobima. U takvim su se okolnostima teko mogla pronai sredstva za Plaki. Drugi, moda jo bitniji faktor bila je smrt episkopa Kaanskog 1859., kao glavnog inicijatora obnove objekta. Novi episkop Petar Jovanovi, rodom Iloanin, dotadanji mitropolit Srbije, istjeran sa svojega poloaja nakon povratka kneza Miloa na vlast u tu zemlju, svoj je novi poloaj doivljavao vie kao izgnanstvo, a ne kao ast. Uglavnom je izbivao iz Plakoga, pa nije imao ni pretjeranog interesa da ulae u obnovu dvora. Kako su godine prolazile inicijativa iz 50-tih padala je u zaborav, a Grahorovi su planovi ostali zaboravljeni meu spisima. I na kraju valja obratiti pozornost na zanimljivu injenicu koliko je uloga crkvenoga sredita postavljala Plaki katkada u iu zbivanja u umjetnosti Hrvatske u 19. stoljeu, to najjasnije pokazuje prethodni primjer. Pomalo je smijeno i paradoksalno da se jedan takav objekt koji meu prvima u Hrvatskoj direktno prenosi Foersterove oblikovne pouke, javlja u mjestu kao to je Plaki s kojih 500 stanovnika ni u emu usporedivom sa Zagrebom. Ovaj primjer najjasnije nam pokazuje koliko je vladianska stolica imala uloga u prenoenju modernih stremljenja, ne samo, kao u ovom sluaju u arhitekturi, ve jednako tako openito u kulturi, nainu ivota i rada u tu jednu vrlo izoliranu i po prirodni konzervativnu ruralnu sredinu. Moda su ipak od episkopije veu ulogu u presaivanju svih tada modernih tekovina odigrale su krajike vlasti (nije sluajno da su i Molve i Plaki i na tlu Krajine, kao to nije sluajno da Grahor dolazi u Zagreb upravo iz Krajikoga graevnoga ureda), upravo stoga to se njima direktno upravljalo iz Bea bilo je i mogue iz sredita Monarhije direktno u ruralne krajeve na granici vrlo rano prenijeti i novosti, jednako na polju arhitekture, kao i svih drugih polja ljudskoga stvaralatva, a da se pri tome zaobiu sredita kakav je Zagreb, koja su uvajui svoje autonomije veoj ili manjoj mjeri uvala i konzervativne nazore. Koritene skraenice: HDA Hrvatski dravni arhiv PGEP Pravoslavna gornjokarlovaka eparhija Plaki SPC Srpska pravoslavna crkva

36 37

HORVAT, 1960: 231 HORVAT, 1995: 334

Damjanovi- Episkopski dvor, Plaki Bibliografija:

1. BEDENKO, V. (2000), Franjo Klein i razvoj historicistike arhitekture u Zagrebu, Historicizam u Hrvatskoj 87. 99. , Knjiga I. katalog izlobe, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb 2. CVITANOVI, . (1974.), Parohijska crkva Svetoga Nikole u Karlovcu i njezin graditelj Josip Stiller, Zbornik za likovne umetnosti 10, Matica srpska, Novi Sad 3. DOBRONI, L. (1962), Zaboravljeni zagrebaki graditelji, Mala serija Muzeja grada Zagreba IV, Zagreb 4. DOBRONI, L. (1983), Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova, Zagreb, 1983. 5. DOBRONI, L. (1996), Romantizam, Enciklopedija hrvatske umjetnosti, II., [ur. ARKO DOMLJAN], Leksikografski zavod Miroslav Krlea: 190 193, Zagreb 6. GRBI, M. (1891), Karlovako vladianstvo, tamparija Karla Hauptfelda, Karlovac 7. HORVAT, A. (1960), Neogotiki kolos kipovi u Zagrebu 1847. i razmatranja o pojavi historicizma u Zagrebu, Iz staroga i novog Zagreba II., str. 225 238., Izdanja muzeja grada Zagreba III, Zagreb 8. HORVAT, A. (1995)., Historicizam; Enciklopedija hrvatske umjetnosti I., str. 334.-336 9. KNEEVI, S. (1996.) Zagrebaka zelena potkova, Zagreb, kolska knjiga 10. MAROEVI, I. (1968), Graditeljska obitelj Grahor, Drutvo historiara umjetnosti Hrvatske, knjiga XV., Zagreb 11. MARUEVSKI, O. (1993.), Franjo Klein, graditelj sredine 19. stoljea, Radovi instituta za povijest umjetnosti, 17., br. 2., str. 107.- 123. Institut za povijest umjetnosti, Zagreb 12. MOAANIN, F., VALENTI, M. (1981), Vojna Krajina u Hrvatskoj, Povijesni muzej Hrvatske, Zagreb 13. RADEKA, M. (1975), Gornja Krajina ili Karlovako vladianstvo, Lika, Krbava, Gacka, Kapelsko, Kordun i Banija, Savez udruenja pravoslavnih svetenika SR Hrvatske, Zagreb 14. IDAK, J., GROSS, M., KARAMAN, I. . DRAGOVAN (1968), Povijest hrvatskog naroda g. 1860 1914., kolska knjiga, Zagreb 15. WAGNER-RIEGER R. (1970), Wiens Architektur im 19. Jahrhundert, Oesterreichischer Bundesverlag fuer Unterricht, Wissenschaft und Kunst, Wien Arhivski izvori: 1. Hrvatski dravni arhiv (dalje HDA), Zagreb, fond br. 675., Pravoslavna gornjokarlovaka eparhija Plaki (PGEP) 2. Muzej Srpske pravoslavne crkve, Beograd, Ostavtina dr. sc. Radoslava Grujia 3. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zatitu kulturne batine, Zagreb, fototeka (za Plaki) Podrijetlo ilustracija: 1. Dvor i crkva u Plakom oko 1915. Zbirka razglednica o Gornjokarlovakoj eparhiji, Muzej SPC-a, Beograd 2. Dvor u Plakome 60-tih godina 20. stoljea, Fototeka Uprave za zatitu kulturne batine, Ministarstvo kulture, Zagreb

Damjanovi- Episkopski dvor, Plaki

3. Dvor i crkva u Plakome 60- tih godina 20. stoljea, Fototeka Uprave za zatitu kulturne batine, Ministarstvo kulture, Zagreb 4. Prva varijanta Janka Grahora za izmjenu proelja dvora iz 1857., Muzej, SPC-a, ostavtina Radoslava Grujia, dokumenti i arhivalije VII., br. 1218. 5. Druga varijanta Janka Grahora za izmjenu proelja dvora iz 1857., Muzej, SPC-a, ostavtina Radoslava Grujia, dokumenti i arhivalije VII., br. 1218. 6. Kanonika kurija, Kaptol 12, Zagreb, Janko Grahor, Maroevi, 1868; 211 7. Gradska realka na Strossmayerovom etalitu, Zagreb, Franjo Klein, Maruevski, 1993; 109 8. Ludwig Zettl, Zgrada Kraljevske zemaljske bolnice, danas Rektorata sveuilita u Zagrebu, 1856.- 1858., Kneevi, 1996; 19

Krai saetak: lanak se bavi dvama varijantama nacrta Janka Grahora za preoblikovanje proelja episkopalnoga dvora u Plakom nastala 1857. godine. Tako ranom datacijom ovi planovi predstavljaju najranija poznata djela arhitekta Grahora i istodobno jedne od najranijih primjera romantiarskog historicizma u hrvatskoj arhitekturi uope. Dui saetak: Plaki vei znaaj u povijesti gorskoga dijela Hrvatske dobiva u prvoj polovini 18. stoljea sa smjetajem sjedita episkopije za pravoslavne Karlovakoga generalata, po emu novouspostavljena episkopija i dobiva ime Gornjokarlovaka. Prvotno su i dvor i katedralna crkva bili vrlo skromne, provizorne, drvene graevine nastale u vrijeme konstantnih sukoba pravoslavnoga klera s katolikim oko pitanja unije s Rimom, koji je upravo u tome dijelu Hrvatske bio najintenzivniji. U drugoj polovini 50-tih godina 18. stoljea zapoinje najprije izgradnja velike zidane episkopalne crkve, a poetkom 80-tih godina i dvora. Dvor episkopa Gornjokarlovakih u Plakom spomenik je jedva dotaknut u hrvatskoj povijesti umjetnosti. Do sada je bio poznat tek kao djelo znaajnog karlovakog arhitekta Josipa Stillera, graditelja parohijske pravoslavne crkve Svetoga Nikole u Karlovcu iz vremena cara Josipa II. Stillerova graevina bila je jednostavni jednokatni kasno-barokno klasicistiki objekt, turom artikulacijom fasada u potpunosti uklopljen u kontekst arhitekture javnih zgrada u jozefinskom i postjozefinskom razdoblju u Vojnoj Krajini, koji su Gornjokarlovaki episkopi s politikom stabilizacijom poloaja eparhije vrlo brzo poeli smatrati nedostojnim svojega poloaja, te su ga ili nadogradnjama nastojali uiniti reprezentativnijim ili su pokuavali preseliti sjedite episkopije u nedaleki Karlovac kao veliki politiki i gospodarski centar. Tu namjeru realizira najprije episkop Lukijan Muicki 30 tih, a potom Eugen Jovanovi 40 tih godina 19. stoljea, no kako su objekte koji su sluili kao dvor u Karlovcu, nakon smrti ostavili svojim roacima, do konanoga preseljenja nije dolo lanak se usredotouje vremenski na vrijeme koje slijedi upravo nakon konanoga povratka rezidencije u Plaki 1854., kada gornjo-karlovaki episkop Sergije Kaanski, preoblikovanjem fasada, te promjenom organizacije unutranjega prostora plaanskoga dvora ponovno nastoje dobiti objekt prikladan svome znaaju. Nacrte za adaptaciju izradio je jedan od najznaajnijih zagrebakih arhitekata u tome trenutku, Janko Nikola Grahor, zaposlen 1857. u graevinskoj direkciji Ujedinjene krajike generalkomande. Njihova datacija u drugu polovinu 1857. ine ove planove najranijim do sada pronaenim djelom arhitekta Grahora. Istodobno, svojim su oblikovnim rjeenjem jedan od najranijih primjera arhitekture romantiarskog historicizma u kontinentalnoj Hrvatskoj uope. Na nacrtu Grahor nudi dvije

Damjanovi- Episkopski dvor, Plaki

varijante za preoblikovanje proelja koje kao da sublimiraju sav oblikovni rjenik romantiarske arhitekture u Hrvatskoj, kakav e dominirati u tijeku cijelog sljedeeg desetljea kako u djelu samoga Grahora, tako i u svih ostalih arhitekata u Zagrebu i Hrvatskoj, Kleina, Strohmayera, Plochbergera i drugih. Na prvoj verziji susreemo tako romantiarske orijentalno-gotizirajue motive oktogonalnih fijalica, stepeniasto izdizanje sredinjega dijela fasade, te je time jedan je od prvih odraza utjecaja Frsterovih i Hansenovih bekih objekata, ponajprije velike zgrade sinagoge. Vrlo slinu artikulaciju primijenit e ve idue godine Grahor ponovno u, ovaj puta realiziranoj Kanonikoj kuriji na zagrebakom Kaptolu br. 12. Oblikovne se paralele mogu postaviti i s gradskom vijenicom u akovcu koja se podie u tome trenutku, ali i s kasnijim Kleinovim objektima kao to je zagrebaka sinagoga ili objekt Gradske realke na Strossmayerovom etalitu u istome gradu, oba sagraena tijekom 60-tih godina. Kod druge varijante sredinji dio proelja trokutno se uzdie nad bonim stranama. Glavni elementi artikulacije su pilastri i slijepi polukruni lukovi ispod vijenca. Druga je varijanta proelja gotovo klasian u itkosti primjer romantiarske mjeavine stilova gdje se neoeromaniki oblikovni detalji pojavljuju zajedno s neorenesansnim (nadprozornik velikog prozora u sredinjem dijelu proelja s akroterijima i volutama), neogotikim (ralamba ulaznih vrata) i orijentalnim (istaknuti zavreci pilastara) elementima. Ova je varijanta oblikovno vrlo bliska jednom od najveih i najznaajnijih objekata podignutih u Hrvatskoj u tome trenutku, dananjoj zgradi Rektorata zagrebakog sveuilita, inae vjerojatno najraniji objekt Rundbogenstila u Zagrebu koji se u trenutku nastanka ovih planova Janka N. Grahora tek poeo podizati po projektu bekoga arhitekta L. Zettla. Na kraju svakako valja napomenuti kako opus arhitekta Janka Nikole Grahora stoji uvijek u odreenoj sjeni Franje Kleina, nacrti za fasadu dvora u Plakome pokazuju, meutim, da je Grahor mnoge oblikovne elemente koje e kasnije i Klein upotrebljavati ranije primjenjivao u svojoj arhitekturi. Do realizacije planiranih zahvata nije dolo zbog vie razloga. Glavni je nesumnjivo nedostatak sredstava u vremenu gospodarske stagnacije Monarhije izazvane strogim reimom Bachova apsolutizma do planiranih intervencija na kraju nije dolo, meutim i smrt glavnoga inicijatora obnove, episkopa Kaanskog, uvelike je doprinijela tomu. Njegov nasljednik Petar Jovanovi boravio je u Plakom rijetko i kratko, pa ga obnova nije zanimala. Dvor je sve do poetka 70-tih godina 20. stoljea, kada je iz do sada nepoznatih i nerazumljivih razloga sruen, zadrao prvotnu, Stillerovu artikulaciju fasada s tim da je prostorno u meuratnome periodu bio znatno produen. Biografija: Dragan Damjanovi, roen je 1978. godine u Osijeku. Zavrio studij povijesti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Znanstveni je novak na Odsjeku za povijest umjetnosti istoga fakulteta na projektu kod doc. dr. sc. Zvonka Makovia. Glavni interes mu je vezan uz arhitekturu 19. i poetka 20. stoljea